Adam

 Sveti Apostol tvrdi da su dva čovjeka dala početak ljudskom rodu, Adam i Krist. Ta su dva čovjeka jednaki tijelom, ali nejednaki zaslugom, jedinstvom udova sasvim slični, ali samim svojim početkom sasvim različiti. Apostol kaže: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh. Onaj je prvi nastao od ovoga novog od kojega je primio i dušu, da bi mogao živjeti. Ovaj je od samog sebe, jer nije očekivao život od drugoga, nego je on sam dao svima i sam život. Onaj je sazdan od najobičnijeg blata, a ovaj je proizašao iz prečiste utrobe djevice. U onomu se zemlja pretvorila u tijelo, a u ovome je tijelo postalo božansko.
 I čemu dalje nabrajati? Ovaj je Adam onomu udahnuo svoju dušu kad ga je stvorio. Zato je uzeo njegovu osobu i njegovo ime, da ne bi izgubio ono što je stvorio na svoju sliku. Prvi Adam, novi Adam. Onaj je prvi imao početak, ovaj novi nema svršetka. Ovaj novi zapravo je prvi, kako on sam kaže: Ja sam prvi, ja sam i posljednji.
ja sam prvi, to jest bez početka, ja sam posljednji, to jest bez svršetka. Apostol kaže: Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Zemlja svakako dolazi prije ploda, ali zemlja nije tako dragocjena kao plod, jer zemlja zahtijeva napor i rad, dok plod daje uzdržavanje i život. S pravom se Prorok hvali takvim plodom: Zemlja je naša dala urod svoj. Koji urod? Onaj, naime, o kojemu na drugom mjestu kaže: Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. Apostol kaže: Prvi je čovjek od zemlje — zemljan; drugi je čovjek s neba.
 Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. Kako oni koji nisu takvi rođeni mogu takvi postati, ne zadržavajući ono s čim su rođeni, nego ostajući u onomu čime su preporođeni? Zato je otajstvenim sjedinjenjem svoga božanskog svjetla Duh Sveti oplodio krilo da one koji su pali u bijedni položaj zemljanih zbog svoga porijekla iz blata, preporodi u nebeske i učini ih sličnima svome Stvoritelju. Zato, već preporođeni i obnovljeni prema slici našega Stvoritelja ispunimo ono što naređuje Apostol: I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.
Kako rekosmo, već preporođeni po primjeru našega Gospodina i od Boga posinjeni nosimo cjelovitu sliku našega Stvoritelja: ne veličanstvom kojim je sam on zaodjenut, nego čednošću, jednostavnošću, blagošću, strpljivošću, poniznošću, milosrđem i slogom, po čemu se udostojao postati i biti jedno s nama.

Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.
Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu.
Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima: »Gospodin moj bio sa svima«. Krist je Adamu odgovorio: »I s duhom tvojim!« Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: »Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite !
A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, izidimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba. Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.
Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života.
Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema mojoj slici. Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha što pritište tvoja leđa. Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu. Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva.
Moj je bok izliječio tvoj bok. To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oružje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje. Udaljio te je od drva koje je slikovito predstavljalo život, a evo sada ja, koji sam Život, združujem se s tobom.
Postavio sam kerubine da te poput slugu čuvaju, a evo sada će ti se kerubini klanjati slično kao Bogu. Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.«

Časoslov, služba čitanja VELIKI TJEDAN – SUBOTA

Gospodin je vidljivo došao k svojima. I nosilo ga je njegovo stvorenje, od njega nošeno. I onu neposlušnost ispod drveta ispravio je poslušnošću na drvu. I tako je onu zavedenost kojom kobno bijaše zavedena djeva Eva, dana već mužu, on razriješio po onoj pravoj blagovijesti koju je anđeo navijestio udatoj Djevici Mariji.
Kao što je onu zavela riječ andelova da, nevjerna Božjoj riječi, bude neposlušna Bogu, tako je ova po anđelovoj riječi primila blagovijest da, poslušna Božjoj riječi, bude bogonositeljica. I kao što ona bijaše zavedena na neposlušnost Bogu, ova bi svjetovana da Bogu bude poslušna. I tako Djevica Marija posta odvjetnicom djeve Eve.
On, dakle, postavši glavom svemu, sve uspostavi. Zametnu rat s našim neprijateljem i svlada ga te njemu koji na početku u Adamu sve nas zarobi, glavu razbi. Čitaš u Knjizi Postanka što reče Bog zmiji:
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između rođa tvojeg i rođa njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.
Time se naviješta kao satirač glave zmijine onaj koji se, kao potomak Adamov, imao roditi od žene Djevice. Taj je potomak onaj o kome veli Apostol u Poslanici Galaćanima: Dok ne dođe Potomak kome je namijenjeno obećanje.
To je još očitije rečeno u istoj poslanici: Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od žene rođena. Da pobjeda nad neprijateljem bude pravedna, trebalo je da ga pobijedi čovjek od žene rođen. On je naime od početka po ženi zavladao čovjekom, stavši nasuprot čovjeku.
Stoga Gospodin i izjavljuje za se da je Sin čovječji, uspostavljajući i obnavljajući u sebi onoga prvog čovjeka, od kojega je uzeta prva tvar za ženu. I tako, kao što po pobijeđenom čovjeku sav naš rod siđe u smrt, tako opet po čovjeku pobjedniku uzlazimo na život.

Časoslov, služba čitanja II. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK