| 1 |
Jišmaelovo rođenje
Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara. 2I reče Saraja Abramu: »Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.« Abram posluša riječ Sarajinu.
3Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 4Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 5Tada reče Saraja Abramu: »Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!« 6Nato Abram odvrati Saraji: »Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!« Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.
7Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – 8pa je zapita: »Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?« »Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje«, odgovori ona.
9Nato joj anđeo Jahvin reče: »Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!« 10Još joj reče anđeo Jahvin: »Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.« 11Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: »Gle, zanijela si i rodit ćeš sina.
Nadjeni mu ime Jišmael,
jer Jahve ču jad tvoj.
Knjiga Postanka - Post 16,7 |
|
Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru |
| 2 |
Knjiga Postanka - Post 16,9 |
|
Nato joj anđeo Jahvin reče: »Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!« |
| 3 |
Knjiga Postanka - Post 16,10 |
|
Još joj reče anđeo Jahvin: »Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.« |
| 4 |
Knjiga Postanka - Post 16,11 |
|
Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: »Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. |
| 5 |
Uništenje Sodome i Lotov bijeg
Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im ususret. Nakloni se licem do zemlje, 2a onda im reče: »Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.« A oni rekoše: »Ne, noć ćemo provesti na trgu.« 3Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše.
Knjiga Postanka - Post 19,1 |
|
Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im ususret. Nakloni se licem do zemlje, |
| 6 |
15Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: »Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!« 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: »Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!« 18Ali Lot odvrati: »Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima – a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život – ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim – mjesto je zbilja maleno – daj da život spasim!« 21Odgovori mu: »Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš.« Zato se onaj grad zove Soar.
Knjiga Postanka - Post 19,15 |
|
Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: »Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!« |
| 7 |
14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko lûk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje.
17Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« 19Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
20Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz lûka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.
Knjiga Postanka - Post 21,17 |
|
Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. |
| 8 |
10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« – odgovori on. 12»Ne spuštaj ruku na dječaka«, reče, »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.« 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14Onome mjestu Abraham dade ime »Jahve proviđa«. Zato se danas veli: »Na brdu Jahvina proviđanja.«
15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«
19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.
Knjiga Postanka - Post 22,11 |
|
Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« – odgovori on. |
| 9 |
Knjiga Postanka - Post 22,15 |
|
Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put |
| 10 |
2. POVIJEST IZAKOVA
Izak i Rebeka
Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.
2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: »Stavi svoju ruku pod moje stegno 3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, 4nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.« 5A sluga mu reče: »A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?« 6Abraham mu odgovori: »Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! 7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. 8A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!« 9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
Knjiga Postanka - Post 24,7 |
|
Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. |
| 11 |
»Onda kazuj!«
34»Ja sam sluga Abrahamov«, poče on. 35»Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 37Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 38nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.’ 39A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?’ 40On mi odgovori: ‘Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 41Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.’ 42Danas dođoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, 43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! – 44i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! – ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’
Knjiga Postanka - Post 24,40 |
|
On mi odgovori: ‘Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. |
| 12 |
Jakovljev san u Betelu
Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 11Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. 13Uza nj je Jahve te mu govori: »Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. 14Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.«
16Jakov se probudi od sna te reče: »Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!« 17Potresen, uzviknu: »Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!« 18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.
Knjiga Postanka - Post 28,12 |
|
I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. |
| 13 |
Jakov bježi iz Harana
Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: »Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo.« 2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. 3Tada Jahve reče Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!« 4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 5pa im reče: »Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 6I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 7pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 8Ako bi on rekao: ‘Svaka šarena neka bude tebi za naplatu’, onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti neka budu tebi za plaću’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 9Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 10Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni. 11Još u snu anđeo Božji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me!’ rekoh. 12A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio. 13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!’«
Knjiga Postanka - Post 31,11 |
|
Još u snu anđeo Božji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me!’ rekoh. |
| 14 |
1Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 2Jakov je putovao svojim putem, kad mu ususret izađu anđeli Božji. 3Kad ih Jakov opazi, reče: »Ovo je Božje taborište!« Zato nazva ono mjesto Mahanajim.
Knjiga Postanka - Post 32,2 |
|
Jakov je putovao svojim putem, kad mu ususret izađu anđeli Božji. |
| 15 |
13Nato ih uze Josip obojicu – Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno – te ih k njemu primače. 14Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu – tako je držao ruke unakrst – iako je Manaše bio prvorođenac. 15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: »Bog, čijim su putovima hodili
oci moji Abraham i Izak,
Bog, koji mi je pastir bio
otkako postah pa do danas,
16anđeo koji me od svakog zla izbavljao –
djecu ovu neka blagoslovi!
Neka se ime moje
i mojih pređa Abrahama i Izaka
po njima spominje!
U mnoštva se mnogobrojna
po zemlji razmnožili!«
Knjiga Postanka - Post 48,16 |
|
anđeo koji me od svakog zla izbavljao – djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!« |
| 16 |
Gorući grm
Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3»Hajde da priđem«, reče Mojsije, »i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« – javi se. 5»Ne prilazi ovamo!« – reče. »Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam«, nastavi, »Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
Knjiga Izlaska - Izl 3,2 |
|
Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. |
| 17 |
Prijelaz preko Crvenoga mora
»Zašto zapomažete prema meni?« – reče Jahve Mojsiju. »Reci Izraelcima da krenu na put. 16A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. 17Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. 18Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
19Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. 20Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć te tako ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. 21Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 22Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.
Knjiga Izlaska - Izl 14,19 |
|
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. |
| 18 |
Upute za ulazak u zemlju kanaansku
»Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 21Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. 22Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 23Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. 24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade, nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. 25Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivljati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. 26U tvojoj zemlji neće biti pometkinje; ja ću učiniti punim broj tvojih dana.
Knjiga Izlaska - Izl 23,20 |
|
»Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. |
| 19 |
Knjiga Izlaska - Izl 23,23 |
|
Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. |
| 20 |
Mojsije ponovno zagovara
Sutradan reče Mojsije narodu: »Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.« 31Mojsije se vrati Jahvi pa reče: »Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. 32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.« 33Nato Jahve odgovori Mojsiju: »Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige. 34Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.« 35Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini.
Knjiga Izlaska - Izl 32,34 |
|
Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.« |
| 21 |
Nastavlja se put u obećanu zemlju
Jahve reče Mojsiju: »Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima. 2Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 3Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja s vama neću poći – jer ste narod tvrde šije – da vas putem ne istrijebim.« 4Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. 5Jer reče Jahve Mojsiju: »Kaži Izraelcima: ‘Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.’« 6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.
Knjiga Izlaska - Izl 33,2 |
|
Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. |
| 22 |
Edom ne pušta Izraelce da prođu
Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike kralju Edoma: »Ovako veli tvoj brat Izrael: ‘Ti znaš sve jade koji su nas snašli. 15Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipćani su s nama i s našim precima loše postupali. 16Stoga smo vapili Jahvi, i on ču naš glas i posla anđela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga područja. 17Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo ići preko polja ni vinograda niti ćemo piti vodu iz bunara; ići ćemo Kraljevskim putem, ne skrećući ni desno ni lijevo, dok ne prođemo tvoje područje.’«
18Edom mu odgovori: »Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s mačem preda te!«
19»Ići ćemo utrenikom«, rekoše Izraelci, »a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to ćemo ti platiti. Ništa više, samo da prođemo pješice.«
20»Ne prolazi!« – odgovori.
I Edom mu izađe ususret s mnogo ljudi i s velikom silom.
21Tako Edom nije dopustio Izraelu da prođe kroz njegovo područje i Izrael se okrenu od njega.
Knjiga Brojeva - Br 20,16 |
|
Stoga smo vapili Jahvi, i on ču naš glas i posla anđela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga područja. |
| 23 |
Bileamova magarica
Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. 22No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anđeo Jahvin stade na put da ga spriječi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. 23Kad magarica opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s isukanim mačem u ruci, skrene sa staze i pođe preko polja. Bileam poče tući magaricu da je vrati na put. 24Anđeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, među vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane. 25Magarica, spazivši Jahvina anđela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poče tući. 26Anđeo Jahvin pođe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuče ni desno ni lijevo. 27Kad je magarica ugledala Jahvina anđela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poče tući magaricu štapom. 28Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: »Što sam ti učinila da si me tukao tri puta?« 29Bileam odgovori magarici: »Što sa mnom zbijaš šalu? Da mi je mač u ruci, sad bih te ubio!« 30A magarica uzvrati Bileamu: »Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti običavala ovako?« – »Nisi!« – odgovori on.
Knjiga Brojeva - Br 22,22 |
|
No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anđeo Jahvin stade na put da ga spriječi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. |
| 24 |
Knjiga Brojeva - Br 22,23 |
|
Kad magarica opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s isukanim mačem u ruci, skrene sa staze i pođe preko polja. Bileam poče tući magaricu da je vrati na put. |
| 25 |
Knjiga Brojeva - Br 22,24 |
|
Anđeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, među vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane. |
| 26 |
Knjiga Brojeva - Br 22,25 |
|
Magarica, spazivši Jahvina anđela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poče tući. |
| 27 |
Knjiga Brojeva - Br 22,26 |
|
Anđeo Jahvin pođe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuče ni desno ni lijevo. |
| 28 |
Knjiga Brojeva - Br 22,27 |
|
Kad je magarica ugledala Jahvina anđela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poče tući magaricu štapom. |
| 29 |
31Tada Jahve otvori oči Bileamu i on opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s golim mačem u ruci. Pognu on glavu i pade ničice. 32Onda će mu anđeo Jahvin: »Zašto si tukao svoju magaricu već tri puta? Ta ja sam istupio da te spriječim, jer te put meni naočigled vodi u propast. 33Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, već bih te ubio, a nju ostavio na životu.« 34Onda će Bileam anđelu Jahvinu: »Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim očima, ja ću se vratiti.« 35Ali anđeo Jahvin odvrati Bileamu: »Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem.« Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.
Knjiga Brojeva - Br 22,31 |
|
Tada Jahve otvori oči Bileamu i on opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s golim mačem u ruci. Pognu on glavu i pade ničice. |
| 30 |
Knjiga Brojeva - Br 22,32 |
|
Onda će mu anđeo Jahvin: »Zašto si tukao svoju magaricu već tri puta? Ta ja sam istupio da te spriječim, jer te put meni naočigled vodi u propast. |
| 31 |
Knjiga Brojeva - Br 22,34 |
|
Onda će Bileam anđelu Jahvinu: »Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim očima, ja ću se vratiti.« |
| 32 |
Knjiga Brojeva - Br 22,35 |
|
Ali anđeo Jahvin odvrati Bileamu: »Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem.« Tako Bileam ode s Balakovim knezovima. |
| 33 |
Anđeo Jahvin naviješta Izraelu nevolje
Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: ‘Neću raskinuti saveza svog s vama dovijeka. 2A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje, nego rušite njihove žrtvenike!’ Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste učinili? 3Zato vam kažem: neću ih odagnati pred vama. Nego, oni će vas tlačiti i bogovi njihovi bit će vam zamkom.« 4Kad anđeo Jahvin izreče te riječi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. 5I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi.
Knjiga o Sucima - Suci 2,1 |
|
Anđeo Jahvin naviješta Izraelu nevolje |
| 34 |
Knjiga o Sucima - Suci 2,1 |
|
Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: ‘Neću raskinuti saveza svog s vama dovijeka. |
| 35 |
Knjiga o Sucima - Suci 2,4 |
|
Kad anđeo Jahvin izreče te riječi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. |
| 36 |
Pjesma Debore i Baraka
Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu:
2Ratoborno rasuše kose borci izraelski
i dragovoljno krenu narod:
blagoslivljajte Jahvu!
3Čujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi!
Jahvi ja pjesmu pjevam,
Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.
22Topot silan odjekuje:
jure borci na konjima!
23»Proklinjite Meroz«, anđeo će Jahvin,
»proklinjite žitelje njegove
što Jahvi nisu u pomoć pritekli,
u pomoć Jahvi s junacima.«
Knjiga o Sucima - Suci 5,23 |
|
»Proklinjite Meroz«, anđeo će Jahvin, »proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junacima.« |
| 37 |
Gideonov poziv
Anđeo Jahvin dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sačuvao od Midjanaca. 12I ukaza mu se anđeo Jahvin i reče mu: »Jahve s tobom, hrabri junače!« 13Gideon mu odgovori: »Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreći: ‘Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?’ A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima.«
14Jahve se tad okrenu prema njemu i reče mu: »Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?« 15»Ali, gospodaru«, odgovori mu Gideon, »kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.« 16Jahve mu reče: »Ja ću biti s tobom te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga.« 17Gideon mu reče: »Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 18Nemoj otići odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.« A on odgovori: »Ostat ću dok se ne vratiš.«
Knjiga o Sucima - Suci 6,11 |
|
Anđeo Jahvin dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sačuvao od Midjanaca. |
| 38 |
Knjiga o Sucima - Suci 6,12 |
|
I ukaza mu se anđeo Jahvin i reče mu: »Jahve s tobom, hrabri junače!« |
| 39 |
19Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna načini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. 20Anđeo Jahvin reče mu: »Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.« On učini tako. 21Anđeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anđeo Jahvin nato iščeze pred njegovim očima. 22Tad Gideon vidje da je to bio anđeo Jahvin i reče: »Jao, Jahve, Gospode! Anđela Jahvina vidjeh licem u lice!« 23Jahve mu odgovori: »Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti!«
24Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga »Jahve-Mir«. Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.
Knjiga o Sucima - Suci 6,20 |
|
Anđeo Jahvin reče mu: »Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.« On učini tako. |
| 40 |
Knjiga o Sucima - Suci 6,21 |
|
Anđeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. |
| 41 |
Knjiga o Sucima - Suci 6,21 |
|
Anđeo Jahvin nato iščeze pred njegovim očima. |
| 42 |
Knjiga o Sucima - Suci 6,22 |
|
Tad Gideon vidje da je to bio anđeo Jahvin i reče: |
| 43 |
Knjiga o Sucima - Suci 6,22 |
|
»Jao, Jahve, Gospode! Anđela Jahvina vidjeh licem u lice!« |
| 44 |
Navještenje Samsonova rođenja
Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina.
2A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. 3Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. 4Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. 5Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.«
6Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. 7Ali mi je rekao: ‘Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.’«
Knjiga o Sucima - Suci 13,3 |
|
Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. |
| 45 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,6 |
|
Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. |
| 46 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,8 |
|
Anđeo se javlja i drugi put
|
| 47 |
Anđeo se javlja i drugi put
Tada se Manoah pomoli Jahvi i reče: »Molim te, Gospode, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dođe još jednom k nama i pouči nas što ćemo činiti s djetetom kad se rodi!« 9Jahve usliši Manoaha i anđeo Jahvin dođe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. 10Žena brzo otrča da obavijesti muža i reče mu: »Gle, ukazao mi se čovjek koji mi je došao onog dana.«
11Manoah ustade, pođe za ženom i kada dođe k čovjeku, upita ga: »Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?« A on odgovori: »Jesam.« 12»Kada se ispuni ono što si rekao«, opet će Manoah, »po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?« 13Anđeo Jahvin odgovori Manoahu: »Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. 14Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.«
Knjiga o Sucima - Suci 13,9 |
|
Jahve usliši Manoaha i anđeo Jahvin dođe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. |
| 48 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,13 |
|
Anđeo Jahvin odgovori Manoahu: »Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. |
| 49 |
15Tada reče Manoah anđelu Jahvinu: »Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom.« 16Anđeo Jahvin nato će Manoahu: »Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.«
Manoah, ne znajući da je to anđeo Jahvin, 17reče tada anđelu Jahvinu: »Kako ti je ime, da te možemo častiti kada se ispuni što si obećao?« 18Anđeo Jahvin odgovori mu: »Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno.«
19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji čini tajanstvene stvari. 20Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. 21Anđeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to anđeo Jahvin.
22»Zacijelo ćemo umrijeti«, reče ženi, »jer smo vidjeli Boga.« 23»Da nas je htio usmrtiti«, odgovori mu žena, »ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.«
24Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. 25I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola.
Knjiga o Sucima - Suci 13,15 |
|
Tada reče Manoah anđelu Jahvinu: »Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom.« |
| 50 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,16 |
|
Anđeo Jahvin nato će Manoahu: »Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.« |
| 51 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,16 |
|
Manoah, ne znajući da je to anđeo Jahvin, |
| 52 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,17 |
|
reče tada anđelu Jahvinu: »Kako ti je ime, da te možemo častiti kada se ispuni što si obećao?« |
| 53 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,18 |
|
Anđeo Jahvin odgovori mu: »Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno.« |
| 54 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,20 |
|
Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. |
| 55 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,21 |
|
Anđeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. |
| 56 |
Knjiga o Sucima - Suci 13,21 |
|
Manoah tada shvati da je to anđeo Jahvin. |
| 57 |
6Tada Akiš dozva Davida i reče mu: »Živoga mi Jahve, ti si pošten i meni bi drago bilo da me pratiš u pokretima moje vojske, jer nisam našao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si došao k meni pa do današnjega dana. Ali nisi drag u očima knezova. 7Zato se sada vrati i otiđi s mirom kući da ne ozlovoljiš filistejske knezove!«
8David odvrati Akišu: »Ta što sam učinio i što si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju službu pa do današnjega dana da ne mogu ići da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?« 9A Akiš odgovori Davidu: »Ti znaš da si mi drag kao Božji anđeo, ali su filistejski knezovi rekli: ‘Neka ne ide s nama u boj!’ 10Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su došli s tobom, i otiđite na mjesto koje sam vam označio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mržnje jer si mi mio. Ustat ćete, dakle, u rano jutro, čim svane, i otići ćete!«
11Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoše u Jizreel.
Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 29,9 |
|
A Akiš odgovori Davidu: »Ti znaš da si mi drag kao Božji anđeo, ali su filistejski knezovi rekli: ‘Neka ne ide s nama u boj!’ |
| 58 |
15A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda će kralj učiniti ono što mu njegova službenica kaže. 16Jer će kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku čovjeka koji hoće da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine. 17Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi riječ moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!«
18Tada progovori kralj i reče ženi: »Nemoj mi sada zatajiti ono što ću te pitati!« A žena odgovori: »Neka govori moj gospodar kralj!« 19Tada kralj upita: »Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?« A žena odgovori: »Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je naučio tvoju službenicu sve ove riječi. 20Tvoj je sluga Joab to učinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anđeo, on zna sve što se zbiva na zemlji.«
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 14,17 |
|
Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi riječ moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!« |
| 59 |
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 14,20 |
|
Tvoj je sluga Joab to učinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anđeo, on zna sve što se zbiva na zemlji.« |
| 60 |
Meribaal
I Šaulov sin Meribaal sišao je ususret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije uređivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. 26Kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, upita ga kralj: »Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?« 27A on odgovori: »Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: ‘Osamari mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!’ Jer tvoj je sluga hrom. 28On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo: zato čini što je dobro u tvojim očima. 29Jer sav moj očinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?«
30A kralj mu odgovori: »Čemu da još duljiš svoj govor? Određujem: ti i Siba podijelite njive!«
31Meribaal reče kralju: »Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!«
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 19,28 |
|
On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo: zato čini što je dobro u tvojim očima. |
| 61 |
Kuga i Božje oproštenje
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Jahvi: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
11Kad je David ujutro ustao, već je Jahvina riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: 12»Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: ‘Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!’«
13Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
14David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
15David, dakle, izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. 16Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« A Jahvin je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. 17Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 24,16 |
|
Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, |
| 62 |
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 24,16 |
|
pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« |
| 63 |
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 24,16 |
|
A Jahvin je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. |
| 64 |
Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 24,17 |
|
Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!« |
| 65 |
Božji čovjek i prorok
A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. 12A on ih upita: »Kojim je putem otišao?« Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. 13Prorok će nato sinovima: »Osamarite mi magarca!« I osamariše mu magarca, a on uzjaha. 14Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom. I upita ga: »Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?« A on mu odgovori: »Jesam.« 15Prorok mu reče: »Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš.« 16Ali on odgovori: »Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, 17jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: ‘Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao.’« 18Nato će mu onaj: »I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: ‘Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.’«
Slagao mu je. 19Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode.
20Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo 21i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: »Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, 22nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih.«
Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 13,18 |
|
Nato će mu onaj: »I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: ‘Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.’« Slagao mu je. |
| 66 |
2. ILIJA NA HOREBU
Na putu prema Horebu
Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: »Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!«
3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sâm ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.«
6On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 19,5 |
|
Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« |
| 67 |
Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 19,7 |
|
Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« |
| 68 |
1Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. 2Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: »Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti.« 3Ali je anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: »Ustani! Idi ususret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: ‘Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?’ 4I zato veli Jahve ovako: ‘Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.’« I ode Ilija.
5Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reče: »Kako to da ste se već vratili?« 6Oni mu odgovoriše: »Sreo nas neki čovjek i rekao nam: ‘Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.’« 7On ih upita: »Kakav bijaše na oči taj čovjek koji vas je sreo i rekao vam te riječi?« 8A oni mu odgovoriše: »Bio je to čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara.«
On reče: »To je Ilija Tišbijac!«
Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 1,3 |
|
Ali je anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: »Ustani! Idi ususret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: ‘Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?’ |
| 69 |
13Kralj posla opet trećega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: »Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! 14Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!«
15Anđeo Jahvin reče Iliji: »Siđi s njim, ne boj se!« On ustade i siđe s njim pred kralja 16i reče mu: »Ovako veli Jahve: ‘Zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.’«
17I umrije po riječi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. 18Ostala povijest Ahazje, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 1,15 |
|
Anđeo Jahvin reče Iliji: »Siđi s njim, ne boj se!« On ustade i siđe s njim pred kralja |
| 70 |
Smrt Sanheribova
Te iste noći iziđe anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
36Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,35 |
|
Te iste noći iziđe anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. |
| 71 |
Božja kazna i oproštenje
Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela. 8David reče Bogu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!« 9Jahve reče Davidovu vidiocu Gadu: 10»Idi i kaži Davidu: Ovako veli Jahve: ‘Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti učinim!’«
11Došavši k Davidu, Gad mu reče: »Ovako veli Jahve: ‘Biraj sebi 12ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima.’ Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
13David reče Gadu: »Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!«
14Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca. 15Bog je poslao anđela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je počeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anđelu zatorniku: »Dosta je sada, spusti ruku!«
Jahvin je anđeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. 16David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet. 17David reče Bogu: »Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, a što učiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!«
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,12 |
|
ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima.’ Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!« |
| 72 |
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,15 |
|
Bog je poslao anđela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je počeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, |
| 73 |
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,15 |
|
pa je rekao anđelu zatorniku: »Dosta je sada, spusti ruku!« |
| 74 |
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,15 |
|
Jahvin je anđeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. |
| 75 |
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,16 |
|
David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet. |
| 76 |
Žrtvenik na Ornanovu gumnu
Tada Jahvin anđeo reče Gadu da kaže Davidu neka uziđe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana. 19David je otišao po riječi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime. 20A Ornan, okrenuvši se, opazi anđela, a njegova se četiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu. 21Uto dođe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, dođe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. 22Tada David reče Ornanu: »Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!« 23Ornan odgovori Davidu: »Neka ga uzme i neka čini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim očima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam.«
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,18 |
|
Tada Jahvin anđeo reče Gadu da kaže Davidu neka uziđe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana. |
| 77 |
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,20 |
|
A Ornan, okrenuvši se, opazi anđela, a njegova se četiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu. |
| 78 |
24Kralj David reče Ornanu: »Ne, nego hoću da kupim u tebe i da platim, jer neću da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene.«
25I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. 26Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice. 27Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice. 28U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poče prinositi žrtve ondje. 29Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu. 30David nije mogao ići k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od mača Jahvina anđela.
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,27 |
|
Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice. |
| 79 |
Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,30 |
|
David nije mogao ići k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od mača Jahvina anđela |
| 80 |
Uspjeh Ezekijine molitve
Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć. 21Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. 22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijateljâ, te im dao mir odasvud uokolo. 23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u očima svih naroda.
Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,21 |
|
Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. |
| 81 |
Obje molitve uslišane
Obje molitve bijahu uslišane pred slavom Gospodnjom. 17I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe.
Tobija - Tob 3,17 |
R |
I bi poslan Rafael, |
| 82 |
Tobija - Tob 3,17 |
|
anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe. |
| 83 |
Rafael prati Tobiju
Tobija odgovori ocu: »Oče moj, učinit ću sve što si mi naredio. 2Samo, kako ću preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen?« 3Onda mu otac dade zadužnicu i reče: »Potraži čovjeka koji će ići s tobom, a ja ću ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac.«
4Tobija ode da potraži takva čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji. 5I upita ga: »Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?« 6Anđeo mu odvrati: »Bih. Poći ću s tobom. Znam put, bijah već gost našega brata Gabaela.« 7Tobija mu reče: »Počekaj da javim ocu.« 8Anđeo mu kaza: »Idi i ne zadržavaj se.«
9Onda Tobija ode ocu te mu reče: »Evo, našao sam onoga koji će ići sa mnom.« A otac će mu: »Dovedi ga meni da čujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac.« 10Tobija ga zovnu, pa kad on uđe, zagrliše se.
Tobija - Tob 5,1 |
R |
Rafael prati Tobiju |
| 84 |
Tobija - Tob 5,4 |
R |
Tobija ode da potraži takva čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji. |
| 85 |
Tobija - Tob 5,6 |
|
Anđeo mu odvrati: »Bih. Poći ću s tobom. Znam put, bijah već gost našega brata Gabaela.« |
| 86 |
Tobija - Tob 5,8 |
|
Anđeo mu kaza: »Idi i ne zadržavaj se.« |
| 87 |
11Onda ga Tobit upita: »Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!« 12On mu odgovori: »Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji će za nagradu pratiti tvoga sina?« Tobit će mu na to: »Brate, hoću da znam koji su ti preci i kako se zoveš.« 13A on će: »Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braće.« 14Tobit mu kaza: »Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si, dakle, moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braća su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. 15Ali mi kaži kakvu ću ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu. 16I još ću ti dodati nešto povrh plaće kad se vratite živi i zdravi.«
17Dogovoriše se tako.
A onda kaza Tobiji: »Spremi se i sretan vam put obojici!« Sin spremi sve za put. I reče mu njegov otac: »Idi s ovim čovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anđeo njegov pratio vas!«
18Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: »Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama? 19Ne bilo toga novca, smeće je prema našem sinu. 20Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu – dosta nam je.« 21Tobit joj odgovori: »Ne govori tako, sestro. Vratit će se on živ i zdrav i tvoje će ga oči opet ugledati. 22Ta prati ga dobar anđeo i njegovo će putovanje biti sretno, vratit će se živ i zdrav.«
23Onda ona prestade plakati.
Tobija - Tob 5,17 |
|
Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: »Spremi se i sretan vam put obojici!« Sin spremi sve za put. I reče mu njegov otac: »Idi s ovim čovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anđeo njegov pratio vas!« |
| 88 |
Tobija - Tob 5,22 |
|
Ta prati ga dobar anđeo i njegovo će putovanje biti sretno, vratit će se živ i zdrav.« |
| 89 |
Riba
A sin išao s anđelom i pas za njima. Predvečer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noć. 2Potom momak siđe u rijeku da se okupa, kad najednom skoči iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. 3Anđeo mu reče: »Uhvati ribu.« Nato se momak dočepa ribe te je izvuče na suho. 4Onda mu anđeo kaza: »Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuč i dobro ih čuvaj jer su koristan lijek.« 5Momak izvrši što mu je anđeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, 6a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani.
Tobija - Tob 6,1 |
|
A sin išao s anđelom i pas za njima. Predvečer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noć. |
| 90 |
Tobija - Tob 6,3 |
|
Anđeo mu reče: »Uhvati ribu.« Nato se momak dočepa ribe te je izvuče na suho. |
| 91 |
Tobija - Tob 6,4 |
|
Onda mu anđeo kaza: »Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuč i dobro ih čuvaj jer su koristan lijek.« |
| 92 |
Tobija - Tob 6,5 |
|
Momak izvrši što mu je anđeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, |
| 93 |
Anđeo Tobiji namjenjuje Saru
Mladić potom upita anđela: »Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?« 8A on odgovori: »Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti. 9A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, te tako bolesnik ozdravi.«
10Kad bijahu blizu Ekbatane, 11anđeo reče mladiću: »Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. 12Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim.« 14Onda mladić kaza anđelu: »Brate Azarja, čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi: 15jedinac sam u oca; bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povučem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani.« 16Anđeo mu reče: »Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. 17Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti. 18Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda.«
Tobija - Tob 6,7 |
|
Anđeo Tobiji namjenjuje Saru |
| 94 |
Tobija - Tob 6,7 |
|
Mladić potom upita anđela: »Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?« |
| 95 |
Tobija - Tob 6,11 |
|
anđeo reče mladiću: »Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. |
| 96 |
Tobija - Tob 6,14 |
|
Onda mladić kaza anđelu: »Brate Azarja, čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi: |
| 97 |
Tobija - Tob 6,16 |
|
Anđeo mu reče: »Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. |
| 98 |
Dolazak u Raguelovu kuću
Onda uđoše u Ekbatanu i pođoše prema kući Raguelovoj. Sara im dođe ususret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuću. 2Raguel reče Edni, svojoj ženi: »Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga rođaka!« 3Raguel ih zapita: »Odakle ste, braćo?« Odgovoriše mu: »Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu.« 4Kaza im on: »Poznajete li Tobita, brata našega?« Oni odgovoriše: »Poznajemo ga.« 5Onda ih upita: »Je li dobro s njime?« Oni odgovoriše: »Živ je i dobro je.« Tobija nadoda: »To je moj otac.« 6Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih očiju i blagoslovi ga čudeći se: »Ti si, dakle, sin onoga plemenitog i dobrog čovjeka.« Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. 7I žena mu Edna i kći Sara zaplakaše i primiše ih spremno. 8Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju.
9Tobija kaza Rafaelu: »Brate Azarja, govori o onome o čemu si mi pripovijedao na putu.«
10Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: »Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: 11već bijah svoju kćer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noću pomriješe. Ali ti sada budi veseo.« 12Tobija odgovori: »Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba.« Nato mu Raguel kaza: »Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću.« 13Zatim pozva Saru, svoju kćer; uzevši je za ruku, dade je kao zaručnicu Tobiji govoreći: »Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu.« I blagoslovi ih. 14Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pečat. Potom počeše blagovati.
15Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reče joj: »Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je.« 16Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kći zaplaka. 17Vidjevši suze svoje kćeri, kaza joj: »Budi hrabra, kćerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošću za tvoju bol. Budi hrabra, kćerko!«
Tobija - Tob 7,9 |
|
Tobija kaza Rafaelu: »Brate Azarja, govori o onome o čemu si mi pripovijedao na putu.« |
| 99 |
Tobija - Tob 7,10 |
|
Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: »Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: |
| 100 |
Dobri zaručnici spašeni
Kad su povečerali, uvedoše Tobiju k Sari. 2On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova.
4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: »Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje.«
5Onda se Tobija poče moliti: »Blagoslovljen da si, Bože naših otaca,
blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke!
Blagoslivljala te nebesa
i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!
6Ti si stvorio Adama
i dao mu pomoćnicu Evu:
od njih je proizašao ljudski rod.
Ti si rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam;
načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.’
7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru,
nego po istini.
Smiluj mi se
i učini da s njom doživim starost.«
8I zajedno rekoše: »Amen, amen.« 9I zaspaše oboje te noći.
Tobija - Tob 8,2 |
R |
On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. |
| 101 |
Tobija - Tob 8,3 |
|
Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova. |
| 102 |
10A Raguel usta i pođe da iskopa raku misleći: »Ako i on umre.« 11Raguel se vrati u svoju kuću 12i kaza Edni, ženi svojoj: »Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna.« 13Sluškinja otvori vrata, uđe i nađe kako oboje spavaju. 14Izađe i javi im: »Dobro je, živ je.«
15Nato Raguel zahvali Bogu:
»Blagoslovljen da si, Bože,
svakim blagoslovom čistim i svetim.
Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja!
Svi anđeli i svi izabranici tvoji
blagoslivljali te u sve vijeke!
16Blagoslovljen jer si me razveselio
i jer se nije dogodilo čega se bojah,
nego si nam iskazao svoje bogato milosrđe.
17Blagoslovljen jer si se smilovao
ovoj djeci što su jedina.
Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode,
podari im da završe život u zdravlju,
sa srećom i milosrđem.«
Tobija - Tob 8,15 |
|
Nato Raguel zahvali Bogu: »Blagoslovljen da si, Bože, svakim blagoslovom čistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi anđeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke! |
| 103 |
Rafaelov put u Mediju
Onda Tobija pozva Rafaela i reče mu: 2 »Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir, 3 jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim. 4 Znaš da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadržavao, bit će zabrinut veoma.«
5 Tada Rafael ode. Provede noć u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvuče zapečaćene vrećice te mu ih izruči. 6 Brzo se krenuše obojica i dođoše na pir. Tobija blagoslovi svoju ženu.
Tobija - Tob 9,1 |
R |
Rafaelov put u Mediju |
| 104 |
Tobija - Tob 9,1 |
R |
Onda Tobija pozva Rafaela i reče mu: |
| 105 |
Tobija - Tob 9,5 |
R |
Tada Rafael ode. Provede noć u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvuče zapečaćene vrećice te mu ih izruči. |
| 106 |
Tobijin povratak sa Sarom
Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. 2 Onda Rafael kaza Tobiji: »Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3 Potrčimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuću: 4 uzmi u ruku riblju žuč.« Krenuše, a pas za njima.
5 Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6 Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: »Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio.«
7 A Rafael reče Tobiji: »Znam da će otac tvoj otvoriti oči. 8 Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti.«
9 Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: »Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!« Nato oboje zaplakaše.
Tobija - Tob 11,2 |
R |
Onda Rafael kaza Tobiji: »Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? |
| 107 |
Tobija - Tob 11,7 |
R |
A Rafael reče Tobiji: »Znam da će otac tvoj otvoriti oči. |
| 108 |
Tobitovo ozdravljenje
Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu 11i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: »Hrabro, oče moj!« 12Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. 13Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:
14»Blagoslovljen da si, Bože,
blagoslovljeno tvoje ime uvijeke
i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli!
Jer si me udario pa se smilovao na me:
evo gledam svoga sina Tobiju!«
15Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.
16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe ususret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
Tobija - Tob 11,14 |
|
»Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!« |
| 109 |
Anđeo se otkriva
Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.«
2Sin odgovori: »Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, 3jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.« 4Starac odgovori: »To mu s pravom pripada!«
5Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.« 6Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im:
»Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova. 7Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.
8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.
Tobija - Tob 12,1 |
|
Anđeo se otkriva Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.« |
| 110 |
Tobija - Tob 12,5 |
|
Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.« |
| 111 |
Tobija - Tob 12,6 |
|
Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im: »Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova |
| 112 |
11Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. 15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!« 16Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah. 17Ali im anđeo reče:
»Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! 18Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke. 19Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid. 20Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo.«
21Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji.
Tobija - Tob 12,15 |
R |
Ja sam Rafael, |
| 113 |
Tobija - Tob 12,15 |
|
jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!« |
| 114 |
Tobija - Tob 12,17 |
|
Ali im anđeo reče: »Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! |
| 115 |
Tobija - Tob 12,21 |
|
Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji. |
| 116 |
Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, nećeš umrijeti – naša je uredba za obične ljude. Priđi!« 2I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reče: »Govori mi!« <2a>Ona mu reče: »Spazih te, gospodaru, kao anđela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti.« <2b>Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila.
Estera - Est 5,2 |
|
Ona mu reče: »Spazih te, gospodaru, kao anđela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti.« |
| 117 |
Nikanorov poraz kod Adase
Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. 40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: 41»Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. 42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!«
43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. 44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. 45Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. 46Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao. 47Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog adara. 50Tako se judejska zemlja malo smirila.
Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 7,41 |
|
»Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. |
| 118 |
Prva Lizijina vojna
Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje, 2skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da grad učini grčkim naseljem 3i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast. 4Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova.
5Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi. 7Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno. 8Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. 9Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. 10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba. 11Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. 12Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.
Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 11,6 |
|
Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi. |
| 119 |
Raspored boraca
Obodreni tim lijepim Judinim riječima, što su mogle nadahnuti junaštvom i mlada srca ispuniti muževnošću, Židovi odlučiše da se i ne utabore, nego da odmah navale i junački, u borbi prsa o prsa, sve riješe, budući da su grad i svetinje i Hram bili u opasnosti. 18Nisu se toliko zabrinjavali za žene, djecu, braću i rođake, koliko ih je morio najveći i prvi strah – strah za posvećeni Hram.
19Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju. 20Svi su iščekivali ishod bitke: neprijatelj se već bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima.
21Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva čudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju, nego prema tomu koga smatra dostojnim. 22Zazvao je ovako: »Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anđela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuća Sanheribovih ljudi. 23Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra anđela da sije strah i trepet! 24Jakom mišicom svojom udari one koji, huleći, izađoše da napadnu tvoj sveti narod!« Tako je završio molitvu.
Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,22 |
|
Zazvao je ovako: »Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anđela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuća Sanheribovih ljudi. |
| 120 |
Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,23 |
|
Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra anđela da sije strah i trepet! |
| 121 |
6Stajao je netko – lica mu ne poznah –
ali likom bješe pred očima mojim.
Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan?
Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18Ni slugama svojim više ne vjeruje,
i anđele svoje za grijeh okrivljuje –
19kako ne bi onda goste stanova glinenih
kojima je temelj u prahu zemaljskom.
Knjiga o Jobu - Job 4,18 |
|
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje – |
| 122 |
23Ako se uza nj nađe tad anđeo,
posrednik jedan između tisuću,
da čovjeka na dužnost opomene,
24pa se sažali nad njim i pomoli:
‘Izbavi ga da u jamu ne ide;
za život njegov nađoh otkupninu!
25Neka mu tijelo procvate mladošću,
nek’ se vrati u dane mladenačke!’
26Vapije k Bogu i Bog ga usliša:
radosno On ga pogleda u lice;
vrati čovjeku pravednost njegovu.
Knjiga o Jobu - Job 33,23 |
|
Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene |
| 123 |
4GIMEL Veličajte sa mnom Jahvu,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5DALET Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
6HE U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
7ZAJIN Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
8HET Anđeo Jahvin tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
9TET Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
Psalmi - Ps 34,8 |
|
Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. |
| 124 |
4Nek’ se smetu i postide koji život moj traže,
nek’ uzmaknu i nek’ se posrame koji mi propast snuju!
5Nek’ budu k’o pljeva na vjetru
kad ih anđeo Jahvin potjera!
6Mračni i skliski bili im putovi
kad ih anđeo Jahvin bude gonio!
Psalmi - Ps 35,5 |
|
Nek’ budu k’o pljeva na vjetru kad ih anđeo Jahvin potjera! |
| 125 |
Psalmi - Ps 35,6 |
|
Mračni i skliski bili im putovi kad ih anđeo Jahvin bude gonio! |
| 126 |
49Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
Psalmi - Ps 78,49 |
|
Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. |
| 127 |
10Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
12Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
Psalmi - Ps 91,11 |
|
Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. |
| 128 |
19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
20Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Psalmi - Ps 103,20 |
|
Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! |
| 129 |
Pjesma zahvalnica Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
Psalmi - Ps 138,1 |
|
Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi, |
| 130 |
Nebo i zemlja hvale Jahvu Aleluja!
Hvalite Jahvu s nebesa,
hvalite ga u visinama!
2Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!
3Hvalite ga, sunce i mjeseče,
hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!
4Hvalite ga, nebesa nebeska,
i vode nad svodom nebeskim!
Psalmi - Ps 148,2 |
|
Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! |
| 131 |
Propovjednik - Prop 5,5 |
|
Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku? |
| 132 |
18Čas bi se plamen ublažio
da ne spali životinje poslane na bezbožnike,
nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;
19čas bi opet buknuo u samoj vodi
od ognja snažnije
da uništi plodove zemlje opake.
20A narod si svoj hranio
hranom anđeoskom,
slao mu s neba gotov kruh
koji je imao u sebi svaku slast
i ugađao svakom ukusu.
Knjiga Mudrosti - Mudr 16,20 |
|
A narod si svoj hranio hranom anđeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu. |
| 133 |
1. U PRIRODI
Sad ću podsjetiti na djela Božja,
i što sam vidio, to ću ispričati.
Riječima Gospod stvori djela svoja,
i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj.
16Sunce sjajno sve obasjava,
i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.
17Gospod nije dao anđelima moć
da govore o svim čudesima
koja je Gospod, gospodar svega, čvrsto sazdao
kako bi svemir opstao u slavi njegovoj.
Knjiga Sirahova - Sir 42,17 |
|
Gospod nije dao anđelima moć da govore o svim čudesima koja je Gospod, gospodar svega, čvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi njegovoj. |
| 134 |
Ezekija
Ezekija utvrdi grad svoj
i dovede vodu sred njega,
željezom prokopa pećine
i sagradi spremišta vodena.
18Za vijeka se njegova diže Sanherib
i posla Rabsaka,
koji diže ruku na Sion
i u oholosti svojoj huljaše.
19Tada su im drhtala srca i ruke
i podnosili su muke kao žene u trudovima;
20ali prizvaše milostivog Boga
i podigoše ruke svoje prema njemu.
I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas
i spasio ih rukom Izaijinom,
21razbio je logor asirski,
i njegov ih anđeo sve pobi.
Knjiga Sirahova - Sir 48,21 |
|
razbio je logor asirski, i njegov ih anđeo sve pobi. |
| 135 |
Sanheribova kazna
Tad iziđe anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
37Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Izaija - Iz 37,36 |
|
Tad iziđe anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. |
| 136 |
8Reče: »Dosta, oni su narod moj,
sinovi koji se neće iznevjeriti!«
I on im posta spasiteljem
u svim njihovim tjeskobama.
9Nije slao poslanika ni anđela,
nego ih je sâm spasio.
U svojoj ljubavi i samilosti
sâm ih je otkupio,
podigao ih i nosio
u sve dane od davnine.
10Ali se oni odmetnuše,
ožalostiše sveti duh njegov.
Zato im je postao neprijatelj
i sâm je na njih zavojštio.
Izaija - Iz 63,9 |
|
Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sâm spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sâm ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. |
| 137 |
V. PISMO JEREMIJE PROROKA
Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopći preporuke što mu ih je povjerio Bog.
Zbog grijeha što ste ih pred Bogom počinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest će vas kao sužnje u Babilon. 2Kada stignete u Babilon, ostat ćete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom ću vas odande u miru izvesti. 3A u Babilonu vidjet ćete bogove – srebrne, zlatne i drvene – koji se nose na leđima i koji neznabošcima strah zadaju. 4Čuvajte se! Ne povodite se za tuđim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme 5kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: »Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati.« 6Jer s vama je moj anđeo – njemu ste životom svojim odgovorni.
Baruh - Bar 6,6 |
|
Jer s vama je moj anđeo – njemu ste životom svojim odgovorni. |
| 138 |
Anđeo Gospodnji u užarenoj peći
Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom, 47tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći. 48Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći. 49No anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima;izagna plamen ognja iz peći 50te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost.
Daniel - Dn 3,46 |
|
Anđeo Gospodnji u užarenoj peći |
| 139 |
Daniel - Dn 3,49 |
|
No anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima;izagna plamen ognja iz peći |
| 140 |
27Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. 28Nabukodonozor viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! 29Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.«
30Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.
Daniel - Dn 3,28 |
|
Nabukodonozor viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! |
| 141 |
Anđeo Gospodnji u užarenoj peći
Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom, 47tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći. 48Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći. 49No anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima;izagna plamen ognja iz peći 50te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost.
Daniel - Dn 3,58 |
|
Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 142 |
Daniel među lavovima
Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavlju jamu. Kralj reče Danielu: »Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.« 18Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.
19Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. 20Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavljoj jami. 21Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: »Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« 22Daniel odgovori: »O kralju, živ bio dovijeka! 23Moj je Bog poslao svog anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.« 24Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. 25Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavlju jamu – njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
Daniel - Dn 6,23 |
|
Moj je Bog poslao svog anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.« |
| 143 |
Anđeo tumači viđenje
Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:
17»One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.«
19Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila
izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama
gazila što preostajaše; 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.
Daniel - Dn 7,15 |
|
Anđeo tumači viđenje |
| 144 |
Tumačenje viđenja
Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da
ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. 16 Začuh glas čovječji gdje
viče preko Ulaja: »Gabriele, objasni mu to viđenje!« 17 On pođe onamo gdje stajah i
kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: »Sine čovječji, razumij:
jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje.« 18 On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na
zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu. 19 I reče: »Evo, kazat ću ti što će
doći na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. 20 Ovan što si ga vidio – njegova dva roga – to su kraljevi Medije i Perzije. 21 Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj; 22 slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć.
23 I potkraj njihova kraljevanja,
kad bezakonici navrše mjeru,
ustat će kralj, drzak i lukav.
24 Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom;
nesmiljeno će pustošiti,
uspijevat će u svojim pothvatima,
zatirat’ junake
i narod Svetaca.
25 Zbog njegove lukavosti
prijevara će uspijevati u njegovoj ruci.
On će se uznijeti u svome srcu,
iz čista mira upropastit će mnoge.
Suprotstavit će se Knezu nad knezovima,
ali će – ne rukom – biti skršen.
26 Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je;
no ti ga zapečati, jer je za daleke dane.«
27 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove.
Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio.
Daniel - Dn 8,16 |
G |
Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: »Gabriele, objasni mu to viđenje!« |
| 145 |
Anđeo Gabriel tumači proroštvo
Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 21Dok sam, dakle, ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa 22i pouči me: »Daniele, evo me: dođoh da te poučim. 23Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje.«
Daniel - Dn 9,20 |
|
Anđeo |
| 146 |
Daniel - Dn 9,20 |
G |
Gabriel tumači proroštvo |
| 147 |
Daniel - Dn 9,21 |
G |
Dok sam, dakle, ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa |
| 148 |
Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. 8 Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
9 Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. 10 I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. 11 On mi reče: »Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.« To reče, a ja ustadoh dršćući.
12 I kaza mi: »Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. 13 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome, 14 a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku danâ. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.«
Daniel - Dn 10,13 |
M |
Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome, |
| 149 |
Anđeo hrabri Daniela
Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. 16I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: »Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. 17I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?« 18Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. 19On reče: »Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!« I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: »Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!«
20Tada će on: »Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv kneza Perzije; a čim svršim, doći će knez Grčke. 21Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, kneza vašega,
Daniel - Dn 10,15 |
|
Anđeo hrabri Daniela |
| 150 |
Daniel - Dn 10,21 |
M |
Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, kneza vašega, |
| 151 |
Uskrsnuće i plaća
»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
2 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 3 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.«
Daniel - Dn 12,1 |
M |
»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. |
| 152 |
51Tada im reče Daniel: »Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati.« 52Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: »Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini, 53donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: ‘Nedužna i pravedna da nisi ubio.’ 54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?« On odgovori: »Pod jednom trišljom.« 55Daniel reče: »Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.«
56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: »Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! 57Ovako ste radili s kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju. 58Reci mi, dakle, pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!« On odgovori: »Pod jasikom.« 59Daniel mu reče: »Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.«
Daniel - Dn 13,55 |
|
Daniel reče: »Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.« |
| 153 |
Daniel - Dn 13,59 |
|
Daniel mu reče: »Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.« |
| 154 |
33A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. 34I anđeo Gospodnji reče Habakuku: »Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!« 35Habakuk odgovori: »Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!« 36Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37I povika Habakuk: »Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!« 38A Daniel reče: »Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube.« 39I ustade Daniel i blagova, a anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.
40Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41Tada kralj povika iza glasa: »Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!« 42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima.
Daniel - Dn 14,34 |
|
I anđeo Gospodnji reče Habakuku: »Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!« |
| 155 |
Daniel - Dn 14,36 |
|
Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. |
| 156 |
Daniel - Dn 14,39 |
|
I ustade Daniel i blagova, a anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. |
| 157 |
Protiv Jakova
S Izraelom ima Jahve parnicu,
kaznit će Jakova prema postupcima,
vratit će mu po djelima njegovim.
4Već u krilu materinu brata je potisnuo,
u snazi muževnoj s Bogom se borio.
5S anđelom se borio i nadvladao ga,
plakao je i zaklinjao ga.
Našao ga je u Betelu
i ondje mu je govorio.
Hošea - Hoš 12,5 |
|
S anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio. |
| 158 |
Prvo viđenje: konjanici
Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec sebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
8Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli. 9Upitah: »Koji su ovi, gospodaru?« Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: »Ja ću ti pokazati koji su.« 10Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: »Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju.« 11Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: »Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje.«
12Tada progovori anđeo Jahvin i reče: »Jahve nad vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?« 13A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. 14I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.’ 16Zato ovako govori Jahve: ‘Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj’ – riječ je Jahve nad vojskama – ‘i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.’ 17I ovo poruči: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.’«
Zaharija - Zah 1,9 |
|
Upitah: »Koji su ovi, gospodaru?« Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: »Ja ću ti pokazati koji su.« |
| 159 |
Zaharija - Zah 1,11 |
|
Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: »Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje.« |
| 160 |
Zaharija - Zah 1,12 |
|
Tada progovori anđeo Jahvin i reče: »Jahve nad vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?« |
| 161 |
Zaharija - Zah 1,13 |
|
A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. |
| 162 |
Zaharija - Zah 1,14 |
|
I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 1 |
| 163 |
Drugo viđenje: rogovi i kovači
Podigoh oči i vidjeh. I gle: četiri roga. 2Upitah anđela koji je govorio sa mnom: »Što je ovo?« On mi odgovori: »To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem.« 3Onda mi Jahve pokaza četiri kovača. 4A ja upitah: »Što su došli ovi raditi?« On mi odgovori: »Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli.«
Zaharija - Zah 2,2 |
|
Upitah anđela koji je govorio sa mnom: »Što je ovo?« On mi odgovori: »To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem.« |
| 164 |
Treće viđenje: mjerač
Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže. 6Upitah ga: »Kamo ideš?« Odgovori mi: »Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug.« 7I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe ususret 8i reče mu: »Trči, reci onome mladiću ovako: ‘Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu. 9A ja ću mu’ – riječ je Jahvina – ‘biti ognjen zid unaokolo i slava njegova sred njega.’«
10»Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne« – riječ je Jahvina –
»jer u sva četiri vjetra nebeska
razasuo sam vas« – riječ je Jahvina!
11»Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!«
Zaharija - Zah 2,7 |
|
I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe ususret |
| 165 |
Četvrto viđenje: Jošuine haljine
Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. 2Anđeo Jahvin reče Satanu: »Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?« 3A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. 4Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: »Skinite s njega te prljave haljine!« I reče mu: »Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!« 5I nastavi: »Stavite mu čist povez oko glave!« Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. 6I anđeo Jahvin upozori Jošuu: 7»Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje.’«
Zaharija - Zah 3,1 |
|
Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. |
| 166 |
Zaharija - Zah 3,2 |
|
Anđeo Jahvin reče Satanu: »Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?« |
| 167 |
Zaharija - Zah 3,3 |
|
A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. |
| 168 |
Zaharija - Zah 3,4 |
|
Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: »Skinite s njega te prljave haljine!« I reče mu: »Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!« |
| 169 |
Zaharija - Zah 3,5 |
|
I nastavi: »Stavite mu čist povez oko glave!« Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. |
| 170 |
Zaharija - Zah 3,6 |
|
I anđeo Jahvin upozori Jošuu: |
| 171 |
Peto viđenje: svijećnjak i masline
Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. 2»Što vidiš?« – upita. Ja odgovorih: »Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. 3Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.« 4Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?« 5Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne, gospodaru.« 6<6a>On mi tad odgovori ovako: <10b>»Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.« 11Tad progovorih i zapitah ga: »Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?« 12Progovorih opet i upitah ga: »Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?« 13On mi odgovori: »Zar ne znaš što je to?« Odvratih: »Ne, gospodaru!« 14On reče: »To su dva pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.«
Zaharija - Zah 4,1 |
|
Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. |
| 172 |
Zaharija - Zah 4,4 |
|
Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?« |
| 173 |
Zaharija - Zah 4,5 |
|
Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne, gospodaru.« |
| 174 |
Šesto viđenje: knjiga koja leti
Podigoh opet oči i vidjeh: leti svitak knjige. 2Anđeo me upita: »Što vidiš?« Odgovorih: »Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset.« 3On mi tad reče: »To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran. 4Ja ću ga izvesti – riječ je Jahve nad vojskama – da uđe u kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem.«
Zaharija - Zah 5,2 |
|
Anđeo me upita: »Što vidiš?« Odgovorih: »Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset.« |
| 175 |
Sedmo viđenje: žena u vaganu
Anđeo koji je govorio sa mnom iziđe i reče mi: »Podigni oči i pogledaj što se to pojavljuje.« 6Ja ga upitah: »Što je to?« On reče: »To se pojavljuje efa.« I nastavi: »To je opća pokvarenost na zemlji.« 7I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe. 8On reče: »To je Zloća.« I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac. 9Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba. 10Upitah tad anđela koji je govorio sa mnom: »Kamo odnose efu?« 11On mi odgovori: »Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje će je postaviti.«
Zaharija - Zah 5,5 |
|
Anđeo koji je govorio sa mnom iziđe i reče mi: »Podigni oči i pogledaj što se to pojavljuje.« |
| 176 |
Zaharija - Zah 5,10 |
|
Upitah tad anđela koji je govorio sa mnom: »Kamo odnose efu?« |
| 177 |
Osmo viđenje: kola
I podigoh oči i vidjeh: gle, četvera bojna kola izlaze između dviju gora; a gore bijahu od mjedi. 2U prvim kolima bijahu riđi konji; u drugim kolima crni konji; 3u trećim kolima bijeli konji, a u četvrtim kolima konji šareni. 4Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?« 5Anđeo mi odgovori ovako: »Ti kreću u četiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. 6Riđani kreću u zemlju istočnu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci kreću u zemlju zapadnu, a šarci kreću u zemlju južnu.« 7Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiđu zemlju. On im reče: »Idite, obiđite zemlju!« I oni krenuše obilaziti zemljom. 8On me zovnu i reče mi: »Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju umirit će gnjev moj u zemlji sjevernoj.«
Zaharija - Zah 6,4 |
|
Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?« |
| 178 |
Zaharija - Zah 6,5 |
|
Anđeo mi odgovori ovako: »Ti kreću u četiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. |
| 179 |
Oslobođenje i obnova Jeruzalema
Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima:
2»Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo – za opsade Jeruzalema. 3U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. 4U onaj dan« – riječ je Jahvina – »udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje narodâ. 5Tada će u srcu reći plemena Judina: ‘Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad vojskama, Bogu njihovu!’ 6U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu.« 7Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. 8U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao anđeo Jahvin pred njima.
Zaharija - Zah 12,8 |
|
U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao anđeo Jahvin pred njima. |
| 180 |
1Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad vojskama. 2Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. 3I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti. 4Tad će biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. 5Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje – govori Jahve nad vojskama.
Malahija - Mal 3,1 |
|
Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad vojskama. |
| 181 |
Navještenje Josipu
(Lk 2, 1–7)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
23Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!
24Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
Evanđelje po Mateju - Mt 1,20 |
|
Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. |
| 182 |
Evanđelje po Mateju - Mt 1,24 |
|
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. |
| 183 |
Bijeg u Egipat
A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« 14On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Evanđelje po Mateju - Mt 2,13 |
|
A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« |
| 184 |
Povratak iz Egipta u Nazaret
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20»Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 22Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. 23Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
Evanđelje po Mateju - Mt 2,19 |
|
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: |
| 185 |
Kušnja u pustinji
(Mk 1, 12–13; Lk 4, 1–13)
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«
5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe
i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotaknešo kamen.«
7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
Gospodinu, Bogu svom se klanjaj
i njemu jedinom služi!«
11Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Evanđelje po Mateju - Mt 4,6 |
|
i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotaknešo kamen.« |
| 186 |
Evanđelje po Mateju - Mt 4,11 |
|
Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. |
| 187 |
Isus tumači prispodobu o kukolju
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« 37On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«
Evanđelje po Mateju - Mt 13,39 |
|
Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. |
| 188 |
Evanđelje po Mateju - Mt 13,41 |
|
Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike |
| 189 |
Ribarska mreža
»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«
Evanđelje po Mateju - Mt 13,49 |
|
Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih |
| 190 |
Uvjeti nasljedovanja Isusova
Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. 26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
28»Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«
Evanđelje po Mateju - Mt 16,27 |
|
Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.« |
| 191 |
Sablazan
(Mk 9, 42–48; Lk 17, 1–2)
»Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.«
7»Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. 8Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. 9I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni.«
10»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«
Evanđelje po Mateju - Mt 18,10 |
|
»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.« |
| 192 |
Uskrsnuće mrtvih
(Mk 12, 18–27; Lk 20, 27–40)
Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 24»Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 25Bijahu tako u nas sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27A nakon svih umrije i žena. 28Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.«
29Odgovori im Isus: »U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. 31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!«
33Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
Evanđelje po Mateju - Mt 22,30 |
|
Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. |
| 193 |
Dolazak Sina Čovječjega
(Mk 13, 24–27; Lk 21, 25–28)
»Reknu li vam dakle: ‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite; ‘Evo ga u ložnicama!’, ne vjerujte. 27Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega.«
28»Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi.«
29»A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati
i mjesec neće više svijetljeti
i zvijezde će s neba padati
i sile će se nebeske poljuljati.«
30»I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. 31I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.«
Evanđelje po Mateju - Mt 24,31 |
|
I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.« |
| 194 |
Iznenadnost ovih događaja
(Mk 13, 28–37; Lk 21, 29–33; 17, 26–30. 34–36)
»A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. 33Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!«
34»Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 35Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.«
36»A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. 37Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.«
42»Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Evanđelje po Mateju - Mt 24,36 |
|
»A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. |
| 195 |
Posljednji sud
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
34»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
37»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ 40A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
41»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
44»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ 45Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
46»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
Evanđelje po Mateju - Mt 25,31 |
|
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. |
| 196 |
Evanđelje po Mateju - Mt 25,41 |
ĐAV |
»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj
vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! |
| 197 |
Isus uhvaćen
(Mk 14, 43–50; Lk 22, 47–53; Iv 18, 3–12)
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« 49I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. 50A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje?« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
55U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.
Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Evanđelje po Mateju - Mt 26,53 |
|
Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? |
| 198 |
Evanđelje po Mateju - Mt 28,2 |
|
I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. |
| 199 |
Evanđelje po Mateju - Mt 28,5 |
|
A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! |
| 200 |
Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Lk 4, 1–13)
I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
Evanđelje po Marku - Mk 1,13 |
|
I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. |
| 201 |
»Hoće li tko za mnom ...«
(Mt 16, 24–28; Lk 9, 23–27; Iv 12, 26)
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. 36Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? 37Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? 38Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.«
Evanđelje po Marku - Mk 8,38 |
|
Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.« |
| 202 |
Uskrsnuće mrtvih
(Mt 22, 23–33; Lk 20, 27–40)
Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 19»Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 20Sedmorica braće bijahu. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 21I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. 22I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 23Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
24Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. 26A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«
Evanđelje po Marku - Mk 12,25 |
|
Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. |
| 203 |
Dolazak Sina Čovječjega
(Mt 24, 29–31; Lk 21, 25–28)
Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati
i mjesec neće više svijetljeti
25a zvijezde će s neba padati
i sile će se nebeske poljuljati.
26Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 27I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.«
Evanđelje po Marku - Mk 13,27 |
|
I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.« |
| 204 |
Vrijeme dolaska neizvjesno
(Mt 24, 32–35; Lk 21, 29–33)
»A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.«
32»A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
Evanđelje po Marku - Mk 13,32 |
|
»A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.« |
| 205 |
Navještenje Krstiteljeva rođenja
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«
18Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« 19Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.«
Evanđelje po Luki - Lk 1,11 |
|
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. |
| 206 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,13 |
|
No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. |
| 207 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,18 |
|
Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« |
| 208 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,19 |
|
Anđeo mu odgovori: |
| 209 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,19 |
G |
»Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. |
| 210 |
Navještenje Isusova rođenja
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
38Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Evanđelje po Luki - Lk 1,26 |
|
U šestome mjesecu posla Bog anđela |
| 211 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,26 |
G |
Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret |
| 212 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,28 |
|
Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« |
| 213 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,30 |
|
No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. |
| 214 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,34 |
|
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« |
| 215 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,35 |
|
Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. |
| 216 |
Evanđelje po Luki - Lk 1,38 |
|
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. |
| 217 |
Pohod pastirâ
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« 13I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14»Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!«
15Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.« 16I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 17Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 18A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Evanđelje po Luki - Lk 2,9 |
|
Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. |
| 218 |
Evanđelje po Luki - Lk 2,10 |
|
No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! |
| 219 |
Evanđelje po Luki - Lk 2,13 |
|
I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: |
| 220 |
Evanđelje po Luki - Lk 2,15 |
|
Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.« |
| 221 |
Obrezanje i prikazanje u Hramu
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. 22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – 23kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – 24i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Evanđelje po Luki - Lk 2,21 |
|
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. |
| 222 |
Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Mk 1, 12–13)
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« 4Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« 8Isus mu odgovori: »Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu,
i njemu jedinomu služi!«
9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovjediti za tebeda te čuvaju.
11I: Na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.«
12Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Evanđelje po Luki - Lk 4,10 |
|
Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebeda te čuvaju. |
| 223 |
Uvjeti za nasljedovanje Isusa
(Mt 16, 24–28; Mk 8, 34 – 9, 1; Iv 12, 25–26)
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 25Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«
26»Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.«
27»A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega.«
Evanđelje po Luki - Lk 9,26 |
|
»Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.« |
| 224 |
Priznati se Kristovim pred ljudima
(Mt 10, 32–33; 12, 32; 10, 19–20)
»A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. 9A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«
10»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.«
11»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! 12Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«
Evanđelje po Luki - Lk 12,8 |
|
»A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. |
| 225 |
Evanđelje po Luki - Lk 12,9 |
|
A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.« |
| 226 |
Izgubljena i nađena drahma
»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
Evanđelje po Luki - Lk 15,10 |
|
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« |
| 227 |
Bogataš i Lazar
»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
22»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ 25Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’«
27»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
29Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ 30A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ 31Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Evanđelje po Luki - Lk 16,22 |
|
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. |
| 228 |
Uskrsnuće mrtvih
(Mt 22, 23–33; Mk 12, 18–27)
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28»Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijahu tako sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
34Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
37»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
39Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« 40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Evanđelje po Luki - Lk 20,36 |
|
Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« |
| 229 |
Molitva na Maslinskoj gori
(Mt 26, 36–46; Mk 14, 32–42)
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!«
41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42»Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!«
43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!«
Evanđelje po Luki - Lk 22,43 |
|
A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. |
| 230 |
Ukazanje učenicima na putu u Emaus
(Mk 16, 12–13)
I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
19A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« 25A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Evanđelje po Luki - Lk 24,23 |
|
ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. |
| 231 |
43Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!« 44Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« 46Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.«
47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« 48Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« 49Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« 50Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« 51I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«
Evanđelje po Ivanu - Iv 1,51 |
|
I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.« |
| 232 |
Isus tumači smisao svoje smrti
»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
28Oče, proslavi ime svoje!«
Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!«
Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« 30Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.«
31»Sada je sud ovomu svijetu,
sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
32A ja kad budem uzdignut sa zemlje,
sve ću privući k sebi.«
Evanđelje po Ivanu - Iv 12,29 |
|
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« |
| 233 |
Ukazanje Mariji Magdaleni
(Mt 28, 9–10; Mk 16, 9–11)
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. 13Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« 14Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« 16Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« 17Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Evanđelje po Ivanu - Iv 20,12 |
|
Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. |
| 234 |
Apostoli progonjeni
Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše – sljedba saducejska. 18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: 20»Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.« 21Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali.
Djela apostolska - Dj 5,19 |
|
Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: |
| 235 |
Stjepan uhvaćen
Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. 9Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, 10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
11Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« 12Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. 13Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« 15A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela.
Djela apostolska - Dj 6,15 |
|
A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela. |
| 236 |
30»Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!«
35»Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40rekavši Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ 41Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj:
Prinosiste li mi žrtve i prinose
četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
Djela apostolska - Dj 7,30 |
|
»Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. |
| 237 |
Djela apostolska - Dj 7,35 |
|
»Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. |
| 238 |
Djela apostolska - Dj 7,38 |
|
To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. |
| 239 |
51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 52Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, 53vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
54Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.
Djela apostolska - Dj 7,53 |
|
vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.« |
| 240 |
Filip krsti Etiopljanina
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« 31On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma:
Ko ovcu na klanje odvedoše ga,
ko janje nijemo pred onim što ga striže
on ne otvara svojih usta.
33U poniženju sud mu je uskraćen.
Naraštaj njegov tko da opiše?
Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
Djela apostolska - Dj 8,26 |
|
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« |
| 241 |
Petar i Kornelije
U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, 2pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« 4Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.« 7Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
Djela apostolska - Dj 10,3 |
|
U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« |
| 242 |
Djela apostolska - Dj 10,7 |
|
Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika |
| 243 |
9Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. 10Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. 12U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!« 14Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«. 15A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« 16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
17Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, 18zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
19Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže. 20De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.« 21Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?« 22Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.« 23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti.
Djela apostolska - Dj 10,22 |
|
Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.« |
| 244 |
Petar se opravdava u Jeruzalemu
Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3»Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5»Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ 8Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«
11»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«
15»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«
18Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«
Djela apostolska - Dj 11,13 |
|
On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; |
| 245 |
Petar zatvoren i čudesno oslobođen
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
6One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. 7Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. 8Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« 9Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 10Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«
12Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
15Oni joj rekoše: »Mahnitaš!« Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: »Bit će njegov anđeo!« 16Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: »Javite to Jakovu i braći!« Onda izađe i ode u drugo mjesto.
18Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 19Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
Djela apostolska - Dj 12,7 |
|
Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. |
| 246 |
Djela apostolska - Dj 12,7 |
|
Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. |
| 247 |
Djela apostolska - Dj 12,8 |
|
Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« |
| 248 |
Djela apostolska - Dj 12,9 |
|
Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. |
| 249 |
Djela apostolska - Dj 12,10 |
|
Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. |
| 250 |
Djela apostolska - Dj 12,11 |
|
Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.« |
| 251 |
Djela apostolska - Dj 12,15 |
|
Oni joj rekoše: »Mahnitaš!« Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: »Bit će njegov anđeo!« |
| 252 |
Smrt Heroda Agripe
A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. 21U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 22Narod izvikivaše: »Božji glas, a ne ljudski!« 23Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.
Djela apostolska - Dj 12,23 |
|
Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu. |
| 253 |
1Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.« 2Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reče: »Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?« 4Oni što su ondje stajali rekoše nato: »Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?« 5Pavao odvrati: »Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.«
6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: »Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.«
7Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?« 10Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
11Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!«
Djela apostolska - Dj 23,8 |
|
Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. |
| 254 |
Djela apostolska - Dj 23,9 |
|
Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?« |
| 255 |
21Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete, i izbjeći ovu nepogodu i štetu. 22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. 23Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim 24te reče: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.’ 25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. 26Ali treba da se nasučemo na neki otok.«
27Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. 28Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
29Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. 30Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 31reče Pavao satniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!« 32Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
Djela apostolska - Dj 27,23 |
|
Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim |
| 256 |
Pjesan ljubavi Božjoj
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano:
Poradi tebe ubijaju nas dan za danom
i mi smo im ko ovce za klanje.
37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.
38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
Poslanica Rimljanima - Rim 8,38 |
|
Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, |
| 257 |
6Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 7Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? 8Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 9Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – 10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; 11sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, 12i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 13pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 4,9 |
|
Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima |
| 258 |
3. PRIZIV NA POGANSKE SUDOVE
Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? 2Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? 3Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamoli ne ono svagdanje? 4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! 5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? 6Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima? 7Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? 8Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću. 9Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. 11To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.
Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 6,3 |
|
Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamoli ne ono svagdanje? |
| 259 |
3. RED NA VJERSKIM SASTANCIMA
Nošenje prijevjesa
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. 2Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predajâ kako vam predadoh. 3Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 4Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, sramoti glavu svoju. 5Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 6Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. 7A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. 8Jer nije muž od žene, nego žena od muža. 9I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. 10Zato žena treba da ima »vlast« na glavi poradi anđela. 11Ipak, u Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! 12Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga. 13Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? 14Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? 15A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. 16Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.
Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 11,10 |
|
Zato žena treba da ima »vlast« na glavi poradi anđela. |
| 260 |
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,1 |
|
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. |
| 261 |
12A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. 13Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. 14I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. 15Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.
Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,14 |
|
I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. |
| 262 |
7I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: 9»Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,7 |
ĐAV |
I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je
trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. |
| 263 |
Evanđelje je samo jedno
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
Poslanica Galaćanima - Gal 1,8 |
|
Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! |
| 264 |
Uloga Zakona
Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. 20Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
21Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 22Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.
Poslanica Galaćanima - Gal 3,19 |
|
Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. |
| 265 |
Pavao i Galaćani
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?
17Oni revnuju za vas, ne časno, nego – odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. 18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, 19dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. 20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.
Poslanica Galaćanima - Gal 4,14 |
|
Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. |
| 266 |
Krist gospodar ljudi i anđelâ
Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti.
11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – svukoste tijelo puteno – obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupâ i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime.
Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.
Poslanica Kološanima - Kol 2,9 |
|
Krist gospodar ljudi i anđelâ |
| 267 |
Krivo i pravo bogoštovlje
Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. 17To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo.
18Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u »poniznosti i štovanju anđelâ«, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, 19a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim.
20Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: 21»Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči«? 22Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! 23Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo.
Poslanica Kološanima - Kol 2,18 |
|
Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u »poniznosti i štovanju anđelâ«, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, |
| 268 |
Uskrsnuće o Kristovu dolasku
Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. 16Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. 18Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!
Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 4,16 |
ARK |
Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, |
| 269 |
Zahvala, poticaj, nagrada
Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 4tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 5One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. 6Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukôm, 7a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, 8u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. 9Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, 10kada – u onaj Dan – dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama.
11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 12te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista.
Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 1,7 |
|
a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se
Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, |
| 270 |
Crkva i Otajstvo pobožnosti
Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, 15a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga
živoga, stup i uporište istine. 16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđelâ,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu.
Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 3,16 |
|
Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan među narodima , vjerovan u svijetu, uznesen u slavu. |
| 271 |
Prezbiteri – starješine
Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. 18Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje. 19Protiv starješine ne primaj tužbe, osim na osnovi dvaju ili triju svjedoka. 20One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha! 21Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne činiš po naklonosti. 22Rukû prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj! 23Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti.
24Grijesi nekih ljúdi očiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. 25Tako su i dobra djela očita, a bila i drukčija, ne mogu se sakriti.
Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 5,21 |
|
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne činiš po naklonosti. |
| 272 |
PROSLOV: NARAV I ULOGA KRISTOVA
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; 2konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. 3On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; 4postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
Poslanica Hebrejima - Heb 1,4 |
|
postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. |
| 273 |
I. SIN UZVIŠENIJI OD ANĐELA
1. SIN BOŽJI
Ta kome od anđela ikad reče:
Ti si sin moj,
danas te rodih;
ili pak:
Ja ću njemu biti otac,
a on će meni biti sin.
6A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:
Nek pred njim nice padnu
svi anđeli Božji.
7Za anđele veli:
Anđele čini vjetrovima,
sluge svoje plamenom ognjenim,
8ali za Sina:
Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.
Poslanica Hebrejima - Heb 1,5 |
|
I. SIN UZVIŠENIJI OD ANĐELA |
| 274 |
Poslanica Hebrejima - Heb 1,5 |
|
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. |
| 275 |
Poslanica Hebrejima - Heb 1,6 |
|
A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. |
| 276 |
Poslanica Hebrejima - Heb 1,7 |
|
Za anđele veli: |
| 277 |
Poslanica Hebrejima - Heb 1,7 |
|
Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, |
| 278 |
11Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
12Mijenjaš ih poput haljine,
kao odjeću, i nestaju.
A ti si uvijek isti –
godinama tvojim nema kraja.
13Za koga pak od anđela ikad reče:
Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!?
14Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
Poslanica Hebrejima - Heb 1,13 |
|
Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!? |
| 279 |
2. PRESUDNOST NAVIJEŠTENOGA SPASENJA
Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. 2Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, 3kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, 4a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.
Poslanica Hebrejima - Heb 2,2 |
|
Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, |
| 280 |
3. PROSLAVLJENI BRAT LJUDI
Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. 6Netko negdje posvjedoči:
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš.
7Ti ga tek za malo učini manjim od anđela,
slavom i časti njega ovjenča,
8njemu pod noge sve podloži.
Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 9ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i části ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
Poslanica Hebrejima - Heb 2,5 |
|
Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. |
| 281 |
Poslanica Hebrejima - Heb 2,7 |
|
Ti ga tek za malo učini manjim od anđela, slavom i časti njega ovjenča, |
| 282 |
Poslanica Hebrejima - Heb 2,9 |
|
ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i části ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. |
| 283 |
14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.
Poslanica Hebrejima - Heb 2,16 |
|
Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. |
| 284 |
1. ESHATOLOŠKA OPOMENA
Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti
Gospodina! 15Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu
i ne zarazi mnoge, 16da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.
17Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama
tražio. 18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19ni ječanju trublje i tutnjavi
riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 20jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda,
neka se kamenuje! 21I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem!« – 22Nego, vi ste pristupili gori Sionu
i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, 23Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.
25Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27Ono »još jednom« pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 29Jer Bog je naš oganj što proždire.
Poslanica Hebrejima - Heb 12,22 |
|
Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu |
| 285 |
2. KRŠĆANSKO VLADANJE
Bratoljublje neka je trajno! 2Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! 3Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih – ta i sami ste u tijelu! 4Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. 5U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. 6Zato možemo pouzdano reći:
Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem:
što mi tko može?
Poslanica Hebrejima - Heb 13,2 |
|
Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! |
| 286 |
6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti.
Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,12 |
|
bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti. |
| 287 |
Kristov primjer
Doista,
i Krist jednom za grijehe umrije,
pravedan za nepravedne,
da vas privede k Bogu –
ubijen doduše u tijelu,
ali oživljen u duhu.
19U njemu otiđe i propovijedati
duhovima u tamnici
20koji bijahu nekoć nepokorni,
kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše,
u vrijeme Noino,
dok se gradila korablja
u kojoj nekolicina,
to jest osam duša,
bî spašena vodom.
21Njezin protulik, krštenje –
ne odlaganje tjelesne nečistoće,
nego molitva za dobru savjest
upravljena Bogu –
i vas sada spašava
po uskrsnuću Isusa Krista
22koji, uzašavši na nebo,
jest zdesna Bogu,
pošto mu bijahu pokoreni
anđeli, vlasti i sile.
Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,22 |
|
koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. |
| 288 |
Pouka prošlosti
Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo.
Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,4 |
|
Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; |
| 289 |
Buduća kazna
Preuzetnici, drznici, i ne trepnu pogrđujući Slave, 11dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrijebljeni; 13zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, 16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje.
17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. 18Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se što veli istinita izreka: »Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.«
Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,11 |
|
dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. |
| 290 |
Krivi učitelji i kazna koja im prijeti
Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. 6I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva, nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; 7kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju.
Poslanica Jude apostola - Jd 1,6 |
|
I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva, nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; |
| 291 |
Njihove hule
Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Veličanstvo, pogrđuju Slave. 9Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: »Spriječio te Gospodin!« 10A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu.
11Jao njima! Putom Kajinovim pođoše, i zabludi se Bileamovoj za plaću podaše, i propadoše od pobune Korahove. 12Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, 13bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.
Poslanica Jude apostola - Jd 1,9 |
M |
Kad se Mihael |
| 292 |
Poslanica Jude apostola - Jd 1,9 |
ARK |
arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: »Spriječio te Gospodin!« |
| 293 |
PROSLOV
Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu 2koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što vidje.
3Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!
Otkrivenje - Otk 1,1 |
|
Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu |
| 294 |
Uvodno viđenje
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.« 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 14glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; 15noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; 16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.
17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije. 20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.«
Otkrivenje - Otk 1,20 |
|
Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.« |
| 295 |
Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.«
7»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.«
Otkrivenje - Otk 2,1 |
|
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: |
| 296 |
Crkvi u Smirni: vjernost u progonu
I anđelu Crkve u Smirni napiši: »Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.«
11»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.«
Otkrivenje - Otk 2,8 |
|
I anđelu Crkve u Smirni napiši: »Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: |
| 297 |
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.«
17»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.«
Otkrivenje - Otk 2,12 |
|
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: |
| 298 |
Crkvi u Tijatiri: kriva snošljivost
I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: »Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.«
26»Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih – 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
Otkrivenje - Otk 2,18 |
|
I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: »Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: |
| 299 |
Crkvi u Sardu: prividno kršćanstvo
I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. 2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. 3Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. 4Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.«
5»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.«
6»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
Otkrivenje - Otk 3,1 |
|
I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. |
| 300 |
Otkrivenje - Otk 3,5 |
|
»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.« |
| 301 |
Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost
I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: 8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. 9Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. 11Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.«
12»Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.«
13»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
Otkrivenje - Otk 3,7 |
|
I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: |
| 302 |
Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«
21»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.«
22»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
Otkrivenje - Otk 3,14 |
|
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: |
| 303 |
1I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 2I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« 3I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«
6I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih.
Otkrivenje - Otk 5,2 |
|
I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« |
| 304 |
11I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12Klicahu iza glasa:
»Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć, i bogatstvo,
i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu, i blagoslov!«
13I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori:
»Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast,
i slava i vlast
u vijeke vjekova!«
14I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.
Otkrivenje - Otk 5,11 |
|
I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. |
| 305 |
Sluge Božje bit će pošteđene
Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. 2I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: 3»Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« 4I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih:
Otkrivenje - Otk 7,1 |
|
Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. |
| 306 |
Otkrivenje - Otk 7,2 |
|
I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: |
| 307 |
Slavodobiće izabranika na nebu
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!«
11I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, 12i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«
Otkrivenje - Otk 7,11 |
|
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, |
| 308 |
Molitve svetih pospješuju Veliki dan
I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 3I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. 5Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.
Otkrivenje - Otk 8,2 |
|
I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. |
| 309 |
Otkrivenje - Otk 8,3 |
|
I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. |
| 310 |
Otkrivenje - Otk 8,4 |
|
I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. |
| 311 |
Otkrivenje - Otk 8,5 |
|
Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. |
| 312 |
Prve četiri trublje
A sedam anđela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube.
7Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. 8Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bî u more. I trećina se mora pretvori u krv 9te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade.
10Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. 11Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. 12Četvrti anđeo zatrubi. I bî udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć.
13I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: »Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti!«
Otkrivenje - Otk 8,6 |
|
A sedam anđela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube. |
| 313 |
Otkrivenje - Otk 8,8 |
|
Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bî u more. I trećina se mora pretvori u krv |
| 314 |
Otkrivenje - Otk 8,10 |
|
Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. |
| 315 |
Otkrivenje - Otk 8,12 |
|
Četvrti anđeo zatrubi. I bî udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. |
| 316 |
Otkrivenje - Otk 8,13 |
|
I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: »Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti!« |
| 317 |
Peta trublja
Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. 2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. 3Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. 4I zapovjeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelu. 5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. 6U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih.
7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi,
8kose kao u žena, a zubi kao u lavova. 9Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s
mnogo konja što u boj jure. 10Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci.
11Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj. 12Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao.
Otkrivenje - Otk 9,1 |
|
Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. |
| 318 |
Otkrivenje - Otk 9,11 |
ĐAV |
Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj. |
| 319 |
Šesta trublja
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. 14Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: »Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.« 15I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. 16A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. 17Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. 18Od ovih triju zála poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. 19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.
20Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zála, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima, ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju – 21i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa.
Otkrivenje - Otk 9,13 |
|
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. |
| 320 |
Otkrivenje - Otk 9,14 |
|
Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: |
| 321 |
Otkrivenje - Otk 9,14 |
|
»Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.« |
| 322 |
Otkrivenje - Otk 9,15 |
|
I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. |
| 323 |
Prijeti konačna kazna
I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu dúga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: »Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!« 5I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 6i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: »Neće više biti vremena! 7Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.«
8I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« 9Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« 10Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. 11I rečeno mi je: »Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!«
Otkrivenje - Otk 10,1 |
|
I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu dúga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje |
| 324 |
Otkrivenje - Otk 10,5 |
|
I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu |
| 325 |
Otkrivenje - Otk 10,7 |
|
Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.« |
| 326 |
Otkrivenje - Otk 10,8 |
|
I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« |
| 327 |
Otkrivenje - Otk 10,9 |
|
Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« |
| 328 |
Otkrivenje - Otk 10,10 |
|
Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. |
| 329 |
Sedma trublja
Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo!
15I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi:
»Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo
Gospodara našega i Pomazanika njegova
i kraljevat će u vijeke vjekova!«
16Tada dvadeset i četiri starješine, što pred Bogom sjedoše na prijestolja, 17padoše ničice i pokloniše se Bogu govoreći.
»Zahvaljujemo ti, Gospodaru,
Bože, Svevladaru,
koji jesi i koji bijaše,
zato što uze u ruke
moć svoju veliku
i zakralji se!
Otkrivenje - Otk 11,15 |
|
I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: »Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!« |
| 330 |
Žena i Zmaj
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 2Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. 3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, 4a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
5I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. 7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
Otkrivenje - Otk 12,7 |
M |
I nasta rat na nebu: Mihael i |
| 331 |
Žena i Zmaj
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 2Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. 3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, 4a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
5I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.
6A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.
7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa
Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.
9Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime
su bačeni i anđeli njegovi.
Otkrivenje - Otk 12,7 |
|
njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. |
| 332 |
Otkrivenje - Otk 12,7 |
ĐAV |
Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, |
| 333 |
Otkrivenje - Otk 12,9 |
ĐAV |
Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona,
zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. |
| 334 |
Anđeli navješćuju čas suda
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Viče iza glasa: »Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!«
8Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!« 9Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 10pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.« 12U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.
13I začujem glas s neba: »Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!«
Otkrivenje - Otk 14,6 |
|
Anđeli navješćuju čas suda |
| 335 |
Otkrivenje - Otk 14,6 |
|
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. |
| 336 |
Otkrivenje - Otk 14,8 |
|
Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!« |
| 337 |
Otkrivenje - Otk 14,9 |
|
Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, |
| 338 |
Otkrivenje - Otk 14,10 |
|
pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. |
| 339 |
Kosidba poganâ
I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. 15I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: »Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!« 16I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
17I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. 18I od žrtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa povika iza glasa onomu s oštrim srpom: »Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!« 19I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. 20Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo.
Otkrivenje - Otk 14,15 |
|
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: »Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!« |
| 340 |
Otkrivenje - Otk 14,17 |
|
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. |
| 341 |
Otkrivenje - Otk 14,18 |
|
I od žrtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa povika iza glasa onomu s oštrim srpom: »Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!« |
| 342 |
Otkrivenje - Otk 14,19 |
|
I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. |
| 343 |
Mojsijev i Jaganjčev hvalospjev
I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. 2I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. 3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu:
»Velika su i čudesna djela tvoja,
Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
Kralju narodâ!
Otkrivenje - Otk 15,1 |
|
I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. |
| 344 |
Sedam čaša gnjeva Božjega
Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! 6Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. 8I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela.
Otkrivenje - Otk 15,6 |
|
Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. |
| 345 |
Otkrivenje - Otk 15,7 |
|
Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. |
| 346 |
Otkrivenje - Otk 15,8 |
|
I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela. |
| 347 |
1I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!«
2Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.
3Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru.
4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. 5I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!«
7I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!«
Otkrivenje - Otk 16,1 |
|
I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!« |
| 348 |
Otkrivenje - Otk 16,5 |
|
I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! |
| 349 |
2. KAZNA BABILONA
Bludnica velika
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina.« 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. 5Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati bludnicâ i gnusoba zemljinih.« 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. 7Nato će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.«
Otkrivenje - Otk 17,1 |
|
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, |
| 350 |
Otkrivenje - Otk 17,7 |
|
Nato će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.« |
| 351 |
Zvijer i Bludnica
»Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari – oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života – kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu.
9Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: 10pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. 11I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 12Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će – samo za jedan sat – primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 13Jèdne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 14Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva.« 15I reče mi anđeo: »Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. 16I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer – oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 17Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. 18Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim.«
Otkrivenje - Otk 17,15 |
|
I reče mi anđeo: »Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. |
| 352 |
Anđeo navješćuje pad Babilona – Bludnice
Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa: »Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduhâ, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih 3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.«
Otkrivenje - Otk 18,1 |
|
Anđeo navješćuje pad Babilona – Bludnice |
| 353 |
Otkrivenje - Otk 18,1 |
|
Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. |
| 354 |
15Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: 16»Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 17U tren oka opustje toliko bogatstvo!«
I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18i, gledajući dim njezina požara, zapomažu: »Koji li je grad sličan gradu ovom velikom?« 19I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: »Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo – u tren oka opustje!«
20Vesèli se nad njom, nebo i svi sveti i apostoli i proroci, jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!
21I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: »Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!«
Otkrivenje - Otk 18,21 |
|
I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: »Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!« |
| 355 |
3. ISTREBLJENJE POGANSKIH NARODA
Prvi boj za dovršenje djela Božjega
I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. 15Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. 16Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: »Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ.«
17I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: »Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju 18da se najedete mesa kraljevâ, i mesa vojvodâ, i mesa mogućnikâ, i mesa konjâ i konjanikâ njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjakâ i robovâ, malih i velikih!« 19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. 20I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. 21A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova.
Otkrivenje - Otk 19,17 |
|
I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: »Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju |
| 356 |
Tisućgodišnje kraljevstvo
I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.
4I vidjeh prijestolja – onima što sjedoše na njih dano je suditi – i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.
Otkrivenje - Otk 20,1 |
|
I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. |
| 357 |
Novi Jeruzalem
I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!« 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.
15Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. 16Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija – dužina mu i širina i visina jednaka. 17Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. 18Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. 19Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, 20peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. 21Dvanaest vrata – dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg – čisto zlato, kao prozirno staklo.
Otkrivenje - Otk 21,9 |
|
I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!« |
| 358 |
Otkrivenje - Otk 21,12 |
|
okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. |
| 359 |
Otkrivenje - Otk 21,17 |
|
Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. |
| 360 |
1I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
6I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!«
8Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 9A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!«
10A zatim će mi: »Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!«
12»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
13»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.«
Otkrivenje - Otk 22,6 |
|
I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. |
| 361 |
Otkrivenje - Otk 22,8 |
|
Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. |
| 362 |
ZAVRŠETAK
»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
17I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi.
20Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!
21Milost Gospodina Isusa sa svima!
Otkrivenje - Otk 22,16 |
|
»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.« |