ABRAHAM

U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
(Rimljanima 4,18)

REKAPITULACIJA:

Abraham
Hebrejski	אַבְרָהָם	Abraham (ab-raw-hawm')
Grčki	Αβραάμ	Avraám
Latinski	Abraham

Riječ Abraham (Abram ) pojavljuje se 319 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 15 puta. Ukupno 334 puta ( dok mu Bog ne promijeni ime Abram u Abraham, ime Abram pojavljuje se 54 puta).
- 244 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 75 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 34 puta u evanđeljima
-sam Isus poimence Abrahama spominje 19 puta ( Mojsija spominje poimence 17 puta ) što govori o Abrahamovoj važnosti u Povijesti spasenja
- najviše se spominje u Knjizi postanka : 191 puta
- u svojim poslanicama sv.Pavao spominje Abrahama 31 puta kao rodozačetnika, uzora i praoca naše vjere
.

SZ	Petoknjižje	207
	Povjesne knjige	21
	Mudrosne knjige	6
	Proroci	10
NZ	Evanđelja	34
	Djela apostolska	7
	Poslanice	34
	Ukupno :	319

PREGLED PO ČITANJIMA

1	3. OD POTOPA DO ABRAHAMA Noa i njegovi sinovi Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 19To su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. 20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. 22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. 23Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu te tako ne vidješe oca gola. Knjiga Postanka - Post 9,18	OD POTOPA DO ABRAHAMA
2	Rodoslovlja od Šema do Abrahama Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina – dvije godine poslije potopa – rodi mu se Arpakšad. 11Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 12Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. 13Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. 14Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 15Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. Knjiga Postanka - Post 11,10	Rodoslovlja od Šema do Abrahama
3	26Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. 27Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. 28Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 29Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. 30Saraja bijaše nerotkinja – nije imala poroda. 31Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. 32Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu. Knjiga Postanka - Post 11,26	Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
4	Knjiga Postanka - Post 11,27	Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
5	Knjiga Postanka - Post 11,29	Abram se i Nahor ožene.
6	Knjiga Postanka - Post 11,29	Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
7	Knjiga Postanka - Post 11,31	Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju,
8	Knjiga Postanka - Post 11,31	ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
9	1. POVIJEST ABRAHAMOVA Abramov poziv i seoba Jahve reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. 2Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. 3Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Knjiga Postanka - Post 12,1	1. POVIJEST ABRAHAMOVA
10	Knjiga Postanka - Post 12,1	Abramov poziv i seoba
11	Knjiga Postanka - Post 12,1	Jahve reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
12	4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga nećaka Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 6Abram prođe zemljom do mjesta Šekema – do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 7Jahve se javi Abramu pa mu reče: »Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.« Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. Knjiga Postanka - Post 12,4	Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot.
13	Knjiga Postanka - Post 12,4	Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana
14	Knjiga Postanka - Post 12,5	Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga nećaka Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku.
15	Knjiga Postanka - Post 12,6	Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema – do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
16	Knjiga Postanka - Post 12,7	Jahve se javi Abramu pa mu reče: »Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.«
17	Knjiga Postanka - Post 12,7	Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
18	Knjiga Postanka - Post 12,9	Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
19	Abraham u Egiptu Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 11Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: »Znam da si lijepa žena. 12Kad te Egipćani vide, reći će: ‘To je njegova žena’, i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. 13Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život.« 14Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa. 15Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 16Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. 17Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. 18I faraon pozva Abrama pa reče: »Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 19Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!« 20Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo. Knjiga Postanka - Post 12,10	Abraham u Egiptu
20	Knjiga Postanka - Post 12,10	Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
21	Knjiga Postanka - Post 12,14	Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.
22	Knjiga Postanka - Post 12,16	Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.
23	Knjiga Postanka - Post 12,17	Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
24	Knjiga Postanka - Post 12,18	I faraon pozva Abrama pa reče: »Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?
25	Lot se dijeli od Abrahama Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. 2Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. 3Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, 4do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. 5I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, 6tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 7Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. 8Zato Abram reče Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća! 9Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.« Knjiga Postanka - Post 13,1	Lot se dijeli od Abrahama
26	Knjiga Postanka - Post 13,1	Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim
27	Knjiga Postanka - Post 13,2	Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
28	Knjiga Postanka - Post 13,4	do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.
29	Knjiga Postanka - Post 13,5	I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
30	Knjiga Postanka - Post 13,7	Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
31	Knjiga Postanka - Post 13,8	Zato Abram reče Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća!
32	10Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. – Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. – 11Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 12Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. 13A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. 14Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: »Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. 16Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. 17Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati.« 18Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi. Knjiga Postanka - Post 13,12	Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome.
33	Knjiga Postanka - Post 13,14	Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: »Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
34	Knjiga Postanka - Post 13,18	Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.
35	10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine. 11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 12Pograbe i Lota, Abramova bratića – i on je živio u Sodomi – i njegovo blago pa otiđu. 13A bjegunac neki – rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika – donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta amorejske Mamre. 14Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad – rođenu u njegovu domu – njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. 15Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 16Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. Knjiga Postanka - Post 14,12	Pograbe i Lota, Abramova bratića – i on je živio u Sodomi – i njegovo blago pa otiđu.
36	Knjiga Postanka - Post 14,13	A bjegunac neki – rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika –
37	Knjiga Postanka - Post 14,13	donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta amorejske Mamre.
38	Knjiga Postanka - Post 14,14	Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad – rođenu u njegovu domu – njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana.
39	Abraham i Melkisedek Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, ususret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome. 18A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga svevišnjega. 19Blagoslovi ga govoreći: »Od Boga svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! 20I svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!« Abram mu dade desetinu od svega. 21Tada kralj Sodome reče Abramu: »Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!« 22Abram odgovori kralju Sodome: »Ruku uzdižem pred Jahvom, svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 23da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje, da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 24Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.« Knjiga Postanka - Post 14,17	Abraham i Melkisedek
40	Knjiga Postanka - Post 14,19	Blagoslovi ga govoreći: »Od Boga svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
41	Knjiga Postanka - Post 14,20	I svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!« Abram mu dade desetinu od svega.
42	Knjiga Postanka - Post 14,21	Tada kralj Sodome reče Abramu: »Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!
43	Knjiga Postanka - Post 14,22	Abram odgovori kralju Sodome: »Ruku uzdižem pred Jahvom, svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje,
44	Knjiga Postanka - Post 14,23	da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje, da ne kažeš: na meni se Abram obogatio
45	Obećanje i Savez Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: »Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!« 2Abram odgovori: »Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? 3Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« 4Ali mu Jahve opet uputi riječ: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« 5Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. Knjiga Postanka - Post 15,1	Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju:
46	Knjiga Postanka - Post 15,1	»Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!«
47	Knjiga Postanka - Post 15,2	Abram odgovori: »Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin?
48	Knjiga Postanka - Post 15,3	Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.
49	Knjiga Postanka - Post 15,6	Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
50	7Tada mu on reče: »Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« 8A on odvrati: »Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?« 9Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.« 10Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. 11Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 13Tada Bog reče Abramu: »Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, 14ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim blagom. 15A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. 16Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.« 17Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 18Toga je dana Jahve sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: 19Kenijce, Kenižane, Kadmonce, 20Hetite, Perižane, Refaimce, 21Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce.« Knjiga Postanka - Post 15,11	Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.
51	Knjiga Postanka - Post 15,12	Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze
52	Knjiga Postanka - Post 15,13	Tada Bog reče Abramu: »Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina,
53	Knjiga Postanka - Post 15,18	Toga je dana Jahve sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
54	Jišmaelovo rođenje Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara. 2I reče Saraja Abramu: »Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.« Abram posluša riječ Sarajinu. 3Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 4Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 5Tada reče Saraja Abramu: »Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!« 6Nato Abram odvrati Saraji: »Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!« Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. Knjiga Postanka - Post 16,1	Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara
55	Knjiga Postanka - Post 16,2	I reče Saraja Abramu: »Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.«
56	Knjiga Postanka - Post 16,2	Abram posluša riječ Sarajinu.
57	Knjiga Postanka - Post 16,3	Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju,
58	Knjiga Postanka - Post 16,3	pa je dade svome mužu Abramu za ženu.
59	Knjiga Postanka - Post 16,5	Tada reče Saraja Abramu: »Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!«
60	Knjiga Postanka - Post 16,6	Nato Abram odvrati Saraji: »Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!« Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.
61	7Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – 8pa je zapita: »Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?« »Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje«, odgovori ona. 9Nato joj anđeo Jahvin reče: »Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!« 10Još joj reče anđeo Jahvin: »Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.« 11Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: »Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. 12On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići.« 13A Jahvu koji joj govoraše nazva: »Ti si El Roi – svevid Bog, jer« – reče ona – »vidjeh Boga i nakon viđenja – još živim!« 14Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi – Zdenac životvornog Svevida, a eno ga između Kadeša i Bereda. 15Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. 16Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela. Knjiga Postanka - Post 16,15	Rodi Hagara Abramu sina,
62	Knjiga Postanka - Post 16,15	a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.
63	Knjiga Postanka - Post 16,16	Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.
64	Savez i obrezanje Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni. Mojim hodi putem i neporočan budi. 2A savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti.« 3Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje: 4»A ovo je savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; 5i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. 6Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 7Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.« Knjiga Postanka - Post 17,1	Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni. Mojim hodi putem i neporočan budi.
65	Knjiga Postanka - Post 17,3	Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:
66	Knjiga Postanka - Post 17,5	i nećeš se više zvati Abram –
67	Knjiga Postanka - Post 17,5	već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.
68	9Još reče Bog Abrahamu: »A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. 11Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između mene i vas. 12Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj savez na vašem tijelu ostati vječnim savezom. 14Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj savez.« Knjiga Postanka - Post 17,9	Još reče Bog Abrahamu: »A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke
69	15Još reče Bog Abrahamu: »Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. 16Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.« 17Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: »Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!« 18Abraham reče Bogu: »Neka tvojom milošću Jišmael poživi!« 19A Bog reče: »Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 20I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. 21Ali ću držati svoj savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.« 22Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. 23Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem – sve muške ukućane – pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. 24Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, 25a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. 26Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; 27i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca – svi s njim bijahu obrezani. Knjiga Postanka - Post 17,15	Još reče Bog Abrahamu: »Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti.
