Međugorje-uvod

Međugorje, 24.06.1981.

Na današnji dan:

proteklo je od početka Međugorskih ukazanja dana:

NAVIGATE :

**Zadnja poruka

**Rekapitulcija poruka

**Medicinska i znanstvena ispitivanja

**O drugim Gospinim ukazanjima

**Biskupi i kardinali o Međugorju

**Stav Crkve o objavama i ukazanjima

Zadnja Gospina poruka :

Poruka, 25. svibanj 2025
„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas da budete ljudi nade, mira i radosti, da bi svaki čovjek bio mirotvorac i ljubitelj života. Molite, dječice, Duha Svetoga da vas ispuni snagom svoga Svetog Duha hrabrosti i predanja. I ovo vrijeme će vam biti dar i hod u svetosti prema životu vječnomu. Ja sam s vama i ljubim vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“
(S crkvenim odobrenjem)

Godišnje ukazanje Mirjani, 18.03.2025.
Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. Na posljednjem svakodnevnom ukazanju Gospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina. Ukazanje je započelo u 13:30 h i trajalo do 13:35 h.
Gospa je dala slijedeću poruku:
Draga djeco! Majčinskom ljubavlju vas molim: dajte mi svoje sklopljene ruke, dajte mi svoja srca u ispovijedi očišćena i ja ću vas voditi mome Sinu. Jer, djeco moja, jedino moj Sin može svojom svjetlošću rasvijetliti tamu, samo On može svojom riječju ukloniti patnju. Zato, ne bojte se koračati sa mnom, jer ja vas vodim mome Sinu, spasenju. Hvala vam.
(S crkvenim odobrenjem)

Draga djeco!
Danas vas pozivam na OBRAĆENJE.
To je najvažnija poruka koju sam ovdje dala...
(Poruka 25. veljače 1996)

Međugorje je jedinstven dogđaj u povijesti Crkve i povijesti ukazanja ako ne drugo, ono samo zbog broja ukazanja...

Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.«
(Dj 5,38-39)

Rekapitulacija Gospinih poruka

U ovom segmentu web strane riječ je o Međugorskim porukama; koje su glavne teme poruka i najčešće riječi i pojmovi koji se u porukama koriste.
Obrađene su poruke dane u prvih sedam dana ukazanja i četiri cjeline-grupe poruka koje su dostupne za javnost :

poruke, tj. Gospine riječi prvih dana ukazanja. Tu su 4 poruke izdvojene iz Gospina razgovora s djecom 26.,27.28. i 29.lipnja

poruke „za župu“ koje su vidioci dobivali uglavnom četvtkom u periodu od 01.03.1984.- 08.01.1987. godine . U tom periodu objavljeno je 158 poruka.

poruke „25. u mjesecu“ koje su zamijenile tjedne poruke za župu. Ove poruke su objavljene u periodu od 25.02.1987. do 25.04.2025. i sa tim datumom su obrađene. Ovih poruka sa danom 25.04.2025 ima ukupno 459.

poruke „2.u mjesecu“ preko vidjelice Mirjane Soldo. Ove poruke objavljivane su periodu od 02.12.2007. do 02.03.2020. godine kada je objavljena zadnja poruka. Ovih poruka ima 139.

tzv. „godišnje poruke za Mirjanu, Ivanku i Jakova “ . Ovih poruka ima 89.

Dakle, prvih sedam dana ukazanja, te u periodu 01.03.1984-25.04.2025 ukupno je objavljeno za javnost 843 poruka.
Glavne Gospine poruke u Međugorju su : mir, vjera, obraćenje, molitva , post...

Najčešći pojmovi koji se javljaju u ovim porukama su sljedeći:

MOLITVA se spominje u 643 poruka. Gospa 1466 puta koristi riječ MOLITVA , a Ona sama koristi riječ „molim“ 171 puta u prvom licu

VJERA se spominje u 147 poruka. Gospa koristi 246 puta riječ VJERA , a 10 puta riječ nevjera.

MIR se spominje u 274 poruka. Gospa 500 puta koristi riječ MIR u tim porukama

Sv.MISA /Euharistija se spominje u 24 poruke. U tim porukama 38 puta koristi riječ MISA / EUHARISTIJA

OBRAĆENJE se spominje u 139 poruke. U tim porukama Gospa koristi riječ OBRAĆENJE (obratiti se) 175 puta

BIBLIJA/sv.PISMO se spominje u 17 poruka. U tim porukama Gospa koristi riječ BIBLIJA/sv.PISMO 18 puta

DUH SVETI se spominje u 71 poruka. U tim porukama Gospa spominje DUHA SVETOGA 87 puta

POST se spominje u 62 poruke. U tim porukama Gospa koristi riječ POST 74 puta

ISPOVJED se spominje u 18 poruka. U tim porukama Gospa koristi riječ ISPOVJED (pomirenje s Bogom..) 21 puta

Osim ovih glavnih poruka, važne su i sve druge Gospine riječi:

OZBILJNOST se spominje u 17 poruka. U tim porukama Gospa POZIVA NA OZBILJNOST u prihvaćanju Njenih poruka 18 puta

izraz "NE BOJTE SE" se spominje u 40 poruci. Gospa hrabri riječima: NE BOJTE SE 47 puta

OBITELJ se spominje u 62 poruke. U tim porukama Gospa govori o VAŽNOSTI OBITELJI i koristi riječ OBITELJ 85 puta

SVETOST se spominje u 97 poruke. U tim porukama Gospa GOVORI O SVETOSTI ILI POZIVA NA SVETOST 132 puta

BUDITE BOŽJE / MOJE ISPRUŽENE RUKE se spominje u 16 poruka. U tim porukama Gospa GOVORI-MOLI-VAPI: "Budite Božje/moje ispružene ruke...!

Gospa govori o svojim PORUKAMA u 99 poruka. U tim porukama Gospa koristi riječ PORUKA 140 puta

KRIŽ se spominje u 35 poruka. U tim porukama Gospa spominje KRIŽ 52 puta

SVJEDOČENJE se spominje u 125 poruka. U tim porukama Gospa govori o SVJEDOČENJU 146 puta

Izraz "Zašto sam tako dugo s vama..." se spominje u 12 poruka.

Bez obzira dali je netko pristaša Međugorskih ukazanja ili je njihov protivnik ili je indiferentan prema svemu tome što se “navodno“ dešava u Međugorju, ova stranica pruža informaciju što to milijuni ljudi širom svijeta prate , čitaju, neki živeći prema tim porukama provode u svakodnevni život, a neki su krenuli na tečajeve hrvatskog jezika i počeli učiti naš jezik da bi ove poruke mogli čuti u izvornom obliku...

Ugodno je iznenađenje bilo kako je u samo petnaestak dana od kako je na stranicu postavljen samo jedan segment na engleskom jeziku, bilo posjeta iz 34 zemlje sa svih kontinenata...čak iz Kiribatija, Papue Nove Gvineje, Brazila, Paname, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Južnoafričke republike... Dirljva poruka stigla je s Filipina od JTM Philippines Crusade Prayer group koji noću preko zomma mole krunicu odazivajući se Gospinu pozivu na molitvu.. Ljudi su širom svijeta žedni informacija i vijesti o Međugorju...i vole Gospu!

LJEČNIČKE I ZNANSTVENE STUDIJE O UKAZANJIMA U MEĐUGORJU

Lipanj 27, 1981 - po nalogu komunističkih vlasti prvi lječnički pregled vidioca obavljen je u ambulanti u Čitluku. Vidioci ispitani i pregledani od Dr. Ante Vujevića.
Dr. Vujević NIJE NAŠAO DA SU VIDIOCI IMALO NEURAVNOTEŽENI.

Lipanj 29, 1981 - vidioci odvedeni u Psihijatrijsku kliniku u Mostar. Pregledani su od liječnice Dr. Džudža .
Prema Vickinim riječima, dr.Džudža je rekla : „Ludi su oni koji su vas ovamo doveli. Vi ste potpuno normalni – zdravi.“
Službeni izvještaji od ova prva dva pregleda nisu dostupni.

Slavko Barbarić, doktor socijalne psihologije sa doktoratom sa sveučilišta u Freiburgu, objavio je 1982. godine metodičku analizu skupine vidioca objavljenu u zborniku "Kršni zavičaj" No. 15,a koja je objavljena i na talijanskom jeziku i objavljena pod nazivom "Le apparizioni di Medjugorje “ Milan, Mimepdocete 1984. , str. 88-105.
Studija je pokazala da ukazanja nemaju nikakvu oznaku halucinacija: ni karakter, ni duševno obličje mladih, ni njihova prošlost, ni njihovi uvjeti života ne upućuju na to, a i svi kasniji testovi to isključuju.

Dr. Ludvik Stopar, psihijatar i parapsiholog, direktor poliklinike u Mariboru, Slovenija izvršio je promatranja vidioca u 4 navrata ; u svibnju i studenom 1982. godine, te lipnju i studenom 1983. godine.
Zaključci njegova parapsihološkog istraživanja su :
- Pokusi-testovi: neuropsihijatrijski, medikopsihološki i somatološki pokazuju da ovi su mladi ljudi (vidioci) potpuno normalni bez ikakva patološkog znaka. Hipnoza kojoj je podvrgnuo vidjelicu Mariju potvrdila je posvemašnje slaganje između svjesnog i automatskog pričanja (u hipnozi), što isključuje pretvaranje i manipuliranje. Te pojave izražavaju objektivni karakter koji se pripisuje nekom višem – transcedentnom – podrijetlu
Svoj izvještaj poslao je u prosincu 1984. biskupskom ordinarijatu u Mostaru :
“Ja molim , da se crkvenoj komisiji kod crkvenog suda u Mostaru dodijeli zadaća , da započne kanonski proces , u kojem će se događaji u Međugorju razjasniti i objektivno-kritički protumačiti, da se dođe do zaključka, da su ovi fenomeni teistički-parapsihološki, a ne nikakva ljudska manipulacija i da su transcedetni.

Dr. Philipe Madre, Castres, France, promatrao je vidioce u periodu od 23.08.1983-25.08.1983.
i dao samo intinutivnu procjenu koja je bezuvjetna što se tiče fizičkog i psihičkog zdravlja vidioca.

Tokom 1984. godine veči broj talijanskih liječnika boravi u Međugorju.

- Dr. Maria Frederica Magatti svjedok je ukazanjima 3.-4. veljače 1984. i 22.03.1984.
Njezine glavne ocjene : “„Može se govoriti o ekstazi, jer vidioci gube kontakt sa svijetom koji ih okružuje. Vidioci su ostali su neosjetljivi na podražaje: kad ih netko zove, dodiruje, štipa; nema odgovora čak ni kada ih netko bocka s izazivanjem boli. Jedan kinematografski reflektor s otprilike 1000 vati okrenut je prema njihovim očima , a da njihove zjenice nisu promijenile promjer. Za vrijeme ukazanja ne opaža se primjena neurovegetativnog sustava, broj otkucaja srca nije izmijenjen... Viđena je spontana djelatnost pokreta koja ostaje svjesna: posebno pokret usana u razgovoru s bićem ukazanja. Iz svega toga dade se zaključiti da su vidioci neurološki potpuno normalni unatoč prekidu svjesne povezanosti s vanjskim svijetom (u M.Botta , Le appararizioni di Medjugorje, Pessano, Milano . Miemp-Docete 1984. pages 85-86).

Dr. Lucia Capello svjedočila je ukazanjima od 5.-6. veljače 1984. , te 23.03.1984..
U članku koji je objavljen Le appararizioni di Medjugorje, 1984. str. 87-88. dr. Capello piše o onome što ona naziva „tri sinhronizma“ (istodobnost ključnih časova ekstaze) :
1. Vidioci padaju na koljena dok njihovi glasovi „iščezavaju“ iako usne oblikuju neki govor
2. Njihovi se glasovi opet pojavljuju istodobno kod moljenja Očenaša koji počinje kod treće riječi: prve dvije započinje osoba koja se ukazuje. Ova pojava-činjenica nikako se ne može složiti sa nekakvim prethodnim dogovorom ili razjasniti naravnim uzrokom.
3. Glave i oči podižu se na koncu ukazanja posve u isto vrijeme.
Druga i treća istodobnost neprotumačive su prirodnoim uzrocima i upućuju na uzroke primjetljive samo za vidioce, a ne i za promatrače.

