Duh Božji

Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 
( Evanđelje po Ivanu - Iv 14,26 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz Poglavlja o duhovnoj savršenosti, Diadoha Foticenskog, biskupa
  2. Iz Jeruzalemskih kateheza
  3. Iz Rasprave Didima Aleksandrijskoga
  4. Iz Izlaganja sv. Ćirila Aleksandrijskoga, biskupa
  5. Iz “Rasprave protiv krivovjerja”, sv. Ireneja, biskupa
  6. Iz Kateheza sv. Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa
  7. Iz života sv. Ignacija Loyolskog
  8. Iz Djela Balduina Kantuarijskog
  9. Dokumenti II.vatikanskog koncila
  10. Iz Kateheza(2) sV. Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa
  11. Iz Rasprave o Duhu Svetomu, sv. Bazilija Velikoga, biskupa
  12. Iz Rasprava o psalmima, sv. Hilarija, biskupa
  13. Iz Rasprave o presvetom Trojstvu, sv. Hilarija, biskupa
  14. Iz spisa Temelji života i djelovanja u Duhu, Alfreda Schneidera, prezbitera
  15. Iz spisa sv. Bonaventure, Put duha k Bogu
  16. Iz spisa Iskustvo Duha, Karla Rahnera, prezbitera
  17. Iz Spisa o objavi i iskazivanju sv. Marije Magdalene de’ PAZZI, karmelićanke
  18. Iz spisa "Dođi Duše presveti!", Roberta Mädera, prezbitera, teologa
  19. Iz Poslanice Probi, sv. Augustina, biskupa
REKAPITULACIJA:

Duh Božji
Hebrejski הרוח של אלוהים  Ruah šel Elohim
Grčki Το Πνεύμα του Θεού To Pnévma tou Theoú
Latinski Spiritus dei

Riječ DUH SVETI (Duh Božji, Jahvin Duh, Duh, Duh Gospodnji...) pojavljuje se 408 u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 13 puta. Ukupno 421 puta.
 - 115 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 293 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 65 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Djelima apostolskim : 57 puta

SZ Petoknjižje 14
Povjesne knjige 27
Mudrosne knjige 16
Proroci 58
NZ Evanđelja 65
Djela apostolska 57
Poslanice 156
Otkrivenje 15

Ukupno : 408

PREGLED PO ČITANJIMA

1 I. POČECI SVIJETA I ČOVJEČANSTVA
1. STVARANJE SVIJETA
Prvi izvještaj o stvaranju
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. Knjiga Postanka - Post 1,2		 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
2 2. POTOP
Pokvarenost ljudi
Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, 2opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 3Onda Jahve reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.« 4U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Knjiga Postanka - Post 6,3		 Onda Jahve reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.«
3 Josip uzvišen
Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 38Zato faraon reče svojim službenicima: »Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?« 39A onda faraon reče Josipu: »Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 40Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe. 41Postavljam te, evo«, reče faraon Josipu, »nad svom zemljom egipatskom.« Knjiga Postanka - Post 41,38		 Zato faraon reče svojim službenicima: »Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?«
4 Graditelji Svetišta
Jahve reče Mojsiju: 2»Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 3Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 4da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i mjedi; 5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. Knjiga Izlaska - Izl 31,3		 Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 
5 Graditelji Svetišta
Potom reče Mojsije Izraelcima: »Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. 31Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: 32da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i mjedi; 33da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. 34Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge. 35Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom; oni tkaju tkanine od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima. Knjiga Izlaska - Izl 35,31		 Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: 
6 Jahvin odgovor
Onda Jahve reče Mojsiju: »Skupi mi sedamdeset muževa između starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. 17Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sâm. 18Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreći: ‘Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.’ Jahve će vam, dakle, dati mesa da jedete. 19Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, 20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je među vama mrmljajući pred njim riječima: ‘Zašto smo uopće odlazili iz Egipta?’« Knjiga Brojeva - Br 11,17		 Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sâm.
7 Duh nad starješinama
Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 25Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. 26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor – te počeše u taboru prorokovati. 27Neki mladić otrča te javi Mojsiju: »Eldad i Medad«, reče, »prorokuju u taboru!« 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: »Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!« 29Mojsije mu odgovori: »Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!« 30Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor. Knjiga Brojeva - Br 11,24		 Duh nad starješinama  
8 Knjiga Brojeva - Br 11,25 Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina.
9 Knjiga Brojeva - Br 11,25 Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.
10 Knjiga Brojeva - Br 11,26 Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor – te počeše u taboru prorokovati. 
11 Knjiga Brojeva - Br 11,29 Mojsije mu odgovori: »Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!« 
12 1Kad opazi Bileam da je Jahvi drago što on blagoslivlja Izraela, ne htjede više ni ići kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari. 2Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji 3i on poče svoju pjesmu te reče: »Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, 4proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju. 5Kako su lijepi ti šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! Knjiga Brojeva - Br 24,2 Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji
13 Izbor Jošue za vođu zajednice
Jahve reče Mojsiju: »Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima.« (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.) 15A Jahvi Mojsije progovori ovako: 16»Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 17koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira.« 18»Uzmi Jošuu, sina Nunova!« – reče Jahve Mojsiju. »To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! Knjiga Brojeva - Br 27,16		 »Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 
14 Knjiga Brojeva - Br 27,18 »Uzmi Jošuu, sina Nunova!« – reče Jahve Mojsiju. »To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju!
15 5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. 6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. 7Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja – tugovanja za Mojsijem. 9A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Jahve naredio Mojsiju. 10Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice! – 11po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela. Ponovljeni zakon - Pnz 34,9 A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Jahve naredio Mojsiju.
16 1. OTNIEL
I činili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 9Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. 10Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 11Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 3,10		 Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 
17 Poziv na oružje
Svi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. 34Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. 35Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše ususret. Knjiga o Sucima - Suci 6,34		 Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. 
18 Jiftahov zavjet i pobjeda
Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca. 30I Jiftah se zavjetova Jahvi: »Ako mi predaš u ruke Amonce, 31tko prvi iziđe na vrata moje kuće ususret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima, bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.« 32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruči u njegove ruke. 33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita – u dvadeset gradova – i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. Knjiga o Sucima - Suci 11,29		 Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca.
19 19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji čini tajanstvene stvari. 20Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. 21Anđeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to anđeo Jahvin. 22»Zacijelo ćemo umrijeti«, reče ženi, »jer smo vidjeli Boga.« 23»Da nas je htio usmrtiti«, odgovori mu žena, »ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.« 24Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. 25I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola. Knjiga o Sucima - Suci 13,25 I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola.
20 5Samson siđe tako u Timnu i kad dođe do timnjanskih vinograda, gle – odjednom preda nj iskoči mladi lav ričući. 6Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare, ali ne reče ni ocu ni majci što je učinio. 7Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. 8Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pčela i med. 9On uze meda u ruke i jeo ga je idući putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše, ali im ne reče da ga je uzeo iz mrtvog lava. 10Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako običavahu mladi ljudi. 11Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. Knjiga o Sucima - Suci 14,6 Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare, ali ne reče ni ocu ni majci što je učinio. 
21 »Zadaj nam zagonetku«, odgovore mu oni, »mi te slušamo.« 14A on im reče: »Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko.« Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. 15Četvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: »Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili ćemo spaliti i tebe i očev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?« 16Tada se žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreći: »Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio.« On joj odgovori: »Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem?« 17Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. 18Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: »Što ima slađe od meda i što ima jače od lava?« A on im odgovori: »Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili.« 19Tada duh Jahvin dođe na njega, te on siđe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeću i dade svečane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati očevoj kući. 20A Samsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac. Knjiga o Sucima - Suci 14,19 Tada duh Jahvin dođe na njega, te on siđe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeću i dade svečane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati očevoj kući.
22 Magareća čeljust
Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. 10»Zašto ste pošli na nas?« – upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: »Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama.« 11Tri tisuće Judejaca odoše tada k špilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: »Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to učinio?« On im odgovori: »Kako oni meni, tako ja njima!« A oni mu rekoše: 12»Dođosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca.« »Zakunite mi se«, reče im, »da me nećete ubiti.« 13»Ne«, odgovoriše mu, »mi ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti.« Onda ga svezaše s dva nova užeta i odvedoše iz špilje. 14Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. 15Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. 16Tad reče Samson: »Magarećom čeljusti gomile prebih, magarećom čeljusti tisuću pobih.« Knjiga o Sucima - Suci 15,14		 Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku.
23 1Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu; zatim ga poljubi i reče: »Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad svojom baštinom. 2Kad odeš sada od mene, naći ćeš dva čovjeka kod Rahelina groba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni će ti reći: ‘Našle su se magarice koje si pošao tražiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na magarice, a zabrinut je za vas i govori: Što da učinim za svoga sina?’ 3A kad odeš odande dalje i dođeš do Taborskog Hrasta, srest ćeš ondje tri čovjeka koja će ići gore k Bogu u Betel. Jedan će nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a treći mijeh vina. 4Oni će te pozdraviti i dat će ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. 5Poslije toga doći ćeš u Gibeu Božju (gdje se nalazi filistejski stup). Kad uđeš u grad, namjerit ćeš se na povorku proroka koji će silaziti s uzvišice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni će biti u proročkom zanosu. 6Tada će na te sići duh Jahvin te ćeš pasti u proročki zanos s njima i promijenit ćeš se u drugog čovjeka. 7A kad ti se ispune ti znakovi, onda čini kako ti se prilika pruži jer je Bog s tobom. 8Zatim ćeš sići preda mnom u Gilgal i ja ću sići k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve pričesnice. Sedam dana čekaj dok ne dođem k tebi i ne poučim te što ćeš činiti.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 10,6 Tada će na te sići duh Jahvin te ćeš pasti u proročki zanos s njima i promijenit ćeš se u drugog čovjeka.
24 Šaulov povratak
Čim je Šaul okrenuo leđa da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispuniše u onaj dan. 10Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, dođe mu ususret povorka proroka i duh Božji siđe na njega te on pade u proročki zanos usred njih. 11I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, počeše govoriti jedan drugome: »Što se to dogodilo sa sinom Kiševim? Zar je Šaul među prorocima?« 12A jedan od njih odvrati i reče: »A tko je njihov otac?« Otuda je nastala poslovica: »Zar je i Šaul među prorocima?« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 10,10		 Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, dođe mu ususret povorka proroka i duh Božji siđe na njega te on pade u proročki zanos usred njih.
25 Pobjeda nad Amoncima
Otprilike poslije mjesec dana dođe Amonac Nahaš i utabori se kod Jabeša Gileadskog. Svi Jabešani poručiše Nahašu: »Sklopi savez s nama pa ćemo ti se pokoriti.« 2Ali im Amonac Nahaš odgovori: »Ovako ću sklopiti savez s vama: svakome ću od vas iskopati desno oko, i tako ću učiniti sramotu svemu Izraelu.« 3A jabeške mu starješine rekoše: »Ostavi nam sedam dana da pošaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne nađe nitko da nas izbavi, predat ćemo se tebi.« 4I dođoše poslanici u Šaulovu Gibeu te izložiše sve narodu da čuje. Tada sav narod zaplaka iza glasa. 5A gle, Šaul je upravo išao za govedima iz polja pa upita: »Što je ljudima te plaču?« I pripovjediše mu što su rekli Jabešani. 6Kad je Šaul čuo te riječi, duh Jahvin siđe na njega i silan gnjev uskipje u njemu. 7I uze on dva vola, isiječe ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poruči: »Tko ne pođe za Šaulom, ovako će biti s njegovim govedima.« I strah Božji obuze ljude te pođoše kao jedan čovjek. 8Šaul ih izbroji u Bezeku: i bijaše sinova Izraelovih tri stotine tisuća, a Judinih ljudi trideset tisuća. 9Zatim reče poslanicima koji bijahu došli: »Ovako recite Jabešanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeče, stići će vam pomoć.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 11,6		 Kad je Šaul čuo te riječi, duh Jahvin siđe na njega i silan gnjev uskipje u njemu.
26 11Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« 12Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« 13Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 16,13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.
27 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 16,14 Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati.
28 Šaul i David kod Samuela
Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi mu sve što mu je učinio Šaul. Potom odoše on i Samuel i nastaniše se u Najotu. 19A Šaulu javiše ovako: »Eno Davida u Najotu u Rami.« 20Tada Šaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u proročkom zanosu, a Samuela im na čelu, obuze Božji duh i Šaulove glasnike te i oni padoše u proročki zanos. 21Kad su to javili Šaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoše u proročki zanos. Potom Šaul posla i treće glasnike, ali i oni padoše u proročki zanos. 22Tada Šaul krenu sâm u Ramu i kad dođe do velikog bunara kod Sekua, zapita: »Gdje su Samuel i David?« I odgovoriše mu: »Eno ih u Najotu u Rami.« 23On odmah pođe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Božji te je išao u proročkom zanosu sve dok nije došao u Najot u Rami. 24Tu i on svuče svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noć. Tako je nastala uzrečica: »Zar je i Šaul među prorocima?« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 19,20		 Tada Šaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u proročkom zanosu, a Samuela im na čelu, obuze Božji duh i Šaulove glasnike te i oni padoše u proročki zanos.
29 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 19,23 On odmah pođe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Božji te je išao u proročkom zanosu sve dok nije došao u Najot u Rami. 
30 Davidove posljednje riječi
Ovo su posljednje Davidove riječi: »Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih: 2Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku. 3Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno i tko vlada u strahu Božjemu, 4taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 23,2		 Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku.
31 9Odgovori mu Obadija: »Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? 10Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: ‘Nema ga!’ zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. 11I sada mi naređuješ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’ 12Ali kad ja odem od tebe, duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! 13Zar nije poznato mome gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu špilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. 14I sada ti naređuješ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’ Pa on će me ubiti!« 15Ilija mu odgovori: »Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 18,12 Ali kad ja odem od tebe, duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! 
32 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 22,24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: »Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?« 
33 Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 2,16 i rekoše mu: »Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.« On im odgovori: »Ne šaljite nikoga.«
34 Pitanja proroku Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.’« 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: »Kažite svome gospodaru: ‘Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,7		 Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’«
35 17Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrđavu. 18David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: »Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje će se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!« 19Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: »Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!« Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 12,19 Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: »Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!« Tako ih je David primio i postavio ih među vojvode nad četama.
36 Proroštvo Azarjino i obnova
Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju. 2On je izišao pred Asu i rekao mu: »Čujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas. 3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona. 4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali među svim zemaljskim stanovnicima. 6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela.« 8Čuvši te riječi i proročku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 15,1		 Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju.
37 18A Mihej reče: »Zato čujte riječ Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 19Jahve upita: ‘Tko će zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?’ Jedan reče ovo, drugi ono. 20Tada uđe jedan duh, stade pred Jahvu i reče: ‘Ja ću ga zavesti!’ Jahve ga upita: ‘Kako?’ 21On odvrati: ‘Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Jahve mu reče: ‘Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!’ 22Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješćuje zlo.« 23Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: »Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?« 24Mihej odvrati: »Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 18,23 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: »Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?«
38 13Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. 14Tada siđe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina – levita od Asafovih sinova. 15On reče: »Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: ‘Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. 16Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. 17Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama!’« 18Tada Jošafat pade ničice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. 19Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 20,14 Tada siđe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina – levita od Asafovih sinova. 
39 Joašev otpad i kazna
Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. 18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: ‘Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.’« 21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina doma. 22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Jahve neka vidi i osveti!« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 24,20		 Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: ‘Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.’«
40 18Čak su načinili tele saliveno, ‘To bog je tvoj’, rekoše, ‘koji te izveo iz Egipta!’ I teško su hulili, 19a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. 20Dao si im svoga duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio. 21Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo, niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. Nehemija - Neh 9,20 Dao si im svoga duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio.
41 29Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a čovjek živi kad ih obdržava. Leđa su izvlačili, šije ukrućivali i nisu slušali. 30Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. Nehemija - Neh 9,30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih.
42 Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoćni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagnuše! 12Djevojčicâ sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše. 13Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! 14Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reče, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. Judita - Jdt 16,14 Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reče, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.
43 Proslov
»Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. 7Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.’ 8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. 9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. Knjiga o Jobu - Job 32,8		 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
44 Jobova uobraženost
»Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. 3Iskreno će ti zborit’ srce moje, usne će čistu izreći istinu. 4Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 5Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! 6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; 7zato ja strahom tebe motrit’ neću, ruka te moja neće pritisnuti. Knjiga o Jobu - Job 33,4		 Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
45 Za bogoslužje »u duhu i istini« Psalam. Asafov.
Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. 2Sa Siona predivnog Bog zablista: 3Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. 4On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: 5»Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom savez sa mnom sklopiše!« 6Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! Psalmi - Ps 50,1		 Za bogoslužje »u duhu i istini« Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.
46 Psalmi - Ps 51,13 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
47 4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. 5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. 6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. 7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? 8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si. 9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, 10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Psalmi - Ps 139,7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
48 9Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. 10Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek’ me po ravnu putu vodi! 11Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! 12Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj! Psalmi - Ps 143,10 Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek’ me po ravnu putu vodi!
49 Opomena nemarnima
Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; 21propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi: 22»Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? 23Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima. Mudre izreke - Izr 1,23		 Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
50 Tražiti Boga, a kloniti se grijeha
Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca. 2Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru. 3A podmukle misli otuđuju od Boga i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike. 4Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu. Knjiga Mudrosti - Mudr 1,5		 Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmiče kad se nepravda pojavi.
51 Knjiga Mudrosti - Mudr 1,6 Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi.
52 Knjiga Mudrosti - Mudr 1,7 Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.
53 Salomonovo štovanje mudrosti
Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 8Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. 9Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. 10Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. Knjiga Mudrosti - Mudr 7,7		 Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti.
54 Pohvala mudrosti
Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar 23nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje. 24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom. Knjiga Mudrosti - Mudr 7,22		 Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar
55 15Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? 17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao duha svoga svetoga. 18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću. Knjiga Mudrosti - Mudr 9,17 Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao duha svoga svetoga.
56 1i tvoj je besmrtni duh u svemu. 2Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode! Knjiga Mudrosti - Mudr 12,1 i tvoj je besmrtni duh u svemu.
57 Zakonoznanac
Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. 2On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka; 3istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. 4On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima. 5U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje. Knjiga Sirahova - Sir 39,6		 Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.
58 Izaija
Jer je Ezekija činio što je Gospodu milo i držao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u viđenju svojem. 23U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produžio život. 24U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu. 25Objavio je budućnost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše. Knjiga Sirahova - Sir 48,24		 U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu.
59 Dolazak pravednoga kralja
Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit’ ubogima i sud prav izricat’ bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit’ bezbožnika. 5On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Izaija - Iz 11,2		 Na njemu će duh Jahvin počivat’,
60 Izaija - Iz 11,3 duh mudrosti i umnosti,
61 Izaija - Iz 11,4 duh savjeta i jakosti,
62 Izaija - Iz 11,5 duh znanja i straha Gospodnjeg.
63 3Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih 4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit će kao rana smokva prije ljeta: čim je tko spazi, odmah je ubere. 5U onaj dan Jahve nad vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac ostatku svoga naroda – 6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata. Izaija - Iz 28,6 duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata.
64 9Stanite, skamenite se od čuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posrću, ali ne od silna pića. 10Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše – proroke, zastro glave vaše – vidioce. Izaija - Iz 29,10 Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše – proroke, zastro glave vaše – vidioce.
65 Protiv poslanstva u Egipat
»Teško sinovima odmetničkim!« – riječ je Jahvina. »Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. 2Zaputiše se u Egipat, ne pitajući usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta. 3Zaklon faraonov bit će na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta. Izaija - Iz 30,1		 Protiv poslanstva u Egipat »Teško sinovima odmetničkim!« – riječ je Jahvina. »Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju
66 14Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka – bit će radost divljim magarcima, paša stadima, 15dok se na nas ne izlije duh iz visina. Jahvin spas Tad će pustinja postat’ voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvoriti. Izaija - Iz 32,15 dok se na nas ne izlije duh iz visina. Jahvin spas Tad će pustinja postat’ voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvoriti.
67 16Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše, i duh njegov njih sakupi. 17Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka će je oni posjedovati, od koljena do koljena nju će obitavati. Izaija - Iz 34,16 Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše, i duh njegov njih sakupi.
68 Utjecanje Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!’« 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: »Kažite svome gospodaru: Ovako veli Jahve: ‘Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’« Izaija - Iz 37,7		 Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’«
69 Božja veličina
Tko je šakom izmjerio more, i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju, i planine na mjerila, a tezuljom bregove? 13Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? 14S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti? Izaija - Iz 40,13		 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?
70 Prva pjesma o Sluzi Jahvinu Prvi dio
Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. 3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. Izaija - Iz 42,1		 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
71 Blagoslov Izraela
Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. 2Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: »Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješurune, kog sam izabrao. 3Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja. 4Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice. 5Jedan će reći: ‘Ja sam Jahvin’, drugi će se zvati imenom Jakovljevim. Treći će sebi na ruci napisati: ‘Jahvin’ i nazvat će se imenom Izraelovim.« Izaija - Iz 44,3		 Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja.
72 Kir – miljenik Jahvin
Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. 13Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. 14Saberite se svi i čujte: tko je od njih to prorekao? »Onaj koga Jahve ljubi ispunit će volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.« 15Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. 16Pristupite k meni i počujte ovo: Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje. – A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim. Izaija - Iz 48,16		 Pristupite k meni i počujte ovo: Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje. – A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim.
73 Proroštvo Izaija - Iz 59,21 »A ovo je moj savez s njima«, govori Jahve. »Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka«, veli Jahve.
74 Prorokov poziv
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu 3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih hrastovima pravde, nasadom Jahvinim – na slavu njegovu. 4Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. Izaija - Iz 61,1		 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima;
75 8Reče: »Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!« I on im posta spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. 9Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sâm spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sâm ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. 10Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sâm je na njih zavojštio. 11Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: »Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega duh svoj sveti? Izaija - Iz 63,10 Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sâm je na njih zavojštio.
76 Izaija - Iz 63,11 Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: »Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega duh svoj sveti?
77 12Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; 13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? 14Poput stoke što silazi u dolinu, duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. Izaija - Iz 63,14 Poput stoke što silazi u dolinu, duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.
78 Viđenje »Jahvinih kola«
Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; 6svako od njih s četiri obraza, u svakoga četiri krila. 7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 8Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. 9Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 10I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. 11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući. Ezekiel - Ez 1,12		 I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
79 15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 16Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 17U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati. 18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. 19Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića s tla podigla, i točkovi se podizahu. 20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 21Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona s tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima. Ezekiel - Ez 1,20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima.
80 Ezekiel - Ez 1,21 Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona s tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
81 Viđenje knjige
I reče mi: »Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!« 2I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među vama. 6A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: ‘Trnje te okružuje i sjediš među samim škorpijama.’ Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički. 7Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. 8A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!« 9I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 10I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: »Naricanje! Jecanje! Jauk!« Ezekiel - Ez 2,2		 I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše.
82 12Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13Čuh lepet krila onih bića – udarahu jedno o drugo – i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. 14Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. 15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru – onamo gdje se bijahu nastanili – te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. Ezekiel - Ez 3,12 Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.
83 Ezekiel - Ez 3,14 Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla.
84 Ezekiel nijem
Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: »Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!« 23Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. 24Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: »Idi i zatvori se u domu svojemu! 25Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. 26I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. 27A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.« Ezekiel - Ez 3,24		 Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: »Idi i zatvori se u domu svojemu!
85 Opačine Jeruzalema
Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 2Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 5I reče mi: »Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!« I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. Ezekiel - Ez 8,3		 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.
86 13A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se »Kovitlac«. 14Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko. 15Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru. 16Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali. 17Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima. Ezekiel - Ez 10,17 Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima.
87 Prispodoba o kotlu i mesu
Tada se duh podiže i ponese me do istočnih vrata doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. 2I reče mi: »Sine čovječji, evo ljudi koji smišljaju opačine i koji u ovom gradu daju zle savjete: 3‘Nije li čas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.’ 4Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!« 5I duh Jahvin siđe nada me i kaza mi: »Reci: Ovako veli Jahve Gospod: ‘Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca! 6Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.’ 7Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu – oni su meso, a grad je kotao. Zato ću vas ja izvesti sada iz njega. 8Od mača strahujete, i mač ću na vas dovesti’ – riječ je Jahve Gospoda! Ezekiel - Ez 11,1		 Tada se duh podiže i ponese me do istočnih vrata doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne.
88 Ezekiel - Ez 11,5 I duh Jahvin siđe nada me i kaza mi: »Reci: Ovako veli Jahve Gospod: ‘Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca!
89 Novi savez obećan izgnanicima
»Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: ‘Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!’ 16Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti svetište u zemljama u kojima se nalaze.’ 17Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Sabrat ću vas iz narodâ, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! 18I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. 19I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, 20da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! 21A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel - Ez 11,19		 I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa,
90 Ezekiel - Ez 11,24 A mene duh podiže
91 Ezekiel - Ez 11,24 i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iščeznu viđenje koje gledah.
92 22Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. 23Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 24Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 26Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 27Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. Ezekiel - Ez 36,26 Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.
93 Ezekiel - Ez 36,27 Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.
94 Prispodoba sa suhim kostima
I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3Reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« Ja odgovorih: »Jahve Gospode, to samo ti znaš!« 4Tad mi reče: »Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!’ 5Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: ‘Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! 6Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Jahve!’« 7I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. 8Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. 9I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!’« 10I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika. Ezekiel - Ez 37,1		 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.
95 Ezekiel - Ez 37,5 Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: ‘Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! 
96 Ezekiel - Ez 37,6 Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Jahve!’«
97 Ezekiel - Ez 37,8 Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
98 Ezekiel - Ez 37,9 I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!’«
99 Ezekiel - Ez 37,10 I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika.
100 11Reče mi: »Sine čovječji, te kosti – to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’ 12Zato prorokuj i reci im. Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve, govorim i činim’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel - Ez 37,14 I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve, govorim i činim’ – riječ je Jahve Gospoda.«
101 25Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov – ljubomoran na ime svoje sveto, 26oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27A kad ih dovedem iz narodâ i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28znat će da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel - Ez 39,29 I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov’ – riječ je Jahve Gospoda.«
102 Povratak slave Jahvine
Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. 2I gle, slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. 3To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice. 4A slava Jahvina uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. 5Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun slave Jahvine. 6I čuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. 7I reče mi: »Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neće više oskvrnjivati moje sveto ime – ni oni ni njihovi kraljevi – svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: 8stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid između mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje počiniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. 9Sada će oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja ću zauvijek prebivati posred njih. Ezekiel - Ez 43,5		 Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun slave Jahvine.
103 Nabukodonozor pripovijeda svoj san
Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači, 2kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. 3I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači. 4Dođoše gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reći njezino značenje. 5Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6»Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. 7Evo viđenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Daniel - Dn 4,5		 Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:
104 Daniel - Dn 4,6 »Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. 
105 Daniel tumači san
Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: »Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!« Baltazar odgovori: »Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 20A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: ‘Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim’ – 21ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće. Daniel - Dn 4,15		 Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reći; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga.«
106 Kraljičin savjet
Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: »Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! 11Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. 12Budući da se u tom Danielu – koga kralj bijaše nazvao Baltazarom – našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje.« Daniel - Dn 5,11		 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.
107 Daniel - Dn 5,12 Budući da se u tom Danielu – koga kralj bijaše nazvao Baltazarom – našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje.«
108 Daniel pred kraljem
Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? 14Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. 15Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. 16A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si, dakle, kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.« Daniel - Dn 5,14		 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.
109 Daniel u lavljoj jami
Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: »Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla.« 29Navališe dakle kralju i rekoše: »Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!« 30I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. 31Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. 32U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. 33A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. 34I anđeo Gospodnji reče Habakuku: »Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!« 35Habakuk odgovori: »Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!« 36Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37I povika Habakuk: »Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!« 38A Daniel reče: »Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube.« 39I ustade Daniel i blagova, a anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. 40Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41Tada kralj povika iza glasa: »Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!« 42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima. Daniel - Dn 14,36		 Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 
110 1. DUH BOŽJI NA LJUDIMA
»Poslije ovoga izlit ću duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. 2Čak ću i na sluge i sluškinje izliti duha svojeg u dane one. 3Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima.« Joel - Jl 3,1		 DUH BOŽJI NA LJUDIMA
111 Joel - Jl 3,1  »Poslije ovoga izlit ću duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja.
112 Joel - Jl 3,2 Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.
113 Protiv prorokâ najamnikâ
Ovako govori Jahve protiv prorokâ koji moj narod zavode: »Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: ‘Mir!’ Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat.« 6Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima i dan će za njih pomrčati. 7Tada će se posramiti vidovnjaci i zblaniti vračari. Svi će oni pokriti gubice, jer odgovora Božjeg neće biti. 8Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opačinu njegovu, Izraelu njegov grijeh. Mihej - Mih 3,8		 Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opačinu njegovu, Izraelu njegov grijeh.
114 Slava Hrama
Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 2»Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu: 3‘Ima li još koga među vama koji vidje ovaj dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k’o ništa u vašim očima? 4Budi, dakle, junak, Zerubabele’ – riječ je Jahvina – ‘budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje’ – riječ je Jahvina. ‘Na posao! Jer ja sam s vama!’ – riječ je Jahve nad vojskama! 5‘Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’ Hagaj - Hag 2,5		 Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’
115 Peto viđenje: svijećnjak i masline
Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. 2»Što vidiš?« – upita. Ja odgovorih: »Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. 3Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.« 4Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?« 5Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne, gospodaru.« 6<6a>On mi tad odgovori ovako: <10b>»Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.« 11Tad progovorih i zapitah ga: »Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?« 12Progovorih opet i upitah ga: »Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?« 13On mi odgovori: »Zar ne znaš što je to?« Odvratih: »Ne, gospodaru!« 14On reče: »To su dva pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.« Tri riječi Zerubabelu <6b>Evo riječi Jahvine Zerubabelu: »Ne silom niti snagom, već duhom mojim!« – riječ je Jahve nad vojskama. Zaharija - Zah 4,14		 On reče: »To su dva pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.« <6b>Evo riječi Jahvine Zerubabelu: »Ne silom niti snagom, već duhom mojim!« – riječ je Jahve nad vojskama.
116 8Riječ Jahvina dođe Zahariji: 9»Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’ 11Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; 12otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao« – riječ je Jahve nad vojskama. 14»I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bî opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!« Zaharija - Zah 7,12 otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi. 
117 9»U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. Zaharija - Zah 12,10 A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.
118 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog! 24Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. Evanđelje po Mateju - Mt 1,18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 
119 Evanđelje po Mateju - Mt 1,20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 
120 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donòsite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.« 11»Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Evanđelje po Mateju - Mt 3,11 »Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 
121 Krštenje Isusovo
Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« 15Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Evanđelje po Mateju - Mt 3,16		 Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 
122 Kušnja u pustinji
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Evanđelje po Mateju - Mt 4,1		 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 
123 Apostole čeka progonstvo
(Mk 13, 9–13; Lk 21, 12–17)
»Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! 17Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. 18Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. 19Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. 20Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!« Evanđelje po Mateju - Mt 10,20		 Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!«
124 Isus »Sluga Jahvin« Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi 16i poprijeti im da ga ne prokazuju – 17da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: 18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; 19preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; 20trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. 21Ime njegovo nada je narodima! Evanđelje po Mateju - Mt 12,18 Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;
125 Odakle Isusu snaga
(Mk 3, 20–30; Lk 11, 14–23)
Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. 23I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: »Da ovo nije Sin Davidov?« 24A farizeji čuvši to rekoše: »Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom.« 25A on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. 26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? 27I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. 28Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.« 29»Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.« 30»Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa.« Evanđelje po Mateju - Mt 12,28		 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
126 Grijeh protiv istine
»Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. 32I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.« Evanđelje po Mateju - Mt 12,31		 »Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti.
127 Evanđelje po Mateju - Mt 12,32 I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.«
128 Krist, sin i Gospodin Davidov
(Mk 12, 35–37; Lk 20, 41–44)
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42»Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Kažu mu: »Davidov.« 43A on će njima: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?’ 45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?« 46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. Evanđelje po Mateju - Mt 22,43		 A on će njima: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
129 Isusova smrt
(Mk 15, 33–41; Lk 23, 44–49; Iv 19, 28–30)
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« 48I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« 50A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. Evanđelje po Mateju - Mt 27,50		 A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
130 Ukazanje u Galileji. Sveopće poslanje
(Mk 16, 14–18; Lk 24, 36–49; Iv 20, 19–23; Dj 1, 6–8)
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« Evanđelje po Mateju - Mt 28,19		 Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 
131 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Evanđelje po Marku - Mk 1,8 Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
132 Isusovo krštenje
(Mt 3, 13–17; Lk 1, 21–22; Iv 1, 29–34)
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 10I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Evanđelje po Marku - Mk 1,10		 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 
133 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Lk 4, 1–13)
I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. Evanđelje po Marku - Mk 1,12		 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
134 Ozdravljenje uzetoga
(Mt 9, 1–8; Lk 5, 17–26)
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7»Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: 11»Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!« Evanđelje po Marku - Mk 2,8		 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi?
135 Neodržive klevete
(Mt 12, 22–32; Lk 11, 14–23; 12, 10)
I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« 22I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« 23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!« 28»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« 30Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« Evanđelje po Marku - Mk 3,29		 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.«
136 Krist, Sin i Gospodin Davidov
(Mt 22, 41–46; Lk 20, 41–44)
A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? 36A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’ 37Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?« Evanđelje po Marku - Mk 12,36		 A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’
137 Početak nevolja
(Mt 24, 4–14; Lk 21, 8–19)
Tada im Isus poče govoriti: »Pazite da vas tko ne zavede. 6Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. 7Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.« 8»Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.« 9»Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. 10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje.« 11»Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 13Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« Evanđelje po Marku - Mk 13,11		 »Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.
138 Navještenje Krstiteljeva rođenja
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.« Evanđelje po Luki - Lk 1,15		 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 
139 Evanđelje po Luki - Lk 1,17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«
140 Navještenje Isusova rođenja
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« 34Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće!« 38Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. Evanđelje po Luki - Lk 1,35		 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
141 Marijin pohod Elizabeti
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Evanđelje po Luki - Lk 1,41		 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 
142 Rođenje Ivana Krstitelja
Elizabeti se, međutim, navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« 61Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: Evanđelje po Luki - Lk 1,67		 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
143 Šimunovo proroštvo
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 29»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda: 32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.« Evanđelje po Luki - Lk 2,25		 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
144 Evanđelje po Luki - Lk 2,26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
145 Evanđelje po Luki - Lk 2,27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
146 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. Evanđelje po Luki - Lk 3,16 Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 
147 Isusovo krštenje
(Mt 3, 13–17; Mk 1, 9–11)
Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Evanđelje po Luki - Lk 3,22		 siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«
148 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Mk 1, 12–13)
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« 4Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« 8Isus mu odgovori: »Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!« Evanđelje po Luki - Lk 4,1		 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana
149 Evanđelje po Luki - Lk 4,1 i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom,
150 Isus se vraća u Galileju
(Mt 4, 12–17; Mk 1, 14–15)
A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. Evanđelje po Luki - Lk 4,14		 A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 
151 Odbačen u Nazaretu
(Mt 13, 53–58; Mk 6, 1–6)
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. Evanđelje po Luki - Lk 4,18		 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima,
152 Evanđelje objavljeno jednostavnima
(Mt 11, 25–27; 13, 16–17)
U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. 22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.« 23Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! 24Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!« Evanđelje po Luki - Lk 10,21		 U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo.
153 9»I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.« 11»A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Evanđelje po Luki - Lk 11,13 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«
154 Priznati se Kristovim pred ljudima
(Mt 10, 32–33; 12, 32; 10, 19–20)
»A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. 9A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.« 10»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.« 11»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! 12Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.« Evanđelje po Luki - Lk 12,10		 »I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.«
155 Evanđelje po Luki - Lk 12,12 Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«
156 Isusova smrt
(Mt 27, 45–55; Mk 15, 33–41; Iv 19, 28–30)
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, 45jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. 46I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu. 47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. 49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. Evanđelje po Luki - Lk 23,46		 I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.
157 Isus se ukazuje apostolima
(Mt 28, 16–20; Mk 16, 14–18; Iv 20, 19–23; Dj 6, 1–8)
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« 37Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 38Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? 39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« 40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« 42Oni mu pruže komad pečene ribe. 43On uzme i pred njima pojede. Evanđelje po Luki - Lk 24,37		 Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 
158 Evanđelje po Luki - Lk 24,39 Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
159 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!« 31»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« 32I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« Evanđelje po Ivanu - Iv 1,32 I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
160 Evanđelje po Ivanu - Iv 1,33 Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu,
161 Evanđelje po Ivanu - Iv 1,33 to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’
162 3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA
Razgovor s Nikodemom
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« 3Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!« 4Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« 5Odgovori Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 6Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. 7Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’ Evanđelje po Ivanu - Iv 3,1		 3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA
163 Evanđelje po Ivanu - Iv 3,5 Odgovori Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
164 Evanđelje po Ivanu - Iv 3,6 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno,
165 Evanđelje po Ivanu - Iv 3,6 duh je.
166 Evanđelje po Ivanu - Iv 3,8 Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«
167 33Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.« Evanđelje po Ivanu - Iv 3,34 Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.
168 15Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« 16Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« 17Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« 19Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« 21A Isus joj reče: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.« Evanđelje po Ivanu - Iv 4,23 Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
169 Evanđelje po Ivanu - Iv 4,24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju,
170 Evanđelje po Ivanu - Iv 4,24 u duhu i istini treba da se klanjaju.«
171 57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 58Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« 59To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. 60Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« 61A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? 62A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?« 63»Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.« Evanđelje po Ivanu - Iv 6,63 »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.
172 Evanđelje po Ivanu - Iv 6,63 Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.«
173 Obećanje Duha Svetoga
U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije 38koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’« 39To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. Evanđelje po Ivanu - Iv 7,37		 Obećanje Duha Svetoga
174 Evanđelje po Ivanu - Iv 7,39 To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.
175 Evanđelje po Ivanu - Iv 7,39 Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
176 32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« 33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« 37A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Evanđelje po Ivanu - Iv 11,33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 
177 Izdajica prokazan
(Mt 26, 20–25; Mk 14, 17–21; Lk 22, 21–23)
»Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.« 19»Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.« 21Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« Evanđelje po Ivanu - Iv 13,21		 Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«
178 Obećanje Duha
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 16I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Evanđelje po Ivanu - Iv 14,15		 Obećanje Duha
179 Evanđelje po Ivanu - Iv 14,17 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.
180 24Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Evanđelje po Ivanu - Iv 14,26 Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.
181 24Da nisam učinio među njima djelâ kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. 25No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. 26A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. 27I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Evanđelje po Ivanu - Iv 15,26 A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene.
182 1To sam vam govorio da se ne sablaznite. 2Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. 3A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. 4Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.« Djelovanje Duha Svetoga »S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. 5A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Evanđelje po Ivanu - Iv 16,4 Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.« Djelovanje Duha Svetoga »S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama.
183 12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.« Evanđelje po Ivanu - Iv 16,13 No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.
184 Isusova smrt
(Mt 27, 45–54; Mk 15, 33–39; Lk 23, 44–48)
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh. Evanđelje po Ivanu - Iv 19,30		 Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
185 Ukazanje učenicima
(Mt 28, 16–20; Mk 16, 14–18; Lk 24, 36–49)
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Evanđelje po Ivanu - Iv 20,22		 To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga.
186 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 2do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«. Djela apostolska - Dj 1,2 do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.
187 Djela apostolska - Dj 1,5 Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.
188 Uzašašće
Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« 7On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 8Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.« 9Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 11i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.« Djela apostolska - Dj 1,8		 Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«
189 Izbor Matije
U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: 16»Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Djela apostolska - Dj 1,16		 »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 
190 Pedesetnica – prvi Duhovi
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. Djela apostolska - Dj 2,1		 Pedesetnica – prvi Duhovi
191 Djela apostolska - Dj 2,4 Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
192 Petrov govor
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – 16nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: 17»U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. 18Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. Djela apostolska - Dj 2,17		 »U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.
193 Djela apostolska - Dj 2,18 Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.
194 32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna’ 35dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« Djela apostolska - Dj 2,33 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.
195 Prva obraćenja
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« 38Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.« 40I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« 41I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Djela apostolska - Dj 2,38		 Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.
196 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: »Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« Djela apostolska - Dj 4,8 Onda Petar pun Duha Svetoga reče: »Glavari narodni i starješine! 
197 Molitva u progonstvu
Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. 24Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: »Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! 25Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Djela apostolska - Dj 4,25		 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
198 29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! 30Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.« 31I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo. Djela apostolska - Dj 4,31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
199 Ananija i Safira
Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 2pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3Petar mu reče: »Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!« 5Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. 6Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. 8Petar joj reče: »Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?« Ona odgovori: »Da, za toliko.« 9A Petar će joj: »Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!« 10Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. Djela apostolska - Dj 5,3		 Petar mu reče: »Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?
200 Djela apostolska - Dj 5,9 A Petar će joj: »Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!«
201 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28»Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.« 29Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.« Djela apostolska - Dj 5,32 I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
202 Ustanovljenje sedmorice
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.« 5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. Djela apostolska - Dj 6,3		 De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom,
203 Djela apostolska - Dj 6,5 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.
204 Stjepan uhvaćen
Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. 9Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, 10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« 12Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. 13Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« 15A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela. Djela apostolska - Dj 6,10		 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
205 51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 52Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, 53vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.« 54Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu. Djela apostolska - Dj 7,51 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 
206 Djela apostolska - Dj 7,55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu
207 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.« 20Petar mu odvrati: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.« 24Šimun odgovori: »Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!« Djela apostolska - Dj 8,15 Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 
208 Djela apostolska - Dj 8,17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
209 Djela apostolska - Dj 8,18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 
210 Djela apostolska - Dj 8,19 govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.«
211 Filip krsti Etiopljanina
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« 31On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. Djela apostolska - Dj 8,29		 Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!«
212 34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. 36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. Djela apostolska - Dj 8,39 A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 
213 10U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!« 11A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.« 13Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.« 15Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« 17Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.« 18I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19i uzevši hrane, okrijepi se. Djela apostolska - Dj 9,17 Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
214 26Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. 27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. 30Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. Djela apostolska - Dj 9,31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
215 9Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. 10Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. 12U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!« 14Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«. 15A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« 16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. 17Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, 18zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. 19Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže. 20De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.« 21Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?« 22Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.« 23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Djela apostolska - Dj 10,19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže.
216 34Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.« 39»Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.« 42»On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!« 43»Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.« Djela apostolska - Dj 10,38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
217 Krštenje prvih pogana
Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: 47»Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Djela apostolska - Dj 10,44		 Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.
218 Djela apostolska - Dj 10,45 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 
219 Djela apostolska - Dj 10,47 »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?«
220 11»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’« 15»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?« 18Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!« Djela apostolska - Dj 11,12 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka.
221 Djela apostolska - Dj 11,15 »I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 
222 Djela apostolska - Dj 11,16 Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 
223 Crkva u Antiohiji
Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. Djela apostolska - Dj 11,24		 Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
224 Barnaba i Savao idu u Jeruzalem
U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 29Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. 30To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu. Djela apostolska - Dj 11,28		 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 
225 Barnabino i Savlovo poslanje
U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. 2Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« 3Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. Djela apostolska - Dj 13,2		 Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« 
226 Na Cipru. Vračar Elim
Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. 6Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. 7On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, 8ali im se usprotivi Elim, Vračar – tako mu se ime prevodi – nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. 9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10i reče: »Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. 12Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. Djela apostolska - Dj 13,4		 Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.
227 Djela apostolska - Dj 13,9 Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 
228 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. Djela apostolska - Dj 13,52 A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
229 Petrova besjeda
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: »Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.« 12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. Djela apostolska - Dj 15,8		 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 
230 Apostolsko pismo
Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo: »Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!« 24»Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!« Djela apostolska - Dj 15,28		 Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:
231 Poziv u Makedoniju
Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. 7Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 9Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« 10Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. Djela apostolska - Dj 16,6		 Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.
232 Djela apostolska - Dj 16,7 Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 
233 Pavao u Efezu. Ivanovci
Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike 2pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?« Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.« 3Nato će on: »Kako ste onda kršteni?« »Krštenjem Ivanovim«, odvrate oni. 4Nato će Pavao: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.« 5Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Djela apostolska - Dj 19,2		 pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?«
234 Djela apostolska - Dj 19,2 Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.«
235 Djela apostolska - Dj 19,6 pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
236 Oproštaj s efeškim starješinama u Miletu
Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reče im: »Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas – javno i po kućama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.« 22»A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.« Djela apostolska - Dj 20,22		 »A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam,
237 Djela apostolska - Dj 20,23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.
238 25»I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. 26Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju 27jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega.« 28»Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.« 29»Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 30a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. 31Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.« 32»I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.« Djela apostolska - Dj 20,28 »Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.«
239 Iz Mileta u Jeruzalem
Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. 4Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući. 7Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braću i ostali jedan dan u njih. 8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. 10Kako smo se zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: »Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.« 12Kada smo to čuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13Nato on odvrati: »Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.« 14A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Gospodnja budi volja!« Djela apostolska - Dj 21,4		 Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.
240 Djela apostolska - Dj 21,11 dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: »Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.«
241 1Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.« 2Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reče: »Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?« 4Oni što su ondje stajali rekoše nato: »Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?« 5Pavao odvrati: »Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.« 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: »Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.« 7Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?« 10Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!« Djela apostolska - Dj 23,8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
242 Djela apostolska - Dj 23,9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?«
243 Od Židova k poganima
Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokâ uvjeravao o Isusu. 24I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. 25Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: »Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: 26Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! 27Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!« Djela apostolska - Dj 28,25		 Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: »Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim:
244 Pozdrav
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje – 2koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim 3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 4postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, Poslanica Rimljanima - Rim 1,4		 postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
245 Unatoč obrezanju
Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. 26Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 28Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 29na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga. Poslanica Rimljanima - Rim 2,29		 na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
246 Opravdanje zalog spasenja
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. Poslanica Rimljanima - Rim 5,5		 Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!
247 Kršćanin oslobođen Zakona
Ili zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. 4Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. Poslanica Rimljanima - Rim 7,6		 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.
248 2. ŽIVOT PO DUHU
Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu. 5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Poslanica Rimljanima - Rim 8,1		 2. ŽIVOT PO DUHU
249 Poslanica Rimljanima - Rim 8,2 Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.
250 Poslanica Rimljanima - Rim 8,4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.
251 Poslanica Rimljanima - Rim 8,5 Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu,
252 Poslanica Rimljanima - Rim 8,5 za onim što je Duhovo:
253 Poslanica Rimljanima - Rim 8,6 težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 
254 Poslanica Rimljanima - Rim 8,9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu,
255 Poslanica Rimljanima - Rim 8,9 ako Duh Božji prebiva u vama.
256 Poslanica Rimljanima - Rim 8,9 A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
257 Poslanica Rimljanima - Rim 8,10 I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.
258 Poslanica Rimljanima - Rim 8,11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama,
259 Poslanica Rimljanima - Rim 8,11 Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
260 Poslanica Rimljanima - Rim 8,13 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
261 Djeca Božja po Duhu
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Poslanica Rimljanima - Rim 8,14		 Djeca Božja po Duhu
262 Poslanica Rimljanima - Rim 8,14 Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.
263 Poslanica Rimljanima - Rim 8,15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« 
264 Poslanica Rimljanima - Rim 8,16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja
265 Određeni za slavu
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. 26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. Poslanica Rimljanima - Rim 8,23		 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
266 Poslanica Rimljanima - Rim 8,26 Tako i Duh potpomaže našu nemoć.
267 Poslanica Rimljanima - Rim 8,26 Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 
268 Poslanica Rimljanima - Rim 8,27 A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
269 3. IZRAEL I KRŠĆANI
Povlastice Izraelove
Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 9,1		 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
270 Izraelova je nevjernost samo djelomična
Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji – kako se tuži Bogu na Izraela: 3Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. 4Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. 5Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! 7Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, 8kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. Poslanica Rimljanima - Rim 11,8		 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.
271 Duhovno bogoslužje
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. 2Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. Poslanica Rimljanima - Rim 12,1		 Duhovno bogoslužje
272 Poslanica Rimljanima - Rim 12,1 Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.
273 Nikoga ne uznemirujte
Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. 15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 16Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! 17Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 18Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! 20Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. 22Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje! 23Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. Poslanica Rimljanima - Rim 14,17		 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 
274 Poziv na jedinstvo
Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. 10I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom. 11I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! 12Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. 13A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga Poslanica Rimljanima - Rim 15,13		 A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
275 Pavlova misionarska služba
Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga – 16da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos poganâ postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. 17Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 18/ 19Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, 20i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist – da ne bih gradio na temeljima drugih – 21nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. Poslanica Rimljanima - Rim 15,16-vidi redak18*19		 da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos poganâ postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.
276 Poslanica Rimljanima - Rim 15,19 Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo,
277 Pavlove nakane
Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. 23Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama 24kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. 25Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 26Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. 27Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. 28Pošto dakle to obavim – ovaj im plod zapečaćen uručim – uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. 29A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima 32te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. 33Bog mira sa svima vama! Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 15,30		 Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,
278 1I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje 2jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 5da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj. 6Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, 7nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, 8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. 11Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. 13To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. 14Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. 15Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. 16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,4 I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 
279 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,10 A nama to Bog objavi po Duhu
280 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,10 jer Duh sve proniče, i dubine Božje. 
281 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,11 Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 
282 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,12 nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.
283 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,13 To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.
284 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,14 Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega;
285 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,14 njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. 
286 Prava uloga propovjednikova
Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. 6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. 9Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. 10Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom – 13svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 3,16		 Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.
287 3. PRIZIV NA POGANSKE SUDOVE
Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? 2Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? 3Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamoli ne ono svagdanje? 4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! 5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? 6Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima? 7Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? 8Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću. 9Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. 11To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 6,11		 To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.
288 4. BLUDNOST
»Sve mi je dopušteno!« Ali – sve ne koristi. »Sve mi je dopušteno!« Ali – neću da mnome išta vlada. 13»Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti.« Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! 14Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. 15Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! 16Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. 17A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. 18Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. 19Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. 20Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 6,17		 A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. 
289 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 6,19 Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.
290 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 7,40 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
291 Dari Duha
O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: »Prokletstvo Isusu«. I nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,1		 Dari Duha
292 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,1 O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju.
293 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,3 Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: »Prokletstvo Isusu«.
294 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,3 I nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. 
295 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,4 Različiti su dari, a isti Duh;
296 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,7 A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
297 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,8 Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti,
298 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,8 drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;
299 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,9 drugomu vjera u tom istom Duhu,
300 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,9 drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;
301 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,11 A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
302 Usporedba s tijelom
Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,13		 Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni.
303 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,13 I svi smo jednim Duhom napojeni. 
304 Dari u zajednici
Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. 6A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 7Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. 10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i – nijedan bez značenja. 11Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni. 12Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,1		 Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 
305 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,2 Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 
306 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,12 Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.
307 26Što dakle, braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje – sve neka bude radi izgrađivanja. 27Ako tko govori drugim jezikom – dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim – jedan neka tumači; 28ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. 30Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. 31A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni. 32Proročki su duhovi prorocima podložni 33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na sastancima neka šute. 34Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. 35Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na sastanku. 36Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? 37Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. 38Tko to ne prizna, ne priznaje se. 39Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! 40A sve neka bude dostojno i uredno. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,32 Proročki su duhovi prorocima podložni 
308 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,37 Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed
309 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,45 Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. 
310 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,46 Ali ne bî najprije duhovno,
311 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,46 nego naravno pa onda duhovno
312 15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama 16i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 17Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno »Da, da!« i »Ne, ne!« 18Bog je svjedok: naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!« 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi – ja i Silvan i Timotej – vama navijestismo nije bio »Da!« i »Ne!«, nego u njemu bijaše »Da!«. 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su »Da!«. I stoga po njemu i naš »Amen!« Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha. 23A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. 24Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 1,22 on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha.
313 1Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? 2Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. 3Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. 4Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 6On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 7Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8koliko li će slavnija biti služba Duha. 9Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,3 Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.
314 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,6 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha;
315 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,6 jer slovo ubija, a Duh oživljuje.
316 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,8 koliko li će slavnija biti služba Duha.
317 12Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 13a ne kao Mojsije, koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 15Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. 17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,17 Gospodin je Duh,
318 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,17 a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.
319 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,18 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.
320 Apostolske tegobe i nade
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; 9progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. 11Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 4,13		 A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
321 1Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. 5A zato nas je sazdao Bog – on koji nam dade zalog Duha. 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 5,5 A zato nas je sazdao Bog – on koji nam dade zalog Duha.
322 1Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 3Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. 11Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. 12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. 13Za uzdarje – kao djeci govorim – raširite se i vi. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 6,6 u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 
323 Pavlova prednost pred protivnicima
O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. 3Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosîte. 5Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. 6Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. 7Ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,4		 Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosîte.
324 11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od »nadapostola«, premda nisam ništa. 12Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. 13Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«. 14Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? 16Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, »lukav« kako jesam, »na prijevaru vas uhvatih«. 17Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,18 Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
325 Poticaji. Pozdravi. Želje
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. 12Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. 13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,13		 Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
326 Vjera opravdava
O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. 7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. 9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. Poslanica Galaćanima - Gal 3,2		 Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku?
327 Poslanica Galaćanima - Gal 3,3 Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite?
328 Poslanica Galaćanima - Gal 3,5 Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku?
329 Zakon, izvor prokletstva
Doista, koji su god od djelâ Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život. 13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – 14da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri. Poslanica Galaćanima - Gal 3,14		 da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
330 4A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan 5da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« 7Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. Poslanica Galaćanima - Gal 4,6 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!«
331 Dva Saveza: Hagara i Sara
Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona? 22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. 24To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo – to je Hagara. 25Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. 27Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. 28Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja. 29I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada. 30Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. 31Zato, braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne. Poslanica Galaćanima - Gal 4,29		 I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada. 
332 Odgovorna sloboda
Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. 3I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. 4Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 5Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. 6Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego – vjera ljubavlju djelotvorna. 7Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini? 8Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio. 11A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! 12Uškopili se oni koji vas podbunjuju! Poslanica Galaćanima - Gal 5,5		 Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. 
333 Živjeti po Duhu
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Poslanica Galaćanima - Gal 5,16		 Živjeti po Duhu
334 Poslanica Galaćanima - Gal 5,16 Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 
335 Poslanica Galaćanima - Gal 5,17 Jer tijelo žudi protiv Duha,
336 Poslanica Galaćanima - Gal 5,17 a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 
337 Poslanica Galaćanima - Gal 5,18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
338 Poslanica Galaćanima - Gal 5,22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,
339 Primjena načela ljubavi
Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima! Poslanica Galaćanima - Gal 5,25		 Ako živimo po Duhu,
340 Poslanica Galaćanima - Gal 5,25 po Duhu se i ravnajmo! 
341 1Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. 2Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! 3Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. 4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. 5Ta svatko će nositi svoj teret. 6Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. 7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! 8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. 9Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! 10Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. Poslanica Galaćanima - Gal 6,1 Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni,
342 Poslanica Galaćanima - Gal 6,1 takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.
343 Poslanica Galaćanima - Gal 6,8 Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh,
344 Poslanica Galaćanima - Gal 6,8 iz duha će žeti život vječni.
345 1. BOŽJI NAUM SPASENJA
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome 7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupâ po bogatstvu njegove milosti. Poslanica Efežanima - Ef 1,3		 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.
346 13U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove. Poslanica Efežanima - Ef 1,13 U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
347 15Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima 19i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. 22Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, 23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Poslanica Efežanima - Ef 1,17 Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati;
348 14Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. 19Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji 20nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. 21U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. 22U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. Poslanica Efežanima - Ef 2,18 jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
349 Poslanica Efežanima - Ef 2,22 U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.
350 Pavao poslužitelj otajstva Kristova
Radi toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane... 2Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 4Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju, 7kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove. 8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova 9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, 10da sada – po Crkvi – Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja 11zasnovana – po naumu o vjekovima – u Kristu Isusu Gospodinu našemu. 12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! Poslanica Efežanima - Ef 3,5		 koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:
351 Pavlova molitva
Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. 20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – 21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. Poslanica Efežanima - Ef 3,16		 neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka
352 Poticaj na jedinstvo
Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! 7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. Poslanica Efežanima - Ef 4,3		 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 
353 Poslanica Efežanima - Ef 4,4 Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 
354 Novi život u Kristu
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: 18zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. 20Vi pak ne naučiste tako Krista, 21ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 25Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 27i ne dajite mjesta đavlu. 28Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 29Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Poslanica Efežanima - Ef 4,23		 a obnavljati se duhom svoje pameti 
355 Poslanica Efežanima - Ef 4,30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 
356 15Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! 17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! 19Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! Poslanica Efežanima - Ef 5,18 I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom!
357 Poslanica Efežanima - Ef 5,19 Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 
358 Poslanica Efežanima - Ef 6,10 Duhovni boj
359 Duhovni boj
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. Poslanica Efežanima - Ef 6,17		 Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.
360 Poslanica Efežanima - Ef 6,18 Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 
361 Pavlovi okovi promiču evanđelje
A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. Poslanica Filipljanima - Fil 1,19		 Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,
362 Borba za vjeru
Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 28ne plašeći se ni u čemu protivnikâ. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 29Jer vama je dana milost: »za Krista«, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 30isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete. Poslanica Filipljanima - Fil 1,27		 Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 
363 Jedinstvo u poniznosti
Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, 2ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 3nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! 5Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: Poslanica Filipljanima - Fil 2,1		 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
364 Pravi put spasenja
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Poslanica Filipljanima - Fil 3,3		 Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo,
365 Zahvala za vjeru i dobročinstvo
Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. 4Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine – 6evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Poslanica Kološanima - Kol 1,8		 on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu.
366 Molitva za napredak Kološana
Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: 10da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; 11osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,..... Poslanica Kološanima - Kol 1,9		 Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: 
367 12Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 13te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 14A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. 15I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! 16Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Poslanica Kološanima - Kol 3,16 Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 
368 Apostolski duh
U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! 3Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; 4da ga očitujem propovijedajući kako treba. 5Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! 6Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba. Poslanica Kološanima - Kol 4,2		 Apostolski duh
369 Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,5		 jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili.
370 Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,6 I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga
371 Svetost, čistoća i ljubav
Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! 2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. 3Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se suzdržavate od bludnosti, 4da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, 5a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, 6pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. 7Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. 8Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 4,8		 Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
372 Nekoliko zahtjeva zajedničkog života
Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! 14Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. 16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite! Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 5,19		 Duha ne trnite,
373 Poticaj na ustrajnost
Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po našem evanđelju – na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 15Stoga, braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju bilo pismom. 16A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,13		 Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu.
374 Crkva i Otajstvo pobožnosti
Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, 15a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. 16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 3,16		 Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.
375 Krivi učitelji
Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 2A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti 3koji zabranjuju ženiti se i nameću suzdržavati se od jelâ što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 4Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću 5jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. 6To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. 7Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! 8Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući. 9Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. 10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga, koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernikâ. 11Zapovijedaj to i naučavaj! Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 4,1		 Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 
376 Milosti koje je Timotej primio
Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga, 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, 10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. 13Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 15Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, među njima i Figel i Hermogen. 16Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, 17nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. 18Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 1,7		 Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.
377 Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 1,14 Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.
378 14Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen 15i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 3,16 Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti,
379 Temelj dužnosti vjernikâ
Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, 5on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom, 6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, 7da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. Poslanica Titu - Tit 3,5		 on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom, 
380 2. PRESUDNOST NAVIJEŠTENOGA SPASENJA
Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. 2Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, 3kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, 4a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. Poslanica Hebrejima - Heb 2,4		 a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.
381 2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! Poslanica Hebrejima - Heb 3,7		 Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete,
382 Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!« Poslanica Hebrejima - Heb 6,4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga
383 Ustanove starog bogoštovlja nedjelotvorne
I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama – 4u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; 5povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. 6Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, 7a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 8Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 9To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika – 10sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka. Poslanica Hebrejima - Heb 9,8		 Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 
384 Nove uredbe
Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – 12i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. 13Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, 14koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! Poslanica Hebrejima - Heb 9,14		 koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
385 Novi Savez dostaje bez žrtava
A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 16»Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. 17I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.« Poslanica Hebrejima - Heb 10,15		 A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:
386 Strašni izgledi grešnika
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Poslanica Hebrejima - Heb 10,29		 Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?
387 Naslov i pozdrav
Petar, apostol Isusa Krista: putnicima raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, 2po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,2		 po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!
388 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,11 Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći:
389 Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,12 bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti.
390 Jednostavnost
Odložite dakle svaku zloću i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. 2Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, 3ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 2,2		 Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje,
391 Novo svećenstvo
Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 2,5		 pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.
392 Kristov primjer
Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,18		 Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
393 1Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem – jer tko trpi u tijelu, okanio se grijeha – 2da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama, nego po Božjoj volji. 3Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju poganâ, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. 4Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. 5Polagat će oni račun Onomu tko je već spreman suditi žive i mrtve. 6Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju – u duhu. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,6 Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju – u duhu.
394 Sažetak poslanice
Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,14		 Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave,
395 Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,14 Duh Božji u vama počiva.
396 Proročka riječ
Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 20Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno 21jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,21		 jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.
397 21Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. 22I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. 23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. 24I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 3,24 I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
398 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,2 Po ovom prepoznajete Duha Božjega:
399 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,2 svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je.
400 4Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. 5Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,6 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.
401 11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. 12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. 13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,13 Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.
402 2. Na izvoru vjere
Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? 6On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. 7Jer troje je što svjedoči: 8Duh, voda i krv; i to je troje jedno. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,6		 On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči
403 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,6 jer Duh je istina.
404 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno.
405 17A vi, ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. 18Oni vam govorahu: »U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim.« 19To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha. Poslanica Jude apostola - Jd 1,19 To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.
406 Poticaji vjernima
A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, 21uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. 22I jedne, svadljivce, karajte, 23druge spašavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. 24Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju – 25jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen. Poslanica Jude apostola - Jd 1,20		 A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom,
407 Pozdrav
Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen! 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. Otkrivenje - Otk 1,4		 Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim
408 Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.« 7»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.« Otkrivenje - Otk 2,7		 »Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.«
409 Crkvi u Smirni: vjernost u progonu
I anđelu Crkve u Smirni napiši: »Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.« 11»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.« Otkrivenje - Otk 2,11		 »Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.«
410 Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.« 17»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.« Otkrivenje - Otk 2,17		 »Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.«
411 Crkvi u Tijatiri: kriva snošljivost
I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: »Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.« 26»Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih – 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 2,29		 Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
412 Crkvi u Sardu: prividno kršćanstvo
I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. 2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. 3Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. 4Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.« 5»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.« 6»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 3,1		 I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. 
413 Otkrivenje - Otk 3,6 »Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
414 Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost
I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: 8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. 9Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. 11Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.« 12»Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.« 13»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 3,13		 »Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
415 Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« 21»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.« 22»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 3,22		 »Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
416 Otkrivenje - Otk 4,5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 
417 1I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 2I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« 3I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.« 6I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. Otkrivenje - Otk 5,6 I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.
418 Otkrivenje - Otk 11,11 Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.
419 Anđeli navješćuju čas suda
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Viče iza glasa: »Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!« 8Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!« 9Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 10pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.« 12U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. 13I začujem glas s neba: »Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!« Otkrivenje - Otk 14,13		 I začujem glas s neba: »Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!«
420 6I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: »Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš, Svevladar! 7Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! 8Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!« A lan – pravedna su djela svetih. 9I reče mi: »Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!« I reče mi: »Ove su riječi istinite, Božje.« 10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!« Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki. Otkrivenje - Otk 19,10 Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!« Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki.
421 ZAVRŠETAK
»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.« 17I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! 18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi. 20Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!« Amen! Dođi, Gospodine Isuse! 21Milost Gospodina Isusa sa svima! Otkrivenje - Otk 22,17		 I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

DUH SVETI.
»Duh Božji« (hebr. ruah, grč. pneuma) u SZ je izraz za djelotvornu Božju moć, a da se pri tom ne može jasno vidjeti Duh Sveti već kao »osoba« božanskog Trojstva.
NZ zna za »drugoga Tješitelja« (Paraklet) koji izlazi od Oca (Iv 14,26) i razlikuje se od Oca i Sina (Iv 15,26; 16,7, usp. posebno Iv 14,16-16,15 ; Mk 1,10 ; Mt 28,19) i koji se u svojem djelovanju posebno predstavlja u simbolima: golub kao simbol stvaranja novoga naroda Božjega (golub je izvrsni simbol svetoga naroda, usp. Augustin; Mk 1,10 si i par.), oluja kao simbol snage (Dj 2), ognjeni jezici kao simbol oduševljenja svjedoka (Dj 2).
On je »Duh Oca i Sina« , izlazi od Oca i Sina . Od njega je Marija začela , On djeluje u Isusu i u Crkvi , posebno se saopćuje u potvrdi i redu . »Bit slanja« Duha Svetoga u svijet shvatljiva je bez veće poteškoće (u okviru te tajne). Božansko samosaopćenje svijetu ima dva temeljna modaliteta: samosaopćenje kao istina koja se događa u povijesti i ponuda je slobodne Božje vjernosti, i samosaopćenje kao ljubav koja proizvodi prihvaćanje i otvara transcendticiju čovjeka prema apsolutnoj Božjoj budućnosti. Bog se sam tako saopćuje potrebito - konačnom i grešnom stvorenju. To predavanje sebe iz samoga sebe, a da se pritom ne traži sam niti dobiva, da se štaviše »usudi« zbog samoga sebe prema drugome, tako je velik da može na drugome postati »manji«, to je upravo ono što se misli riječju ljubav.
Jer Bog stvarno kao Bog, stvara on kao Duh sve što je u svijetu uvijek izvorno novo, slobodno i živo, neočekivano i silno, nježno i snažno.
On je Duh milosti: Bog koji je u nama pomazanje i pečat, predujam, gost Tješitelj, zagovornik, nutarnji zov, sloboda i sinovstvo, život i mir, svetost i jedinstvo, a sve to nazivamo Duh. On u nama daje da sazriju plodovi: ljubav, radost, mir, strpljivost, čistoća, on je Duh, strogi protivnik tjelesnoga, grijeha, čistoga služenja zakonu, on je tajna sila preobrazbe u nama koja nas goni prema preobraženom uskrsnuću tijela i promjeni svijeta.
On je Duh Crkve, jedinstvo tijela Isusa Krista. Javlja se na pedesetnicu, taj Duh nije čovjeku samo ponuđen nego mu je darovao i svoje vlastito prihvaćanje, tako da se to saopćenje Duha dogodilo ne sporadično uzdišući kao kod proroka, nego konačno i neopozivo. Prasakrament milosti Isusa Krista u Duhu koji je dan a ne samo obećan, to je Crkva. U njoj on živi u trijeznim zakonima i u živom novom poletu, u službi i u karizmi. On je Duh pojedinca koji ga može imati i u još anonimnom kršćanstvu koje ne shvaća Crkvu i može ga voditi i koji se može osjetiti posvuda gdje se čovjek u Božjoj milosti ne prigiba legalističkoj osrednjosti.

Izreke svetaca:

Kad vjerujem u Duha Svetoga,
tada vjerujem da povjest ima smisao i budućnost,
da ovaj svijet neće propasti,
jer ga drži sila Duha Svetoga.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Duh Sveti je sila u kojoj se sve dobro,
pravedno, plemenito i neprolazno
događa u svijetu.
To je sila izišla iz Isusova križa.
Zato pred Isusovim križem,
pred silinom Duha Svetoga,
bježe sve negativne zle sile oko nas.
On je i Duh Ljubavi.
Zato svaka ljubav od Njega dolazi.
Gdje god je ljubav,
a to znači sposobnost da se čovjek
odriče sebe i živi za drugoga,
tu je Bog u Duhu Svetom na djelu.
"Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi,
ostaje u Bogu i Bog u njemu" 1 Iv 4,16).

Tomislav Ivančić , prezbiter (1938.-2017.)

Znači upravo se u stjecanju toga Duha Božjega
sastoji istinski cilj našega kršćanskog života,
a molitva, bdijenje, post, milostinja
i druge poradi Krista učinjene kreposti
samo su sredstva kako steći Duha Božjega.
Duh Božji daje radost svemu što dotakne.

Serafim Sarovski, mistik, ruski pravoslavni svetac (1754.-1833.)

Iz spisa Stjecanje Duha Svetoga – cilj kršćanskog života:
Sad ću ja, siromašak Serafim,
tebi protumačiti u čemu se zaista
sastoji smisao života.
Molitva, postovi, bdjenje i sva druga
kršćanska djela u sebi su dobra,
ali ipak — smisao našega života
ne sastoji se u njihovu vršenju,
jer ona su samo pomoćno sredstvo.
Pravi smisao kršćanskog života jest:
dobiti Duha Svetoga .

Serafim Sarovski, mistik, ruski pravoslavni svetac (1754.-1833.)

Iz spisa Stjecanje Duha Svetoga – cilj kršćanskog života:
Stječite blagodat Duha Svetoga i
svim drugim vrlinama i
dobrim djelima Krista radi.
Trgujte njima duhovno i to trgujte onim vrlinama
koje vam najveći dobitak duhovni donose.
Sabirajte „kapital“ blagodatnog preoizobilja
dobrote Božje i dajte ga u
vječnu Božju „štedionicu“,
u kojoj se prima nematerijalna kamata,
i to ne četiri ili šest posto,
nego sto posto na jednu „rublju“ duhovnu,
pa čak i nebrojeno puta više od toga.
Ako vam, na primjer, molitva i bdijenje
donose više blagodati Božje,
bdijte i molite se!
Ako vam post donosi mnogo Duha Božjega,
onda postite!
Ako li vas više privlači milostinja,
onda milostinju činite.
I tako rasuđujte o svakoj vrlini,
koju činite Krista radi.

Serafim Sarovski, mistik, ruski pravoslavni svetac (1754.-1833.)

Iz spisa Stjecanje Duha Svetoga – cilj kršćanskog života:
Kako bih ja mogao huliti na Boga,
kada Duh Sveti sa mnom prebiva?
Kada bih na Boga hulio,
Duh Sveti odstupio bi od mene,
a ja, gle, i dah njegov osjećam
u nosnicama svojim.

Serafim Sarovski, mistik, ruski pravoslavni svetac (1754.-1833.)

Ono što je našim udovima duh, tj. naša duša,
to je Duh Sveti Kristovim udovima,
Kristovu Tijelu, tj. Crkvi.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Duh Sveti izlazi od Oca
kao od prvotnog izvora,
a po vječnom darivanju Oca Sinu
izlazi od zajedništva Oca i Sina.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

U tebi mora najprije gorjeti
što želiš u drugima zapaliti...

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Iz spisa A.Škrinjar, Strah i ljubav u našem
vjerskom i duhovnom životu, 1977.:
Pitaj svoje srce!
Ako je puno ljubavi,
imaš Duha Božjega.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Što je moć gledanja u zdravu oku,
djelovanje je Duha u očišćenoj duši.

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Iz Liber de Spiritu Sancto :
Duh je zaista prebivalište svetih,
i svetac je vlastito prebivalište Duha,
jer on se prinosi da bi živio s Bogom i
nazvan je njegovim Hramom.

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Iz spisa O Duhu Svetome :
Ako imaš na pameti stvaranje,
nebeske su moći učvršćene Duhom.
Jasno je da očvrsnuće znači stalnost
ustrajnosti u dobru.
Moćima, naime, prisnost s Bogom,
postojanost nasuprot zlu i
trajnost u blaženstvu dolazi od Duha.
Kristov dolazak? Duh mu prethodi.
Njegova prisutnost u tijelu?
Duh je od nje neodjeljiv.
Po Duhu su Svetom čudesna djela i
darovi iscjeljenja.
U Božjem su Duhu otjerani zli dusi.
Prisutnošću je Duha đavao onemoćao.
Oproštenje je grijeha po milosti Duha.
Pavao veli: ‘Jer biste oprani i
posvećeni imenom
Gospodina našega Isusa Krista i
Duhom Svetim’ (1 Kor 6, 11).

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Iz Drugog pisma, 1. lipanj 1682.
Zato ponavljam još jednom:
uđimo u sebe!
Vrijeme protječe.
Ne možemo sebi dopistiti
više nikakva odgađanja!
Ta posrijedi je spas naše duše!
Tu - gdje stoji svatko sam za sebe.
Vjerujem da ste se vi dobro pripravili
i da vas smrt ne može iznenaditi.
To je naša zadaća i zbog toga
vas moram pohvaliti.
Ipak, moramo se još i dalje truditi,
jer u duhovnom životu svaki zastoj
ZNAČI KORAK UNAZAD.
Svi koji su vođeni duhom Duha Svetoga
napredovat će u svom duhovnim životu
čak i u snu...

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Shvatio sam: ako hoćeš
nešto za Boga učiniti,
moraš biti Božji odnosno
moraš Boga nositi u sebi.
A možeš Boga nositi u sebi
ako mu se prepustiš,
ako dopustiš da te Duh Božji vodi.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Ono što je djelo Duha,
može se potpuno razumjeti
samo pod utjecajem Duha.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Trudi se da piješ na izvoru
Duha koji je već u tebi.
Duboko u tebo je izvor žive vode,
izviru nepresušne rijeke
duhovnog osjećanja, osim aku su
zasute zemljom i kamenjem.
Ali požuri rasčistiti razvaline,
tj. odagnati lijenost i
nečistoću srca.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Duh Sveti, koji je treća osoba Trojstva,
jest Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i Sinu,
jedne biti i jedne naravi (...).
I ne kaže se da je samo Duh Očev,
nego ujedno Duh Očev i Sinov"

XI. Toledski sabor (675.)

Dođi, Sveti Duše.
Neka dođe jedinstvo Oca, dobrohotnost Riječi.
Ti si, Duše istine,
nagrada svetima,
odmor dušama,
svjetlo u tami,
bogatstvo siromasima,
blago onima koji ljube,
gladnima sitost, strancima utjeha.
Ti si, napokon, onaj koji sadrži sva bogatstva.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Duh Sveti dolazi u dušu obilježen
onim dragocjenim pečatom krvi Riječi ili ubijenog Janjeta.
Ta ga krv potiče da dođe,
iako se Duh sam od sebe giba i želi doći.
Taj Duh, koji se giblje,
u sebi je supstancija Oca i Riječi.
Proizlazi iz Očeve biti i dobrohotnosti Riječi.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Taj Duh – djelitelj bogatstava što su u Očevu krilu i
čuvar namisli što se prelijevaju između Oca i Sina –
tako blago ulazi u dušu da je nezamjetljiv,
i malo je onih koji ga cijene u njegovoj veličini.
Svojom ozbiljnošću i lakoćom dolazi na svako mjesto
koje je prikladno i spremno da ga primi.
Svi ga čuju zbog njegova čestog govora i najveće šutnje.
Snagom ljubavi – nepokretan,
a usto najpokretniji – on ulazi u sve.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Ti, Duše Sveti, ne stojiš u nepromjenjivom Ocu i u Riječi,
a ipak si uvijek u Ocu i Riječi,
i u sebi samome,
i u svim blaženim duhovima i stvorenjima.
Nužan si stvorenju zbog krvi
što ju je prolila jedinorođena Riječ,
koja je iz snažne ljubavi
učinila sebe nužnom svomu stvorenju.
U stvorenjima se smiruješ.
Ona se tebi tako daju na raspolaganje da po čistoći,
primanjem tvojih darova,
primaju u sebe sličnost koja je tebi vlastita.
U onima počivaš koji u sebe primaju učinak krvi Riječi i
sebe čine dostojnim boravištem za te.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Dođi Duše Sveti,
ti koji si silazeći u Mariju učinio
da Riječ postane tijelo,
i ostvari u nama po milosti ono
što si u Mariji izveo po milosti i po naravi.
Dođi!
Ti si svakoj čistoj misli hrana,
ti si izvor svake blagosti,
ti si vrhunac sve čistoće.
Dođi i oduzmi u nama sve što priječi
da nas ti ne uzmeš u sebe.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Sve što se zbilo u Kristu daje nam shvatiti da,
nakon uranjanja u vodu,
Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te,
posvojeni Očevim glasom,
postajemo sinovi Božji.

Sv. Hilarije , biskup i crkveni naučitelj (315.-368.)

Krst nam daje milost novoga rođenja
u Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom.
Jer oni koji imaju Duha vođeni su k Riječi,
tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i
Otac im dariva nepokvarljivost.
Dakle, bez Duha nije moguće vidjeti Sina Božjega,
a bez Sina nitko se ne može približiti Ocu,
jer je spoznaja Oca Sin,
a spoznaja Sina Božjega biva po Duhu Svetome.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Svi oni koji se boje Boga,
vjeruju u njegovog Sina,
te po vjeri udomljuju u
svojim srcima Duha Božjega,
zaslužuju zvati se čistima,
duhovnima i živima za Boga,
jer imaju Očeva Duha koji čisti čovjeka
i uzdiže ga u Božji život.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Pojam pomazanja daje misliti [...]
da nema nikakve udaljenosti između Sina i Duha.
Upravo kao što između površine tijela i
pomazanja uljem ni razum ni osjetila
ne poznaju nikakva posredovanja,
tako je dodir Sina s Duhom neposredan.
Isto tako onaj koji po vjeri stupa u dodir sa Sinom,
nužno mora najprije stupiti u dodir s uljem.
Uistinu, nema nijednog djela bez Duha Svetoga.
Zato se ispovijest Gospodstva Sinova
događa u Duhu Svetom za one koji ga primaju,
time što Duh dolazi sa svih strana
ususret onima koji se približuju po vjeri.

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Bizantska služba časova, Matutin, Nedjelja »modi secundi«
Svetom Duhu dolikuje da vlada,
posvećuje i oživljuje stvorenje,
jer je Bog, istobitan Ocu i Sinu [...].
Svetom Duhu pripada vlast nad životom i čast:
jer, budući da je Bog,
on u Ocu po Sinu osnažava i čuva sve stvorenje.

Bizantska liturgija

Iz Officium Horarum Byzantinum
Kralju nebeski, Utješitelju, Duše Istine,
koji svagdje prebivaš i sve ispunjaš,
riznico dobara i darovatelju Života,
dođi, nastani se u nama,
očisti nas od svake ljage i spasi,
o Ti koji si dobar!

Bizantska liturgija

Iz spisa Tropar Duhu Svetom:
Nebeski Care Svet
i Branitelju jak
i Tješitelju blag,
Ti istine si Duh
i nalaziš se svud,
te bića puniš sva.
Dobara riznice,
života izvore!

O dođi, Bože drag,
nastani se u nas
pa čisti čovjeka
od svake ljage, zla!
Daj, Dobri, spasavaj
za vječni život nas!

Bizantska liturgija

Recimo još jednom:
svi mi, pošto smo primili jednog te istog Duha,
doista Svetog, na neki smo se način
stopili međusobno i s Bogom.
Makar smo,naime, odvojeno mnogi
te Krist daje da u svakome od nas
prebiva Očev i njegov Duh,
ipak je jedan i nedjeljiv onaj
koji međusobno različite duhove [...]
po sebi povezuje u jedinstvo
te čini da u njemu svi izgledaju kao jedno.
Naime, kao što snaga svetog tijela [Kristova]
daje da svi oni u kojima se
ona nalazi tvore jedno tijelo,
mislim da na isti način jedan i nevidljiv Božji Duh,
rebivajući u svima, sve vodi k duhovnome jedinstvu.

Sv. Ćiril Aleksandrijski, crkveni naučitelj (376.-444.)

Silaskom Duha vrijeme obnove je pred vratima,
doista već unutar vrata…
Duh koji je pobjegao od ljudske naravi,
onaj koji nas može sabrati i
oblikovati na božansku sliku,
njega nam Spasitelj iznova daje i
vraća nas u naše drevno stanje
te nas preobražava na svoju sliku. …

Sv. Ćiril Aleksandrijski, crkveni naučitelj (376.-444.)

Pitaš kako kruh postaje Tijelom Kristovim i
vino [...] Krvlju Kristovom.
Reći ću ti: Duh Sveti silazi i
izvršava to što nadilazi svaku riječ i
svaku misao. [...]
Neka ti bude dosta znati
da se to zbiva djelom Duha Svetoga,
isto kao što je od Svete Djevice i
po Duhu Svetom Gospodin,
po sebi i u sebi, uzeo tijelo.

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Iz KKC - III. Učinci potvrde - krizme :
 Sjeti se dakle da si primio duhovni znak,
Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti,
Duha znanja i pobožnosti, Duha svetoga straha,
i čuvaj što si primio.
Bog te Otac obilježio svojim znakom,
Krist Gospodin te potvrdio i
u tvoje srce stavio zalog Duha.

Sv. Ambrozije , biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

Summa theologiae, III, q. 72... :
 Tjelesna dob nije mjerodavna za duhovnu.
Tako čovjek već u djetinjstvu
može primiti savršenstvo duhovne dobi
o kojem govori Knjiga mudrosti (4, 8):
‘Jer duljina danâ ne čini starost časnom,
niti se ona mjeri brojem godina.’
Odatle se tumači da su se toliki i
u djetinjoj dobi, zahvaljujući
snazi Duha Svetoga što je primiše,
hrabro, do krvi borili za Krista.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa theologiae, II-II, q. 173., 4 :
 I pravi proroci ne znaju sve čemu
Duh Sveti teži u njihovim vizijama,
riječima i činima,
jer je prorokov duh
manjkavo ouđe.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz Epistula ad Serapionem :
 Po Duhu smo svi mi udionici Božji [...]
Imamo udjela u božanskoj
naravi po daru Duha [...]
Eto, zašto Duh čini božanskima one
u kojima je prisutan!

Sv. Atanazije , biskup i crkveni naučitelj ( 297.- 373. )

6. zasjedanje, Decretum de iustifi catione :
 Bog dotiče srce čovjekovo prosvjetljenjem
Duha Svetoga tako da čovjek
niti ostaje posve nedjelatan
kada se podlaže nadahnuću,
koje dakako može i odbiti,
niti se bez božanske milosti,
samom svojom slobodnom voljom,
može pripraviti za pravednost pred Bogom.

Tridentski koncil (1545.-1565.)

Enciklika Dominum et vivifi cantem :
 Prema Apostolu, nije riječ o preziru i
osudi tijela koje s duhovnom dušom
sačinjava čovjekovu narav i
njegovu osobnost kao subjekta;
on naprotiv govori o djelima ili
bolje o trajnim raspoloženjima –
krepostima i manama – moralno dobrima ili zlima,
koja su plod podložnosti (u prvom slučaju)
ili otpora (u drugom slučaju)
spasonosnom djelovanju Duha Svetoga.
Zato apostol piše: ‘Ako živimo po Duhu,
po Duhu se i ravnajmo’ (Gal 5, 25).

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Govora pape Ivana Pavla II. na međureligijskom skupu u
Vatikanu, 28. listopada 1999.:
Naša nada ne rađa se samo iz
sposobnosti srca i ljudskoga uma,
nego posjeduje božansku dimenziju
koju je dobro priznati.
Oni među nama koji su kršćani
vjeruju da takva nada jest dar Duha Svetoga,
koji nas zove da proširimo naše horizonte i
da gledamo iznad naših potreba i
onih naših posebnih zajednica,
prema jedinstvu cijele ljudske obitelji.
Učenje i primjer Isusa Krista dali su kršćanima
jasan smisao sveopćeg bratstva svih naroda.
Svijest da Duh Božji djeluje gdje hoće (usp. Iv 3,8)
priječi nas da izražavamo prebrze i opasne sudove,
jer on potiče uvažavanje onoga
što je skriveno u srcu drugih.
To otvara put pomirenju, harmoniji i miru.
Iz te duhovne svijesti proizlaze suosjećanje i
velikodušnost, poniznost i skromnost, hrabrost i ustrajnost.
To su kvalitete koje čovječanstvo treba više
nego ikada ulazeći u novo tisućljeće.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Apostolsko pismo o pripremi jubileja godine 2000. Tertio millennio adveniente:
Duh Sveti je i za našu epohu glavni
djelatnik nove evangelizacije.
Bit će, dakle, važno ponovo otkriti Duha
kao Onoga koji izgrađuje Kraljevstvo Božje
na putu povijesti i pripravlja njegovu
punu objavu u Isusu Kristu,
animirajući ljude u duhu i
dajući da iznikne u življenom iskustvu
sjeme konačnog spasenja
koje će doći na kraju vremena.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Oratio 31 (theologica 5) :
 Ako se ne treba klanjati Duhu,
kako me On pobožanstvenjuje po krstu?
A ako Mu se treba klanjati,
ne mora li On biti objekt posebnog štovanja?

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Llama de amor viva, redactio secunda, stropha 3, declaratio, 30 :
 Stoga, duša koja hoće napredovati u savršenstvu treba,
»dobro procijeniti u čije se ruke stavlja,
jer kakav je učitelj,
takav će biti i učenik; kakav je otac,
takav će biti i sin.
Vođa treba biti ne samo učen i mudar,
već i iskusan [...].
Ako duhovni vođa nema iskustva duhovnog života,
nesposoban je da vodi duše
koje Bog ipak zove,
i neće ih ni razumjeti.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Sermo 71, 3 :
 Naša bi ropska svijest podlegla i
naše bi se zemaljsko biće raspalo
kad nas autoritet samoga Oca i
Duh njegova Sina ne bi poticali.
‘Bog je poslao Duha Sina svoga u srca naša;
i on viče: Abba! Oče!’ (Rim 8, 15). [...]
Ta kada bi se smrtnik usudio Boga zvati Ocem,
ako ne onda, kad je unutarnji
čovjek prodahnut snagom odozgor?

Sv. Petar Krizolog , biskup i crkveni naučitelj (406.-450.)

Dekret o apostolatu laika, 3 :
 Iz primitaka tih karizmi,
makar i skromnijih,
svakom se vjerniku rađa pravo i
dužnost da se nima koristi,
u Crkvi i u svijetu,
na dobro ljudi i izgradnje Crkve,
u slobodi Duha Svetoga,
"koji puše gdje god hoće (Iv 3,8)."

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Doživljavam pokrete dobra u ljudima,
njihovu plemenitost,
Duha Svetoga u ljudima,
Božju ljubav u njima pa sam nekako i ja
skupa s Duhom i u Duhu u njima...

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 25. X. 1914. :
 Ali ono malo Prometejeve iskre,
djeličak od djelca Svevišnjega,
vuče me Ovome i dokumentira njegov opstanak.
Kano što čovjek koji još nije sasvim zagazio u blatu
želi da se razgovara s pametnijim od sebe,
tako isto duh svom žestinom teži za savršenim,
za velikim Duhom...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 30. siječnja 1921.:
 Divim se jedinstvenosti, koja inspirira
katoličke pokrete svih zemalja.
Najbolja apologija Božjeg djelovanja
u čovječanstvu jest taj duh,
koji prožimlje katoličke pokrete svijeta.
Nikakva ljudska sila, nikakav filozofski sistem
ne može stvoriti to remek-djelo;
to je djelo Sile, koja je iznad nas i
koju mi tražimo i želimo spoznati.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik,1914.:
 Moliti znači vjerovati. (...)
Kao što čovjek, koji još nije
sasvim zagazio u blato,
želi razgovarati s pametnijim od sebe,
tako isto duh svom žestinom teži za savršenim,
za velikim Duhom.
U molitvi se s Njim razgovara i
On mu tako čudnovato fino odgovara,
te čovjek misli da diše zrak visina...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 27. VII. 1921:
 Po prvi put smo vidjeli
svijetlo-plavi Atlantski Ocean,
kojega su valovi hitili
pjeneći se i natječući se.
Neprestani taj, to kretanje neizmjernosti,
kao da je slika Duha Svetoga,
koji je također neprestani,
vječni, neizmjerni i lijepi život.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Duše Sveti, živi u meni.
Ne želim ništa drugo
nego biti s Tobom
i po Tebi živjeti.
Želim se darovati.
Želim se otvoriti i
biti kao na dlanu
pred Tobom.

Djeluj u meni tako
da budeš moj život.
Budi oko mene da budeš
moj svijet.
Prožmi me
da sam sebi postanem nevažan,
i da samo Ti ostaneš...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz spisa Upoznaj samoga sebe :
Otvorenost Duhu Svetome nužan je uvjet
da nas Duh Božji ispuni i
suobliči slici Sina Božjega.
Duh Sveti unosi u dušu mir, radost, ljubav.
»Ljubav je Božja razlivena u našim srcima
po Duhu Svetom koji nam je dan«,
kaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima (5,5).
Svaki put kad živimo u istini,
mi se otvaramo Duhu Svetom i
primamo od njega snagu da činimo dobro,
da mognemo iskreno oprostiti
onima koji su nas uvrijedili,
da mognemo nesebično voljeti Boga i ljude.
Duh Sveti nas uvodi u svu istinu i
pomaže nam da skinemo sa sebe maske i
počnemo živjeti u istini i
ponašati se kao prava djeca Božja.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Propovijed na temelju Mk 9,1-8:
Meni se taj oblak čini milošću Duha Svetoga.
Jasno je, dakako, da šator pokriva i
osjenjuje one koji su u šatoru.
Oblak polučuje ono što čine sjenice.
Petre! Ti želiš podići tri sjenice.
Uoči jednu sjenicu Duha Svetoga.
Jednako nas štiti.
Da si sagradio sjenice,
sagradio bi, očito, po ljudsku.
Načinio bi, razumije se,
sjenice koje isključuju svjetlo i uključuju sjenu.
Ali ovaj je ‘oblak’ i sjajan i zasjenjuje.
Taj šator je jedan.
Ne odstranjuje sunce pravde već ga uključuje.
I Otac će ti reći: zašto gradiš tri sjenice?
Eto, imaš jednu sjenicu.

Sv. Jeronim , prezbiter i crkveni naučitelj (347.- 420.)

Objava upotrebljava jednu drugu sliku
jednu drugu riječ: 'Dašak, Vjetar, Duh Sveti'
kao dah između dvoje koji se ljube i vole.
Želio bih da jednog dana možemo
reći u Vjerovanju :
'To je Duh Sveti koji dolazi
od Oca i Sina koji se vole'.
To je prava definicija Duha Svetoga.
I to je ljubav koja će onda pokrenuti
svo njegovo stvaranje.

Abbé Pierre - Henri Marie Joseph Grouès, prezbiter,
utemeljitelj pokreta Emaus (1912.-2007.)

Naša jedin sloboda je u tome
da povlačimo konopac koji napinje jedro na barci.
Mi ne činimo da vjetar puše,
ali razapinjanjem jedra prisiljavamo vjetar da zapuše.
Ovaj vjetar koji svagdje puše je Duh Sveti,
dašak Božje ljubavi,
dašak Oca i Riječi.

Abbé Pierre - Henri Marie Joseph Grouès, prezbiter,
utemeljitelj pokreta Emaus (1912.-2007.)

Iz spisa Zbirka sažetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i ćudoređu:
Kako poslušnost naše vjere
ne bi bila manje u skladu s razumom (usp. Rim 12,1),
Bog je htio s unutarnjom pomoći Duha Svetoga
povezati vanjske dokaze svoje objave,
to jest Božja djela,
u prvom redu čudesa i proroštva,
koja su, budući da obilno ukazuju
na Božju svemogućnost i beskrajno znanje,
najsigurniji znakovi božanske objave,
prilagođeni shvaćanju sviju .

Heinrich Joseph Dominicus Denzinger, teolog (1819.-1883.)

Iz spisa Epistulae morales 41 :
U nama prebiva sveti duh
koji je promatrač i čuvar
naših zlih i dobrih djela.
Kako mi postupamo prema njemu,
tako on postupa prema nama.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa Dnevnik,12. rujna 1914.:
Uvijek nanovo ponavljam sebi u duhu Tolstojeve riječi:
»čovjek je nemoćan u tijelu, ali je slobodan po duhu«.
O, da Duh bude u meni!

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Duhovnost - bitno obilježje ljudskog bića (2000.):
Misterij (Krist) stvara u čovjeku vjerniku neko svjetlo i
neku snagu koji ga obuzimlju, prožimlju, nadilaze i
uvode u posebno stanje u kojem prepoznaje
učinkovitost ljubavi u zajedništvu s njim.
Riječ je o djelovanju Duha Svetoga koji
preobražava čovjeka i iznutra čini
da se Krist nastani u ljudskom srcu,
da se ukorjenjuje i utjelovljuje u ljubavi i
suobliči Kristu: »Ne suobličujte se ovomu svijetu,
nego se preobrazujete obnavljanjem svoje pameti
da mognete razabirati što je volja Božja,
što li je dobro, Bogu milo, savršeno«
(Rim 12,2; Ef 3,16-17).

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Duhovnost - bitno obilježje ljudskog bića (2000.):
Zahvaljujući krepostima i darovima Duha Svetoga,
koji su principi nadnaravnih čina,
čovjek je u mogućnosti razvijati ih
i s njihovom pomoći napredovati
u stjecanju mudrosti i tako se usavršavati
u spoznaji istine o sebi,
kontingentnom (nenužnom) biću i o Bogu,
jedino nužnom Biću.

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Temelj života i djelovanja u Duhu (1998.):
Život u Duhu je zahtjevan, nipošto lagodan,
pun rizika i neočekivanih obrata.
Izvrgnut je dvostrukoj opasnosti:
da se ukruti u strukturalnim kalupima,
te omlitavi u vožnji po tračnicama,
što je kob tradicionalnog kršćanstva i
druga da se raspline u dimu emocija,
te izgubi sigurnu svijest svoga središta,
a to uzrokuje svakojaka zastranjenja i
uglavnom vraća na putove tijela.
U oba slučaja život ostaje na površini,
osuđen je na vegetiranje i umiranje.
Potreban mu je jasan pogled u temelje.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Temelj života i djelovanja u Duhu (1998.):
Gdje se god budi i buja život u Duhu,
tamo raste želja dublje upoznati njegov izvor.
Susret sa živim Bogom traži novi susret:
»Koji me jedu, još više su me gladni,
i koji me piju, još više za mnom žeđaju« (Sir 24,21).
Čovjek koji je susreo Boga ne može prestati
čuditi se tajni koju u sebi nosi.
Mora o njoj više saznati.
Traži lice Onoga koji mu se približio...

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Temelj života i djelovanja u Duhu (1998.):
Kad velimo Zivot i djelovanje u Duhu,
ne mislimo samo na duhovnost,
tj. duhovni život u strogom smislu riječi,
nego na sav život ukoliko je Duhom nošen,
a on obuhvaća bez iznimke sve
što živi i rađa životom.
Duhovni život je, dakako, u središtu tog gibanja
pa ga imamo u prvom redu pred očima,
ali ne gubimo iz vida njegovu vezu
sa životom čitavog svijeta.
Promatramo ga u velikoj, svemirskoj životnoj struji
koju budi i nosi Duh Sveti.
Dioba izričito duhovnog od svega ostalog života
vodi u opasne vode manihejskog dualizma,
koje su vazda bile kob i kršćanske teorije i prakse.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Temelj života i djelovanja u Duhu (1998.):
Zlatna nit svih biblijskih izreka o Duhu Svetome,
a ona seže već u davne,
slutnjom nošene navještaje Starog zavjeta,
jest ta da je on darovan.
Bog ga daje, šalje, daruje, ulijeva u ljudska srca.
Duh Sveti je dar, a to prema nauku svetog Augustina
znači dvoje: da je stvarno darovan i
da odvijeka može biti darovan,
jer je njegova iskonska težnja da bude darovan.
U njemu je Bog sam sebi dar,
Otac Sinu a Sin Ocu.
U njemu je Bog i svemu svijetu dar.
Duh Sveti je prema svjedočanstvu Svetog pisma i
Predaje Bog u modusu dara.
Kad se taj dar dadne čovjeku,
bliži mu je od njega samoga.
A budući da je sve što se događa u povijesti spasa
odraz vječnog zbivanja u Trojstvu,
smijemo kazati da je u svom Duhu Bog sam sebi blizu,
da u svom Duhu on sam sebe spoznaje ili
po Pavlovim riječima da Duh proniče dubine Božje (usp. 1 Kor 2,10).
Promatranje tog dara daje uvid u tajnu Boga,
u tajnu čovjeka i u tajnu čovjekova života s Bogom.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Temelj života i djelovanja u Duhu (1998.):
Duh Sveti nešto čini, a pritom ne pokazuje
svoje vlastito lice, ostaje skriven.
Po tome je on čista, samozaboravna proegzistencija.
Duh služi drugima kao njihova veza ljubavi,
ispunja ih kao njihova snaga,
postaje njihov vlastiti dobri duh,
otvara im pogled u njihove transcendentalne dubine.
Dopušta da ga rabe za neki cilj,
te da u njima prividno nestane.
Nevidljiv i nezamjetljiv daje im jedno srce i
jednu dušu, kao što je dao prvoj Crkvi (usp. Dj 4,32).

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz Pisma časnoj majci, 2. travnja 1954.:
Ako ima danas sretnih ljudi na zemlji,
to će se ipak i danas najprije naći
pod skromnim redovničkim habitom...
Puteni čovjek dakako misli samo na tijelo,
i prema tome smatra da je samo u ugađanju
tjelesnim pohotama sreća čovjekova.
Ali, utjehe i rijeke sladosti,
kojima Bog napunja duše, koje mu služe,
nadilaze toliko sve tjelesne naslade,
da one nisu ni spomena vrijedne
u poredbi s nasladama Duha,
što ih Bog proizvodi u dušama...

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Ludolf, Vita Christi :
 Po sebi, nama, ne bi trebalo
da išta posižemo za pomoći znanosti.
Mi bismo morali u svemu
tako čist život provoditi,
da se namjesto znanosti služimo milošću Duha i
da kao papir crnilu svoja srca
dadnemo na pisanje Duhu(...)
Spisi nam nisu dani za to
da ih samo u knjigama imamo,
nego da ih mi u svoja srca usidrimo!

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Homilija na Poslanicu Efežanima 9,3.:
Kao što u tijelu jedan duh
sve drži na okup i proizvodi jedno,
što je u svim udovima, tako i ovdje.
Baš radi toga nam je i dan Duh Sveti,
da odvojene plemenom i običajima sakupi u jedno...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Sermones panegyrici in solemnitatas...:
 Kad pozoveš Boga Oca,
onda se sjeti da je Duh onaj
koji ti je dao tu molitvu
uzbuđujući tvoju dušu.
Kad Duh Sveti nebi postojao,
ne bi bilo riječi mudrosti ili znanja
uopće u Crkvi, jer je pisano:
Riječ mudrosti je dana od Duha.. (1 Kor 12,8).
Kad duh ne bi bio prisutan,
Crkva ne bi postojala.
Ali ako Crkva postoji, sigurno je da
Duha Svetoga ne nedostaje.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Put, br.62.:
(o potrebi duhovnog vodstva)
Duhovni vođa. Potreban ti je.
Da mu se izručiš, da mu se predaš, poslušno.
Vođa koji poznaje tvoj apostolat i zna Božju volju.
On će utirati put djelovanju Duha Svetoga
u tvojoj duši a da te ne odvrati od tvojega smjera.
Ispunjavat će te mirom i pokazivati
kako da ti rad postane plodonosan.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Uloga duhovnika u odgoju svećeničkih kandidata, 1987.:
 Istinski život u vjeri i iz vjere
nosi sa sobom potrebu da kandidat
neprestano razabire duhove,
da raspoznaje što je od Boga,
a što je suprotno njegovoj volji.
Duhovnik mu mora pomoći
da što bolje upozna Božju volju,
djelovanje Duha Svetoga koji ga neprestano potiče
na postizanje svetosti i savršenstva.

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Uloga duhovnika u odgoju svećeničkih kandidata, 1987.:
 Duh Sveti posvećuje svakog čovjeka,
on je glavni djelatnik u postizanju
kršćanskog savršenstva.
Duhovnik je u službi Duha Svetoga,
njegovo je oruđe i sredstvo.
On je tako posredni djelatnik u postizanju svetosti.
Kao takav mora živjeti osjećaje potpune ovisnosti
o Duhu Svetome i o Božjoj milosti.
Koliko je u duši i srcu ponizniji,
toliko će biti djelotvornija njegova služba
na duhovnu korist budućih svećenika.

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Knjiga savršenosti; Corpus scriptorum ecclesiae orientalium (1903.):
Zrak koji dolazi izvana ne prodire
u naš dah onoliko koliko je
Duh Božji u našem srcu:
On bez prestanka nadahnjuje svijest o
svojoj prisutnosti,
ne prestaje prebivati u nama.

Sahdona Sirijski (Martirij), redovnik, teolog i biskup (VII. St.)

Iz spisa Korizmene meditacije:
Riječ „duh“ – ruah, pneuma, spiritus –
znači 'Božji dah'.
On je dinamička prisutnost Boga.
Duh je božansko prapulsiranje iz kojega
nastaje cjelokupno stvorenje,
božanska životna snaga
koja sve preobražava u novo (usp. 2 Kor 5,17).
Duh je rijeka božanske ljubavi koja sva srca
osvježava i odmara (usp. Iv 7,39–39).
Kao što sokovi iz korijena hrane cijelo stablo,
tako Duh proizlazi iz skrovita Božjeg izvora i
oživljava sva stvorenja.
Kao što tok drži rijeku u pokretu,
tako se Duh pojavljuje i širi iz
skrovitoga Božjeg izvora i obnavlja svijet.
Život se rascvjetava u Božjem Duhu i
mi svoj dah dobivamo od Duha.

Sebastian Painadath, prezbiter DI, spisatelj (1942.)

Iz spisaDuh Sveti osloboditelj, 1971.:
 Duh se Kristov bezimeno izlijeva
na svako tijelo,
nije zatvoren u crkvene zidine
niti samo u religiozne etikete.
»Duh vije gdje hoće.«
On je unutrašnje dinamično
načelo svijeta, duša Crkve,
najunutrašnjija srž svakoga od nas.
Ono što u dubini vlastitog bića prihvaćamo,
vjerujemo, proživljavamo i
plemenito ljubimo,
to je u nama djelovanje Duha!
Tu, u najdubljim regijama našega bića,
on nas susreće bivstveno, osobno,
u zagrljaju s Kristom i Ocem.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Bilješke, 2. VIII 1963.:
 Ne smijem zaboraviti da i drugi
imaju Duha Svetoga koji
različito djeluje u različitim
udovima mističnog tijela,
već prema njihovoj funkciji.
Vidim to također i u crkvenoj povijesti.
Moram, dakle, gledati gdje i kako
djeluje pa onda velikodušno surađivati,
premda mi to s naravnog
gledišta ne prija.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Propovjedi:
 Ako hoćemo izbaviti naše duše
od žalosti tako prigorke,
služimo se svitovanjem Duha Svetoga,
koji nam veli:
Non te praetereat particula bonae diei.
Nemoj ni jedan hip dobra dana izgubiti.
Zagrli svaku prigodu da dobro diluješ,
svaki čas je neprocinjen.
Ere svaki čas jest podoban da stečeš
vikovičanstvo slave.

Ardelio Della Bella, prezbiter DI, apostol Dalmacije 1655.-1737.)

Iz spisa Najkrasnije remek-djelo, 1936.:
 Pravo je remek-djelo
Duha Svetoga Duša Kristova,
svijetla je znanošću, sjajna je svetošću,
krasna je ljepotom, bezdno je sviju kreposti.
Zato je i postavi Duh Sveti kraljicom i
središtem sviju duhova.
Iz nje proizlazi svaka svjetlost istinita,
»koja obasjava svakog čovjeka,
koji dolazi na ovaj svijet«.
Duša je Kristova jedino neprešušljivo
vrelo svetosti za sav rod ljudski.

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj  (1855.-1945.)

Iz spisa U školi Duha Svetoga:
 Otkrit ću vam tajnu svetosti i sreće.
Svakoga dana na pet minuta smirite svoju maštu,
zatvorite oči za sve što je osjetilno,
zatvorite uši za buku ovoga svijeta i
povucite se u svetište
svoje krštene duše koja je hram Duha Svetoga.
Obratite se Duhu Svetomu ovim riječima:

Duše Sveti, dušo moje duše, klanjam ti se.
Prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me.
Reci mi što da činim i zapovjedi mi da to učinim.
Obećavam da ću poslušati sve što od mene tražiš
i prihvatiti sve što dopustiš da mi se dogodi.
Samo mi pokaži svoju volju!

Ako budete tako činili,
život će vam biti radostan i vedar,
utjeha će obilovati čak i u poteškoćama
jer će vam razmjerno s kušnjama
biti darovana milost te snaga
da ih podnosite i vodit će vas
sve do vrata raja.
Poslušnost Duhu Svetomu tajna je svetosti.

Désiré Joseph Mercier, kardinal, znanstvenik (1851.-1926.)

Iz spisa v. Kolaković, In Christo Jesu, 1929.:
 Krist, Sin živoga Boga,
neprestano prima božanski život;
Krist u zajednici s Ocem
neprekidno daje dušama —
koje mu smrtnim grijehom
ne stavljaju zaprijeka — Svetoga Duha,
Duha sinovske odanosti i ljubavi;
a taj se Duh bez prestanka
vraća Ocu po Isusu Kristu, Božjem Sinu,
koji živi i kraljuje
u jedinstvu Svetoga Duha.

Désiré Joseph Mercier, kardinal, znanstvenik (1851.-1926.)

Iz spisa Uđimo u korablju, 2001.:
Najveća povlastica koju
čovjek uživa na zemlji,
njegov je udio u božanskom Sinovstvu
po istom Duhu kojeg posjeduje
Sin Božji.
Budući da je primio Duha Božjega,
čovjek može Svemogućega zvati "tata";
postao je nasljednikom i subaštinikom
sve Njegove slave i bogatstva.

James Manjackal, prezbiter Kongregacije sv. Franje Saleškog (1948.)

Iz spisa Evangelii nuntiandi, 46:
Bez djelovanja Duha Svetoga
evangelizacija uopće nije moguća.
Bez njega ništa ne vrijedi,
ni najvještija priprava navjestitelja.
Sve psihološke i sociološke,
do u tančine razrađene sheme
bez njega se ubrzo pokazuju bezvrijednima.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Evangelii nuntiandi br. 75.:
Ima u evangelizaciji niz metoda,
koje su dobre, ali ni najsavršenije od njih
ne bi mogle nadomjestiti tiho djelovanje Duha.
Isto i mi potičemo sve blagovjesnike
da neprestano mole Duha Svetoga
s vjerom i žarom te da se razborito
prepuste da ih vodi On kao konačni
nadahnitelj u njihovim planovima,
u njihovim pothvatima, u njihovu
evangelizacijskom djelovanju.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Prema tvojim prostorima, 1966.:
Više puta mi je dolazila misao:
Zašto si Ti, Isuse, osnivaču Crkve,
jednom — pred skoro 2000 godina —
zatvorio usta, a možeš ih otvoriti?
Zašto šutiš, a moguće Ti je govoriti?
Zašto ne stupiš bar povremeno među nas,
kad Ti to nije teško?...
A onda sam, jedne srijede,
na vježbi iz egzegeze čuo usputnu riječ:
Filius est revelator Patris,
Spiritus est interpres Filii (Christi);
(Sin je objavitelj Oca,
Duh je tumač Sina)
stvar donekle poznata,
ali koje nismo dovoljno svjesni.
Isus je zatvorio svoja usta,
ali Duh Sveti govori, govori po Pismima,
u Crkvi, u nama i nama.
Nije nas Isus napustio.
On je otišao, da Duh dođe.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Prema tvojim prostorima, 1966.:
Ako je vrijeme do Isusa bilo nadasve Očevo,
a Isusovo vrijeme posebice vrijeme Riječi,
onda je vrijeme Crkve napose vrijeme Duha.
Kao što oni, koji su imali
Isusa u svojoj sredini,
a voljeli bi da su mogli
živjeti za Mojsija, nisu spoznali
veličinu dane im milosti, tako oni,
koji danas priželjkuju da su živjeli
u vrijeme Isusovo,
ne spoznaju sreće koja im je dana time
što žive u ovom vremenu Duha Svetoga.
Vrijeme u kome mi živimo
nije ništa manje od onoga,
u kojem je Isus živio.
Naša sreća, da smo u vremenu,
kad je Duh Sveti na poseban način prisutan
među nama i u nama, nije manja od sreće,
koju su imali oni, koji su Isusa vidjeli.
Uostalom, »beati qui non viderunt sed crediderunt.«
(blaženi oni koji ne vidješe a vjeruju..)

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisaZweites Kapitel des ersten Teils:
 Lice svijeta,
kojemu je najznačajnija crta
socijalni red čovječanstva,
treba biti oblikovano od Duha Božjeg.
Njegovo je evanđelje probudilo u
ljudima svijest njihove osobe.
Njegova božanska snaga treba
stoga pomoći da se uskladi zajedništvo,
koje od pojedinca traži nesebičnost,
i razvoj osobe, koja bi se rado htjela
začahuriti u sebe.
To također daje Crkvi veliko
područje rada na ovoj u prvi mah
tako svjetovnoj stvari.

Otto Semmelroth, prezbiter DI, teolog (1912.-1979.)

Iz spisa F.Severi, Dalla scienza alla jede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Govoriti o razumnosti svijeta
znači misliti... na jedan Duh,
koji je veći od čovjeka —
ali je njemu doista sličan.

Einstein Albert, fizičar, nobelovac (1879.-1955.)

Iz spisa Kriteriji nekih pojava karizmatičnosti
u pentekostalnom pokretu, 1977.:
Primarno je sam Duh Sveti karizma.
On je slobodan.
Živi i djeluje ne samo u Crkvi
nego i izvan nje.
Stoga je normalno da se njegova
prisutnost i djelovanje očituje i vani.
To je djelovanje mnogovrsno i bogato
(1 Kor 1, 5-7), tako da postoji
velik spektar karizma koje su,
kao karizmatične manifestacije,
izraz iskustva s Duhom Svetim
(1 Kor 12, 28-30; Rim 12, 6-8;
Ef 4, 11-12).
Njima je svatko u Crkvi obdaren (1 Kor 7,7, 17),
ali nitko nema sve,
nègo svatko svoju (1 Kor 12,7).
I svatko je prema njoj,
pozvan da radi na dobru
cijele Crkve (1 Pt 4,10).
Budući da su karizme u Crkvi
opći i svakidašnji fenomen,
nitko nema pravo ograničavati i
koncentrirati karizme samo na
neke osobe ili službe.
Tako bi se samo trnio Duh i
osiromašivala Crkva.
Jer, odbacivanjem karizama
odbacuje se sam Duh.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Kriteriji nekih pojava karizmatičnosti
u pentekostalnom pokretu, 1977.:
Budući da je Duh slobodan u svom
djelovanju nitko mu ne može
zapovijedati gdje, kada i
što će reći ili učiniti.
Naprotiv, svatko na svijetu
mora biti budan da ga može čuti i
spreman da u se, poput poganina
Balaama (Br 23) stavi na raspolaganje.
Prema tomu, Duh ne djeluje
samo u nosiocima službe,
ni samo u katoličkoj Crkvi,
nego i u drugim pojedincima i
zajednicama u svijetu.
Stoga iskustvo sa Duhom Svetim
nije monopol elitnih i superkršćana
nego svih vjernika koji
proživljavaju vjeru.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Kriteriji nekih pojava karizmatičnosti
u pentekostalnom pokretu, 1977.:
Zbog neosporne istine da Duh Sveti djeluje
gdje hoće i kada hoće,
kako i preko koga hoće za dobro
Crkve i svijeta ne treba odmah
ni sve prihvaćati ni odbijati
što se u ime Duha predstavlja.
To treba najprije kritički ispitati i
onda prema tome postupiti.
Što je od Duha Svetoga treba
prihvatiti kao samoga Duha.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Erfahrung des Geistes:
Možemo li i mi iskusiti Duha?
Ne samo da možemo, nego moramo.

Karl Rahner, prezbiter DI, teolog (1904.-1984.)

Iz spisa Ispit savjesti:
Dođi k nama, siđi na nas,
obuzmi nas i zaposjedni,
Sveta Inspiracijo, Duše Sveti!
— Veni Creator Spiritus!

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Hoffen im Geist, 1974:
Ja sam čovjek nade, jer vjerujem
da je Duh Sveti sada i uvijek stvaralački Duh,
koji svako jutro poklanja svakome
tko ga prima novu slobodu i
ponudu prijateljstva i povjerenja.
Ja sam čovjek nàde,
jer znam da je povijest Crkve duga povijest,
puna čudesa Duha Svetoga.
Pomislite na proroke i svece,
koji su u najtežim vremenima bili
čudnovato oruđe milosti i
svijetleće zrake na putu.
Ja vjerujem u iznenađujuća djela
Duha Svetoga...

Suenens Leon Joseph, kardinal (1904.-1996.)

Iz spisa Bog Isusa Krista:
 Teologija Duha Svetoga,
zbog tajnovitosti Duha Svetoga,
moguća je samo po tome što polazi od
objave o Duhu Svetome u riječi i
od djelovanja i posljedica djela Duha
u povijesti spasenja.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa J. Maritain, Tri reformatora - Luther, Descartes, Rousseau:
 Duhovno bogoslovlje i stoljećima
staro iskustvo duhovnog vodstva
upozorava na činjenicu da Duh Sveti
izgrađuje dušu i tom
'consolatiom' (utjehom) i
'desolatiom' (sušom).
U oba raspoloženja treba da čovjek
bude pun povjerenja u Duha Svetoga i
odano poslušan Njegovu vodstvu.

Miljenko Belić, prezbiter DI, filozof, teolog (1921.-2008.)

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

E.Schick, Osvrt na Drugi vatikanski sabor
nakon 30 godina, 1996.:
Sve dok svjetlosni i vatreni jezici Duhova
pripovijedaju o velikim Božjim djelima
te užižu ljubav prema Stvoritelju,
Otkupitelju i Ispunitelju,
sve dok oni potiču
milosrđe u Kristovu Duhu
te se, suočeni s nevoljama i otporom,
rasplamsavaju novim žarom i snagom:
toliko dugo traje dan Duhova...
Dan Duhova ne poznaje večeri,
jer njegovo sunce, ljubav,
ne poznaje nikakvog zalaza.

Jakob Herman Schell, prezbiter, filozof, teolog (1850.-1906.)

Katekizam katoličke crkve:

VJEROVATI U DUHA SVETOGA
152 Ne može čovjek vjerovati u Isusa Krista, ako nema udjela u njegovu Duhu: Duh Sveti objavljuje ljudima, tko je Isus. Zaista "nitko ne može reći: `Isus je Gospodin', osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Duh sve proniče, i dubine Božje(...) Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega" (1 Kor 2,10-11). Samo Bog poznaje Boga potpuno. Mi vjerujemo u Duha Svetog, jer on je Bog. Crkva ne prestaje ispovijedati vjeru u jednoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

OTAC I SIN OBJAVLJENI PO DUHU
243 Prije svoga Vazma, Isus najavljuje odašiljanje "drugoga Paraklita" (Tješitelja - Branitelja), Duha Svetoga. Duh, koji je na djelu pri stvaranju i koji je nekoć "govorio po prorocima" (Nicejsko-carigradsko vjerovanje), sada će biti uz učenike i u njima, da ih poučava i uvodi "u svu istinu" (Iv 16,13). Tako je Duh Sveti objavljen kao jos jedna božanska osoba u odnosu prema Isusu i prema Ocu.

244 Vječni izvor Duha objavljuje se u njegovu vremenitom slanju. Apostolima i Crkvi Duh Sveti je poslan ujedno od Oca u ime Sina i osobno od Sina, pošto se ovaj vratio k Ocu. Odašiljanje osobe Duha nakon Isusove proslave otkriva otajstvo Svete Trojice u punini.

245 Apostolsku vjeru u vezi s Duhom ispovjedio je Drugi sveopći sabor 381. godine u Carigradu: "Vjerujemo u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca koji izlazi od Oca". Crkva time Oca priznaje "izvorom i vrelom svega božanstva". Vječno porijeklo Duha Svetoga nije međutim bez veze s porijeklom Sina: "Duh Sveti, koji je treća osoba Trojstva, jest Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i Sinu, jedne biti i jedne naravi (...). I ne kaže se da je samo Duh Očev, nego ujedno Duh Očev i Sinov". Vjerovanje Crkve na Carigradskom saboru ispovijeda: Duh Sveti se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi".

246 Latinska predaja Vjerovanja ispovijeda da Duh "izlazi od Oca i Sina (Filioque)". Firentinski sabor 1438. objašnjava: "Duh Sveti ima svoju bit i svoj suštinski bitak ujedno od Oca i Sina te vječno izlazi od jednoga i drugoga kao od jednog počela i jednim jedinim nadisanjem (...). Budući da je sve sto je Očevo Otac rađanjem predao svojemu jedinorođenom Sinu, osim biti Otac, i to što Duh Sveti izlazi iz Sina, sam Sin ima od vječnosti od Oca, od kojega je i rođen od vječnosti".

247 Izraza Filioque nije bilo u Carigradskom simbolu od 381. godine. No, prema drevnoj latinskoj i aleksandrijskoj predaji, tako ga je papa sveti Lav dogmatski ispovijedao već 447. godine, prije nego je Rim poznavao i 451. godine na kalcedonskom saboru, prihvatio Simbol od 381. Uporaba tog izraza u Vjerovanju, malo se pomalo između 8. i 11. stoljeca, uvela u latinsko bogoslužje. No, uvođenje riječi Filioque u Nicejsko-carigradski simbol po latinskoj liturgiji predstavlja još i dandanas točku razilaženja s pravoslavnim Crkvama.

248 Istočna predaja ističe prvenstveno da je, u pogledu Duha, Otac njegov prvotan izvor. Ispovijedajući da Duh "izlazi od Oca" (Iv 15,26), ona tvrdi da Duh od Oca izlazi po Sinu. Zapadna predaja pak, govoreći da Duh izlazi od Oca i Sina (Filioque), ističe u prvom redu istobitnost zajedništva između Oca i Sina. I to se tvrdi "zakonito i s razlogom",jer vječni red božanskih osoba u njihovu istobitnom zajedništvu uključuje da je Otac prvi izvor Duhu ukoliko je "počelo bez počela",ali takodjer da je, ukoliko je Otac jedinorodjenog Sina, sa Sinom "jedinstveno počelo iz kojeg ishodi Duh Sveti". To opravdano dopunjavanje, ako se ne zaoštri, ne dokida istovjetnost vjere u stvarnost istog otajstva što ga Crkva ispovijeda.

252 Crkva upotrebljava pojam sustina - "supstancija" (kadsto se kaze i "bit" ili "narav") da oznaci bozansko bice u njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam osoba - "persona" ili "hipostaza" - da oznaci Oca, Sina i Duha Svetoga u njihovoj zbiljskoj uzajamnoj razlicnosti, a pojam odnosaj (ili odnos) - "relacija" - da oznaci kako razlicnost bozanskih osobâ stoji u odnosu jedne prema drugima.

DOGMA SVETOGA TROJSTVA
253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama: "istobitno Trojstvo". Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: "Otac je isto sto i Sin, Sin je isto sto i Otac, Otac i Sin su isto ono sto i Duh Sveti, to znači po naravi jedan Bog". "Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. božanska suština, bit ili narav".

254 Božanske su osobe zbiljski među sobom različite. "Bog je jedini, ali nije osamljenik"."Otac", "Sin", "Duh Sveti" nisu naprosto imena koja naznačuju načine bozžnskog bića, nego su zbiljski međusobno različiti: "Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin" Oni se među sobom razlikuju po svojim izvornim odnošajima: po tomu što "Otac rađa, Sin biva rođen, a Duh Sveti ishodi". Božansko jedinstvo je trojstveno (trojično).

255 Božanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska različnost među božanskim Osobama, jer ne razdjeljuje božansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnošajima jedne osobe prema drugima: "Po odnošajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaže da su tri osobe, ipak vjerujemo da im je narav ili suština jedna". "Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne javlja opreka odnosa". "Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu".

256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i "Bogoslov" ili "Teolog", predavao ovaj sažetak vjere u Trojstvo: Prije svega čuvajte mi taj dragocjeni poklad za koji ja živim i borim se, s kojim želim umrijeti, koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve užitke: hoću reći ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj ću vas upravo sada uroniti u vodu i dići vas iz nje. Dajem vam je kao pratioca i zaštitnika za cio vaš život. Dajem vam jedno jedino Božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način. Božanstvo bez razlike suštine ili naravi, bez stupnja višega koji uzvisuje ili nižega koji snizuje (...). Trojici beskonaćnih beskonačna je istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(...), Bog su kao Trojica promatrani zajedno(...) Nisam pravo ni počeo misliti o Jedinstvu, a Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam počeo misliti na Trojstvo, a Jedinstvo me opet osvaja.

683 "Nitko ne može reći `Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Bog odasla u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba - Oče!" (Gal 4,6). Ta spoznaja vjere moguća je samo u Duhu Svetom. Da bismo bili u dodiru s Kristom, treba da nas prije dotakne Duh Sveti. On nas pretječe i budi u nama vjeru. Po nasem krštenju, prvom sakramentu vjere, Život, kojem je izvor u Ocu i koji nam je darovan u Sinu, intimno i osobno nam daje Duh Sveti u Crkvi: Krštenje nam daje milost novoga rođenja u Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom. Jer oni koji imaju Duha bivaju vođeni k Rijeci, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva nepokvarljivost. Dakle, bez Duha nije moguće vidjeti Sina Božjega, a bez Sina nitko se ne može približiti Ocu, jer je spoznaja Oca Sin, a spoznaja Sina Božjega biva po Duhu Svetome.

684 Duh Sveti je prvi koji svojom milošću budi našu vjeru i proizvodi novi život koji se sastoji u "spoznaji Oca i onoga kojega je On poslao, Isusa Krista". Ipak, On je posljednji u objavi osobâ Presvetog Trojstva. Sv. Grgur Nazijanski, "Bogoslov", tumači ovaj postupak pedagogijom božanske "susretljivosti": Stari je zavjet jasno objavljivao Oca, a nejasnije Sina. Novi je očitovao Sina i dao nazreti božanstvo Duha. Sada Duh ima pravo građanstva među nama i daje nam jasnije vidjeti samoga sebe. Zaista, nije bilo razborito otvoreno objavljivati Sina kad se još nije ispovijedalo božanstvo Oca, niti, da upotrebimo malo smioniji izraz, dodati Duha Svetoga, kao naknadno breme, kad još nije bilo prihvaćeno božanstvo Sina. Samo postepenim napredovanjem "od slave u slavu", svjetlo će Trojstva zablistati u raskošnoj jasnoći.

"VJERUJEM U DUHA SVETOGA"
687 "Što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega" (1 Kor 2,11). A njegov Duh, koji Ga objavljuje, čini da upoznamo Krista, njegovu Misao i živu Riječ, ali sam sebe ne izriče. Onaj koji je "govorio po prorocima" čini da čujemo Očevu Riječ. No Njega ne čujemo. Mi Ga poznamo samo u pokretu kojim nam objavljuje Riječ osposobljujući nas da Ga u vjeri prihvatimo. Duh Istine koji nam "objavljuje" Krista "ne govori sam od sebe" (Iv 16,13). Takva zastrtost, u pravom smislu božanska, tumači zasto ga "svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje", dok ga oni koji vjeruju u Krista poznaju jer On ostaje s njima .

688 Crkva, zivo zajedništvo u vjeri apostola, koju ona prenosi, mjesto je naše spoznaje Duha Svetoga:
- u Svetom pismu koje je On nadahnuo;
- u Predaji kojoj su crkveni Oci uvijek aktualni svjedoci;
- u crkvenom Učiteljstvu koje On vodi;
- u sakramentalnom bogoslužju, kroz riječi i znamenja, gdje nas Duh Sveti
- dovodi u zajedništvo s Kristom;
- u molitvi u kojoj nas On zagovara;
- u karizmama i službama kojima se Crkva izgrađuje;
- u znakovima apostolskog i misionarskog života;
- u svjedočenju svetih kojim On očituje svetost Crkve i nastavlja djelo
spasenja.

VLASTITO IME DUHA SVETOGA
691 "Duh Sveti" vlastito je ime Onoga kojega častimo i slavimo skupa s Ocem i Sinom: Crkva ga je primila od Gospodina i ispovijeda ga u krštenju svoje nove djece. Izraz "Duh" prijevod je hebrejskog izraza Ruah koji, u prvotnom smislu znači dah, zrak, vjetar. Isus upotrebljava osjetnu sliku vjetra da dočara Nikodemu transcendentnu novost Onoga koji je osobno Dah Božji, Duh Božji. S druge strane, Duh i Svet božanski su atributi zajednički trima božanskim osobama. Ali povezujući oba izraza, Sveto pismo, Liturgija i bogoslovni govor označuju neizrecivu osobu Duha Svetoga, bez mogućeg dvoznačja s drugim upotrebama izraza "duh" i "svet".

NAZIVI DUHA SVETOGA
692 Kad najavljuje i obećaje dolazak Duha Svetoga, Isus ga naziva "Paraklet", doslovce: "Onaj koji je prizvan uz", latinski ad-vocatus (Iv 14,16.26; 15,26; 16,7). "Paraklet" se obično prevodi "Tješitelj", budući da je Isus prvi tješitelj. Sam Isus naziva Duha Svetoga i "Duhom istine" (Iv 16,13).

693 Osim toga vlastitog imena koje se najviše rabi u Djelima apostolskim i poslanicama, u Pavla nailaze nazivi: Duh obećanja, Duh posinjenja, Duh Kristov (Rim 8,11), Duh Gospodnji (2 Kor 3,17), Duh Božji (Rim 8,9.14; 15,19; 1 Kor 6,11; 7,40) a u svetog Petra: Duh slave (1 Pt 4,14).

SIMBOLI DUHA SVETOGA
694 Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao što se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, "kršteni u jednom Duhu", mi smo "jednim Duhom" i "napojeni" (1 Kor 12,13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni.

695 Pomazanje. Znakovitost mazanja uljem toliko je izrazita za Duha Svetoga da mu postaje sinonimom. U kršćanskoj inicijaciji ono je sakramentalni znak potvrde, koja se u Istočnoj Crkvi upravo zove "krizma" (pomazanje). No da bismo mu razumjeli puno značenje, treba se sjetiti prvoga pomazanja koje je Duh Sveti izvršio: Isusova. Krist (židovski rečeno "Mesija") znači "pomazanik" Duhom Božjim. U Starom savezu bilo je "pomazanika" Gospodnjih, u prvom redu kralj David. Ali Isus je od Boga pomazan na jedinstveni način: ljudska narav koju je Božji sin uzeo sva je "pomazana Duhom Svetim". Isus je po Duhu Svetom postao "Krist". Po Duhu Svetom Djevica Marija začinje Krista: on ga, po anđelu, pri njegovu rođenju navješćuje kao Krista a Šimuna potiče da pođe u hram vidjeti Krista Gospodnjega; on ispunja Krista i djelima ozdravljanja i spasenja njegova snaga iz Krista izlazi. Konačno, Duh uskrisuje Isusa od mrtvih. I pošto je u svom čovještvu što pobijedi smrt postao potpuno "Krist", Isus obilno izlijeva Duha Svetoga sve dok "sveti", u jedinstvu s ljudskom naravi Sina Božjega, ne postanu "savršeni ćovjek, do mjere dobi punine Kristove" (Ef 4,13): "potpuni Krist", kako veli sv. Augustin.

696 Oganj. Dok voda označuje rodjenje i plodnost života što ga daruje Duh Sveti, oganj je znak preobrazujuće energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji "usta kao oganj, te mu je riječ plamtjela kao buktinja" (Sir 48,1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlači oganj na žrtvu , taj oganj slika je Duha Svetoga koji preobražava ono što dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom "u duhu i sili Ilijinoj" (Lk 1,17), najavljuje Krista kao onoga koji će "krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3,16), to jest Duhom o kome će Isus reći: "Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo!" (Lk 12,49) Na duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih (Dj 2,3-4). Duhovna predaja zadržat će ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizražajnijih za djelovanje Duha Svetoga. "Duha ne gasite" (1 Sol 5,19).

697 Oblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u očitovanju Duha Svetoga. Pri Bogojavljanju u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga živoga i spasitelja, skrivajući transcendenciju njegove Slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Šatora sastanka i za putovanja pustinjom; ili Salomonu za posvete Hrama. Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa začela i rodila. Na brdu Preobraženja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju, Petra, Jakova i Ivana; i "iz oblaka" doprije glas: "Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!" (Lk 9,34-35). On je konačno oblak koji na dan uzašašća ote Isusa očima učenika i koji će ga objaviti kao Sina Čovječjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi.

698 Pečat je simbol vrlo blizak simbolu pomazanja. Upravo je Krist onaj "kojega je Bog opečatio" (Iv 6,27); a u Njemu Otac i nas označuje svojim pečatom. Budući da označuje neizbrisiv učinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krštenja, potvrde i reda, slika pečata (sphragis) u nekim se teološkim predajama upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg ("karakter") utisnut tim trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti.

699 Ruka. Polažući ruke Isus ozdravlja bolesnike i blagoslivlje djecu. U njegovo će ime apostoli činiti to isto. I dalje, Duh Sveti se daje polaganjem apostolskih ruku. Poslanica Hebrejima spominje polaganje ruku među "temeljnim člancima" svog učenja. Taj znak svemoćnog izljeva Duha Svetoga Crkva je sačuvala u svojim sakramentalnim epiklezama.

700 Prst. Isus "đavle izgoni prstom Božjim" (Lk 11,20). Ako je zakon Božji bio napisan na kamenim pločama "prstom Božjim" (Izl 31,18), "pismo Kristovo", povjereno brizi apostola, "napisano je Duhom Boga živoga, ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima" (2 Kor 3,3). Himan "O dođi, Stvorče Duše svet" zaziva Duha Svetoga kao "digitus paternae dexterae" - "prst desne Očeve".

701 Golubica. Na svršetku potopa (kojega simbolizam označuje kršenje), Noa je ispustio golubicu koja se vraća sa svježom maslinovom grančicom u kljunu, što je znakom da je zemlja ponovno pogodna za stanovanje. Kad Krist izlazi iz vode krštenja, Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje Tako Duh Sveti silazi i ostaje u očišćenu srcu krštenika. U nekim Crkvama, preostali euharistijski Kruh čuva se u kovnoj posudi golubinjeg lika (kolumbarij) koja visi iznad oltara. U kršćanskoj ikonografiji simbol golubice čest je za oznaku Duha Svetoga.

DUH SVETI - BOŽJI DAR
733 "Bog je ljubav" (1 Iv 4,8.16) a ljubav je prvi dar i sadrži sve druge. Tu je ljubav Bog "izlio u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5).

734 Budući da smo po grijehu mrtvi ili bar ranjeni, prvi je učinak dara Ljubavi oproštenje nasih grijeha. To je zajedništvo s Duhom Svetim (2 Kor 13,13) koje u Crkvi vraća krštenicima grijehom izgubljenu božansku sličnost.

735 On dariva dakle "zalog" ili "prvine"naše baštine: sam život Svetoga Trojstva, koji je u tome da ljubimo "kako nas je on ljubio". Ta je ljubav počelo novoga života u Kristu, života koji je omogućen time što smo "primili snagu Duha Svetoga" (Dj 1,8).

736 Zahvaljujuči toj snazi Duha, djeca Božja mogu donositi plodove. Onaj koji nas je ucijepio na pravi trs, dat će da donesemo "plod Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22-23). "Duh je nas život": što se više odričemo sebe,to se većma "po Duhu ravnamo" (Gal 5,25). Po zajedništvu s Njim, Duh Sveti produhovljuje, opet uvodi u raj, dovodi u Kraljevstvo nebesko i u sinovsko usvojenje, daje odvažnost da Boga nazivamo Ocem i da sudjelujemo u Kristovoj milosti, da se nazivamo djecom svjetla i da imamo udjela u vječnoj slavi.

742 "Budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga, koji kliče: Abba-Oče!" (Gal 4,6).

743 Od početka do svršetka vremena, kad Bog šalje Sina, uvijek šalje i svoga Duha: njihovo je poslanje združeno i nerazdvojivo.

744 U punini vremena, Duh Sveti je u Mariji izvršio sve pripreme za Kristov dolazak u Božji narod. Djelovanjem Duha Svetoga u njoj Otac dariva svijetu Emanuela, "Boga s nama" (Mt 1,23).

745 Sin Božji je u Utjelovljenju posvećen za Krista (Mesiju) pomazanjem Duha Svetoga.

746 Svojom smrću i uskrsnućem Isus je uspostavljen `Gospodinom i Kristom' u slavi (Dj 2,36). Od svoje punine on izlijeva Duha Svetoga na apostole i na Crkvu.

747 Duh Sveti, kojega Krist, Glava, izlijeva u svoje udove, izgrađuje, oživljava i posvećuje Crkvu, koja je sakrament zajedništva Presvetog Trojstva i ljudi.

Iz Poglavlja o duhovnoj savršenosti, Diadoha Foticenskog, biskupa

Osjetljivošću duha stječe se sposobnost za razlikovanje duhova

Svjetlo prave spoznaje sastoji se u nepogrešivom razlikovanju ispravnog od neispravnoga. U tom slučaju put pravednosti koji vodi dušu Bogu, suncu pravde, uvodi i samu dušu u beskrajno i jasno znanje. Zatim duša s pouzdanjem traži ljubav.
Oni koji se bore treba da se stalno čuvaju uznemirenosti i kolebanja. Na taj način naš duh, razlikujući prispjele misli, sjeća se onih dobrih i Bogom nadahnutih, a one zle i vražje odbacuje od sebe. Kad je more mirno, za ribare je prozirno sve do dna, tako da tada gotovo svaku ribu vide.
A kad puše vjetar, oluja pokriva ono što je inače u mirno vrijeme lako uočljivo. Zato nije teška vještina onih koji se bave raznim načinima ribarenja.
Samo Duh Sveti može očistiti dušu. Ako ne uđe onaj jaki i ne odstrani razbojnika, plijen se neće nikada osloboditi. Treba, dakle, da se u svima u tišini duše obnovi Duh Sveti ili da uvijek uza se imamo upaljenu svjetiljku raspoznavanja; ako ta svjetiljka uvijek svijetli u dnu duše, ne samo da se zlobni i mračni vražji nasrtaji otkrivaju nego i znatno oslabljuju zahvaćeni tim svetim i slavnim svjetlom.
Zato Apostol kaže: Nemojte gasiti Duha, to jest da zlim djelima i zlim mislima ne žalostite Duha Svetoga, da vas ne bi prestao štititi svojim svjetlom. Ne može se vječno i životvorno svjetlo Duha Svetoga ugasiti, a da se Duh Sveti ne ožalosti i odvrati ostavljajući bez svjetla spoznaje duh zasjenjen i tamom obavijen.
Osjećaj duha je savršeni okus kojim se razlikuju stvari. Kao što okusom, jednim od tjelesnih osjetila, razlikujemo kad smo zdravi bez zablude dobre stvari od loših, te posižemo za slatkima, tako i naš duh, kad je potpuno zdrav i kad ga ne more brige mnoge, može u dovoljnoj mjeri osjetiti božansku utjehu i zauvijek se toga okusa sjećati po djelovanju ljubavi, da prosudi što je bolje, po Apostolovoj riječi:
I ovo vas molim, da vaša ljubav sve više raste u pravoj spoznaji i svakom rasuđivanju da uzmognete prosuditi ono što je bolje.


Časoslov, služba čitanja IV. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
Iz Jeruzalemskih kateheza, Sv. Ćirila Jeruzalemskog

Pomazanje Duha Svetoga

Kršteni u Krista i obukavši Krista postali ste suobličeni Sinu Božjemu. Bog koji nas predodredi za posinjenje suoblikova nas Kristovu tijelu u slavi. Postavši dakle dionici Kristovi s pravom se zovete »kristi« — poma-zanici, pa je o vama Bog govorio: Ne dirajte u moje pomazanike.
Postali ste kristi-pomazanici primivši protulik Svetoga Duha, i sve se na vama dogodilo slikovito budući da ste slike Krista. Pošto se on oprao u rijeci Jordanu i priopćio vodama božanski dodir, izlazio je iz vode kadli stvarno side na nj Duh Sveti — i slični počinu na sličnomu. A slično i na vas, pošto uzađoste iz kupelji svetih voda, dode pomazanje, protulik onoga kojim bi pomazan Krist: to jest Sveti Duh. O njemu je blaženi Izaija u odnosnom proročanstvu govorio umjesto Gospodina: Duh Gospodnji na meni je, i zato me pomaza: posla me da budem blagovjesnik siromasima.
Krista nisu ljudi pomazali uljem ili zemaljskom pomašću, nego predodredivši ga za spasitelja čitavog svemira, Otac ga pomaza Duhom Svetim, kako veli Petar: Isusa iz Nazareta, kojega pomaza Bog Duhom Svetim; dok je prorok David klicao govoreći: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i žezlo pravice — žezlo je tvog kraljevstva. Ljubio si pravednost a mrzio bezakonje; stoga te Bog, Bog tvoj, pomaza uljem radosti više no drugove tvoje.
Krist je pomazan duhovnim uljem radosti, to jest Duhom Svetim, koji se zove ulje radosti zato što je uzrok duhovnog radovanja: a vi ste bili pomazani pomašću pa ste postali Kristovi zajedničari i dionici.
Ali pazi da ne bi mislio da je ono tek puka pomast; ta sveta pomast poslije zazivne molitve nije više puka, ili kako bi tko rekao, obična pomast, nego je dar Kristov, koji je po prisutnosti Duha Svetoga prožet moću njegova božanstva. Tom se pomašću znakovito mažu tvoje čelo i druga osjetila. I dok se tijelo maže vidljivom pomašću, duša se posvećuje svetim i životvornim Duhom.


Časoslov, služba čitanja VAZMENA OSMINA – VAZMENI PETAK (Šesti dan Vazmene osmine)
Iz Rasprave o Presv. Trojstvu Didima Aleksandrijskoga

Duh nas Sveti obnavlja po krštenju

Duh Sveti, koji je Bog zajedno s Ocem i Sinom, po krštenju nas obnavlja. Tu nas iz nagrdenog stanja privodi u stanje prijašnje ljepote. Puni nas svojom milo-šću tako da više u nama nema nijedne stvari koja ne bi bila poželjna. On nas oslobađa od grijeha i smrti.
Od zemaljskih ljudi, to jest od zemlje i praha, čini nas duhovnim ljudima i sudionicima božanske slave. Po njemu postajemo sinovi i baštinici Boga Oca, slični liku Sina, njegovi subaštinici i njegova braća što ćemo se s njim proslaviti i zajedno s njim kraljevati. Za zemlju on nam daje nebo i velikodušno nam daje raj. Postajemo časniji od anđela. Božanska voda iz krstionice gasi neugasivi pakleni plamen.
Ljudi dvojako misle: jedni po tijelu, a drugi po božanskom Duhu. Crkveni naučitelji zgodno su pisali o jednom i drugom. A ja ću im svima navesti imena i iznijeti nauku. Ivan kaže: A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
Svima koji su u Krista vjerovali dade vlast da postanu djeca Božja, to jest djeca Duha Svetoga i rod Božji. A da pokaže kako je Duh Sveti onaj Bog koji rada, dodaje Kristovu riječ: Zaista, zaista ti kažem, tko se ne rodi od vode i od Duha Svetoga taj ne može ući u kraljevstvo Božje. Naše vidljivo tijelo vidljivo se rada u krstionici posredstvom svećenika, a Duh Božji, koji je potpuno nevidljiv, zajedno i tijelo i dušu na duhovan način sam u sebi i pere i preporada, posredstvom anđela.
Ivan Krstitelj stvarno i sukladno s tim izrazom: iz vode i Duha kaže o Kristu: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Budući da je ljudska posuda glinena, zato je najprije treba oprati vodom, a zatim učvrstiti i usavršiti duhovnom vatrom (Bog je oganj koji izjeda). Zato je potreban Duh Sveti koji usavršava i obnavlja. Duhovni oganj zna i natapati, a duhovna voda zna i potpirivati.


