Marija

Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!«   
( Ivan 19,26 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Izreke svetaca / kratke izreke
  3. Katekizam katoličke crkve
  4. Dokumenti II.vatikanskog koncika
  1. Iz Izlaganja svetog Ambrozija, biskupa
  2. Iz homilije sv.Ćirila Aleksandrijskog, na Efeškom saboru
  3. Iz Apostolske konstitucije Predarežljivi Bog
  4. Iz Homilija o Pohvalama Djevice Majke sv.Bernarda
  5. Iz Propovijedi svetog Anzelma, biskupa
  6. Kateheza pape Benedikta XVI.
  7. Iz “Homilije” sv. Bede Časnog
  8. Iz «Govora» sv. Efrema Sirijskog, đakona
  9. Iz Govora sv. Augustina, biskupa
  10. Iz Govora blaženog Izaka, opata
  11. Iz poslanice svetog Ivana Pavla II.
  12. Iz priče pod nazivom "Nican Mopohua - Ovdje se priča"
  13. Iz Homilija u čast Djevice Marije, sv. Bernarda,opata
  14. Bizantska liturgija - akatist Presvetoj Bogorodici
  15. Iz Govora svetoga Lovre Justinianija, biskupa
  16. Iz Homilije u slavu Djevice Majke, sv. Bernarda,opata
  17. Iz spisa "Što se to danas zbiva oko Marije?", Rudolfa Brajčića, prezbitera
  18. Iz spisa "Sveti Oci i Marija", Emila Springera, prezbitera
Mirjam - "Od Boga ljubljena"
Marija
 Kao ime Isusove majke, ime Marija simbolizira čistu i duboku ljubav. U izvornom hebrejskom jeziku ime glasi Mirjam, a naš je oblik Marija prema latinskom Maria. Samo značenje imena Marija nije sigurno razjašnjeno. Po novijem tumačenju ime je izvedeno od egipatskog ‘mry’ što znači ‘voljena’, odnosno ‘od Boga voljena’. Po starijim tumačenjima ime je nastalo od hebrejskog ‘mir’ (gorko) i ‘jam’ (more) pa bi značenje bilo ‘gorčina mora’. Prema tumačenju Eusebija iz Cezareje ime nosi značenje ‘kapljica mora’ izvedeno od hebrejskog ‘mar’ (kapljica) i ‘jam’ (more).

 - MATEJ - u 5 retka spominje Mariju imenom, u 10 redaka ostalo. Ne spominje Mariju na Golgoti!
 - MARKO - u 1 retku spominje Mariju imenom, u 2 retka ostalo. Ne spominje Mariju na Golgoti!
 - LUKA - 12 redaka spominje Mariju imenom,u 34 retka ostalo. Ne spominje Mariju na Golgoti!
 - IVAN - ni u jednom redku ne spominje Mariju imenom,u 8 retka ostalo. SAMO je kod Ivana Marija na Golgoti!


 Spominje Mariju po imenu U koliko redaka se spominje Marija Marija na Golgoti Njene riječi
Matej 5 10 NE 0
Marko 1 2 NE 0
Luka 12 34 NE -navještenje 2x
-veliča
-u Hramu kad se Isus izgubio 4
Ivan 0 8 DA Svadba u Kani 2x 2

18 54
6

PREGLED PO ČITANJIMA
- polja označena žutom bojom označuju retke u evanđeljima gdje Marija govori.
- u Ivanovu evanđelju bilježe se samo dvije Marijine rečenice na svadbi u Kani Glilejskoj
- Lukino evanđelje bilježi tri događaja gdje Marija govori: Navještenje, pohod Elizabeti (Veliča), te pronalazak dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu

I. ROĐENJE I DJETINJSTVO ISUSOVO
Kraljevsko rodoslovlje Isusovo
(Lk 3, 23–38)
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2 Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. 3 Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4 Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 5 Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 6 Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 7 Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8 Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9 Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10 Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 11 Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. 12 Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 13 Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14 Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15 Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16 Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. 17 U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja. Mt 1,16		 Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Navještenje Josipu
(Lk 2, 1–7)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« 22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog! 24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. Mt 1,18		 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 
Mt 1,19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
Mt 1,20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.
Mt 1,23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!
Mt 1,24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Mt 1,25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
Poklon mudraca
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2 raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« 3 Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4 Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5 Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6 A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!« 7 Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8 Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« 9 Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10 Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11 Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12 Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Mt 2,11		 Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
Bijeg u Egipat
A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« 14 On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15 I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. Mt 2,13		 A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.«
Mt 2,14 On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 
Povratak iz Egipta u Nazaret
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20 »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« 21 On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 22 Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. 23 Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. Mt 2,20		 »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« 
Mt 2,21 On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 
Prava rodbina Isusova
(Mk 3, 31–35; Lk 8, 19–21)
Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47 Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« 48 Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« 49 I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! 50 Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.« Mt 12,46		 Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 
Mt 12,47 Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« 
Posjet Nazaretu
(Mk 6, 1–6; Lk 4, 16–30)
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« 57 I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« 58 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. Mt 13,55		 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 
Prava rodbina Isusova
(Mt 12, 46–50; Lk 8, 19–21)
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« 33 On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« 34 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! 35 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« Mk 3,31		 I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 
Mk 3,32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!«
Isus nije priznat u svom zavičaju
(Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega. 4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« 5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. 6 I čudio se njihovoj nevjeri. Mk 6,3		 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?
Navještenje Isusova rođenja
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« 34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!« 38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. Lk 1,27		 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 
Lk 1,28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«
Lk 1,29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 
Lk 1,30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 
Lk 1,31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 
Lk 1,34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«
Lk 1,35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 
Lk 1,36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
Lk 1,38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Marijin pohod Elizabeti
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42 i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Lk 1,39		 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin
Lk 1,40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Lk 1,41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Lk 1,42 i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Lk 1,43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 
Lk 1,44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Lk 1,45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Hvalospjev Marijin
Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, 47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. 51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. 52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. 53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: 55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovudovijeka.« 56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. Lk 1,46		 Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina,
Lk 1,47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
Lk 1,48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Lk 1,49 Jer velika mi djela učini Svesilni,sveto je ime njegovo!
Lk 1,50 Od koljena do koljena dobrota je njegovanad onima što se njega boje.
Lk 1,51  Iskaza snagu mišice svoje,rasprši oholice umišljene.
Lk 1,52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Lk 1,53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Lk 1,54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
Lk 1,55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Lk 1,56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Rođenje Isusovo
(Mt 1, 18–25)
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. 2 Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. 3 Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. 4 Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – 5 da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. 6 I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. 7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. Lk 2,5		 ...da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
Lk 2,6 I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.
Lk 2,7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
Pohod pastirâ
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9 Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10 No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. 12 I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« 13 I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: 14 »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« 15 Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.« 16 I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 17 Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 18 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. 19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. 20 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Lk 2,16		 I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
Lk 2,19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
Obrezanje i prikazanje u Hramu
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. 22 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – 23 kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – 24 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Lk 2,21		 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća
Lk 2,22 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu 
Lk 2,24 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Šimunovo proroštvo
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad b>roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 29 »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31 koje si pripravio pred licem svih naroda: 32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.« 33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« Lk 2,27		 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon
Lk 2,33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 
Lk 2,34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan –
Lk 2,35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Isusov skroviti život
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40 A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Lk 2,39		 Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 
Isus među učiteljima
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 42 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. 43 Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. 45 I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. 46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. 47 Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. 48 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« 49 A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« 50 Oni ne razumješe riječi koju im reče. Lk 2,41		 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 
Lk 2,42 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
Lk 2,43 Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 
Lk 2,44 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
Lk 2,45 I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Lk 2,46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita.
Lk 2,48 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« 
Lk 2,49 A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?«
Lk 2,50 Oni ne razumješe riječi koju im reče.
Isus u Nazaretu
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. 52 A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. Lk 2,51		 I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. 
Prava rodbina Isusova
(Mt 12, 46–50; Mk 3, 21. 31–35)
A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 20 Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« 21 A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.« Lk 8,19		 A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 
Lk 8,20 Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.«
Svadba u Kani
Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« 4 Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« 6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.« 11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. Iv 2,1		 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.
Iv 2,3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.«
Iv 2,4 Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!«
Iv 2,5 Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
Iv 2,12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Iv 19,25 Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 
Majka Isusova – majka učenika
(Mt 27, 55–56; Mk 15, 40–41; Lk 23, 49)
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26 Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« 27 I od toga časa uze je učenik k sebi. Iv 19,26		 Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« 
Iv 19,27 I od toga časa uze je učenik k sebi.


OSTALA LITERATURA :
Izreke svetaca:

Velika će ti pomoć uvijek biti neograničeno pouzdanje u
našu Blaženu Gospu i ljubav prema njoj,
Pomoćnici kršćana, Majci Božjoj i tvojoj majci također.
Ona ti govori : Tko je god malen. neka dođe k meni.
Budeš li je ljubio, Ona će izliti na tebe mnoge milosti
u ovome životu, a u onom će te dovesti u nebo.

Sv. Ivan Bosco , prezbiter i u temeljitelj reda (1815.-1888.)

Marijo, želim uvijek biti Tvoje dijete.
Dajem ti svoje srce. Zadrži ga zauvijek.
O Isuse, Marijo, budite uvijek moji prijatelji.
Molim Vas oboje, da prije umrem nego počinim grijeh. Amen.

Sveti Dominik Savio , učenik Sv. Ivana don Bosca (1842.-1857.)

U svibnju Mariju prepoznajemo kao otajstvenu ružu
koja se čudesno rascvala u povijesti svijeta.
Živjela je nebo i zemlju u jednom.
Zato je bila most preko kojeg se sin Božji spustio na zemlju.
Zagledaj se u nju.

Tomislav Ivančić , prezbiter (1938.-2017.)

„Ljubite Majku i molite njezinu krunicu.
Krunicom možemo pobijediti sve zlo ovoga svijeta.
Sve Božje milosti dolaze preko Blažene Djevice.“

Sv. Padre Pio (1887. - 1968.)

Kako bi smrt mogla progutati onu,
uistinu preblaženu,
koja je slušala Božju riječ,
bez požude i sudjelovanja muža
začela osobu Božje Riječi,
rodivši je bez boli
te koja se posve sjedinila s Bogom?
Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti
ono tijelo od kojeg je došao život?
Te se stvari protive i potpuno su tuđe duši
i tijelu koje nosijaše Boga..."

Sv. German Carigradski, carigradski patrijarh (?-733.)

“Zar bi se ikako moglo dogoditi,
presveta Majko Božja,
da nebo i zemlja budu počašćeni tvojom prisutnošću,
a da ti, svojim odlaskom,
ostaviš ljude bez svoje zaštite?
Sigurno da ne.
Takvo što je nemoguće i zamisliti.
Uistinu, kao što se dok si bila u svijetu
nisi odvajala od nebeskih stvarnosti,
tako se ni nakon što si napustila ovaj svijet
nisi nipošto odrekla mogućnosti
da u duhu saobraćaš s ljudima…
Nisi napustila one kojima si zajamčila spasenje…
naime tvoj duh živi vječno
i tvoje tijelo nije izloženo propadljivosti groba.
Majko, ti si blizu svima i sve štitiš i,
premda te naše oči ne mogu vidjeti,
ipak znamo, o Presveta, da ti prebivaš među nama
i da se uprisutnjuješ na razne načine…
..mi vjerujemo sa sigurnošću da si ti
i dalje naša suputnica na našem zemaljskom putovanju”

Sv. German Carigradski, carigradski patrijarh (?-733.)

Iz spisa Homilija o navještenju majčinstva:
Marija je posve ĉista i bez krivnje...

Sv. German Carigradski, carigradski patrijarh (?-733.)

Iz spisa Hom 9 In zonam BMV; MG 98.389B:
 Tvoji su darovi bez broja,
jer se nitko ne će spasti,
ako ne po tebi, o Presveta.
Nitko se ne će osloboditi zla
nego po tebi, Bezgrešna.
Nitko ne dobije milosti,
ako ne po tebi, o Prečista.
Nitko ne će oćutjeti milosrđe,
ako ne po tebi, o Najčasnija.

Sv. German Carigradski, carigradski patrijarh (?-733.)

Sveti oci i veliki naučitelji u propovjedima i govorima,
koje su održali puku na svetkovine Bogorodičina uznesenja,
govorili su kao o nauci koju
krščanski vjernici već poznaju i usvajaju:
Nju su osvjetljavali, osobito da se ovom svetkovinom
slavi ne samo spomen da je tijelo B.D.Marije
sačuvano od raspada, nego da je slavilo
pobjedu nad smrću, te da je u nebu proslavljeno,
po primjeru njezinog Jedinorođenca Isusa Krista.

Pio XII, papa (1876. - 1958.)

Trebalo je da Ona,
koja je u porođaju sačuvala
nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo
sačuva neraspadnuto i poslije smrti.

Trebalo je da Ona,
koja je Stvoritelja kao dijete u krilu nosila,
boravi u božanskim šatorima.

Trebalo je da zaručnica,
koju je Otac zaručio,
boravi u nebeskim ložnicama.

Trebalo je da Ona,
koja je gledala svog sina na križu
i u Srce primila mač boli,
od kojeg je bila izuzeta u porođaju,
da gleda Sina uz Oca.

Trebalo je da Majka Božja
imao ono što pripada Sinu i
da je štuje svako stvorenje
kao Božju Majku i Službenicu.

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Iz spisa Homilija o rođenju Blažene Djevice Marije:
Marija je žive ljestve,
koje je učinio Duh Sveti...

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Iz spisa Homilija o usnuću Blažene Djevice Marije II. 16. P:
Kako je smrt mogla progutati onu,
uistinu blaženu, koja povjerova
Božjoj Riječi i bi ispunjena
djelovanjem Duha Svetoga?...
Koja je bez požude i sudjelovanja začela
osobu Božje Riječi?...
Kako je kvarenje moglo zadesiti tijelo
iz kojeg dođe život?
Bogomaterinstvo, savršeno djevičanstvo,
savršeno jedinstvo Sina i Majke,
Sinovo štovanje Majke nisu mogli
dopustiti da Marijino
tijelo ostane u grobu.

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Iz spisa Homilija o usnuću Blažene Djevice Marije I.:
Ti si začela Krista, spas svijeta,
koji potopi grijeh i ublaži oluju…
Tako si ti ispunila ulogu naše posrednice.
Ti si postala ljestvama,
po kojima je Bog sišao do nas
da uzme našu bijednu narav,
da se s njome sjedini i
s njome veže…
Ti si okupila sve spašenike.

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Lumen gentium, 56
Otac milosrđa htio je da predodređena majka
prije utjelovljenja dade pristanak,
da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti,
tako žena sudjeluje i u davanju života.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Lumen gentium, 61
Time stoje Krista začela, rodila, hranila,
Ocu ga u hramu prikazala,
s njim kao svojini Sinom,
dok je na križu umirao, supatila,
poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju
na posve osobit način sudjelovala je u
Spasiteljevu djelu obnavljanja
vrhunaravnoga života duša.
Zbog toga nam je majka u redu milosti.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Lumen gentium, 62
Marijino materinstvo u poretku milosti
traje neprekinuto od pristanka
koji je pri navještenju odano dala,
a pod križem nepokolebljivo održala od
vjekovječnog stanja svih izabranih.
Nakon uznesenja, naime, nije se odrekla
te spasonosne uloge na nebu,
nego nam svojim mnogostrukim zagovorom i
dalje pribavlja darove vječnoga spasenja.
Svojom majčinskom ljubavi brine se za braću
svojega Sina — koja su još na putu i
nalaze se u pogibeljima i tjeskobama —
dok ih ne dovede u sretnu domovinu.
Zato Blaženu Djevicu u Crkvi u zazivima
naslovljujemo odvjetnicom, pomoćnicom,
pomagačicom, posrednicom...

II. Vatikanski koncil - dokumenti

 -->

Iz bule Ineffabilis Deus (Neizrecivi Bog), 8. prosinca 1854.:
 Definiramo da je od Boga objavljen nauk
koji uči da je Blažena Djevica Marija
u prvom času svoga začeća posebnom milošću i
povlasticom Svemogućega Boga,
zbog predviđenih zasluga
Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda,
bila sačuvana slobodnom od svake ljage
istočnoga grijeha i taj nauk moraju
svi vjernici čvrsto i postojano vjerovati.

Papa Pio IX (1792.-1878.)

Iz spisa Enciklika Ubi primam:
 Zbog toga se nadamo da će Blažena Djevica...
te naše tužne i žalosne prilike,
pregorke tjeskobe, muke i nevolje,
te bičeve Božje srdžbe
koji nas biju zbog naših grijeha,
da će svojom velikom milosrdnom
majčinskom ljubavlju, svojim neprestanim i
premoćnim zagovorom kod Boga,
kako već običava, od nas odvratiti;
da će burne oluje zala,
koje, na našu najveću žalost, svuda,
vitlaju Crkvom, stišati i raspršiti;
da će našu žalost okrenuti u radost.
Dobro vam je poznato, časna braćo,
da sve svoje pouzdanje polažemo
u presvetu Djevicu...

Papa Pio IX (1792.-1878.)

Blažena Djevice,
Tebi se utječem, čuvaj me uvijek,
jer pod Tvojim ću okriljem biti sretna...

Bl. Ines Zudaire - M.Ines, Madridska mučenica (1900.-1936.)

Iz pjesme Gospa Marija :
Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija...
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio;
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

Antun Gustav Matoš, pjesnik (1873.-1914.)

Marija :
Marijo, ja u tebi gledam svoju majku
i svaku majku
I ja mislim često
na onaj bol u tvom licu što se javi
kad tvoj se porod stade odvraćat od tebe.

Ja znadem da si gledajući gdje ga gubiš
poželjela da nikada ga ni rodila nisi
i da je vječno pod srcem ti ostô.

I znadem i to da si u čas raspinjanja
više htjela živog sina pokraj sebe
no mrtvog Boga.

I da si na koncu
svih muka i svih boli
vidjela svoj poziv službenice
i smjerno prignula se pred zakonom,
koji tako hoće.

Antun Branko Šimić, pjesnik (1898.-1925.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 14.12.1914. :
 Majko moja dobra, Najveća, molim Te,
napuni moju dušu lijepim osjećajima i
plemenitim mislima,
uvijek mi označi pravi put,
pa makar mi i bilo teško
slijediti ga...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 14.12.1914. :
 Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj:
neka me u ovom gradu Beču
prati na svakom koraku.
Svaki moj hod i korak
neka bude usmjeren lijepom.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 14.12.1914. :
 Ako mi Blažena Djevica u Lurdu i
nije posve izlječila oči,
tako da s dosta poteškoća čitam,
to sam u Lurdu zavolio krunicu,
koja će mi uz sv.Euharistiju biti
najvjerniji prijatelj do groba.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa J. Vrbanek Vitez Kristov - Dr.Ivan Merz :
 Kad vam bude u životu teško
i kad vas snađu nevolje,
uzmite Gospinu krunicu i
Ona će vas utješiti i
dati vam snage,
da sve mirno snosite s
potpunim predanjem u Volju Božju.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Pisma prijatelju Maroševiću nakon posjeta Lurdu 1921.:
 U Lurdu te najprije obuzme osjećaj
da je tamo Ona, Majka Božja,
koja je veća i moćnija i ljepša
nego li svi oni pirinejski gorostasi (...)
Dakle, pred tobom je Ona —
to je realan osjećaj koga se ne možeš otresti —
a tisuće vjernika s upaljenom svijećom
ide uz serpentni brežuljak i
pjeva bez prestanka Ave, Ave Maria (...)
Svaka svijeća koja trepti,
to je jedna duša koja će danas, sutra ili
za koju godinu k Njoj.
Oh! Hoće li što prije taj čas,
čovjek tamo pomisli,
jer zaista tamo ima neki predokus neba.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Pjesme I:
UTJEHA
Kako da Te zovem Marijo, il Majko, Kraljice,
il Zvijezdo, Nada, ili Tuga? ...
Danas su mi dobrog pokopali druga —

Kako da Te zovem —
Marijo il Gospo?

0, znadeš li, majko, što je bol i tuga —
Kad je mladost pusta i kad nikog nema,
molba to jedina je danas nesretnog bohema...

0, znadeš li, znadeš, što je bol i tuga?

Kako da Te zovem? Da plačem, da molim,
il prokunem udes, udes bon i zao?
udes onog, koji meni ga je dao -
Kako da Te zovem — da plačem, da molim?

Ne znam, ne znam, Gospo,
ta Ti bolje znadeš, znadeš,
što je mladost, znadeš,
što su boli — oh, Marijo, majko,
moje srce voli il ja ne znam,
ne znam — ta Ti bolje znadeš...

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
MAJCI BOLA
U crkvi punoj sjetne polutame
Plameni odsjev svijeća pada.
Na zidu blijedom dršću sjene same.
U crkvi mir i pokoj vlada.

Srca su puna nemira i jada
Pod sjetom neke teške tame.
Pogledom jednim punim vedrih nada
Pokoj je blagi pao na me.

Pogledom ovim, puno tuge same
Skruši se srce i zaplače tio.
U bolu dršću zvijezde plamene.

U kutu jednom punom sjetne tame
Uzdah se čuje žaloban i snio:
O Majko Bola, moli za mene!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
SVIBANJ
Marijo, majko, svibanj je blizu,
Ljiljani bijeli radošću cvatu,
Putovi šute. Ptice u jatu
sjedaju na tu sanjivu nizu —
svibanj je blizu.

Kandila gore. Crkve se bude,
radost im dječja prožela stijene,
s posmjehom davnim gledaju mene,
al oči moje turobno blude —
crkve se bude.

Osjećam, majko, da nisam dijete,
što vijenac je Tebi nekada plelo sklopljenih ruku,
pobožno vrelo s očima, što ko zvijezde svijete —
ja nijesam dijete.
Al osjećam kao da svibanj je blizu,
kad čežnje ko bijeli ljiljani cvatu,
miruju duše... Gle, već u jatu
putuju ptice u ovu nizu —
svibanj je blizu.
svibanj je blizu.

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
MOLITVA
Evo me!
Pred oltar Tvoj,
o, Majko, mojih boli i čeznuća!
Ko dijete.
S dva, dva,
s dva cvijeta,
sa vedrim čelom
i poljupcem ljeta,
iz šuma, polja, dolova i lugova,
sa onih strana, gdje svaka grana
Tebe slavi.

Zakićeno, ovjenčano,
opojeno zrelim klasovima,
Tebi da se pomoli i darove da:
— Dušu čistu ko cvijet,
srce, kog ljubav sažiže,
uzdah mio i svet
i cvijetova pet: Ljubav, ufanje,
vjeru, uzdanje — nadu.

O, primi ih, Majko,
sa cvijetnih poljana,
sa plodnih njiva i sjenatih šuma,
sa svakog kuta i svakog huma
mojega srca...

Jer čujem, gdje preda mnom plodovi pucaju,
žita se truse, zvončići kucaju:
»Zdravo Marijo, milosti puna«,
a ja?

Zavidan, za njima, rastužen hodim
plačuć' sudbinu, što nisam cvijet,
da zajedno s njima mogu umrijeti
za pogled Tvoj mio, blagi i sveti,
za pogled Tvoj mio, blagi, sveti,

I sada sam tu
i dušu Ti svu
razotkrio molitvom evo,
pa primi bar nju,
što ljubavlju svijeti,
kad za te ne mogu umrijeti.

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
PJESMA MARIJI
Ja sam obolio teško, Marijo, majko moja
i ne znam, da li će ikada bolovi moji proći.
Mnogo je bilo dana, mnogo je bilo noći
što čekah, da me opet molitva ozdravi Tvoja.

I nisi — nisi došla u odaje moje mrtve,
da čudo na meni stvoriš sa moći dobroga sina,
s riječi Onog, što stvori iz vode žarka vina,
sa strahom nevine djece, s krvi Božanske žrtve.

Nikoga nije bilo, da nada mnom svijeće pali
i moli za srce moje, za dušu, što nevina vene.
Nikoga, majko, ne bješe — osim smrti i mene
svi su me prezreli tada, što uvijek su laskat' mi znali.