Dr. Mario Botta, kirurg kardiolog , Milan, Italy, bio je prisutan kod ukazanja 8. i 9. prosinca 1983.
Uz snimanje Ivanovog kardiograma, pokus sa bolnim podražajem-štipanjem pokazalo je potpunu neosjetljivost vidioca na te podražaje. Dr. Botta zabilježio je Ivanov kardiogram sa zaključkom : “Ekstaza ne poništava normalnu fiziologiju nego je nadilazi, smješta vidioce u drugi plan. Potpuno je nemoguće proučavati ukazanja s pomoću znakova liječničke dijagnoze. Pojava traži i poziva na jedno otvaranje k vjeri , poziv Gospe za koju vidioci tvrde da im se ukazuje.“

Dr. Enzo Gabrici, neuropihijatar, bio je prisutan na ukazanjima 3.-8.travnja 1984.
Njegov zaključak: “Kliničko promatranje isključuje pojave halucinacije, bilo kakav znak padavice ili bilo koje druge poremećaje što su kadri izazvati promjene svijesti. Nema nikakvih znakova hipnotičke sugestije , koja svršava u zaboravu onoga što se doživjelo pod hipnozom; vidioci mogu pripovijedati vrlo oštroumno sve što im se dogodilo. Za razliku od spiritističkih medija kojima ovlada neka druga osobnost, vidioci čuvaju savršenu svijest svoje istovjetnosti. Oni slušaju vlastitu osobnost . Njihova ravnodušnost prema okolici koja ih okružuje potječe odatle što su posve obuzeti ukazanjem. Psihoanaliza ne rasvijetljuje ovo stanje svijesti. Promatranje ne donosi niti jedan element koji upućuje na sumnju u vjerodostojnost jednog zdravog opažanja. "

Prof.dr. Anna-Maria Franchini bila je prisutna na ukazanju 5. travnja 1984..
Njezin zaključak: "U skupini vidioca svatko je neovisan i zauzima vlastito držanje, ali sve njih privlači neki vanjski objekt koji usmjeruje i određuje njihovu pozornost i njihovo zanimanje za jednu jaku razinu intenziteta kakvu nisam nikada prije vidjela i koja je bitna oznaka pokusa.“

Otac Nikola Bulat, profesor dogmatike na Splitskoj bogosloviji bio je prisutan kod ukazanja 2.6.1984.
Za vrijeme ukazanja o.Bulat je dugom iglom ubo Vicku u područje lijeve lopatice. Vicka nije pokazala ni najmanji trag boli, tj. osjetljivosti na ubod. O.Bulat je ponovio još jednom isti postupak, a reakcije s Vickine strane nije bilo. Nakon ukazanja mjesto uboda na Vickinoj bluzi bilo je obilježeno malom mrljom krvi promjera nešto više od 1 cm. Cijeli taj događaj dokumentiran je na video vrpci. Prof. Joyeux gledajući snimak, rekao je da je ubod morao biti bolan i da bi u normalnim okolnostima Vicka morala vrisnuti. Ovo je samo jedan od dokaza neosjetljivosti na vanjske podražaje koja prati ekstazu vidjelica u Međugorju.
Isti pokus ubodima igle u tijelo obavljen je i nad Bernardicom Soubirous kod ukazanja u Lourdesu 23.2.1858. sa istim učinkom kao i na Vicku : potpuna neosjetljivost na vanjske podražaje.

Ekipa francuskih liječnika koji su obavljali istraživanja na vidiocima u Međugorju su :

Prof. Dr. Henri Joyeux profesor kancerologije na Medicinskom fakultetu u Montpelieru
Dr. Jacques Philippot, , liječnik internist , diplomirao oftamologiju , Montpelier
Dr. Francois Rouquerol, diplomirao otorinolaringologiju, Montpelier
Dr. Bernard Hoarau, liječnik internist, Montpelier
Dr. Renaud Volpiliere, šef klinike za kardiologiju, Montpelier
Dr. Jean Cadilhac, profesor eksperimentalne medicine, neurolog i neurofiziolog, Montpelier
Ispitivanja su izvedena kroz 4 vremenska perioda :
-24. i 25. ožujka 1984.
-9. i 10. lipnja 1984.
-6. i 7. listopad 1984.
-28. i 29. prosinca 1984.

Klinička i paraklinička ispitivanja izvedena su 30 minuta do 1 sat prije ekstaze, za vrijeme ekstaze i 10-15 minuta poslije ekstaze.
Na vidiocima tokom ukazanja obavljene su slijedeće pretrage :
-elektroencefalogram aparatom Alvar Electronic – Reega Minihuit
-pokusi na očima sa SLI (Stimulation Lumineuse Intermittente) aparatom (ispitivanje unutrašnjosti oka te moguće nepravilnosti i fotomotorni refleksi).
- ispitivanje sluha aparatom PEA 1010.
-elektrokardiogram, bilježenje ritma srca i arterijskog tlaka
-sva ispitivanja su snimljena video kamerama

Ivan , Marija i Ivanka - ukazanje 10.06.1984. - snimanje Ivanovog i Marijinog electroencephalograma

Marija - priprema za snimanje electroencephalogram prije ukazanja 06.10.1984.

Marija i Vicka prije ukazanja 06.10.1984.

Ivan i professor Joyeux prije ukazanja 07.10.1984. - snimanje otkucaja srca i krvnog tlaka

Ukazanje 07.10.1984.- snimanje Ivankinog electroencephalograma i test ispred Marijinih očiju

Ukazanje 07.10.1984.- snimanje Ivankinog electroencephalograma i test ispred Ivankinih očiju

Ivan i Marija prije ukazanja priprema za oculogram 28.12.1984.

ZAKLJUČCI EKSPERTIZE – MIŠLJENJE VJEŠTAKA

Pojava ukazanja u Međugorju (Jugoslavija) , proučavana u različitim periodima u 1984. godini kod petero vidjelaca , pokazuje se kao znanstveno neprotumačiva. Kliničko promatranje vidilica dopušta tvrdnju da su ovi mladi ljudi normalni, fizički i duševno zdravi, kao što su to utvrdila jugoslavenska subraća prije nas. Brižljiva klinička i paraklinička proučavanja izvršena prije, za vrijeme i poslije ekstaze omogućuje da se znanstveno utvrdi kako ne postoji nikakva patološka promjena objektivno proučavanih parametara : elektroencefalogram, elektrookulogram, elektrokardiogram, podražajne m ogućnosti sluha.
- ne radi se o padavici – dokazuju elektroencefalogrami
-nije u pitanju san – dokazuju elektroencefalogrami
-ne radi se o sanjarenju, priviđenju – dokazuju elektroencefalogrami
-nije u pitanju halucinacija u patološkom smislu riječi.
Nema halucinacija kad je u pitanju sluh i vid, što bi bilo u vezi s nekom nepravilnošću na području krajnjih (perifernih) osjetilnih prijemnika (normalni su putevi sluha i vida). Nema halucinacija koja bi nosila oznake priviđenja kakve se mogu promatrati kod velikih duševnih nereda ili tijekom razvoja atrofičkog ludila.
-ne radi se o histeriji, neurozi ili patološkoj ekstazi, jer vidioci nemaju nikakva simptoma tih bolesti, radilo se o bilo kojem kliničkom obliku.
-ne radi se o katalepsiji (ukočenosti) jer za vrijeme ekstaze mišići mimike nisu zakočeni, normalno rade.
Pokreti očnih jabučica kod vidjelaca zaustavljeju se istodobno na početku ekstaze i opet na završetku istodobno (točno u sekundu) ponovno započinju svoj rad. Za vrijeme ekstaze postoji istousmjerenost pogleda , i to kao licem u lice između vidjelaca i neke osobe koju mi nismo vidjeli. Ti mladi ljudi imaju uvijek vladanje koje nipošto nije patološko; za vrijeme ekstaze oni su u „stanju molitve“ i međusobne veze. U Međugorju ekstaze nisu patološke i nema prijevare. Nijedna znanstvena grana ne čini nam se prikladna da točno odredi ove pojave. Sa svoje strane mi bismo ih definirali kao stanje aktivne, snažne molitve , što je djelomično iskopčana iz vanjskog svijeta , stanje razmatranja te smislene i zdrave veze s nekom posbnom osobom koju samo oni vide, čuju i mogu doticati.

Naslov francuskog izvornika s kojeg je preuzet tekst:
Professor Henry Joyeux
otac Rene Laurentin
Etudes Medicales et scientifiques sur les apparitions de Međugorje

Hrvatsko izdanje: Liječničke i znanstvene studije o ukazanjima u Međugorju, Sveta baština - Duvno 1986.

USPOREDNA TABELA NEKIH OD CRKVE PRIZNATIH UKAZANJA I MEĐUGORJA

Naziv svetišta	Prvo ukazanje	Zadnje ukazanje	Broj ukazanja
Prema legendi, plemiću Richeldisu de Faverches ukazala se Gospa 1061. godine i poručila mu, da napravi repliku kuće Svete Obitelji iz Nazareta u čast događaja, kada je anđeo Gabrijel navijestio Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetome. On je načinio drvenu kućicu u koju je postavio kip Marije s Djetetom Isusom u krilu. To je bilo jedno od glavnih svetišta sjeverne Europe dugo vremena. Walshingham, Velika Britanija	24.9.1061.	24.9.1061	1
Gospa se ukazivala Juan Diegu Cuauhtlatoatzinu na brdu blizu glavnog grada Ciudad de México od 9. do 12. prosinca 1531. godine. Obratila mu se na njegovom jeziku i tražila, da se na tom mjestu sagradi crkva u njenu čast. Na odjeći Juan Diega, čudesno je nastao otisak slike Gospe, koji i danas postoji i čuva se u bazilici. Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici. Gospa se ukazala 4 puta Juanu Diegu i 1 puta njegovu stricu kojeg je ozdravila. Guadalupe, Mexico	9.12.1531.	12.12.1531	5
Počevši od 1664. godine, mlada pastirica Benoite Rencurel, izvijestila je da je vidjela višestruka viđenja Marije, koja je rekla: "Tražila sam od svog Sina ovo mjesto za obraćenje grešnika i On mi ga je odobrio." Marija je Benoîteu naložila da pripremi grešnike za Sakrament pokore, poziv za koji je dobila dar čitanja duša. Marija je zatražila da se izgradi svetište i nagovijestila da će trajati do kraja svijeta, izlazeći iz mraka i postajući dobro poznata malo prije početka vremena. Benoîte je i dalje primala ukazanja do svoje smrti 1718. godine. Lokalni nadbiskup u to je vrijeme odobrio javno štovanje početnih ukazanja 1665. godine, ali sama ukazanja odobrena su tek gotovo četiri stoljeća kasnije, 04.05.2008. Laus, France	16.05.1664.	1718.	Barem 1 ukazanje mjesečno kroz 54 godine
Prvi put je ukazanje bilo u noći između 18. i 19. srpnja 1830. u samostanu u Parizu. To je povjerila ispovjedniku, ali nije joj vjerovao. Ponovno je imala ukazanje 27. studenog iste godine. Gospa joj je poručila: „Daj napraviti medalju s prizorom, koji vidiš; sve osobe koje je budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe, koje je budu nosile s pouzdanjem.” Unatoč svemu ispovjednik joj i dalje nije vjerovao. Gospa joj se ukazala treći put u prosincu 1830. i rekla kako će doći dan, kada će svi biti uređeno kako ona želi. Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832. U sljedeće četiri godine, izrađeno je 8 milijuna medaljica. Katarina je namjerno živjela u anonimnosti, a sebe je smatrala samo glasnicom. Nakon ispovjednikove smrti, tajnu je povjerila poglavarici samostana. Od tada se još brže šire medaljice. Dogodile su se brojne milosti, onima koji su nosili medaljicu pa je prozvana čudotvornom. Pariz , Rue du Bac, Francuska	18.7.1830.	27.11.1830	3
19. rujna 1846. ukazala se Gospa djeci dok su čuvali krave na planini iznad La Salette. Melanie Mathieu Calvat, u dobi od petnaest godina, i Maximin Giraud, u dobi od jedanaest godina bili su zapanjeni pojavom lijepe dame u krugu sjajnog svjetla divno odjevene, ali uplakane. Dala im je poruku upućenu "svom njezinom narodu". Gospa se samo jednom ukazala djeci, ali razbuktala se velika pobožnost prema Mariji i nekoliko papa odobrilo je pobožnost, koja se tamo razvila. La Salette, Francuska	19.9.1846.	19.9.1846	1
Gradić Lurd (Lourdes) nalazi se na krajnjem zapadu Francuske. U njemu se zbio događaj koji je obilježio XIX. stoljeće. Od 11. veljače do 16. srpnja 1858. godine Blažena Djevica Marija tamo se ukazala osamnaest puta četrnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici Soubirous. Strogi lurdski župnik zatražio je tada od djevojčice da pita nepoznatu osobu koju je opisivala „kao lijepu Gospođu odjevenu u bijelo“ tko je, ako želi da se na tom mjestu sagradi kapelica i da joj hodočaste vjernici. Prigodom svoga šesnaestog ukazanja 25. ožujka 1858., na blagdan Blagovijesti, Marija je djevojčici na pitanje odgovorila: „Ja sam Bezgrješno začeće.“ Tim riječima Gospa je potvrdila nauk Crkve o njezinom bezgrješnom začeću, o istočnom grijehu i o njezinoj ulozi u povijesti. Naime, četiri godine prije, 8. prosinca 1854. godine, papa Pio IX. proglasio je dogmu Bezgrješnog začeća (Ineffabilis Deus ). Osamnaesto ukazanje – petak, 16. srpnja 1858. Na svetkovinu naše Gospe od Karmela, Bernadette Soubirous osjeća veoma jak unutarnji poriv da ode do špilje. Odlazi tamo oko 8 sati uvečer. Još od prethodnog ukazanja vlasti su ogradile spilju sukladno dekretu od 10. lipnja 1858. i zatvorile prilaz spilji. Bernadette je kleknula na drugoj obali rijeke Gave, zajedno sa svojom tetkom Lucille. Bila je jedno kraće vrijeme u dubokoj ekstazi, baš kao i ranije, prije nekoliko mjeseci. Kada su ju kasnije pitali što joj je Gospa rekla, odgovorila je: ‘ništa’, ali je dodala da Gospa nikada ranije nije bila tako lijepa kao sada. Nakon prestanka ukazanja, Bernardette odlazi u samostan u Nevers. Umrla je u srijedu, 16. travnja 1879. god., sa svega 35 godina. Na smrtnoj postelji, ponovno je potvrdila na zahtjev pape Pia IX. i lurdskog biskupa, pod prisegom, sve svoje izjave o događajima u špilji Massabielle. Nakon dugotrajnog i strogog procesa, sukladno crkvenom zakonodavstvu, sestra Marie-Bernarde proglašena je svetom. Papa Pio XI. učinio je to 8. prosinca 1933. god. Njeno je tijelo ostalo netaknuto, u staklenom lijesu, u kapelici samostana u Neversu. ¸ ‘Ova ukazanja u Lurdu u cijelosti je odobrila Sveta stolica 18. siječnja 1862.’ Lourdes, Francuska	11.02.1858.	16.07.1858	18
Ovdašnja ukazanja Majke Božje, u danima od 27. lipnja do 16. rujna 1877. godine, jedina u Poljskoj imaju službeno crkveno priznanje. Mjesto se nalati na sjeveru Poljske, Gospa se dvjema djevojkama (Justyna Szafranska i Barbara Samulowska) ukazala 166 puta. Na stotu godišnjicu ukazanja, 11. rujna 1977., tadašnji kardinal i budući papa Karol Wojtyla službeno je priznao ukazanja. Gietrzwald, Poljska	27.6.1877.	16.9.1877	166
Gospa se ukazala većem broju ljudi 21. kolovoza 1879. godine. Bila je u bjelini s krunom na glavi gledajući prema nebu. S njene lijeve strane stajao je sv. Ivan Evanđelist, koji je imao otvorenu knjigu u lijevoj ruci. S desne strane stajao je sv. Josip, koji je svojim držanjem predstavljao skrušenu vjeru i pouzdanje u Boga. Desno od sv. Ivana bio je oltar kako je opisan u knjizi Otkrivenja: Isus kao Jaganjac s potokom krvi, koji istječe iz Isusova Presvetog Srca . Na mjestu ukazanja sagrađena je velika bazilika, koju posjeti velik broj vjernika iz cijelog svijeta. Svetište je posjetio i papa Ivan Pavao II. 1979. godine. Knox, Irska	21.08.1879.	21.08.1879	1
Gospa se ukazala u Fatimi trojici djece šest puta 1917. godine. Poručila, da Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu, preporučila je svakodnevnu molitvu krunice. Gospa je navijestila II. svjetski rat, širenje komunizma, glad, progonstvo Crkve i pape, ako se ne ispune Njeni zahtjevi da se Rusija posveti Njenom Prečistom Srcu, te kao zadovoljštinu - svetu Pričest u prvih pet subota u mjesecu. Ako se ispune zahtjevi, Rusija će se obratiti i mir će zavladati. Prilikom posljednjeg ukazanja, dogodilo se Čudo Sunca koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi. Poput velike vatrene kugle Sunce se kretalo strelovitom brzinom, okretalo se oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko 10 minuta, vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo. Bio je objavljen članak u novinama o tome. Fatima, Portugal	13.5.1917.	10/13/1917	6
Navečer 29. studenoga 1932. četvero djece vidjelo je prvi puta Gospu , blizu željezničkog vijadukta tik pored škole. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana vidjeli su Gospu još trideset i dva puta, uglavnom u vrtu samostanske škole. Zadnje ukazanje bilo je 3. siječnja 1933. Djeca su izvijestila da je gospođa zatražila izgradnju kapelice na tom mjestu i izjavila da sam "Ja Bezgrješna Djevica". Također je poželjela da hodočasnici dođu na to mjesto i zamolila djecu (i sve) da se "mole, mole, mole" i, u jednoj od posljednjih vizija, otkrila je svoje "Zlatno srce". Beauraing, Belgija	29.11.1932.	1/3/1933	33
Belgijska djevojčica Mariette Beco doživjela je svoju prvu viziju Blažene Djevice Marije 15.1.1933. Dogodilo se to u mjestu Banneux u Belgiji, jugoistočno od grada Liègea i nekih 30-tak kilometara od tromeđe Belgije, Nizozemske i Njemačke. Mariette Beco imala je tada 11 godina, a Gospa joj se ukazivala sve do 2. ožujka iste godine, dakle tijekom mjesec i pol dana. Katolička crkva odobrila je prikazanja u Banneuxu. Mariette Beco rekla je da joj se Gospa prikazala u bijeloj odjeći i da ju je uputila da pije iz tamošnjeg malog izvora, za koji je rekla da je namijenjen liječenju i to za sve nacije. Gospu iz Banneuxa nazivaju i Djevicom siromaha. Tamo se danas nalazi poznato Marijansko svetište u koje znaju hodočastiti Hrvati iz Njemačke, Belgije i Nizozemske. Svetište u Banneuxu posjetio je i papa bl. Ivan Pavao II. Banneux, Belgija	15.1.1933.	3/2/1933	8
Nadnaravan događaj zbio se u Akiti, u Japanu, 12, 06. 1973. kad je časna sestra Agnes vidjela čudesne zrake koje su odjednom izlazile iz tabernakula. Ista stvar dogodila se sljedeća dva dana. 28.06. 1973. rana u obliku križa se pojavila na unutarnjoj strani šake sestre Agnes. Rana je krvarila i prouzrokovala joj veliku bol. 6.7. sestra Agnes je čula glas koji je dolazio iz kipa Blažene Djevice Marije u kapeli gdje je molila. Kip je isklesan od jednog komada drveta i visok je oko jednog metra. Istoga dana, nekoliko sestra je prijetilo da iz desne ruke kipa kapa krv. To se ponovilo četiri puta. Rana na ruci kipa ostala je do 29.9. kad je nestala. 29.9. na dan kada je rana na kipu nestala sestre su primijetile da se kip počeo “znojiti” osobito na čelu i na vratu. 3.8. sestra Agnes je dobila drugu poruku. 13.10 dobila je treću, posljednju poruku. Dvije godine kasnije, 4.1.1975. kip Blažene Djevice Marije počeo je plakati. Nastavio je plakati u intervalima sljedećih 6 godina i osam mjeseci. Kip je plakao 101 put. Akita, Japan	06.07.1973.	13.10.1973.	3
Ukazanja su počela u studenome god. 1981. Prva vidjelica bila je Alphonsine Mumureke, a idućih mjeseci Gospa se ukazivala sljedećim vidiocima: Anatalie Mukamazimpaka i Marie-Claire Mukangango i ta su ukazanja službeno priznata od Crkve. Ukazanja Stephanie Mukamurenzi, Vestine Salima, Agnes Kamagaju i tada još nekrštenomu dječaku-poganinu koji je nakon ukazanja postao katekumen i s cijelom svojom obitelji primio krštenje te uzeo ime Emanuel (Segatashya) nisu službeno priznata. Marie-Claire i Emanuel izgubili su živote u spomenutome genocidu. Troje vidjelaca pohađalo je školu što su je vodile časne sestre, a sama su ukazanja počela u školi. Redovita, ali ne svakodnevna viđenja trajala su do god. 1983., a Alphonsine je imala viđenja jednom godišnje, 28.studenoga, do god.1989., kad su i kod nje prestala. Kibehu, Ruanda	28.11.1981.	11/28/1989	oko 750(?)
Međugorje, BIH	6/24/1981	još traje	više od 14536

Biskupi i kardinali o Međugorju

Izvor : Glasnik Mira , Godište XI. • broj 6 • lipanj 2016 - 35. godišnjica ukazanja

Msgr. Gabriel Gonsum Ganaka, nadbiskup Josa, Nigerija

Kao nadbiskup želio poručiti svima koji još nisu došli u Međugorje da to trebaju učiniti i uvjeriti se, a ne slušati priče drugih ili pak stvarati predrasude o onome što ne znaju. Tek onda mogu stvoriti vlastiti sud.
Susrećući vidioce i svećenike koji ovdje rade, vidim plodove koje vrlo poštujem i koji me nadahnjuju.

Msgr. Andre-Mutien Leonard, nadbiskup, Namur, Belgija

Došao sam, vidio i uvjerio se u vjerodostojnost onoga što se ovdje događa. Međugorski plodovi su blagoslovljeni plodovi.

Msgr. Georges Lagrange, nadbiskup, Gap, Francuska

Želim reći da u svijetu danas postoje brojni sukobi između religija i naroda, a na ovim su prostorima posebno došli do izražaja.
Vjerujem da je baš zbog toga Blažena Djevica odabrala Međugorje kao mjesto cjelovitog i istinskog pomirenja .

Msgr. Henry Joseph Keneddy, nadbiskup, Sydney, Australija

Želim da Crkva što prije prizna Međugorje, kao Lourdes i Fatimu.
U Međugorju se osjeća mir i neko prelijepo prijateljsko strujanje među ljudima koje bi također želio osjetiti među ljudima u Australiji.

Msgr. John Baptist Odama, nadbiskup, Gulu, Uganda

Želim reći da je prvo što ću reći biskupima to da Međugorje nije suprotno onome što nas Gospodin uči i od onoga što on želi od nas. Reći ću im da se ne boje doći ovamo. Što se tiče ukazanja, ona su dar od Boga.
Dobro bi bilo da svaki biskup dođe i iskusi ono što Marija ovdje čini i pokazuje nama što nam je činiti.

Msgr. Seamaus Hegarty, nadbiskup u Derryu, Irska

Djela trebate prepoznati po njihovim plodovima. A plodovi su ovdje tako izrazito jasni i dojmljivi da se ne mogu ignorirati. Za mene je najznačajniji trenutak u Međugorju bio dok sam slušao ispovijedi i siguran sam da sam u ona tri sata čuo više sadržajnih ispovijedi koje su dolazile iz dubine srca, nego u dvadeset i jednu godinu moga svećeništva.
Ništa mi se drugo i nije moglo dogoditi osim toga što me duboko dotaknulo jasno djelovanje božanske milosti.

Msgr. Mario Peressin, nadbiskup, L’ Aquila, Italija

Ne mogu odvraćati ljude od hodočašća u Međugorje jer sam vidio one koji su se vratili obraćeni, a nisu pohađali crkvu deset, petnaest ili čak dvadeset godina.

Msgr. Daniele Ferrari, nadbiskup, Chiavari, Italija

Trebamo se truditi da od sada svi mogu čitati i živjeti poruke koje nam Marija šalje preko vidjelaca. To je moguće ako ih unesemo u sigurne izvore vjerske objave i crkvene nauke...
Ove poruke mogu zbaciti silnike s prijestolja. one ispravljaju neke pastoralne programe koji su nas, a da to skromno nismo ni osjetili, doveli do toga da pridajemo više značenja planovima i teoretskim raspravama nego molitvi, postu i pozivu Duha Svetoga.

Msgr. Ruben Hector Di Monte, nadbiskup, Buenos Aires, Argentina

U Međugorju nalazim dubok duh obraćenja, duh molitve i pokore. Gospine poruke su evanđeoske – molitva, post, obraćenje. U svim dosadašnjim ukazanjima, tako i u Međugorju, Majka ponavlja istu poruku Krista.
Življenjem te poruke, poruke Kristove, mir postaje moguć, a promjena srca kroz molitvu i obraćenje ublažuju božansku pravednost.

Kardinal Jean Margeot, Port Louis, Mauricijus

Iz Međugorja odlazim zadovoljan proživljenim iskustvom.

Msgr. Giuseppe Casale, nadbiskup Foggia-Bovino, Italija

Međugorje je vrlo ozbiljna stvarnost, koja poziva na promjenu vlastitog života.
Nitko ovdje ne može ostati ravnodušan. Doći ću ponovno da produbim svoju vjeru.

Msgr. Frane Franić, Split – Makarska, Hrvatska

Više puta sam bio u Međugorju i uvjeren sam da vidioci ne lažu...
Mi biskupi, kao biskupska konferencija, izjavili smo da ne ćemo organizirati službena hodočašća, ali smo dopustili privatna hodočašća. Ne nalazim ni jedan razlog zbog kojeg bismo zabranili hodočašća vjernicima. Susreo sam tisuće hodočasnika, među kojima i dvadesetak biskupa iz Njemačke, Italije, Francuske, Amerike, Egipta, koji su posjetili Međugorje, ne službeno, već privatno.
Hodočasnici se vraćaju iz Međugorja s novom hrabrošću i velikim oduševljenjem.

Msgr. Joseph Devin, nadbiskup u Montherwellu, Velika Britanija

U plodovima vidim dokaz vjerodostojnosti ukazanja. Dok u Lourdesu, i unatoč tomu što su ukazanja priznata, lokalno pučanstvo živi na poganski način, u Međugorju većina stanovnika ide putem spasenja.

Msgr. Joseph Gray, biskup u Shrewsburyu, Velika Britanija

Ja znam da je poruka Majke Božje u Međugorju bila razlog zbog kojeg je Papa želio Marijansku godinu.
Ja znam da Papa osobno, privatno, priznaje međugorska ukazanja jer su ona provjerena preko svojih plodova.

Mons. Denis Brown, biskup u Hamiltonu, Novi Zeland

Svima želim reći da dođu u Međugorje ako je ikako moguće i da iskuse ovdašnje molitveno ozračje.
Nisu samo vidioci ono što čini Međugorje, nego vjera hodočasnika. Ovdje ste nošeni molitvom hodočasnika, a to Bog progovara kroz svoje ljude. Svima bih poručio da dođu ovamo i osjete što znači biti narod Božji. (Glasnik mira, Godište IX. | broj 7 | srpanj 2014. str.17.)

Emilio Ogñénovich, nadbiskup u miru nadbiskupije Mercedes-Luján, Argentina

U Crkvi, nažalost, još uvijek vlada preveliko neznanje glede ove velike nadnaravne stvarnosti u Međugorju posred suvremenog svijeta. Nadu mi ipak daju riječi Ivana Pavla II. koji je nama, svećenicima i biskupima, rekao da pratimo hodočasnike u Međugorje jer se tu moli, obraća, posti i mijenja život.
Crkvi će trebati još vremena da iskaže svoj stav o Međugorju kao što si je u svojoj mudrosti uzela vremena da iskaže svoj stav glede Fatime i Lurda. Što se tiče Međugorja, ja ću sa svojom braćom biskupima Argentinske biskupske konferencije i našim primasom kardinalom Bergogliom, koji je bio jako sretan kad sam mu rekao da idem u Međugorje, podijeliti svoje osobno uvjerenje. (Glasnik mira, Lipanj, 2006. /Broj 6 / Godište I. str. 26.)

Kardinal Emmanuel Wamala, Kampala, Uganda

Sjećanje na moje hodočašće u Međugorje još živi u meni. Moje iskustvo tog svetog mjesta moglo bi se sažeti u tri točke: molitva, pokora i zajedništvo u vjeri.
Čini mi se da su to i glavna obilježja Međugorja. Uistinu imate razloga biti zahvalni Bogu. Dijelimo s vama zajedničku nam radost.

Mons. Jean Damascène Bimenyimana, biskup biskupije Cyangugu, Ruanda

Kad sam došao, osjetio sam da je ovdje Bog prisutan. Međugorje je mjesto molitve i obraćenja, mjesto na kojem su ponuđene izvanredne mogućnosti za molitvu.

Kardinal Ersilio Tonini, nadbiskup u miru, Ravenna-Cervia, Italija

U Međugorje dolaze tisuće hodočasnika, moli se, otkriva se vjera. To je jedan veliki dar i stoga zahvaljujemo Bogu.

Kardinal Bernardino Eccheverria Ruiz, Quito, Ekvador

Tako sam sretan što sam došao u Međugorje. Bog ovdje govori preko Marije svim narodima i svim kulturama.
Ovamo se ne dolazi zbog turizma. Ovamo se dolazi zbog ispovijedi, susresti Boga.
Ovo je božanski trenutak za svijet. Ja osobno ovdje osjećam početak obraćenja cijele Europe.

Msgr. Gaetano Alibrandi, Dublin, Irska

U Međugorju sam našao puno duhovnog osvježenja i ohrabrenja. Preporučam ponovno sve svoje potrebe od kojih su mnoge teške.

Msgr. Michael David Pfeifer, San Angelo, Texas, SAD

Nitko ne bi očekivao da će Međugorje, kao ni Nazaret, postati središte koje posjećuju ljudi iz cijeloga svijeta.
Tisuće hodočasnika, dolazeći u to hrvatsko selo, susreću se s poteškoćama svih vrsta i ne razumiju jezik, ali osjećaju posebnu snagu koju mnogi nazivaju Marijinim zovom.
Poruke Međugorja nam pokazuju pravi nauk... mir preko vjere, molitve, posta, pokore i kajanja.

Mons. Marian Eleganti, biskup u Churu, Švicarska

Ovdje sam prepoznao vjernički smisao za vjeru koji nazivamo sensus fidelium. Ako ovdje toliki ljudi ozbiljno traže Boga, mole, dostojno slave i primaju sakramente, mislim da se onda ovdje doista možemo osloniti na taj poznati vjernički smisao za vjeru. Jednostavno ne vjerujem da bi se toliki ljudi dali povesti za nekom laži.
(Glasnik mira, Godište X. | broj 2 | veljača 2015. str. 17.)

Mons. John Barwa, nadbiskup u CuttackBhubaneswar, Indija

Ovo je mjesto gdje je Majka Marija na poseban način nazočna. Najviše su me se dojmile ispovijedi i obraćenja.
Ovdje ispovijedi nisu površne nego, naprotiv, jako duboke. Dok sam ispovijedao, mogao sam osjetiti iskrenost i dubinu svakog pojedinog vjernika.
To je veliko i snažno iskustvo! Gospa nas ohrabruje i potiče na obraćenje i ispovijed, i ovdje to prepoznajem. Ljudi koji se godinama nisu ispovijedali, u Međugorju to tako duboko doživljavaju i onda nastaje promjena, preobrazba.

Mons. Venant Bacinoni, biskup biskupije Bururi, Burundi

Ovdje vidim ljude kako mole, mole iz srca, vidite da su došli ovamo zbog molitve, a ne zbog drugih stvari. Ovdje se vide plodovi. Ljudi dolaze moliti, sudjeluju u euharistiji, primaju sakramente, susreću se u prijateljstvu i dijalogu, to je zaista dobra stvar. U Burundiju smo imali težak građanski rat koji je trajao duže od 15 godina, i poruka mira iz Međugorja za mene je jako, jako bitna, za naš narod također.
Mi ljudi ne možemo imati mir bez molitve, bez vjere, bez nade, bez Gospine i Božje pomoći.
To je poruka koju nosim iz Međugorja.
Glasnik mira, Kolovoz 2012. | Broj 8 | Godište VII. | str. 25

Mons. Radosław Zmitrowicz, biskup u Kamyanets-Podilsky, Ukrajina.

Ovdje u Međugorju može se tako konkretno vidjeti kako Bog vodi povijest: s jedne strane u svijetu je teško, a s druge se podiže Međugorje kao znak. Mi trebamo ovaj znak jer je u svijetu sve manje kršćana, sve su veći progoni vjernika i vjere...
Zato nam treba ovaj znak majčinske ljubavi koji nas ohrabruje i pokazuje kako će u Bogu sve biti dobro.

Mons. Salvador Pineiro Garcia-Calderon, biskup biskupije Ayacucha u Peruu

Za vrijeme svog boravka ovdje, ispovijedajući, naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina i patnja. Velika je radost, blagoslov i utjeha za svećenika kad vidi tolike vjernike koji ovdje ostavljaju svoje patnje, svoje suze i životne tragedije i kućama se vraćaju ohrabreni, osnaženi i sretni. To je plod i čudo ovoga mjesta.
Poradi tišine! Šutnje! Međugorje je postalo mjesto gdje se ljudi razotkrivaju sami pred sobom. Mjesto tišine postalo je mjesto upoznavanja! Međugorje je postalo rendgen svijeta.
Ovdje je čovjek spoznat do kraja.

Kardinal Franz König , Beč, Austrija

Govorite i svjedočite mnogima o Međugorju.

Kardinal František Tomašek, Prag, Češka

Praški kardinal, poznat u čitavom svijetu najviše zbog svoga stava prema komunistima u Čehoslovačkoj, mnogo je pretrpio za katoličku vjeru. Svoj stav o međugorskim događanjima izrazio je sljedećim riječima:
Mislim da mi ovdje dugujemo i događajima u Međugorju dio ovoga velikoga našeg vjerničkog proljeća, koje nam je Bog darovao po Mariji. Molitva i post, vjera i obraćenje te pozivi na mir, mogu biti samo od Boga. Susreo sam mnoge koji su hodočastili u Međugorje. Oni su puni nade i volje za svjedočenjem i žive svoju vjeru.
Znam mnoge vjerničke skupine koje su mi posvjedočile da mole i poste te da su to počele činiti u Međugorju. Narod je gladan i žedan Božje riječi. Pa kad joj ljudi na bilo koji način postave zaprjeku, onda se Bog pobrine na drugi način pronaći i okupiti svoju djecu. Ja sam duboko zahvalan Bogu za Međugorje.
A ono mi se dobro uklapa u sedamdesetu obljetnicu fatimskih ukazanja i u ovu Marijansku godinu. Jednostavno, čujem mnogo, ali bih uvijek želio još više čuti o Međugorju. Oh, kako bih rado hodočastio u Međugorje i tamo se napojio novom nadom. A to bi isto poželjeli i mnogi moji vjernici.

Msgr. Pavel Hnilica, osobni Papin izaslanik za zemlje istočne Europe i naslovni biskup Rusada, Rim, Italija

Ne zaključujem samo na temelju svojih posjeta, kojih je bilo nekoliko, nego i na temelju susreta s međugorskim hodočasnicima širom svijeta. Mogu reći da su molitvene skupine međugorskih hodočasnika najživlje i najsnažnije u čitavoj Katoličkoj Crkvi.
Svako moje putovanje u Međugorje i svaki moj razgovor s vidiocima svaki su me put više uvjerili u vjerodostojnost ukazanja.

Stav Crkve o objavama i ukazanjima

Stav Crkve je da su „ukazanja“ i „privatne objave“ neobavezujuće za vjernika katolika i zato jer one ne donose ništa novo, jer već sve imamo u javnoj objavi, nismo dužni vjerovati niti u one “privatne” objave koje imaju imprimatur od strane Crkve ( dakle ,ona priznata od Crkve kao Lurd, Fatima, La Salette i sl.)

Iz Dogmatske konstitucije o božanskoj objavi - Dei Verbum II vatikanskog koncila
Prema nauku II. vatikanskoga koncila Isusova povijesna pojava i objava, riječju i činom, čudesnim znakom, prenesena po njegovim apostolima, jest konačna, kompletna i završna Božja objava, kojoj se ne može više ništa bitno dodati niti oduzeti. Stoga izvan nje ne će biti druge javne objave prije Isusova drugoga Pojavka. Koncil je u tom smislu nedvosmislen: "Stoga, jer tko vidi njega, vidi i Oca (usp. Iv 14,9) - sveukupnom svojom prisutnošću i pojavom, riječima i djelima, znacima i čudesima, a osobito svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih i konačno poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrđuje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vječni život uskrisi".

Iz Katekizma katoličke Crkve br.67
Tijekom stoljeća bilo je takozvanih “privatnih” objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da “poboljšaju” ili “upotpune” konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povijesnom razdoblju potpunije živi. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovi svetaca. Kršćanska vjera ne može prihvatiti “objava” koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena. Toga ima u nekih nekršćanskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim “objavama” zasnivaju.

:
Iz apostolske pobudnice Verbum Domini svetog oca Benedikta XVI
Kriterij za istinu privatne objave jest njezina usmjerenost na samoga Krista. Kada se ona udalji od njega, tada ona zacijelo ne dolazi od Duha Svetoga, koji nas vodi unutar evanđelja, a ne izvan njega. Privatna objava je pomoć za ovu vjeru, i očituje se kao vjerodostojna upravo zato što upućuje na jedinu javnu objavu. Stoga crkveno odobrenje privatne objave ukazuje uglavnom da dotična poruka ne sadrži ništa što proturječi vjeri i dobrim običajima; dopušteno je tu poruku javno obznaniti, i vjernici su ovlašteni da je u razboritom obliku prihvate. Privatna objava može uvesti nove naglaske, izložiti nove ili produbiti stare oblike pobožnosti. Ona može imati određenu proročku narav (usp. 1 Sol 5,19-21) i može biti valjana pomoć za bolje razumijevanje i življenje evanđelja u sadašnjem času; stoga je ne treba zanemarivati. Ona je pomoć koja se nudi, ali nije obvezujuća njezina upotreba. U svakom slučaju, to mora biti stvar hranjenja vjere, nade i ljubavi, koje su za sve trajni put spasenja.

Crkva još nije donjela konačan sud o ukazanjima u Međugorju koja su još uvijek u tijeku.