Adam
Jer kao što u Adamu svi umiru,
tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
( Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,22 )
Adam | ||
Hebrejski | אדם | Adam (aw-dawm') |
Grčki | Αδάμ | Adam |
Latinski | Adamus |
- 10 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 9 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 1 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Knjizi Postanka : 5 puta
.
SZ | Petoknjižje | 6 |
Povjesne knjige | 2 | |
Mudrosne knjige | 2 | |
NZ | Evanđelja | 1 |
Poslanice | 8 | |
Ukupno : | 19 |
PREGLED PO ČITANJIMA
OSTALA LITERATURA :
Izraz Adam je u Bibliji čest i ima čitav niz značnja (vidi Rječnik K.Rahnera). Kad je Židov izgovarao tu riječ nije prvenstveno mislio
na prvog čovjeka, a isto tako i izraz "sin Adamov" nikada ne smjera na nekog Adamovog potomka kao pojedinca, već
se on javlja usporedo sa izrazom čovjek (Job 14,1), označuje neku osobu (Jr 49,18.33) ili skup ljudi ( (Ps45,3 ; 1Kr 8,39.42 ).
Izvan izvještaja o stvaranju gdje je taj izraz dvoznačan, Adam označuje prvog čovjeka samo na četiri mjesta (Post 4,1.25; 5,13; Tob 8,6).
U prva tri poglavlja Knjige postanka i dijelom četvrtog poglavlja starozavjetni pisac (pisci?) jednostavno govore samo o "čovjeku"(dvadeset i šest puta).
Tek u retku 4,25 riječ Adam označuje ime prvog čovjeka .
Novi zavjet ponavlja da su svi ljudi izvedeni od jednog čovjeka (Dj 17,26) kao i da su praroditelji prvotni lik bračnog
para (Mt 19,4). Novozavjetna poruka je u tome da se Isus Krist prikazuje kao novi Adam. Sinoptička evanđelja ocrtavaju
Isusovu vezu s Adamom: Matej u rodoslovlju Isusa Krista spominje Adama (Mt 1,1), Luka naziva Isusa "sin Adamov" (Lk 3,38).
Pavao izričito kaže kako je Adam bio slika-pralik onog koji je imao doći (Rim 5,12-21) : čin prvog Adama imao je posvemašnji
učinak-smrt (usp 1Kor 15,21 i sl.) , a drugi Adam , Krist svojim posluhom donosi opravdanje i život.
Po Adamu je grijeh ušao u svijet; po Kristu kao svome izvoru, izlila se milost.
ADAM (staroistočnjački = čovjek, čovječanstvo, od
zemlje i za zemlju ).
Biblijski izvještaj o stvaranju
kaže da je prvi čovjek, muškarac, uzet po svojem
tijelu od zemlje i da je neposredno od Boga primio »dah
života«; njemu istovrijedna žena, Eva, stavljena je uza
nj a on uz nju, a oboje su zajedno Božja slika, i taj par
početak je čovječanstva. Kao prvi , začetnik loze sviju ljudi on je i
začetnik loze Isusa Krista (Lk 3,28).
Isus Krist je začetnik druge loze (drugi
Adam) koji nadvisuje prvoga-Adama: Adam predaje zemaljski život
onima koji su njegovom neposlušnošču grešnici i propali
u smrti (nasljedni grijeh), Isus Krist predaje duhovni
život onima koje On svojom poslušnošću čini pravednicima i uskrslima (1 Kor 15; Rim 5).
U drugom Adamu - Isusu Kristu, ostvarena je volja Božja za slobodno duhovno partnerstvo ljudi s Bogom koji je postao čovjek.
Kad je Bog stvorio Adama
nije mu dao tjelesna krila,
kao što ih ptice imaju,
već mu je radije namijenio
krila Duha Svetoga,
ona krila koja će mu dati
ponovo o Uskrsnuću
kako bi ga uzdigli i ponijeli
kamo god to Duh bude htio,
krila koja sveti čak i sada imaju
te se svojim duhom mgu vinuti
u nebesku oblast spoznaje.
Makarije Veliki (IV./V. stoljeće, Kapadokija)
Iz spjeva Prvi ljudi :
Ugledav ga, samo njega zrije,
Adam pako otrijezniv se smeće
U radosnu istinu probije
Punim čuvstvom neizmjerne sreće,
I baci se u naručaj njo’zi,
U naručaj koj’ ga spreman veće
Dočekuje u ljubovnoj slozi. [...]
Nikad ljepše ti ne vidje dvoje.
Nit sretnije s ljubavi im dane.
Saljubljeni u kip jedan stoje,
Sadruženi ne znadu si dijela,
Potonulo jedno u drugo je,
Te su jedna presladost si cijela,
Jedan život, u novome novi,
Jedno žiće dušom u dva tijela.
Petar Preradović, pjesnik (1818.-1872.)
Iz u Himna o Rođenju:
Sve ove promjene učinio je Milosrdni,
svukavši slavu i obukavši tijelo;
jer je On zamislio obući Adama
u ovu slavu koju si Adam bijaše svukao,
Krist je bio obučen u pelene
koje odgovaraju lišću Adamovu,
Krist se obukao u odjeću, umjesto Adamove kože;
On je bio kršten zbog Adamova grijeha,
Njegovo tijelo je bilo pomazano zbog Adamove smrti
On je uskrsnuo i uzdigao Adama u svoju slavu.
Blagoslovljen Onaj koji je sišao i
obukao sebe Adamom i uzašao!
Sveti Efrem Sirijski , đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)
Iz spisa Komentar na Post 3,8-10:
Uto čuju korak Jahve, Boga,
koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca.
I sakriju se – čovjek i njegova žena –
pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’– reče mu.
On odgovori: ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu;
pobojah se jer sam gol, pa se skrih.
Uto čuju korak (ne radi se o koraku, već
o zvuku) Jahve, Boga,
koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca.
I skriju se – čovjek i njegova žena –
pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
Kada si prije čuo bilo kakav njegov zvuk?
Ako si sada prvi puta čuo Njegov zvuk,
shvati da su ti koraci tebi dani
da te potaknu na molitvu i traženje oprosta.
Govori sada Bogu, prije nego li te pita
o dolasku zmije i grijehu koji si počinio zajedno s Evom.
Tada će te ispovijedanje vlastitih usana
osloboditi grijeha koji si počinio.
No, Adam i Eva su odbili ispovjediti svoj grijeh,
nego su se međusobno optuživali.
Sveti Efrem Sirijski , đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)
Naš otac Adam … nije sačuvao milost Duha,
i tako je u njemu cijela priroda naposljetku
[postupno] izgubila dobra dana od Boga. …
Sv. Ćiril Aleksandrijski, crkveni naučitelj (376.-444.)
Iz spisa Rasprava protiv hereza:
Bog je na početku oblikovao Adama
ne kao da bi nekoga trebao,
nego da bi imao kome svoja dobročinstva darovati...
Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)
Iz spisa J.Antolović, Srce Isusovo, srce naših obitelji, 1989.:
Kao što je Bog uzeo jedno Adamovo rebro
da iz njeg načini ženu,
tako je Krist učinio da iz rane
njegova boka provre voda i krv
kako bi načinio Crkvu.
Tamo bijaše Adam uronjen u san,
ovdje je Isus koji se predaje snu smrti...
Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)
Iz spisa J.Antolović, Srce Isusovo, srce naših obitelji, 1989.:
Ako Adam bijaše Kristova slika,
Adamov san bijaše slika Kristova sna,
Krista koji je zaspao u smrt,
da bi po sličnoj rani njegova boka
bila stvorena Crkva, istinska majka živih.
Tertulian, prezbiter (160.-240.)
Iz spisa Tumačenje Ivanovog evanđelja:
Prva žena, majka živih,
bi nazvana Eva, tj. život.
Drugi Adam, nakon što je naklonio glavu,
u snu, na križu, da bi se,
dok je spavao, iz Njegova boka,
rodila Njegova Zaručnica.
Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)
Iz spisa Kršćanin kao buntovnik, 1968.:
Adam - to je svaki čovjek
koliko je od Boga stvoren i
koliko mu je povjerena dužnost da odredi
značenje i važnost stvarima u svijetu,
ljubeći te stvari,
razvijajući i kultivirajući svijet.
Adam nije kromanjonac koji se polako
podigao do razine onoga »homo sapiens«;
po pozivu Božjem za razvijanje svijeta,
svaki čovjek jest Adam.
Harvey Cox, teolog (1929.)