Umoran, nijem i strven ko ratnik s krvava boja
vraćam se natrag k Tebi; pred vrata samotnog grada.
Dok sve se oko mene ruši — Ti si tek jedina nada:
znadem —
'Ti me tek prezreti ne ćeš, Marijo, majko moja!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Utemeljiteljeva pisma sestrama, 48-51. - toč. 8. Okružnice:
Između svih pobožnosti jedna je od najglavnijih
pobožnost k bl. djevici Mariji. ...
Zato je od potrebe, da ju kano prave
njezine kćerke štujete,
čime ćete i te kako osjegurati spasenje svoje duše. ...
Zato Vas upravo molim, da svaka od Vas u znak,
da sva ovisi o majci Božjoj
kano dobra kćerka o svojoj majci,
njoj se svaka ovako, ako je moguće,
i svaki dan posveti.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Utemeljiteljeva pisma sestrama, 19.:
Pametno običaju službenice Maloga Isusa
svaka pred svoje ime staviti:
M, to jest Marija.
I tako je svaka službenica Maloga Isusa prava
ropkinja Isusova u Mariji,
kojoj vazda dužnost na srcu leži,
da svom dušom i svim životom svojim
ljubi Maloga Isusa moleć Mariju,
da joj tu ljubav od svoga Sina isposluje.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Pjesma "Ave Maria!"
Zapada sunce. – Posljednjom je zrakom,
U vale tonuć, zemlju pozdravilo.
Mrak prvi dok se žalovima stere,
Na nebu titra zadnje rumenilo.
Žamore razne u glas jedan slaže
Treptaja puna tiha harmonija.
S malene crkve ozivlja se širom
Ko prigušeni plač: »Ave Maria!«

»Ave Maria!« – Neko čuvstvo slatko
A nepoznato ganulo je mene.
U duši mojoj sto se slika budi
I oplakane davno uspomene.
Sred ove tihe i tajnene sjete,
Što zemljom vlada, zaplako bih i ja
Ko negda i sad kleknuti bi’ htio
Te nevin opet reć: »Ave Maria!«

»Ave Maria!« – Ne znam što je meni,
Al zvono to sad u srce me dira,
I ja bih reko, da mi ono veli:
»Onamo gore ima sreće, mira.«
A ja sam jutros govorio da je
Praznina samo sred tih prostorija.
Oh, kako c’jela priroda sad moli,
I slatko bruji zvon: »Ave Maria!«

»Ave Maria!« – Kad svi tužni mole
Klicao čemu ne bih i ja tako?
Taj usklik svet je svima koji trpe,
A bol ja znam, i mnogo već sam plako.

Ja i sam ne znam što mi don’jet može,
Al od njeg nešto u meni se njija;
Koljeno hoće da se prigne, usta
Da kažu r’ječi dv’je: »Ave Maria!«

»Ave Maria!« – Siguran ja nisam,
Ta molba hoće l’ mir mi donijeti;
Al srce moje već je nade puno,
I nada ta mi ne će umrijeti.

Na me je neko spustilo se breme,
Pod kojim duša sva se sretna svija
– Ja dižem ruke prema nebu, molim
Ko negda, žarom svim: »Ave Maria!«

Vladimir Nazor, pjesnik (1876.-1949.)

Iz spisa Maris stella:
Dokonča borba... Sklopi se vir.
Olujno nebo se vedri.
Na moru pokoj i mir. (...)
Valovi tamne, zv’jezde bliješte,
Mrak pada na bila gorska;
Svjetlosti blage s nebeske ceste
Valovljem pramena baca
Zvijezda blistava morska.

Vladimir Nazor, pjesnik (1876.-1949.)

Pjesma ‘Marijo’
Marijo… tiha, dobra, vječna Marijo!
Oči Tvoje plave
vječnog Boga slave.
Tvoja prečista usta
i Tvoja kosa gusta
u sebi proljeća nose:
milost sviju ljeta.
Tvoji blagi koraci
kao sunca pramci
šume i ne prestaju;
bljeskom nade sjaju.
Marijo… vjerna, sjajna,
bijela, lijepa Marijo!
U Tebi je čaroba mnoga,
Ti si živa riječ Boga.
Uzdasi duše Tvoje
nebeske su čiste boje.
Ti si ona, koja jednom
sinu zemaljskom bijednom
pruži okrilje majke.
Marijo… naše molbe žarke
saberi u pregršti cvijeća
širom burnih dolina.
Tada će sva zemna površina
postati zanos i vedrina…
Tiha, dobra, vječna Marijo!

Lucijan Kordić, prezbiter, franjevac, pjesnik (1914.-1993.)

Pjesma ‘Vječno lice Majke’
Kao gordi sunčanik vjere,
kao ustreptala breza pokrivena godinama i surim jašmakom
prilaziš k meni.
Ti, koja si u bijele salaše mojega djetinjstva
zasadila bosilje radosti.
Ti, koja u mojemu hodu kroz logore života
djenu u ruke krepku nebosjajnu zastavu.
Ti, moja majko!
U Tvojoj prikazi cvjeta obličje svih majka,
Ti si sama mati Božja i moj trnoviti božanski susret.

Lucijan Kordić, prezbiter, franjevac, pjesnik (1914.-1993.)

Pjesma Nazvišćenje Divici
V Nazaretsku hižicu
Anđeo sveti zajed
I Divicu blaženu
Tiho moleć najde.
Aneđo veli tiho njoj:
„Majka ćeš Ti postat,
Boga Otkupitelja
Svitu ćeš darovat.
Zdrava roža milosti,
Jasna zvijezda zlata
Najsrićnija izmed svih,
V milosti bogata.“
Nujno prigne glavu tad
Najsvetija Mati,
Volju Božju svagda će
Rado spunjevati.

Ivan Blažević, prezbiter, pjesnik..(1888.-1946.)

Iz spisa Luke the Theologian, 49.:
Bog Mariju poziva na posebnu ulogu
u Njegovu planu o spasenju.
Njezin poziv ili odabranje bili bi
slični Gideonovu u Sucima 6,11-14 ili
pozivu nekih od starih proroka.
Nitko ne osporava takvu analizu ovog Lukina prizora;
valjana je u smislu da Marija biva pozvana
za majku davidovskog baštinika i Sina Božjega.
Svojim poniznim pristankom na poziv
kao sluškinja Gospodnja (1,38)
ona u Lukinu evanđelju postaje
izabrani instrument poput
kakva starozavjetnog proroka ili djelatnika;
ali to nije sve...

Joseph Augustine Fitzmyer, prezbiter DI, znanstvenik (1920.-2016.)

Iz spisa Dogmatska konstitucija o Crkvi, 864.:
Na misao o novoj Evi,
oce pokreće Marijin pristanak
na Božji plan o otkupljenju,
kojem se Marija slobodnom vjerom i
poslušnošću pridružila riječima:
‘Evo službenice Gospodnje’.
Tom vjerom i poslušnošću,
kojom se odazvala na sudjelovanje u planu spasenja,
nadomjestila je nevjernu i neposlušnu Evu,
začetnicu propasti...

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Summa theol. III, 35, 4, ad 3:
Marija je rodila Boga Sina u ljudskoj naravi.
Dakle je Bogorodica ...

Sv. Toma Akvinski, crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Mijo Škvorc, Albert Veliki — Autentični svetac, 1981.:
 O sveta Marijo, o svjetlosti neba i zemlje,
kako to pokazuje tvoje ime;
svjetlosti ove zemlje,
koju si ti rasvijetlila otajstvima tvoga sina,
Vječne Riječi;
Ti koja si dala svjetlost čak i
rasvjetljenom sjaju anđela,
daj mi svjetlost uma,
daj mi čiste pojmove, sigurno znanje,
čvrstu vjeru povezanu s prikladnom riječju,
da bi joj mogla odgovarati i
pribaviti milost vjernom puku;
daj mi riječ koja bi služila učvršćenju vjere,
izgradnji svete Crkve i časti
svetoga imena Krista Sina tvoga.
Neka ova riječ, o božanska Majko,
neprestano govori da Ti ne prestaješ
svojim milostima obasipati grešnike kakav sam ja,
i da naviještam svojim ustima čudesa tvoje moći!

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Život pričiste Bogorodice vazda Divice Marie
Majke Isukarstove, Gospoje naše., 1637.:
 Čudnovato milošću Božjom bi
ona začeta bez griha istočnoga,
napunivši nju Bog svemogući u oni isti čas i hip,
u koji ujedini dušu od ništa stvorenu s tilom,
tolikom obilnošću milosti svojih,
koliku se pristojaše da ima Pričista Majka ona,
koja biše odlučena biti Mati Božja,
i koja imaše smečiti i
satrti zmije paklene oholu glavu.

Bartol Kašić, prezbiter DI, pisac, gramatičar (1575.-1650.)

Iz spisa Život pričiste Bogorodice vazda Divice Marie, 1637.
Gospodin naš Spasitelj vazda je darivao i
vikom će darivati nama po nje (Mariji)
molitvah i molbah svako dobro
za spasenje duše i tila potrebno...

Bartol Kašić, prezbiter DI, pisac, gramatičar (1575.-1650.)

Iz spisa Život pričiste Bogorodice vazda Divice Marie, 1637.
Pojdite, ako možete, i žudite očima
gledati čudnovate stvari,
koje se dogđaju svako lito na
Veliku Gospu ili Stomorinu,
na petnadeste agosta kolovoza miseca
po sred Turske zemlje u Bosni,
blizu sela Olova imenom.
Ovdi ćete viditi kakono se strašno muče
vragovi prid onom slavnom prilikom B. Gospe,
u Ijudih i ženah karštenih,
i jedni ozdravljahu,
izgoneći iz njih B. Gospa nečiste hudobe;
a druži se muče govoreći u prikazanju njim B. Gospa,
da ih ne će tada osloboditi,
i naređuje njima,
da koji god dan poste i žežinaju,
ili kojegod drugo dobro dilo da učine,
i da se opet do godišta vrate k njoj,
ili do dva, i tada će ih osloboditi;
i tako im se događa....

Bartol Kašić, prezbiter DI, pisac, gramatičar (1575.-1650.)

Iz spisa Život pričiste Bogorodice vazda Divice Marie, 1637.
I ona (Marija) podvignu stig od Divstva,
malo poznat cvit na zemlji, i za sobom potegnu,
i sada poteže naukom svojim,
toliko pričiste i spametne divojčice
na zagrljenje od čistoće.
I hotiaše parvo život isti izgubiti,
nego angelsko Divstvo i čistoću.
Zato se ona zove Divica od Divica i
njih svih Kraljica.. .
Bi B. Majka Bogorodica najprva
koja je bez nauk a od druzih to učinila i
Bogu se posvetila zavitom vičnim.
Jere se ova slava hranjaše ovoj Gospoji Bogorodici,
koja sama Imaše na svitu sjediniti
cvit od Divice i plod od Matere.

Bartol Kašić, prezbiter DI, pisac, gramatičar (1575.-1650.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Presveta Bogorodica je majka Boga,
i otuda majka svega božanskog,
svega svetog, svega nebeskog, svega večnog,
svega bogočovečnog, svega najboljeg,
svega najlepšeg.
Od svega dobrog Ona je najbolja;
od svega svetog, Ona je najsvetija;
od svega vrlinskog, Ona je najvrlinskija.
Ako iko, Ona je u rodu ljudskom,
posle Gospoda Hrista,
najsavršenija bogočovečanska Svevrlina.
Nema sumnje, Ona je najsavršeniji
obrazac svega najboljeg.
Jer kad je kroz Nju Bog ušao u svet,
u čoveka, kako da kroz Nju ne uđe u čoveka
sve što je Božje, sve što je nebesko,
sve što je anđelsko, sve što je blaženo,
sve što je rajsko?
Zbog toga je Presveta Bogomajčica prečasnija
od Heruvima i neuporedivo slavnija gd Serafima.
Zbog toga je Ona i Vladarka Anđela (Vladičica Angelov)..

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 »Neosporno, Presveta Bogomajka je najveća i
najbogatija Darodavka roda ljudskog.
Dala nam je, rodila nam je Boga kao čoveka,
kao Bogočoveka. I sa Njim:
Večnu Istinu, Večnu Pravdu, Večnu Ljubav,
Večno Dobro, Večni Život.
I time dala sve što večito treba ljudskom biću i
svim svetovima: spasenje, ohristovljenje,
obogočovječenje, oboženje, otrojičenje
= sve svete tajne i sve svete vrline.
A kroza sve to i u svemu tome:
najmilije čudo svih Božijih svetova —
čudesnog i svečudesnog Boga i Gospoda,
Isusa Hrista Bogočoveka...

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Zbog svega toga sveistinita je bogonadahnuta blagovest
Svetog Oca našeg Gregorija Palame:
'Nitko ne dolazi sem preko Presvete Bogorodice
i od Nerođenog Posrednika, i ni jedan
od darova Božjih ne daje se ni anđelima
ni ljudima sem preko Nje...
Djeva Mati je neusporedljivo veća od svih i od svega:
zajedničari Božiji postaju preko Nje — zajedničari;
Nju posle Boga slave oni koji Boga slave.
Ona je osnova Proroka, glava Apostola,
hrabrost Mučenika, temelj Učitelja,
slava zemaljskog, radost nebeskog,
ukras svake tvari.
Ona je početak i izvor svetoga ...

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Bogovođena misao Svetog Zlatousta,
veličajući Presvetu Bogorodicu, blagovesti:
Među ljudima se ne može naći niko takav
kao što je Bogorodica Marija.
Ona je Mati spasenja, jer je rodila Spasitelja.

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Sveti Kiril spaja ličnost Presvete Bogorodice sa pojmom Crkve.
Crkva se ne može ni zamisliti ni postojati
bez Svesvete Majke Spasa Hrista.
Presveta Bogorodica je Crkva i Crkva je Presveta Bogorodica.
Kada se rekne 'Bogorodica', time se obuhvata sva ideja Crkve,
jer se imenom Bogorodica u ličnosti
Prisnodjeve Marije izražava
sva božanska tajna Ličnosti Hrista.
Da, da, da: bez Presvete Bogorodice nema Bogočoveka =
nema Spasitelja =
nema Crkve =
nema spasenja =
nema bogočoveka =
nema otrojičenja.
I sav se svet pretvara u najbesmisleniji užas,
a čovek — u najstrahovitiji pakao, pakao, pakao...

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Presveta Bogorodica je Majka Boga,
Majka Bogočoveka, i time Majka Crkve,
jer je Majka tela Bogočovekova.
A telo Bogočovekovo je Crkva...

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Bogomisaoni pesnik, Sveti Jefrem Sirin,
u molitvenoj raspevanosti svoje hristočežljive duše,
kazuje nam divne istine o Presvetoj Bogomajci.
On oseća kako se u Njoj tajanstveno preobražava
vreme u večnost kroz bogočovečnost;
i kako se zemlja preobražava u nebo;
i, što je najvažnije, kako se u Njoj
čovek preobražava u 'Boga po blagodati.

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz spisa Dogmatika Pravoslavne Crkve, 1932.:
 Otuda je ne samo Presveta Bogomajčica
već i sama ikona Njena,
po blagovesti Svetog Serafima Sarovskog:
"Radost svih radosti«.
Svekoliko iskustvo roda ljudskog
neodoljivo svedoči: u čovečanskim svetovima
nema istinske radosti bez Presvete Bogomajke.
Vaistinu, Ona je jedina istinska i
jedina besmrtna radost za ljudska bića
izmučena grehom, smrću i đavolom.
Da, — Ona: 'Radost svih radosti'.

Justin Popović, srpski pravoslavni teolog (1894.-1979.)

Iz pjesme Carica tišine:
 O, ko drugi može rodit Božijeg Sina
Osim takva zdrava, carstvena tišina?
O, ko drugi može meni mira dati
Sem Tebe, carice, reko blagodati?
Bura se ne bojiš, posred bura hodiš,
Kadifenom rukom brodolomne vodiš.
Greha se ne bojiš, u kal greha shodiš,
Tiho kao večnost besne strasti krotiš.
Carice tišine, poseti nas žurno
I tišinom Tvojom stišaj srce burno.

Nikolaj Velimirović, episkop, teolog (1880.-1956.)

Iz pjesme Djevici Snježnoj:
Ja gledam Te, Divna,
Na visokoj gori u sjaju i slavi,
U Bisernom Plaštu i smaragdnom pasu,
S vʼencem od zvʼjezda na glavi.

I htio bih, Snježna,
Da pjevam sa zvʼjezdama oko tvog čela,
Da himnu Ti šapućem, ko na oltaru
Ruža ti šapuće bʼjelo,
Da s brujem složim, što kristalnu u noć
Sa usana ljiljana mlʼječnih romoni,
Kad velebne gore u požaru plamte,
A Angelus zvoni.

O Divna, o Snježna,
O čista, o Sveta –
Smijem li ružom Ti okitit nogu,
Što blatnoj u posudi srca mog cvjeta?

Izidor Poljak, prezbiter, pjesnik (1883.-1924.)

Iz spisa Adv. haer. 5,19,1.:
Kao što je naime Eva bila zavedena
riječima anđela da se odijeli od Boga,
prezrevši njegovu riječ,
tako je i Marija bila evangelizirana riječima anđeoskim
da ponese Boga, pokoravajući se njegovoj riječi.
I ako je ona postala neposlušna (inobedierat) Bogu,
ova se druga dala nagovoriti da bude poslušna Bogu,
pa da djevica Marija postane advokat (advocata) djevice Eve.
I kao što je po djevici ljudski rod podložen smrti,
da tako bude spašen po djevici.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Dem. 33.:
Trebalo je da Adam bude rekapituliran u Kristu —
da ono što je smrtno
bude apsorbirano i progutano od besmrtnosti,
i Eva u Mariji, da djevica,
učinivši se odvjetnicom djevice,
uništi i ukine neposlušnost djevice po
poslušnosti djevice.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Protiv krivovjerja III, 22,4:
Čvor Evine neposlušnosti bio je razriješen
Marijinom poslušnošću;
što je djevica Eva svezala nevjerom,
to je djevica Marija
razriješila vjerom.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Contra haer. V. cap. 19 n.:
 Kao što je ljudski rod
jedna djevica predala na smrt,
tako ga i jedna djevica spasava,
i tako se opet ravnoteža uspostavlja,
jer jedna djevica popravlja poslušnošću ono,
što je druga djevica neposlušnošču pokvarila...
Tako bi pobjeđena lukavost zmije
jednostavnošću golubice, tako su pokidane veze,
koje su nas vezale uza smrt.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Ep. 65,10 - pismo djevojci Eustokiji:
»Propone tibi beatam Mariam qua tantae
extitit puritatis ut mater esse Domini mereretur.«
Uzmi si za uzor Mariju,
koja je bila tako čista
da je zavrijedila biti majka Božja.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Epist.48 n:
 Neka mi se kaže, kako je Isus prošao
kroz zatvorena vrata...
a ja ću odgovoriti,
kako je bl. Dijevica Marija u isto doba
majka i djevica, djevica iza poroda i
mati prije svog vjenčanja.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa J. Antolović, Uz 250. obljetnicu smrti, 1988.
Koliko si darova ove noći (tj. na Božić)
prikazao Blaženoj Djevici?
Ljubi Mariju, ljubi Mariju:
ona ti može i hoće pomoći.
I pomogla ti je, da, da, da!

Ardelio Della Bella, prezbiter DI, apostol Dalmacije 1655.-1737.)

Iz spisa J. Antolović, Uz 250. obljetnicu smrti, 1988.
Zamolio sam preblaženu Djevicu Mariju
da mi izmijeni ovo srce i dadne drugo,
čisto, ponizno, vjerno, puno ljubavi
prema Bogu i prema bližnjemu,
i učinilo mi se po nutarnjoj utjehi
da sam od Marije Djevice zadobio tu milost.

Ardelio Della Bella, prezbiter DI, apostol Dalmacije 1655.-1737.)

Iz spisa AV, III, 1,440-441
Naslov posrednica, kako čitamo u Shemi,
moju dušu i dušu mnogih otaca
ispunjava velikom radošću.
Taj je naslov među katolicima posvud
proširen i udomljen.
Stoga mislim da treba protumačiti razlog
zbog kojeg se Marija tako naziva i
čvrst temelj na koji se upire,
da mnogi nekatolici, osobito protestanti,
ne bi mislili da ništa ne držimo
do Pavlova upozorenja:
jedan je posrednik između
Boga i ljudi čovjek Isus Krist,
koji dade sebe za otkupninu svih.
Budući da je Božja majka i naša majka,
Marija je dostojna da je smatramo i
zovemo Posrednicom kod Posrednika:
Krist je apsolutno nuždan Posrednik.
Marija je posrednica u ovisnosti o Kristu,
pa i to po posebnoj Božjoj volji.
Riječi sv. Pavla tome se ništa ne protive.
Nitko ne misli da ona Gospodinova zapovijed:
„Jedan je vaš učitelj" i
ona hvala Bogu stoje iskazuje Crkva:
„Ti sam si svet",
brane da i druge zovemo učiteljima
(iako mnogo manjima od Krista) i svetima,
jer ih je Bog po Kristu posvetio.

Ernesto Ruffini, kardinal (1888.-1967.)

Iz pjesme Divici Mariji:
Zdrava si Marije, zdrav žilju pribili,
ki u prsi krije tvoj sinak premili;
na grišne se smili, puna si milosti,
duša k tebi cvili, čuvaj nas žalosti.

Da nam tvoj sin prosti, moli ga Kraljice,
sunčene svitlosti, prisvitla Danice;
Božja nevistice u Trojstvu božjemu,
dobra odvitnice pri sinku tvojemu.

Uzdahu mojemu priklon uši tvoje,
u grihu mojemu gdi cvilim Gospoje;
neka srce moje vazda želi k tebi,
gdino sveti stoje da najdem stan sebi.

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Molitva suprotiva Turkom:
Niki su prognani iz bašćine svoje,
a niki pognani u sužanjstvo stoje.
Taj plače dičicu, taj muža, taj žene,
plače brat sestricu, a sestra bratca nje.
Jur dopre do Tebe vapaj i suza njih,
ne daj da povede neviran Turak svih .(...)
I ti, mila Gospo, moli Sinka za nas,
koga si rodila, ne zgubiv divstva glas;
Ti nas, Gospe, brani, pridav Sinku tvomu,
u vas smo ufani a ne u inomu...

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz pjesme Pisan Gospi blažnoj:
Nebeska Kraljice, ufanje sve moje,
Čista golubice, o slavna Gospoje!
Čuh mnokrat govoreć, da si milostiva,
Odagnat nigdar neć tko tebe priziva;
Zato je ki krivac jesam i zal dosti,
Grem k tebi kazivač, jesi od milosti!
Upijuć: pomiluj, pomiluj grišnika,
Moleći: usiluj, da mi prosti, Sinka.
Jer Boga, ma molit nesmi, Divo čista,
Duša, ni prida nj prit, toli je nečista.
Toli je grišna sva, toli je sva tamna,
D a prid Isusova lica je dojt sramna.
Ako je istina od tebe čto prave,
Bud mi milostiva, o Majko od slave,
Ter veće ne krzmaj, sladko te ja molim,
Milost mi jure daj, grihe me da bolim.
Čin', da jur proslavlju slavno ime tvoje,
A grihe ostavlju i sve zlobe moje.
Najliše ljuben plam i njega nalogu,
ka me je, dobro znam, omrazila Bogu;
Ka me će na konac, ak s' ne odrečem,
Var ću đavli lanac, neka se tu pečem.
Zatoj te sad prosu, Kraljice, tebe dil,
Čin', d a već nenosu u šarcu ljuben stril,
Ukaž' mi pravi put, po ki bih mogal doć,
Divice, u tvoj skut; te sve mož ako hoć.

Nikola Alberti Matulić, pjesnik (kraj 15. st.-1550.)

Iz spisa Magnificat - Veliča - Hvalospjev punog oslobođenja, 1985.:
Magnificat nam posebno otkriva
ulogu žene u stvaranju novog,
pravednijeg i bratskijeg svijeta.
Marija nije židovska djevojka-majka
koja je stavljena u stranu,
ni neka pasivna žena,
već aktivna u životu prve Crkve i
duboko uronjena u probleme ovoga svijeta
za čije se rješavanje zauzima .
To je novi lik Djevice i Majke koji nam je dugo
bio nekako skriven u nauci
nekih učitelja duhovnoga života.
U današnje vrijeme, koje nastoji biti
što više izvorno biblijsko,
taj lik opet dolazi do izražaja.
Tako nam Marija postaje vrlo bliska
u našem vremenu kao i u svim vremenima.
Kao što je Bog spasenje svojega naroda
često ostvario p o rukama slabih žena
(Judite, Estere, Debore), tako i po Mariji,
po ženi, ostvaruje konačno spasenje.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Marija u djelu spasenja, 1977.:
Tko ne prihvaća Mariju,
ne prihvaća ni Božju Crkvu.
Tko odbija priznati Mariju Majkom Sina
i njegove Crkve, ne prihvaća ni Crkvu
kao majku.
Tko ne priznaje Marijin udio u
djelu spasenja uz Sina,
koji ostaje jedini Posrednik,
kako to naglašuje cijeli Novi Zavjet i
otačka predaja, taj neće shvatiti
ni otajstvo našeg otkupljenja.
Bog ostvaruje spasenje u Isusu Kristu,
ali poziva i odabire suradnike križa
za ostvarenje djela spasenja.
Marija nije, dakle, samo »svjedok« križa,
već i aktivna suradnica u
djelu spasenja sa svojim Sinom,
koji ostaje jedini Posrednik spasenja.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Zašto štujemo Mariju, 1975.
 Marija nije samo »bogobojazna i
pobožna djevojka, nježna i ponizna majka«,
ona je Bogorodica.
Zato zauzima i svoje posebno i
neponovljivo mjesto u
Božjem spasiteljskom planu.
Po njoj, koja je dala »tijelo«,
čovještvo Riječi Božjoj,
omogućeno nam je naše sjedinjenje s Bogom.
Po njoj je Bog postao Emanuel —
Bog s nama i »nastanio se među nama« i
ostaje uvijek Bog s nama do svršetka svijeta.
Stoga je shvatljivo da već od prvih vjekova
bez Marijine ikone, znaka njene prisutnosti,
nema kršćanskog hrama, nema kulta,
nema kršćanske kuće.
Pa čak i gradovi žele biti Marijini.
Carigrad se već 330. god. proglašuje
»gradom Majke Božje« i slavi svake godine
svečano dan svoga posvećenja na 11. svibnja.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa H. de Lubac, L'Eternel féminin,
étude sur un texte du Père Teilhard de Chardin, 1968.:
Autentična je ženstvenost čista i
sjajna energija koja unosi odvažnost,
ideale, dobrotu.
Čista je ženstvenost blažena Djevica Marija.
Ženstvenost, taj kozmički privlačni element
prikazao se i procvao je u djevici Mariji:
Krist mi se ukazao kroz Tebe, Marijo!

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Le Milieu Divin, 1957.:
Bog je stvorio Djevicu Mariju,
tj. On je učinio da se na zemlji pojavi
Čistoća tako velika da se, u takvoj prozirnosti,
koncentrira sami On do pojave Malog Djeteta...
— I Crkva dodaje:,Beata quae oredidisti.’
(Blažena, jer si vjerovala!).

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa O svetom djevičanstvu, 6:
No ujedno se u Adamovu rodu (Marija)
našla povezanom sa svim ljudima
potrebnima spasenja, štoviše,
ona je »uistinu majkom udova (Kristovih),...
jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi
rode vjernici, koji su udovi one Glave.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Iz spisa De virginitate n 3:
 Marija je bila više blagoslovljena time,
što je primila vjeru Kristovu, negoli time,
što je začela tijelo Kristovo.
Kad je neka žena uskliknula:
»Blago utrobi, koja te je nosila,
on sam (Isus) odgovori:
»Još više blago onima, koji riječ Božju
slušaju i drže je.«
Eto i njegovoj braći t. j. njegovim
rođacima po tijelu,
a koji nisu u njega vjerovali,
šta im je koristilo ovo rodbinstvo!
I materinstvo bi tako za Mariju bilo bez koristi,
kad bi ona bila nosila Krista samo pod srcem
a ne i u srcu...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Iz spisa Sermo 247:
 Tu čovjek nije pristupio, a
djevica je začela.
Možeš li protumačiti,
kako je djevica začela?
Možeš li protumačiti
kako je djevica začela bez čovjeka?
Tu nadolazi vjera,
gdje razum ne može da odgovori.
Čudo je dakle začeće Gospodinovo.
Čuj i ovo drugo čudo kod poroda:
Djevica je rodila i ostala je djevica.
Već je kod poroda, prije uskrsnuća,
prošao Gospodin kroz zatvorena vrata...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Iz spisa Homilija o usnuću Blažene Djevice Marije :
Ona je oblikovana prema savršenom uzoru,
dostojnu Bogu.
To je oblikovanje pod vidom
savršenosti obnavljanja,
obnavljanje je pobožanstvenjenje,
pobožanstvenjenje je asimiliranje
prvotnom stanju...

Sv. Andrija Kretski, biskup (650.–726.)

Iz spisa Razgovor s Trifunom 100:
Kad je Eva bila još djevica i netaknuta,
zače riječ zmije i rodi
neposlušnost i smrt.
Djevica Marija naprotiv radosno povjerova...
da će roditi Sina Božjega i reče:
Neka mi bude po riječi tvojoj.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz spisa Serm. 51:
Marija i Crkva obje su Majka i Djevica.
Svaka začinje bez požude...
Obje su Majka Kristova,
ali jedna bez druge ne daje
čitava Krista...

Izak de Stella, redovnik, filozof (1110-1169.)

Iz spisa Marialis cultis:
Suvremena žena, koja opravdano želi imati
udjela u odlukama zajednice,
s dubokom će radošću promatrati Mariju,
koja u svom dijalogu s Bogom
daje svoj aktivan i slobodan pristanak,
ne za rješavanje nekog kontingentnog problema,
nego za dogođaj vjekova,
kako je s pravom bilo nazvano
utjelovljenje Riječi...

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Nagovor članovima Marij. Kongregacije, 13. rujna, 1963.:
 Želimo najprije, za čas, svratiti
našu i vašu pozornost na
pedagošku uspješnost marijanske pobožnosti
u djelu veoma delikatnom i teškom
kao što je formiranje modernog čovjeka u
kršćanskom životu.
Zar pobožnost prema Djevici ne angažira
čitavo ljudsko biće za čin vjere,
na kojem počiva čitava
duhovna zgrada kršćanskog života...?
I nauka, tj. temeljna religiozna stvarnost
marijanske pobožnosti, zar nije,
u katoličkoj duhovnosti,
najpravovjernija i najplodnija...?
Iz tog religioznog bogatstva marijanskog kulta
izvire neiscrpno i bogato
vrelo moralnih vrednota,
koje današnjem čovjeku daje snage i iskustva,
čini ga sposobnim da svoju
egzistenciju neusporedivo obogati.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa C.Tomić, Zašto štujemo Mariju, 1975.:
Sve je važno, teologija, znanost,
kultura, povijest, sve je veoma važno.
Ali bez Marije naš kršćanski život
je manjkav i kakavgod pojam
želimo dati kršćanstvu,
uvijek je pogrešan bez Marije.

Raymond Panikkar, prezbiter, teolog, spisatelj (1918.-2010.)

Iz spisa Punti fermi (Klarstellungen), 1972.:
 Marijanski element upravlja u Crkvi
na skriveni način, kao majka u obitelji.
Ali žena nije neki apstraktan princip,
nego konkretna osoba, iz nje, osobe,
ižaruje ženska atmosfera.
Stoga i sam drugi period marijanske teologije
koji je istaknuo osobni element
u teološkom principu,
nije u svemu imao krivo.
Bitno je da se istakne autentičan Marijin duh:
duh ovisnosti, služenja, skrivenosti;
duh darivanja drugom,
bivovanja zbog drugog.
Nitko manje ne teži za osobnim
»privilegijima« nego Majka Kristova;
ona se tim privilegijima zadovoljava
jedino zbog toga što se okreću
na dobro svih njezinih sinova u Crkvi.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Punti fermi (Klarstellungen), 1972.:
 Bez mariologije kršćanstvu prijeti opasnost
da se neopazice dehumanizira.
Crkva bi postala funkcionalistička,
bez duše, grozničava tvornica bez odmora,
rasuta u bučnim projektima.
U tom svijetu, kojim vladaju ljudi,
gdje neprestano niču nove ideologije
koje se naizmjenično istiskuju,
sve postaje polemičko, kritičko, oštro,
onda obično i napokon dosadno;
a od Crkve, koja bi imala takve značajke,
narod bi se masovno udaljio.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Punti fermi (Klarstellungen), 1972.:
 Pod križem je Sin uklopio svoju Majku
u Crkvu apostola;
od tog časa tu je njezino mjesto.
Njezino djevičansko materinstvo ispunja
na skriven način čitav prostor,
daje mu svjetlo, toplinu, sigurnost.
Njezin plašt pretvara Crkvu u utočište...

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Breve Quod divino:
 Ono što je blažena i slavna
Bogorodica Djevica Marija,
nadahnuta božanskim Duhom,
sama o sebi pretkazala da će je blaženom
zvati svi naraštaji vidimo da se to nije
ostvarilo samo u prijašnjim stoljećima Crkve,
kad su se njoj na čast po čitavom svijetu
gradile crkve i dizali oltari,
nego, pošto se svakim danom sve više
povećavala odanost vjernika prema
ljubljenoj Majci i djeliteljici svih milosti,
uvijek većim žarom pobožnosti
nizali su se jedni za drugim
znakovi ljubavi ....

Pio VI, papa (1717.-1799.)

Iz spisa Epist. Maximus ille., 1922.:
 Onaj veliki kult štovanja
presvete Bogorodice koji je u nama
od male dobi zapalio plamen ljubavi (prema njoj)
i uvijek ga podržavao, prouzročio je da u nama
najveću radost bude svi
znakovi vjere i ljubavi
iskazani u čast Djevice,
koja je preljubljena i predraga Majka
čitavog ljudskog roda.

Benedikt XV, papa (1854.-1922.)

Iz spisa Poslanica 27.04.1917.:
 Budući da sve milosti,
koje se Početnik svakog dobra
dostoji dijeliti siromašnim Adamovim sinovima,
dolaze, prema blagoj odluci njegove
božanske Providnosti,
po rukama presvete Djevice,
želimo da se u ovom strašnom času
(prvi svjetski rat), više nego ikada,
velikoj Majci Božjoj upravi živa i
pouzdana molitva njezinih ožalošćenih sinova.

Benedikt XV, papa (1854.-1922.)

Iz spisa Enciklika Supremi apostolatus / Superiore anno:
 Pravi katolici su se uvijek,
u teškim prilikama,
i nesigurnim vremenima,
posebno i po navici,
utjecali Mariji i u njezinoj
majčinskoj dobroti tražili utjehu.
U tom se vidi ne samo posve sigurna nada,
nego upravo potpuno povjerenje
koje je Katolička Crkva uvijek
s pravom polagala u Bogorodicu:
U tom smo slijedili i svoje uvjerenje
i primjere naših prethodnika,
koji su se, u vremenima teškim za Crkvu,
povećavši pobožnost, utjecali
uzvišenoj Djevici, i koji su običavali
žarkim molitvama tražiti
njezinu pomoć...

Lav XIII, papa (1810.-1903.)

Iz spisa Poslanica Se e nostro dovere:
 Mi smo prožeti istim osjećajima pobožnosti
prema presvetoj Djevici (kao Leon XIII.) i
uvjereni da nam u žalosnim događajima
našeg vremena ne preostaju druge pomoći
nego one s neba,
i među njima moćni zagovor
Blažene Djevice koja je u svakom vremenu
bila pomoć kršćanima.

sv. Pio X, papa (1835.-1914.)

Iz spisa Govor na radiju, 27. travnja, 1959:
 Tko, dakle, neće priznati da ono
što Crkva treba da izvrši i
teškoće koje treba da nadvlada,
da to u prvom redu spada na
presv. Bogorodicu?
Stoga, tko suosjeća s Crkvom i tko
iskreno želi njezin napredak,
taj treba da za nju upravlja
Djevici Mariji česte i ponizne molitve.
Otvoreno, dakle, priznajemo da najveću nadu
polažemo u molitve koje prikazuju vjernici
ražareni ljubavlju prema Bogorodici...

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

Iz spisa Enciklika Lux vcrhatis, 1931.:
 ...ako za Crkvu nadođu teška vremena,
ako oslabi vjera jer je ohladnjela ljubav,
ako olabavi privatno i javno ćudoređe,
ako katoličkom imenu i društvenoj
zajednici zaprijeti kakva pogibelj,
moramo se ponizno uteći k Njoj,
moleći nebesku pomoć... Neka se, dakle, svi,
u sadašnjim teškoćama koje proživljavamo,
žarčom revnost u k Njoj obrate...

Papa Pio XI (1857.-1939.)

Iz spisa Što vjerujem?, 1972.:
 Mislim da bez katoličkih pobožnosti,
osobito bez pobožnosti prema
Djevici Mariji (koja je srce svih pobožnosti i
koja ih sve sažima kao što je tijelo
na neki način sažeto u srcu)
ne bih mogao trajno sačuvati
vjeru koja poput podzemne vode
teče bešumno u nutrini duše kao
pratnja osjećaju postojanja.

Jean Guitton, filozof, teolog (1901.-1999.)

Iz spisa Court Tratte sur la Vicrge Marie, 1968.:
 Mariologija će biti pažljiva
kad se radi o izvorima,
uvijek će se sve više hraniti
autentičnom spoznajom
koju će crpsti iz Biblije i Otaca.
Bit će sve više kristocentrična,
bolje privezana uz ekleziologiju.
Molitva će biti više liturgijska,
više angažirana za misionarsku stvarnost.
U isto vrijeme ostavit će otvorene
mogućnosti ekumenskom pomirenju, i
bez popuštanja u stvarima vjere,
ali i bez uskogrudnosti.
Svim tim izbjeći će se mnoge nesloge i
bolje će se razumjeti ne samo
unutrašnje jedinstvo mariologije nego i
jedinstvo spasenja u Kristu
koji je Put, Istina i Život.

René Laurentin, prezbiter, teolog, mariolog (1917.-2017.)

Iz spisa Court Tratte sur la Vicrge Marie, 1968.:
 Mariologija, kao i ostala teologija,
teži za tim da postane manje ontologizirajuća,
a više egzistencijalna, personalistička,
naglašavajući osobni odnos s Bogom
koji je ljubav:
izvor i središte,
predmet i počelo
svake ljubavi...

René Laurentin, prezbiter, teolog, mariolog (1917.-2017.)

Iz spisa Najstarija liturgijska molitva, Španjolska:
 Pogledaj, Gospodine kako
čitava zajednica Crkve,
ponavljajući riječi Tvoje Blažene Majke,
Tebe slavi kao svog Otkupitelja.
Ti se pogledao poniznost službenice svoje,
jednako onako u času kad Te je
sveta Djevica začela kao i
kada Te je Crkva,
vjerujući upoznala.
Ti si se rodio od One,
a otkupio si ovu;
i dok su Onu svi narodi
proglasili blaženom,
u ovoj su sva plemena postala blažena.
Usliši dakle, Gospodine,
svoj izraelski narod i
sjeti se dobrote svoje, Ti, koji si
govorio našim ocima;
da divno otkupljenje čitavog svijeta
bude ispunjenje tvog
božanskog obećanja.
Priteci u pomoć svojoj Crkvi,
o milosrdni Bože, i ne prestani
čistiti u njezinu krilu
svoju posinjenu djecu,
kao što si Ti sam u utrobi Marijinoj
posvetio Ivana dok je bio
u krilu Elizabetinu.
Koji živiš i kraljuješ
u vijeke vjekova. Amen.

Rimski misal

Iz spisa Maurice Rigaux: La formation à la pureté, I et II, Spes, 1937:
Nikad nisam vidio nešto tako lijepa,
kao Bernardičinu kretnju,
kad sam je pitao, kakva je bila Bl.Djevica,
kad je rekla: ja sam Brezgrješno Začeće;
Bernardica je vrlo jednostavno ustala,
sklopila ruke i podigla oči k nebu.
Ni fra Angelico, ni Perrugino, ni Rafael
nisu nikad stvorili nešto tako mila i
ujedno tako duboka kao što je bio
pogled ove jednostavne djevojke.
Dogod budem živio neću zaboraviti
taj čarobni izražaj.
Vidio sam u Italiji i drugdje
remek-djela velikih umjetnika
i onih koji su umjeli izraziti
polet ljubavi i ekstaze.
No kod nijednog od njih nisam
našao takve miline i čara;
i svaki put kad sam od Bernardice
molio taj stav, svaki je put
isti izražaj prosjao
i preobrazio njezino lice.
To je da bi čovjek
zaplakao od miline...

Joseph-Hugues Fabisch, kipar (1812.-1886.)

Iz spisa Radnik o Dr. Avelinu Ćepuliću, 1939.:
 Ja se pak usuđujem ustvrditi,
da ni onaj ne propadne tko izmoli
svaki dan jednu jedinu Zdravo Mariju,
jer Marija toga ne može dopustiti.

Avelin Ćepulić, liječnik, katolički aktivist (1896.-1936.)

Iz spisa I.Merz, »Utjecaj liturgije na francusku književnost od Chateaubrianda do danas«, 1923. :
 Blagoslovljen budi Bog,
koji me je dovukao u ovu
divnu zasjedu i koji me je predao
nježnoj Majci svojoj.

Henri Ghéon, spisatelj, pjesnik (1875.-1944.)

Iz spisa Duhovni dnevnik:
 Sveta Majko, moja ljubazna Majko,
zahvali se sa mnom Bogu
za sva dobročinstva
koja mi je podijelio.
Moli se za me Njemu da mi pomogne
da dobro vršim dužnosti
kojima se obvezujem.
Majko moja, Ti me vodi
putem spasenja i svetosti.
Čuvaj me čista na duši i tijelu.
Daj, sačuvaj moje srce čisto za Boga.
+Sve neka bude za Boga.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz spisa A. Valensin, Kršćanstvo i žena, 1931.:
 Divno je čudo na nebesima.
Gospodar anđela postade djetetom djevice.
Anđeli su tužili Evu, a sada slave Mariju,
što je pridigla palu Evu i što u nebo uvodi
iz raja protjeranog Adama.
Jer je Marija posrednica neba i zemlje,
ona sjedinjuje ove dvije krajnosti...
Zdravo milosti puna.

sv. Epifanije Salaminski, biskup ((oko 310./320. - 403.)

Iz spisa De carne Christi:
 Đavao je sliku i priliku (u čovjeku) iznakazio,
Bog ju je s naporom opet obnovio.
Jer još u djevicu Evu je ušla
smrtonosna riječ.
Zato je bilo prikladno,
da se u jednu djevicu naseli Riječ Božja,
koja će davati život, da bi čovječanstvo
po istom spolu bilo k spasenju dovedeno
po kojem je u propast zavedeno.
Eva je vjerovala zmiji, Marija Gabrijelu.
Što je prva svojim vjerovanjem pokvarila,
to je druga popravila.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Propovijed na Marijino rođenje - Sermo 20:
 Moramo joj služiti,
jer je ona naša gospodarica.
Ta zaručnica je našeg Gospodina i
naša gospodarica,
zaručnica je našeg kralja i
naša kraljica.

Sv.Aelred iz Rievaluxa , redovnik cistercit (1110.-1167.)

Iz spisa In Cant. c39:
 Ona nije samo bila svijetla,
nego je i sama podavala svoju svjetlost,
jer je po njoj svijet zadobio svjetlost milosti.
Po njoj je ne samo svjetlost milosti
sašla na zemlju,
nego i duše u nebu blaženo gledaju Boga.

Rikard od Sv. Viktora, teolog, filozof, mistik (1110.-1173.)

Iz spisa In Cant. c26:
 Sva si lijepa, moja prijateljice,
i ljage nema u tebi.
BI. Djevica Marija bila je sva čista,
jer je posvećena u majčinu krilu.
Kada se rodila, nikada nije osobno
počinila teški ni lagani grijeh.

Rikard od Sv. Viktora, teolog, filozof, mistik (1110.-1173.)

Iz spisa Prijatelji Božji, 290:
 Što su Zdravo Marijo i Anđeo Gospodnji
ako ne hvale pune ljubavi
njezina božanskog majčinstva?
A kad izgovaramo svetu krunicu,
što je divna pobožnost koju neću prestati
preporučivati ​​kršćanima posvuda,
našim umom i srcem prelazimo preko
otajstava Marijina zadivljujućeg života
koji je ujedno i temeljno otajstvo naše vjere.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Natpis na nutarnjem zidu u bazilici sv. Maria Maggiore u Rimu:
 Virgo Maria tibi Xystus nova tecta dicavi
Digna salutifero munera ventre tuo.
Tu genitrix ignara viri, te denique focta
Visceribus salvis edita nostra salus.

O Djevice Marijo, ja Ksisto posvetih novi hram tebi,
dostojan dar Tvoje spasonosne utrobe.
Ti ne poznaješ čovjeka i ipak si roditeljica,
ti si ostavši djevicom dala na svijet porod taj naš spas.

Siksto III., papa (? - 440.)

Časoslov IV, 20. NKG – Blažena Djevica Marija Kraljica, služba čitanja:
 Bože, ti si Mariju, Majku svoga Sina,
nama dao za Majku i Kraljicu.
Udijeli nam po njezinu zagovoru
da postignemo slavu tvoje djece
u nebeskom kraljevstvu.
Po Gospodinu.

Časoslov - molitve, antifone

Časoslov IV, 20. NKG – Blažena Djevica Marija Kraljica, služba čitanja, himan:
 Prvakinjo svih stvorova,
O Bogomajko, Kraljice,
Ljepotom te preuzvisi
Milostivi naš Stvoritelj.

Stvorenja sva nadvisuješ,
Ti prvo Božje djelo si:
Predodređena za majku
Božanskog Sina, Tvorca tvog.

Dok Sin tvoj na križ uzdignut
U krvi svijet je kupao,
Ti, učesnice muke te,
Svih živih Majkom postade.

Mi svi ti danas kličemo
I čestitamo slavi toj,
Ti na nas milo pogledaj,
Ko djecu svoju čuvaj nas.

Nek Višnjem Ocu slava je
Sa Sinom, s Duhom Presvetim,
Za tvoju milost veliku,
Za vijenac tvoje proslave. Amen.

Časoslov - molitve, antifone

Služba čitanja 23. NKG – SLUŽBA ČITANJA – PRESVETO IME BDM, spomendan, molitva
Daj, molimo, svemogući Bože,
neka se tvoji vjerni,
koji se raduju zbog imena i
zaštite presvete Djevice Marije,
oslobode po njezinu pobožnom zagovoru
od svih zala na zemlji i
zavrijede doći u njezinu radost na nebu.
Po Gospodinu.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa De nativitate Domini, 1-2:
 Uistinu, djevica je majka,
jer je bez sjemena rodila plod,
utjelovljenu Riječ.
Dakle, majka je sačuvala
svoje djevičanstvo voljom onoga
koji joj se tako čudesno trebao roditi,
a ova je djevica doista majka
ljudske naravi Božje Riječi.
Jer ono je postalo čovjekom u njoj,
očitovalo se kroz nju,
sjedinilo se s ljudskošću u njoj.
Tako je u svojoj mudrosti htio onaj
koji čini silna djela.

sv. Proklo Konstantinopolski, biskup (390.-446.)

Iz spisa Oratio I n. 10,:
 Emanuel bi samo kao čovjek
bio otvorio djevičansko krilo;
ali on to nije prolomio kao Bog,
nego je tako izišao iz majke,
kako je ušao kroz uho.
On se rodio, kako je i začet.
Ušao je a da je nije povrijedio,
izišao je a da je nije ranio
prema riječima proroka Ezekiela:
Ova će vrata biti zatvorena i
ne će se otvoriti.

sv. Proklo Konstantinopolski, biskup (390.-446.)

Iz spisa Sermo de Simeone et Anna:
 Ti si dala tijelo Gospodinu,
koji je sve imao i ništa nije
trebao osim tijela,
da bi Svemogući prema svome naumu
postao čovjekom.
Ima li što veličanstvenije?
Ima li što uzvišenije?
Kad bismo htjeli dostojno slaviti tebe,
Majko Kralja Vječnoga,
ne bismo imali dosta vremena
ni mi ni sva naša pokoljenja za taj posao.
Ta i prorok nas uči,
kako si tu nedokučljiva, kad veli:
Velika je kuća Božja;
ogroman je njezin posjed;
velik, beskrajan, visok, neizmjeran (Bar, 3, 24 ss).
Zaista ovo proroštvo, ova istinita riječ se proteže
na tvoju uzvišenost i veličanstvo;
jer jedino ti si bila dostojna
da imaš dijela u Božanstvu;
jedino ti si rodila po tijelu
jedinorođenoga Sina Božjega od vijeka.

Sv. Metodije (IV.st.)

Iz spisa Convivium decem Virgimim, Oratio II:
 Tvoja majka, čista i neporočna milost,
koja te je u svom krilu začela
bez čovječjeg sudjelovanja, reče kao djevica,
kada su posurnjali o njezinoj
ženidbenoj vjernosti:
Tebi čuvam svoju čistoću i
žurim s gorućom svjetiljkom k tebi,
o moj zaručnice.

Sv. Metodije (IV.st.)

Iz spisa De msfit. Virginis cap 8n 52:
 Marija je ona vrata,
kroz koja je Krist ušao u svijet,
kad je od Djevice rođen, a da nije
njezina djevičanstva povrijedio;
znamenje djevičanstva ostalo je netaknuto,
kad je izašao iz djevice,
čije dostojanstvo svijet
ne može dosta da razumije.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Oratio 39 in SS Deipatrae Annunt.:
 Kao što nije lako,
što više i nemoguće je bit Božju
mislima i riječima prikazati,
tako je i otajstvo materinstva Božjega
uzvišeno nad svaku misao i govor.

Bazilije Seleucijski, biskup, pisac (V.st.)

Iz spisa Gratio 52:
 Čudnovato, kako je Marija divno uzvišena!
Od nje nije ništa veće osim jedinoga Boga.
Bog rađa iz svoje biti Sina,
koji je sličan njemu i
koga ljubi kao sama sebe;
toga sina daje Mariji i
od Marije ga dobiva istoga,
ne nekog drugoga,
tako te je jedan te isti
zajednički Sin Božji i sin Marijin.

Sv. Anzelmo, crkveni naučitelj, benediktinac (1033.-1109.)

Iz spisa Propovijed na Navještenje, Sermo 55:
 U ovom začetku (Krista) nalazi se
čudesna velika tajna; tajna,
kako se Krist spaja s Crkvom ili
Riječ s dušom.
Djevica je Marija naime postala Crkvom ili
svakom vjerničkom dušom, kako veli apostol.

Hildebert od Lavardina, prezbiter, teolog (1055.-1133.)

Iz spisa Kod T. Livija II, 7:
 Sveta Gospođo, majko Božja,
ti jedina čista u tijelu i duši,
ti sve natkriljuješ u čistoći, djevičanstvu;
ti si jedina izabrana kao obitavalište
svih milosti Duha svetoga,
te stoga ti svetošću i čistoćom
nadvisuješ sve korove anđela.

Sveti Efrem Sirijski, đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Iz spisa Ofic. Bl.D.M. posrednice svih milosti 31. svibnja:
 Moja gospođo, presveta Majko Božja,
puna milosti, neiscrpivo more božanskih i
neopisivih milosti i darova,
ti djeliteljice svih dobara...
Po tebi, o Bezgrešna, došli su,
dolaze i doći će svaka čast, slava i svetost
počevši od prvog Adama do svršetka svijeta
apostolima, prorocima,
pravednicima i poniznima srcem...

Sveti Efrem Sirijski, đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Iz spisa Sermo V:
 Kakova Djevica? Najdivnija među ženama,
odabrana između djevica, ures naše naravi,
slava našeg koljena;
ona, koja je spasla Evu od sramote i
Adama od kazni;
ona, koja je poništila zmijinu oholost;
ona, koju vatra pohote nije dotakla...

Hesihije (VI./VII.stoljeće, poglavar samostana na Sinaju)

Iz spisa Super Missus est. Hom. IV:
 Anđeo čeka na odgovor.
Vrijeme je, da se vrati k Bogu,
koji ga je poslao.
I mi, o gospođo,
i mi čekamo na riječ milosrđa;
mi, koje tišti osuda prokletstva.
Gle, eto ti se nudi nagrada otkupljenja:
Ako ti pristaneš,
odmah smo mi otkupljeni.
Jedna jedina tvoja riječ,
i mi ćemo oživjeti.

Sv. Bernard , prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa In Nativ. BMV de aquaeductu n 6s:
 On (Bog) je u nju postavio puninu svih dobara,
te od nje dolazi,
ako dobijemo ma koju milost,
ma koji spas.
Odstrani ovo sunce,
koje rasvijetljuje svijet,
gdje je onda dan?
Ukloni Mariju, zvijezdu mora,
eto ti guste tame i sjene smrti.

Sv. Bernard , prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa Štovanje Bl.Djevice Marija za prvih pet vjekova, 1925.:
 Stari su kršćanski vijekovi znali
kakovo mjesto zauzimlje Marija u kršćanstvu,
pa su je stoga tako mnogo i štovali.
To nam pokazuju i mnoge
crkveno-povjesne činjenice.
I za prvih 5 vijekova su kršćani
njoj posvetili mnoge vrkve.
Mnoge su žene i onda nosile njezino ime.
Iz one su dobe svetkovine
Navještenje Marijino i Marijino očišćenje.
Vrlo često nalazimo u katakombama Marijinu sliku.
Na tim ie slikama Marija gotovo redovito prikazana
kao Oranta između sv. Petra i Pavla kao
velika zagovornica čitavog čovječanstva,
a to znači, da je Marija izmolila spas,
koji su svijetu donijela ova dva apostola.
Iz svega se navedenog vidi,
da je naše današnje čašćenje Marijino
uistinu stablo, koje seže sve gore
do prvih vijekova kršćanstva.
To je čašćenje kršćanstvo donijelo,
dalje razvilo.
Ono je donijelo krasne plodove,
pa će donijeti i u budućnosti.

Sv. Bernard , prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa Majka Krista i slika Crkve, 1967.:
Crkve Rima i Carigrada stavljaju ekumenizam
pred jednu stvarnu situaciju:
u njihovoj misli, njihovoj teologiji,
njihovoj liturgiji, u savjesti
njihovih vjernika Djevica Marija
igra eminentnu ulogu.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Majka Krista i slika Crkve, 1967.:
Mi očekujemo od svoje braće katolika
da oni jako ističu odnos Djevice Marije
sa svom Crkvom.
To je potrebno da Djevica Marija ne bi
nikad bila dovedena u situaciju
protivnu svome stavu poniznosti i služenja,
ona, koja je htjela najprije biti
službenica Gospodinova.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Majka Krista i slika Crkve, 1967.:
Isto tako, bilo bi jako samodopadno
s naše strane, kada bismo žigosali pouzdanje,
koje naša braća katolici i pravoslavci
stavljaju u zagovor Djevice Marije.
Ako se mi pouzdajemo u one,
koji su nam najdraži,
moleći ih da nas se sjećaju u svojim molitvama,
odricati se da se našoj molitvi
pridruži jedno preminulo biće,
bilo bi sumnjati u vječni život
već sjedinjenih s Kristom.
Prema tome, mi možemo shvatiti,
da katolici imaju tako veliko pouzdanje u
neprestani zagovor Majke Kristove,
prvog svjedoka Crkve.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Majka Krista i slika Crkve, 1967.:
Među svetim svjedocima Kristovim,
koji su živjeli u njegovoj sredini
i ljubili ga, Djevica Marija ostaje ona,
koja nas, jednostavnošću svoga srca,
privlači da živimo duhom Blaženstava.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Majka Krista i slika Crkve, 1967.:
»Baciti sebe pod Njegove noge«,
prema riječi Ivana XXIII,
znati da se nema nikakva prava
ni nad kim, eto stava,
koji je omogućio Djevici Mariji
da bude proglašena blaženom
od svih naraštaja.
Jer, tijekom povijesti Crkve,
svjedočanstvo, koje ostaje uvijek,
jest svjedočanstvo žena i ljudi,
koji su dali da ih zahvati
samo vatra ljubavi Božje.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Majka Krista i slika Crkve, 1967.:
O Bože, ti si htio,
da Djevica Marija bude slika Crkve.
Ona je primila Krista i
ona ga je dala svijetu.
Pošalji na nas svoga Svetog Duha,
da bismo se naskoro vidljivo ujedinili
u jednom samom tijelu i dà bismo
ižarivali Krista pred ljudima,
koji ne mogu vjerovati.
Okupi nas u vidljivom jedinstvu,
da se s Djevicom Marijom i svim svetim
svjedocima Kristovim radujemo u tebi,
svome Spasitelju, sada i uvijek
i u vjekove vjekova. Amen.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa C. Tomić, Blaženi Alojzije Stepinac,
marijanski biskup, 2003.:
Bog mi je dao milost da u životu
od mladosti nikada nisam zapustio
pobožnost prema Blaženoj Djevici.
Ona me toliko puta sačuvala,
osobito na ratištu.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa J. BATELJA, Najljepše Mariji.., 1990.:
Gdje cvate pobožnost prema Majci Božjoj,
možemo biti sigurni i u čistoću
vjere Kristove.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa J. BATELJA, Najljepše Mariji.., 1990.:
Štovanje Majke Božje ima postati
sastavnim dijelom moga života!
Ne smije proći dan,
a da je se ne bismo sjetili,
da je ne bismo zazivali u pomoć,
da joj se ne bismo preporučili u
potrebama duše i tijela,
da je ne bismo zamolili
neka nas čuva od grijeha i
dovede Bogu, da ga s njom zajedno
hvalimo i slavimo u vijeke.
I tko bi nas drugačije savjetovao,
to nije glas od Boga, nego đavla,
kojemu je najveći interes da zatre u
dušama svaki trag štovanja Marije.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Cassinari, „Sv. Katarina Laboure“, 1961.
O svom iskustvu obraćenja - viđenju B.D.Marije:
Ne mogu opisati koliko sam vidio
milosrđa i darežljivosti u rukama Djevice Marije.
To nije bilo samo izobilje
svjetlosti koje sam primijetio.
Nemam riječi da opišem sve
što se nalazilo u njezinim rukama,
da opišem neizrecive darove
koji su imali tamo svoj izvor.
Dobrota, milina, slatkoća,
nebesko bogatstvo razlijeva se u potocima
na one duše koje štiti Djevica Marija.
Ništa nije rekla, a sve sam razumio.

Alphonse Ratisbonne, prezbiter DI, obraćenik (1814-1884.)

Iz spisa Raduje se istini, 1972.:
Marija je stvarnost!
I njezin kult je stvarnost.
Kako ćemo ga nazvati,
to nije toliko važno.
Važno je hoćemo li ga obavljati,
a u tome se slažu svi:
i katolici i pravoslavni,
pa čak i — ateisti.
Važno je, dakako, i to, da taj kult
stavimo u prave granice te stvarnosti,
koju smo upoznali.
Treba ga obraniti od opasnosti
mita i magije.
U današnje doba, kad ljudska mišljenja,
osobito ona kriva,
žele nadomjestiti stvarnost,
sve se više u znanstvenim krugovima
javlja težnja, da se kult Marijin prikaže
kao kršćanski nastavak kulta
Venere ili Magnae Matris.
Mladi ljudi, koji studiraju
povijest umjetnosti, arheologiju,
povijest religija i slično,
sve su više opsjednuti tom napašću,
ako ne i gotovim uvjerenjem,
da je Marija kršćanski nastavak
tih starih mitoloških kultova.
To je ona uvijek prisutna
magijska opasnost mitiziranja i
mitologiziranja religijske stvarnosti.

Ante Škobalj, prezbiter, pjesnik, slikar (1914.-2000.)

Iz spisa Teološke meditacije o Mariji:
Dogma (Bezgrešnog Začeća) ne znači
nipošto da je rođenje
nékog ljudskog bića popraćeno
nečim što okužuje, nekom mrljom,
te bi stoga, da se to izbjegne,
trebalo imati povlasticu.
Bezgrešno Začeće Svete Djevice sastoji se,
dakle, jednostavno u posjedovanju
Božje milosti koja joj je bila
darovana već od početka njezina života...
I to je u svoj svojoj jednostavnosti
sadržaj nauka koji je Pio IX. 1854.g.
svečano definirao kao,
istinu katoličke vjere.

Giuseppe Siri, kardinal (1906.-1989.)

Iz spisa P. Leopoldo di Castelnuovo, 1972.:
Moli blaženu Gospu,
da mi udijeli milost
da poslije završenog svog djela u Padovi
mogu prenijeti svoje bijedne kosti
tamo k svome narodu za dobro tih duša.
Iz Padove za sada nije zgoda da izmaknem;
žele me ovdje,
ali meni je kao ptičici u krletki:
moje srce je uvijek tamo preko mora.

Sv. Leopold Bogdan Mandić, prezbiter, kapucin (1866.-1942.)

Iz spisa O Majko Djevice :
O Majko Djevice, o kćeri od Sina,
o slavna Kraljice, od nebes’ jedina,
od svake milosti studenac ti jesi,
svakom te kreposti višnji Bog uresi;
ti rodi onoga koji te satvori,
čovjeka i Boga ki nam raj otvori.

Nikola Nalješković, književnik, znanstvenik (1510.-1587.)

Zdravo budi o Marija!
Svih grišnikov likarija!(...)
Moli za nas Sinka svoga
Iz pržuna nas ovoga
U kom s mesom trunu kosti,
Dobrostivo da oprosti.
Ah usliši slobod’ vrati,
Milo oko k nam obrati.
Za da vide svi kolici
Tvoja Majka da si dici.
Dok živ budem sustat ne ću
Hvalu t’ zdavat sve to veću.

Mateša Antun Kuhačević, pjesnik (1697.-1772.)

Iz spisa Stella matutina:
A Ti — Ti s neba ispred zvijezda sviju
ko blagoslovni zatreperi znamen,
iz sjene smrti što sve živo prati —
u Eden novi.
I budi ptice sa krošnjatih grana,
i budi duše da se s njima prenu,
ko pjesmu novu da u osvit nove —
mladosti poju. (...)
Mi sunca željni nakon tame mrke
i svijetle jave nakon sanja pustih —
treperne tvoje dozivljemo zrake —
Jutarnja Zvijezdo!

Marin Sabić, književnik (1860.-1922.)

Iz spisa Majka Božja Trsatska:
Golubice mira lijetat k nama stale,
I ruže nam rajske svima mirisale.
A sada je pusto vrh trsatske gore,
A sada je burno to hrvatsko more. (...)
O Majčice sveta mole te Hrvati,
U hrvatske strane opet nam se vrati! (...)
Daj da puhne vjetar od sinjega mora,
Iza crne noći da nam svane zora,
Da nam pjesma plane sa jadranskih žala:
Tebi naša srca, Tebi naša hvala!

Velimir Deželić ( stariji), književnik (1864.-1941.)

Iz spisa Pronalazak Gospina kipa u Mariji Bistrici:
Tada puče divan glas, Danak svanu bijeli!
Raduj mi se, hrvatski narode moj cijeli,
Ti od Save, Dunava i sa sinjeg mora,
Ispod gordog Lovćena i istarskih gora,
Ti od Duvna kraljevskog i sa mutne Drave,
Pjevaj pjesme vesele stare naše slave!
Uzalud se digo bijes, da nam duše hvata,
Našao se sveti kip Kraljice Hrvata.
Zvona zvone veselo, voštanice gore,
Divnoj Majci sveti se hvalospjevi ore.
Sa svih strana svjetina poklone joj nosi,
Ruže žarkih molitvi svojom suzom rosi.
Kljasti opet hodaju, progledaju slijepi,
Tužnih srca smiruje, a očajne krijepi.
Starac biskup blaženo o srce se hvata:
Sad Te opet imamo: Kraljice Hrvata,
Sada mogu umrijeti radosno još danas,
Majko Božja Bistrička, moli za nas!

Velimir Deželić ( stariji), književnik (1864.-1941.)

Iz spisa Pri Kamenitih vrati:
Z oltara v črnu noć
Do luči luč trepeće,
Molitvah vrućih žar
Gori iz vsake sveće. (...)
Tam drage oči su,
Kaj mrak nigdar ne zmuti,
Tam dobro srce je,
Kaj vsaku žalost ću ti...

Dragutin Domjanić, pjesnik (1875.-1933.)

Iz spisa Molitva Bogomajci:
Blažena Gospo moje sijede majke,
Marijo zvijezdo bijelih naraštaja! (...)
Svete ti oči kazuju: nevina,
a bijele ruke držću rajskom strasti.
U tvome vrtu znadoše se srasti
i oganj ruže i nevinost krina...

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Majka Marija:
Nju nađe mač što mene traži
U led i oganj za nas je išla
Po sto je srca dala svakom
kad nju je sreća zaobišla.
Takva je bila sudbina njena
Marija Majka, Marija žena.

Arsen Dedić, skladatelj, pjesnik (1938.-2015.)

Iz spisa Vrijeme suodgovornosti 1, 1981.:
U koncilskom se tekstu Marijino
uzdignuće u nebesku slavu
ne shvaća prvenstveno kao neki odlazak i
rastanak nego prije kao zadobivanje
rascvalih mogućnosti da svoju
djelotvornu ulogu u povijesti spasenja,
dakako u odgovarajućoj povezanosti
s Kristom Gospodinom,
nastavi na jedan viši način.

Tomislav Šagi-Bunić, prezbiter OFM, teolog (1923.-1999.)

Iz spisa Blažena Marija Djevica u otajstvu Krista (LG VIII), 1987.:
Povezanošću s Kristom Marija sudjeluje u
borbi protiv grijeha i smrti,
a tim i u pobjedi nad njima.
Pobjednica grijeha i smrti ne može
nikad biti njihova podložnica.
U tom leži razlog Marijina bezgrešnog začeća.
Povezanost s Kristom ostaje i
poslije zemaljskog života,
što je i potvrđeno dogmom o
Marijinu uznesenju na nebo.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Blažena Marija Djevica u otajstvu Krista (LG VIII), 1987.:
Nije moguće govoriti o Kristu bez Marije,
njegove Majke, a niti govoriti o
Mariji bez Krista, njezina Sina.
Ona je neodjeljiva od njega u Pismu,
vjerovanju i liturgiji.
Rađajući Sina Božjega, Spasitelja,
s kojim je ušla u svijet
stvaralačka snaga novog čovječanstva,
Marija je postala izvor spasenja.
Sve se uloge i zasluge njezine
zasnivaju upravo na toj činjenici.
To je nerazrušiv temelj zdrave mariologije na
kojem u čvrsto stoje i organski se povezuju
sve ostale istine o Mariji.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Blažena Marija Djevica u otajstvu Krista (LG VIII), 1987.:
Mesijinu majku prorok Mihej naziva
»ona koja ima roditi«.
Ali, koliko god taj njezin naziv
bio po sebi skroman, izvanredan i velik,
Sin čini izvanrednom i velikom i Majku.
Nije bez značenja što ni Mihej ni Izaija
uz dijete ne spominju oca nego samo majku,
iako su, po židovskom običaju,
djeca očeva i po njim a se i nazivaju.
I prorok Izaija izostavlja oca
samo zato što ga i nema.
Tako i jedan i drugi upućuju na
djevičansko rođenje Mesije.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Blažena Marija Djevica u otajstvu Krista (LG VIII), 1987.:
Predodređenost Marije da bude Majka Spasitelja i
s njim sudionik u spasenju ljudi uključuje
Marijinu posvemašniju bezgrešnost.
To je potvrdio i anđeo kad ju je nazvao
»keharitomene«, što Vulgata prevodi
»puna milosti« (Lk 1, 28).
S obzirom na sam izraz taj prijevod
ne bi bio sasvim adekvatan,
ali s obzirom da se on nalazi povezan s
»Gospodin je s tobom« (isto),
ipak je sadržajno baš o tom u riječ.
Inače izvorni izraz označava više Mariju
»objektom Božje naklonosti«.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Blažena Marija Djevica u otajstvu Krista (LG VIII), 1987.:
Konac Marijina spasiteljskog sudjelovanja s
Kristom završava se Uznesenjem na nebo.
Obično se kaže da je Pio XII. tu Marijinu dogmu
proglasio samo na osnovu Predaje,
prije svega istočne Crkve,
koju jamči Andrija Kretski i Ivan Damaščanski.
Međutim, ta Predaja mora imati
svoj temelj u Sv. pismu.
Ne mora to biti u njem izričito spomenuto
i jasno izraženo.
I upravo niz biblijskih tekstova koji
svjedoče Marijin u združenost i
sudioništvo s Kristom u spasavanju ljudi
povlači za sobom Marijinu suobličenost s njim,
pobjednikom grijeha i smrti...
Prema Post 3,15, Kristova će pobjeda nad Sotonom
svršiti potpunom pobjedom.
To znači da i Marija koja je s njim sudjelovala
u toj borbi sudjeluje i u pobjedi.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Blažena Marija Djevica u otajstvu Krista (LG VIII), 1987.:
Pisma jasno svjedoče da je sav
Marijin život bio povezan sa životom
njezina Sina i da je sve njezino djelovanje
na zemlji bilo združeno s
njegovim otkupiteljskim djelom.
I Sin i Majka išli su zajednički
zajedničkom vrhuncu — križu.
Marijin život i djelovanje ne karakterizira
samo vremenski slijed nego i nutarnji rast,
sazrijevanje i dovršenje u vjeri i predanju.
Marija je rasla i sazrijevala te je tako
pridonijela barem integralno
Kristovoj spasonosnoj žrtvi.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Uno necessario:
Nema sumnje, da je Gospodinu veoma milo,
ako častimo ovo uzvišeno stvorenje,
koje je On tako proslavio i odabrao
za svoju Majku.
Stoga On više miluje i pomaže one,
koje Bl.Gospa štiti i zagovara kao
svoje osobite štićenike.

Benedikt Rogačić, prezbiter DI, spisatelj, pjesnik (1646.-1719.)

Iz spisa Gospa u Hrvatskoj književnosti, 1999.:
 Ono što evanđelja izlažu i Crkva u
Vjerovanju ispovijeda o Kristovu
čudesnom začeću i rođenju,
"začet po Duhu Svetomu,
rođen od Marije Djevice",
osnovno je polazište kršćanskih
razmišljanja o Gospi.
Ona je Kristova djevičanska majka,
bogorodica.
Zato je u kršćanskoj teologiji,
kad je riječ o utjelovljenju i
djelu spasenja, uloga blažene
Djevice Marije izuzetna, jedinstvena.
Na njezino je "da" -
"neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1,38)
- Vječna Riječ sišla u svijet,
utjelovila se u našoj povijesti i
postala čovjekom.

Drago Šimundža, prezbiter, teolog, spisatelj... (1935.)

Iz spisa Solimais:
 Djevice blaga, slavna, blažena,
presveta, slavna majko,
sveta majko Gospodinova, zvijezdo mora,
luko spasa, jedina naša nado,
svjetlo naše, ti koja otvaraš vrata nebeska,
zauzmi se za nas pred svojim Sinom,
ljudski rod pritišće silan strah,
priskoči posrnulu puku, ako nas ne podupreš,
naš će čamčić potonuti usred valova i
silovit će crni vrtlog odnijeti našu splav,
zato ti njome upravljaj,
umiri nabujale valove i zaglušne oluje...
Smiluj nam se i odvedi nas
u sigurnu luku, ti koja to možeš.

Ivan Polikarp Severitan, prezbizer dominikanac, pjesnik (1472.-1530.)

Iz spisa O slavna Djevice:
 O slavna Djevice, branjenje grešnika
od smrtne strelice i rane bez lika,
po tebi dreselje (žalost) Evi se obrati
u svako veselje u kom će vik stati.
Višnji Bog odzgori, za dat ti ljuven dar,
ljepšu stvarne stvori od tebe nikadar.
Ljepša si neg trator i neg džilj rumenu
milija neg li bor uz kladenc studeni.
Ljepša s' neg ružica ubrana prijed zore,
svjetlja neg Danica kad sine vrh gore.
Svjetljije tvoj pogled neg svjetlost sunčana,
i slađi neg li med i nebeska mana.
Bjelja si neg li lir i mramor pribili;
ti si moj rajski mir i pokoj moj mili.
Ti s' moja sva misal i bit ćeš sve dni me,
tvoje sam zapisal u srcu mom ime.
Ti s' moje ufanje i rani lijek mojoj,
ti s' dobro me stanje, ko zdrži život moj.
Ti s' moje sve blago i blaženstvo vječno,
Kamenje pridrago i zlato istočno...

Nikola Dimitrović, pjesnik (1510.-1550.)

Iz spisa Majci Mariji:
 U naše dane, u vremena tupa,
Po svijetu vojska svih rugoba stupa,
Vrline dršću, bježe sveti zvuči.
Ko lanad mlada, kada viju vuci.

Nad ponorima i kroz mrke klance
Putovat nam je svima uzamance:
O Majko Božja, jaka krila gdje su?
Da kroz taj pako žive nas pronesu?
Al ti ćeš s nama, Majko svih ljepota.
0 ti ćeš s nama, okrilje sirota,
1 duša tvoja biti za našu će
Ko postojano krasno nadahnuće.

Ta duša, jecaj golgotskih oluja,
Ta duša, crkva sviju aleluja,
Neslomljivom će nas oružat snagom
I vodit će nas k vječnom domu dragom.
(...)

Milan Pavelić , prezbiter DI, pjesnik (1878.-1939.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Blago si ga čovjeku, skrši li okove
u koje je bio sputan,
te se preda Blaženoj Djevici
da ga vodi.
Koliki li mir, što će ga uživati,
i kako zlatna sloboda!

Erik Brandis, prezbiter, DI (1834.–1921.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Ja se potpuno predajem u ruke
svoje mile Majke, Majke Božje.
Neka raspolaže sa mnom kao sa
svojim vlasništvom;
neka učini od mene, što hoće.
Ona mi se vazda ukazivala Majkom
u mojem prošlom životu:
Njoj povjeravam i svoju budućnost.

Erik Brandis, prezbiter, DI (1834.–1921.)

Katekizam katoličke crkve:

64 Po prorocima Bog svoj Narod oblikuje u nadi spasenja, u iščekivanju novoga i vječnoga saveza, koji će, namijenjen svim ljudima, biti upisan u srcima. Proroci navješćuju korjenito otkupljenje Božjega Naroda, očišćenje od svih njegovih nevjera, spasenje koje će obuhvatiti sve narode. Nositelji ove nade bit će prije svega Gospodnji siromasi i ponizni. Svete žene poput Sare, Rebeke, Rahele, Mirjame, Debore, Ane, Judite i Estere živom su očuvale nadu u spasenje Izraela. U tome je najsvjetliji lik Marija.

MARIJA - "BLAŽENA ŠTO POVJEROVA"
148 Djevica Marija ostvaruje na najsavršeniji način poslušnost vjere. Budući da je vjerovala, da "Bogu ništa nije nemoguće" (Lk 1,37), Marija je s vjerom primila poruku i obećanje koje joj je donio anđeo Gabrijel i dala svoj pristanak: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,38). Elizabeta ju je ovako pozdravila: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti žto ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,45). Zbog te vjere svi će je naraštaji zvati blaženom.

149 Za cijelog njezina života, pa i u posljednjoj kušnji, kad joj je Sin Isus umro na križu, njezina se vjera nije nikad pokolebala. Marija nije prestala vjerovati "da će se ispuniti" Božja riječ. Zato Crkva u Mariji štuje najčistije ostvarenje vjere.

484 Navještenjem Mariji započinje "punina vremena" (Gal 4,4), tj. ispunjenje obećanja i pripravâ. Marija je pozvana da začne onoga u kojem će prebivati "tjelesno sva punina božanstva" (Kol 2,9). Božji odgovor na njen upit: "Kako će to biti kad ja ne poznajem muža?" (Lk 1,34) dan je snagom Duha: "Duh Sveti sići će na te" (Lk 1,35).

485 Poslanje Duha Svetoga uvijek je povezano i usmjereno poslanju Sina.Duh Sveti, "Gospodin i životvorac", poslan je da utrobu Djevice Marije posveti i božanski oplodi, čineći da se Očev vječni Sin začne u čovještvu uzetom od njezinoga.

486 Jedinorođeni Sin Božji, začet kao čovjek u krilu Djevice Marije, jest "Krist", tj. Pomazan" Duhom Svetim, već od početka svog ljudskog postojanja, i ako se njegovo očitovanje zbiva postupno: pastirima; mudracima, Ivanu Krstitelju, uceničima. Sav će se život Isusa Krista očitovati dakle "kako [ga] Bog pomaza Duhom Svetim i snagom" (Dj 10,38).

II. Rođen od Marije Djevice
487 To što katolička vjera vjeruje u odnosu na Mariju temelji se na onome što ona vjeruje u odnosu na Krista, ali što naučava o Mariji, na svoj način osvjetljuje njezinu vjeru u Krista.

MARIJINO PREDODREĐENJE
488 "Bog odasla Sina svoga" (Gal 4,4), ali da mu pripravi tijelo, želio je slobodnu suradnju stvorenja. Zato je Bog, od sve vječnosti, izabrao da majka njegovog Sina bude kći Izraela, židovska djevojka iz Nazareta u Galileji; "djevica zaručena s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija" (Lk 1,26-27). Otac milosrđa htio je da predodređena majka prije utjelovljenja dade pristanak, da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života.

489 Tijekom Staroga zavjeta Marijino se poslanje pripravljalo poslanjem svetih žena. Na početku bijaše Eva: unatoč svom neposluhu, primila je obećanje o potomstvu koje će biti pobjednikom Zloga, i obećanje da će biti majka svih živih. Snagom tog obećanja, Sara zače sina unatoč svojoj starosti. Protiv svakog ljudskog očekivanja, Bog je izabirao što se smatralo nemoćnim i slabim da pokaže svoju vjernost obećanju: Anu, Samuelovu majku, Deboru, Rutu, Juditu, Esteru i mnoge druge žene. Marija "ima prvenstvo među poniznima i siromasima Gospodnjim, koji s pouzdanjem od Njega očekuju i primaju spasenje (...) S Njom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova ekonomija".

BEZGREŠNO ZAČEĆE
490 Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je "bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom".
Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao "milosti punu" (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.

491 Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća.
Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje: Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.

492 Sav taj "sjaj sasvim jedinstvene svetosti" koji Mariju "resi već od prvog časa njezina začeća" dolazi joj potpuno od Krista: ona je "otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina". Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je "blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu" (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, "prije postanka svijeta, da bude `sveta i neporoćna' pred njim u ljubavi" (Ef 1,4).

493 Oci istočne Predaje nazivaju Majku Božju "Presveta" ("Panaghia"), časte ju kao "slobodnu od svake ljage grijeha, kao oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem". Milošću Božjom, Marija je cijelog svog života ostala čista od svakog osobnog grijeha.

"NEKA MI BUDE PO RIJEČI TVOJOJ"
494 Na vijest da ce "Sina Svevišnjega" roditi snagom Duha Svetoga,a da ne upozna muža, Marija je "poslušnošću vjere" (Rim 1,5), sigurna da "Bogu ništa nije nemoguće", odgovorila: "Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,37-38). Tako, davši svoj pristanak Božjoj Riječi, "Marija je postala Isusova majka i, prihvačajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena bilo kakvim grijehom, potpuno se kao Gospodinova službenica posvetila osobi i djelu svoga Sina, pod njim i s njime, milošću svemogućeg Boga": Kako kaže sveti Irenej, "posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod". S njime, nije malo starih otaca koji tvrde: "Uzao Evine neposlušnosti Marija je razriješila svojom poslusnošću; što je djevica Eva svojom nevjerom svezala, to je Djevica Marija svojom vjerom razriješila", i, uspoređujući je s Evom, Mariju nazivaju "Majkom živih" i često tvrde: "smrt po Evi, život po Mariji".

MARIJINO BOGOMATERINSTVO
495 Marija, koju evanđelja zovu "Isusova majka" (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga Sina, na poticaj Duha, proglašena je "Majkom moga Gospodina" (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njezin Sin po tijelu, jest vječni Očev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica ["Theotokos"].

MARIJINO DJEVIČANSTVO
496 Već od prvih iskaza vjere, Crkva je ispovijedala da je Isus u krilu Djevice Marije začet samom snagom Duha Svetoga, potvrđujući i tjelesni vidik toga događaja: Isus je bio začet "bez sjemena, od Duha Svetoga". U djevičanskom začeću Oci razabiru znak da je doista Sin Božji došao u čovječanstvo, kakvo je naše: Tako sveti Ignacije Antiohijski (početkom 2. st.) veli: "Vi ste čvrsto uvjereni u pogledu našeg Gospodina da je uistinu od roda Davidova po tijelu, Sin Božji po volji i snazi Božjoj, uistinu rođen od Djevice, (...) da je uistinu [na križ] bio pribijen za nas, u svome tijelu, pod Poncijem Pilatom (...) Uistinu je trpio, kako je uistinu i uskrsnuo".

497 Evanđeoski izvještaji vide u djevičanskom začeću božansko djelo koje nadilazi svako shvaćanje i svaku ljudsku mogućnost: "Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga", kaze anđeo Josipu o Mariji, njegovoj zaručnici (Mt1,20). Crkva u tome vidi ispunjenje božanskog obećanja na usta Izaije proroka: "Evo, djevica će začeti i roditi sina".

498 Šutnja Evandjelja po Marku i poslanica Novog zavjeta o Marijinom djevičanskom začeću bila je kadikad uzrokom nesigurnosti. Moglo se pitati nisu li po srijedi legende ili teološke obrade bez zahtjeva povijesnosti. Na to valja odgovoriti: Vjera u djevičansko začeće Isusovo nailazila je na živo protivljenje, sarkazam i neshvaćanje nevjernika, židova i pogana: ona nije našla motiva u poganskoj mitologiji niti u kakvom prilagođivanju idejama vremena. Smisao toga događaja dokučiv je samo vjeri, koja ga vidi u onoj "povezanosti koja veže različita otajstva međusobno",u cjelini Kristovih otajstava, od utjelovljenja do Pashe. Sveti Ignacije Antiohijski već svjedoči takvu povezanost: "Poglavica ovoga svijeta nije znao za Marijino djevičanstvo i njezin porod, kao ni za smrt Gospodinovu: tri vrhunska Otajstva koja se dogodiše u Božjoj šutnji".

MARIJA "VAZDA DJEVICA"
499 Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista "nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo". Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu".

500 Na to se katkad primjećuje da Sveto pismo govori o Isusovoj braći i sestrama. Crkva je uvijek držala da ti navodi ne naznačuju drugu djecu Djevice Marije: Jakov i Josip, "Isusova braća" (Mt 13,55), sinovi su Marije, Kristove učenice,koja je označena posebno kao "druga Marija" (Mt 28,1). Riječ je o najbližim Isusovim rođacima, prema izražavanju uobičajenom u Starom zavjetu.

501 Isus je jedini Marijin Sin. No, duhovno Marijino majčinstvo proteže se na sve ljude koje je on došao spasiti: "ona je rodila Sina kojega je Bog učinio `prvorođencem među mnogom braćom' (Rim 8,29), tj. među vjernicima, u rađanju i odgoju kojih ona surađuje materinskom ljubavlju".

508 Iz Evina potomstva Bog je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegovog Sina. Kao "puna milosti", ona je "najodličniji plod Otkupljenja:već od prvoga časa svog začeća potpuno je očuvana od svake ljage istočnoga grijeha te je cijeloga svog života ostala slobodna od svakog osobnog grijeha.

509 Marija je uistinu "Majka Božja" jer je Majka vječnog utjelovljenog Sina Božjega, Boga samoga.

510 Marija je ostala "Djevica u začeću svoga Sina, Djevica u porodu, Djevica trudna, Djevica majka, Djevica trajno":svim svojim bićem ona je "Službenica Gospodnja" (Lk 1,38).

511 Marija Djevica "sudjelovala je slobodnom vjerom i posluhom u ljudskom spasenju". Rekla je svoj "Da" "u ime čitavog čovječanstva": po svojoj pošlusnosti postala je nova Eva, majka živih.

721 Marija, presveta Bogorodica i vazda Djevica, jest remek djelo poslanja Sina i Duha u punini vremena. Prvi put u naumu spasenja, budući da ju je njegov Duh pripravio, Otac nalazi Prebivalište u kojem će njegov Sin i njegov Duh stanovati među ljudima. U tom smislu crkvena je Predaja često najljepše tekstove o Mudrosti čitala misleći na Mariju: Marija je opjevana i predstavljena u Liturgiji kao "Prijestolje Mudrosti". Na njoj se počinju pokazivati "čudesna Božja djela" koja će Duh dovršiti u Kristu i Crkvi.

MARIJA - MAJKA KRISTOVA, MAJKA CRKVE
963 Pošto smo govorili o ulozi Djevice Marije u Kristovu otajstvu i otajstvu Duha, dobro je sada razmotriti njezino mjesto u otajstvu Crkve. "Djevica se Marija (...) priznaje i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja (...). Ona je majka udova Kristovih (...) jer je s ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi (Krista) Glave". "Marija, Majka Kristova, Majka Crkve".

U ZAJEDNIŠTVU SA SVETOM BOGORODICOM
2673 U molitvi nas Duh Sveti sjedinjuje s Osobom jedinorođenoga Sina, u njegovu proslavljenom čovještvu. Po njemu i u njemu naša je sinovska molitva u Crkvi povezana s Isusovom Majkom.

2674 Od časa pristanka što ga je dala vjerom pri Navještenju i koji je nepokolebljivo održala pod križem, Marija svoje materinstvo otad proširuje na svu braću i sestre njezina Sina, »koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama«. Isus, jedini posrednik, put je naše molitve; Marija, njegova i naša Majka, potpuno mu je otvorena: ona »pokazuje put« (Ὁδηγήτρια), ona mu je »Znamen«, prema tradicionalnoj ikonografi ji na Istoku i na Zapadu.

2675 Na temelju te jedinstvene Marijine suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkve su razvile molitvu svetoj Bogorodici, usredotočujući je na osobu Krista koji se očitovao u svojim otajstvima. U nebrojenim hvalospjevima i antifonama, koji su izraz toj molitvi, obično se izmjenjuju dva naglaska: jedan »veliča« Gospodina zbog »velikih djela« koja je učinio svojoj poniznoj službenici, i po njoj svim ljudima; drugi Isusovoj Majci povjerava molbe i hvale djece Božje, jer ona sada poznaje čovječanstvo, s kojim se Sin Božji u njoj kao zaručnik združio.

2676 Taj dvostruki naglasak molitve Mariji našao je povlašteni izraz u molitvi »Zdravo, Marijo«: »Zdravo, Marijo (Raduj se, Marijo).« Ta molitva počinje pozdravom anđela Gabriela, »Zdravo« (»Raduj se«). Tim pozdravom sam Bog pozdravlja Mariju. Naša se molitva usuđuje preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuo na svoju poniznu službenicu,24 i radovati se radošću koju On u njoj nalazi. »Milosti puna, Gospodin s tobom«: te dvije izreke anđelova pozdrava uzajamno se razjašnjuju. Marija je puna milosti jer je Gospodin s njom. Milost kojom je ispunjena jest prisutnost Onoga koji je izvor svake milosti. »Raduj se [...], Kćeri jeruzalemska, [...] Gospodin je posred tebe« (Sef 3, 14. 17a). Marija, u koju dolazi da se nastani Gospodin, sama je Kći sionska, kovčeg zavjetni, mjesto gdje prebiva slava Gospodnja: ona je »šator Božji s ljudima« (Otk 21, 3). »Puna je milosti«, jer je sva predana Onomu koji dolazi nastaniti se u njoj i kojeg će ona darovati svijetu. »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus«. Poslije anđelova podzdrava usvajamo Elizabetin: »Napunjena Duha Svetoga« (Lk 1, 41), Elizabeta je prva u dugom nizu naraštaja koji Mariju proglašuju blaženom: »Blažena ti što povjerova« (Lk 1, 45); Marija je »blagoslovljena među ženama« jer je povjerovala u ispunjenje riječi Gospodnje. Abraham je svojom vjerom postao blagoslov za »sva plemena na zemlji« (Post 12, 3). Svojom vjerom, Marija je postala majka onih koji vjeruju. Zahvaljujući njoj svi narodi zemlje primaju Onoga koji je sam Božji blagoslov: Isusa, »blagoslovljeni plod utrobe tvoje«.

2677 »Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas«. Divimo se s Elizabetom: »Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?« (Lk 1, 43). Marija je Majka Božja i Majka naša, jer nam daje Isusa, svoga sina; možemo joj povjeriti sve svoje brige i molbe: ona moli za nas kao što je molila za sebe: »Neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1, 38). Povjeravajući se njezinoj molitvi, s njom se prepuštamo volji Božjoj: »Budi volja tvoja.« »Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše«. Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo »Majci milosrđa«, svoj svetoj. Predajemo joj se »sada«, u današnjem danu našega života. I naše se pouzdanje širi da joj već od sada prepustimo »čas naše smrti«. Da joj bude prisutna kao na samrti svoga Sina na križu i da nas u času našega prelaska primi kao majka i privede svome sinu Isusu, u raj.

2678 Srednjovjekovna pobožnost na Zapadu razvila je molitvu krunice, koja vjernom puku zamjenjuje časoslov. Na Istoku su akatist i moleben (ἀκάθιστος i pαράκλησις), u litanijskom obliku, ostali bliži zbornom bogoslužju bizantskih Crkava, dok su armenska, koptska i sirijska tradicija dale prednost hvalospjevima i pučkim pjesmama Majci Božjoj. No u Zdravomariji, u teotokijima, tεοτοκία, u himnima svetog Efrema ili svetog Grgura iz Nareka molitvena tradicija ostaje u biti ista.

2679 Marija je savršena moliteljica (Orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji šalje svoga Sina da spasi sve ljude. Kao i ljubljeni učenik, uzimamo sebi Isusovu majku, koja je postala majka svih živih. Možemo moliti s njome i moliti se njoj. Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi.

2682 Zbog njezine jedinstvene suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkva voli moliti u zajedništvu s Djevicom Marijom, da s njom veliča velika djela koja je u njoj Bog učinio i da joj povjeri prošnje i hvale.

Dokumenti II.vatikanskog koncila

DOGMATSKA KONSTITUCIJA »LUMEN GENTIUM« - Svjetlo naroda - Konstitucija o Crkvi

BLAŽENA DJEVICA MARIJA BOGORODICA U MISTERIJU KRISTA I CRKVE

Marija i Crkva
53. Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Rijeĉ i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Na uzvišen način otkupljena s obzirom na zasluge svoga Sina i s njim sjedinjena tijesnom i nerazrješivom vezom, odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Božjega Sina, i zato premila kći Oca i svetište Duha Svetoga, po kojemu daru odlične milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske. Ujedno je pak združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapače je »uistinu majka udova (Kristovih) ... jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave«. Zato se ona pozdravlja i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s dje tinjom ljubavlju štuje kao preljubeznu majku.

Nakana Koncila
54. Zato Sveti Sabor, izlažući nauku o Crkvi, u kojoj božanski Otkupitelj izvodi spasenje, namjerava paţljivo osvijetliti i ulogu Bla žene Djevice u misteriju Utjelovljene Riječi i Mistiĉnog Tijela, i dužnosti otkupljenih ljudi prema Bogorodici, majci Kristovoj i majci ljudi, osobito vjernika, a da ipak nema namjere izložiti potpunu nauku o Mariji niti riješiti pitanja koja teolozi još nisu potpuno rasvijetlili. Zato ostaju u svom pravu mišljenja koja se u katoliĉkim školama slobodno iznose o Onoj koja u Svetoj Crkvi zauzima poslije Krista najviše i nama najbliže mjesto.

II. Uloga Blažene Djevice Marije u ekonomiji spasenja
Mesijina Majka u Starom zavjetu
55. Svete knjige Staroga i Novoga Zavjeta i časna Predaja poka zuju na sve jasniji način ulogu Majke Spasiteljeve u ekonomiji spa senja i stavljaju nam je gotovo pred oči. Knjige Staroga Zavjeta opi suju povijest spasenja, u kojoj se polagano pripravlja Kristov dolazak na svijet. I ti prvi dokumenti, kako se čitaju u Crkvi kako se shvaćaju u svjetlosti daljnje i potpune objave, malo-pomalo sve jasnije iznose na svjetlost lik Žene, Spasiteljeve Majke. Ona je pod tom svjetlošću već proročki označena u obećanju, danom prvim rodite ljima pošto su sagriješili, o pobjedi nad zmijom (usp. Gen 3, 15). Isto tako ona je ona Djevica koja će začeti i roditi Sina, kojemu će biti ime Emanuel (usp. Iz 7, 14; Mih 5, 2-3; Mt 1, 22-23). Ona ima prvenstvo među poniznima i siromasima Gospodinovim, koji s pouzdanjem od Njega očekuju i primaju spasenje. Napokon, s Njom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je' Sin Božji od Nje uzeo ljudsku narav, da misterijima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha.

Marija kod Navještenja
56. Otac milosrđa je htio da predodređena majka prije utjelov ljenja dade pristanak, da kao što je ţena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života. To izvanredno vrijedi o Isusovoj Majci, koja je svijetu dala sam Život koji sve obnavlja, i od Boga je bila nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom. Stoga nije ĉudo da je kod svetih Otaca nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svakegrešne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i uĉinjenu novim stvore njem. Urešena već od prvog ĉasa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao »milosti puna« (usp. Lk 1, 28), a ona je: odgovorila nebeskom glasniku: >Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj«'(usp. Lk 1, 38). Tako je Marija, kći Ada mova, pristajući na božansku rijeĉ, postala Isusova majka, i prihva ćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena nikakvim grijehom potpuno se posvetila kao Gospodinova službenica osobi i djelu svog Sina, pod Njim i s Njime po milosti svemogućega Boga služeći misteriju otkupljenja.
Stoga s pravom sveti Oci drže da Marija nije bila potpuno pasivno oruđe u Božjim rukama, nego da je sudje lovala slobodnom vjerom i poslušnošću u ljudskom spasenju, jer je ona, kako kaže sv. Irenej, »slušajući postala uzrok spasenja i sebi i svemu ljudskomu rodu«. Zato brojni stari Oci u svojemu propo vijedanju rado s njim tvrde da je »uzao Evine neposlušnosti bio« razriješen Marijinom poslušnošću; što je svezala djevica Eva svojom nevjerom, da je to Djevica Marija razriješila vjerom«, i učinivši uspo redbu s Evom, Mariju zovu »majkom živih« i ĉešće tvrde: »Smrt po Evi, život po Mariji«.

Marija i Isusovo djetinjstvo
57. To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja oĉituje se od ĉasa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti; prije svega kad je Marija, pohitavši u pohod Elizabeti, bila od nje progla šena blaženom radi njezine vjere u obećano, spasenje i Preteča se uzigrao u krilu majčinu (usp. Lk 1, 41-45); kod rođenja pak, kad je Bogorodica radosna pokazala pastirima i mudracima svoga prvorođenoga Sina, koji njezinu djevičansku netaknutost nije umanjio nego posvetio. Kad ga je prikazala Gospodinu u hramu, prinesavši dar siromašnih, čula je od Simeona proročanstvo da će joj Sin biti znak protuslovlja i da će majci kroz dušu proći maĉ, da se otkriju misli mnogih srca (usp. Lk 2, 34-35). Nakon što su izgubili djeĉaka Isusa' i sa žalošću ga tražili, nađoše ga njegovi roditelji u hramu zabavljena stvarima koje su Njegova Oca, i ne razumješe riječi Sina. A njegova je Majka sve te stvari ĉuvala u svome srcu i o njima razmišljala (usp. Lk 2, 41-51).

Marija i javni Isusov život
58. U javnom Isusovu životu njegova se Majka značajno pojav ljuje odmah na početku, kad je na svadbi u Kani Galilejskoj, potaknuta milosrđem, svojim zagovorom izazvala prvo čudo Isusa Mesije (usp. Iv 2, 1-11). Za vrijeme njegova propovijedanja primila je riječi kojima je Sin, uzvisujući Kraljevstvo nad odnošaje i veze tijela i krvi, proglasio blaženima one koji slušaju i čuvaju Božju riječ (usp, Mk 3, 35 par.; Lk 11, 27-28), kako je ona to vjerno činila (usp. Lk 2, 19 i 51). Tako je i Blažena Djevica napredovala na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božjega nacrta, stajala (usp. Iv 19, 25), sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, kao majku dao učeniku ovim rijeĉima: »Ženo, evo ti sina« (usp. Iv 19, 26-27).

Marija poslije Uzašašća
59. Budući da se Bogu svidjelo da tajnu ljudskoga spasenja ne očituje prije negoli izlije od Krista obećanoga Duha, vidimo Apostole prije dana Pedesetnice kako »jednodušno ustrajno mole sa ženama i s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom« (Dj ap 1, 14),. i kako Marija svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već kod navještenja bio osjenio. Napokon je Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tok zemaljskog života, s dušom i tijelom bi uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara (usp. Otkr 19, 16) i pobjednikom nad grijehom i smrću.

IV. Štovanje Blažene Djevice u Crkvi
Značaj i temelj štovanja
66. Crkva s pravom štuje posebnim štovanjem Mariju, koja je po Božjoj milosti uzvišena poslije Sina iznad svih anđela i ljudi, kao presvetu Božju Majku, koja je imala udio u Kristovim misterijima. Već od najstarijih vremena Blažena Djevica se štuje pod nazivom »Bogorodice«, pod čiju se zaštitu vjernici molitvama utječu u svim pogiblima i potrebama. Osobito od Efeškog sabora štovanje Božjeg naroda prema Mariji divno je poraslo u iskazivanju časti i u ljubavi, u zazivanju i nasljedovanju, prema njezinim proročkim rijeĉima: »Bla ženom će me zvati svi narodi, jer mi je učinio velike stvari onaj koji je moćan« (Lk 1, 48). Ovo štovanje, kakvo je uvijek u Crkvi postojalo, iako je sasvim posebno, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Rijeĉi jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i njega upravo podupire. Jer različni oblici pobožnosti prema Božjoj Majci, koje je Crkva odobrila u granicama zdrave i pravovjerne nauke, i prema prilikama vremena i mjesta i prema ćudi i značaju vjernika, čine to da se, dok se Majka časti, Sin, radi kojega je sve (usp. Kol 1, 15-16) i u kojemu je vječni Otac »htio da stanuje sva punina« (Kol 1, 19), pravo upoznaje, ljubi, slavi i da se vrše Njegove zapovijedi.

Iz Izlaganja o Lukinu Evanđelju, svetog Ambrozija, biskupa

Pohod blažene Djevice Marije

 Kad je Anđeo Djevici Mariji objavio tajnu, priopćio joj je da je stara nerotkinja postala majkom, da bi joj primjerom učvrstio vjeru i uvjerio je kako Bog može sve što mu se mili.
Čim je to Marija čula, pohitjela je u gorski kraj, ali ne zato što ne bi vjerovala proročanskoj riječi, ili što bi vijest držala nepouzdanom a primjer sumnjivim, nego zato što se veselila ostvarenju želje, što je bila spremna na uslugu i što se žurila da donese radost. Kamo bi se već puna Boga žurila nego u više predjele? Milost Duha Svetoga ne zna za sporost. Blagodati Marijina dolaska i Gospodinove prisutnosti brzo su se očitovale: Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od radosti zaigra dijete u njezinu krilu i ona se napuni Duha Svetoga.
 Pripazi na različno značenje pojedinih riječi. Elizabeta je prva čula glas, ali je Ivan prvi osjetio milost. Ona je čula po prirodnom zakonu, a on se obradovao zbog otajstva. Elizabeta je doživjela Marijin dolazak, on Gospodinov; žena ženin, a plod dolazak Ploda. One govore o milosti, a oni iznutra milosno djeluju i u majkama pri susretu stvaraju tajnu ljubavi. Zbog dvostrukog čuda majke proriču nadahnute duhom mališana. Čedo zaigra, majka se napuni milošću. Duh Sveti nije napunio milošću majku prije sina, nego nakon sina. Zaigrao je veselo Ivan. Od radosti je zaigrao i Marijin duh. Elizabeta se napunila pošto je Ivan veselo zaigrao. Marija se nije napunila, nego se u duhu radovala. Nedokučivi je nedokučivo djelovao u majci. Elizabeta se napunila milošću nakon začeća, a Marija prije. Blažena si — reče — jer si povjerovala. No, blaženi ste i vi koji ste čuli i povjerovali. Koja god duša uzvjeruje, začinje i rada Riječ Božju i priznaje njezina djela.
 Neka u svakome bude Marijina duša, da veliča Gospodina; nek u svakome bude Marijin duh, da se raduje u Bogu. Premda je samo jedna Kristova Majka po tijelu, ipak je Krist plod sviju po vjeri, jer svaka duša prima Riječ Božju ako bez grijeha i bez mana čuva neporoč- nost i čistoću.
 Dakle, koja god duša uzmogne biti takva, ona veliča Gospodina kao što je Marijina duša veličala Gospodina i njezin se duh radovao u Bogu Spasitelju. Gospodin se, naime, veliča. I na drugom ste mjestu čitali: Veličajte sa mnom Gospodina, ne zato jer bi ljudski glas mogao Gospodinu nešto dodati, nego jer se on u nama slavi. Krist je naime slika Božja. Zato, ako duša nešto sveto i pobožno učini, ona slavi onu sliku Božju na čiju je sliku stvorena i dok nju veliča, postaje uzvišenija jer na svaki način dijeli s njom njezinu veličinu.


Časoslov, služba čitanja IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – PONEDJELJAK
Iz homilije svetoga Ćirila Aleksandrijskog, biskupa, na Efeškom saboru

Pohvala Mariji Bogorodici

Promatram kako je veseo i ponosan skup svetih koji pozvani od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije prispješe ovamo spremna srca. Iako sam pritisnut premnogom tugom, pogled na ove svete oce pruži mi radost.
Sad je na nama ispunjena riječ pjesmotvorca Davida: Eto, ima li što tako dobro ili tako ugodno kao kad braća borave zajedno!
Pozdravljam te, sveto otajstveno Trojstvo. Ti si nas sve prizvalo u ovu crkvu svete Marije Bogorodice. Pozdravljamo te, Bogorodice Marijo, divotno blago svega svijeta, neugasiva luči, kruno djevičanstva, žezlo prave nauke, nerazorivi hrame, mjesto onomu koga prostor ne može obuhvatiti, majko i djevice po kojoj je u svetim evanđeljima nazvan blagoslovljenim onaj koji dolazi u ime Gospodnje.
Zdravo, ti koja si u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti. Po tebi se slavi sveto Trojstvo i iskazujemo mu poklon; po tebi je slavljen predragocjeni križ i klanjaju mu se po svemu svijetu; po tebi se raduje nebo; po tebi se vesele anđeli i arkanđeli; po tebi bježe zli dusi; po tebi je s neba odstupio zavodnik đavao; po tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo; po tebi je svekoliko stvorenje, sapeto prije otrovima idola, dospjelo do spoznaje istine; po tebi se vjernicima ostvaruje sveto krštenje; po tebi ulje radosti; po tebi su po svem svijetu zasnovane Crkve; po tebi se narodi vode pokori.
Što da dalje nabrajam? Po tebi je jedinorođeni Božji Sin zasjao kao svjetlo onima koji su sjedili u tminama i u sjeni smrti; po tebi prorokovahu proroci; po tebi su apostoli naviještali spasenje narodima; po tebi uskrsavaju mrtvi; po tebi vladaju kraljevi, po svetomu Trojstvu. Kojem bi od ljudi pošlo za rukom da dostojno proslavi preslavnu Mariju? Ona je i majka i djevica. Divne li stvari! To me čudo zapanjuje. Tko je ikada čuo da bi sam graditelj zabranio boraviti u hramu što ga on sagradi?
Tko bi trpio sramotu poradi toga što je vlastitu služavku uzeo za majku? Eto, dakle, sve se veseli. Štujmo i klanjajmo se jedinstvu, bojmo se i častimo nedjeljivo Trojstvo. Slavimo uz hvale Mariju koja je vazda Djevica, sveti Božji hram, i njezina Sina, bezgrešnog zaručnika.
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.


Časoslov, služba čitanja IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – PONEDJELJAK
Iz Apostolske konstitucije Predarežljivi Bog, pape Pija XII.

Tvoje je tijelo sveto i preslavno

Sveti oci i veliki naučitelji u propovijedima i govorima koje su držali puku na svetkovinu Bogorodičina uznesenja, o Marijinu uznesenju su govorili kao o nauku koji kršćanski vjernici već poznaju i usvajaju: njega su osvjetljivali i tumačili, njegov smisao i sadržaj produbljivali, objašnjavali osobito da se ovom svetkovinom slavi ne samo spomen da je tijelo Blažene Djevice Marije sačuvano od raspadanja nego da je i slavilo pobjedu nad smrću, i da je u nebu proslavljeno, po primjeru njezina Jedinorodenca, Isusa Krista.
Tako sveti Ivan Damaščanski, koji se ističe između ostalih kao odlični glasnik ove predane istine, uspoređujući tjelesno Uznesenje slavne Majke Božje s ostalim njezinim odlikama i povlasticama, snažnom rječitošću uzvikuje: »Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da ona, koja je Stvoritelja kao dječaka u krilu nosila, boravi u božanskim šatorima. Trebalo je da zaručnica, koju je Otac zaručio, boravi u nebeskim ložnicama. Trebalo je da ona, koja je gledala svoga Sina na križu i u srce primila mač boli od kojega je bila izuzeta u porođaju, gleda svoga Sina kako sjedi uz Oca. Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripada Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Božju Majku i službenicu«.
Sveti German Carigradski smatrao je to što je tijelo Bogorodice Djevice Marije ostalo neraspadnuto i na nebo uzneseno sukladnim ne samo s njezinim božanskim materinstvom nego i s posebnom svetošću njezina djevičanskog tijela: »Ti se, prema Svetom pismu, pokazuješ u ljepoti; i tvoje djevičansko tijelo čitavo je sveto, čitavo je čisto, čitavo je Božje prebivalište; tako da je zbog toga potom bilo izuzeto od pretvaranja u prah; preobličeno dakako, ukoliko ljudsko, za uzvišeni život neraspadljivosti; ali isto živo i preslavno, cjelovito i obdareno puninom života«.
Drugi jedan stari pisac tvrdi: »Kao preslavna, dakle, Majka Krista Boga, našega Spasitelja, djelitelja života i besmrtnosti, od njega dobiva život, obdarena tijelom u vječnoj neraspadljivosti s njim, koji ju je podigao iz groba i uzeo ksebi na način kako to zna samo on.«
Svi ti dokazi i misli svetih otaca imaju kao zadnji oslon Sveto pismo, koje nam slavnu Majku Božju stavlja pred oči najtješnje povezanu s njezinim božanskim Sinom, kao onu koja uvijek sudjeluje u njegovoj sudbini. Ali na poseban način valja spomenuti da već od drugog stoljeća sveti oci prikazuju Djevicu Mariju kao novu Evu, koja iako je novom Adamu podvrgnuta, ipak je s njim najuže povezana u onoj borbi protiv paklenog neprijatelja. Prema onome što je naviješteno u protoevanđelju, ova se borba imala završiti potpunom pobjedom i nad grijehom i nad smrću, a to je obadvoje u spisima Apostola naroda uvijek međusobno povezano.
Zbog toga, kao što je slavno Kristovo uskrsnuće bilo bitni dio i posljednji pobjednički znak ove pobjede, tako je trebalo da se i proslavljenjem djevičanskog tijela završi i ova borba, koju je Blažena Djevica Marija vodila u zajednici sa svojim Sinom, kao što isti Apostol kaže: Kad se ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda proguta smrt.
Tako je uzvišena Majka Božja, koja je prije sve vječnosti jednom istom odlukom predodređenja, otajstve-nim načinom povezana s Isusom Kristom, bezgrešna u svom začeću, nepovrijeđena djevica u svom božanskom materinstvu, velikodušna pratilica božanskog Otkupitelja, koji je izvojevao potpunu pobjedu nad grijehom i njegovim posljedicama. Na kraju je kao krunu svih povlastica postigla da bude izuzeta od raspadanja u grobu, i da pobijedivši smrt, kao već prije njezin Sin, bude s tijelom i dušom uzdignuta gore u slavu nebesku, da tu blista kao Kraljica, s desne svoga Sina, besmrtnog Kralja vjekova.


Časoslov, služba čitanja UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE, Svetkovina
Iz Homilija o Pohvalama Djevice Majke, svetoga Bernarda, opata

Svevišnji ju je pripravio, oci su je predoznačili

Dolikovalo je da Bog ima takvo rođenje te se jedino od Djevice rodi; prikladno je bilo da Djevičin porod bude takav te se od nje samo Bog rodi. Stoga je Stvoritelj ljudi — kao čovjek imao se roditi od čovjeka — morao medu svima voljeti, pa i stvoriti takvu majku za koju je znao da mu se dolikuje i da će mu biti po volji. Htio je, dakle, da bude djevica te iz nje bezgrešne proiziđe on bezgrešan da očisti ljage svih ljudi.
Htio je da bude ponizna te iz nje iziđe on krotak i ponizan srcem da tako svima pokaže nužan i spasonosan primjer kreposti. Stoga je dao da Djevičin porod bude takav da joj već unaprijed nadahne zavjet djevičanstva i unaprijed joj izmoli zaslugu poniznosti. Inače, kako bi je anđeo nazvao da je milosti puna, kad bi imala bilo što ili barem malo dobra što ne bi bilo od milosti? Da bi dakle ona, koja je imala začeti i roditi Svetoga nad svetima, bila sveta i tijelom, primila je dar djevičanstva, a pameću je primila dar poniznosti. Kraljevska Djevica tim draguljima kreposti urešena, te dvostrukim uresom uma i tijela obasjana, svojim likom i ljepotom svojom na nebesima spoznata, na sebe je privukla pogled nebeskih građana tako da je na sebe privukla i dušu Kralja i nebesku je poruku s neba k sebi prizvala.
Poslan bi, reče, anđeo k Djevici. K Djevici tijelom, djevici pameću, djevici ispovijedanjem, k djevici, konačno, kakvu opisuje Apostol, svetoj dušom i tijelom; k djevici koja nije tek sada ili slučajno pronađena, već od vijeka izabrana, koju je Svevišnji unaprijed odredio i za sebe pripravio, kojoj su anđeli služili, oci je predoznačili, proroci obećali.


Časoslov, služba čitanja XX. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
Iz Propovijedi svetog Anzelma, biskupa

Djevice, tvojim je blagoslovom blagoslovljena sva priroda

Nebo, zvijezde, zemlja, rijeke, dani, noći – sve što je podložno čovjekovoj vlasti i koristi – sve se, Gospođo, raduje jer je na neki način po tebi obnovljeno u izgubljenu dostojanstvu i obdareno nekom neizrecivom milinom. Sve je gotovo umrlo kad je izgubilo ono prirođeno dostojanstvo da služi gospodstvu i da koristi Božjim hvaliteljima, za što je bilo stvoreno. Stvorenje je bilo poput roblja potlačeno i nagrđeno zloupotrebom ljudi koji su služili kumirima, jer za to ono ne bijaše stvoreno. I zato se svi stvorovi kao nanovo uskrsli raduju, jer im je čast biti pod vlašću i na korist Božjih slavitelja.
Da, sve stvorenje kao da kliče s nove i neprocjenjive milosti, jer osjeća samoga Boga, Stvoritelja svoga: i to ne samo ukoliko ga osjeća nad sobom kako nevidljivo ravna, nego i vidljivo u sebi ukoliko mu kao posvetitelju služi. A sva ta dobra proistekoše po blagoslovljenome plodu blagoslovljene utrobe blagoslovljene Marije.
Zahvaljujući punini tvoje milosti, Marijo, veseli se i sve podzemlje s oslobođenja, i sve nadzemlje s obnovljenja. Po istome slavnome Sinu tvoga slavnoga djevičanstva kliču i svi pravednici što preminuše prije njegove životvorne smrti jer je raskinuto njihovo ropstvo; čestitaju i svi anđeli jer je ponovno podignut gotovo srušeni grad njihov.
Ženo, puna i prepuna milosti! Od preobilja tvoje punine zaliveno, sve je stvorenje živnulo. Djevice blagoslovljena i preblagoslovljena, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda: nju, svoje stvorenje, blagoslovi Stvoritelj, da ona, stvorenje, blagoslivlje svoga Stvoritelja.
Bog Sina svoga – koga jedinoga od srca, sebi jednakim rođenoga, kao samoga sebe ljubljaše – dade Mariji. I njega – istoga, a ne drugoga – sebi iz Marije za sina načini. I tako jedan te isti bijaše zajedno i Sin Božji i Marijin.
Sva je priroda od Boga stvorena, a Bog se rodio iz Marije. Bog je sve stvorio, a Marija Boga porodi. Bog koji sve načini, sebe načini iz Marije. I tako je sve ono što načini obnovio. On koji je mogao sve učiniti ni iz čega, ne htjede to što bijaše oskvrnuto obnoviti bez Marije.
Bog je, dakle, otac svega stvorenoga, a Marija je majka obnovljenog stvorenja. Bog je otac svega načinjenoga, a Marija majka svega uspostavljenoga. Jer, Bog rodi Onoga bez kojega uopće ništa ne postoji, a Marija porodi toga istoga bez kojega ništa dobro ne postoji.
O doista, Gospodin s tobom, jer tebi Gospodin dade da tebi, s Njime, sva priroda bude dužnikom.


Časoslov, služba čitanja BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BL. DJEVICE MARIJE
KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI. NA OPĆOJ AUDIJENCIJI 19. prosinca 2012.

Tkanje Marijina života

Draga braćo i sestre,
u došašću posebno mjesto zauzima Djevica Marija kao ona koja je na jedinstven način iščekivala ostvarenje Božjih obećanja, prihvativši u vjeri i tijelu Isusa, Sina Božjega, u punoj poslušnosti Božjoj volji. Danas želim zajedno s vama kratko razmišljati o Marijinoj vjeri polazeći od velikog otajstva utjelovljenja.
"Chaire kecharitomene, ho Kyrios meta sou", "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (Lk 1, 28). To su riječi – koje prenosi evanđelist Luka – kojima se arkanđeo Gabriel obraća Mariji. Na prvi pogled grčki izraz chaire, "raduj se", čini se kao obični pozdrav, uvriježen u grčkom ambijentu, ali ta riječ, ako je se čita na pozadini biblijske tradicije, dobiva veoma duboko značenje. Isti taj izraz nalazimo četiri puta u grčkoj verziji Staroga zavjeta i svaki put je posrijedi navještaj radosti zbog Mesijina dolaska (usp. Sef 3, 14; Jl 2, 21; Zah 9, 9; Tuž 4,21). Anđelov pozdrav Mariji je dakle poziv na radost, na duboku radost, on najavljuje završetak žalosti koja vlada u svijetu zbog prolaznosti života, trpljenja, smrti, zloće, tame zla koja kao da potamnjuje svjetlo Božje dobrote.
To je pozdrav koji označava početak evanđelja, Radosne vijesti.
Ali, zašto je Marija pozvana radovati se na taj način? Odgovor se krije u drugom dijelu pozdrava: "Gospodin s tobom". I ovdje da bismo dobro shvatili smisao tog izraza moramo zaviriti u Stari zavjet. U Knjizi proroka Sefanije nalazimo ovaj izraz: "Klikći od radosti, Kćeri sionska… Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!... Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!" (3, 14-17). U tim se riječima kriju dva obećanja dana Izraelu, Kćeri sionskoj: Bog će doći kao spasitelj i nastanit će se u svom narodu, u krilu Kćeri sionske. U dijalogu između anđela i Marije ostvaruje se upravo to obećanje: Marija je poistovjećena s narodom s kojim je Bog uspostavio zaručnički odnos. Ona je doista osobno Kćer sionska; u njoj se ispunjava očekivanje konačnoga Božjeg dolaska, u njoj se nastanio Bog živi.
Marija je u anđelovu pozdravu nazvana "milosti puna"; na grčkom izraz "milost", charis, ima isti jezični korijen kao i riječ "radost". I u tom se izrazu dodatno pojašnjava izvor Marijina radovanja: radost izvire iz milosti, ona ima svoj izvor u zajedništvu s Bogom, u veoma živoj povezanosti s njim, u činjenici da se u njoj nastanio Duh Sveti, da je potpuno oblikovana Božjim djelovanjem. Marija je stvorenje koje je na jedinstven način širom otvorilo vrata svog srca svome Stvoritelju, predalo se s bezgraničnim povjerenjem u njegove ruke. Ona živi u potpunosti od odnosa i u odnosu s Gospodinom; zauzela je prema njemu stav poučljivosti, osluškivanja, pozorna je na Božje znakove na putu kojim kroči njegov narod; ona je uključena u povijest vjere i nade u Božja obećanja, koja predstavlja tkanje njezina života. I slobodno se podlaže primljenoj riječi, Božjoj volji u poslušnosti vjere.
Evanđelist Luka opisuje Marijin život kroz jedan fini paralelizam s Abrahamovim životom. Kao što je veliki patrijarh otac svih vjernika, koji je spremno odgovorio na Božji poziv da izađe iz zemlje u kojoj je živio, iz svojih sigurnosti, i započne novo putovanje prema nepoznatoj zemlji koju će posjedovati samo u obliku Božjeg obećanja, tako se Marija s punim povjerenjem uzda u riječ koju joj naviješta Božji blagovjesnik i postaje uzor i majka svih stvorenja.
Želim istaknuti još jedan važan aspekt: otvorenost duše Bogu i njegovu djelovanju uključuje također element tame. Odnos ljudskog bića s Bogom ne briše distancu između Stvoritelja i stvorenja, ne uklanja ono što apostol Pavao kaže zadivljen dubinom Božje mudrosti: "O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!" (Rim 11, 33). Ali upravo onaj koji je – poput Marije – na tako potpun način otvoren Bogu, prispijeva tome da prihvaća Božju volju, premda je ona tajanstvena, premda često ne odgovara onome što mi hoćemo i poput mača probada dušu, kao što će proročki reći starac Šimun Mariji, u času Isusova prikazanja u hramu (usp. Lk 2, 35). A brahamova vjera uključuje radost zbog dara sina Izaka, ali također čas tame, kada se mora uspeti na goru Moriju da izvrši paradoksalan čin: Bog od njega traži da žrtvuje sina kojeg mu je tek dao. Na brdu mu anđeo naređuje: "Ne spuštaj ruku na dječaka, niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga" (Post 22, 12); potpuno Abrahamovo povjerenje u Boga vjernog obećanjima ne jenjava ni kada je njegova riječ tajanstvena i kada ju je teško prihvatiti. Tako je i s Marijom, njezina vjera doživljava radost naviještenja, ali prolazi također kroz tamu Sinova raspeća, da bi mogla prispjeti sve do svjetla uskrsnuća.
Nije ništa drukčije ni s vjerom svakoga od nas: u svome vjerskom životu poznajemo trenutke svjetla, ali prolazimo također kroz trenutke u kojima se čini da je Bog odsutan, njegova se tišina poput teškog tereta obrušava na naše srce i njegova se volja ne podudara s našom, s onim što bismo mi htjeli. Ali što se više otvaramo Bogu, što više prihvaćamo dar vjere, stavljamo potpuno u njega svoje pouzdanje – poput Abrahama i Marije – to nas on više, svojom prisutnošću, osposobljava da svaku životnu situaciju živimo u miru i sigurnosti njegove vjernosti i njegove ljubavi. To međutim znači izaći iz samih sebe i vlastitih planova, kako bi Božja riječ bila svjetiljka koja vodi naše misli i naša djela.
Želim se zadržati na još jednom aspektu koji izlazi na vidjelo u izvješćima o Isusovu djetinjstvu koje je opisao sveti Luka. Marija i Josip vode sina u Jeruzalem, u hram, da ga prikažu i posvete Gospodinu kao što to propisuje Mojsijev zakon: "Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!" (usp. Lk 2, 22-24). Taj čin Svete nazaretske obitelji zadobiva još dublje značenje ako ga promatramo u svjetlu evanđeoskog izvješća o dvanaestogodišnjem Isusu koji je, nakon tri dana traženja, pronađen u hramu gdje raspravlja s učiteljima. Na Marijine i Josipove riječi pune zabrinutosti: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili", Isus uzvraća tajanstvenim odgovorom: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" (Lk 2, 48-49). Marija mora obnoviti duboku vjeru kojom je rekla "da" u naviještenju; mora prihvatiti da prednost ima pravi i istinski Isusov Otac; mora znati pustiti Sina kojeg je rodila da slobodno slijedi svoje poslanje. A Marijin "da" Božjoj volji, u poslušnosti vjere, ponavlja se tijekom čitavog njezinog života, sve do najtežeg časa – križa.
Imajući sve to pred očima, možemo se zapitati: kako je Marija mogla živjeti taj hod uz Sina s jednom tako čvrstom vjerom, također u trenucima tame, a da nije izgubila potpuno pouzdanje u Božje djelovanje? Postoji jedan temeljni stav koji Marija zauzima pred onim što se događa u njezinu životu. Prilikom naviještenja ona ostaje zbunjena slušajući anđelove riječi – to je strah koji čovjek osjeća kada je dotaknut Božjom blizinom –, ali to nije stav onoga koji strahuje pred onim što Bog može tražiti. Marija razmišlja, propitkuje se o značenju toga pozdrava (usp. Lk 1, 29). Grčki izraz koji se koristi u Evanđelju za opisivanje toga "razmišljanja", "dielogizato", doziva u pamet korijen riječi "dijalog". To znači da Marija ulazi u prisni dijalog s Božjom riječi koja joj je naviještena, ne uzima je površno, već se na njoj zadržava, pušta da ona prodre u njezin um i srce da bi shvatila što to Gospodin želi od nje, smisao naviještenja.
Drugu naznaku Marijina duhovnog stava pred Božjim djelovanjem nalazimo, ponovno u Evanđelju svetoga Luke, u času Isusova rođenja, nakon poklona pastira, gdje se kaže da Marija "u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2, 19), mogli bismo reći da je ona "držala", "stavljala" u svoje srce sve ono što joj se događalo; uklapala je svaki pojedini element, svaku riječ, svaki čin u jednu cjelinu i to prebirala, čuvala, prepoznajući da sve dolazi od Božje volje. Marija se ne zaustavlja na prvom površnom shvaćanju onoga što se događa u njezinu životu, već zna gledati u dubinu, propitkuje te događaje, analizira ih, prebire i stječe ono razumijevanje koje jedino vjera može jamčiti. To je ona duboka poniznost Marijine poslušne vjere, koja prihvaća u sebi također ono što ne shvaća od Božjeg djelovanja, puštajući da joj Bog otvori um i srce: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina" (Lk 1, 45), kliče rođakinja Elizabeta. Upravo zbog njezine vjere svi će je naraštaji nazivati blaženom.
Dragi prijatelji, svetkovina Gospodinova Rođenja koju ćemo uskoro proslaviti, poziva nas živjeti istu tu poniznost i poslušnost vjere. Božja slava se ne očituje u trijumfu i moći nekog kralja, ne blista u nekom čuvenom gradu, u raskošnom dvorcu, već se nastanjuje u krilu jedne djevice, objavljuje se u siromaštvu jednog djeteta. Bog svojom svemoći, također u našem životu, djeluje, često tiho, snagom istine i ljubavi. Vjera nam, dakle, kaže da moć toga Djeteta na kraju pobjeđuje buku sila ovoga svijeta.


Iz “Homilije” sv. Bede Časnog
Knji. 1, 4; CCL 122, 25 – 26, 30

Marija veliča Gospodina

Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu, spasitelju mojem u. Tim riječima ona ponajprije priznaje darove koji su posebno njoj dodijeljeni, a zatim općenito nabraja dobročinstva kojima Bog neprekidno obdaruje ljudski rod.
Duša onoga veliča Gospodina koji sve osjećaje čovjekove usmjeruje na hvalu i službu Bogu. A on opsluživanjem Božjih zapovijedi pokazuje da stalno razmišlja o moći njegova veličanstva. U Bogu se, svome Spasitelju, raduje duh onoga koga veseli jedino sjećanje na svoga Stvoritelja, u kojemu je nada vječnoga spasa. Te riječi doduše odlično pristaju svima savršenima, ali je ipak najviše dolikovalo da ih kaže blažena Bogorodica. Ona je povlasticom posebne zasluge plamtjela od duhovne ljubavi prema onome nad čijim je tjelesnim začećem uživala.
Ona je s pravom mogla kliktati s posebnim oduševljenjem mimo ostale svete u Isusu, to jest u svome Spasitelju. Njoj je naime bilo znano da će vremenitim rođenjem iz njezinoga tijela biti rođen onaj o kojemu je znala da je vječni tvorac spasa. U jednoj i istoj osobi on je uistinu i njezin sin i Gospodin. jer mi učini velike stvari koji je moćan, i sveto je ime njegovo. Prema tome, ništa ne pripisuje svojim zaslugama. Svu svoju veličinu smatra darom onoga koji – po naravi moćan i velik – svoje vjerne od malenih i slabih čini snažnima i velikima.
Dobro je što je nadodala : I sveto je im e njegovo . Time je potakla slušatelje i poučila sve do kojih dopru njezine riječi da se uzdižu k vjeri i zazivanju njegova imena što i oni mogu biti dionici vječne svetosti i istinskoga spasenja. Tako je prema proročanstvu: Svatko tko zazove ime Gospodnje, bit će spašen. To je ime o kojem je pretkazano: I uzradova se duh moj u Bogu, Spasenju mojemu.
Tako je u svetoj Crkvi nastao običaj , odličan i nadasve spasonosan , da svi svakoga dana pievaju Marijin himan sa psalmima večernje pohvale. Češće sjećanje tim himnom na Gospodnje utjelovljenje potiče dušu vjernika na duh pobožnosti. Jednako tako i češće razmatranje primjera njegove Roditeljke osnažuje u postojanoj kreposti. Dobro je što se ljudima svidjelo da to čine kod večernje, da naša pamet, preko dana izmorena i rastresena raznolikim mislima, postane tako na početku vremena za počinak sabrana u sjedinjenju svoga razmišljanja.


Časoslov, služba čitanja - POHOD BL. DJEVICE MARIJE - Blagdan
Iz «Govora» svetog Efrema Sirijskog, đakona
(Sermo de diversis: Opera omnia, III syr. et lat., Romae 1743, 607)

Marija sama u sebi razumije onoga koga cijeli svijet ne može sadržavati

Noseći božanstvo u sebi, Marija je za nas postala raj. Doista, Krist je, ne odvajajući se od Očeve slave, svoje božanstvo stavio u uske granice utrobe, kako bi podigao ljude na veće dostojanstvo.
Odabrao ju je sam u čitavom nizu djevica, koja će biti instrument našeg spasenja. U njoj su se ispunila sva predviđanja proroka i pravednika.
Iz nje je izišla sjajna zvijezda, pod čijim su vodstvom ljudi koji su hodali u tami ugledali veliko svjetlo (usp. Iz 9: 1).
Marija se može prikladno nazvati mnogim imenima. U stvari, ona je hram Sina Božjega, koji je iz nje izišao drugačije od onoga kako je ušao; zapravo je ušao u utrobu bez tijela, izašao je prekriven tijelom. Ona je to novo mistično nebo, u kojemu je kralj kraljeva boravio kao u svome sjedištu i iz kojeg je došao na zemlju, čineći se svojim izgledom poput ljudi (usp. Fil 2, 7).
Ona je vinova loza koja proizvodi slatko mirisne plodove (usp. Sir 24,23 Vulg.); a budući da se plod previše razlikovao od prirode stabla, bilo je potrebno da njegova sličnost bude s drveta. Ona je izvor koji izvire iz Gospodinove kuće iz koje vode za životom teče žeđ: tko se približi usnama, nikad neće biti žedan.
Pogrešno je, dragi prijatelji, misliti da ćemo dan stvaranja i dan nove kreacije u Mariji staviti na istu razinu. Zapravo, zemlja je u početku bila osnovana, kroz nju je obnavljena. U početku je zbog Adamovog grijeha prokleta u svojim plodovima (usp. Gn 3, 17-19), Marijinim sredstvima umjesto toga vraćeni su joj mir i sigurnost. U početku je smrt, zbog grijeha porijekla, izlila na sve ljude (usp. Rim 5,18), ali sada smo prešli iz smrti u život. U početku je zmija, prolazeći slušajući Evu, otrov ubrizgavala u cijelo tijelo, sada Marija pozdravlja slušajući navjestitelja vječne sreće.
Ono što je bilo instrument smrti, sada je instrument života.
Tko sjedi na kerubima (usp. Ps 80, 2) sada ga nosi na rukama žena; onoga koga cijeli svijet ne može držati, Marija ga sama drži u naručju; Onaj kojega se prijestolja i vlasti boje, hrani ga mlada djevojka; Onaj koji kraljuje stoljećima, ovdje sjedi na koljenima djevice; Onaj koji zemlju učini podnožjem svojih stopala (usp. 66: 1), sada ga gazi nogama djeteta.


Časoslov, služba čitanja - 04. VAZMENA – Bl. Dj. Marija Fatimska
Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Govor 25, 7-8: PL 46, 937-938)

Koja vjerom povjerova, vjerom i zače

Pripazite, molim vas, što veli Gospodin Krist ispruživši ruku nad svoje učenike. Veli: Ovo je moja majka i moja braća; i tko god čini volju moga Oca koji me posla, on mi je brat i sestra i majka. Zar onda nije Djevica Marija, koja vjerom povjerava i vjerom zače, izvršila Očevu volju — ona koja je odabrana da nam medu ljudima rodi spasenje i koju je Krist stvorio prije nego je on u njoj bio stvoren?
Dakako, učinila je, izvršila Očevu volju sveta Marija i zato je za nju više što je bila Kristova učenica nego što mu je bila majka. Marija je bila zato blažena jer je u krilu nosila i prije nego je rodila učitelja.
Pogledaj da li je točno što kažem. Dok je Gospodin prolazio i činio božanska čudesa, a mnoštva iđahu za njim, kaza neka žena: Sretna utroba koja te je nosila. Blažena utroba koja te je nosila. Što je Gospodin odgovorio da sreću ne bismo tražili u tijelu? Štoviše, blaženi koji čuju Božju riječ i čuvaju je. Prema tome, i Marija je blažena jer je čula Božju riječ i čuvala je. Više je pameću čuvala istinu nego utrobom tijelo. Krist — istina, Krist — tijelo:
Krist istina u Marijinu duhu, Krist tijelo u Marijinoj utrobi. Više je što je u pameti nego što je nošeno u utrobi.
Marija je sveta, Marija je blažena, ali Crkva je nešto bolje od Djevice Marije. Zašto? Jer Marija je dio Crkve: sveti ud, odličan ud, ud koji nadvisuje, ali ipak od cijeloga tijela ud.
Ako je od cijeloga tijela, onda je zacijelo tijelo nešto više od uda. Gospodin je Glava, a cijeli Krist glava i tijelo. Što to velim? Imamo božansku glavu; Boga imamo kao glavu. Prema tome, predragi, i vi pripazite: i vi ste Kristovi udovi, i vi ste Kristovo tijelo.
Počujte na koji ste to način, jer veli: Evo moje majke i moje braće. Kako ćete biti Kristova majka? Tko god čuje i tko god vrši volju moga Oca koji je na nebesima, on je moj brat i sestra i majka.
Moramo shvatiti da smo braća, shvatiti da smo sestre, jer je baština jedna, a to je Kristovo milosrđe. Premda je on bio jedini baštinik, nije htio ostati sam! Htio je da i mi postanemo Očevi baštinici i njegovi subaštinici.


Časoslov, služba čitanja - 34. NKG – Prikazanje Blažene Djevice Marije, Spomendan
Iz Govora blaženog Izaka, opata samostana Stella
(Govor 51: pl 194,1862-1863. 1865)

Marija i Crkva

Sin Božji je prvorođenac među mnogom braćom. Budući da je po naravi jedinac, po milosti se sjedinio s mnogima tako da s njime sačinjavaju jedno. Onima koji ga primaju dao je moć da budu djeca Božja.
Postavši dakle Sinom čovječjim, mnoge je učinio sinovima Božjim. S mnogima se sjedinio i on koji je jedinstven po svojoj ljubavi i moći i postao s njima jedno. Oni su po svom tjelesnom rođenju u sebi mnogi, ali su po božanskom preporođenju s njime jedno.
Jedan sav i sam Krist glava je i tijelo. On je jedinac jedinoga Boga na nebu i jedinac jedinstvene majke na zemlji. Mnogo je sinova, no jedan je Sin. Kao što je jedna glava i mnogi udovi, kao što je jedan sin i mnogi sinovi, tako su Marija i Crkva jedna majka i mnoge majke, jedna djevica i mnoge djevice. Jedna je i druga majka, jedna je i druga djevica. Obje su majke, obje su djevice. Obje su začele po istom Duhu bez požude. Obje su bez grijeha Bogu Ocu porodile potomstvo.
Ona je bez ikakva grijeha porodila tijelu glavu, ova je otpuštenjem svih grijeha rodila glavi tijelo. Obje su majke Kristove, ali jedna bez druge nije porodila čitavoga Krista.
Zato što se u Bogom nadahnutom Pismu govori općenito o djevičanskoj majci Crkvi, s pravom se to posebno pripisuje Djevici Mariji . I što se govori o djevičanskoj Majci Mariji, to se s pravom općenito pripisuje djevičanskoj majci Crkvi. Isto tako, kad je riječ o jednoj ili drugoj , s pravom se drži da se govori bez razlike i o jednoj i o drugoj . I svaka je vjerna duša zaručnica Božje Riječi, Kristova majka, kći i sestra, djevica i plodna na svoj način. Dakle, Očeva Riječ, sama Božja mudrost, govori općenito o Crkvi, posebno o Mariji, a pojedinačno o vjernoj duši.
Stoga i nastavlja : I u baštini ću Gospodnjoj boraviti, a Gospodnjom se baštinom smatra općenito Crkva, posebno Marija, a pojedinačno svaka vjerna duša. U šatoru Marijina krila Krist je boravio devet mjeseci, u vjerskom šatoru Crkve boravit će do svršetka svijeta, a u poznavanju i ljubavi vjerne duše boravit će navijeke.


Časoslov, služba čitanja - II. TJEDAN DOŠAŠĆA – SUBOTA
Iz poslanice svetog Ivana Pavla II. za 700. obljetnicu svetišta Svete kuće od Loreta
(Pismo mons. P. Macchiju, 15. kolovoza 1993.: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XVI/2, 526-537)

Marija je fizički i duhovni prostor Utjelovljenja

Sveta kuća Loreto nije samo “relikvija”, nego i dragocjena betonska “ikona”. To je “ikona” ne apstraktnih istina, nego događaja i otajstva: Utjelovljenja Riječi. Utjelovljenje, koje se pamti unutar ovih svetih zidova, iznenada ponovno dobiva svoje izvorno biblijsko značenje; nije riječ o pukoj doktrini o jedinstvu između božanskog i ljudskog, već o događaju koji se zbio u točno određenoj točki vremena i prostora, kao što riječi apostola divno ističu: «Kad punina vremena, Bog posla svoga Sina rođenog od žene” (Gal 4,4).
Marija je Žena, ona je, da tako kažemo, fizički i duhovni “prostor” zajedno, u kojem se dogodilo Utjelovljenje.
Sjećanje na skriveni život Nazareta pobuđuje pitanja koja su vrlo konkretna i bliska iskustvu svakog muškarca i svake žene. Ponovno budi osjećaj svetosti obitelji, iznenada predočavajući cijeli svijet vrijednosti, danas toliko ugroženih, kao što su vjernost, poštovanje života, odgoj djece, molitva, koje kršćanske obitelji mogu ponovno otkriti unutar svojih zidova Svete kuće. , prva i uzorna “domaća crkva” u povijesti. U isto vrijeme Sveta kuća podsjeća i na veličinu poziva na posvećeni život i djevičanstvo poradi Kraljevstva, koje je ovdje imalo svoj slavnI početak u osobi Marije, Djevice i Majke. Mladima, dakle, koji bezbrojni hodočaste kući Majčinoj, želio bih ponoviti riječi koje sam im jednom drugom prilikom uputio: “Hodajte prema Mariji, hodajte s Marijom… Neka njezin fiat odjekne u tvom srcu». Neka mladi obnove, u svjetlu učenja Nazaretske kuće, svoje zalaganje za katoličke laike kako bi vratili Krista u srca, obitelji, kulturu i društvo.
Pravedni napor našeg vremena da se ženama prizna pravo mjesto u Crkvi i u društvu također ovdje nalazi vrlo prikladnu priliku za daljnje proučavanje. Zbog činjenice da je Bog “poslao svoga Sina rođenog od žene” (Gal 4,4), svaka je žena u Mariji uzdignuta na takvo dostojanstvo da se veće ne može zamisliti.
Nadalje, nikakvo teoretsko razmatranje ne može toliko uzvisiti dostojanstvo ljudskog rada koliko jednostavna činjenica da je Sin Božji radio u Nazaretu i želio da ga se zove “tesarev sin” (usp. Mt 13,55). Na kraju, kako ne spomenuti “izbor siromaha” koji je Crkva učinila na Koncilu (usp. Lumen gentium, 8) i nakon toga još jasnije potvrdila? Strogi i ponizni zidovi Svete Kuće vizualno nas podsjećaju da je sam Bog taj koji je započeo ovaj izbor u Mariji, koja se, kako kaže prekrasan koncilski tekst, «ističe među poniznima i siromasima Gospodina, koji s pouzdanjem čekaju da prime od njega je spas” (ivi, 20).
Ipak, s obzirom na ovu temu siromaštva i patnje, povlašteno mjesto u povijesti Svetišta imali su bolesnici koji su među prvima hrlili kao hodočasnici u Svetu kuću i širili njezinu slavu među narodima.
Gdje bi oni, osim toga, mogli biti bolje primljeni, „Neka ovo svetište Loreto – kako reče Ivan XXIII. – uvijek bude poput otvorenog prozora u svijet, poziva tajanstvene glasove, navješćuje posvećenje duša, obitelji, naroda“.


Časoslov, služba čitanja - Bl. Dj. Marija Loretska
Iz priče pod nazivom «Nican Mopohua “Ovdje se priča”
(16. stoljeće, arhiv nadbiskupije Mexico Cityja)

Ja sam Neokaljana, vazda Djevica Marija, Majka pravoga Boga

Godine 1531., u prvim danima prosinca, Gospa se ukazala urođeniku Juanu Diegu čije aztečko ime glasi Cuauhtlatoatzin (što znači: Orao koji govori ili Onaj koji govori kao orao).stanovnik Cuauhtitlána, , Juan Diego, koji se prije nekoliko godina bio krstio, uputio se na subotnju misu i katekizam u Tlatelolco (dio tadašnjega glavnoga aztečkog grada zvanog Tenochtitlán, tj. grad Tenocha), gdje su franjevci imali svoj prvi samostan i crkvu u gradu Mexicu.
Kada je Juan Diego stigao na obronke brežuljka zvanog Tepeyac (=vrh brda), najednom je začuo divno pjevanje, skladno i umilno, koje je dolazilo s vrha brežuljka; ugledao je bijel i sjajan oblak s prelijepom dugom. Bio je zadivljen onim što je čuo i gledao. Dok je stajao tako u zanosu pjevanje je najednom prestalo i začuo je ženski glas, mio i nježan, koji ga je pozivao s brda: “Juanito, Juan Dieguito”. Odazvao se glasu i popeo se na brdašce. Ondje je susreo prelijepu gospođu, koja ga je promatrala i pozvala da joj pristupi.
Pred njom se Juan Diego prostro i onda ponovno začuo sladak i nježan glas Nebeske Gospe, na meksičkom jeziku:
“Čuj, moj mali sine, Juanito… Znaj, i budi siguran, moj maleni preljubljeni sine, da sam ja uvijek Neokaljana, vazda Djevica Marija, Majka pravoga Boga, po kojemu sve živi, koji je Stvoritelj ljudi, Gospodar neba, Gospodar zemlje. Veoma tražim i želim da mi se ovdje sagradi sveta kućica, gdje ću ljudima darivati svu svoju ljubav, svoju sućut i svoju pomoć, svoje spasenje: jer ja sam zbilja vaša milosrdna majka, tvoja i svih ljudi koji nastavaju ovu zemlju, i svih ostalih naroda koji mene ljube, koji me zazivaju, koji me traže, koji se u mene uzdaju. Ovdje ću čuti njihov plač i njihovu žalost, da ublažim i iscijelim sve njihove patnje, bijede i boli. A da bi se ostvarilo ono što traži moje milosrdno srce, idi u palaču biskupa grada Mexica, i kaži mu da te ja šaljem. Otkrij mu kako veoma želim da mi ovdje sagradi kućicu, da mi podigne kapelu u podnožju ovoga brda. Reci mu sve što si vidio i čuo, i čemu si se divio.”
Poslije sv. mise Juan Diego je otišao biskupu fra Juanu Zumárragu, ispričao mu svoj susret s Gospom i prenio mu njezinu želju da joj se na tom mjestu sagradi kapela. No, biskup je sumnjao u Gospino ukazanje i rekao Juanu da će se ponovno vidjeti.
Drugo Gospino ukazanje dogodilo se iste subote, 9. prosinca, kad se Juan Diego vraćao kući. Gospa ga je čekala na istome mjestu. On joj je žalostan, iznio neuspjeh svojega poslanja. Gospa mu je kazala: Što se to događa, najmanji među mojim sinovima?
Kamo ideš, kamo si se uputio? (…) Čuj i stavi u svoje srce, moj najmanji Sine, neka te ništa ne žalosti, neka ništa ne smućuje tvoje lice ni srce; nemoj se bojati te bolesti, niti ikoje druge bolesti, niti bilo koje nevolje. Zar nisam ovdje? Ja, tvoja Majka? Zar nisi pod mojim pogledom i mojom zaštitom?
Nisam li ja izvor tvoje radosti? Ne stojiš li pod mojim plaštem, u mojem naručju? Što možeš više poželjeti?” I Nebeska Gospa ga uvjeri: “Neka te ništa ne smućuje, niti žalosti. Neka te ne smućuje bolest tvog ujaka, jer od nje za sada neće umrijeti. Budi siguran da je već ozdravio.” Popni se – reče – ljubljeni sine, na vrh brda, gdje si me vidio i gdje sam ti govorila. Tamo ćeš pronaći veliki izbor cvijeća. Uberi ga i pokupi, zatim siđi dolje i donesi ga pred mene.’
Juan Diego je tada otrčao i donio cvijeće koje je ubrao Kraljici neba. Kad ugledala cvijeće, uzela ih je u svoje časne ruke; zatim ih stavio u plašt Juana Diega rekavši mu: «Voljeni sine, ovo cvijeće predstavlja znak koji moraš donijeti biskupu. Ti si moj vjerni glasnik, tebi povjeravam ovu zadaću. Zapovijedam ti vrlo strogo da svoj plašt otvoriš samo u prisutnosti biskupa, samo njemu ćeš pokazati što nosiš. Reći ćeš mu da sam ti naredila da se popneš na vrh brda da ubereš cvijeće i ispričat ćeš mu sve što si vidio i čemu se divio, tako da povjeruje i odluči sagraditi kapela koju ja želim».
Čim je Kraljica Neba završila s govorom, Juan Diego je ponovno krenuo cestom koja vodi u Mexico City. Nastavio je sretan jer je bio siguran da će ovoga puta sve proći dobro. Došavši pred biskupa, pokloni mu se i ispriča što je vidio i razlog zašto mu je to poslano. Reče mu: “Gospodine, učinio sam što si mi zapovjedio. Otišao sam reći svojoj Gospi, Kraljici neba, Svetoj Marijo Majci Božjoj, da tražiš znak da mi možeš vjerovati i započeti gradnju kapele na mjestu koje je sama Djevica označila. I također sam joj rekao da sam vam dao riječ da ću doći i donijeti vam neki znak njezine volje. Ona je pozdravila vašu želju i vaš zahtjev, samo da se i njezina volja poštuje i ispunjava. I danas,rano ujutro poslao me opet k vama.”
Čudesna Gospina slika u utorak, 12. prosinca 1531. se pojavila na tilmi Juana Diega, pred biskupom Zumárragom. Tog je dana Diego pred biskupom raširio svoj plašt s ružama, koje mu je Gospa, usred zime poslala kao znak što ga je biskup tražio. Prisutni su u trenutku na priprostoj urođeničkoj tilmi ugledali prekrasnu Gospinu sliku. Biskup je na taj znak kleknuo i zatražio u Gospe oproštenje, jer je sumnjao u njezina ukazanja. Odmah je Diegovu tilmu s Gospinom slikom ostavio u svojoj biskupskoj kapeli i sljedećih je dana dao na mjestu ukazanja sagraditi kapelu, kako je to Gospa tražila.


Časoslov, služba čitanja - 03. DOŠAŠĆA – Bl. Dj. Marija Guadalupska
Iz Homilija u čast Djevice Marije svetog Bernarda,opata
(Hom. 4, 8 – 9: Opera omn., Cisterc. izd. 4 [1966], 53 – 54)

Cijeli svijet očekuje Marijin odgovor

Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće biti po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda. A eto tebi se pruža cijena spasenja našega : ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo.
Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život.
Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam,s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoj i naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvoj im koljenima.I s pravom, jer o tvoj im ustima ovisi utjeha jadnika, otkupljenje sužnja, oslobođenje osuđenika i konačno spas sve Adamove djece, cijeloga tvog roda.Djevice, brzo odgovori. Odgovori brže Anđelu, a po Anđelu Gospodinu.
Odgovori riječi i primi Riječ. Izgovori svoj u i primi Božju Riječ; izusti prolaznu, a prigrli vječnu. Što oklijevaš, što se plašiš? Vjeruj, ispovjedi i primi! Nek poniznost primi smionost, a ustručavanje pouzdanje. Sad nipošto ne dolikuje da djevičanska prostodušnost zaboravi na razboritost. Razborita djevice, jedino se u toj stvari ne plaši preuzetnosti. Iako je naime stidljivost draga u tišini, sada je ipak potrebnija pobožnost u riječi.
Djevice blažena, otvori srce vjeri, usne pristanku, krilo Stvoritelju. Eto željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja mimoiđe, i ponovno počneš u tuzi tražiti onoga koga traži tvoja duša. Ustani, potrči, otvori! Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanjem. I reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!


Časoslov, služba čitanja - IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – UTORAK
Bizantska liturgija (VI.st.)
Akathistos (“Ἀκάθιστος Ὕμνος”) - hvalospjev koji se pjeva stojeći

AKATIST PRESVETOJ BOGORODICI

KONDAK 1.
Tebi, Vladarice, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu. Mi pak, sluge tvoji, oslobođeni od opasnosti izričemo ti ove pjesme u zahvalu, Bogorodice, a jer si nepobjedive moći, izbavi nas od svih nevolja da ti pjevamo: Raduj se, Zaručnice djevičanska!

IKOS 1.
Anđeo prvak bi poslan s neba da reče Bogorodici: “Raduj se!” I promatrajući Tebe kako se utjelovljuješ na njegov netjelesan pozdrav, Gospode, stade u zanosu, kličući joj ovako:
Raduj se, jer po tebi nas radost obasjava:
Raduj se, jer po tebi iščezava prokletstvo.
Raduj se, uzdignuće palog Adama;
Raduj se, izbavljenje suza Evinih.
Raduj se, visino nedostupna čovjekovu umu;
Raduj se, dubino nedokučiva i anđeoskim očima.
Raduj se, jer si odvijeka prijestolje Kralja mironosca;
Raduj se, jer nosiš Onoga koji sve uzdržava.
Raduj se, zvijezdo, koja Sunce objavljuje;
Raduj se, krilo božanskoga utjelovljenja.
Raduj se, jer se po tebi obnavlja stvorenje;
Raduj se, jer po tebi Stvoritelj postaje dijete.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 2.
Sveta, svjesna svoje djevičanske čistoće, odvažno govori Gabrijelu: Tvoj neobični
pozdrav meni se neshvatljivim čini jer predskazuješ porod iz krila djevice, kličući: Aleluja!

IKOS 2.
Djevica, hoteći shvatiti neshvatljivu tajnu, uskliknu Božjem poslaniku: “Može li djevičansko
krilo dati na svijet dijete? Reci mi!” A on joj reče, pun poštovanja, kličući ovako:
Raduj se, jer je po tebi povjeren tajanstveni savjetnik;
Raduj se, vidljivi dokaze nedostupnih tajna.
Raduj se, početnice Kristovih čudesa;
Raduj se, temelju svih njegovih nauka.
Raduj se, ljestve nebeske, po kojim siđe Bog;
Raduj se, mostu koji spaja zemlju s nebom.
Raduj se, čudo nečuveno svih anđela;
Raduj se, mnogooplakivana rano vragovima.
Raduj se, jer si neizrecivo rodila Svjetlo;
Raduj se, jer nikome nisi izdala tajnu.
Raduj se, jer nadilaziš mudrost mudraca;
Raduj se, jer prosvjetljuješ srca vjernika.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 3.
Sila Svevišnjega tada je osjeni i zače nezaručena Djevica. Njezino krilo pokaza se plodonosno kao rodno polje svima koji žele žeti spasenje, ovako pjevajući: Aleluja!

IKOS 3.
Primivši Boga u krilo, Djevica pohiti k Elizabeti. A dijete njezino čuvši pozdrav Marijin, uzradova se i igrajući od radosti, pjesmama klicaše Bogorodici:
Raduj se, lozo neusahljive mladice;
Raduj se, grano besmrtnog ploda.
Raduj se, jer hraniš Onoga koji nas iz čovjekoljublja hrani;
Raduj se, jer si rodila Izvor našega života.
Raduj se, njivo koja obiluješ milosrđem;
Raduj se, stole koji obiluješ pomirenjem.
Raduj se, jer po tebi cvjeta raj naslada;
Raduj se, jer pripravljaš sigurno utočište.
Raduj se, tamjane Bogu ugodnih molitava;
Raduj se, oproštenje cijeloga svijeta.
Raduj se, Božja naklonosti prema smrtnicima;
Raduj se, jer si zagovornica smrtnika kod Boga.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 4.
Uzbuđena srca i s dvojbom u duši kolebao se Josip. Znajući te kao neudatu, posumnjao je u brakolomstvo, o Prečista! Ali kad je saznao da je tvoje začeće od Duha Svetoga, reče: Aleluja!

IKOS 4.
Pastiri su začuli anđele kako pjesmom slave Kristov dolazak u tijelu. Pohitješe k Njemu kao k Pastiru, vidješe ga kao Jaganjca neporočna kako se hrani na grudima Djevice kojoj pjevajući rekoše:
Raduj se, Majko Jaganjca i Pastira;
Raduj se, obore duhovnih ovaca.
Raduj se, obrano od nevidljivih neprijatelja;
Raduj se, jer otvaraš rajska vrata.
Raduj se, jer se zbog tebe nebesa raduju zajedno sa zemljom;
Raduj se, jer tebi zemlja kliče zajedno s nebom.
Raduj se, neušutljiva usta apostola;
Raduj se, nepobjediva odvažnosti mučenika.
Raduj se, čvrsto uporište vjere;
Raduj se, blistavi znaku milosti.
Raduj se, jer je po tebi oplijenjen pakao:
Raduj se, jer smo po tebi obučeni u slavu.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 5.
Ugledavši zvijezdu koja vodi k Bogu, mudraci su slijedili njezino svjetlo. Držeći se nje kao svjetionika, tražili su po njoj moćnoga Kralja, Gospoda. Stigavši do Nedostiživoga, uzradovaše se kličući: Aleluja!

IKOS 5.
Kaldejski zvjezdoznanci vidješe na rukama Djevice Onoga koji je svojom rukom stvorio ljude. I prepoznaše u njemu Vladara iako uze lik sluge, pohitješe s darovima da Mu se poklone i da kliču Blagoslovljenoj:
Raduj se, Majko Zvijezde koja nikad ne zalazi;
Raduj se, zoro otajstvenoga dana.
Raduj se, jer si ugasila kovačnicu prijevare;
Raduj se, jer prosvjetljuješ propovijednike Svete Trojice.
Raduj se, jer si srušila s vlasti okrutnoga silnika;
Raduj se, jer si pokazala Krista kao Gospoda Čovjekoljupca.
Raduj se, jer nas oslobađaš od neznabožačkog idolopoklonstva;
Raduj se, jer nas oslobađaš od blatnih djela.
Raduj se, jer si dokrajčila štovanje ognja;
Raduj se, jer nas oslobađaš od plamena strasti.
Raduj se, voditeljice vjernih k mudrosti;
Raduj se, veselje sviju pokoljenja.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 6.
Na svojem povratku u Babilon postadoše mudraci bogonosni propovjednici. Ispunivši Tvoje proroštvo, navješćivali su da si Ti Pomazanik svima, a ostaviše Heroda, bezumnika, koji ne zna pjevati: Aleluja!

IKOS 6.
Kad si rasvijetlio Egipat svjetlom istine, raspršio si tmine zabluda. Jer krivi bogovi njegovi, Spasitelju, ne mogavši podnijeti Tvoju silu, padoše. A ljudi, oslobođeni krivoboštva, klicahu Bogorodici:
Raduj se, obnovo ljudskog dostojanstva;
Raduj se, zatornice paklenskih sila.
Raduj se, jer si uništila prijevaru zablude;
Raduj se, jer si raskrinkala krivobožačku lukavost.
Raduj se, more koje si potopilo velikog faraona;
Raduj se, pećino što si napojila one koji žeđaju za životom.
Raduj se, ognjeni stupe što vodiš one koji su u tami;
Raduj se, zaštitnice svijeta šira od oblaka.
Raduj se, hrano koja nadomještaš manu;
Raduj se, službenice svetih naslada.
Raduj se, zemljo obećanja;
Raduj se, jer iz tebe teče med i mlijeko.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 7.
Kad je starac Šimun imao prijeći u vječnost iz ovoga varavog svijeta, bio si mu pružen kao dijete, ali on u Tebi prepozna Boga savršenoga. Zato, ushićen, divio se Tvojoj neiskazanoj mudrosti, kličući: Aleluja!

IKOS 7.
Novo stvorenje pokaza nam Stvoritelj došavši među nas, svoja stvorenja. Izrastao je iz Djevičinog krila koje je, kao što je uvijek bilo, sačuvao čisto. A mi, gledajući čudo, zapjevajmo Prečistoj:
Raduj se, cvijete nepokvarljivosti;
Raduj se, vijenče uzdržljivosti.
Raduj se, jer u tebi sjaji praslika našega uskrsnuća;
Raduj se, objaviteljice anđeoskog života.
Raduj se, stablo plodonosno koje hrani vjernike;
Raduj se, drvo sjenovito pod koje se mnogi sklanjaju.
Raduj se, jer si u krilu nosila Putokaz zalutalima;
Raduj se, jer si rodila Osloboditelja zarobljenih.
Raduj se, zagovornice kod pravednoga Suca;
Raduj se, oproštenje za mnoge grešnike.
Raduj se, nepostidna odjećo golima;
Raduj se, ljubavi koja nadilaziš svaku želju.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 8.
Promatrajući čudesno Rođenje, udaljimo se od svijeta te uzdignimo duh svoj prema nebu, jer se zato pojavio na zemlji u ljudskoj krhkosti Svevišnji koji prema vrhuncima svetosti vodi one koji mu pjevaju: Aleluja!

IKOS 8.
On neopisiva Božja Riječ, bio je sav među pozemljarima ali se ne odvoji od nebesnika. Jer ne bijaše promjena mjesta silazak Boga u stanje čovjeka i rođenje Djevice koja primi Boga i sluša ovo:
Raduj se, prebivalište neizmjernoga Boga;
Raduj se, dveri svete tajne.
Raduj se, istino neshvatljiva nevjernima;
Raduj se, istinita divoto vjernika.
Raduj se, presveta kola Onoga koji je nad kerubinima;
Raduj se, preslavno sjedište Onoga koji je nad serafinima.
Raduj se, jer si ujedniila suprotne veličine.
Raduj se, jer si sjedinila djevičanstvo i majčinstvo.
Raduj se, jer je po tebi oproštena naša krivnja;
Raduj se, jer se po tebi otvorio raj.
Raduj se, ključu Kristova kraljevstva;
Raduj se, nado vječnih dobara.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 9.
Zadivljeni stoje anđeli pred uzvišenim događajem Tvojega božanskog utjelovljenja. Jer nedostupnoga Boga gledahu kao svima dostupnoga čovjeka koji prebiva među nama i od sviju sluša: Aleluja!

IKOS 9.
Mnogorječiti govornici poput nijemih riba stoje pred tobom, Bogorodice, jer ne mogu objasniti kako si mogla roditi i ostati djevica. A mi, diveći se otajstvu, s vjerom kličemo:
Raduj se, posudo Božje mudrosti;
Raduj se, riznico Njegove providnosti.
Raduj se, jer pokazuješ mudrace nemudrima;
Raduj se, jer namećeš šutnju riječitim govornicima.
Raduj se, jer po tebi zatupiše učeni raspravljači;
Raduj se, jer po tebi nestaju pjesnici bajkâ.
Raduj se, koja rasplićeš neznabožačke spletke atenskih filozofa;
Raduj se, koja puniš mreže ribara.
Raduj se, jer nas izvlačiš iz dubine neznanja;
Raduj se, jer mnoge privodiš k pravoj spoznaji.
Raduj se, lađo svima koji se žele spasiti;
Raduj se, luko onima koji plove u ovom životu.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 10.
Da bi spasio svijet, Stvoritelj svega stvorenoga dragovoljno siđe na zemlju. On koji je kao Bog, naš Pastir, među nama se objavio kao Jaganjac. Kao čovjek privlačio je k sebi ljude, a kao Bog od sviju nas sluša: Aleluja!

IKOS 10.
Ti si zaštita djevicama, o djevičanska Bogorodice, i svima onima koji se tebi utječu. Jer takvom te je učinio Stvoritelj neba i zemlje, o Prečista, nastanivši se u krilu tvojem i naučivši sve da ti kliču:
Raduj se, stupe djevičanstva;
Raduj se, dveri spasenja.
Raduj se, utemeljiteljice novoga stvaranja;
Raduj se, darovateljice božanske dobrote.
Raduj se, jer si preporodila one koji su u grijehu začeti;
Raduj se, jer si urazumila one koji su lišeni razuma.
Raduj se, jer si uništila onoga koji uništava dušu.
Raduj se, jer si rodila sijača čistoće.
Raduj se, odajo djevičanskih zaruka:
Raduj se, jer s Gospodom sjedinjuješ sve vjernike.
Raduj se, divna odgojiteljice djevicâ;
Raduj se, jer poput zaručnice uresuješ duše posvećene.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 11.
Svaki hvalospjev, koliko god se on nastojao i razviti, prestaje pred neizmjernim mnoštvom smilovanja Tvojih. Jer kad bismo Ti i izrekli hvalospjeve koliko ima zrnaca pijeska, Kralju sveti, ništa dostojno ne bismo učinili prema onome što si Ti darovao nama koji Ti kličemo: Aleluja!

IKOS 11.
Kao svjetlonosnu svijeću koja prosvjetljuje one koji leže u tami, promatramo Djevicu svetu. Jer zapalivši božansko Svjetlo, ona privodi sve k spoznaji Boga, prosvjetljujući um jasnoćom, a ovim glasom ona je slavljena:
Raduj se, zrako duhovnoga Sunca;
Raduj se, sjaju nezalazećeg Svjetla.
Raduj se, bljesku koji obasjavaš duše;
Raduj se, grome koji zastrašuješ neprijatelje.
Raduj se, jer nas prosvjetljuješ nebeskim svjetlom;
Raduj se, nepresahli izvore neizmjernih voda.
Raduj se, jer predstavljaš sliku kupelji u ribnjaku Siloam;
Raduj se, jer brišeš mrlje grijeha.
Raduj se, kupelji koja čistiš savjesti;
Raduj se, čašo iz koje se prelijeva radost.
Raduj se, mirisu Kristovog miomirisa;
Raduj se, živote otajstvene gozbe.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 12.
Hoteći oprostiti stare dugove, Osloboditelj svih ljudi osobno siđe među nas koji se udaljismo od Njegove milosti. I razderavši zadužnicu, od sviju sada sluša: Aleluja!

IKOS 12.
Pjevajući Sinu tvojemu, sav te svijet slavi kao živi hram, Bogorodice. Jer, nastanivši se u tvome krilu Gospod koji cijeli svijet drži u svojoj ruci, tebe je posvetio, proslavio i naučio sve da ti kliču:
Raduj se, prebivalište Božje Riječi;
Raduj se, jer si veća od Svetišta nad Svetištima.
Raduj se, škrinjo Duhom pozlaćena;
Raduj se, neiscrpiva riznico života.
Raduj se, dragocjena kruno vjernih vladara;
Raduj se, časni ponose bogobojaznih svećenika.
Raduj se, nepokolebljiva utvrdo Crkve;
Raduj se, nerazrušivi bedeme domovine.
Raduj se, po kojoj se razvijaju zastave pobjede;
Raduj se, po kojoj se neprijatelji pobjeđuju.
Raduj se, ozdravljenje mojega tijela;
Raduj se, spasenje moje duše.
Raduj se, Zaručnice djevičanska!

KONDAK 13.
O preslavna Majko, roditeljice Najsvetijega među svetima, presvete Riječi. Primi ovaj sadašnji hvalbeni prinos. Očuvaj od svake nesreće sve i oslobodi od budućih muka nas koji ti pjevamo: Aleluja!

(Zatim se ponavlja KONDAK 1.: )
Tebi, Vladarice, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu. Mi pak, sluge tvoji, oslobođeni od opasnosti izričemo ti ove pjesme u zahvalu, Bogorodice, a jer si nepobjedive moći, izbavi nas od svih nevolja da ti pjevamo: Raduj se, Zaručnice djevičanska!

TROPAR (pjesan) BLAGOVIJESTI
Danas je početak našega spasenja i otkrivenje vječnoga otajstva. Sin Božji postaje Sinom Djevice, a Gabrijel radosno naviješta milosnu vijest. Zato i mi zajedno s njime kliknimo Bogorodici: Raduj se, milosti puna, Gospod je s tobom!

ZAVRŠNA MOLITVA
Predobra, prečista, Gospo, Vladarice i Bogorodice, primi ove časne darove koji se jedino tebi priliče od nas, nedostojnih slugu tvojih. Ti, najjača među svim pokoljenjima, pokazala si se uzvišenijom od svih nebesnika i zemnika. Budući da je preko tebe Gospod sila došao među nas, po tebi smo upoznali Sina Božjega i po tebi nam je dano biti pričesnicima Njegova svetog Tijela i njegove prečiste Krvi. Zbog toga si blažena iz pokoljenja u pokoljenje, Bogom si blažena jer si sjajnija od kerubina i časnija od serafina. I sada, preslavna presveta Bogorodice, ne prestaj se moliti za nas nedostojne sluge tvoje: izbavi nas od svakojakih zlih pomisli i od svih nevolja, sačuvaj nas bezbrižne od svih štetnih vražjih nasrtaja. Zaštiti nas svojim molitvama da ne budemo osuđeni na koncu našega života, već da, spašeni po tvojem zagovoru i pomoći, uzmognemo dati slavu, hvalu, zahvalu i klanjanje za sve, u Trojici jedinomu Bogu i Stvoritelju svega, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


Iz Govora svetoga Lovre Justinianija, biskupa
(Govor 8, na blagdan Očišćenja B. D. M.: Opera, 2, Venetiis 1751, 38 – 39)

Marija je sve čuvala u svom srcu

Marija je u sebi prebirala sve što je spoznala čitanjem, slušanjem i promatranjem. O kako li je rasla u vjeri, napredovala u zaslugama, blistala mudrošću te se sve više i više rasplamsavala ognjem ljubavi ! Pošto su joj tako ponovno razotkrivena nebeska otajstva, ona se ushićena ispunila radošću, obilno oplodila Duhom Svetim, usmjerila prema Bogu, a ostala u sebi ponizna.
Jer Božja milost djeluje tako da iz dubina podiže na vrhunce i preobrazuje iz sjaja u sjaj. Zaista blažene li Djevičine duše koja se, ispunjena i poučena Duhom, uvijek i u svemu pokoravala zapovijedi Božje Riječi! Nisu je vodili njezini vlastiti osjećaji ni samovolja, nego je služenjem tijela izvana živjela onako kako ju je iznutra upućivala mudrost prema vjeri.
Božanska je Mudrost sebi za stanovanje gradila dom Crkve pa je dolikovalo da joj Presveta Marija posluži kao uzor kako će se čuvati zakon, čistiti srce, njegovati poniznost i prinositi duhovni prinos.
Nju, vjerna dušo, nasljeduj! Uđi u hram svoga srca da se mogneš duhovno očistiti i riješiti se zaraze grijeha. Ondje Bog u svemu što činimo očekuje više odanost negoli djelo .
Stoga , bilo da se po kontemplativnom nastojanju umom obilno bavimo Bogom, bilo da trijezno nastojimo oko porasta vrlina ili plemenitih djela prema bližnjemu, činimo to tako da nas potiče na to samo Kristova ljubav. To je zaista Bogu ugodan prinos duhovnoga čišćenja, koji se događa ne u hramu rukotvorenu, nego u hramu srca, u koji Krist Gospodin rado ulazi.


Časoslov, služba čitanja - 10. NKG – BEZGREŠNO SRCE MARIJINO
Iz «Homilija u slavu Djevice Majke» svetog Bernarda, opata
(Hom. 2, 17, 1 – 33: SCh 390, 1993, 168 – 170)

U svakoj prilici misli na Mariju i zazovi je

«A ime Djevici bijaše Marija» (Lk 1, 27), kaže evanđelist. Razmislimo i o ovom imenu koje znači, kako se kaže, “zvijezda mora”, a koje je izuzetno prikladno za Djevicu Majku. Zapravo, s pravom se uspoređuje sa zvijezdom: kao što ona emitira svoju zraku, a da se ne pokvari, tako Djevica rađa svoga Sina bez pretrpljene ozljede.
Zraka ne umanjuje sjaj zvijezde, niti Sin cjelovitost Djevice. Ona je dakle ona plemenita zvijezda koja je izašla iz Jakova (vidi Nm 24, 17), čija zraka obasjava cijeli svemir, čiji sjaj blista na nebesima, prodire u podzemni svijet, prolazi kroz zemlje i, grijući umove više nego tijela , pogoduje procvatu vrlina i spaljuje mane. Da,ona je ona sjajna i jedinstvena zvijezda koja je trebala izaći iznad ovog prostranog i golemog mora (vidi Ps 103, 25), briljantna zbog svojih zasluga, sjajna svojim primjerima.
O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi.
Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju.
Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju.
Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju.
Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju.
U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju.
Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajati; na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.


Časoslov, služba čitanja - 23. NKG – Presveto Ime bl. Dj. Marije
Iz spisa "Što se to danas zbiva oko Marije?", Rudolfa Brajčića, prezbitera

Marija na II. vatikanskom saboru

Marija kao model Crkve znači da Crkva postaje Crkva time što nasljeduje Mariju u njezinu djevičansku materinstvu po vjeri i ljubavi, po vjerno primljenoj riječi.
Crkva kao majka u svom nastojanju ovisi o Marijinu djevičanskom materinstvu kao o svom vlastitom planu. Marijino djevičansko materinstvo je predložak prema kojemu Bog izgrađuje sliku majke Crkve, Crkva nije ništa drugo nego kopija Marije.
Ona je reprodukcija Marije, samo u drugom redu nego što je red fizičkog bogomajčinstva, živi otisak Marijina lika u kršćanskoj zajednici. Marija je Krista prva rodila i unijela u svijet. Posredništvom Crkve Krist se unosi u pojedine duše. To je pak nastavak Isusova rođenja iz Marije, produljenje toga rađanja, njegov konačni dovršetak. Marija je već rađanjem Isusa u Betlehemu rodila i udove, Rodila ih je potencijalno.
Propovijedanjem i krštenjem Crkva samo aktualizira ono što je već u potencijalnom stanju s Isusovim rođenjem od Marije došlo na svijet. U tom smislu rođenje lsusovo od Marije i od Crkve nisu dva rođenja, nego jedno, gledano dvofazno. Kristomaterinstvo Crkve je dovođenje do kraja kristomaterinstva Marijina. Zato se jednako i izvodi: vjerom i Duhom Svetim.
Cistercit Izak, opat samostana Stelle, s pravom govori: »Marija i Crkva obje su Majka i Djevica. Svaka začinje bez požude... Obje su Majka Kristova, ali jedna bez druge ne daje čitava Krista.«
Na temelju toga možemo reći: Marija i Crkva kao tip i antitip ne odnose se među sobom kao dvije odvojene stvarnosti, nego je tu antitip Crkva sjedinjena sa svojim tipom Marijom, pa se Marija ne samo odnosi na Crkvu, nego je ona eklezijalna stvarnost.
U te eklezijalne Marijine dubine i njezine bogomajčinske odnose s Kristom valja uputiti naš kult, naše štovanje, našu hiperduliju, očišćenje od svakog »neplodnog osjećaja i isprazne lakovjernosti«.


Obnovljeni život, 1976,31,5
Iz spisa "Sveti Oci i Marija", Emila Springera, prezbitera

Sveti Oci i Marija

Sin je Božji sam drugi Adam, iz koga će poteći sva milost, kako je naravni život potekao iz prvog Adama. Najprije je iz njega potekla druga Eva. Ona je iz Verbum incarnandum (iz Riječi, koja će se uputititi) i iza upućenja iz Verbum incarnatum (iz Riječi upućene).
Ona je stvorena nutarnjim spojem s Duhom svetim, koji potječe od Riječi i slika je te Riječi (kako vele Oci, Cfr. Tomassin, De incarn. 1. VI. c. 10) te Mariju slično ispunja i oživljuje, kako duša tijelo i čudesno je uzvisuje i čini kadrom, da može biti zaručnicom Božjeg Sina i njegovom vjernom pomoćnicom u djelu spasa, da ljudima dijeli nadnaravni život.
Sin Božji učini takovu pomoćnicu svojom Majkom po tijelu; od nje uze tijelo, po kome on dijeli sav život u jedinstvenosti mističnog tijela. Sin takovu Majku pušta da sudjeluje kod žrtve otkupljenja, a ta žrtva omogućuje, da svijet dođe do nadnaravna života.
Sin Božji napokon pušta, da takova Majka bude djeliteljicom tog života kod pojedinog čovjeka. Zato je Isus svoju Majku uzeo k sebi u nebo, jer nutarnja životna zajednica ove »božanske ženidbe« (matrimonum divinum) to traži, i u Majci živih ne smiie ništa mrtvo ostati. No jer je drugi Adam Bog i sav je nadnaravni život sudjelovanje u božanskom životu, to je Marija za razliku od prve Eve ne samo u svom početku, nego i u daljnjem nadnaravnom opstanku samo ovisna od Krista kao slika od svog predmeta, kao sjaj oblaka od sunca, kao loza od čokota.
Tko ovako promatra Mariju, tome je ona s Kristom nerastavljiva jedinstvenost; za toga sva slava, kojom Mariju uzvisujemo, odnosi se na Krista. Taj će razumjeti sv. Oce, kada Mariju ovako uzvisuju: »0 kraljici se može kazati ono, što je Habakuk rekao o Gospodinu: »Veličanstvo njezino pokriva nebo, i zemlja je puna njezine hvale« (Izidor od Soluna, Sermo I In Nativ. BMV n 7; MG 139, 20 C). »Tu su ispunjene sve slike i simboli i proroci; svi smjeraju na Djevicu« (Nikeiorus Chumus, De fešto Dormit. MG 140.1509A).


Datum izdavanja: 23.10.1929


Copyright © 2020, www.verbumdei.com.hr