Međugorje, 24.06.1981.
Na današnji dan:
proteklo je od početka Međugorskih ukazanja dana:
Zadnja Gospina poruka :
Poruka, 25. svibanj 2025
„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas da budete ljudi nade,
mira i radosti, da bi svaki čovjek bio mirotvorac i ljubitelj života.
Molite, dječice, Duha Svetoga da vas ispuni snagom svoga Svetog Duha hrabrosti i predanja.
I ovo vrijeme će vam biti dar i hod u svetosti prema životu vječnomu.
Ja sam s vama i ljubim vas.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“
(S crkvenim odobrenjem)
Godišnje ukazanje Mirjani, 18.03.2025.
Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca
1982. Na posljednjem svakodnevnom ukazanju Gospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će
joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina.
Ukazanje je započelo u 13:30 h i trajalo do 13:35 h.
Gospa je dala slijedeću poruku:
Draga djeco! Majčinskom ljubavlju vas molim: dajte mi svoje sklopljene ruke,
dajte mi svoja srca u ispovijedi očišćena i ja ću vas voditi mome Sinu.
Jer, djeco moja, jedino moj Sin može svojom svjetlošću rasvijetliti tamu,
samo On može svojom riječju ukloniti patnju. Zato, ne bojte se koračati sa mnom,
jer ja vas vodim mome Sinu, spasenju. Hvala vam.
(S crkvenim odobrenjem)
Draga djeco!
Danas vas pozivam na OBRAĆENJE.
To je najvažnija poruka koju sam ovdje dala...
(Poruka 25. veljače 1996)
Međugorje je jedinstven
dogđaj u povijesti Crkve i povijesti ukazanja ako ne drugo, ono samo zbog broja ukazanja...
Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći
uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.«
(Dj 5,38-39)
Rekapitulacija Gospinih poruka
U ovom segmentu web strane riječ je o Međugorskim porukama; koje su glavne teme poruka i najčešće riječi i pojmovi koji se u porukama koriste.
Obrađene su poruke dane u prvih sedam dana ukazanja i četiri cjeline-grupe poruka koje su dostupne
za javnost :
- poruke, tj. Gospine riječi prvih dana ukazanja. Tu su 4 poruke izdvojene iz Gospina razgovora s djecom 26.,27.28. i 29.lipnja
- poruke „za župu“ koje su vidioci dobivali uglavnom četvtkom u periodu od 01.03.1984.- 08.01.1987. godine . U tom periodu objavljeno je 158 poruka.
- poruke „25. u mjesecu“ koje su zamijenile tjedne poruke za župu. Ove poruke su objavljene u periodu od 25.02.1987. do 25.04.2025. i sa tim datumom su obrađene. Ovih poruka sa danom 25.04.2025 ima ukupno 459.
- poruke „2.u mjesecu“ preko vidjelice Mirjane Soldo. Ove poruke objavljivane su periodu od 02.12.2007. do 02.03.2020. godine kada je objavljena zadnja poruka. Ovih poruka ima 139.
- tzv. „godišnje poruke za Mirjanu, Ivanku i Jakova “ . Ovih poruka ima 89.
Dakle, prvih sedam dana ukazanja, te u periodu 01.03.1984-25.04.2025 ukupno je objavljeno za javnost 843
poruka.
Glavne Gospine poruke u Međugorju su : mir, vjera, obraćenje, molitva , post...
Najčešći pojmovi koji se javljaju u ovim porukama su sljedeći:
Osim ovih glavnih poruka, važne su i sve druge Gospine riječi:
Ugodno je iznenađenje bilo kako je u samo petnaestak dana od kako je na stranicu postavljen samo jedan segment na engleskom jeziku, bilo posjeta iz 34 zemlje sa svih kontinenata...čak iz Kiribatija, Papue Nove Gvineje, Brazila, Paname, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Južnoafričke republike... Dirljva poruka stigla je s Filipina od JTM Philippines Crusade Prayer group koji noću preko zomma mole krunicu odazivajući se Gospinu pozivu na molitvu.. Ljudi su širom svijeta žedni informacija i vijesti o Međugorju...i vole Gospu!


LJEČNIČKE I ZNANSTVENE STUDIJE O UKAZANJIMA U MEĐUGORJU
Lipanj 27, 1981 - po nalogu komunističkih vlasti prvi lječnički pregled vidioca obavljen je u
ambulanti u Čitluku. Vidioci ispitani i pregledani od Dr. Ante Vujevića.
Dr. Vujević NIJE NAŠAO DA SU VIDIOCI IMALO NEURAVNOTEŽENI.
Lipanj 29, 1981 - vidioci odvedeni u Psihijatrijsku kliniku u Mostar. Pregledani su od liječnice Dr. Džudža .
Prema Vickinim riječima, dr.Džudža je rekla : „Ludi su oni koji su vas ovamo doveli. Vi ste potpuno normalni – zdravi.“
Službeni izvještaji od ova prva dva pregleda nisu dostupni.
Slavko Barbarić, doktor socijalne psihologije sa doktoratom sa sveučilišta u Freiburgu, objavio je 1982. godine
metodičku analizu skupine vidioca objavljenu u zborniku "Kršni zavičaj" No. 15,a koja je objavljena i na talijanskom jeziku
i objavljena pod nazivom "Le apparizioni di Medjugorje “ Milan, Mimepdocete 1984. , str. 88-105.
Studija je pokazala da ukazanja nemaju nikakvu oznaku halucinacija: ni karakter, ni duševno obličje mladih, ni njihova prošlost, ni
njihovi uvjeti života ne upućuju na to, a i svi kasniji testovi to isključuju.
Dr. Ludvik Stopar, psihijatar i parapsiholog, direktor poliklinike u Mariboru,
Slovenija izvršio je promatranja vidioca u 4 navrata ; u svibnju i studenom 1982. godine, te lipnju i studenom 1983. godine.
Zaključci njegova parapsihološkog istraživanja su :
- Pokusi-testovi: neuropsihijatrijski, medikopsihološki i somatološki pokazuju da ovi su mladi ljudi
(vidioci) potpuno normalni bez ikakva patološkog znaka. Hipnoza kojoj je podvrgnuo vidjelicu Mariju
potvrdila je posvemašnje slaganje između svjesnog i automatskog pričanja (u hipnozi), što isključuje
pretvaranje i manipuliranje. Te pojave izražavaju objektivni karakter koji se pripisuje nekom višem –
transcedentnom – podrijetlu
Svoj izvještaj poslao je u prosincu 1984. biskupskom ordinarijatu u Mostaru :
“Ja molim , da se crkvenoj komisiji kod crkvenog suda u Mostaru dodijeli zadaća , da započne kanonski proces ,
u kojem će se događaji u Međugorju razjasniti i objektivno-kritički protumačiti, da se dođe do zaključka,
da su ovi fenomeni teistički-parapsihološki, a ne nikakva ljudska manipulacija i da su transcedetni.
Dr. Philipe Madre, Castres, France, promatrao je vidioce u periodu od 23.08.1983-25.08.1983.
i dao samo intinutivnu procjenu koja je bezuvjetna što se tiče fizičkog i psihičkog zdravlja vidioca.
Tokom 1984. godine veči broj talijanskih liječnika boravi u Međugorju.
- Dr. Maria Frederica Magatti svjedok je ukazanjima 3.-4. veljače 1984. i 22.03.1984.
Njezine glavne ocjene : “„Može se govoriti o ekstazi, jer vidioci gube kontakt sa svijetom koji ih okružuje.
Vidioci su ostali su neosjetljivi na podražaje: kad ih netko zove, dodiruje, štipa; nema odgovora čak ni kada ih
netko bocka s izazivanjem boli. Jedan kinematografski reflektor s otprilike 1000 vati okrenut je
prema njihovim očima , a da njihove zjenice nisu promijenile promjer. Za vrijeme ukazanja ne opaža
se primjena neurovegetativnog sustava, broj otkucaja srca nije izmijenjen...
Viđena je spontana djelatnost pokreta koja ostaje svjesna: posebno pokret usana u razgovoru s bićem ukazanja.
Iz svega toga dade se zaključiti da su vidioci neurološki potpuno normalni unatoč prekidu svjesne povezanosti
s vanjskim svijetom (u M.Botta , Le appararizioni di Medjugorje,
Pessano, Milano . Miemp-Docete 1984. pages 85-86).
Dr. Lucia Capello svjedočila je ukazanjima od 5.-6. veljače 1984. , te 23.03.1984..
U članku koji je objavljen Le appararizioni di Medjugorje, 1984. str. 87-88. dr. Capello piše
o onome što ona naziva „tri sinhronizma“ (istodobnost ključnih časova ekstaze) :
1. Vidioci padaju na koljena dok njihovi glasovi „iščezavaju“ iako usne oblikuju neki govor
2. Njihovi se glasovi opet pojavljuju istodobno kod moljenja Očenaša koji počinje kod treće
riječi: prve dvije započinje osoba koja se ukazuje. Ova pojava-činjenica nikako se ne
može složiti sa nekakvim prethodnim dogovorom ili razjasniti naravnim uzrokom.
3. Glave i oči podižu se na koncu ukazanja posve u isto vrijeme.
Druga i treća istodobnost neprotumačive su prirodnoim uzrocima i upućuju na uzroke primjetljive samo za vidioce, a ne i za promatrače.
Dr. Mario Botta, kirurg kardiolog , Milan, Italy, bio je prisutan kod ukazanja 8. i 9. prosinca 1983.
Uz snimanje Ivanovog kardiograma, pokus sa bolnim podražajem-štipanjem pokazalo je potpunu neosjetljivost
vidioca na te podražaje.
Dr. Botta zabilježio je Ivanov kardiogram sa zaključkom : “Ekstaza ne poništava normalnu fiziologiju nego je nadilazi,
smješta vidioce u drugi plan. Potpuno je nemoguće proučavati ukazanja s pomoću znakova liječničke dijagnoze.
Pojava traži i poziva na jedno otvaranje k vjeri , poziv Gospe za koju vidioci tvrde da im se ukazuje.“
Dr. Enzo Gabrici, neuropihijatar, bio je prisutan na ukazanjima 3.-8.travnja 1984.
Njegov zaključak: “Kliničko promatranje isključuje pojave halucinacije, bilo kakav
znak padavice ili bilo koje druge poremećaje što su kadri izazvati promjene svijesti.
Nema nikakvih znakova hipnotičke sugestije , koja svršava u zaboravu onoga što se
doživjelo pod hipnozom; vidioci mogu pripovijedati vrlo oštroumno sve što im se dogodilo.
Za razliku od spiritističkih medija kojima ovlada neka druga osobnost, vidioci čuvaju
savršenu svijest svoje istovjetnosti. Oni slušaju vlastitu osobnost . Njihova ravnodušnost
prema okolici koja ih okružuje potječe odatle što su posve obuzeti ukazanjem. Psihoanaliza
ne rasvijetljuje ovo stanje svijesti. Promatranje ne donosi niti jedan element koji upućuje
na sumnju u vjerodostojnost jednog zdravog opažanja. "
Prof.dr. Anna-Maria Franchini bila je prisutna na ukazanju 5. travnja 1984..
Njezin zaključak: "U skupini vidioca svatko je neovisan i zauzima vlastito držanje, ali sve
njih privlači neki vanjski objekt koji usmjeruje i određuje njihovu pozornost i njihovo zanimanje
za jednu jaku razinu intenziteta kakvu nisam nikada prije vidjela i koja je bitna oznaka pokusa.“
Otac Nikola Bulat, profesor dogmatike na Splitskoj bogosloviji bio je prisutan kod ukazanja
2.6.1984.
Za vrijeme ukazanja o.Bulat je dugom iglom ubo Vicku u područje lijeve lopatice. Vicka nije pokazala ni najmanji
trag boli, tj. osjetljivosti na ubod. O.Bulat je ponovio još jednom isti postupak, a reakcije s Vickine strane nije bilo.
Nakon ukazanja mjesto uboda na Vickinoj bluzi bilo je obilježeno malom mrljom krvi promjera nešto više od 1 cm.
Cijeli taj događaj dokumentiran je na video vrpci. Prof. Joyeux gledajući snimak, rekao je da je ubod morao biti
bolan i da bi u normalnim okolnostima Vicka morala vrisnuti. Ovo je samo jedan od dokaza neosjetljivosti na
vanjske podražaje koja prati ekstazu vidjelica u Međugorju.
Isti pokus ubodima igle u tijelo obavljen je i
nad Bernardicom Soubirous kod ukazanja u Lourdesu 23.2.1858. sa istim učinkom kao i na Vicku : potpuna neosjetljivost
na vanjske podražaje.
Ekipa francuskih liječnika koji su obavljali istraživanja na vidiocima u Međugorju su :
Prof. Dr. Henri Joyeux profesor kancerologije na Medicinskom fakultetu u Montpelieru
Dr. Jacques Philippot, , liječnik internist , diplomirao oftamologiju , Montpelier
Dr. Francois Rouquerol, diplomirao otorinolaringologiju, Montpelier
Dr. Bernard Hoarau, liječnik internist, Montpelier
Dr. Renaud Volpiliere, šef klinike za kardiologiju, Montpelier
Dr. Jean Cadilhac, profesor eksperimentalne medicine, neurolog i neurofiziolog, Montpelier
Ispitivanja su izvedena kroz 4 vremenska perioda :
-24. i 25. ožujka 1984.
-9. i 10. lipnja 1984.
-6. i 7. listopad 1984.
-28. i 29. prosinca 1984.
Klinička i paraklinička ispitivanja izvedena su 30 minuta do 1 sat prije
ekstaze, za vrijeme ekstaze i 10-15 minuta poslije ekstaze.
Na vidiocima tokom ukazanja obavljene su slijedeće pretrage :
-elektroencefalogram aparatom Alvar Electronic – Reega Minihuit
-pokusi na očima sa SLI (Stimulation Lumineuse Intermittente) aparatom
(ispitivanje unutrašnjosti oka te moguće nepravilnosti i fotomotorni refleksi).
- ispitivanje sluha aparatom PEA 1010.
-elektrokardiogram, bilježenje ritma srca i arterijskog tlaka
-sva ispitivanja su snimljena video kamerama

Ivan , Marija i Ivanka - ukazanje 10.06.1984. - snimanje Ivanovog i Marijinog electroencephalograma

Marija - priprema za snimanje electroencephalogram prije ukazanja 06.10.1984.

Marija i Vicka prije ukazanja 06.10.1984.

Ivan i professor Joyeux prije ukazanja 07.10.1984. - snimanje otkucaja srca i krvnog tlaka

Ukazanje 07.10.1984.- snimanje Ivankinog electroencephalograma i test ispred Marijinih očiju

Ukazanje 07.10.1984.- snimanje Ivankinog electroencephalograma i test ispred Ivankinih očiju

Ivan i Marija prije ukazanja priprema za oculogram 28.12.1984.
ZAKLJUČCI EKSPERTIZE – MIŠLJENJE VJEŠTAKA
Pojava ukazanja u Međugorju (Jugoslavija) , proučavana u različitim periodima u 1984. godini kod petero vidjelaca ,
pokazuje se kao znanstveno neprotumačiva. Kliničko promatranje vidilica dopušta tvrdnju da su
ovi mladi ljudi normalni, fizički i duševno zdravi, kao što su to utvrdila jugoslavenska subraća
prije nas. Brižljiva klinička i paraklinička proučavanja izvršena prije, za vrijeme i poslije
ekstaze omogućuje da se znanstveno utvrdi kako ne postoji nikakva patološka promjena objektivno
proučavanih parametara : elektroencefalogram, elektrookulogram, elektrokardiogram, podražajne m
ogućnosti sluha.
- ne radi se o padavici – dokazuju elektroencefalogrami
-nije u pitanju san – dokazuju elektroencefalogrami
-ne radi se o sanjarenju, priviđenju – dokazuju elektroencefalogrami
-nije u pitanju halucinacija u patološkom smislu riječi.
Nema halucinacija kad je u pitanju sluh i vid, što bi bilo u vezi s nekom nepravilnošću na području
krajnjih (perifernih) osjetilnih prijemnika (normalni su putevi sluha i vida). Nema halucinacija
koja bi nosila oznake priviđenja kakve se mogu promatrati kod velikih duševnih nereda ili tijekom
razvoja atrofičkog ludila.
-ne radi se o histeriji, neurozi ili patološkoj ekstazi, jer vidioci nemaju nikakva simptoma
tih bolesti, radilo se o bilo kojem kliničkom obliku.
-ne radi se o katalepsiji (ukočenosti) jer za vrijeme ekstaze mišići mimike nisu zakočeni, normalno rade.
Pokreti očnih jabučica kod vidjelaca zaustavljeju se istodobno na početku ekstaze i opet na završetku
istodobno (točno u sekundu) ponovno započinju svoj rad. Za vrijeme ekstaze postoji istousmjerenost
pogleda , i to kao licem u lice između vidjelaca i neke osobe koju mi nismo vidjeli.
Ti mladi ljudi imaju uvijek vladanje koje nipošto nije patološko; za vrijeme ekstaze
oni su u „stanju molitve“ i međusobne veze. U Međugorju ekstaze nisu patološke i nema prijevare.
Nijedna znanstvena grana ne čini nam se prikladna da točno odredi ove pojave. Sa svoje strane mi
bismo ih definirali kao stanje aktivne, snažne molitve , što je djelomično iskopčana iz vanjskog
svijeta , stanje razmatranja te smislene i zdrave veze s nekom posbnom osobom koju samo oni vide,
čuju i mogu doticati.
Naslov francuskog izvornika s kojeg je preuzet tekst:
Professor Henry Joyeux
otac Rene Laurentin
Etudes Medicales et scientifiques sur les apparitions de Međugorje
Hrvatsko izdanje: Liječničke i znanstvene studije o ukazanjima u Međugorju, Sveta baština - Duvno 1986.