Iz spisa Je li Crkva još potrebna?, 1973.:
Sveti Augustin tumači ime ADAM
kao početna slova strana svijeta.
U grčkom jeziku imena strana svijeta
počinju doista tim slovima:
anatolé znači istok,
dysis zapad, arktos sjever i
mesembria jug.
Adam, kao utjelovljenje čovječanstva,
raspršio se na sve četiri strane svijeta.
Isus, međutim, kao drugi Adam skuplja
u jedno čovječanstvo raspršeno
Adamovim grijehom.
Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)
359 "Zaista, samo u tajni utjelovljene Riječi rasvjetljuje se istinski čovjekova tajna":
Sveti nas Pavao uči da su dva čovjeka na početku ljudskoga roda: Adam i Krist(...) Prvi Adam, kaze on, stvoren je kao ljudsko biće koje je primilo život; posljednji je duhovno biće koje daje život. Prvi je stvoren od posljednjega od kojega je primio dušu koja ga oživljava (...) Drugi je Adam utisnuo svoju sliku u prvog Adama kad ga je oblikovao. Zato je kasnije uzeo njegovu narav i ime da ne dopusti da propadne ono što je on na svoju sliku načinio. Jest prvi Adam, jest posljednji Adam: prvi ima početak, posljednji nema svršetka. Upravo ovaj posljednji je uistinu prvi, kao sto sam reče: "Ja sam Prvi i Posljednji".
416 Svojim grijehom Adam je, kao prvi čovjek, izgubio izvornu svetost i pravednost koju je primio od Boga ne samo za se nego i za sve ljude.
417 Svojem su potomstvu Adam i Eva prenijeli ljudsku narav ranjenu prvim grijehom, lišenu dakle prvotne svetosti i pravednosti. Ta se lišenost naziva "istočni grijeh".
375 Crkva vjerodostojno tumači simbolizam biblijskog jezika u svjetlu Novoga zavjeta i Predaje učeći da su nasi praroditelji Adam i Eva bili postavljeni u stanje "svetosti i izvorne pravednosti". Ta milost izvorne svetosti bila je "sudioništvo na božanskom životu".
504 Isus je u krilu Djevice Marije začet po Duhu Svetom jer je novi Adam kojim započinje novo stvaranje:
"Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba" (1 Kor 15,47). Kristovo je čovjestvo, vec od začeća, puno Duha Svetoga, jer mu Bog "Duha ne daje na mjeru" (Iv 3,34). "Od punine njegove", od glave otkupljenog čovječanstva,"svi mi primismo, i to milost na milost" (Iv 1,16).
Riječ, Božja Mudrost, postala je tijelom
Sveti Apostol tvrdi da su dva čovjeka dala početak ljudskom rodu, Adam i Krist. Ta su dva čovjeka jednaki tijelom, ali
nejednaki
zaslugom, jedinstvom udova sasvim slični, ali samim svojim početkom sasvim različiti. Apostol kaže: Prvi čovjek, Adam, postade
živa
duša, a novi Adam životvorni duh.
Onaj je prvi nastao od ovoga novog od kojega je primio i dušu, da bi mogao živjeti. Ovaj je od samog sebe, jer nije očekivao
život od drugoga, nego je on sam dao svima i sam život. Onaj je sazdan od najobičnijeg blata, a ovaj je proizašao iz prečiste
utrobe djevice. U onomu se zemlja pretvorila u tijelo, a u ovome je tijelo postalo božansko.
I čemu dalje nabrajati? Ovaj je Adam onomu udahnuo svoju dušu kad ga je stvorio. Zato je uzeo njegovu osobu i njegovo ime, da
ne bi izgubio ono što je stvorio na svoju sliku. Prvi Adam, novi Adam. Onaj je prvi imao početak, ovaj novi nema svršetka.
Ovaj novi zapravo je prvi, kako on sam kaže: Ja sam prvi, ja sam i posljednji.
ja sam prvi, to jest bez početka, ja sam posljednji, to jest bez svršetka. Apostol kaže: Ali ne dolazi prije duhovno, već
zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Zemlja svakako dolazi prije ploda, ali zemlja nije tako dragocjena kao plod, jer zemlja
zahtijeva napor i rad, dok plod daje uzdržavanje i život. S pravom se Prorok hvali takvim plodom: Zemlja je naša dala urod
svoj. Koji urod? Onaj, naime, o kojemu na drugom mjestu kaže: Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. Apostol
kaže: Prvi je čovjek od zemlje — zemljan; drugi je čovjek s neba.
Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. Kako oni koji nisu takvi rođeni mogu
takvi postati, ne zadržavajući ono s čim su rođeni, nego ostajući u onomu čime su preporođeni? Zato je otajstvenim sjedinjenjem
svoga božanskog svjetla Duh Sveti oplodio krilo da one koji su pali u bijedni položaj zemljanih zbog svoga porijekla iz blata,
preporodi u nebeske i učini ih sličnima svome Stvoritelju. Zato, već preporođeni i obnovljeni prema slici našega Stvoritelja
ispunimo ono što naređuje Apostol: I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.
Kako rekosmo, već preporođeni po primjeru našega Gospodina i od Boga posinjeni nosimo cjelovitu sliku našega Stvoritelja: ne
veličanstvom kojim je sam on zaodjenut, nego čednošću, jednostavnošću, blagošću, strpljivošću, poniznošću, milosrđem i slogom,
po čemu se udostojao postati i biti jedno s nama.
Časoslov, služba čitanja XXIX. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
Gospodinov silazak u podzemlje
Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava.
Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta.
Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.
Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su
živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim
zarobljenu Evu.
Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen
udario se u prsi i uskliknuo svima: »Gospodin moj bio sa svima«. Krist je Adamu odgovorio: »I s duhom tvojim!«
Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: »Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje!
Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i
zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite !
A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju.
Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja.
Stvoren si sličan meni. Ustani, izidimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba.
Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam
ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan
čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.
Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života.
Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim
prema mojoj slici. Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha
što pritište tvoja leđa. Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa.
To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu. Usnuo sam na križu i koplje je
probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva.
Moj je bok izliječio tvoj bok. To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna.
Moje je koplje zaustavilo oružje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je
istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje.
Udaljio te je od drva koje je slikovito predstavljalo život, a evo sada ja, koji sam Život, združujem se s tobom.
Postavio sam kerubine da te poput slugu čuvaju, a evo sada će ti se kerubini klanjati slično kao Bogu.
Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena,
urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka
još prije postanka svijeta.«
Časoslov, služba čitanja VELIKI TJEDAN – SUBOTA
Adam i Krist; Eva i Marija
Gospodin je vidljivo došao k svojima. I nosilo ga je njegovo stvorenje, od njega nošeno. I onu neposlušnost
ispod drveta ispravio je poslušnošću na drvu. I tako je onu zavedenost kojom kobno bijaše zavedena djeva Eva,
dana već mužu, on razriješio po onoj pravoj blagovijesti koju je anđeo navijestio udatoj Djevici Mariji.
Kao što je onu zavela riječ andelova da, nevjerna Božjoj riječi, bude neposlušna Bogu, tako je ova po
anđelovoj riječi primila blagovijest da, poslušna Božjoj riječi, bude bogonositeljica. I kao što ona
bijaše zavedena na neposlušnost Bogu, ova bi svjetovana da Bogu bude poslušna. I tako Djevica Marija
posta odvjetnicom djeve Eve.
On, dakle, postavši glavom svemu, sve uspostavi. Zametnu rat s našim neprijateljem i svlada ga te njemu
koji na početku u Adamu sve nas zarobi, glavu razbi. Čitaš u Knjizi Postanka što reče Bog zmiji:
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između rođa tvojeg i rođa njezina; on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.
Time se naviješta kao satirač glave zmijine onaj koji se, kao potomak Adamov, imao roditi od žene Djevice.
Taj je potomak onaj o kome veli Apostol u Poslanici Galaćanima: Dok ne dođe Potomak kome je namijenjeno
obećanje.
To je još očitije rečeno u istoj poslanici: Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od žene rođena.
Da pobjeda nad neprijateljem bude pravedna, trebalo je da ga pobijedi čovjek od žene rođen. On je naime od
početka po ženi zavladao čovjekom, stavši nasuprot čovjeku.
Stoga Gospodin i izjavljuje za se da je Sin čovječji, uspostavljajući i obnavljajući u sebi onoga prvog
čovjeka, od kojega je uzeta prva tvar za ženu. I tako, kao što po pobijeđenom čovjeku sav naš rod siđe u
smrt, tako opet po čovjeku pobjedniku uzlazimo na život.
Časoslov, služba čitanja II. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK