Bolest

Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 
( Evanđelje po Ivanu - Iv 11,4 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  5. Zakonik kanonskog prava
  1. Iz knjige Zamak duše
  2. Iz spisa Nicolasa Hermana - brata Lovre od uskrsnuća
  3. Iz spisa pape Inocenta I.
REKAPITULACIJA:

Bolest
Hebrejski מַחֲלָה  machaleh (makh-al-eh)
Grčki νόσος nósos
Latinski morbus

Riječ BOLEST ( bolesnik, bolesno, bolesnici.. ) pojavljuje se 139 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 10 puta. Ukupno 149 puta.
 - 88 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 51 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 43 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Levitskom zakoniku : 29 puta

SZ Petoknjižje 35
Povjesne knjige 21
Mudrosne knjige 19
Proroci 13
NZ Evanđelja 43
Djela apostolska 6
Poslanice 2

Ukupno : 139

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Prva postaja: Mara
22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 23Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što ćemo piti?" 25A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 26Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." 27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Knjiga Izlaska, 15, 26		 Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje."
2 Upute za ulazak u zemlju kanaansku
20"Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 21Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. 22Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 23Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. 24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. 25Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. 26U tvojoj zemlji neće biti pometkinje; ja ću učiniti punim broj tvojih dana. 2 Knjiga Izlaska, 23, 25		 Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.
3 Guba
Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 2"Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. 3Neka svećenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i učini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba. Pošto ga svećenik pregleda, neka ga proglasi nečistim. 4Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda svećenik bolesnika osami sedam dana. 5Neka ga sedmoga dana opet svećenik pregleda. Ako ustanovi svojim očima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana. 6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi čistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit će čist. 7Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je svećenik bolesnika pregledao i proglasio ga čistim, neka se ponovo pokaže svećeniku. 8Neka ga svećenik pregleda. Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba. si nečistim: to je guba. 9Ako se na čovjeku pokaže guba, neka ga dovedu svećeniku. 10Neka ga svećenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim čirom, 11to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga svećenik proglasi nečistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno nečist. 12Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što svećenikove oči vide - 13neka svećenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi čistim. Budući da je sav pobijelio, čist je. 14Ali onog dana kad se na njemu pokaže čir, bit će nečist. 15Kad svećenik vidi taj čir, neka bolesnika proglasi nečistim: čir je nečista stvar, to je guba. 16Ali ako se čir promijeni u bijelo, neka čovjek dođe k svećeniku. 17Svećenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka svećenik proglasi bolesnika čistim - čist i jest." Levitski zakonik, 13, 4		 Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda svećenik bolesnika osami sedam dana.
4 Levitski zakonik, 13, 6 Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi čistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit će čist.
5 Levitski zakonik, 13, 7 Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je svećenik bolesnika pregledao i proglasio ga čistim, neka se ponovo pokaže svećeniku.
6 Levitski zakonik, 13, 12 Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što svećenikove oči vide -
7 Levitski zakonik, 13, 15 Kad svećenik vidi taj čir, neka bolesnika proglasi nečistim: čir je nečista stvar, to je guba.
8 Levitski zakonik, 13, 17 Svećenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka svećenik proglasi bolesnika čistim - čist i jest."
9 Čir
18"Kad se kome na koži napne čir i zacijeli, 19i ondje gdje je bio čir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj čovjek pokaže svećeniku. 20Neka ga svećenik pregleda. Pronađe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je onda guba što je izbila u čiru. 21Ali ako svećenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. 22Proširi li mu se bolest po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je guba. 23Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od čira. Neka toga čovjeka svećenik proglasi čistim." Levitski zakonik, 13, 21		 Ali ako svećenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana.
10 Levitski zakonik, 13, 22 Proširi li mu se bolest po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je guba.
11 Šuga
29"Ako se na glavi ili na bradi kojega čovjeka ili žene pokaže bolest, 30neka svećenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otančala, neka bolesnika svećenik proglasi nečistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi. 31Ali ako svećenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože, ali da tu ipak nema crne dlake, neka svećenik odstrani šugavca sedam dana. 32Sedmoga dana neka ga svećenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se čini da šuga nije dublja od kože, 33neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga svećenik odstrani od drugih sedam dana. 34Sedmoga dana neka opet svećenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i učini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika svećenik proglasi čistim. On neka opere svoju odjeću i bude čist. 35Proširi li se šuga po koži pošto je bio čistim proglašen, 36neka ga svećenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - svećenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja nečist. 37Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je čist. Neka ga svećenik proglasi čistim." Levitski zakonik, 13, 29		 "Ako se na glavi ili na bradi kojega čovjeka ili žene pokaže bolest,
12 Levitski zakonik, 13, 30 neka svećenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otančala,
13 Levitski zakonik, 13, 31 neka bolesnika svećenik proglasi nečistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi.
14 Levitski zakonik, 13, 33 neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga svećenik odstrani od drugih sedam dana.
15 Levitski zakonik, 13, 34 Sedmoga dana neka opet svećenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i učini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika svećenik proglasi čistim. On neka opere svoju odjeću i bude čist.
16 Levitski zakonik, 13, 36 neka ga svećenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - svećenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja nečist.
17 Osip
38"Ako se na koži kojeg čovjeka ili žene pokažu pjege te ako su te pjege bijele, 39neka ih svećenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je čist." Levitski zakonik, 13, 39		 neka ih svećenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je čist."
18 Ćelavost
40"Ako čovjeku opadne kosa s glave, oćelavio mu je zatiljak, ali je čist. 41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oćelavio je na čelu, ali je čist. 42Ali ako se po ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu ćelavom zatiljku ili oćelavljelu čelu. 43Neka ga svećenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela - 44čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi." Levitski zakonik, 13, 42		 Ali ako se po ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu ćelavom zatiljku ili oćelavljelu čelu.
19 Propisi za gubavce
45"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: "Nečist! Nečist!" 46Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora." Levitski zakonik, 13, 46		 Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: "Nečist! Nečist!" 46Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora."
20 Guba na odjeći
47"Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, 48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; 49pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se svećeniku pokaže. 50Neka svećenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana. 51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je nečista. 52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. 53Ali ako svećenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, 54onda neka naredi da se zaražena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. 55A ako, pošto je stvar bila oprana, svećenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je nečista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. 56Opazi li svećenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. 57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu kožnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraženi predmet neka u vatri izgori. 58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je čist." 59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase čistim ili nečistim. Levitski zakonik, 13, 55		 A ako, pošto je stvar bila oprana, svećenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je nečista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.
21 Levitski zakonik, 13, 56 Opazi li svećenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki.
22 Levitski zakonik, 13, 58 Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je čist."
23 Levitski zakonik, 13, 59 To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase čistim ili nečistim.
24 Levitski zakonik, 14, 36 Neka svećenik naredi da se kuća isprazni prije nego on dođe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kući bilo proglašeno nečistim; poslije toga neka svećenik uđe da kuću pregleda.
25 Levitski zakonik, 14, 37 Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kućnim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i pričini mu se da idu dublje od površine zida,
26 Levitski zakonik, 14, 39 Sedmi dan neka svećenik opet dođe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuće,
27 Levitski zakonik, 14, 44 neka svećenik ode da pregleda: bude li se bolest po kući proširila, to je onda u kući zarazna guba; kuća je nečista.
28 Levitski zakonik, 14, 48 Ako li svećenik dođe i vidi da se bolest po kući nije proširila pošto je kuća opet bila ožbukana,
29 Levitski zakonik, 14, 49 neka svećenik kuću proglasi čistom, jer se bolest izliječila.
30 Spolna nečistoća muškarca
Jahve reče Mojsiju i Aronu: 2"Govorite Izraelcima i kažite im: 'Kad koji čovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev nečist. 3Evo u čemu je njegova nečistoća ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadrži, on je nečist. 4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je nečista; i svaki predmet na koji sjedne neka je nečist. 5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri nečistim ostane. 8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je čist neka taj opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 9Neka je nečisto i svako sjedalo na koje za vožnje sjedne onaj koji ima izljev; 10i tko se dotakne čega što je pod tim bolesnikom bilo neka je nečist do večeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. 11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. 12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. 13Kad se onaj koji ima izljev od toga izliječi, neka onda nabroji sedam dana za svoje oćišćenje; neka opere svoju odjeću, okupa se u živoj vodi i neka je čist. 14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića, dođe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih svećeniku preda. 15Neka ih svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Time će svećenik izvršiti obred pomirenja nad tim čovjekom za njegov izljev. 16Kad čovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane nečistim do večeri. 17Svaka haljina i svaka koža na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane nečistom do večeri. 18Ako koja žena legne s kojim čovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu nečisti do večeri'." Levitski zakonik, 15, 10		 i tko se dotakne čega što je pod tim bolesnikom bilo neka je nečist do večeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri.
31 Tjelesna besprijekornost svećenika
16Jahve reče Mojsiju: 17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. 18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izobličen ili iznakažena kojeg uda; 19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; 20ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih očiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik. 21Dakle, ni jedan od potomaka svećenika Arona koji imadne manu neka se ne primiče da prinosi u čast Jahvi paljenu žrtvu; budući da ima manu, neka se ne primiče da prinosi hranu svoga Boga. 22Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, 23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primiče jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'" 24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima. Levitski zakonik, 21, 20		 ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih očiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik.
32 Nagrada za vjernost
12A za nagradu - budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao - Jahve, Bog tvoj, držat će ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. 13Ljubit će te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat će plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će je tebi dati. 14Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode; neće u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni među tvojom čeljadi ni među stokom tvojom. 15Jahve će od tebe maknuti svaku bolest; neće na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego će njima pritiskati one koji te mrze. 16Uništavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. Ponovljeni zakon, 7, 15		 Jahve će od tebe maknuti svaku bolest; neće na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego će njima pritiskati one koji te mrze.
33 58Ako ne budeš držao i vršio riječi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujući ovo slavno i strašno Ime - Jahvu, Boga svoga - 59Jahve će tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bičevima, pogubnim i dugim bolestima. 60Pustit će na te sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona će se prilijepiti za te. 61A i svaku drugu bolest i bič, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve će na te puštati dok te ne uništi. 62Ostat će vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga. 63Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. Ponovljeni zakon, 28, 59 Jahve će tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bičevima, pogubnim i dugim bolestima.
34 Ponovljeni zakon, 28, 61 A i svaku drugu bolest i bič, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve će na te puštati dok te ne uništi.
35 21Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: 22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' 23I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' 24Onda će im se reći: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 27Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' 28Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona. Ponovljeni zakon, 29, 21 Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će:
36 Mikala spasava Davida
11Iste noći Šaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuću jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova žena Mikala javi to Davidu govoreći: "Ako noćas ne umakneš na sigurno mjesto, sutra ćeš biti mrtav!" 12Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. 13A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivačem. 14Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reče: "Bolestan je." 15Ali Šaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!" 16A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave! 17Tada Šaul reče Mikali: "Zašto si me tako prevarila i pustila moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori Šaulu: "On mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili ću te ubiti!'" Prva knjiga o Samuelu, 19, 14		 Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reče: "Bolestan je."
37 26Potom izađe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. 27Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela. 28Kad je David to poslije čuo, reče: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. 29Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov očinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laćaju vretena ili padaju od mača, ljudi koji nemaju kruha!" - 30Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. - 31Nato David reče Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i naričite za Abnerom!" I kralj David pođe za nosilima. 32Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plač na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod. Druga knjiga o Samuelu, 3, 29 Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov očinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laćaju vretena ili padaju od mača, ljudi koji nemaju kruha!"
38 Amnon osramoćuje svoju sestru Tamaru
A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. 2Amnon se toliko mučio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio mogućnosti da joj učini bilo što. 3Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat. 4I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma." 5A Jonadab mu reče: "Lezi u postelju i pričini se bolestan, pa kad dođe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da dođe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim očima zgotovi jelo da to vidim, onda ću iz njezine ruke jesti.'" 6Amnon, dakle, leže i pričini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reče Amnon kralju: "Dopusti da dođe moja sestra Tamara da pred mojim očima zgotovi koji kolač i ja ću se okrijepiti iz njezine ruke." 7Tada David poruči Tamari u palaču: "Idi u kuću svoga brata Amnona i priredi mu jelo!" 8Tamara ode u kuću svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, načini kolače pred njegovim očima te ih ispeče. 9Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reče: "Otpremite sve odavde!" I svi iziđoše od njega. 10Tada Amnon reče Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolače koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. 11A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reče joj: "Dođi, sestro moja, lezi sa mnom!" 12A ona mu reče: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne čini takve sramote! 13Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neće uskratiti tebi!" 14Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom. Druga knjiga o Samuelu, 13, 5		 A Jonadab mu reče: "Lezi u postelju i pričini se bolestan, pa kad dođe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da dođe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim očima zgotovi jelo da to vidim, onda ću iz njezine ruke jesti.'"
39 Druga knjiga o Samuelu, 13, 6 Amnon, dakle, leže i pričini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reče Amnon kralju: "Dopusti da dođe moja sestra Tamara da pred mojim očima zgotovi koji kolač i ja ću se okrijepiti iz njezine ruke."
40 Svršetak kraljevanja Jeroboama I.
U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, 2i Jeroboam reče svojoj ženi: "Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da ću biti kraljem ovoga naroda. 3I ponesi deset hljebova, kolača i posudu meda i otiđi k njemu! On će ti reći što će biti s dječakom." 4I učini tako žena Jeroboamova: ustade, ode u Šilo i uđe u kuću Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu oči od duboke starosti. 5Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti ćeš joj reći tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat će se kao da je druga." Prva knjiga o Kraljevima, 14, 5		 Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti ćeš joj reći tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat će se kao da je druga."
41 Uskrisenje udovičina sina
17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" Prva knjiga o Kraljevima, 17, 17		 Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.
42 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. 2Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti." 3Ali je Anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: "Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' 4I zato veli Jahve ovako: 'Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.'" I ode Ilija. 5Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reč Druga knjiga o Kraljevima, 1, 2 Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti."
43 9I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. 10A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto." 11Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?" Okrenu se i ode odande ljutit. 13Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'" 14I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! Druga knjiga o Kraljevima, 5, 11 Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.
44 Elizej i Hazael iz Damaska
7Elizej dođe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: "Božji čovjek došao ovamo." 8Tada reče kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg čovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoću li se izliječiti od ove bolesti." 9Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti." 10Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit ćeš, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da će umrijeti." 11I čovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. 12Hazael reče: "Zašto plačeš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja ćeš ti učiniti Izraelcima: spalit ćeš im utvrde, mačem ćeš poubijati njihove ratnike, njihovu ćeš djecu satirati, a trudne žene parati." 13Hazael reče: "Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da učini tako strašne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog." 14Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: "Što ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da ćeš ozdraviti." 15Ali sutradan uze pokrivač, namoči ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael. Druga knjiga o Kraljevima, 8, 8		 Tada reče kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg čovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoću li se izliječiti od ove bolesti."
45 Druga knjiga o Kraljevima, 8, 9 Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti."
46 Smrt Elizejeva
14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" 15Elizej mu reče: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele. 16Elizej će tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, 17zatim reče: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato će Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reče: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednička strijela nad Aramejcima! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka." 18I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reče kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade. 19Tada se rasrdi na njega Božji čovjek i reče: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ćeš ih pobijediti samo tri puta." 20Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine. 21Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. Druga knjiga o Kraljevima, 13, 14		 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!"
47 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. Druga knjiga o Kraljevima, 20, 1 Ezekijina bolest i ozdravljenje
48 Asin svršetak
11I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 12Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego liječnike. 13Tako Asa počinu sa svojim ocima i umrije četrdeset i prve godine svoga kraljevanja. 14Sahranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastilačkom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo. Druga Knjiga Ljetopisa, 16, 12		 Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala,
49 Druga Knjiga Ljetopisa, 16, 12 ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego liječnike.
50 Kazne
8U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 9Zato Joram pođe sa svojim vojskovođama i sa svim bojnim kolima. Diže se noću i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. 10Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašću, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. 11Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. 12Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, 13nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je učinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braću, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: 14evo, Jahve će svaliti veliku nesreću na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. 15Oboljet ćeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da će ti crijeva izaći od bolesti koja će trajati dane i dane.'" 16Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. 17Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlađega sina, Joahaza. 18Poslije svega toga udari ga Jahve neizlječivom crijevnom bolešću. 19Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešću te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. 20Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. Druga Knjiga Ljetopisa, 21, 15		 Oboljet ćeš od mnogih bolesti:
51 Druga Knjiga Ljetopisa, 21, 15 od bolesti u crijevima,
52 Druga Knjiga Ljetopisa, 21, 15 tako da će ti crijeva izaći od bolesti koja će trajati dane i dane.'"
53 23Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. 24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. 25Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. 26Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 27A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 25 Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
54 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. 2Tada mi kralj reče: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših 3i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" 4Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga 5i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." 6Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. Nehemija, 2, 2 Tada mi kralj reče: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših
55 Anđeo Tobiji namjenjuje Saru
7Mladić potom upita anđela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?" 8A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti. 9A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi." Tobija, 6, 9		 A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi."
56 Antiohovo pismo Židovima
18Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako: 19"Odličnim građanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeći im zdravlje i dobru sreću! 20Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo 21rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opće dobro. 22Ne očajavam zbog svog stanja nego se čvrsto nadam da ću se iz bolesti izvući. 23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika, 24da se, bude li neočekivanih događaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajući kome je on prepustio upravu poslovima. 25Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i čekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam već više puta, polazeći u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporučio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo. 26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobročinstava koje sam vam svima pojedinačno učinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni sačuvate i prema mome sinu. 27Zaista sam uvjeren da će on savjesno slijediti moje nakane i blago i čovjekoljubivo postupati s vama." 28Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najužasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuđoj zemlji, u pustim planinama završio život. 29Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru. Druga knjiga o Makabejcima, 9, 21		 rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opće dobro.
57 Druga knjiga o Makabejcima, 9, 22 Ne očajavam zbog svog stanja nego se čvrsto nadam da ću se iz bolesti izvući.
58 Pogođeni čovjek jedini zna svoju nevolju
A Job progovorii reče:2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.5Ta, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?7Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! Knjiga o Jobu, 6, 7		 Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
59 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.17Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. Knjiga o Jobu, 30, 17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
60 Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?11Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.12Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala. Psalmi, 35, 13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.1
61 Pouzdanje zapuštena bolesnika Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"6Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"7I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.8Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju:9"Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje." Psalmi, 41, 1		 Pouzdanje zapuštena bolesnika
62 Psalmi, 41, 4 Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.
63 Čovjek bez Boga Zborovođi. Prema napjevu "Bolest". Poučna pjesma. Davidova.
2Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.4No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.5Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:6 od straha će drhtat' gdje straha i nema jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.7O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael. Psalmi, 53, 1		 Zborovođi. Prema napjevu "Bolest".
64 Vapaj iz nevolje Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
2Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.4Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.5Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.6Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.7Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.8Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.9Udaljio si od mene znance moje, učini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.1 Psalmi, 88, 1		 Po napjevu "Bolest"
65 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.36Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.37Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.40Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.42Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.44I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,45da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja! Psalmi, 105, 37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
66 Mudre izreke, 18, 14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
67 Propovjednik, 5, 16 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.
68 Oholost
26Tvrdokorno srce u zlu završava, i tko pogibelj ljubi, u njoj i propada.27Tvrdokorno srce oteščalo je od nevolja, i grešnik gomila grijeh na grijeh.28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila.29Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu. Knjiga Sirahova, 3, 28		 Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila.
69 Siroti i potišteni
32I siromahu pruži ruku, da bude savršen tvoj blagoslov.33Budi darežljiv svakomu živom stvoru, pa ni mrtvomu ne uskrati milosti.34Ne uklanjaj se od onih koji plaču, već s tužnim tuguj.35Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer će te za to ljubiti.36U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti. Knjiga Sirahova, 7, 35		 Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer će te za to ljubiti.
70 Knjiga Sirahova, 10, 10 Duga bolest srdi liječnika; tko je danas kralj, sutra umire.
71 Knjiga Sirahova, 18, 19 Promisli prije nego prozboriš, traži lijeka prije bolesti.
72 Knjiga Sirahova, 30, 14 Bolji je siromah tijelom zdrav i čio nego bogataš bolesna tijela.
73 Knjiga Sirahova, 30, 17 Bolja je smrt nego gorak život i počinak vječni nego trajna bolest.
74 Knjiga Sirahova, 31, 2 Dnevne se brige u san uvlače, i teška bolest ne da spavati.
75 Knjiga Sirahova, 31, 22 Slušaj, sine moj, i ne preziri me, na kraju ćeš shvatiti moje riječi. U svim djelima svojim budi umjeren i neće te snaći nikakva bolest.
76 Knjiga Sirahova, 37, 30 Jer prekomjerno jelo donosi bolest i proždrljivost izaziva proljev.
77 Lijek i bolest
Časti liječnika čašću koja mupripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.2Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.3Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju.4Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje.5Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć' tako svoju moć?6Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.7Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.8Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.9Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje. Knjiga Sirahova, 38, 1		 Lijek i bolest
78 Knjiga Sirahova, 38, 9 Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje.
79 Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu.18I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne;19ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati. Izaija, 10, 18 krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne;
80 Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena!22Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti.24I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti. Izaija, 33, 24 I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.
81 Bolest Ezekijina i ozdravljenje
U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. Izaija, 38, 1		 Bolest Ezekijina i ozdravljenje
82 Ezekijina pjesan
9Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:10"Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otići. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.11Govorio sam: Vidjet više neću Jahve na zemlji živih, vidjet više neću nikoga od stanovnika ovog svijeta.12Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noći skončat ćeš me,13 vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me. Izaija, 38, 9		 Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:
83 Izaija, 38, 17 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe.
84 "Tko da povjeruje u ono štonam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.3Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava Izaija, 53, 4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
85 A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.31Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!' Jeremija, 4, 31 Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!'
86 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlačenje.7Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.8Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu." Jeremija, 6, 7 Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.
87 Strava na zemlji
17Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi!18Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko ću odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me nađu."19"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit ću je!20Šator je moj obaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska."21Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreća ne prati i sva se stada raspršiše.22Čujte vijest! Primiče se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog čagalja. Jeremija, 10, 19		 "Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit ću je!
88 Pastir Izraelov
I dođe mi riječ Jahvina: 2"Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? 3Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. 4Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. 5I tako se ovce raspršiše nemajuć' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. 6Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.' 7Zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 8'Tako mi života, riječ je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega - 9zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 10Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.' Ezekiel, 34, 4		 Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.
89 Daniel, 8, 27 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio.
90 Ispraznost saveza sa strancima
13Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i pođe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neće iscijeliti niti vam ranu vašu zaliječiti.14Jer k'o lav ću biti Efrajimu, kao lavić domu Judinu; ja, ja ću razderati i otići, odnijet ću i nitko neće spasiti. Hošea, 5, 13		 Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i pođe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neće iscijeliti niti vam ranu vašu zaliječiti.
91 Optužba protiv svećenika
6Sin časti oca, a sluga gospodara.Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja?Ako sam gospodar, gdje je strahod mene?To govori Jahve nad Vojskama vama,svećenici, koji moje ime prezirete,a pitate: "Čime smo prezreliime tvoje?"7Oskvrnjen kruh na mome prinositežrtvenikui još pitate: "Čime te oskvrnismo?"Time što kažete "Stol je Jahvinstvar nevažna!"8A kada za žrtvu slijepu stokuprinosite,zar to nije zlo?I kad prinosite hromo i bolesno,zar to nije zlo?Donesi takvo što svome namjesniku,hoće li biti zadovoljan i dobro teprimiti? -govori Jahve nad Vojskama.9Sada umilostivite lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad Vojskama.10O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja nažrtveniku!Niste mi mili -govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše.11Jer od istoka do zapadaveliko je ime moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.12Ali vi ga skvrnitekada govorite: "Stol je Gospodnjiokaljani hrana na njemu ni za što nije!"13Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori Jahve nad Vojskama.Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da to iz vaše ruke milostivoprimim? -govori Jahve nad Vojskama.14Proklet bio varalica koji u staduima ovnašto mi ga je zavjetovao,a žrtvuje mi ovcu jalovicu.Jer ja sam velik kralj -govori Jahve nad Vojskama -i strašno je Ime moje među narodima. Malahija, 1, 8		 A kada za žrtvu slijepu stokuprinosite,zar to nije zlo?I kad prinosite hromo i bolesno,zar to nije zlo?Donesi takvo što svome namjesniku,hoće li biti zadovoljan i dobro teprimiti? -govori Jahve nad Vojskama.
92 Malahija, 1, 13 Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori Jahve nad Vojskama.Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da to iz vaše ruke milostivoprimim? -govori Jahve nad Vojskama.
93 Isus poučava i ozdravlja
(Mk 1,39; Lk 6,17-19)
23I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. 24I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. 25Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije Evanđelje po Mateju, 4, 23		 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
94 Evanđelje po Mateju, 4, 24 I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše.
95 Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika
(Mk 1,29-34; Lk 4,38-41)
14Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 15Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. 16A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - 17da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. Evanđelje po Mateju, 8, 14		 Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika
96 Evanđelje po Mateju, 8, 16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -
97 Poziv Mateja
(Mk 2,13-17; Lk 5,27-32)
9Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. 10Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 11Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" 12A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 13Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." Evanđelje po Mateju, 9, 12		 A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
98 Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
(Mk 5,21-43; Lk 8,40-56)
18Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." 19Isus usta te s učenicima pođe za njim. 20I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." 22A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. 23I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 24reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. 25A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 26I razglasi se to po svem onom kraju. Evanđelje po Mateju, 9, 18		 Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
99 Ovce bez pastira
35I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 36Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. 38Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." Evanđelje po Mateju, 9, 35		 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
100 Ustanovljenje dvanaestorice
(Mk 3,13-19; Lk 6,12-16)
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. 2A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; 3Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; 4Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Evanđelje po Mateju, 10, 1		 Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
101 Evanđelje po Mateju, 10, 8 Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!
102 Isus hrani pet tisuća ljudi
(Mk 6,30-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)
13Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. 14Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. 15Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." 16A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." 17Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." 18A on će im: "Donesite mi ih ovamo." 19I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. 20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 21A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Evanđelje po Mateju, 14, 14		 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
103 Ozdravljenja u genezaretskom kraju
(Mk 6,53-56)
34Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. 35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike 36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi Evanđelje po Mateju, 14, 35		 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
104 Posljednji sud
31"Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." 34"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" 37"Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' 40A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" 41"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" 44"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' 45Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" 46"I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." Evanđelje po Mateju, 25, 39		 Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?'
105 Evanđelje po Mateju, 25, 43 stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"
106 Evanđelje po Mateju, 25, 44 Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'
107 Druga ozdravljenja
(Mt 8,6-17; Lk 4,40-41)
32Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 33I sav je grad nagrnuo k vratima. 34I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Evanđelje po Marku, 1, 32		 Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
108 Evanđelje po Marku, 1, 34 I on ozdravi bolesnike -
109 Evanđelje po Marku, 1, 34 a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
110 Poziv Levija. Gozba s grešnicima
(Mt 9,9-13; Lk 5,27-32)
13Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. 14Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. 15Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" 17Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." Evanđelje po Marku, 2, 17		 Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
111 Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene
(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)
21Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" 24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" Evanđelje po Marku, 5, 21		 Ozdravljenje bolesne žene
112 Ozdravljenje u genezaretskom kraju
(Mt 14,34-36)
53Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. 54Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. Evanđelje po Marku, 6, 55		 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
113 Evanđelje po Marku, 6, 56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
114 Ozdravljenje Šimunove punice i drugih bolesnika
(Mt 8,14-17; Mk 1,29-34)
38Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. 39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. 40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 41A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. Evanđelje po Luki, 4, 38		 Ozdravljenje Šimunove punice i drugih bolesnika
115 Evanđelje po Luki, 4, 40 O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike
116 Evanđelje po Luki, 4, 40 od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.
117 Ozdravljenje gubavca
(Mt 8,1-4; Mk 1,40-45)
12I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." 13Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah nesta gube s njega. 14I zapovjedi mu: "Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." 15Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. 16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. Evanđelje po Luki, 5, 15		 Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.
118 Poziv Levija
(Mt 9,9-13; Mk 2,13-17)
27Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" 28On sve ostavi, usta i pođe za njim. 29I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. 30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" 31Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 32Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." Evanđelje po Luki, 5, 31		 Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
119 Mnoštvo hrli za Isusom
(Mt 4,24-25; 12,15-16; Mk 3,7-12)
17Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog 18nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. 19Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. Evanđelje po Luki, 6, 18		 nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi.
120 Vjera rimskog satnika
(Mt 8,5-13)
Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." 9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava Evanđelje po Luki, 7, 2		 Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag.
121 Isusovo svjedočanstvo o Ivanu
(Mt 11,2-15)
18Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'" 21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene." Evanđelje po Luki, 7, 21		 Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
122 Žene u službi Isusovoj
Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. Evanđelje po Luki, 8, 2		 i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola;
123 Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
(Mt 9,18-26; Mk 5,21-43)
40Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 41I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 42Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 43A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 44priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. Evanđelje po Luki, 8, 40		 Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
124 Poslanje dvanaestorice
(Mt 10,1-15; Mk 6,7-13)
Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. 2I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. 3I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 4U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. 5Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih." 6Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. Evanđelje po Luki, 9, 1		 Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti.
125 Evanđelje po Luki, 9, 2 I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.
126 Poslanje sedamdesetdvojice
Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." Evanđelje po Luki, 10, 9		 i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'
127 Ozdravljenje zgrbljene žene u subotu
10Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. 11Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" 13I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. 14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" 15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 16Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" 17Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. Evanđelje po Luki, 13, 11		 Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti.
128 Evanđelje po Luki, 13, 12 Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!"
129 Opet ozdravljenje u subotu
Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 2Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. 3Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" 4A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. 5A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" 6I ne mogoše mu na to odgovoriti. Evanđelje po Luki, 14, 2		 Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
130 Isus liječi sina kraljeva službenika
43Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" 49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete." 50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!"Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. Evanđelje po Ivanu, 4, 46		 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.
131 Ozdravljenje uzetoga (Iv 5,1)
Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. 2U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 3U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda.. 4Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. 5Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 6Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" 7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." 8Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" 9Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.Toga dana bijaše subota. 10Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" 11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" 12Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" Evanđelje po Ivanu, 5, 3		 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..
132 Evanđelje po Ivanu, 5, 4 Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.
133 Evanđelje po Ivanu, 5, 5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.
134 Evanđelje po Ivanu, 5, 7 Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe."
135 Isus hrani pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-34; Lk 9,10-17)
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 3A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." 8Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" 10Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" 15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. Evanđelje po Ivanu, 6, 2		 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.
136 Lazarova bolest i smrt (Iv 11,1)
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Evanđelje po Ivanu, 11, 1		 Lazarova bolest i smrt
137 Evanđelje po Ivanu, 11, 1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
138 Evanđelje po Ivanu, 11, 2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
139 Evanđelje po Ivanu, 11, 3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
140 Evanđelje po Ivanu, 11, 4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
141 Evanđelje po Ivanu, 11, 6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
142 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." Djela apostolska, 4, 9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?
143 Djela apostolska, 5, 15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.
144 Djela apostolska, 5, 16 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
145 Skevini sinovi
11Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. 18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.20TAko se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala. Djela apostolska, 19, 12		 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela
146 Djela apostolska, 19, 12 pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
147 Djela apostolska, 28, 9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali.
148 Pavao i Galaćani
12Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? Poslanica Galaćanima, 4, 13		 Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.
149 ZAVRŠNI POZDRAVI I ŽELJE
19Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! 20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. 21Nastoj doći prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braća. 22Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama Druga poslanica Timoteju, 4, 20		 Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna.


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

 Bolest i patnja koja je s bolešću povezana , neriješeno je pitanje za ljude odvijeka.
U SZ bolest se shvaća kao stanje slabosti i nemoći( Ps 38,11 ) i postavlja pitanje što bolest znači za onoga koji je njome pogođen ? Ako sve ima bužanski uzrok onda ni bolest nije iznimka ; u bolesti strarozavjetni pisci vide udarce kojima Bog kažnjava čovjeka (Izl 4,6 ; Job 16,,12 , Job 19,21 ).
 Čovjek u SZ povezuje bolest i grijeh , biblijska objava ne proturiječi tome; biblijska objava samo pobliže određuje u kojem smislu se ima razumjeti ta veza.
 Bog je stvorio čovjeka za sreću, a bolest je kao i sva ostala ljudska zla protivna toj namisli; ona je ušla u svijet kao posljedica grijeha (Post 3,16-19). U prozbenim psalmima molitva za ozdravljenje uvijek je popraćena priznanjem prijestupa (Ps 36,2-6 ; Ps 39,9-12; Ps 107,17). Ali nameće se pitanje da li su svakoj bolesti uzrok osobni grijesi ili grijesi zajednice?
 U SZ riješenja idu u dva pravca : kad bolest pogodi pravednike (Job ili Tobit) to može biti kušnja koja ima pokazati njihovu vjernost (Tob 12,13).
 Drugi pravac ide prema tom da bolest poprima vrijednost okajanja za prijestupe grešnika - Sluga Jahvin (Iz 53,4) - kad On uzme na sebe naše bolesti , bit ćemo iscijeljeni zaslugom njegovih rana. SZ ne zabranjuje korištenje ili utjecanje liječničkim mjerama i korištenje lijekova: Izaija ozdravlja Ezekiju (2Kr 20,7) , a Rafael liječi Tobita (Tob 11,8.11). U lječenju se samo zabranjuje magijski čini povezani s kumirima. Ali prije svega se treba utjecati Bogu - On je najbolji čovjekov liječnik. Upravo zato anđeo koji je poslan da izliječi Saru zove se Rafael ( značenje :"Bog liječi").
Kakav je bio mentalitet i shvaćanje bolesti kao kaznu za grijehe u ono vrijeme lijepo očituje susret Isusa i njegovih učenika sa slijepcem od rođenja (Iv 9,1-3):
Učenici upitaju Isusa :"Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.«
 U NZ Isus se od početka svojeg javnog djelovanja susreće s bolesnicima. Isus u bolesti vidi zlo od koga pate ljudi, posljedicu grijeha, znak moći Sotone nad ljudima (Lk 13,16). On riječju istjera demone i sve bolesnike izliječi" (Mt 8,16//).
Oboje je znak Isusove pobjede nad Sotonom i uspostavljanje Božjeg kraljevstva ovdje na zemlji. Isus je tu vlast predao i svojim učenicima i apostolima već kod njihovog prvog poslanja (Mt 10,1). U Djelima također ima zabilježeno više čudesnih ozdravljenja po rukama apostola (Dj 3,1; 8,7 ; 9,32 ; 14,8 ...) koja pokazuju moć Isusova imena i stvarnosti Njegova uskrsnuća. Pavao među ostalim karizmama i spominje i dar ozdravljanja. Isus poziva na ljubav osobito prema bolesnima i nemoćnim : "Bijah bolestan i pohodiste me..." reći će na dan suda.. (Mt 25,36)

Izreke svetaca/kratke izreke:

Ima bolesti koje se dobiju radi očišćenja od grijeha,
a ima i takvih koje treba da slome naš ponos.

Sv.Ivan Klimak (505.-606.,pustinjak-monah na Sinaju )

Svako vidljivo ili nevidljivo zlo koje nam se dogodi,
može se primiti ili onako kako treba, tj. mirno,
ili sa uzbuđenjem,
ili pomalo ovako i pomalo onako.
Vidio sam, na primjer, tri kažnjena monaha:
jedan je negodovao,
drugi je ostao miran,
a treći je primio kaznu sa velikom radošću.

Sv.Ivan Klimak (505.-606.,pustinjak-monah na Sinaju )

Kad osjetiš težinu života u bolesti,
gubicima i drugome,
pomirljivo se pokloni volji Božjoj i
osloni se na ove riječi:
Bog hoće da bude tako, pa neka bude tako.

Sv.Alfons Liguori , biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Pokažimo ljubav bolesnima.
Ako su siromašni, ublažimo malim darom njihovo stanje,
ili ih pohodimo, uslužimo i utješimo.

Sv.Alfons Liguori , biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Iz spisa Vježbanje u savršenosti:
 Kad Gospodin nekome često pruža priliku za patnju,
pokazuje mu veću ljubav nego
da mu je dao moć oživljavanja mrtvih.
Naime, kad činimo čuda,
Božji smo dužnici,
a kada strpljivo trpimo,
Bog postaje naš dužnik.

Sv.Alfons Liguori , biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

U kontekstu vječnosti, bolest je blagoslov!

Damir Stojić, prezbiter salezijanac (1973.)

Shvatimo da je Bog liječnik,
a patnja lijek i put spasenja,
a NE KAZNA.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Ako postoji pravi put
koji vodi u vječno kraljevstvo,
onda je to sigurno put
strpljivo podnesene patnje.

Sveta Koleta Boylet, redovnica i utemeljiteljica reda (1381.-1447.)

Kad Ga ugledamo na nebesima
shvatit ćemo cijenu patnje i poteškoća.
Reći ćemo poput Isusa:
"Nije li trebalo da sve to pretrpimo
da uđemo u svoju slavu?" (Lk 24,26)

Sv. Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Posljednji razgovori:
Kako se lako može obeshrabriti
kad si bolestan...

Sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

"Kad misliš da patnje nadilaze tvoje snage,
pogledaj na moje Rane,
onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi.
Razmatranje moje Muke
pomoći će ti se uzvisiti iznad svega."
𝐈𝐒𝐔𝐒 (Dnevnik, 1184)

Sv.Faustina Kowalska (1905.-1938.)

Iz spisa Dnevnik svete Marije Faustine Kowalske:
Kad bi anđeli mogli zavidjeti,
ljudima bi zavidjeli na dvije stvari:
prvo, što se mogu pričešćivati i drugo,
što mogu patiti.

Sv.Faustina Kowalska (1905.-1938.)

Ako je Bog ušao u tijesak patnje,
ako je bio prognan i razapet,
onda naše muke imaju smisla
jer vode u uskrsnu pobjedu.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Bolest je blagoslov,
ako je čovjek zna nositi.
Treba naučiti biti bolestan.
Raditi i bolovati dva su načina gradnje života.
Radom se gradi tijelo,
bolovanjem se puni i gradi duša.
Neke bitne istine života
spoznaju se tek u bolesti.
Zato je bolest dar.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Gospodin nije stvorio trpljenje.
Bol i smrt su došle na svijet padom čovjeka.
Ali pošto je čovjek radije odabrao trpljenje
nego radosti sjedinjenja s Bogom,
Gospodin je okrenuo samo trpljenje u sredstvo
kojim čovjek može doći do savršena poznavanja Boga.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Ljubav Božja ne štiti od boli,
nego štiti u boli...

Hans Küng, prezbiter i teolog (1928.-2021.)

Boli
Ne pokušavam izbjeći križ,
To bolest je što me mori,
Bolovi mi u nizu dolaze,
Sporo kao tuga prolaze.
Pa i onda kad je jaka
Bol mi mora biti slatka,
Zar ne da je od Tebe,
i Ti me u njoj snažiš.
Možda bih radije bdio
Nego boli te trpio
No, onda shvatim da bdijem
Upravo dok boli čašu pijem.

Denis Sačer, franjevac konventualac (1967.-2005.)

Križ
Otužan je kišni dan,
kapi lupkaju po prozoru,
Uspavljujući ritam kapljica,
Niz oluk se voda sljeva.

A danas je Veliki Petak,
Dok razmišljam o Muci,
Tvojoj Muci, Gospodine,
Otužan je cijeli dan.

I bolesti mojoj boli dodaješ,
Kao da mi želiš reći:
Patnju moju poznaješ,
Sa mnom križ noseći!

Hvala ti, Isuse, na križu,
Na milosti da ga s Tobom nosim,
Neka se samo boli nižu,
Ja ih sve Tebi prinosim.

Denis Sačer, franjevac konventualac (1967.-2005.)

Bog pušta ponekad da tijelo trpi
kako bi izliječio bolest duše.
Imajte srčanosti!
Načinite od nevolje krepost!
Nemojte moliti Boga da vas oslobodi bolova,
nego Ga molite za snagu
da junački podnosite sve što On hoće
iz ljubavi prema Njemu
- sve dok se to Njemu sviđa.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Nisam dovoljno odvažan
da bih od Boga molio patnje
i ne bih želio primiti ih na sebe.
Ali dobro znam da sam ih zaslužio.
Ako mi ih Bog pošalje,
On će mi dati snage da ih i podnesem.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Ako vas je Isus odabrao da budete apostolom u trpljenju,
uvjeren sam da će vam dati i snagu da
uz sudjelovanje vaše volje
taj apostolat dobro izvršite.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Životopis str. 221. :
 Dobio sam akutnu upalu čeljusne šupljine...
Blago onima, koji s radošću iz ruku Gospodinovih
primaju svaku bol i sjedinjeni s Isusom
doprinose je za raširenje Crkve Isusove u dušama...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz govora redovnicama u Zairu
(Glasnik Srca Isusova i Marijina travanj 1988.) :
 Kako da zaboravim bolesne, slabe i
ostarjele redovnice?
Tijekom čitavog dana, često i noću
kada ne mogu zaspati,
one prikazuju Gospodinu šutljiv prinos
svojih gotovo neprekinutih molitava
i svoje fizičke i moralne patnje,
svoj fiat (neka bude) Božanskoj volji.
Na taj način one su svećenički narod
koji je Krist stekao krvlju svoga križa.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz apostolskog pisma Spasonosno trpljenje:
 Patnja je nešto šire od bolesti,
nešto složenije i dublje
ukorijenjeno u samu ljudsku narav.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Nagovor pape Ivana Pavla II. invalidima, 17.IX.1981.:
 Vjera nas uči da u svakome čovjeku gledamo
Božju sliku koja sjajno prosijava i
iza zavjese kojom ju je mogla zastrti invalidnost.
Invalid je čovjek u punoj vrijednosti
čija naravna prava ostaju sveta i nepovrediva...
Za to se uvjerenje crkvena zajednica
mora zauzeti riječju i djelom...
Crkva mora tražiti prikladne putove i pronalaziti
odgovarajuće načine kako bi pomogla prevladavanju izolacije
u kojoj se vrlo često nalaze
zarobljeni invalidi i njihove obitelji...
S pomoću uzajamne otvorenosti i srdačne velikodušnosti
izolacija će ustupiti mjesto zajedništvu,
a posljedica će biti uzajamno obogaćivanje i
zajednički rast.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Poruka za IV. svjetski dan bolesnika, 1996.
 Čak i danas, možda upravo danas,
diže se iz čovječanstva plač masa
koje su kušane patnjom.
Čitavi narodi trpe od ratnih okrutnosti.
Žrtve svjetskih sukoba koji su sada
u svijetu uvijek su, pa i sada, najslabiji:
majke, djeca i starci.
Kolika ljudska bića, pritisnuta glađu i
bolešću, ne mogu računati ni na
najelementarnije oblike pomoći.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Evangelium vitae, 1995.:
 U odgojno poslanje roditelja ulazi
poučavanje i svjedočenje djeci
pravog smisla patnje i smrti:
to će moći činiti ako budu znali biti
pažljivi na svaku patnju koju oko sebe
susreću i još prije ako budu znali razviti
stavove blizine, praćenja i zajedništva s
bolesnima i starcima u obiteljskoj sredini.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Misa posvete ulja - Pomazanje bolesnika: :
 Po ovom svetom pomazanju i
po svome preblagom milosrđu
neka te Gospodin milošću duha Svetoga pomogne.
Neka te oslobođena od grijeha spasi i
milostivo pridigne.

Rimski misal

Neka bolesnik svoje pouzdanje stavi
samo u Božje milosrđe, neka s vjerom i
pobožnošću primi euharistiju (…)
neka od Crkve zatraži blagoslovljeno ulje
kojim će pomazati svoje tijelo u ime Kristovo.
(…) Postići će ne samo zdravlje tijela,
nego i duše.

Sv. Eligije iz Noyona, papa (590.-660.)

Apostolska konstitucija o sakramentu bolesničkog pomazanja
„Sacramentum unctionem infirmorum“ :
Sakrament bolesničkog pomazanja podjeljuje se
onima koji su opasno bolesni,
tako da se mažu na čelu i rukama maslinovim uljem ili,
prema potrebi, drugim biljnim uljem,
propisno blagoslovljenim,
izgovarajući samo jedanput ove riječi:
'Po ovom svetom pomazanju i
po svome preblagom milosrđu
neka te Gospodin milošću duha Svetoga pomogne;
neka te oslobođena od grijeha spasi i
milostivo podigne.'“

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Molitva na misi iscjeljenja, Rimini 1988.:
Gospodine Isuse, mi znamo i vjerujemo
da si Ti uskrsnuće i život.
Želimo položiti do Tvojih nogu
sve bolesnike okupljene večeras u ovoj dvorani.
Do Tvojih nogu polažemo i sve bolesnike
koje nosimo u srcu,
kao što su Galilejci u Kafarnaumu
donosili svoje bolesnike do Tvojih nogu,
a Ti si izlječio mnoge od njih.
Ti si onaj isti Isus.
Zauvijek si živ u svojoj Crkvi,
imaš uvijek isto razumijevanje
za one koji trpe.
Imaš uvijek istu moć.
Ne gledaj na naše grijehe,
nego na vjeru svoje Crkve,
pogledaj na vjeru ovdje okupljenog naroda.
Prođi ovom dvoranom i položi ruku
Dobrog Pastira na svakog pojedinog bolesnika.
Ti koji si na sebe uzeo sve naše bolesti,
učini da se Tvojim svetim ranama izlječimo.

Emiliano Tardif, prezbiter (1928.-1999.)

Iz spisa Isus me je učinio svjedokom:
Katkada se izgubi plodove nutarnjeg ozdravljenja,
jer se osoba izolira i
više ne živi sa zajednicom.
Još više, možemo tvrditi da Bog hoće
da bude zdravo čitavo Tijelo Njegova Sina,
a ne samo pojedini udovi.
Potpuno ozdravljenje se dariva u mjeri
u kojoj mi živimo otajstvo Tijela Kristova.

Emiliano Tardif, prezbiter (1928.-1999.)

Iz djelaThe Problem of Pain :
Bog šapće u našim radostima,
govori u našoj savijesti,
u našim nas bolima jasno poziva.
Boli su njegov megafon u jednom gluhom svijetu...

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne :
Mada je bolest duboko povezana
s grešnim čovjekovim stanjem,
ona se ipak ne može redovno smatrati kaznom
kojom bi ovaj ili onaj bio kažnjen
poradi vlastitih grijeha.
Doista, i Krist je, premda bez grijeha,
ispunio sve što piše u proroku Izaiji
podnijevši u svojoj muci svakojake rane i
postavši dionik u svakoj ljudskoj patnji.

Rimski obrednik

Iz pisma sv. Ivani de Chantal :
To držim pozitivnim da se Vi
žalite dobrom Spasitelju
zbog Vaše boli...
ali činite to u ljubavi i ne bučno.

Sv.Franjo Saleški , biskup i crkveni naučitelj ( 1567.-1622.)

Patnja nas uči onome što se
ni na koji drugi način ne može naučiti.
Ona sjedi na najvišoj katedri.
Učiteljica je mudrosti,
a tko posjeduje mudrost taj je blažen (usp. Izr 3,13)
„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“ (Mt 5,4)
ne samo nagradom u nebu,
već i promišljanjem
nebeskih stvarnosti ovdje na zemlji.

Chiara Lubich, utemeljica Pokret Fokolara (1920.-2008.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Poslije Isusa ni starost,
ni slabost, ni bolest, ni bespomoćnost
nije više prokletstvo.
Sve to patniku daje pravo
da u iznakaženom licu pokaže
Krista patnika i da se Njemu suobliči.
To znači također, da se čovjek
na taj način pomiruje sa samim sobom
u svojoj neuglednosti i propadanju.

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz spisa Deset zapovjedi biblijske psihoterapije :
Povjerenje u Boga i njegovu ljubav
najboljije lijek protiv depresije.
Ljubav je jača od apaurina i
svih drugih lijekova!

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Deset zapovjedi biblijske psihoterapije :
Spoznaja da me Bog voli
donosi duši radost, tjera strah i
aktivira skrivene energije
da mogu činiti dobro,
da i ja mogu nesebično voljeti druge.
Poznati su slučajevi
da su pojedinci vrlo brzo ozdravili
od teških bolesti kad su povjerovali
da ih Bog voli...

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Deset zapovjedi biblijske psihoterapije :
Čovjek je u velikoj napasti
da bježi od istine i
skriva svoje pravo stanje
u iluzornoj tvrđavi laži i pretvaranja.
Bježeći od istine,
čovjek može pobjeći u bolest,
najčešće psihosomatsku, zatim u neurozu,
pa i u psihozu.
Iako toga nije svjestan,
u njemu proradi iracionalni mehanizam
koji ima moć trenutno smanjiti tjeskobu
koja nastaje od istine
koja nas uvijek podsjeća na ono što jest,
na bolno i teško stanje
koje ne možemo ili ne želimo prihvatiti.
Međutim, od istine se ne može daleko pobjeći,
i osoba upada u još veću nevolju:
u psihičke ili psihosomatske bolesti.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Pjesme II:
KROZ ŠIBE ŽIVOTA
Ne mogu se smijat, plakat ne mogu,
da bolesne razgalim grudi,
kamen je teški na mojoj duši,
na njemu kunu ljudi.

U njega sve sam već prelio boli,
sve dane mladosti svoje,
s njime ću u grob
žalostan leći jeseni kasne koje...

Snoseći strpljivo pogrdni veo
ništa već ne ćutim sada,
već se i ne sjećam,
da sam čovjek i da sam i bio kada...

Ej, što će jecaj, kikot i radost,
ja svega ne trebam toga,
ne trebam suza, kletve ni ljudi,
tek jaku vjeru u Boga!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
U BOLNICI
Kuda da upravim pogled blijedi
Nijeme bolesne ove noći,
Kad krv se pjeni i u grud se toči
A iza nje novo ludilo slijedi?

Kamo da viknem i riječ da molim,
Da me ne sažgu u plamenu ludu,
Zar da se spasim u kakvom čudu
Ili da mrzim ono što volim.

Tko će me oteti ludilu ovom,
U koga srljam u bolu i smijehu?
Tko će me oteti smrti i grijehu
I dati mi prošlost vedru i novu?

Kuda da upravim pogled blijedi
Nijeme i bolesne ove noći,
Kad krv se pjeni i u grud se toči
A iza nje novo ludilo slijedi?

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Institucija V,4 :
Smireno podnositi bolesti,
svaki put kad u njih zapadnemo,
značit će također dobitak u kreposti,
jer kad je tijelo slabo,
duševna je snaga jača u preziranju naslada,
prema onoj izreci Apostolovoj:
"Kad se osjećam slab, tada sam jači."
A da išta zla ima u tjelesnoj slabosti,
Bog ne bi dopustio da ta snađe njegove svete.
Ali on to dopušta zato
da bi ih učinio još svetijima...

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Smisleno govoriti o Bogu:
Zato je onaj koji pravo i iskreno moli,
slobodan i duhovan čovjek,
kadar i na strašnom mjestu postojati,
to jest kadar je podnijeti
da mu Bog ne usliša molitvu
da ozdravi od neke tjelesne bolesti ili
pak neke patnje koja proizlazi iz okolnosti,
a koju će on Božjom snagom moći izdržati.

Nikola Stanković, prezbiter DI, profesor (1946.)

Iz spisa Svet kao volja i predstava:
Najgorča od svih patnji:
nezadovoljstvo sa samim sobom...

Arthur Schopenhauer, filozof (1788.-1860.)

Iz spisa Moj život:
 Kad bi me pitali da li više volim
podnositi sve tegobe ovoga svijeta
sve do njegova svršetka i
popeti se zatim nešto više u slavi ili
pak bez ikakve tegobe
popeti se do nešto niže slave,
odgovorila bih da bih vrlo rado prihvatila
sve tegobe da makar malo više uživam
shvaćajući veličajnost Božju,
jer vidim da ga onaj tko ga bolje upozna
više ljubi i hvali.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz spisa Knjiga iskustva pravih vjernika:
 Kad bi ljudi znali koliko vrijedi
trpjeti za Boga,
trpljenje bi postalo predmet grabeža,
što znači da bi ljudi jedni drugima
otimali prigodu za trpljenje.

Sv. Anđela Folinijska , mističarka ( 1248.- 1309.)

Iz spisa Gdje je ljubav, ondje je i Bog:
 Tvoja bolest, tvoja patnja nije kazna,
to je Božji dar, ti si izabran
da sudjeluješ u Kristovoj muci,
ti si izabran da bi mogao
prikazivati za mir u svijetu,
kao zahvalnost za sve
što je Bog učinio drugima i tebi.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Sabrana djela, I.:
 Bolest je redovita peć
u kojoj Bog čisti svoje izabrane.

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
 Što je čovjek savršeniji,
više mu valja trpjeti na ovom svijetu.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Ljudima prijatelj. Leopold Bogdan Mandić. Svetac pomirenja:
 Kad bi mu koja pobožna osoba,
željna da trppi za Krista,
rekla da moli Boga za milost teškog trpljenja,
ako treba i mučeništva,
on bi joj s očinskom ljubavlju odgovorio:
"Ne, ne sinko. Tako govoriš jer ti je dobro.
To je zanos, pjesma!
Pustimo to dušama koje je Bog
pozvao posebnim pozivom.
Nama siromašnim grešnicima dosta je da strpljivo
podnosimo ono što mu se svidi da nam pošalje.
Molimo ga da nam dade strpljivosti."

Sv. Leopold Bogdan Mandić, prezbiter, kapucin (1866.-1942.)

Iz spisa Život - dar i milost, 1991.:
Bolest je trenutak »krize« za svakog čovjeka.
I kao u svakoj krizi,
potrebno je tražiti i otkriti snage u osobi i
pomoći joj da prihvati dubok i plodan smisao bolesti i
da živi životom čovjeka.
Bolest nije dobra, Bog nije stvorio bolest.
Ali ako je prihvatimo u svjetlu vjere,
u svjetlu pashalna otajstva, postaje vrijeme milosno,
istinski kairos, da se suobiličimo s Kristom,
i da svijet bijede i patnje prihvaćamo sa supatnjom,
solidarnošću i kršćanskom ljubavlju.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Život - dar i milost, 1991.:
1 u bolesti čovjek ostaje čovjek,
sa svojim pravima i životom,
i bolest mora biti trenutak
da se izgrađuje u vjeri, da raste,
i da živi i u bolesti kao Božji dar.
Zato je potrebna vjera,
ali potrebne su i naša vjera i ljubav,
naša nježnost i sućut s bolesnikom.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Ep. 77,6:
 O odnosu prema bolesnicima:
To biće koje potcjenjujemo,
koje nema snage ni gledati,
i gledajući ga dobivamo mučninu,
to biće je nama slično,
učinjeno kao i mi od istog blata,
sastavljeno od istih dijelova.
Ono što on pati, možemo patiti i mi.
Dakle, njegove rane smatrajmo svojima;
tako će se sva tvrdoća našeg srca
prema bližnjemu rasplinuti,
sjetivši se suosjećanja
koje imamo prema sebi samima...

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Pastoralni radnik u pohodima bolesniku u bolnici, 1989.:
 Znajmo slušati bolesnika i dopustiti mu da govori,
da nam se izjada.
Taj govor slušajmo s najvećom pozornošću i savjesnošću,
jer nam u tim riječima bolesnik otvara svoju dušu.
U odgovorima bolesniku izbjegavajm: lagane riječi,
uobičajene odgovore, kao — bit će bolje,
već će Bog dati i slično.
Takve riječi imaju strašan prizvuk praznine i površnosti.
Bolesnik ih doživljava kao da ga se želimo
što prije riješiti, a on očekuje od nas nešto drugo.
On očekuje da mi zajedno s njim prihvatimo i
podijelimo njegovu bolest
kao 'kruh naš svagdašnji'..

Luka Depolo, prezbiter, novinar (1972.-1998.)

Iz spisa J.Toulat, Bolesnici i smrt:
 Jer sam zahtjevala da znam istinu o sebi,
liječnik mi ju je saopćio:
'Da, imate rak!'
To se moglo činiti strašnim,
ali je meni time pruženo olakšanje.
Više se nisam nalazila u tunelu,
niti sam se borila sa sjenama,
nego protiv nečeg sasvim određenog.
To mi je neizmjerno pomoglo.

Françoise Prevost, glumica, spisateljica (1930.-1997.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Bolovanje redovito vraća čovjeka
sebi samome — negdje na horizontu
nazire se svršetak.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Bolest je ozbiljna prilika svakome
da se duhovno usavrši.
Kroz nju čovjek ima ozbiljnu priliku
da postane čovjek budućnosti:
u času svoje smrti on je na vrhuncu
svoje vrijednosti kao čovjek.
Zato bolest treba da izgubi epitet uništenja
i da zadobije epitet konačnog ostvarenja.
To se ostvaruje onda kad se i bolest
i patnja prihvate kao životna zvanja.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Homo patiens uvijek je i homo interrogans —
čovjek patnik je i
čovjek koji se pita.
Ali bol ostaje uvijek misterij za čovjeka.
Pravog odgovora nema.
Jedini odgovor je onaj Isusov:
Da se Bog proslavi.
Tako bolest nekome može služiti
na spasenje kao što je trpljenje
na križu poslužilo desnom razbojniku,
a nekome je bolovanje i patnja na propast,
kao i tolike druge stvari kojima čovjek
može pristupiti s različitih stajališta.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Svi mi kršćani bez razlike imamo prema
svakom bolesniku dvostriiku dužnost:
materijalnu i duhovnu.
Ona materijalna skrb veoma je važna
da bi se bolesniku osigurali
dostojni uvjeti za ljudski život
u njegovim prilikama.
Tu je pomoć vjernika-laika
od nezamjenljive važnosti.
Svećenike posebno pogađa briga
za duhovno stanje bolesnika ili umirućeg.
Ta duhovna skrb posebno je uperena
na dušu bolesnika, tj. na njegovo spasenje.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Zapisi o vlastitom umiranju, 1984.:
Žalostan sam, žalostan sam, a nema
nikoga na koga bih mogao prenijeti
bar dio svoje žalosti.
Jednostavno mi još nije toliko zlo
da bih želio da me nema,
ali mi je dovoljno zlo da mi bude žao,
da mi bude žao što ne mogu umaći bolesti.
Da mi bude žao što ne mogu baš ništa učiniti.
Baš ništa za samoga sebe.

Vojislav Kuzmanović, književnik (1930.-1976.)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Postoji depresija kao reakcija
na frustraciju, na preopterećenje ili
na neku životnu krizu.
A ima i endogenih, unutrašnjih depresija
koje imaju unutarnji uzrok jer su prirođene.
One se mogu liječiti lijekovima.
Kod drugih depresija važno je
prepoznati njihov smisao.
Katkad mi Bog želi po depresiji pokazati
da se moram rastati s nekom iluzijom
te da u svom životu trebam sam uzeti
svoj život u svoje ruke i
ravnati svojim emocijama.
Zato je važno da po svojoj depresiji
dođem do Boga.
Moja me depresivna raspoloženja žele voditi
do dubina moje duše kako bih u njima
prepoznao Boga kao svoj pravi temelj.
Bolećiva me depresija sputava,
a žalost ili životna kriza
mogu u meni pokrenuti novi život.
Žalost je prodor, dok je depresija zastoj.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Gesundheit als geistliche Aufgabe,1989.:
 Kod neurotične pobožnosti 'potisnute sjene'
izranjaju na površinu na dva načina:
najprije u obliku tvrdih sudova o drugima
koji ne žive prema Božjim zapovijedima ili
u obliku zagrižljivog inzistiranja na
pedantnom obdržavanju svih zapovijedi i pravila.
Često se pokazuje i u demoniziranju drugih.
Drugi način kako se javljaju 'potisnute sjene',
jest osciliranje između oduševljenja i
depresije (utučenosti).
U dobrim je vremenima čovjek oduševljen
Božjom ljubavlju i živi euforički.
Ali, teško se dugo održati u 'vrhunskoj formi':
slijedi pad.
Kada se osjeća praznim i bez
silne ljubavi prema Bogu, pada u depresiju.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Odgojitelj:
 Postoji, dakle, naš Odgojitelj.
To je Logos.
On savjetima iscjeljuje od strasti
koje su protiv naravi duše.
Inače se u strogome smislu riječi
pomoć bolestima tijela naziva liječničkom.
Ta se vještina uči ljudskom mudrošću.
Očev je pak Logos jedino liječnik
ljudskih duševnih slaboća.
On je izbavitelj i sveti
iscjelitelj oboljele duše.
Veli: ‘Spasi, Bože moj, svoga slugu.
U te se uzda. Gospodine, smiluj mi se
jer ću ti vapiti cio dan’ (Ps 85,2–3).
Po Demokritu ‘liječništvo iscjeljuje
tjelesne bolesti,
a mudrost dušu oslobađa od strasti’.
Dobri Odgojitelj, Mudrost, Očev Logos,
čovjekov Stvoritelj, brine se za cijelo stvorenje.
Liječnik koji liječi sve bolesti
iscjeljuje čovjekovo tijelo i dušu.

Sv. Klement Aleksandrijski, (150.-215.)

Iz spisaPsihološki aspekti odgojnih sukoba, 1972.:
 Hipohondar s tridesetak bolesti
može s malo inteligencije i vještine
vući za nos sve svoje crkvene poglavare
i raditi koliko hoće i samo ono
što sam hoće uz lijepu podvorbu.
Ujedno ima pokriće za sve neuspjehe:
nije on kriv, nego dragi Bog
koji mu je poslao bolesti.
On nužno, krvavo nužno treba bolest,
inače bi morao raditi.

Josip Weissgerber, prezbiter DI, filozof, teolog, književnik (1922.-1985.)

Iz spisa Dijalog okrepe u nevoljama:
 Ne čudi se što za duševne bolesti
tražim liječnika. Duh i tijelo
tako su intimno povezani u istu osobu
da se neredom u jednom dijelu
može uvesti nered i u drugi.
Zato također svjetujem kod tjelesne bolesti
svetu ispovijed dobrom duševnom liječniku.
Ta ispovijed neće samo pomoći da se čovjek
riješi teškog grijeha, koji postaje
sve opasniji što se bolest više odulji,
nego će osvježiti i tijelo
(pa i Božja naklonost ujedno će porasti
prema tome čovjeku).
Stoga apostol Jakob opominje vjernike
da pozovu svećenike kad netko oboli i
tvrdi da će to pomoći i duši i tijelu.
Na isti način želim svjetovati
melankoličnim ljudima da potraže
liječnički savjet za tijelo
u slučaju duševne bolesti..

Sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa E. Springer, Ispovjed i pokora u staro doba, 1928.:
 Koji su tjelesno bolesni,
oni zovu za skupe novce liječnika,
ne bi li po njemu našli zdravlje.
A ti, koji boluješ na duši,
zašto se ne požuriš do duhovnog liječnika?
Zašto mu ne otkriješ u ispovijedi svoju bolest?
Zašto dopuštaš, da ti se zlo učvrsti a
tvoje se rane zapale?
Pokaži svoju nutrašnjost kao
tajnu bolest liječniku.
On će se pobrinuti za tvoju čast i
za tvoje zdravlje.
Bolesni se ljudi odmah čiste
od pogibelinih sokova,
da tako prevelika vrućina
ne pređe u gnjiloću.
Kako bi nerazborito bilo,
kada duhovno oboljeli ljudi ne bi
ništa učinili da se uklone kazni vatre,
koja neprestano gori
i nikada se ne utrne.

Sv. Asterije Amazenski, biskup (V.stoljeće)

Iz spisa Patnja zbog besmislena života, 1998.:
 Teško da ima bilo gdje na svijetu
više stresa nego što ga je bilo u Auschwitzu,
a upravo su tamo tipične
psihosomatske bolesti,
koje se tako rado shvaćaju kao
stresom uvjetovane,
praktički nestale s lica zemlje.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Der Mensch auf der Suche nach Sinn., 1972.:
Glavni uzrok svih bolesti našeg vremena
leži u tome što čovjek ne pozna svrhu i
smisao svoga života (Sinnlosigkeit).
Svako vrijeme ima svoje neuroze.
Ime naše suvremene neuroze jest
osjećaj besmisla (Simnlosigkeitsgefühl),
što muči ljude.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz emisije „Zašto vjerujem“ HKR:
Spremna sam i na onu drugu stranu,
a to je da se nikad ne izliječim i
čak smatram da je to možda na neki način i
plemenitije jer tu svoju bolest i patnju
prikazujem za ozdravljenje duša i osoba
koje možda još ne vjeruju.
Njima je puno potrebnije
ozdravljenje nego meni.
To nema veze sa mojom plemenitošću,
to je milost Božja.

Tea Perović, spisateljica (1984.-2025.)

Iz emisije „Zašto vjerujem“ HKR:
To je besplatni lijek (svakodnevna euharistija)
koji svakodnevno mogu primiti,
pa ako već primam ove svoje lijekove
koje moram primiti,
nije li onda nešto predivno primiti i
tu duhovnu terapiju
koja liječi i duh i tijelo?!

Tea Perović, spisateljica (1984.-2025.)

Iz spisa Veličina i bijeda čovjeka, 1987.:
Ako fizičke bolesti teže da odijele
čovjeka od svijeta i zatvore u
njegovu unutarnjost,
duhovne bolesti teže da ga gone i
tjeraju izvan samog sebe.

Kvirin Vasilj, prezbiter, filozof, teolog (1917.-2006.)

Iz spisa "Stat gratia facti" - Milost činjenice, 1990:
 Kad je Ignaciju iz Loyole tane
ozlijedilo nogu i prikovalo ga uz krevet
ni on, ni oni oko njega
nisu to smatrali milošću.
A ipak, on će iz bolesničkog
kreveta ustati nov čovjek,
i vazda smatrati kako je ono
s tanetom bila milost.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Najprije Kraljevstvo Božje, 1990.:
 Kao što su sve teške bolesti
vjesnici smrti tako moramo i
Isusova ozdravljenja shvatiti
kao vjesnike: Oni su vjesnici uskrsnuća.
Tek s novim rađanjem ovoga
smrtnoga tijela na vječni život
dovršuje se ono što je Isus
učinio na bolesnicima.
U svakoj teškoj bolesti
borimo se sa smrću.
U svakom ozdravljenju doživljavamo
nešto od uskrsnuća:
osjećamo se kao »nanovo rođeni« i
»životu ponovo darovani«.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.)

Iz spisa Molitva bolesnika:
 Počinjem ovo jutro s Tobom
utječući Ti se
da ga počneš drukčije no jučer
da bol umine a smrt se odmakne
i Ti da budeš bliže
toli bliže i blizu
da bol nema mjesta a smrt prostora
dok si Ti tako uza me
u meni
s kraja na kraj kože
kozmosa

Tonči Petrasov Marović, spisatelj (1934.-1991.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
 Čovjekova povijest neprestano je iskustvo
borbe protiv boli.
Sve su filozofije i vjere
predlagale različita rješenja,
ali nisu mogle uništiti bol jer
povijest bolesti rađa se s čovjekom.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
 Ne bi bilo nimalo kršćanski,
a ni ljudski, kada bi se bolesnik
ostavio da se sam bori protiv bolesti.
Potrebno je da u prvom redu liječnici i
medicinsko osoblje, kao i svi oni
koji su se posvetili bolesničkoj njezi,
nastoje i pokušaju pružiti sve što po
ljudskom sudu može koristiti duhovnom i
tjelesnom pridizanju bolesnih.
Teško bolesnom čovjeku potrebita je
osobito Božja milost, da ga u tjeskobnim
časovima ne shrva malodušnost,
koja znade neobično često čovjeka
uzdrmati i u njegovoj vjeri.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
 Sakrament bolesničkog pomazanja se može
podijeliti i djeci ako ona već razumiju
da im on može biti okrepom.
Također se može podijeliti i bolesnicima
koji su izgubili svijest ili upotrebu razuma,
a oni bi ga sami zatražili
da su bili pri sebi.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
 Ako se poziva svećenik
već umrlom bolesniku,
neka se svećenik pomoli Bogu
za njegovu dušu,
a pomasti neka mu ne daje.
Jedino mu može podijeliti pomazanje
pod uvjetom ako sumnja
je li bolesnik doista umro.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
 Sami pak svećenici, a osobito župnici,
ne smiju nikad zaboraviti
da im je dužnost da sami neumorno i
brižno posjećuju bolesne te ih s
najvećom ljubavlju pomažu.
Dok dijele sakramente, neka nastoje da
budu s njima nazočni barem ukućani
kod kojih će buditi nadu i jačati
vjeru u Krista mučena i proslavljena,
primjenjujući majčinski osjećaj
Crkve i utjehu vjere.
Na taj način pridižu vjernike,
upravljajući im misli i
osjećaje k Božjim stvarima

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Kršćanska duhovnost u ozračju pluralizma, 2003.:
 Mnogi kršćani žive kršćanstvo
na pogrešan način.
Isus nikada nije govorio o potiskivanju
vlastitih osjećaja i potreba,
o sluganskom držanju, o tome da se zbog
pobožnosti prema Bogu izgubi zdravlje,
psihički strada, razruše međuljudski odnosi,itd.
Čovještvo koje je Isus živio nama za uzor
nikada ne čini ljude bolesnima.
Ako slika Boga ili duhovnost to čini,
ona je iskrivljena.

Anđelko Domazet, prezbiter OFM, teolog (1962.)

Iz spisa Čemu zdravlje?, 2004.:
 Kažu da su čak i bolesti nužne.
Neke valja preboljeti
da bi se stekao imunitet,
da bi se povećala otpornost i snaga organizma,
da bi se moglo sigurnije rasti i
biti spremniji na primanje sve većih i
bogatijih darova života.
Međutim, bolest ima i onu drugu,
križnu, tjeskobnu stranu.
Dovoljno je sjetiti se Joba.
I njegovih prijatelja,
koji su uz njega sjeli i
tugovali i mudrovali
(ali nisu ništa poduzeli da
promijene stanje).

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)

Iz spisa Bioetičko tematiziranje ljudskog umiranja..., 2005.:
 Strpljivo prihvaćanje boli i
patnje je ne samo znak vjernosti Kristu,
nego i znak solidarnosti s Kristom patnikom.
U bolovima i patnjama bolesnik ili umirući
sjedinjuje se s Kristovom otkupiteljskom
žrtvom koju je on prinio svome Ocu.

Tonči Matulić, prezbiter, teolog, profesor KBF Zagreb (1966.)


Katekizam katoličke crkve:

549 Oslobađajući neke ljude od zemaljskih zala gladi,nepravde, bolesti i smrti, Isus je pokazao mesijanske znakove; on nije dakako došao da ukloni odavde sva zla, nego da ljude oslobodi od najgorega ropstva: grijeha, koji ih priječi u njihovu pozivu djece Božje i uzrok je svih ljudskih porobljenja.

1500 Bolest i patnja vazda su se brojili među najteža pitanja koja stavljaju na kušnju ljudski život. U bolesti čovjek doživljuje svoju nemoć, svoju ograničenost i privremenost. U svakoj bolesti možemo nazreti smrt.

1501 Bolest može čovjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe, kadšto čak do očaja i pobune protiv Boga. Ali može ga dovesti i do veće zrelosti, pomoći mu da u svom životu razluči ono sto nije bitno te se okrene k onome sto jest bitno. Bolest čovjeka vrlo često izazove da Boga traži i da mu se vrati.

1502 Starozavjetni čovjek svoju bolest živi pred Bogom: zbog bolesti pred Boga izlijeva svoju tužaljku i od njega, gospodara života i smrti, moli ozdravljenje. Bolest postaje put obraćenja, a Božje oproštenje početak je ozdravljenja. Izrael iskustveno doživljava da je bolest tajnovito povezana uz grijeh i zlo, a da vjernost Bogu, u skladu sa zakonom, vraća život: "Ja sam Gospodin koji dajem zdravlje" (Izl 15,26).
Prorok naslućuje da trpljenje može imati otkupiteljsku vrijednost i za grijehe drugih. Napokon Izaija naviješta da će za Sion nastupiti vrijeme kad ce Gospodin oprostiti svaku krivnju i izliječiti svaku bolest.

1503 Kristovo suosjećanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnika očit su znak da je "Bog pohodio narod svoj" (Lk 7,16) i da se približilo Kraljevstvo Božje. Ali Isus ima vlast ne samo liječiti već i grijeh opraštati: on je došao izliječiti čitavoga čovjeka, dušu i tijelo. Isus je liječnik koga bolesnici trebaju. Njegovo suosjećanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se s njima poistovjećuje: "oboljeh i pohodili ste me" (Mt 25,36). Isusova posve osobita ljubav prema bolesnima nije kroz vjekove prestala kršćane poticati na posebnu brigu prema svima koji trpe na tijelu i duši. Ta je briga uzrok neumornih napora da im se olakšaju muke.

1504 Isus često od bolesnika zahtijeva vjeru. Pri liječenju se pak služi znakovima: pljuvačkom i polaganjem ruku, kalom i umivanjem. Bolesnici nastoje dotaknuti Isusa "jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (Lk 6,19). Tako nas Krist, u svojim sakramentima, nastavlja "doticati" da nas izliječi.

1505 Potresen tolikim patnjama, Isus ne samo dopusta bolesnicima da ga dotiču, već njihove nevolje uzima na se: "On slabosti naše uze i boli ponese" (Mt 8,17). Isus nije izliječio sve bolesne. Njegova su iscjeljenja bila znak dolaska Kraljevstva Božjega. Nagovješćivala su korjenitije ozdravljenje: pobjedu nad grijehom i smrti kroz njegov Vazam. Krist je na križ ponio sve breme našega zla te oduzeo "grijeh svijeta" (Iv 1,29), kojemu je bolest posljedica: Isus je svojom mukom i smrću na križu dao patnji novi smisao: patnja nas odsada može suoblikovati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom.

1511 Crkva vjeruje i uči da je jedan od sedam sakramenata napose određen za potporu onima koje kuša bolest: to je bolesničko pomazanje. Ovo sveto pomazanje bolesnih ustanovljeno je kao istinski i pravi sakrament Novoga zavjeta od Krista, našeg Gospodina, u Marku je spomenuto, a vjernicima je preporučeno i proglašeno po Jakovu, apostolu i bratu Gospodinovu.

1523 Priprava za posljednji prijelaz. Ako se sakrament bolesničke pomasti dijeli svima koji podnose teške bolesti i slabosti, s više razloga daje se onima koji su na izlazu iz ovog života ("in exitu vitae constituti"), tako da se nazivao i sakramentom umirućih (zapravo izlazećih - sacramentum exeuntium). Sakrament bolesničke pomasti dovršuje naše suobličenje sa smrću i uskrsnucem Kristovim, sto ga je sakrament krstenja zapoceo. On nadopunjuje sveta pomazanja koja obilježavaju sav život kršćana: krsno je pomazanje u nama zapečatilo novi život, a krizmeno nas ojačalo za životnu borbu; ovo posljednje pomazanje je poput čvrste utvrde koja brani svršetak nasega zemaljskog života u vidu zadnjih borbi pred ulazak u Očinski dom.

1526 "Boluje li tko medju vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin ce ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se." (Jak 5,14-15).

1527 Svrha je sakramenta bolesničkog pomazanja da dade osobite milosti kršćaninu koji prozivljava tegobe vezane uz teške bolesti ili starost.

1528 Vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u životnoj pogibelji.

1529 Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje, isto tako nakon primanja, kad se bolest pogoršala.

1530 Samo svećenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sakrament bolesničke pomasti; pri dijeljenju, služe se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svećenika služitelja.

1531 Bitna radnja u slavlju ovoga sakramenta jest mazanje bolesnika na čelu i rukama (po rimskom obredu) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku); mazanje je popraćeno liturgijskom molitvom svećenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovog sakramenta.

1532 Plodovi posebne milosti sakramenta bolesničke pomasti jesu:
- bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za dobro svoje i Crkve;
- prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti;
- prima oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore;
- dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju;
- pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni život.
Zakonik kanonskoga prava

NASLOV V.
SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA
Kan. 998 - Bolesničko pomazanje, kojim Crkva pogibeljno bolesne vjernike preporučuje trpećem i proslavljenom Gospodinu da ih pridigne i spasi, podjeljuje se tako da se pomažu uljem i da se izgovore riječi propisane u bogoslužnim knjigama.
POGLAVLJE I.
SLAVLJENJE SAKRAMENTA
Kan. 999 - Ulje koje se upotrebljava za bolesničko pomazanje mogu, osim biskupa, blagosloviti:
1° oni koji se u pravu izjednačuju s dijecezanskim biskupom;
2° svaki prezbiter, ako zahtijeva potreba, ipak u samom slavljenju sakramenta.

Kan. 1000 - § 1. Neka se pomazanja obavljaju pažljivo, upotrebljavajući riječi, red i način, kako to propisuju bogoslužne knjige; ipak, ako zahtijeva potreba, dosta je jedno pomazanje na čelu ili i na drugom dijelu tijela uz izgovaranje svih propisanih riječi. § 2. Neka pomazanja obavi služitelj svojom rukom, osim ako važan razlog savjetuje upotrebu pomagala.

Kan. 1001 - Neka se duπobrižnici i bližnji bolesnika pobrinu da se bolesnici pravodobno okrijepe ovim sakramentom.

Kan. 1002 - Zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja, za viπe dolično pripravljenih i pravo raspoloženih bolesnika istodobno, može se obaviti prema propisima dijecezanskog biskupa.
POGLAVLJE II.
SLUŽITELJ BOLESNIČKOG POMAZANJA
Kan. 1003 - § 1. Bolesničko pomazanje valjano podjeljuje svaki svećenik i samo svećenik.
§ 2. Svi svećenici kojima je povjereno duπobrižniπtvo imaju dužnost i pravo podjeljivati bolesničko pomazanje vjernicima povjerenima njihovoj pastoralnoj službi; zbog opravdanog razloga može svaki drugi svećenik podijeliti ovaj sakrament s barem pretpostavljenim pristankom svećenika o kojemu se gore govori.
§ 3. Svakome je svećeniku dopuπteno nositi sa sobom blagoslovljeno ulje da bi, ako bude potrebno, mogao podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja.
POGLAVLJE III.
PRIMATELJI BOLESNIČKOG POMAZANJA
Kan. 1004 - § 1. Bolesničko pomazanje može se podijeliti vjerniku koji se, poπto je stekao sposobnost da se služi razumom, počne nalaziti u pogibelji zbog bolesti ili starosti.
§ 2. Taj se sakrament može ponoviti ako bolesnik, poπto je prizdravio, ponovno teπko oboli, ili ako se za trajanja iste bolesti pogibelj povećala.

Kan. 1005 - U dvojbi je li bolesnik stekao sposobnost da se služi razumom, je li opasno bolestan ili je mrtav, neka se taj sakrament podijeli.

Kan. 1006 - Neka se taj sakrament podijeli i bolesnicima koji bi ga barem uključivo zatražili kad bi bili pri svijesti.

Kan. 1007 - Neka se bolesničko pomazanje ne podjeljuje onima koji tvrdokorno ustraju u očito teπkom grijehu.
Sv.Terezija Avilska, Iz knjige "Zamak Duše"

Zamak duše, VI. odaje, 6.-7. poglavlje


! NAPOMENA ! : Sv. Terezija Avilska ovdje govori o osobama koje su na vrlo visokom stupnju duhovnosti , u mističnim zarukama, korak prije "ulaska u Sedme odaje - Duhovnog vjenčanja" koji predstavlja vrhunac duhovnog i mističnog života na zemlji u kojima duša proživljava stanje duhovnog braka, stanje trajnog sjedinjenja s Kristom u proživljenom sjedinjenju s Trojstvom.

Govori Terezija :
"Osim toga Gospodin običava poslati i vrlo teške bolesti. To je daleko veća patnja, posebice kad su bolovi žestoki, čini mi se , da je to najveća patnja, mislim između vanjskih patnji na zemlji, pa bilo drugih ne znam koliko. Kažem da se radi o jako velikim bolovima, a drugi neka dođu kako žele. Teški bolovi obuzimaju čovjeku nutrinu i vanjštinu tako da potisnu dušu pa ne zna što bi sa sobom činila, i radije bi prihvatila bilo kakvo brzo mučeništvo, nego li ove boli.
Ipak treba reći da tako izrazite boli ne traju neprestano, jer Bog ne daje više nego što se može podnijeti, a najprije udjeljuje strpljivost. Ali redovito pošalje teške patnje i bolesti. Poznajem osobu (tu Terezija govori o sebi u trećem licu!) koja, otkako joj je Gospodin počeo udjeljivati milost o kojoj sam govorila (BOLEST !!), a od tada je već prošlo 40 godina, može uistinu reći da nije provela niti jedan dan , a da nije trpjela na različite druge načine , bilo zbog nedostatka zdravlja, ili zbog drugih velikih patnja."

Iz spisa Nicolasa Hermana - brata Lovre od uskrsnuća

Pismo jednoj bolesnoj redovnici o trpljenju

l7.studenoga 1690.
Moja časna i vrlo poštovana majko,
Ne molim Boga da Vas oslobodi Vaših patnji, ali ga od srca molim da Vam dadne snage i strpljivosti podnositi ih sve dok se Njemu sviđa. Tražite utjehu samo u Njemu. On Vas je na križ pribio i on će Vas osloboditi kad se to Njemu učini pogodnim.
Sretni koji trpe s njime. Priučite se trpjeti s njime i moliti ga za snagu da strpljivo nosite sve što Vam on nametne, sve dok On smatra prijeko potrebnim.
Ljudi u svijetu ne shvaćaju i ne prihvaćaju te istine. Tome se ne čudim jer oni pate kao ljudi ovoga svijeta, a ne kao kršćani. Oni u bolesti vide samo naravnu muku a ne od Boga ukazanu milost.
I jer bolest gledaju samo takvim očima, nalaze u njoj samo okrutnost i odbojnost. Ali, tko bolest prima iz Božje ruke i promatra je kao djelo njegova smilovanja, kao sredstvo svoga spasenja, on gotovo uvijek nalazi olakšanje i veliku utjehu.
Želio bih da uistinu iskusite da je Bog često bliži u bolesti nego kad se u punom zdravlju radujemo. Ne tražite boljega liječnika od Njega. Koliko ja mogu prosuditi, samo nam On može pomoći. Svo svoje pouzdanje stavite u Njega i brzo ćete osjetiti učinke, koje mi, na žalost, onemogućujemo time što se više uzdamo u zemaljske ljekarije negoli u Boga.
Kakve god lijekove upotrebljavali, oni će vam koristiti samo onoliko koliko Bog hoće.
Ako patnje dolaze od Boga, samo ih On može izliječiti. A On često šalje neku bolest tijelu, da bi dušu izliječio.


Iz spisa Nicolasa Hermana - brata Lovre od Uskrsnuća: Dvanaesto pismo

Iz spisa pape Inocenta I.

Iz pisma pape Inocenta I. biskupu Decenciju (416.)

Odgovor pape Inocenta I. na pitanje da li biskupi mogu dijeliti bolesničko pomazanje budući da Jakovljev tekst [Jak 5,14sl.] govori o prezbiterima :
Budući da je tvoja ljubav o tome, kao i o ostalome, htjela pitati za savjet, moj sin đakon Celestin je također dodao, da tvoja ljubav navodi ono što je napisano u poslanici blaženoga apostola Jakova:
'Boluje li tko među vama, neka dozove starješine Crkve. Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti bolesnika, a Gospodin će ga podići, i ako je zgriješio, oprostit će mu se' [Jak 5,14sl.]. Nema sumnje, to treba prihvatiti i razumjeti o bolesnim vjernicima, koji mogu biti pomazani svetim uljem krizme, posvećenim od biskupa, a pomazivati smiju ne samo svećenici, nego i svi kršćani u vlastitoj nuždi ili u nuždi svojih.
Uostalom, čini nam se suvišnim onaj dodatak, da se za biskupa stavlja u pitanje ono što je bez sumnje dopušteno prezbiterima. To je naime prezbiterima dopušteno stoga što biskupi, spriječeni drugim poslovima, ne mogu ići svim bolesnicima. Uostalom, ako koji biskup može, ili ako nekoga smatra dostojnim da ga posjeti, nema dvojbe da onaj koji posvećuje krizmu, može (bolesnika) blagosloviti i pomazati ga krizmom.
To se pak ne može učiniti pokornicima, jer je vrsta sakramenta. Kako bi se naime mogla podijeliti jedna vrsta (sakramenta) onima, kojima se uskraćuju ostali sakramenti?