USPOREDNA TABELA NEKIH OD CRKVE PRIZNATIH UKAZANJA I MEĐUGORJA
Biskupi i kardinali o Međugorju
Izvor : Glasnik Mira , Godište XI. • broj 6 • lipanj 2016 - 35. godišnjica ukazanja
Msgr. Gabriel Gonsum Ganaka, nadbiskup Josa, Nigerija
Kao nadbiskup želio poručiti svima koji još nisu došli u Međugorje da to trebaju učiniti i uvjeriti se,
a ne slušati priče drugih ili pak stvarati predrasude o onome što ne znaju. Tek onda mogu stvoriti
vlastiti sud.
Susrećući vidioce i svećenike koji ovdje rade, vidim plodove koje vrlo poštujem i koji
me nadahnjuju.
Msgr. Andre-Mutien Leonard, nadbiskup, Namur, Belgija
Došao sam, vidio i uvjerio se u vjerodostojnost onoga što se ovdje događa. Međugorski plodovi su blagoslovljeni plodovi.
Msgr. Georges Lagrange, nadbiskup, Gap, Francuska
Želim reći da u svijetu danas postoje brojni sukobi između religija i naroda, a na ovim su prostorima posebno došli do izražaja.
Vjerujem da je baš zbog toga Blažena Djevica odabrala Međugorje kao mjesto cjelovitog i istinskog pomirenja .
Msgr. Henry Joseph Keneddy, nadbiskup, Sydney, Australija
Želim da Crkva što prije prizna Međugorje, kao Lourdes i Fatimu.
U Međugorju se osjeća mir i neko prelijepo prijateljsko strujanje među ljudima koje
bi također želio osjetiti među ljudima u Australiji.
Msgr. John Baptist Odama, nadbiskup, Gulu, Uganda
Želim reći da je prvo što ću reći biskupima to da Međugorje nije suprotno onome što nas Gospodin uči i od onoga
što on želi od nas. Reći ću im da se ne boje doći ovamo. Što se tiče ukazanja, ona su dar od Boga.
Dobro bi bilo da svaki biskup dođe i iskusi ono što Marija ovdje čini i pokazuje nama što nam je činiti.
Msgr. Seamaus Hegarty, nadbiskup u Derryu, Irska
Djela trebate prepoznati po njihovim plodovima. A plodovi su ovdje tako izrazito jasni i dojmljivi da
se ne mogu ignorirati. Za mene je najznačajniji trenutak u Međugorju bio dok sam slušao ispovijedi
i siguran sam da sam u ona tri sata čuo više sadržajnih ispovijedi koje su dolazile iz dubine srca,
nego u dvadeset i jednu godinu moga svećeništva.
Ništa mi se drugo i nije moglo dogoditi osim toga što me duboko dotaknulo jasno
djelovanje božanske milosti.
Msgr. Mario Peressin, nadbiskup, L’ Aquila, Italija
Ne mogu odvraćati ljude od hodočašća u Međugorje jer sam vidio one koji su se vratili obraćeni,
a nisu pohađali crkvu deset, petnaest ili čak dvadeset godina.
Msgr. Daniele Ferrari, nadbiskup, Chiavari, Italija
Trebamo se truditi da od sada svi mogu čitati i živjeti poruke koje nam Marija šalje preko vidjelaca.
To je moguće ako ih unesemo u sigurne izvore vjerske objave i crkvene nauke...
Ove poruke mogu zbaciti silnike s prijestolja. one ispravljaju neke pastoralne programe koji su nas, a da
to skromno nismo ni osjetili, doveli do toga da pridajemo više značenja planovima i teoretskim raspravama
nego molitvi, postu i pozivu Duha Svetoga.
Msgr. Ruben Hector Di Monte, nadbiskup, Buenos Aires, Argentina
U Međugorju nalazim dubok duh obraćenja, duh molitve i pokore. Gospine poruke su evanđeoske – molitva,
post, obraćenje. U svim dosadašnjim ukazanjima, tako i u Međugorju, Majka ponavlja istu poruku Krista.
Življenjem te poruke, poruke Kristove, mir postaje moguć, a promjena srca kroz molitvu i obraćenje
ublažuju božansku pravednost.
Kardinal Jean Margeot, Port Louis, Mauricijus
Iz Međugorja odlazim zadovoljan proživljenim iskustvom.
Msgr. Giuseppe Casale, nadbiskup Foggia-Bovino, Italija
Međugorje je vrlo ozbiljna stvarnost, koja poziva na promjenu vlastitog života.
Nitko ovdje ne može ostati ravnodušan. Doći ću ponovno da produbim svoju vjeru.
Msgr. Frane Franić, Split – Makarska, Hrvatska
Više puta sam bio u Međugorju i uvjeren sam da vidioci ne lažu...
Mi biskupi, kao biskupska konferencija, izjavili smo da ne ćemo organizirati službena hodočašća,
ali smo dopustili privatna hodočašća. Ne nalazim ni jedan razlog zbog kojeg bismo zabranili hodočašća
vjernicima. Susreo sam tisuće hodočasnika, među kojima i dvadesetak biskupa iz Njemačke,
Italije, Francuske, Amerike, Egipta, koji su posjetili Međugorje, ne službeno, već privatno.
Hodočasnici se vraćaju iz Međugorja s novom hrabrošću i velikim oduševljenjem.
Msgr. Joseph Devin, nadbiskup u Montherwellu, Velika Britanija
U plodovima vidim dokaz vjerodostojnosti ukazanja. Dok u Lourdesu, i unatoč tomu što su ukazanja
priznata, lokalno pučanstvo živi na poganski način, u Međugorju većina stanovnika ide putem spasenja.
Msgr. Joseph Gray, biskup u Shrewsburyu, Velika Britanija
Ja znam da je poruka Majke Božje u Međugorju bila razlog zbog kojeg je Papa želio Marijansku godinu.
Ja znam da Papa osobno, privatno, priznaje međugorska ukazanja jer su ona provjerena preko svojih plodova.
Mons. Denis Brown, biskup u Hamiltonu, Novi Zeland
Svima želim reći da dođu u Međugorje ako je ikako moguće i da iskuse ovdašnje molitveno ozračje.
Nisu samo vidioci ono što čini Međugorje, nego vjera hodočasnika. Ovdje ste nošeni molitvom hodočasnika,
a to Bog progovara kroz svoje ljude. Svima bih poručio da dođu ovamo i
osjete što znači biti narod Božji. (Glasnik mira, Godište IX. | broj 7 | srpanj 2014. str.17.)
Emilio Ogñénovich, nadbiskup u miru nadbiskupije Mercedes-Luján, Argentina
U Crkvi, nažalost, još uvijek vlada preveliko neznanje glede ove velike nadnaravne stvarnosti u Međugorju posred
suvremenog svijeta. Nadu mi ipak daju riječi Ivana Pavla II. koji je nama, svećenicima i biskupima,
rekao da pratimo hodočasnike u Međugorje jer se tu moli, obraća, posti i mijenja život.
Crkvi će trebati još vremena da iskaže svoj stav o Međugorju kao što si je u svojoj mudrosti uzela vremena
da iskaže svoj stav glede Fatime i Lurda. Što se tiče Međugorja, ja ću sa svojom braćom biskupima Argentinske
biskupske konferencije i našim primasom kardinalom Bergogliom, koji je bio jako sretan kad sam mu rekao da
idem u Međugorje, podijeliti svoje osobno uvjerenje. (Glasnik mira, Lipanj, 2006. /Broj 6 / Godište I. str. 26.)
Kardinal Emmanuel Wamala, Kampala, Uganda
Sjećanje na moje hodočašće u Međugorje još živi u meni. Moje iskustvo tog svetog mjesta
moglo bi se sažeti u tri točke: molitva, pokora i zajedništvo u vjeri.
Čini mi se da su to i glavna obilježja Međugorja. Uistinu imate razloga biti zahvalni Bogu.
Dijelimo s vama zajedničku nam radost.
Mons. Jean Damascène Bimenyimana, biskup biskupije Cyangugu, Ruanda
Kad sam došao, osjetio sam da je ovdje Bog prisutan. Međugorje je mjesto molitve i obraćenja,
mjesto na kojem su ponuđene izvanredne mogućnosti za molitvu.
Kardinal Ersilio Tonini, nadbiskup u miru, Ravenna-Cervia, Italija
U Međugorje dolaze tisuće hodočasnika, moli se, otkriva se vjera. To je jedan veliki dar i
stoga zahvaljujemo Bogu.
Kardinal Bernardino Eccheverria Ruiz, Quito, Ekvador
Tako sam sretan što sam došao u Međugorje. Bog ovdje govori preko Marije svim narodima i svim kulturama.
Ovamo se ne dolazi zbog turizma. Ovamo se dolazi zbog ispovijedi, susresti Boga.
Ovo je božanski trenutak za svijet. Ja osobno ovdje osjećam početak obraćenja cijele Europe.
Msgr. Gaetano Alibrandi, Dublin, Irska
U Međugorju sam našao puno duhovnog osvježenja i ohrabrenja. Preporučam ponovno sve svoje potrebe od
kojih su mnoge teške.
Msgr. Michael David Pfeifer, San Angelo, Texas, SAD
Nitko ne bi očekivao da će Međugorje, kao ni Nazaret, postati središte koje posjećuju ljudi iz cijeloga svijeta.
Tisuće hodočasnika, dolazeći u to hrvatsko selo, susreću se s poteškoćama svih vrsta i ne razumiju jezik, ali osjećaju
posebnu snagu koju mnogi nazivaju Marijinim zovom.
Poruke Međugorja nam pokazuju pravi nauk... mir preko vjere, molitve,
posta, pokore i kajanja.
Mons. Marian Eleganti, biskup u Churu, Švicarska
Ovdje sam prepoznao vjernički smisao za vjeru koji nazivamo sensus fidelium. Ako ovdje toliki ljudi ozbiljno traže Boga,
mole, dostojno slave i primaju sakramente, mislim da se onda ovdje doista možemo osloniti na taj poznati
vjernički smisao za vjeru. Jednostavno ne vjerujem da bi se toliki ljudi dali povesti za nekom laži.
(Glasnik mira, Godište X. | broj 2 | veljača 2015. str. 17.)
Mons. John Barwa, nadbiskup u CuttackBhubaneswar, Indija
Ovo je mjesto gdje je Majka Marija na poseban način nazočna. Najviše su me se dojmile ispovijedi i obraćenja.
Ovdje ispovijedi nisu površne nego, naprotiv, jako duboke. Dok sam ispovijedao, mogao sam osjetiti iskrenost
i dubinu svakog pojedinog vjernika.
To je veliko i snažno iskustvo! Gospa nas ohrabruje i potiče na obraćenje
i ispovijed, i ovdje to prepoznajem. Ljudi koji se godinama nisu ispovijedali, u Međugorju to tako duboko doživljavaju
i onda nastaje promjena, preobrazba.
Mons. Venant Bacinoni, biskup biskupije Bururi, Burundi
Ovdje vidim ljude kako mole, mole iz srca, vidite da su došli ovamo zbog molitve, a ne zbog drugih stvari.
Ovdje se vide plodovi. Ljudi dolaze moliti, sudjeluju u euharistiji, primaju sakramente, susreću se u
prijateljstvu i dijalogu, to je zaista dobra stvar. U Burundiju smo imali težak građanski rat koji je
trajao duže od 15 godina, i poruka mira iz Međugorja za mene je jako, jako bitna, za naš narod također.
Mi ljudi ne možemo imati mir bez molitve, bez vjere, bez nade, bez Gospine i Božje pomoći.
To je poruka koju nosim iz Međugorja.
Glasnik mira, Kolovoz 2012. | Broj 8 | Godište VII. | str. 25
Mons. Radosław Zmitrowicz, biskup u Kamyanets-Podilsky, Ukrajina.
Ovdje u Međugorju može se tako konkretno vidjeti kako Bog vodi povijest: s jedne strane u svijetu je teško,
a s druge se podiže Međugorje kao znak. Mi trebamo ovaj znak jer je u svijetu sve manje kršćana, sve su veći
progoni vjernika i vjere...
Zato nam treba ovaj znak majčinske ljubavi koji nas ohrabruje i pokazuje kako će
u Bogu sve biti dobro.
Mons. Salvador Pineiro Garcia-Calderon, biskup biskupije Ayacucha u Peruu
Za vrijeme svog boravka ovdje, ispovijedajući, naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina i patnja.
Velika je radost, blagoslov i utjeha za svećenika kad vidi tolike vjernike koji ovdje ostavljaju svoje patnje,
svoje suze i životne tragedije i kućama se vraćaju ohrabreni, osnaženi i sretni. To je plod i
čudo ovoga mjesta.
Poradi tišine! Šutnje! Međugorje je postalo mjesto gdje se ljudi razotkrivaju sami
pred sobom. Mjesto tišine postalo je mjesto upoznavanja! Međugorje je postalo rendgen svijeta.
Ovdje je čovjek spoznat do kraja.
Kardinal Franz König , Beč, Austrija
Govorite i svjedočite mnogima o Međugorju.
Kardinal František Tomašek, Prag, Češka
Praški kardinal, poznat u čitavom svijetu najviše zbog svoga stava prema komunistima u Čehoslovačkoj,
mnogo je pretrpio za katoličku vjeru. Svoj stav o međugorskim događanjima izrazio je sljedećim riječima:
Mislim da mi ovdje dugujemo i događajima u Međugorju dio ovoga velikoga našeg vjerničkog proljeća,
koje nam je Bog darovao po Mariji. Molitva i post, vjera i obraćenje te pozivi na mir, mogu biti samo od Boga.
Susreo sam mnoge koji su hodočastili u Međugorje. Oni su puni nade i volje za svjedočenjem i žive svoju vjeru.
Znam mnoge vjerničke skupine koje su mi posvjedočile da mole i poste te da su to počele činiti u Međugorju.
Narod je gladan i žedan Božje riječi. Pa kad joj ljudi na bilo koji način postave zaprjeku, onda se Bog pobrine
na drugi način pronaći i okupiti svoju djecu. Ja sam duboko zahvalan Bogu za Međugorje.
A ono mi se dobro uklapa
u sedamdesetu obljetnicu fatimskih ukazanja i u ovu Marijansku godinu. Jednostavno, čujem mnogo, ali bih uvijek želio
još više čuti o Međugorju. Oh, kako bih rado hodočastio u Međugorje i tamo se napojio novom nadom.
A to bi isto poželjeli i mnogi moji vjernici.
Msgr. Pavel Hnilica, osobni Papin izaslanik za zemlje istočne Europe i naslovni biskup Rusada, Rim, Italija
Ne zaključujem samo na temelju svojih posjeta, kojih je bilo nekoliko, nego i na temelju susreta s
međugorskim hodočasnicima širom svijeta. Mogu reći da su molitvene skupine međugorskih hodočasnika najživlje
i najsnažnije u čitavoj Katoličkoj Crkvi.
Svako moje putovanje u Međugorje i svaki moj razgovor s vidiocima svaki
su me put više uvjerili u vjerodostojnost ukazanja.
Stav Crkve o objavama i ukazanjima
Stav Crkve je da su „ukazanja“ i „privatne objave“ neobavezujuće za vjernika katolika i zato jer one ne
donose ništa novo, jer već sve imamo u javnoj objavi, nismo dužni vjerovati niti u one “privatne” objave koje
imaju imprimatur od strane Crkve ( dakle ,ona priznata od Crkve kao Lurd, Fatima, La Salette i sl.)Iz Dogmatske konstitucije o božanskoj objavi - Dei Verbum II vatikanskog koncila
Prema nauku II. vatikanskoga koncila Isusova povijesna pojava i objava, riječju i činom, čudesnim znakom, prenesena po njegovim apostolima, jest konačna, kompletna i završna Božja objava, kojoj se ne može više ništa bitno dodati niti oduzeti. Stoga izvan nje ne će biti druge javne objave prije Isusova drugoga Pojavka. Koncil je u tom smislu nedvosmislen: "Stoga, jer tko vidi njega, vidi i Oca (usp. Iv 14,9) - sveukupnom svojom prisutnošću i pojavom, riječima i djelima, znacima i čudesima, a osobito svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih i konačno poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrđuje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vječni život uskrisi".
Iz Katekizma katoličke Crkve br.67
Tijekom stoljeća bilo je takozvanih “privatnih” objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da “poboljšaju” ili “upotpune” konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povijesnom razdoblju potpunije živi. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovi svetaca. Kršćanska vjera ne može prihvatiti “objava” koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena. Toga ima u nekih nekršćanskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim “objavama” zasnivaju.
:
Iz apostolske pobudnice Verbum Domini svetog oca Benedikta XVI
Kriterij za istinu privatne objave jest njezina usmjerenost na samoga Krista. Kada se ona udalji od njega, tada ona zacijelo ne dolazi od Duha Svetoga, koji nas vodi unutar evanđelja, a ne izvan njega. Privatna objava je pomoć za ovu vjeru, i očituje se kao vjerodostojna upravo zato što upućuje na jedinu javnu objavu. Stoga crkveno odobrenje privatne objave ukazuje uglavnom da dotična poruka ne sadrži ništa što proturječi vjeri i dobrim običajima; dopušteno je tu poruku javno obznaniti, i vjernici su ovlašteni da je u razboritom obliku prihvate. Privatna objava može uvesti nove naglaske, izložiti nove ili produbiti stare oblike pobožnosti. Ona može imati određenu proročku narav (usp. 1 Sol 5,19-21) i može biti valjana pomoć za bolje razumijevanje i življenje evanđelja u sadašnjem času; stoga je ne treba zanemarivati. Ona je pomoć koja se nudi, ali nije obvezujuća njezina upotreba. U svakom slučaju, to mora biti stvar hranjenja vjere, nade i ljubavi, koje su za sve trajni put spasenja.
Crkva još nije donjela konačan sud o ukazanjima u Međugorju koja su još uvijek u tijeku.