70	Knjiga Postanka - Post 17,17	Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: »Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!«
71	Knjiga Postanka - Post 17,18	Abraham reče Bogu: »Neka tvojom milošću Jišmael poživi!«
72	Knjiga Postanka - Post 17,22	Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže.
73	Knjiga Postanka - Post 17,23	Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem – sve muške ukućane – pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.
74	Knjiga Postanka - Post 17,24	Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,
75	Knjiga Postanka - Post 17,26	Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael;
76	Abraham i tajanstveni posjetitelji Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima ususret. Pade ničice na zemlju 3pa reče: »Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! 4Nek’ se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. 5Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili.« Oni odgovore: »Dobro, učini kako si rekao!« Knjiga Postanka - Post 18,1	Abraham i tajanstveni posjetitelji
77	6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!« 7Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9»Gdje ti je žena Sara?« – zapitaju ga. »Eno je pod šatorom«, odgovori. 10Onda on reče: »Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.« Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. 11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: »Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!« 13Onda Jahve upita Abrahama: »A zašto se Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?’ 14Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina.« 15Sara se napravi nevještom govoreći: »Nisam se smijala.« Jer se prestrašila. Ali on reče: »Jesi, smijala si se!« Knjiga Postanka - Post 18,6	Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!«
78	Knjiga Postanka - Post 18,7	Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
79	Knjiga Postanka - Post 18,11	Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
80	Knjiga Postanka - Post 18,13	Onda Jahve upita Abrahama: »A zašto se Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?’
81	Abraham posreduje za Sodomu Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: »Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti 18kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 19Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.« 20Onda Jahve nastavi: »Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.« 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primače bliže i reče: »Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?« 26»Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih«, odvrati Jahve, »zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.« Knjiga Postanka - Post 18,16	Abraham posreduje za Sodomu
82	Knjiga Postanka - Post 18,16	Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati.
83	Knjiga Postanka - Post 18,17	Jahve pomisli: »Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti
84	Knjiga Postanka - Post 18,18	kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
85	Knjiga Postanka - Post 18,19	Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.
86	Knjiga Postanka - Post 18,22	Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.
87	Knjiga Postanka - Post 18,23	Nato se Abraham primače bliže i reče: »Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
88	27»Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu«, opet progovori Abraham. – »Ja, prah i pepeo! 28Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?« »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet«, odgovori. 29»Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?« – opet će Abraham. »Neću to učiniti zbog četrdesetorice«, odgovori. 30»Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?« – opet će on. »Neću to učiniti«, odgovori, »ako ih ondje nađem samo trideset.« 31»Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu«, nastavi dalje. »Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?« »Neću ga uništiti«, odgovori, »zbog dvadesetorice.« 32»Neka se Gospodin ne ljuti«, on će opet, »ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?« »Neću ga uništiti zbog njih deset«, odgovori. 33Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. Knjiga Postanka - Post 18,27	Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu«, opet progovori Abraham. – »Ja, prah i pepeo!
89	Knjiga Postanka - Post 18,29	»Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?« – opet će Abraham. »Neću to učiniti zbog četrdesetorice«, odgovori.
90	Knjiga Postanka - Post 18,33	Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.
91	23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. Knjiga Postanka - Post 19,27	Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
92	Knjiga Postanka - Post 19,29	Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
93	Abraham i Sara u Geraru Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: »Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.« 4A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: »Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla: ‘On je moj brat.’ Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.« 6Bog mu odvrati u snu: »Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.« Knjiga Postanka - Post 20,1	Abraham i Sara u Geraru
94	Knjiga Postanka - Post 20,1	Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru
95	Knjiga Postanka - Post 20,2	rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi.
96	8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: »Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10Što si, dakle, na umu imao«, upita dalje Abimelek, »kad si tako radio?« 11Abraham uzvrati: »Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: ‘Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat.’« 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15Abimelek zatim reče: »Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!« 16A Sari reče: »Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana.« 17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati. 18Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu. Knjiga Postanka - Post 20,9	Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: »Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.
97	Knjiga Postanka - Post 20,11	Abraham uzvrati: »Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene.
98	Knjiga Postanka - Post 20,14	Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.
99	Knjiga Postanka - Post 20,17	Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.
100	Knjiga Postanka - Post 20,18	Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.
101	Izakovo rođenje, Hagara otjerana Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: 2Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. 3Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 5Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6Sara reče: »Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se.« 7Još doda: »Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti? Ipak sina mu rodih u starosti.« 8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 10pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!« 11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 12Ali Bog reče Abrahamu: »Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. 13I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.« Knjiga Postanka - Post 21,2	Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio.
102	Knjiga Postanka - Post 21,3	Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
103	Knjiga Postanka - Post 21,4	I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio
104	Knjiga Postanka - Post 21,5	Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
105	Knjiga Postanka - Post 21,7	Još doda: »Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti? Ipak sina mu rodih u starosti.«
106	Knjiga Postanka - Post 21,8	Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
107	Knjiga Postanka - Post 21,9	Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom
108	Knjiga Postanka - Post 21,10	pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!«
109	Knjiga Postanka - Post 21,11	To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin.
110	Knjiga Postanka - Post 21,12	Ali Bog reče Abrahamu: »Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.
111	14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko lûk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje. 17Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« 19Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. 20Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz lûka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. Knjiga Postanka - Post 21,14	Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe.
112	Abraham i Abimelek u Beer Šebi U to vrijeme Abimelek – koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske – reče Abrahamu: »Bog je s tobom u svemu što radiš. 23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje, nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio.« 24»Kunem se«, odgovori Abraham. 25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 26A Abimelek reče: »Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas.« 27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 28Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada. 29Nato Abimelek zapita Abrahama: »Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?« 30A on odgovori: »Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.« 31Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. 32Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 33Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve – Boga vječnoga. 34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. Knjiga Postanka - Post 21,22	Abraham i Abimelek u Beer Šebi
113	Knjiga Postanka - Post 21,22	U to vrijeme Abimelek – koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske – reče Abrahamu: »Bog je s tobom u svemu što radiš.
114	Knjiga Postanka - Post 21,24	»Kunem se«, odgovori Abraham.
115	Knjiga Postanka - Post 21,25	Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
116	Knjiga Postanka - Post 21,27	Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez.
117	Knjiga Postanka - Post 21,28	Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada.
118	Knjiga Postanka - Post 21,29	Nato Abimelek zapita Abrahama: »Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?«
119	Knjiga Postanka - Post 21,33	Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve – Boga vječnoga
120	Knjiga Postanka - Post 21,34	Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.
121	Bog kuša Abrahama Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« 2Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« 3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. 4Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. 5Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.« 6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. 7Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me, sine!« – javi se on. »Evo kremena i drva«, opet će sin, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« 8»Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« – odgovori Abraham. I nastave put. 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« – odgovori on. 12»Ne spuštaj ruku na dječaka«, reče, »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.« 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14Onome mjestu Abraham dade ime »Jahve proviđa«. Zato se danas veli: »Na brdu Jahvina proviđanja.« Knjiga Postanka - Post 22,1	Bog kuša Abrahama
122	Knjiga Postanka - Post 22,1	Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju.
123	Knjiga Postanka - Post 22,1	Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!«
124	Knjiga Postanka - Post 22,3	Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
125	Knjiga Postanka - Post 22,4	Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka.
126	Knjiga Postanka - Post 22,5	Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.«
127	Knjiga Postanka - Post 22,6	Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.
128	Knjiga Postanka - Post 22,7	Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me, sine!« – javi se on. »Evo kremena i drva«, opet će sin, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«
129	Knjiga Postanka - Post 22,8	»Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« – odgovori Abraham. I nastave put.
130	Knjiga Postanka - Post 22,9	Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
131	Knjiga Postanka - Post 22,10	Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.
132	Knjiga Postanka - Post 22,11	Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: »Abrahame!
133	Knjiga Postanka - Post 22,11	Abrahame!« »Evo me!« – odgovori on
134	Knjiga Postanka - Post 22,13	Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu.
135	Knjiga Postanka - Post 22,13	Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
136	15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.« 19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. Knjiga Postanka - Post 22,14	Onome mjestu Abraham dade ime »Jahve proviđa«. Zato se danas veli: »Na brdu Jahvina proviđanja.«
137	Knjiga Postanka - Post 22,15	Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put
138	Knjiga Postanka - Post 22,19	Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu.
139	Knjiga Postanka - Post 22,19	U Beer Šebi se Abraham nastani.
140	Nahorovo koljeno Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: »I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: 21njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela – oca Aramova, 22Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.« 23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. 24A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku. Knjiga Postanka - Post 22,20	Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: »I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:
141	Knjiga Postanka - Post 22,23	Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.
142	Grob patrijarhâ Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. 2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom. 3Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: 4»Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je.« 5A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: 6»Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu.« 7Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni 8te im reče: »Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, 9da mi proda špilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje.« Knjiga Postanka - Post 23,2	Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom.
143	Knjiga Postanka - Post 23,3	Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim:
144	Knjiga Postanka - Post 23,5	A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:
145	Knjiga Postanka - Post 23,7	Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni
146	10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima – svi koji su sjedili u vijeću onoga grada: 11»Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i špilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu.« 12Abraham se duboko nakloni mještanima, 13a onda progovori Efronu da mještani čuju na svoje uši: »Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!« 14Efron odgovori Abrahamu: 15»Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!« 16Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi – četiri stotine srebrnika trgovačke mjere. 17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri – poljana, špilja i sva stabla što su bila na poljani – 18prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga grada. 19A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri – danas Hebronu – u zemlji kanaanskoj. 20Tako je poljana i špilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje. Knjiga Postanka - Post 23,10	A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima – svi koji su sjedili u vijeću onoga grada:
147	Knjiga Postanka - Post 23,12	Abraham se duboko nakloni mještanima,
148	Knjiga Postanka - Post 23,14	Efron odgovori Abrahamu:
149	Knjiga Postanka - Post 23,16	Abraham se složi s Efronom;
150	Knjiga Postanka - Post 23,16	isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi – četiri stotine srebrnika trgovačke mjere.
151	Knjiga Postanka - Post 23,18	prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga grada.
152	Knjiga Postanka - Post 23,19	A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri – danas Hebronu – u zemlji kanaanskoj.
153	Knjiga Postanka - Post 23,20	Tako je poljana i špilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.
154	2. POVIJEST IZAKOVA Izak i Rebeka Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. 2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: »Stavi svoju ruku pod moje stegno 3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, 4nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.« 5A sluga mu reče: »A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?« 6Abraham mu odgovori: »Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! 7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. 8A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!« 9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. Knjiga Postanka - Post 24,1	Abraham bijaše već ostario, zašao u godine,
155	Knjiga Postanka - Post 24,1	Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.
156	Knjiga Postanka - Post 24,2	Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: »Stavi svoju ruku pod moje stegno
157	Knjiga Postanka - Post 24,6	Abraham mu odgovori: »Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!
158	Knjiga Postanka - Post 24,9	Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
159	10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 11Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. 12Onda reče: »Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas ususret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 13Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 14pa neka djevojka kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.« Knjiga Postanka - Post 24,12	Onda reče: »Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas ususret i
160	Knjiga Postanka - Post 24,12	mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
161	15Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu. 16Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore. 17Sluga joj potrča ususret i reče: »Daj mi malo vode iz svog vrča!« 18»Pij, gospodine!« – odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. 19Kad je njega napojila, reče: »Nalit ću i tvojim devama da se napoje.« 20Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama. 21Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. 22Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 23Zatim reče: »Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?« 24Ona mu odgovori: »Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.« 25Još mu doda: »Ima slame i piće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište.« 26Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 27i progovori: »Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara.« Knjiga Postanka - Post 24,15	Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.
162	Knjiga Postanka - Post 24,27	i progovori: »Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara.«
163	34»Ja sam sluga Abramov«, poče on. 35»Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 37Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 38nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.’ 39A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?’ 40On mi odgovori: ‘Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 41Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.’ 42Danas dođoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, 43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! – 44i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! – ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’ 45Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!’ 46Ona brzo spusti vrč i odvrati: ‘Pij! A napojit ću i tvoje deve.’ Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 47Pitao sam je: ‘Čija si kći?’ Odgovorila je: ‘Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 48Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gopodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. 49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.« Knjiga Postanka - Post 24,34	»Ja sam sluga Abramov«, poče on.
164	Knjiga Postanka - Post 24,42	Danas dođoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,
165	50Tada odgovore Laban i Betuel: »Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. 51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.« 52Kad Abramov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. 53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. 54Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: »Pustite me da se vratim svome gospodaru!« 55A njezin brat i majka odgovore: »Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!« 56On im reče: »Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!« 57Oni odgovore: »Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!« 58Dozovu Rebeku pa je upitaju: »Hoćeš li poći s ovim čovjekom?« Ona odgovori: »Hoću.« 59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60Blagoslove Rebeku i reknu joj: »Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!« 61Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. 62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. 63U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. 64Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve 65pa zapita slugu: »Tko je onaj čovjek što poljem ide nama ususret?« A sluga odgovori: »Ono je moj gospodar.« Nato ona uze koprenu te se pokri. 66Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. 67Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. Knjiga Postanka - Post 24,52	Kad Abramov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.
166	Knjiga Postanka - Post 24,59	I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
167	Keturini sinovi Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. 2Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 3A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. 4Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. Knjiga Postanka - Post 25,1	Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura.
168	Smrt Abrahamova Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 6a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku – daleko od svog sina Izaka – u istočni kraj. 7Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. 8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi – star i pun godina – te bi pridružen svojim precima. 9Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u špilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 10to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. Knjiga Postanka - Post 25,5	Smrt Abrahamova
169	Knjiga Postanka - Post 25,5	Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka
170	Knjiga Postanka - Post 25,6	a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku – daleko od svog sina Izaka – u istočni kraj.
171	Knjiga Postanka - Post 25,7	Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina.
172	Knjiga Postanka - Post 25,8	Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi – star i pun godina – te bi pridružen svojim precima
173	Knjiga Postanka - Post 25,10	to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova.
174	Knjiga Postanka - Post 25,10	Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara.
175	Knjiga Postanka - Post 25,11	Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja.
176	Potomci Jišmaelovi Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara. 13A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, 14Mišma, Duma, Masa, 15Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. 16To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. 17A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. 18Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći. Knjiga Postanka - Post 25,12	Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela,
177	Knjiga Postanka - Post 25,12	koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara.
178	3. POVIJEST JAKOVLJEVA Rođenje i mladost Ezava i Jakova Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. 20Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. 21Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. 22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: »Ako je tako, zašto ću živjeti!« Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 23I Jahve joj reče: »Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.« Knjiga Postanka - Post 25,19	Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka:
179	Knjiga Postanka - Post 25,19	Izak se rodio od Abrahama.
180	Izak u Geraru i Beer Šebi U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. 2Jahve mu se ukaza i reče: »Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti. 3U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. 4Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; 5a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!« Knjiga Postanka - Post 26,1	U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.
181	Knjiga Postanka - Post 26,3	U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.
182	Knjiga Postanka - Post 26,5	a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!«
183	12Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao 13te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. 14Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 15Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale – u vrijeme njegova oca Abrahama – i napuniše ih zemljom. 16Onda Abimelek reče Izaku: »Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!« 17Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. 18Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, 20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: »Naša je voda!« Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. 21A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna. 22Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: »Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo.« Knjiga Postanka - Post 26,15	Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale – u vrijeme njegova oca Abrahama – i napuniše ih zemljom.
184	Knjiga Postanka - Post 26,18	Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama,
185	Knjiga Postanka - Post 26,18	a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.
186	23Odande se popne u Beer Šebu. 24Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: »Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit’, zbog Abrahama, sluge svojega.« 25Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar. Knjiga Postanka - Post 26,24	Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: »Ja sam Bog oca tvoga Abrahama.
187	Knjiga Postanka - Post 26,24	Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit’, zbog Abrahama, sluge svojega.«
188	1Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: »Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke. 3A Bog svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. 4Neka protegne na te blagoslov Abramov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!« 5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: »Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka«, 7i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, 8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. 9Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. Knjiga Postanka - Post 28,4	Neka protegne na te blagoslov Abramov, na te i na tvoje potomstvo,
189	Knjiga Postanka - Post 28,4	tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!«
190	Knjiga Postanka - Post 28,9	Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.
191	Jakovljev san u Betelu Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 11Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. 13Uza nj je Jahve te mu govori: »Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. 14Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.« 16Jakov se probudi od sna te reče: »Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!« 17Potresen, uzviknu: »Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!« 18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. Knjiga Postanka - Post 28,13	Uza nj je Jahve te mu govori: »Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu.
192	36Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: »Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? 37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom. 38Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 39Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. 40Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. 41Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abramov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.« Knjiga Postanka - Post 31,42	Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abramov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.«
193	51Potom Laban reče Jakovu: »Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: 52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. 53Neka Bog Abramov i Bog Nahorov budu naši suci!« Jakov se zakune Bogom – Strahom svoga oca Izaka. 54Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici. Knjiga Postanka - Post 31,53	Neka Bog Abramov i Bog Nahorov budu naši suci!« Jakov se zakune Bogom – Strahom svoga oca Izaka.
194	Jakovljeve pripreme za susret s Ezavom Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 5i naloži im: »Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: ‘Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.’« 7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: »Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti ususret sa četiri stotine momaka.« 8Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10Onda se Jakov pomoli: »O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!’ 11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 13Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.’« Knjiga Postanka - Post 32,10	Onda se Jakov pomoli: »O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!’
195	9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reče: »Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.« Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo narodâ, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.« 13A onda Bog ode od njega gore. 14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. Knjiga Postanka - Post 35,12	Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.«
196	Kratke bilješke o Jakovljevoj obitelji Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. 22Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. 23S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; 24s Rahelom: Josipa i Benjamina; 25s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; 26sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu. 27Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron – gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. 28Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. 29Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov. Knjiga Postanka - Post 35,27	Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron – gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice.
197	13Nato ih uze Josip obojicu – Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno – te ih k njemu primače. 14Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu – tako je držao ruke unakrst – iako je Manaše bio prvorođenac. 15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: »Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, 16anđeo koji me od svakog zla izbavljao – djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!« Knjiga Postanka - Post 48,15	Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: »Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,
198	Knjiga Postanka - Post 48,16	anđeo koji me od svakog zla izbavljao – djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!«
199	Posljednje upute i smrt Jakovljeva Poslije toga im dade ovu naredbu: »Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30u špilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32Polje i špilja na njemu kupljeni su od Hetitâ.« 33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuče noge natrag na postelju te izdahnu – pridruži se svojim precima. Knjiga Postanka - Post 49,30	u špilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.
200	Knjiga Postanka - Post 49,31	Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.
201	7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici – odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 10Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: »To ti je svečano naricanje Egipćana!« Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 12Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: 13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u špilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 14Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egi pat – on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. Knjiga Postanka - Post 50,13	odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u špilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
202	22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. 23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. 24Napokon reče Josip svojoj braći: »Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.« 25Tada Josip zakune Izraelove sinove: »Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!« 26Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes. Knjiga Postanka - Post 50,24	Napokon reče Josip svojoj braći: »Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«
203	Bog poziva Mojsija za vođu hebrejskom narodu Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. 24Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih. Knjiga Izlaska - Izl 2,24	Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
204	Gorući grm Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3»Hajde da priđem«, reče Mojsije, »i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« – javi se. 5»Ne prilazi ovamo!« – reče. »Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam«, nastavi, »Bog tvoga oca; Bog Abramov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. Knjiga Izlaska - Izl 3,6	Ja sam«, nastavi, »Bog tvoga oca; Bog Abramov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
205	Bog objavljuje svoje ime Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« 14»Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.« 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.« Knjiga Izlaska - Izl 3,15	Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«
206	Mojsijevo poslanje »Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: ‘Jahve, Bog otaca – Bog Abramov, Izakov i Jakovljev – objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu. 17Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca – u zemlju kojom teče med i mlijeko!’ 18Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: ‘Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.’ 19Znam ja da vas egipatski kralj neće pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. 20Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti. 21Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome narodu, pa kad pođete, nećete poći praznih ruku. 22Svaka će žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kući nakita srebrnog i zlatnog i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane.« Knjiga Izlaska - Izl 3,16	Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: ‘Jahve, Bog otaca – Bog Abramov, Izakov i Jakovljev – objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu.
207	Čudesni znaci Mojsijeva poslanstva Mojsije uzvrati: »Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: ‘Jahve ti se nije objavio’?« 2»Što ti je to u ruci?« – zapita ga Jahve. »Štap«, odgovori. 3»Baci ga na zemlju!« – naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače. 4Onda Jahve reče Mojsiju: »Pruži ruku i uhvati je za rep.« I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. 5»Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.« 6Još mu Jahve rekne: »Uvuci ruku u njedra.« On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle – ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 7»Stavi opet ruku u njedra!« – naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle – opet je bila kao i ostali dio tijela. 8»Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja. 9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti.« Knjiga Izlaska - Izl 4,5	»Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.«
208	Novo obećanje oslobođenja Jahve reče Mojsiju: »Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit će ih da odu; pod jakom rukom sâm će ih iz svoje zemlje istjerati.« 2Još reče Bog Mojsiju: »Ja sam Jahve. 3Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Jahve. 4I sklopio sam svoj savez s njima da ću im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. 5A sada, pošto sam čuo uzdisaje Izraelaca koje Egipćani drže u ropstvu, sjetih se svoga saveza. 6Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. 7Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 8Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.« 9Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. 10Onda Jahve reče Mojsiju: 11»Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje.« 12Mojsije prozbori Jahvi: »Kad me Izraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!« 13Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. Knjiga Izlaska - Izl 6,3	Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Jahve.
209	Knjiga Izlaska - Izl 6,8	Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.«
210	Zagovor Mojsijev Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: »O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! 12Zašto bi Egipćani morali reći: ‘U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! 13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ‘Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’« 14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio. Knjiga Izlaska - Izl 32,13	Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ‘Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’«
211	Nastavlja se put u obećanu zemlju Jahve reče Mojsiju: »Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima. 2Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 3Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja s vama neću poći – jer ste narod tvrde šije – da vas putem ne istrijebim.« 4Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. 5Jer reče Jahve Mojsiju: »Kaži Izraelcima: ‘Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.’« 6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. Knjiga Izlaska - Izl 33,1	Jahve reče Mojsiju: »Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima.
212	Bog ostaje vjerni saveznik »Onda će se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat će oni svoju krivnju. 42Tada ću se ja sjetiti svoga saveza s Jakovom i svoga saveza s Izakom; sjetit ću se svoga saveza s Abrahamom – zemlje ću se sjetiti. 43Zemlja će, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni će ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone. 44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih zabaciti niti ću ih prezreti tako da ih posve uništim i da prekršim svoj savez s njima. Ta ja sam Jahve, Bog njihov. 45Radi njih sjetit ću se saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naočigled narodâ da budem njihov Bog, ja Jahve.« 46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio između sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu. Levitski zakonik - Lev 26,42	Tada ću se ja sjetiti svoga saveza s Jakovom i svoga saveza s Izakom; sjetit ću se svoga saveza s Abrahamom – zemlje ću se sjetiti.
213	6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: »Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? 8Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 9Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: 11‘Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’ 12Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. 14A sad vi – grešni naraštaj – ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. 15Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod.« Knjiga Brojeva - Br 32,11	Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’
214	Božja zapovijed i Božje obećanje »Jahve, Bog naš, reče nam na Horebu: ‘Dosta ste boravili na ovome brdu. 7Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 8Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’« Ponovljeni zakon - Pnz 1,8	Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’«
215	Ljubav prema Bogu – srž Zakona »Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. 7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. 8Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! 9Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! 10A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati – u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; 11u kuće pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane čatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio – i sit se najedeš: 12pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 13Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. 14Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda što su oko vas. 15Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. 16Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. 17Točno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. 18Čini što je pravo i dobro u očima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima 19da će iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe. Tako je obećao Jahve.« Ponovljeni zakon - Pnz 6,10	A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati – u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao;
216	Pobjeda i spasenje dolazi od Boga, a ne od čovjeka »Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; 2narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje već poznaješ i o kojima si slušao: ‘Tko da odoli Anakovcima?’ 3Znaj, dakle, danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on će ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti ćeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. 4Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reći u srcu svome: ‘Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.’ Naprotiv, zbog opačina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. 5Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i čestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opačine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi riječ kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 6Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!« Ponovljeni zakon - Pnz 9,5	Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i čestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opačine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi riječ kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
217	Mojsijev zagovor »Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti. 26Jahvu sam molio i rekao: ‘Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta. 27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov, 28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 29A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.’« Ponovljeni zakon - Pnz 9,27	Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov,
218	9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, 10djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru – od onoga koji ti siječe drva do onoga koji ti nosi vodu – 11da stupite u savez s Jahvom, Bogom svojim, u savez zakletvom potvrđen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa 12da danas od tebe učini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 13I ne sklapam danas ovaj savez sa zakletvom samo s vama 14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.« Ponovljeni zakon - Pnz 29,12	da danas od tebe učini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
219	Život ili smrt »Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. 16Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, 18ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. 19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim: Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.« Ponovljeni zakon - Pnz 30,20	ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim: Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.«
220	Mojsijeva smrt Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 2sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 3zatim Negeb, područje doline Jerihona – grada palmi – do Soara. 4Potom mu reče Jahve: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.« 5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. 6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. 7Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja – tugovanja za Mojsijem. 9A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Jahve naredio Mojsiju. Ponovljeni zakon - Pnz 34,4	Potom mu reče Jahve: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.«
221	3. VELIKA SKUPŠTINA U ŠEKEMU Jahvina ljubav prema Izraelu Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 2Tada reče Jošua svemu narodu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abramov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 3Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. 5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam učinio u njemu i tada sam vas izveo. 6Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipćani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. 7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. 8Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji žive s onu stranu Jordana. Zaratiše s vama i ja ih dadoh u vaše ruke; uzeli ste u baštinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uništio. Jošua - Jš 24,2	Tada reče Jošua svemu narodu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abramov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima.
222	Jošua - Jš 24,3	Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka.
223	36Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Jahve, Bože Abramov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. 37Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.« 38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. 39Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Jahve je Bog! Jahve je Bog!« 40Ilija im reče: »Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!« I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 18,36	Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Jahve, Bože Abramov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo.
224	Pobjeda nad Aramejcima Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. 23Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. 24Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. 25Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 13,23	Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.
225	Od Šema do Abrahama Šem, Arpakšad, Šelah, 25Eber, Peleg, Rau, 26Serug, Nahor, Tarah, 27Abram, to jest Abraham. 28Abrahamovi sinovi: Izak i Jišmael. 29Ovo je njihovo rodoslovlje: Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 1,24	Od Šema do Abrahama Šem, Arpakšad, Šelah,
226	Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 1,27	Abram, to jest Abraham.
227	Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 1,27	Abram, to jest Abraham.
228	Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 1,28	Abrahamovi sinovi: Izak i Jišmael.
229	Jišmaelci Jišmaelov prvenac Nebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam, 30Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, 31Jetur, Nafiš i Kedma. To su Jišmaelovi sinovi. 32Sinovi Keture, Abrahamove inoče: ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Sinovi Jokšanovi jesu: Šeba i Dedan. 33Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su oni bili Keturini sinovi. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 1,32	Sinovi Keture, Abrahamove inoče: ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Sinovi Jokšanovi jesu: Šeba i Dedan.
230	Izak i Ezav Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael. 35Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah. 36Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek. 37Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 1,34	Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael.
231	11Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 12Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih. 13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. 14On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 15Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja; 16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 16,16	Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.
232	10Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: »Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! 11Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! 12Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. 13I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime. 14Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! 15Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. 16Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! 17Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 18Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! 19A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!« Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 29,18	Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi!
233	Vjera i sveto pjevanje u edomskom ratu Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata. 2Ali Jošafat dobi ovu vijest: »Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.« 3Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. 4Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. 5Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u domu Jahvinu, pred novim predvorjem 6i reče: »Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožačkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. 7Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; 8i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj svetište tvojem imenu govoreći: 9‘Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni mač ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim domom i pred tobom, jer je tvoje ime u ovom domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.’ Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 20,7	Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama;
234	Poziv na Pashu Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 2Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca. 3Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4I to je bilo pravo u kraljevim očima i u očima svega zbora, 5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: »Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 30,6	Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: »Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.
235	6Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju. 7Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. Nehemija - Neh 9,7	Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao,
236	Nehemija - Neh 9,7	iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham.
237	12Čuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuđinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proročki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene među svojom braćom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit će zemlju u nasljedstvo. 13I onda, sine, ljubi svoju braću i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braćom, ni pred sinovima i kćerima svoga naroda, skanjujući se da odabereš ženu između njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. Tobija - Tob 4,12	Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene među svojom braćom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit će zemlju u nasljedstvo.
238	21Jer budemo li osvojeni mi, bit će osvojena i sva Judeja i opljačkano naše svetište, a on će to obeščašćenje osvetiti našom krvlju. 22Pokolj braće naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit će na glavu našu među poganima, među kojima ćemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismijavanja za naše gospodare, 23jer se naše ropstvo neće pretvoriti u naklonost, nego će ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. 24Stoga, braćo, pokažimo svojoj braći da od nas zavisi život njihov te da svetište, Hram i žrtvenik počivaju na nama. 25Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. 26Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. Judita - Jdt 8,26	Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.
239	Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abramov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvoja baština. <17g>Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! <17h>Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!« <17i>I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim. Estera - Est 4,17	Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abramov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvoja baština.
240	Matatijina oporuka i smrt A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: »U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djelâ što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 2,52	Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?
241	19Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji: 20»Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog svećenika Oniju. 21Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braća i da su od Abrahamova roda. 22Sad, kad to znamo, bit će nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju. 23Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka.« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 12,21	Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braća i da su od Abrahamova roda.
242	I. PISMA EGIPATSKIM ŽIDOVIMA PRVO PISMO Braću Židove u Egiptu pozdravljaju njihova braća Židovi iz Jeruzalema i iz židovske zemlje i žele im nepomućeni mir. 2Obasuo vas Bog dobročinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! 3Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite velikodušno i radosno! 4Otvorio vaše srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir! 5Uslišao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje! 6U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo. 7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo: »U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo, 8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove.« 9Sad vam pišemo da biste u mjesecu kislevu svetkovali Blagdan sjenicâ. Godine sto osamdeset i osme. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,2	Obasuo vas Bog dobročinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama!
243	7Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte! 8Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevači vrsni! 9Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju. 10Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen. Psalmi - Ps 47,10	Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen.
244	6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 7On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 8On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. Psalmi - Ps 105,6	Abramov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
245	Psalmi - Ps 105,9	Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
246	40Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 42Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 44I dade im zemlje poganske, trud narodâ baštiniše, 45da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja! Psalmi - Ps 105,42	Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
247	Abraham Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan; 20on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio savez s njim; on je taj savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao. 21Zato mu je Gospod zakletvom obećao da će blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da će ga umnožiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u baštinu, od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih. Knjiga Sirahova - Sir 44,19	Abraham
248	Knjiga Sirahova - Sir 44,19	Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan;
249	Izak i Jakov I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajamčio 23blagoslov svih ljudi i utemeljio je savez na glavi Jakovljevoj. I utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u baštinu: podijelio je na dijelove i razdijelio među dvanaest plemena. Knjiga Sirahova - Sir 44,22	I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajamčio
250	22Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: »Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti, 23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.« Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. 24Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku. Izaija - Iz 29,22	Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: »Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti,
251	Bog je s Izraelom Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca! 9Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: »Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio.« 10Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. Izaija - Iz 41,8	Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca!
252	Spas Abrahamovih sinova Čujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni i jamu duboku iz koje ste izvađeni. 2Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al’ sam ga blagoslovio i umnožio. 3Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat’, i zahvalnice i glas hvalospjeva. Izaija - Iz 51,1	Spas Abrahamovih sinova Čujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni i jamu duboku iz koje ste izvađeni.
253	Izaija - Iz 51,2	Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al’ sam ga blagoslovio i umnožio.
254	15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni, 16jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Izaija - Iz 63,16	jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.
255	19I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 20Ovako govori Jahve: »Ako možete razvrći savez moj s danom i savez moj s noći, tako da ni dana ni noći više ne bude u pravo vrijeme, 21moći će se raskinuti i savez moj sa slugom mojim Davidom te više neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i svećenicima koji mi služe. 22Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe.« 23I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 24»Nisi li opazio što ovi ljudi govore: ‘Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?’ I s prezirom poriču narod moj kao da mi više nije narod.« 25Ovako govori Jahve: »Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem.« Jeremija - Jr 33,26	mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem.«
256	27Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti, 28kako si obećao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim riječima: 29‘Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo će se smanjiti među narodima kamo ću ih raspršiti; 30a znam, taj narod tvrde šije neće poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni će se opametiti 31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat ću im srce i uši da čuju. 32Oni će me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat će se moga imena; obratit će se, i smekšat će im se tvrda šija, 33i odvratit će se od opakih svojih djela, jer sjetit će se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu. 34Tada ću ih dovesti natrag u zemlju koju sam obećao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit ću ih, i oni se više neće smanjivati. 35I uspostavit ću s njima vječni savez: ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. I neću više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao.' Baruh - Bar 2,34	Tada ću ih dovesti natrag u zemlju koju sam obećao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit ću ih, i oni se više neće smanjivati.
257	Opustošenje zemlje I dođe mi riječ Jahvina: 24»Sine čovječji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: ‘Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo – nama je zemlja dana u posjed!’ 25Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Vi blagujete po gorama, oči podižete kumirima svojim, krv prolijevate – i još da posjedujete ovu zemlju? 26Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega – i još da posjedujete ovu zemlju?’ 27Ovo im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Života mi moga, oni koji su u ruševinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti! 28Tako ću zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko više neće njima prolaziti. 29I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih počiniše.’« Ezekiel - Ez 33,24	»Sine čovječji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: ‘Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo – nama je zemlja dana u posjed!’
258	34O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, 35ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, 36kojima si obećao umnožit’ potomstvokao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. Daniel - Dn 3,35	ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,
259	Vapaj za oproštenjem Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? 19Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! 20Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih. Mihej - Mih 7,20	Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.
260	I. ROĐENJE I DJETINJSTVO ISUSOVO Kraljevsko rodoslovlje Isusovo (Lk 3, 23–38) Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. 3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 6Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 11Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Evanđelje po Mateju - Mt 1,1	Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova
261	Evanđelje po Mateju - Mt 1,2	Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća
262	12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. 17U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja. Evanđelje po Mateju - Mt 1,17	U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
263	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mk 1, 1–8; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–28) U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2»Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donòsite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.« 11»Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Evanđelje po Mateju - Mt 3,9	I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’
264	Evanđelje po Mateju - Mt 3,9	Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu.
265	Vjera jednoga rimskog satnika (Lk 7, 1–10; Iv 4, 43–54) Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6»Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« 7Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« 8Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.« 10Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.« 13I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas. Evanđelje po Mateju - Mt 8,11	A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom
266	Uskrsnuće mrtvih (Mk 12, 18–27; Lk 20, 27–40) Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 24»Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 25Bijahu tako u nas sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27A nakon svih umrije i žena. 28Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.« 29Odgovori im Isus: »U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. 31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32Ja sam Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!« 33Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Evanđelje po Mateju - Mt 22,32	Ja sam Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!«
267	Uskrsnuće mrtvih (Mt 22, 23–33; Lk 20, 27–40) Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 19»Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 20Sedmorica braće bijahu. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 21I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. 22I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 23Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.« 24Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. 26A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abramov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.« Evanđelje po Marku - Mk 12,26	A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abramov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?
268	51Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. 52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. 53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: 55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovudovijeka.« Evanđelje po Luki - Lk 1,55	spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
269	Hvalospjev Zaharijin »Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. Evanđelje po Luki - Lk 1,73	zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
270	7Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: »Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. 9Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.« 10Pitalo ga mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« 11On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« 13Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« 14Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.« Evanđelje po Luki - Lk 3,8	Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’
271	Evanđelje po Luki - Lk 3,8	Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu
272	Zakonsko podrijetlo Isusovo (Mt 1, 1–17) Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše – kako se smatralo – sin Josipov, Elijev, 24Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. 25Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, 26Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, 27Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, 28Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, 29Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, 30Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, 31Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, 32Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, 33Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, 34Jakovljev, Izakov, Abramov, Terahov, Nahorov, 35Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, 36Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, 37Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, 38Enošev, Šetov, Adamov, Božji. Evanđelje po Luki - Lk 3,34	Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše – kako se smatralo – sin Josipov, Elijev....Jakovljev, Izakov, Abramov, Terahov, Nahorov,
273	Ozdravljenje zgrbljene žene u subotu Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. 11Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« 13I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. 14Nadstojnik sinagoge – ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio – govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji!« 15Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 16Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?« 17Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. Evanđelje po Luki - Lk 13,16	Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?«
274	Odbačenje nevjernih Židova. Poziv poganima (Mt 7, 13–14. 21–23) Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. 23Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?« A on im reče: 24»Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.« 25»Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ 26Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ 27A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’« 28»Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. 29I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 30Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« Evanđelje po Luki - Lk 13,28	Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene
275	Bogataš i Lazar »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« 22»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ 25Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’« 27»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ 29Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ 30A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ 31Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« Evanđelje po Luki - Lk 16,22	Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan
276	Evanđelje po Luki - Lk 16,23	Sada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara
277	Evanđelje po Luki - Lk 16,24	pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.
278	Evanđelje po Luki - Lk 16,25	Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš
279	Evanđelje po Luki - Lk 16,29	Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’
280	Evanđelje po Luki - Lk 16,30	A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.
281	Zakej carinik I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, 2eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. 3Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. 5Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« 6On žurno siđe i primi ga sav radostan. 7A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« 8A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« 9Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abramov! 10Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!« Evanđelje po Luki - Lk 19,9	Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abramov
282	Uskrsnuće mrtvih (Mt 22, 23–33; Mk 12, 18–27) Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28»Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijahu tako sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« 34Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« 37»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!« 39Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« 40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što. Evanđelje po Luki - Lk 20,37	A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
283	33Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. 35Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. 37Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. 38Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.« 39Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. 40A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! 41Vi činite djela oca svojega.« Evanđelje po Ivanu - Iv 8,33	Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?
284	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,37	Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
285	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,39	Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus:
286	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,39	»Da ste djeca Abrahamova,
287	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,39	djela biste Abrahamova činili.
288	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,40	A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
289	52Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ 53Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« 54Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 55no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. 56Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.« 57Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« 58Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« Evanđelje po Ivanu - Iv 8,52	Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’
290	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,53	Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
291	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,56	Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.
292	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,57	Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?
293	Evanđelje po Ivanu - Iv 8,58	Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!
294	Petrova besjeda Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abramov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.« Djela apostolska - Dj 3,13	Bog Abramov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga.
295	22»Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda.« 24»I svi Proroci koji su – od Samuela dalje – govorili, također su navijestili ove dane.« 25»Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.« Djela apostolska - Dj 3,25	Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje.
296	Stjepanova besjeda Veliki svećenik upita: »Je li to tako?« 2Stjepan odgovori: »Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. 4On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. 6Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. 7Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika.« Djela apostolska - Dj 7,2	Stjepan odgovori: »Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,
297	9»Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. 12Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. 13Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. 15Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. 16Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.« 17»Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se 18dok ondje ne zavlada drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. 19Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. 20U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, 21a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. 22Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima.« Djela apostolska - Dj 7,16	Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.
298	Djela apostolska - Dj 7,17	Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se
299	30»Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abramov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!« 35»Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40rekavši Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ 41Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. Djela apostolska - Dj 7,32	Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abramov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati.
300	26»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.« Djela apostolska - Dj 13,26	Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.
301	3. SVJEDOČANSTVO PISMA Abraham opravdan vjerom Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom. 3Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. 4Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. 5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, 6kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djelâ: 7Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! 8Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. Poslanica Rimljanima - Rim 4,1	Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?
302	Poslanica Rimljanima - Rim 4,2	Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom.
303	Poslanica Rimljanima - Rim 4,3	Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.
304	Nezavisno od obrezanja Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. 10A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih – te im se uračuna pravednost – 12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama Poslanica Rimljanima - Rim 4,9	Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.
305	Poslanica Rimljanima - Rim 4,12	i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
306	Nezavisno od Zakona Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. 15Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas – 17kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. Poslanica Rimljanima - Rim 4,13	Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
307	Poslanica Rimljanima - Rim 4,16	Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas
308	Abrahamova i kršćanska vjera U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. 19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. 20Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 21posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 22Zato mu se i uračuna u pravednost. 23Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 24nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. Poslanica Rimljanima - Rim 4,18	U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
309	Bog ostaje vjeran obećanjima Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; 7i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; 8to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo. 9Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. 10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, 13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. Poslanica Rimljanima - Rim 9,7	i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo
310	Izraelova je nevjernost samo djelomična Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji – kako se tuži Bogu na Izraela: 3Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. 4Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. 5Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! Poslanica Rimljanima - Rim 11,1	Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova
311	16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 17Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. 19Ta rado pòdnosîte bezumne, vi umni! 20Da, pòdnosîte ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje – u bezumlju govorim – osmjeljujem se i ja! 22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,22	Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!
312	Vjera opravdava O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. 7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. 9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. Poslanica Galaćanima - Gal 3,6	Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
313	Poslanica Galaćanima - Gal 3,7	Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.
314	Poslanica Galaćanima - Gal 3,8	A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi.
315	Poslanica Galaćanima - Gal 3,9	Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
316	Zakon, izvor prokletstva Doista, koji su god od djelâ Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život. 13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – 14da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abramov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri. Poslanica Galaćanima - Gal 3,14	da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abramov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
317	Zakon ne dokida obećanja Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. 16A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: »i potomcima« kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. 17Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanjâ. 18Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario. Poslanica Galaćanima - Gal 3,16	A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: »i potomcima« kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.
318	Poslanica Galaćanima - Gal 3,18	Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.
319	Doba vjere Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Poslanica Galaćanima - Gal 3,29	Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
320	Dva Saveza: Hagara i Sara Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona? 22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. 24To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo – to je Hagara. 25Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. 27Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. Poslanica Galaćanima - Gal 4,22	Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
321	14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Poslanica Hebrejima - Heb 2,16	Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.
322	Riječi nade i ohrabrenja A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 11Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima - Heb 6,13	Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom:
323	Poslanica Hebrejima - Heb 6,15	I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano.
324	1. MELKISEDEK Uvod Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije »kralj pravednosti«, a zatim i kralj šalemski, to jest »kralj mira«; 3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja – sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda. Poslanica Hebrejima - Heb 7,1	Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,
325	Poslanica Hebrejima - Heb 7,2	i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije »kralj pravednosti«, a zatim i kralj šalemski, to jest »kralj mira«
326	Melkisedek i levitsko svećeništvo Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 7A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. 9I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 10jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. Poslanica Hebrejima - Heb 7,4	Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.
327	Poslanica Hebrejima - Heb 7,5	Istina, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.
328	Poslanica Hebrejima - Heb 7,6	Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!
329	Poslanica Hebrejima - Heb 7,9	I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima
330	7Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. Poslanica Hebrejima - Heb 11,8	Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
331	13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bî rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Poslanica Hebrejima - Heb 11,17	Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
332	Vjera i djela Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.« 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva. Jakovljeva poslanica - Jak 2,21	Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga?
333	Jakovljeva poslanica - Jak 2,23	te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta.
334	U braku Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, 2pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. 3Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. 4Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 5Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. 6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja. 7Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,6	Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja.

OSTALA LITERATURA :

Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

Abraham spada među patrijarhe , velike ličnosti u povijesti spasenja SZ .
"Abraham je otac svih vjernika, sveci SZ su i za nas pravednici i svjedoci vjere. Abraham je primjer (Rim 4) da je jedini put prema pravednosti koju Bog zahtijeva ona vjera koju je sam Bog darovao u milosti i koja je svima ljudima moguća (Gal 2,15 sl; Rim 3,21-31; 10,3-10...) "
Knjiga postanka (Post 17,3-5) govori kako je pravo Abrahamovo ime bilo Abram dok mu sam Bog ne mijenja ime u Abraham : "Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:»A ovo je savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam."
Abrahamov čin potpune vjere i pouzdanja u Boga uzrokuje i Božju reakciju obećanjem Abrahamu i njegovim potomcima : "Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put i reče:
»Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom« (Post 22,15-18).
Božjim savezom sa Abrahamom započinje praktično stari Savez, ona faza uže objave i povijesti spasenja čovječanstva, koja ima svoje pravo središte u izlasku iz Egipta i u Savezu izabranog naroda Izraela pod Mojsijem s Bogom na Sinaju, i koja je trajno ispunjena smrću i uskrsnućem Isusovim i time novim i vječnim Savezom Božjim s cijelim čovječanstvom.

Izreke svetaca:

Patrijarh Abraham trudio se
da bude gostoljubiv
te je sjedio pred svojim šatorom i
pozdravljao prolaznike (Post 18,1),
svima nudeći svoju trpezu,
čak i grubima i nedostojnima,
upoće ne praveći razliku.
Po tome je zavrijedio
sudjelovati u čudesnoj gozbi
kad je ono ugostio anđele i Gospodara Svega.
I mi trebamo drage volje
ljudima iskazivatii srdačnu gostoljubivost
kako bismo primili u goste ne samo anđele
nego čak i samog Gospodina,
jer naš Gospodin nam reče :
"Što god učiniste
jednom od od ove najmanje braće,
meni učiniste " (Mt 25,40)
Kako je lijepo činiti dobro svima
a posebno onima
koji nam nemaju čime uzvratiti.

Teodor Isposnik (VII.st., monah i biskup )

Iz spisa Iskrice Tajne:
Abraham, Izak i Jakov bili su obični ljudi;
neobični postaju tek zbog druženja s Bogom.
U tome i jest tajna izabiranja:
svakog može Bog odabrati, i tebe.
Bog svoje miljenike ne bira po zasluzi,
već po svojoj slobodnoj volji i providnosti.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Bog je na Abrahama poslao iskušenja,
tj. ožalostio ga radi njegove koristi i
da bi mu dao povod za savršenu vjeru,
a ne da bi saznao kakav je.
On ga je već poznavao,
kao što zna i sve ostale stvari,
još prije njihovog postanka.

Marko Asket, Egipatski monah i mistik (IV.st.)

Iz spisa „Propovijed na temelju Mk 1,13-31:
Ako Abraham ide u podzemlje,
tko neće u podzemlje?
Abraham je u Zakonu kod podzemnika,
razbojnik je u evanđelju u raju.
Ne umanjujemo Abrahama.
Svi se želimo odmarati u Abrahamovu ‘krilu’.
Ipak Krista stavljamo pred Abrahama,
a evanđelje pretpostavljamo Zakonu.

Sv. Jeronim , prezbiter i crkveni naučitelj (347.- 420.)

Iz spisa De Abrahamo 271:
Taj se čovjek dopadao Bogu zbog svoje vjere,
a Bog mu je za uzvrat dao zalog,
to jest obećanje potvrđeno prisegom;
od tada s njime nije razgovarao
kao što bi Bog mogao s čovjekom
nego kao prijatelj s prijateljem (hōs philos).

Filon Aleksandrijski, židovski helenistički filozof (oko 25.pr.Kr.-oko 40.)

Iz spisa Biblijska egzegeza u svjetlu
suvremene filozofijske hermeneutike, 2004.:
Vjera, abrahamovska vjera, pokazuje se,
kao sredstvo kojim dolazimo do Istine i Ljubavi.
Abraham Božji poziv, Božju riječ, kuša.
On ju isprva ne razumije u potpunosti,
no upravo u tom nerazumijevanju Riječi iskušava Riječ.
Dovođenje-do-poklapanja je pri Riječi,
i upravo pri tom bivanju-pri-Riječi
Abraham je iskušava kao istinitu.
Abraham »ne studira tematski istinu te zamjedbe,
nego živi u istini«.
Abraham istinu spoznaje kroz akt
te tu spoznaju čini istinitom.
Vjera se, dakle, fenomenologijskom terminologijom,
pokazuje kao intencionalni akt u izvršenju.

Krešimir Šimić, kroatist, filozof, profesor (1973.)

Iz spisa Biblijska egzegeza u svjetlu
suvremene filozofijske hermeneutike, 2004.:
Vjera se u Abrahama pokazuje ne kao kategorijalno
držanje pojedinačnih nadspoznatljivih istina,
već kao temeljito upuštanje u božansku Tajnu,
pa polazeći od nje shvaćanje i uređivanje
života, svijeta, povijesti.
Vjera, dakle, nije samo čin razuma,
volje ili osjećaja,
već fundamentalna opredjeljenost koja
obuhvaća sve ljudske sposobnosti.

Krešimir Šimić, kroatist, filozof, profesor (1973.)

Iz spisa Biblijska egzegeza u svjetlu
suvremene filozofijske hermeneutike, 2004.:
Vjera se pokazuje kao pretpostavka
promišljanja, filozofiranja.
U Abrahama se događa sinteza
Pascalove maksime »Vjerujem, dakle jesam!« i
Decartesove maksime »Mislim, dakle jesam!«,
susreću se credo i cogito.

Krešimir Šimić, kroatist, filozof, profesor (1973.)

Iz spisa Biblijska egzegeza u svjetlu
suvremene filozofijske hermeneutike, 2004.:
Otac vjere Abraham po Božjoj riječi
tumači svoje vlastito iskustvo,
stvarnost u koju je uronjen,
ali je i neprestano otvoren za novo.
(Usp. Iv 8,56).

Krešimir Šimić, kroatist, filozof, profesor (1973.)

Iz spisa Duh sveti u povijesti spasenja, 1983.:
Bog polazi od neposredno povijesnog.
Zanimljivo je npr. slušati kako
Gospodin razgovara s Abrahamom o njegovu
egzistencijalnom pitanju, naime o potomstvu.
I gle, Božja pomoć ide mnogo dalje,
već u prvim riječima obećanja
što ga Gospodin daje Abrahamu,
jer će u njegovu potomku biti blagoslovljeni
svi narodi (usp. Post 12,3).
Apostol Pavao će još jasnije očitovati
konačni domet tog blagoslova
koji se u punini ispunja u Isusu Kristu,
Potomku Abrahamovu (usp. Rim 4,17 sli).

Josip Marcelić, prezbiter OFM, spisatelj (1929.-2018.)

Iz spisa I.Karlić, Vjerujem...:
Abraham je vjerovao i nije sumnjao,
vjerovao je protusmisleno
(das Widersinnige).

Soren Kierkegaard, filozof, teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Dominus Jesus i međureligijski dijalog, 2002.:
Bog zove Abrahama i njegove potomke u
tuđinu nasuprot njihovoj okolini.
No, od ovih "tuđinaca" ne nastaje sekta.
Oni su pozvani na izlazak,
ali oni se ne zatvaraju u se.
Oni to svoje "biti drukčiji",
trebaju živjeti ne za sebe same nego,
tako kaže Gospodin Abrahamu,
trebaju "biti blagoslov",
i to ne samo "regionalno" ograničen,
nego "sva plemena na zemlji tobom
će se blagoslivljati" (Post 12,1-3).

Christoph Schönborn, kardinal, teolog (1945.)

Katekizam katoličke crkve:

59 Da ujedini raspršeno čovječanstvo, Bog odabire Abrama zovući ga da izađe iz svoje zemlje, iz roda i doma očeva, i od njega čini Abrahama, to jest "oca naroda mnogih" (Post 17,5): "Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati" (Post 12,3 LXX).

60 Narod koji bude potekao od Abrahama bit će nosilac obećanja danog patrijarsima, bit će narod izabrani, koji je pozvan da pripravi jednog dana ponovno okupljanje svih sinova Božjih u jedinstvu Crkve. Taj će narod biti korijen, na koji će se nacijepiti pogani koji postanu vjernicima.

144 Poslušati ("ob-audire") vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina. Kao uzor takve poslušnosti Sveto pismo nam stavlja pred oči Abrahama. Djevica Marija joj je najsavršenije ostvarenje.

ABRAHAM - "OTAC SVIH VJERUJUĆIH"
145 U svečanom pohvalnom slovu vjeri Otaca, Poslanica Hebrejima osobito naglašava vjeru Abrahamovu:
"Vjerom, pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu; zaputi se, ne znajući kamo ide" (Heb 11,8).
Vjerom se zadrža kao stranac i hodočasnik u Obećanoj zemlji.
Vjerom Sara primi mogućnost da začne obećanoga sina.
Vjerom je napokon Abraham prikazao za žrtvu svoga sina jedinca.

146 Abraham tako ostvaruje definiciju vjere kako je predlaže Poslanica Hebrejima:
"Vjera je već neko ímanje onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo" (Heb 11,1). "Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost" (Rim 4,3). Budući da je bio jak u vjeri, Abraham je postao "ocem" svih onih koji vjeruju (Rim 4,11.18).

Iz Homilije o Knjizi Postanka, Origena, prezbitera

Abrahamova žrtva

Abraham uze drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na svoga sina Izaka, a u svoju ruku uze kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. Izak koji sam nosi drva za svoju žrtvu paljenicu slika je Krista koji je sam nosio svoj križ, a ipak je dužnost svećenika da nosi drva za žrtvu paljenicu. On je, dakle, bio i žrtva i svećenik. Na to se odnosi i dodatak: Tako pođu obojica zajedno. Dok Abraham kao žrtvovatelj nosi vatru i nož, Izak ne ide iza njega, nego s njim, da se pokaže kako i on zajedno s njim vrši svećeničku službu.
Što slijedi poslije toga? Izak reče svome ocu Abrahamu: Oče! Taj sinovlji glas u onom času bio je kušnja za Abrahama. Kako li je sin koji treba da bude žrtvovan tom riječju potresao očevu dušu? Premda je Abraham bio čovjek vrlo jake vjere, ipak postaje osjećajan i odgovara: Evo me, sine! A sin će: Evo kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu? Sine moj – odgovori Abraham – Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu. Dira me tako pažljiv i oprezan odgovor. Ne znam što je vidio u duhu, jer nije rekao za sadašnjost, nego za budućnost: Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu. Sinu koji ga pita za sadašnjost, odgovara za budućnost. Bog je sam providio janje za žrtvu u Kristu.
Pruži Abraham ruku i uzme nož da zakolje svoga sina. Uto ga zovnu s neba anđeo Gospodnji i poviče: Abrahame! Abrahame! Evo me! – odgovori on. A anđeo će mu: Ne spuštaj ruku na dječaka, niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš. Usporedimo to s riječima Apostola gdje govori o Bogu: On nije poštedio vlastitoga Sina, već ga je predao za sve nas. Gle kako se Bog natječe s ljudima u plemenitoj darežljivosti. Abraham je prinio Bogu smrtnoga sina koji neće umrijeti, a Bog je predao smrti za sve nas svoga besmrtnoga Sina. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – iza njega ovan, rogovima se zapleo u grmu. Čini mi se da smo već spomenuli kako je Izak bio slika Krista, ali izgleda da i ovan ovdje predstavlja Krista. Vrijedno je potruditi se da bismo upoznali kako može i jedan i drugi predstavljati Krista, Izak koji nije zaklan i ovan koji je zaklan. Krist je Riječ Božja, ali Riječ koja je tijelom postala. Trpio je, dakle, Krist, ali u tijelu; podnio je i smrt, ali ju je zapravo podnijelo tijelo čija je ovdje slika ovan, kao što i Ivan kaže: Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta.
Riječ je ostala u neraspadljivosti, a Riječ je u pravom smislu Krist kojega je slika Izak. Zato je on i žrtva i svećenik po duhu. Onaj koji prinosi Ocu žrtvu po tijelu, sam se prinosi na žrtveniku križa.

Časoslov, služba čitanja V.tjedan kroz godinu, utorak