40 - broj četreset u Bibliji

I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.  
( Evanđelje po Mateju - Mt 4,2 )

REKAPITULACIJA:

40 - broj četrdeset
Hebrejski חארבעים  arbaim (ar-baw-eem)
Grčki σαράντα saránta
Latinski quadraginta

BROJ 40 pojavljuje se 105 puta u Bibliji
 - 89 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 16 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 4 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi Ponovljenog zakona : 16 puta

SZ Petoknjižje 43
Povjesne knjige 35
Mudrosne knjige 1
Proroci 10
NZ Evanđelja 4
Djela apostolska 10
Poslanice 2

Ukupno : 105

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. 4Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio." 5Noa učini sve kako mu je Jahve naredio. 6Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 7I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 8Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. 10A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. Knjiga Postanka, 7, 4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."
2 Knjiga Postanka, 7, 4 i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."
3 Potop
11U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. 13Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života. 16Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
Knjiga Postanka, 7, 12
I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.
4 Knjiga Postanka, 7, 12 i četrdeset noći.
5 17Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. Knjiga Postanka, 7, 17 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
6 Prestanak potopa
Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 2Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. 6Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; 7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 10Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. 13Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
Knjiga Postanka, 8, 6
Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
7 Abraham posreduje za Sodomu
16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti 18kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 19Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao." 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." 27"Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. 29"Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. 30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." 31"Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32"Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori. 33Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.
Knjiga Postanka, 18, 29
Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori.
8 Knjiga Postanka, 18, 29 Neću to učiniti zbog četrdesetorice, odgovori.
9 Rođenje i mladost Ezava i Jakova
19Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. 20Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. 21Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. 22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 23I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu." 24Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. 25Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. 26Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni. 27Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima. 28Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova. 29Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 30Reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. 31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" 32Ezav reče: "Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!" 33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 34Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
Knjiga Postanka, 25, 20
Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.
10 23Odande se popne u Beer Šebu.24Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega." 25Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar. 26Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. 27Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" 28Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: 29ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." 30On im priredi gozbu te su jeli i pili. 31Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. 32Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu." 33On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. 34Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona. 35One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki. Knjiga Postanka, 26, 34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.
11 8Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' 11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 13Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'" 14Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 16trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!" 18A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?' 19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" 20Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 21Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti." 22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu. Knjiga Postanka, 32, 16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
12 Jakovljev pogreb
Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 2Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. 3Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali. 4A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: "Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo: 5Moj me otac zakleo govoreći: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti." 6Faraon odgovori: "Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." 7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 10Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je svečano naricanje Egipćana!" Zato nazovu to mjesto AbelMisrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 12Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: 13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 14Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.
Knjiga Postanka, 50, 3
Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.
13 31Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića. 32Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i čuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske." 33I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se sačuva za vaše potomke." 34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedočanstvo na čuvanje. 35Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. 36Gomer je deseti dio efe. Knjiga Izlaska, 16, 35 Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.
14 9Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. 10Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. 11Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili. 12Onda Jahve reče Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao." 13Ustane Mojsije i njegov pomoćnik Jošua te se Mojsije popne na brdo Božje. 14A starješinama reče: "Čekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih." 15Zatim Mojsije uzađe na brdo, a onda oblak prekri brdo. 16Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. 17Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaše očima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zađe u oblak i uspne se na brdo. 18Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu. Knjiga Izlaska, 24, 18 Četrdeset dana
15 Knjiga Izlaska, 24, 18 i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu.
16 15Trenice što će nauzgor stajati za Prebivalište napravi od bagremova drva. 16Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol široka. 17Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drže. Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalište. 18Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; 19onda pod dvadeset trenica napravi četrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeće trenice. 20Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: dvadeset trenica 21i četrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu. 22Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica. 23Napravi i dvije trenice za stražnje uglove Prebivališta. 24Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. 25Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesnaest podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedećom trenicom. Knjiga Izlaska, 26, 19 onda pod dvadeset trenica napravi četrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeće trenice.
17 Knjiga Izlaska, 26, 21 i četrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu.
18 Savez
10"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom činit ću čudesa kakva se nisu događala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet će što može Jahve, jer ono što ću s tobom učiniti bit će strašno. 11Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat će ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 12Čuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. 13Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, počupajte im ašere! 14Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. 15Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve; 16da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajući se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. 17Ne pravi sebi livenih bogova! 18Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jedući beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u određeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta. 19Svako prvorođenče materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga. 20Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvorođence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku! 21Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve. 22Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšenične žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine. 23Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. 24Jer ću protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje međe te nitko neće hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim. 25Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s čim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoći do jutra. 26U kuću Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. 27Zapiši ove riječi", reče Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez." 28Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza - Deset zapovijedi.
Knjiga Izlaska, 34, 28
Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana
19 Knjiga Izlaska, 34, 28 i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza - Deset zapovijedi.
20 20Trenice nauzgor za Prebivalište izrade od bagremova drva. 21Duljina je svake trenice bila deset lakata, a širina lakat i pol. 22Svaka je trenica imala dva klina da je drže uspravno. To su napravili na svakoj trenici za Šator. 23Trenice za Prebivalište napravili su ovako: dvadeset trenica za južnu stranu; 24napravili su četrdeset podnožja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnožja pod svaku slijedeću trenicu za njezina dva klina. 25Za drugu, sjevernu, stranu Prebivališta naprave dvadeset trenica 26i za njih četrdeset podnožja od srebra - dva podnožja pod prvu trenicu, a po dva podnožja pod svaku slijedeću trenicu. 27Prebivalištu straga, prema zapadu, napraviše šest trenica. 28Naprave i dvije trenice za uglove Prebivališta straga. 29Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta, sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla. 30Bilo je osam trenica s njihovim podnožjima od srebra: šesnaest podnožja, pod svakom trenicom dva. 31Načine priječnice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 32a pet opet priječnica za trenice s druge strane Prebivališta te pet priječnica za trenice Prebivalištu straga, prema zapadu. 33Onda načine središnju priječnicu što je prolazila sredinom trenica s kraja na kraj. 34Trenice oblože zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su priječnice bile provučene, načine od zlata. I priječnice oblože zlatom. Knjiga Izlaska, 36, 24 napravili su četrdeset podnožja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnožja pod svaku slijedeću trenicu za njezina dva klina.
21 Knjiga Izlaska, 36, 26 za njih četrdeset podnožja od srebra - dva podnožja pod prvu trenicu, a po dva podnožja pod svaku slijedeću trenicu.
22 Izvještaj uhoda
25Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali. 26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. 27Izvijeste ga oni: "Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 28Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. 29Amalečani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana." 30Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!" 31Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: "Ne možemo ići na onaj narod jer je jači od nas." 32I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: "Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. 33Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."
Knjiga Brojeva, 13, 25
Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali.
23 Jahvina kazna
26Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: 27"Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 28Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. 29U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 31A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine."
Knjiga Brojeva, 14, 33
Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
24 Knjiga Brojeva, 14, 34 Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu -
25 Knjiga Brojeva, 14, 34 ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti.
26 "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!" 6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? 8Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 9Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: 11'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' 12Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. 14A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. 15Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod." Knjiga Brojeva, 32, 13 Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio.
27 Od Kadeša do Moaba
37Iz Kadeša krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. 38Na zapovijed Jahvinu svećenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u četrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. 39Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. 40Aradski kralj, Kanaanac, koji je živio u kanaanskom kraju Negebu, čuo je o dolasku Izraelaca. 41S brda Hora odu te se utabore u Salmoni. 42Odu iz Salmone i utabore se u Punonu. 43Odu iz Punona i utabore se u Obotu. 44Odu iz Obota i utabore se na moapskom području u Ije-Abarimu. 45Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu. 46Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu. 47Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred Nebom. 48Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu; 49taborovali su uz Jordan od Bet Haješimota sve do Abel Hašitima na Moapskim poljanama.
Knjiga Brojeva, 33, 38
Na zapovijed Jahvinu svećenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u četrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje.
28 I . V E L I K A J A H V I N A D J E L A
Uvod

Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - 2od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. 3Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao. 4Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, 5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on:
Ponovljeni zakon, 1, 3
Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao.
29 Putovanje kroz područje s onu stranu Jordana
Onda se okrenusmo i pođosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. 2I reče mi Jahve: 3'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!' 4I narodu naloži ovako: 'Sad ćete proći preko područja svoje braće, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; 5s njima ne zamećite boja jer vam neću dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. 6Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piće kupujte od njih za novac.' 7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.
Ponovljeni zakon, 2, 7
Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.
30 Stega je potrebna i korisna
Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i raznmožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim. 2Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 3Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 4Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 6I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega! 7Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; 8zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; 9zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed. 10Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.
Ponovljeni zakon, 8, 2
Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.
31 Ponovljeni zakon, 8, 4 Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina.
32 Najčešći i najopasniji oblik idolopoklonstva
7Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. 8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. 9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode. 10I dade mi Jahve dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve riječi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. 11Kad je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče - ploče Saveza. 12I reče mi Jahve: 'Ustaj! Žurno siđi odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im označio: već su sebi napravili livenog kumira.' 13Još mi reče Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! 14Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da učinim narod i jači i brojniji nego što je ovaj!' 15Okrenuh se i siđoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploče Saveza bijahu mi u rukama. 16Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše označio. 17Pograbih dvije ploče te ih bacih od sebe objema rukama - razbih ploče pred vašim očima. 18Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. 19Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.
Ponovljeni zakon, 9, 9
Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana
33 Ponovljeni zakon, 9, 9 i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode.
34 Ponovljeni zakon, 9, 11 Kad je prošlo četrdeset dana
35 Ponovljeni zakon, 9, 11 i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče - ploče Saveza.
36 Ponovljeni zakon, 9, 18 Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana
37 Ponovljeni zakon, 9, 18 i četrdeset noći - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga.
38 Mojsijev zagovor
25Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti. 26Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta. 27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov, 28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 29A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.'
Ponovljeni zakon, 9, 25
Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana
39 Ponovljeni zakon, 9, 25 i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti.
40 Ponovljeni zakon, 10, 10 Na brdu sam ostao, kao i prvi put, četrdeset dana
41 Ponovljeni zakon, 10, 10 i četrdeset noći. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi,
42 Kad nastane svađa među ljudima i dođu na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi. 2Ako krivac zasluži da bude išiban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji. 3Do četrdeset udaraca može mu se dati, ali ne više, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali više udaraca. 4Ne zavezuj usta volu kad vrše. Ponovljeni zakon, 25, 3 Do četrdeset udaraca može mu se dati, ali ne više, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali više udaraca.
43 Poticaj da Izrael prihvati Savez
Mojsije sazva sav Izrael pa im reče: "Vidjeli ste na rođene oči sve što je Jahve učinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 2velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa! 3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. 4Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. 5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pića niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. 6Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziđoše pred nas u boj, ali smo ih potukli. 7Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manašeova. 8Držite i vršite riječi ovog Saveza da uspijevate u svemu što poduzmete. 9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, 10djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti siječe drva do onoga koji ti nosi vodu - 11da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvrđen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa 12da danas od tebe učini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 13I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama 14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.
Ponovljeni zakon, 29, 4
Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale.
44 Svršetak prijelaza
10Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. 11Pošto je sav narod prešao, prijeđu i svećenici s Kovčegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. 12Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova u bojnoj opremi stanu na čelo sinova Izraelovih, kao što im bijaše zapovjedio Mojsije. 13Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. 14Toga dana uzvisi Jahve Jošuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoć Mojsija, u sve dane njegova života. 15Jahve reče Jošui: 16"Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza neka izađu iz Jordana." 17Tada Jošua zapovjedi svećenicima: "Izađite iz Jordana!" 18A čim su svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.
Jošua, 4, 13
Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama.
45 Obrezivanje Židova u Gilgalu
2U to vrijeme Jahve reče Jošui: "Načini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce." 3Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu. 4A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju. 5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, 6jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima - zemlju u kojoj teče mlijeko i med. 7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. 8Kad je bio obrezan sav narod, počivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. 9Tada reče Jahve Jošui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana.
Jošua, 5, 6
jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima - zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
46 Kalebova baština
6Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: "Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei. 7Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješće kako sam najbolje znao. 8Braća koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega. 9I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast će tebi i sinovima tvojim u vječnu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.' 10I vidiš, Jahve me sačuvao u životu, kao što je rekao. Već je prošlo četrdeset i pet godina kako je Jahve to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, 11ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. 12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obećao onoga dana. Sam si čuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat ću ih, kako je to obećao Jahve." 13Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu. 14Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova. 15Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima. I počinu zemlja od rata.
Jošua, 14, 7
Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješće kako sam najbolje znao.
47 1 . O T N I E L
7I činili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 9Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. 10Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 11Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina.
Knjiga o Sucima, 3, 11
Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina.
48 Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu.27Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta.28Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jada: "Dugo mu se kola ne vraćaju: što im je zapreg tako spor?"29Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:30"Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!"31Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina. Knjiga o Sucima, 5, 31 Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina.
49 Gideon vlada Izraelom
22Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca." 23Ali im Gideon odgovori: "Ne, neću ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve će biti vaš vladar." 24Još im reče Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeđeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci. 25"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. 26Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuću i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjesečića, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lančića što bijahu oko vrata njihovih deva. 27Gideon načini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu. 28Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. 29Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kući. 30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. 31Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek.
Knjiga o Sucima, 8, 28
Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov.
50 12. ABDON
13Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona. 14On je imao četrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina. 15Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu.
Knjiga o Sucima, 12, 14
On je imao četrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.
51 Navještenje Samsonova rođenja
Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za čerdeset godina. 2A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. 3Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj: "Ti si neplodna i nisi rađala. 4Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. 5Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca." 6Žena ode i kaza mužu: "Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. 7Ali mi je rekao: 'Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.'"
Knjiga o Sucima, 13, 1
Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina.
52 Elijeva smrt
12Jedan Benjaminovac otrča iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom. 13Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeći na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovčeg Božji. Taj dakle čovjek dođe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. 14Kad je Eli čuo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Čovjek se požuri i dođe da obavijesti Elija. - 15A Eliju bijaše devedeset i osam godina, oči mu bijahu ukočene te ništa više nije vidio. - 16Čovjek reče Eliju: "Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "Što se dogodilo, sine?" 17Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovčeg je Božji otet!" 18Kad je spomenuo Kovčeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star čovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu četrdeset godina.
Prva knjiga o Samuelu, 4, 18
Kad je spomenuo Kovčeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star čovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu četrdeset godina.
53 David dolazi u tabor
12David je bio sin nekoga Efraćanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Taj je čovjek u Šaulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. 13Tri najstarija Jišajeva sina bijahu otišla u rat za Šaulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otišli u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a treći Šama. 14David bijaše najmlađi. A tri najstarija bijahu otišla za Šaulom. - 15David je odlazio k Šaulu i vraćao se iz njegove službe da pase stada svoga oca u Betlehemu. 16A Filistejac izlazio svakoga jutra i večeri i postavljao se tako četrdeset dana. - 17A Jišaj reče svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju braću ovu efu prženoga žita i ovih deset hljebova i odnesi brže svojoj braći u tabor. 18A ovih deset sireva odnesi njihovu tisućniku. Propitaj se za zdravlje svoje braće i donesi od njih znak da si izvršio nalog! 19Oni su sa Šaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca."
Prva knjiga o Samuelu, 17, 16
A Filistejac izlazio svakoga jutra i večeri i postavljao se tako četrdeset dana.
54 Abner postavlja Išbaala za kralja u Izraelu
8Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim. 9Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom. 10Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše četrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida. 11A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci.
Druga knjiga o Samuelu, 2, 10
Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše četrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida.
55 Davidovo pomazanje za kralja nad Izraelom
Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. 2Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!'" 3Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. 4Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina. 5U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom.
Druga knjiga o Samuelu, 5, 4
Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina.
56 Pobjeda nad Aramejcima
15Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje čete. 16Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi dođoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. 17Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, dođe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. 18Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. 19A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima.
Druga knjiga o Samuelu, 10, 18
Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro.
57 5I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. 6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju. 7A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 8Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neću te pogubiti mačem.' 9Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." 10I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 11David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti. Prva knjiga o Kraljevima, 2, 11 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
58 Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do međe egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. 2Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga brašna i šezdeset kora običnog brašna, 3deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi. 4Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama naokolo. 5Juda i sav Izrael živjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova. 6Salomon je imao četrdeset tisuća konja za vuču i dvanaest tisuća za jahanje.7Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ičega ponestane. 8I ječam i slamu za konje i tegleću marvu donosili su na mjesto gdje se zadržavao, svaki kako bi ga zapalo. Prva knjiga o Kraljevima, 5, 6 Salomon je imao četrdeset tisuća konja za vuču i dvanaest tisuća za jahanje.
59 Uređenje unutrašnjosti Hrama
Svetište i Svetinja nad svetinjama

15I obloži iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa obloži ih drvetom iznutra - a daskama čempresovim obloži pod Hrama. 16I načini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama. 17A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše četrdeset lakata. 18A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvijeća; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen. 19Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovčeg saveza Jahvina. 20Debir bijaše dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok, a obložio ga je čistim zlatom. Napravio je i Žrtvenik od cedrovine, 21pred Debirom, i obložio ga čistim zlatom. 22I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom.
Prva knjiga o Kraljevima, 6, 17
A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše četrdeset lakata.
60 32Četiri su točka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podnožju; svaki točak bijaše visok lakat i pol. 33Točkovi su bili slični točkovima običnih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glavčine - sve bijaše liveno. 34Bila su četiri držača na četiri ugla svakog podnožja; podnožje i držači sačinjavahu jednu cjelinu. 35Pri vrhu podnožja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh podnožja bili su klinovi; prepone su s njima sačinjavale cjelinu. 36Po oplošjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, već prema veličini praznog oplošja i vijenaca naokolo. 37Tako načini deset podnožja: jednako salivenih, jednake veličine i oblika. 38I načini deset umivaonika od tuča. Svaki je umivaonik sadržavao četrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od četiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik. 39Postavi pet podnožja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku. Prva knjiga o Kraljevima, 7, 38 I načini deset umivaonika od tuča. Svaki je umivaonik sadržavao četrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od četiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik.
61 Svršetak kraljevanja
41Ostala povijest Salomonova, sve što je učinio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? 42A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. 43Onda počinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.
Prva knjiga o Kraljevima, 11, 42
A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina.
62 Na putu prema Horebu
Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!" 3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi." 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
Prva knjiga o Kraljevima, 19, 8
Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana
63 Prva knjiga o Kraljevima, 19, 8 i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
64 Elizej i Hazael iz Damaska
7Elizej dođe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: "Božji čovjek došao ovamo." 8Tada reče kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg čovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoću li se izliječiti od ove bolesti." 9Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti." 10Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit ćeš, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da će umrijeti." 11I čovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. 12Hazael reče: "Zašto plačeš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja ćeš ti učiniti Izraelcima: spalit ćeš im utvrde, mačem ćeš poubijati njihove ratnike, njihovu ćeš djecu satirati, a trudne žene parati." 13Hazael reče: "Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da učini tako strašne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog." 14Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: "Što ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da ćeš ozdraviti." 15Ali sutradan uze pokrivač, namoči ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael.
Druga knjiga o Kraljevima, 8, 9
Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti."
65 Joaševo kraljevanje u Judeji
Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. 2Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. 3Joaš je činio što je pravo u očima Jahve svega svog vijeka jer ga je poučavao svećenik Jojada. 4Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Joaš reče svećenicima: "Sav novac od posvećenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin 6neka svećenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se nađe koje oštećenje." 7Ali u dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaševa svećenici nisu još popravili Doma. 8Tada kralj Joaš pozva svećenika Jojadu i druge svećenike i reče im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma." 9Svećenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju.
Druga knjiga o Kraljevima, 12, 2
Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe.
66 34Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuća, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove. 35Od Naftalijeva plemena tisuću knezova i s njima trideset i sedam tisuća ljudi sa štitovima i kopljima; 36od Danova plemena dvadeset i osam tisuća i šest stotina naoružanih za boj, 37a od Ašerova plemena četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i za boj opremljenih. 38Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuća ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. Prva Knjiga Ljetopisa, 12, 37 a od Ašerova plemena četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i za boj opremljenih.
67 17Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primače se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj. 18Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuća konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka. 19Kad Hadadezerove sluge vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Davidom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima. Prva Knjiga Ljetopisa, 19, 18 Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuća konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka.
68 . 30Hebronovci Hašabja i njegova braća, tisuću i sedam stotina vrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj službi. 31Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Četrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se među njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru. 32Njegove braće, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuće i sedam stotina porodičnih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i Gadovim plemenom i nad polovinom Manašeova plemena za sve Božje poslove i za kraljevske poslove. Prva Knjiga Ljetopisa, 26, 31 Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Četrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se među njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru.
69 26Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. 27Nad Izraelom je kraljevao četrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 28Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon. 29Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, 30sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i događajima što prijeđoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih. Prva Knjiga Ljetopisa, 29, 27 Nad Izraelom je kraljevao četrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
70 Salomonova smrt
29Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti proroka Natana, u proročkoj knjizi Šilonjanina Ahije i u proročkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu. 30Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. 31Potom je počinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.
Druga Knjiga Ljetopisa, 9, 30
Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina.
71 Joaš obnavlja Hram
Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. 2Joaš je činio što je pravo u Jahvinim očima dok je bio živ svećenik Jojada. 3Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kćeri. 4Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.
Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 1
Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe.
72 14I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braća nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. 15Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega. 16Čak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu. 17Za mojim su stolom jeli Židovi i odličnici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. 18Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveče, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod već bio teško opterećen. 19Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam učinio ovome narodu! Nehemija, 5, 15 Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega.
73 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi,za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo.Ti si im zapovjedio da pođuzaposjesti zemljuza koju si se zakleoda ćeš im dati.16Ali se oni i oci naši uzjoguniše,vratove ukrutišei zapovijedi tvojih nisu slušali.17Poslušnost su odbili,zaboravili čudesašto si ih za njih učinio;ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjelida u ropstvo se svoje vrate, u Egipat.Ali ti si Bog praštanja,milosrdan i blag,na gnjev si spor, a u milosrdđu velik:i nisi ih ostavio!18Čak su načinilitele saliveno,'To bog je tvoj', rekoše,'koji te izveo iz Egipta!'I teško su hulili,19a ti u beskrajnom milosrđunisi ih napuštao u pustinji:stup se oblaka nije pred njima skrivao,danju ih je putem vodio,a stup je plameni noćupred njima svijetlio putemkojim su hodili.20Dao si im svoga Duha dobrogda ih naučiš mudrosti,mane svoje nisi uskratio njihovim ustima,i u žeđi si im vode pružio.21Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji:ništa im nije nedostajalo:niti im se odijelo deralo,niti su im noge oticale.22I dao si im kraljevstva i narodei razdijelio ih granicama:zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga,i zemlju Oga, kralja bašanskoga.23I sinove si im umnožiokao zvijezde nebeske,i u zemlju si ih doveoza koju si rekao njihovim ocimada će ući u nju i zaposjesti je. Nehemija, 9, 21 Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji:ništa im nije nedostajalo:niti im se odijelo deralo,niti su im noge oticale.
74 Nabukodonozor i Arfaksad
Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladaše u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. 2On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i četverouglasta kamena, široka tri lakta i dugačka šest lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u širinu. 3Do vrata gradskih podiže kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili šezdeset lakata široki. 4Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu četrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaći golema vojska s povorkom pješaka.
Judita, 1, 4
Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu četrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaći golema vojska s povorkom pješaka.
75 Gorgija i Nikanor provaljuju u Judeju 38Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve. 39S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. Prva knjiga o Makabejcima, 3, 39 S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj.
76 Jonatan pada neprijatelju u ruke
39Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenča se krunom i digne ruku na kralja Antioha. 40Bojeći se da ga Jonatan ne spriječi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan. 41Jonatan iziđe preda nj sa četrdeset tisuća ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan. 42Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. 43I tako ga primi s počastima, preporuči ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i četama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga. 44Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad među nama ne prijeti rat? 45Pošalji ih, dakle, svojim kućama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat ću ti taj grad kao i ostale tvrđave, ostatak četa i sve službenike, zatim ću se vratiti i otići, jer radi toga sam i došao."
Prva knjiga o Makabejcima, 12, 41
Jonatan iziđe preda nj sa četrdeset tisuća ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan.
77 Druga egipatska vojna
U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat. 2Gotovo četrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane čete raspoređene u kohorte; 3pa konjički odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, mačevi izvučeni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme. 4Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.
Druga knjiga o Makabejcima, 5, 2
Gotovo četrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane čete raspoređene u kohorte;
78 11Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom. 12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kuće. 13Ubijali su mlado i staro, zatirali žene i djecu, klali djevojke i nejačad. 14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuća žrtava, od čega je četrdeset tisuća palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje. Druga knjiga o Makabejcima, 5, 14 U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuća žrtava, od čega je četrdeset tisuća palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.
79 Poziv na Božju hvalu
Dođite, kličimo Jahvi,uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!2Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!3Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.4U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.5Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:8 "Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji9gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.10Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'11Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"
Psalmi, 95, 10
Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.
80 Najava opsade Jeruzalema
A ti, sine čovječji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. 2Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. 3Zatim uzmi gvozdenu ploču i postavi je kao gvozden bedem između sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit će opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! 4Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ćeš dana nositi njihov grijeh. 5Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. 6A kad to završiš, četrdeset ćeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. 7Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. 8A ja ću te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade.
Ezekiel, 4, 6
A kad to završiš, četrdeset ćeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu.
81 Sva će zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni će znati da sam ja Jahve!' Jer ti reče: 'Rijeka je moja, sebi je načinih.' 10'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! 11Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina. 12Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.'13Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između naroda kamo bijahu raspršeni. 14Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 15Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda 16i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.'" Ezekiel, 29, 11 Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina.
82 Ezekiel, 29, 12 Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.'
83 Ezekiel, 29, 13 Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između naroda kamo bijahu raspršeni.
84 Glavni dio Doma: Hekal i Debir
Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 2Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugačak četrdeset, a širok dvadeset lakata. 3Onda uđe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. 4Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reče mi: "To je Svetinja nad svetinjama."
Ezekiel, 41, 2
Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugačak četrdeset, a širok dvadeset lakata.
85 16Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje baštine, taj će dar pripasti njima u posjed kao baština. 17Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome će to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. 18Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda, pljačkajući narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baštinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'" 19Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u svećeničke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! 20I reče mi: "Ovo je mjesto gdje će svećenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje će peći prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda." 21Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj četiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. 22Ta mala predvorja u četiri ugla predvorja bijahu četrdeset lakata dugačka, trideset široka - sva četiri istih razmjera; 23sva četiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagrađena ognjišta. 24I reče mi: "To su kuhinje gdje će sluge Doma kuhati puku žrtve." Ezekiel, 46, 22 Ta mala predvorja u četiri ugla predvorja bijahu četrdeset lakata dugačka, trideset široka - sva četiri istih razmjera;
86 Daniel se ne klanja Belu
Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. 2Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. 3A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina. 4I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. 5Stoga mu reče kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" 6Tada će kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" 7I reče Daniel smiješeći se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio." 8Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela." 9I reče Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj riječi!" A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu. 10Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov. 11Svećenici mu Belovi rekoše: "Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik." 12Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo.
Daniel, 14, 3
A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina.
87 Izrael
6Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Izraela, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale;7jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime;8i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakoga žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega.9Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput hrašća, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima.10Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku.11Ja podigoh proroke izmeđ' vaših sinova i nazirejce među vašim mladićima.
Amos, 2, 10
Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku.
88 Protiv izvanjskoga bogoštovlja
21Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti.22Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvrćem.23Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa.24Pravda nek' poteče kao voda i pravica k'o bujica silna.25Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov?26Nosit ćete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove što ih sebi napraviste,27dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad Vojskama njemu je ime.
Amos, 5, 25
Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov?
89 Obraćenje Ninive i božanski oprost
Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 2"Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći." 3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. 4Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." 5Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. 6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 7Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. 9Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" 10Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.
Jona, 3, 4
Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena."
90 Kušnja u pustinji
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." 4A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." 5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 7Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." 10Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" 11Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Evanđelje po Mateju, 4, 2
I propostivši četrdeset dana
91 Evanđelje po Mateju, 4, 2 i četrdeset noći, napokon ogladnje.
92 Kušnja u pustinji
12I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
Evanđelje po Marku, 1, 13
I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
93 Kušnja u pustinji
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." 4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." 8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" 9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. 11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 12Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Evanđelje po Luki, 4, 1
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom,
94 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 2do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Djela apostolska, 1, 3 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
95 13Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: 16"Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 17ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." 18Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. 19Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." 21Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. Djela apostolska, 4, 22 Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.
96 23"Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. 24I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. 25Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. 26Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' 27Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 28Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? 29Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina." 30"Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" Djela apostolska, 7, 23 Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove.
97 Djela apostolska, 7, 30 "Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.
98 35"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' 41Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 43Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" Djela apostolska, 7, 36 On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina.
99 Djela apostolska, 7, 42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
100 U Antiohiji pizidijskoj
13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'"
Djela apostolska, 13, 18
Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji
101 Djela apostolska, 13, 21 Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova.
102 Urota protiv Pavla
12Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." 16Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti." 18On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći." 19Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" 20"Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu." 22Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."
Djela apostolska, 23, 13
Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
103 Djela apostolska, 23, 21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu."
104 2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
7Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! 12Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo 15kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 16Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? 19I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.
Poslanica Hebrejima, 3, 10
četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove.
105 Poslanica Hebrejima, 3, 17 Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

BROJEVI
Kad se u svetim knjigama susrećemo s brojčanim oznakama, prvo moramo provjeriti jesu li one točno prenesene. Brojevi su nekad pisani slovima, pa je tekst mogao biti preinačen ili osakaćen. Tako su kod 2 Sam 24,13 neki čitali z (=7), dok paralelan tekst u 1 Ljet 21,12 ima g (=3). Poslije provjere teksta treba se još zapitati, da li je dotični broj u nakani pisca trebalo shvatiti prema njegovoj egzaktnoj aritmetičkoj vrijednosti ili samo približno, ili pak u njegovu simboličkom značenju. Doista je izvan sumnje da su stare semitske civilizacije malo marile za matematsku točnost kakvu cijeni naša civilizacija; one su, naprotiv, obogaćivale konvencionalne i simboličke upotrebe brojeva.

I. PRIBLIŽNA I KONVENCIONALNA ZNAČENJA
1.) Od »zaokruženib« ili »približnih brojaka« lako se u Bibliji prelazi na konvencionalne uporabe, koje bi bilo krivo shvaćati doslovno.
- 2 može značiti »nekolicina« (Br 9,22), a dvostruko preobilje (Jr 16,18; Iz 40,2; 61,7; Zah 9,12; Otk 18,6).
- 3 je približna vrijednost broja pi ( 3,14 ...) (1 Kr 7,23); drugi put, trostruko ponavljanje nekog pokreta (1 Kr 17,21) ili riječi (Jr 7,4) ističe emfazu, inzistiranje, »superlativ nad superlativima« (Iz 6,3).
- 4 označuje sveukupnost zemljopisnog nebosklona (sprijeda, straga, desno i lijevo): četiri vjetra (Ez 37,9; Iz 11,12) četiri rijeke u Raju zemaljskom (Post 2,10).
- 5 ima mnemotehničku vrijednost (prsti na ruci), iz koje su možda potekli neki obredni propisi (Br 7,17.23.29); ali taj je broj sasvim približan u Post 43,34 (Benjaminov je obrok »pet puta veći«), Lk 12,6 (»pet vrabaca za dva novčića«; Mt 10,29 ima »dva vrapca za jedan novčić« , 1 Kor 14,19 (radije »pet riječi da i druge poučim, nego bezbroj riječi u tuđem jeziku«).
- 7 dočarava znatan broj: Kain će biti sedmerostruko osvećen (Post 4,15), pravednik posrće sedam puta dnevno (Izr 24,16). Petar je spreman oprostiti sedam puta (Mt 18,21), a Isus je iz Magdalene istjerao sedam zlih duhova (Mk 16,9); ali taj broj ima i superlativ: Lamek će biti osvećen sedamdeset i sedam puta (Post 4,24), a Petar će morati oprostiti 77 puta (ili 70 puta 7 puta ;Mt 18,22).
- 10 ima mnemotehničku vrijednost (deset prstiju): odale njegova uporaba kod deset zapovijedi (Iz1 34,28; Pnz 4,13) ili deset zala egipatskih (Izl 7,14 —12,29); odatle je potekla predodžba znatno velike količine: Laban je Jakovu deset puta mijenjao plaću (Post 31,7), a Joba su deset puta pogrdili njegovi prijatelji (Job 19,3).
- 12 je broj mjesečevih mijena u godini i zato budi predodžbu potpunog godšinjeg kruga. 12 Salamonovih namjesništa redom podmiruju kroz jedan mjesec uzdržavanje kraljeva doma (1 Kr 4,7--5,5); neki su pretpostavljall da je broj od dvanaest izraelskih plemena bio u vezi s kultnim služenjem u zajedničkom svetištu tijekom 12 mjeseci u godini.
- Broj 40 konvencionalno znači godine jednog naraštaja: 40 godina boravka u pustinji (Br 14,34), 40 godina mira u Izraelu poslije svakog izbavljenja zaslugom sudaca (Suci 3,11.30; 5,31, itd.), 40 godina Davidova kraljevanja (2 Sam 5,4) ...
Odatle predodžba o znatno dugom razdoblju kojemu se točno ne zna trajanje: 40 dana i 40 noći Potopa (Post 7,4), Mojsijeva boravka na Sinaju (Izl 24,18); ali 40 dana Ilijina puta (1 Kr 19,8) i Kristova posta (Mk 1,13//) simbolički ponavljaju 40 Izraelovih godina u pustinji. Slične uporabe treba spomenuti za 60 i 80 (Pj 6,8), 100 (Lev 26,8; Prop 6,3; stostruko u Mt 19,29), dok su sedamdestorica staraca u Br 11,16.24 u vezi s konvencionalnom uporabom broja 7 (usp. Lk 19,1). Jednako su, i neke uporabe broja 70 (10 puta 7) u vezi sa simbolikom sedmice i sabata (Jr 25,11; 2 Ljet 36,21; Dn 9,2).
Brojka 1000 dočarava veliku količinu: Bog iskazuje ljubav tisućerim naraštajima (Izl 20,6; Jr 32,18); za nj je 1000 godina kao jedan dan (Ps 90,4), a jedan dan s njime vrijedi više od 1000 drugih dana (Ps 84,11). Ali ta ista brojke služi i za unutrašnju podjelu plemena, a sama se »tisuća« konvencionalno dalje dijeli na stotice, pedesetice i desetice (Izl 18,21). Nadalje, mirijada (10.000) znači bajoslovnu množinu (Lev 26,8).
Svakako, ti veliki brojevi imaju hiperboličnu vrijednost koja se osjeća na mjestima kao što su Post 24,60 ili Sam 18,7.
2.) Izvorni postupak za isticanje emfaze sastoji se u natkriljivanju nekog broja time što iza njega dolazi broj koji je veći od njega: »Bog je, rekao jedno, a ja dvoje čuo (Ps 62,12). Tako dolazi: 1 + 2 (Jr 3,14; Job 40,5); 2 + 3 (Hoš 6,2; job 33,29; Sir 23,16), 3 + 4 (Am 1-2; Izr 30,15-33; Sir 26,5; usp. ter quaterque beati u Vergilija), 4 + 5 (Iz 17,6); 5 + 6 (2 Kr 13,19); 6 + 7 (Izr 6,16; job 5,19); 7 + 8 (Mih 5,4; Prop 11,22); 9 + 10 (Sir 25,7). Vidimo da je taj postupak čest u mudraca, najčešće u obliku numeričkog mašala, slikovita izlaganja koje se sustavno služi ovim načinom izražavanja.

II.SIMBOLIČKA ZNAČENJA
Stari je Istok jako cijenio simboliku brojeva. U Mezopotamiji, gdje je matematika bila razmjerno razvijena, bogovima su se pripisivali određeni sveti brojevi. Prema pitagorejskim spekulacijama, 1 i 2 su muški, 3 i 4 ženski brojevi, 7 djevičanski, itd. To se poimanje ponekad susreće u židovskim spisima i kod Otaca, ali ono je Bibliji tuđe: u njoj nijedna brojka nije sveta per se. Mjesto toga, u njoj se polazeći od nekih konvencionalnih uporaba ili pod pobočnim utjecajem okolnih civilizacija u velikom broju susreće simboličke uporabe ili čak »getmatrije«.
1. Simboličke uporabe.
4, kao brojka kozmičkog totaliteta (koja je još u dnu »četiriju bića« (kod Ez 1,5 ...; Otk 4,6), dobiva značenje svega što ima obilježje punine: četiri ljuta biča u Ez 14,21; četiri blaženstva u Lk 6,20 sl. (a 8 u Mt 5,1-10).
Broj 7 tradicionalno znači potpun niz: 7 škropljenja krvlju (Lev 4,6.17; 8,11; 14,7, Br 19,4; 2 Kr 5,10), žrtvovanje 7 životinja-(Br 28,11; Ez 45,23; Job 42,8; 2 Ljet 29,21). Taj se broj rado povezuje sa sakrosanktnim predmetima: 7 anđela u Tob 12,15; sedmore oči na kamenu u Zah 3,9. On je prije svega broj dana u sedmici i karakterističan je za sabat, sveti dan u pravom smislu riječi (Post 2,2). Odatle one apokaliptičke spekulacije u Dn 9,2.24, gdje 70 godišnjih sedmica (10 jubileja od 7 X 7 godina) završava Danom spasenja, neovisno o bilo kakvoj stvarnoj kronologiji. 7 je brojka savršenstva, koja se dade rastaviti na 3 + 4, i stoga se javlja u proročkim viđenjima (Iz 30,26; Zah 4,2) a naročito u otkrivenjima (Otk 1,12.16; 3,1; 4,5; 5,1.6; 8,2; 10,3; 15,1; 17,9), ali spominje se i njegova polovina, 3polovine (Dn 7,25; 8,14; 9,27; 12,8.11 sl; Otk 11,2 sl. 9 sl; 12,6.14; 13,5).
Naprotiv, 6 (7-1) jest tip neuspjela savršenstva (Otk 13,18; 666). Broj 12, kao broj dvanaest plemena, također je savršena brojka što se simbolično primjenjuje na Božji narod. Odatle njegova značajna uporaba za 12 Isusovih apostola koji će vladati nad dvanaest plemena novog izraela (Mt 19,29//). Tako i novi Jeruzalem u Otkrivenju ima dvanaestera vrata u koja su urezana imena dvanaest plemena (Otk 21,12) i dvanaest temelja što nose imena dvanaest apostola (21,14). Jednako tako, i spašenog naroda ima 144.000, 12.000 po svakom plemenu Izraelovu (7,4-8). Ali onih 12 zvijezda što su kruna Ženi (drugi simbol novoga čovještva) mogli bi biti aluzlja na dvanaest zviježđa životinjskoga kruga (12,1).
2. Gematrije.
Gematrijom (iskvareno od geometrija) zovu u starih omiljeni postupak prema kojemu određeni broj označuje čovjeka ili predmet zato što brojna vrijednost slova koja tvore njegovo ime odgovara broju o kojemu se radi. U Bibliji ima za to nekoliko sigurnih primjera.
318. Abrahamovih pratilaca (Post 14,14) vjerojatno odgovara šifri imena Eliezera, Abrahamova natstojnika: ' + L + J + ' + Z + R =1+30+10+70+7+200=318. Predlagali su također da se u 3X14 naraštaja od kojih se sastoji Isusovo rodoslovije (Mt 1) gleda gematrija Davidova imena (DVD), nadodana simboličkoj uporabi broja 7: Isus bi tako bio označen kao »trostruki David« (osobiti potomak Davidov i mesija).
Siguran je primjer za broj one Zvijeri (666) u Otk 13,18 mada osnovica proračuna daje povoda raspravama.
Sveti Irenej je već pomišljao na ime LATEINOS (30+1+300+5+10+50+ +70+200) kao oznaku za rimsko carstvo. Danas se najčešće uzima da je posrijedi Neron - Cezar, prema njegovu hebrejskom imenu NRVN QSR (50 + 200 + 6 + 50 + 100 + 60 + 200). Bilo kako bilo, simbolzam broja 6 se nadograđuje na tu skrivenu oznaku.

III. ZAKLJUČAK
Stanovit broj biblijskih brojki mora se tumačiti dvojakim postupkom simboličkih vrijednosti i gematrija, ali vrlo često je njihov ključ za nas izgubljen, i vrlo ga je teško naći. Tako bajoslovne životne dobi pretpotopnih patrijarha (koje su, uostalom, skromne u usporedbi s onima što se javljaju u mezopotamijskim legendama) vjerojatno imaju neki smisao; ali taj je smisao teško vidljiv osim kod Henoka, jedinog pravednika u tom nizu, koji je živio 365 godina, što je savršeni broj jedne sunčeve godine.
Možda to isto vrijedi i za životne dobi Izraelovih predaka, za zbroj popisanih u Br 1,46, za onih 38 godina u Iv 5,5, za 153 velike ribe u Iv 21,11, itd. Bilo kako bilo, ostaje izvan sumnje da se brojevi navođeni u svetim knjigama ne smiju uvijek uzimati doslovno. Da bismo shvatili doseg, uvijek moramo voditi računa o nakani pripovjedača: da li je njima stalo da dadnu točne brojke ili približne podatke kojih eventuaina pretjeranost ima vrijednost hiperbole, ili pak neka znamenja što proisječu iz čiste aritmetike? U povjesnim je ili knjigama vrlo često pretjeran broi boraca ili zarobljenika (usp. Izl 12,37), ali to je običajnost toga književnog roda, a hagiografova se tvrdnja shvaća s njom u vezi, bez obzira na više manje konvencionalan aritmetički sadržaj.
Isto tako ako se javi simbolizam, pisci se u bitnome nadovezuju na domašaj simbola. Stoga je u svakom pojedinom slučaju potrebno vidjeti što je posrijedi, kako bi se jedne strane izbjeglo zapadanje u neumjereno simboličko tumačenje, a s druge strane u ukrućivanje nekih tvrdnji koje treba gipko shvaćati, pa da se tim ukrućivanjem najzad liše svog sadržaja tekstovni izvjštaji. Treba imati na umu da brojevi pored svoje brojne vrijednosti dosta često označuju pojmove sasvim drugačijeg reda koji mnogo puta izmiču današnim čitaocima.

Fra Zvjezdan Linić o korizmi i simbolici broja 40

S Pepelnicom, odnosno Čistom srijedom, svake godine ulazimo u osobito liturgijsko vrijeme, u korizmu. Korizma dolazi od latinske riječi “Quadragesima”, što znači “Četrdesetnica”.
Naime, korizma traje četrdeset dana. Od Pepelnice do Uskrsa ima točno 40 radnih dana. Nedjelje su i u korizmi i inače izuzete od stanovitog pokorničkog karaktera ovog vremena jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana.
Isus je, naime, po kronologiji evanđelja uskrsnuo prvog dana po suboti i odatle nedjelji uvijek to značenje. Zato su se u konstrukciji korizmenog vremena ispred prve korizmene nedjelje dodala ova četiri dana da ih do Velike subote bude točno četrdeset. Tu se susrećemo s brojem četrdeset. To je posvećeni biblijski broj.
Najprije je to u određenom smislu broj aktivne ljudske dobi između vremena odrastanja i obrazovanja te onog kad se odlazi u penziju, odnosno vrijeme staračke nemoći. A u Bibliji to je poglavito broj koji je posvećen hodom Božjeg naroda od Egipta do Obećane zemlje.
Taj hod trajao je četrdeset godina jer je bilo potrebno da se na neki način cijela jedna generacija pročisti od nevjere i bunta prema Bogu. U Bibliji još na nekim mjestima susrećemo naglašen broj četrdeset.
U vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći. To je vrijeme općeg potopa. Prorok Ilija morao je hodati 40 dana do svete gore Božje. Ipak, najkonkretnija veza tog broja i naše korizme usredotočena je na osobu Isusa Krista. Pred Isusov javni nastup on se povukao u pustinju i ondje živio isposnički i postio 40 dana. Tako ohrabren i ojačan, bio je sposoban oduprijeti se svim zamkama zloga.
I kršćani u korizmi nasljeduju Isusa. Ipak, od davnine korizma je bila ponajprije intenzivno vrijeme priprave za primanje sakramenata kršćanske inicijacije što su je u prvim stoljećima kršćanstva primale gotovo isključivo odrasle osobe. Pošto su tri godine proveli u poučavanju i vježbanju po pravilima Božjih zapovijedi i evanđeoskih načela, prije nego što će u vazmenoj noći od Velike subote na Uskrs primiti te sakramente, oni su proveli ovu posljednju korizmu u intenzivnoj pripravi. Taj će pečat u korizmi ostati i danas, kad se odrasli kršćani pozivaju da provjere kvalitetu svojeg života i da onda u istoj vazmenoj noći obnove svoje sakramente i svoju vjernost Isusu. Zato se na Veliku subotu u noćnom bdjenju obnavlja krštenje svih vjernika.
Jednako je tako s vremenom ovo doba postalo prikladno za obnovu savjesti i mnogim kršćanima koji su posrnuli davala se prigoda da dobiju oproštenje grijeha i da hrabrije krenu u uredan kršćanski život.
Nije stoga čudo da i danas korizma poziva vjernike da obave svoju “korizmenu”, odnosno “uskrsnu” ispovijed i da se tako priprave na vazmene blagdane.
A da se mogne djelotvorno boriti protiv grijeha, valja i volju usmjeriti na dobro te učiniti da čovjek bude jači od svih drugih napasti. Stoga Crkva poziva da se čovjek pokuša pomalo odricati nekih potreba (npr. post i nemrs) kako bi bio jači i jasniji u težim iskušenjima.