Časoslov, služba čitanja VI. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
Iz Izlaganja o Ivanovu Evanđelju, svetoga Ćirila Aleksandrijskoga, biskupa

Ako ja ne odem, Utješitelj neće doći k vama

Isus je dovršio sve što je imao učiniti na zemlji. Ali je trebalo još da mi postanemo dionici njegove božanske naravi, ili da se naš život promijeni u neki drugi i pretvori u novo i sveto zajedništvo s Bogom.
A to se moglo ostvariti samo posredovanjem Duha Svetoga. Najprikladnije vrijeme da Duh Sveti dođe i na nas siđe bilo je ono iza uzašašća našega Spasitelja Isusa Krista. Dok je još Krist i tijelom boravio na zemlji sa svojim vjernima, čini mi se da su oni u njemu gledali djelitelja svih dobara. A kad je došlo vrijeme da uzađe k Nebeskom Ocu, zar nije trebalo da bude prisutan po svom Duhu medu svojim štovateljima, da bi po vjeri stanovao u našim srcima i da bismo imajući ga u sebi mogli s pouzdanjem uskliknuti: »Abba, Oče«?
Tako bismo lako uznapredovali u svakoj kreposti, a osim toga bismo s pomoću svemogućega Duha postali snažni i nesavladivi protiv đavolskih napasti i ljudskih zasjeda.
Zar nije lako svakome dokazati svjedočanstvima iz Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta da će on u neko drugo stanje preoblikovati one u kojima bude i nastani se Duh, i da će ih uvesti u novi život?
Tako je prorok Samuel rekao Šaulu: Doći će na te Duh Gospodnji i postat ćeš drugi čovjek. A sveti Pavao veli: A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao u ogledalu slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve sjajniju, jer dolazi od Gospodinova Duha. A Gospodin je Duh.
Zar ne vidiš kako Duh preobražava na neki način u drugu sliku one u kojima stanuje? Lako ih, naime, prenosi od ljubavi prema zemaljskim stvarima da promatraju ono što je nebesko. Od kukavičke strašljivosti da budu duhom snažni i srčani. Znamo vrlo dobro kako su učenici bili plašljivi, pa ih je Duh ojačao, te su nadvladali sva progonstva i svim srcem ostali vjerni Kristovoj ljubavi.
Spasitelj je dakle kazao istinu: Bolje je za vas da se ja vratim u nebo. Bilo je to vrijeme kad je imao sići Duh Sveti.


Časoslov, služba čitanja VII. VAZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
Iz “Rasprave protiv krivovjerja”, svetoga Ireneja, biskupa

Poslanje Duha Svetoga

Kad je Gospodin Isus dao svojim učenicima vlast da preporađaju ljude, rekao im je: Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Bog je obećao po prorocima da će izliti Duha Svetoga na svoje sluge i službenice da bi mogli vršiti proročku službu.
Zato je i sišao na Sina Božjega kad je postao čovjekom. Po njemu se nastanio u ljudskom rodu, i počiva u ljudima i prebiva u Božjem stvoru. Duh Sveti u ljudima vrši Božju volju i preobražava ih od stare grešnosti u novi život po Kristu. Sveti Luka izvješćuje kako je taj Duh poslije Kristova uzašašća, zapravo na blagdan Duhova, sišao na učenike. On ima vlast da sve narode uvede u život i da započne novi zavjet. Duh je ujedinio različite narode da bi svi jezici složno slavili Boga. On je prikazao Bogu Ocu prvine svih naroda.
Stoga je Gospodin obećao poslati Zagovornika (Tješitelja) koji će nas privesti k Ocu. Kao što se od brašna bez vode ne može umijesiti tijesto, ni pripraviti jedan kruh, tako ni od nas mnogih ne može postati jedno tijelo u Kristu Isusu bez nebeske vode. Kao što suha zemlja bez vlage ne može donijeti roda, tako ni mi koji smo bili kao suho drvo nikada nećemo bez nebeske kiše donijeti prave plodove.
Tjelesa su se naša ujedinila po onom pranju koje daje neraspadljivost, to jest po sv. krštenju, a Duh Sveti ujedinjuje naše duše.
Duh je Božji sišao na Gospodina Isusa, i to Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i pobožnosti i Duh straha Božjega. Krist ga onda predaje svojoj Crkvi šaljući ga kao Zagovornika na svu zemlju, gdje je po Gospodinovoj riječi davao pao kao munja. Zato nam je potrebna Božja rosa da se ne zapalimo i da ne ostanemo besplodni. Gdje imamo tužitelja, tu imamo i Zagovornika.
Gospodin je Isus predao Duhu Svetom čovjeka koji je upao medu razbojnike. On mu se smilovao i zavio mu rane te dao dva denara da po Duhu dobije sliku i natpis i Oca i Sina. Dužni smo stoga raditi s povjerenim denarom i ponovno ga predati Gospodinu zajedno s dobitkom.


Časoslov, služba čitanja NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) Svetkovina
Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

Živa voda Duha Svetoga

Voda, koju ću mu dati, postat će u njemu izvorom one žive vode što struji u život vječni. To je nova vrsta vode, koja živi i struji u život vječni, a struji na one koji su dostojni. Zbog kojega je razloga milost Duha nazvana vodom? Jer pomoću vode sve postoji: voda uzdržava biljke i životinje, voda kao kiša pada s neba, i to pada na isti način u istome obliku a proizvodi različite učinke: jedan je učinak u palmi, a drugi u lozi, ipak je voda svima sve. Ona je uvijek ista i ne postoji na drugačiji način. Dok kiša pada, ne mijenja se, nego se upriličuje onomu koji je prima i u svakom stvorenju proizvodi ono što mu treba i što odgovara njegovoj naravi.
Na isti način i Duh Sveti, koji je jedan i uvijek isti i ne djeljiv, svakome pojedinome dijeli milost kako hoće. I kao što gotovo osušeno drvo dobro zalijevano propu pa, isto tako grešna duša donosi svete plodove kad po pokori zavrijedi primiti darove Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti jedan i nepromjenljiv, ipak je on po volji Božjoj i u Kristovo ime izvor i uzrok različitih kreposti.
Tako se služi nečijim jezikom u jednom slučaju u naučavanju mudrosti, a u drugom proroštvom da prosvijetli nečiju pamet. Jednome daje moć da tjera vragove a drugome sposobnost da tumači božanska Pisma.
Jednoga učvršćuje u umjerenosti, a drugoga nadahnjuje da bude milosrdan. Jednoga poziva na post i strogi pokornički život, a drugoga poučava da prezire zemaljske stvari, a nekoga opet pripravlja na mučeništvo. U svakome različito djeluje, a sam je u sebi uvijek isti, kao što je pisano: Svakomu se pojedinomu objavljuje Duh na opću korist.
On blago i nježno pristupa pa ga ugodno i milo doživljujemo. A jaram je njegov vrlo lagan. Dolazak mu najavljuju sjajne zrake svjetla i znanja. Njegovo je srce milosrdno kao u pravoga zaštitnika, jer dolazi da spasi, ozdravi, pouči, opomene, ojača, utješi i rasvijetli pomet, i to najprije onomu tko ga prima, a onda preko njega i drugima.
Pa kao i onaj koji je bio u mraku, kad se pojavi sunčevo svjetlo, vidi svojim očima i jasno promatra što prije nije vidio, tako je i u duši rasvijetljen onaj koji je zavrijedio darove Duha Svetoga, pa obdaren nadnaravnim svjetlom vidi i ono što prije nije vidio.


Časoslov, služba čitanja VII. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
Iz djela što ih je iz usta svetoga Ignacija primio Ljudevit Consalvo
(Pogl. 1, 5-9: Djelo svetaca. srpanj, 7 |1868.|, 647)

Ispitajte duhove jesu li od Boga

Bijaše on strastveno odan čitanju ispraznih i lažljivih knjiga koje su pisale o junačkim podvizima glasovitih ljudi. Tako, kad se osjetio zdravim, Ignacije, da bi mu prošlo vrijeme, zamoli da mu dadnu neku od njih. Ali u toj se kući ne nade nijedna knjiga te vrste. Zato mu dadoše jednu s naslovom »Život Kristov« i drugu koja se zvala »Cvijet svetih«, i to na materinskom jeziku.
Čestim čitanjem tih knjiga stekao je neku naklonost prema stvarima o kojima je ondje bilo pisano. Čak bi ponekad prenio duh od čitanja te stao razmišljati o onome što je ranije pročitao. Gdjekad bi razmišljao o onim ispraznim osjećajima o kojima je prije obično mislio, o mnogočemu drugom sličnome, već kako bi nadolazilo.
Tu je međutim bila božanska milost. Ona bi tim mislima nametala druge, iz onoga što je upravo bilo pročitano. Kad je naime čitao život Gospodina našega Krista i svetaca, razmišljaše u sebi i ovako govoraše: »Što ako bih i ja učinio ono što učini i blaženi Franjo? Ili pak ono što učini blaženi Dominik?« Na taj je način mnogo u duši razmatrao. Te bi se misli dugo zadržavale, a onda bi ih, kad bi se umiješalo što drugo, zamijenile isprazne i svjetovne brige. I one bi ostajale dugo vremena. Dugo ga zadržavaše to smjenjivanje misli.
No razlika je u tim mislima bila u tome što bi ga, dok bi pozornost posvećivao svjetovnom, obuzimala velika slast. A kad bi umoran odustajao, osjećaše se žalosnim i suhim. Dok je pak pomišljao da se povede za strogošću kojom su se služili — kako je zapazio — sveti ljudi, ne samo da bi misleći o tome osjećao slast u duši, nego bi, odlažući to, bio veseo. Ipak, niti je tu razliku primjećivao, niti je o njoj mislio, sve dok mu se jednoga dana ne otvoriše oči pameti.
Tad se poče diviti toj razlici, shvaćajući samim doživljavanjem stvari dl mu jedno razmišljanje ostavlja tugu, a drugo radosti To bijaše prva misao koju je stekao o božanskim stvarima. Poslije pak, kad je ušao u duhovne vježbe! najprije je bio prosvijetljen da bi razumio ono što je poučavao svoje o razlučivanju duhova.


Časoslov, služba čitanja 17. NKG – Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter, Spomendan
Iz Djela Balduina Kantuarijskog, biskupa
(Rasprava 6: PL 204, 451 – 453)

Gospodin je ispitivalac misli i nakana ljudskog srca

Gospodin bez sumnje poznaje sve misli i nakane našega srca. Nama očituje one misli i nakane za koje dopušta da s milošću ispitivanja možemo razlikovati kakve su. A duh koji je u čovjeku ne zna sve što je u čovjeku, pa ne zna sve ni o svojim mislima, koje osjeća s pristankom ili bez pristanka, ne osjeća uvijek onako kako je u stvari. Misli i nakane koje gleda očima duše ne razlikuje jasno jer su mu oči zamračene.
Često, naime, vlastita misao, kakav čovjek ili napasnik pod vidom pobožnosti ubaci nešto što pred Božjim očima ne zaslužuje nagradu kreposti. Postoje neke sličnosti pravih kreposti, kao i mana, koje prevare oči srca i kao nekom opsjenom zastru oštrinu uma, tako da se prilika dobra ukaže i u slaboj stvari, a prilika zla u dobroj stvari. To je dio naše bijede i neznanja. To treba mnogo žaliti, toga se treba mnogo strašiti.
Pisano je naime: Ima putova za koje se čovjeku čini da su dobri, ali njihov kraj dovodi u propast. Da tu pogibao izbjegnemo, blaženi nas Ivan opominje : Iskušajte duhove da li su od Boga. A tko je sposoban iskušati da li su duhovi od Boga ako mu Bog nije dao milost razlikovanja duhova, da može točno i pravo ispitati i prosuditi misli duha ,osjećaje i nakane?
Razlikovanje duhova majka je svih kreposti.
 Ono je svima potrebno, bilo da ravnaju tuđim životom, bilo da upravljaju i popravljaju svoj život. Ispravno je mišljenje o onome što treba raditi kad se ono ravna po volji Božjoj; nakana je pobožna: kad je jednostavno upravljena prema Bogu. Tako će onda biti svijetlo cijelo tijelo našega života ili bilo kojega našega čina, ako naše oko bude bistro. A oko je bistro kad ispravnim mišljenjem razabire što se mora raditi i s pobožnom nakanom radi jednostavno što se ne smije činiti dvolično. Ispravno mišljenje ne propušta zabludu; pobožna nakana isključuje hinjenje. Pravo je dakle razlikovanje duhova – sjedinjenje ispravnoga mišljenja i pobožne nakane.
Sve, dakle, treba raditi u svjetlu razlikovanja duhova, kao u Bogu i pred Bogom.


Časoslov, služba čitanja IX. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
Dokumenti II.vatikanskog sabora

Iz DOGMATSKE KONSTITUCIJE »LUMEN GENTIUM« - Svjetlo naroda - o Crkvi

Duh Sveti: posvetitelj Crkve

4. Kad je bilo svršeno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvrši na zemlji (usp. Iv 17, 4), poslan je Duh Sveti na dan Duhova, da Crkvu neprestano posvećuje, i da tako oni koji vjeruju imaju po Kristu u jednom Duhu pristup k Ocu (usp. Ef 2, 18).
On je Duh koji daje život, ili izvor vode koja teče u vječni život (usp. Iv 4, 14; 7, 38-39); po njemu Otac oživljuje ljude koji su po grijehu umrli, dok njihova smrtna tjelesa ne uskrisi u Kristu (usp. Rim 8, 10—11).
Duh stanuje u Crkvi i u srcima vjernika kao u hramu (usp. 1 Kor 3, 16; 6, 19), i u njima moli i daje svjedočanstvo o njihovu posinjenju (usp. Gal 4, 6; Rim 8, 15—16 i 26). On uvodi Crkvu u svu istinu (usp. Iv 16, 13), ujedinjuje je u zajednici i službi, poučava je i vodi raznim hijerarhijskim i krizmatičkim darovima i uresuje je svojim plodovima (usp, Ef 4, 11—12; i 1 Kor 12, 4; Gal 5,22).
Snagom Evanđelja čini da se Crkva pomlađuje, i neprekidno je obnavlja i vodi k savršenom sjedinjenju s njezinim Zaručnikom.
Jer Duh i Zaručnica kažu Gospodinu Isusu »Dođi!« (usp. Otkr 22, 17). Tako se cijela Crkva pojavljuje kao »puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga« .

Osjećaj vjere i karizme u Božjem Narodu

12. Sveti Božji Narod ima dio i u proročkoj Kristovoj službi, šireći svuda živo svjedočanstvo o Njemu, osobito životom vjere i ljubavi, i prinoseći Bogu Žrtvu hvale, plod usta koja ispovijedaju Ime Njegovo (usp. Hebr 13, 15).
Cjelina vjernika, koji imaju pomazanje od Duha Svetoga (usp. 1 Iv 2, 20 i 27), ne može se u vjeri prevariti, i to svoje posebno svojstvo očituje nadnaravnim osjećajem vjere cijeloga naroda kad »od biskupa sve do posljednjih vjernika laika« pokazuje opće svoje slaganje u stvarima vjere i morala. Tim osjećajem vjere, koji pobuđuje i podržava Duh istine, Božji Narod pod vodstvom svetog učiteljstva, uz koje vjerno pristajući prima ne više ljudsku riječ, nego uistinu Božju riječ (usp. 1 Sol 2, 13), nepokolebljivo pristaje uz vjeru, koja je jednom bila predana svetima (usp. Jud 3), ispravnim sudom dublje u nju prodire i potpunije je primjenjuje u život.
Osim toga, isti Duh Sveti ne samo da po sakramentima i službama Božji Narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego svoje darove »dijeleći kako hoće« (1 Kor 12, 11), dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih ĉini sposobnim i spremnima da prime razna djela ili duţnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: »Svakomu se daje očitovanje Duha na korist« (1 Kor 12, 7). Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije, i više raširene, budući da su osobito prilagođene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom.
Izvanredne pak darove ne treba lakoumno tražiti, niti se preuzetno smiju od njih očekivati plodovi apostolskih djela; ali sud o njihovoj ispravnosti i urednoj upotrebi spada na one koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadržati ono što je dobro (usp. 1 Sol 5, 12 i 19—21).

Iz Kateheza(2) svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa
(Kateh. 3, 1 – 3 ; PC 33, 420 – 430)

Pripravite čiste posude za primanje Duha Svetoga

Veselite se, nebesa, i neka klikće zemlja, zbog onih koji se imaju poškropiti izopom i očistiti se duhovnim izopom, snagom onoga kome su za vrijeme muke dali piti pomoću izopa i trske. I neka se raduju nebeske sile. Neka se priprave duše koje se imaju sjediniti s duhovnim Zaručnikom. Jer glas onoga koji viče u pustinji opominje: Pripravite put Gospodnji.
O sinci pravde, poslušajte Ivana koji potiče i govori: Ispravite put Gospodnji; uklonite sve zapreke i pregrade da pravim putem možete ići u život vječni. Puni žive vjere očistite svoje duše kao posude i pripravite ih za primanje Duha Svetoga. Počnite pokorom prati svoje haljine da budete čisti kad vas Zaručnik pozove u svoje odaje. Zaručnik, naime, zove svakoga bez razlike, jer je velikodušan i vrlo milostiv.
Jaki glas njegovih vjesnika sve okuplja, a onda odjeljuje one koji ulaze na svadbu.
A svadba znamenuje krštenje.
Neka se ne dogodi da itko od onih koji su se odazvali čuje ovu riječ: Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbene odjeće?
O kad bi svima vama bilo dano čuti: Dobro, slugo dobri i vjerni. Bio si vjeran u malim stvarima, postavit ću te nad mnogima. Uđi u veselje svoga Gospodara! Dosada ste se nalazili pred vratima. Želim da biste svi mogli reći: Uveo me kralju svoje odaje. Nek se veseli duša moja u Gospodinu. Zaodjenuo me odjećom spasenja i haljinom veselja. Stavio mi je na glavu vijenac kao zaručnik i uresio me čistim zlatom kao zaručnicu.
Neka nitko od svih vas nema na duši bilo kakvu ljagu, nabor ili nešto slično. Ne kažem vam, prije nego stečete milost. Ta kako bi, kad ste tek pozvani na oproštenje grijeha? Nego vam velim da savjest ne bi imala na sebi ništa za osudu kad se milost bude davala, pa da tako sudjeluje kod učinka milosti.
Braćo, doista je to velika stvar, i pristupite k njoj s posebnom pažnjom. Neka se svaki od vas pojavi pred Bogom, uz kojega su bezbrojne čete anđela. Duh će Sveti opečatiti vaše duše, vi ćete biti izabrani u vojsku velikoga Kralja! Stoga budite pripravni i opremljeni. Ne oblačite najbjelje haljine, nego imajte pobožnost čiste savjesti.


Časoslov, služba čitanja IV. KORIZMENI TJEDAN – ČETVRTAK – Sv. Ćiril Jeruzalemski
Iz Rasprave o Duhu Svetomu, svetoga Bazilija Velikoga, biskupa
(GL. 9,22 – 23:PG 32,107-110)

Djelovanje Duha Svetoga

Tko se ne bi oduševio i tko ne bi ozbiljno razmišljao o najvišoj naravi kad čuje nazive Duha? Nazvan je Duhom Božjim i Duhom Istine koji od Oca proizlazi. Duh pravi, Duh poglaviti i Duh Sveti osobit je i poseban njegov naziv. Sva živa bića koja trebaju posvećenje snažno za njim žude.
On ih svojim dahom tako reći natapa i pomaže da postignu svoj vlastiti i prirodni cilj. On je izvor svetosti i svjetlo pomoću kojega razum spoznaje. On daje svoje rasvjetljenje svakom razumnom biću da može spoznati istinu. Po naravi je nedostupan, ali u svojoj dobroti dopušta da ga možemo doseći. Sve ispunja svojom snagom, ali se saopćuje samo onima koji su ga dostojni.
Ne daje se svima u istoj mjeri, nego svoju silu dijeli prema veličini vjere.
Jednostavan je u svojoj biti, ali djeluje na razne načine. Sav je prisutan na pojedinim mjestima, a sav je i na svakom mjestu. Tako se daje da sam ništa ne gubi. Svi postaju njegovi dionici, ali tako da on sam ostaje čitav, poput sunčeva svjetla koje iskazuje blagodat pojedincu kao da ga jedino on uživa, a u isto vrijeme obasjava zemlju, i more, i spaja se sa zrakom. Tako je i Duh Sveti uza svakoga onoga koji ga je vrijedan kao da je samo uz njega, a ipak svima dijeli dosta i obilno milosti.
Koji sudjeluju u njegovu životu, sudjeluju koliko im dopušta njihova narav, a ne koliko bi im se on mogao dati. On uzdiže srca prema visinama, on vodi slabe, a usavršuje one koji su već uznapredovali.
On rasvjetljuje one koji su očišćeni od svakoga grijeha i oduhovljuje ih po zajedništvu koje imaju s njim. I kao što svijetli i sjajni predmeti, obasjani sunčanom zrakom, i sami postaju izvanredno blistavi i iz sebe ižaruju drugo svjetlo, tako i duše pune Duha Svetoga, njime obasjane, i same postaju duhovne i drugima posređuju njegovu milost.
Tu je vrelo poznavanja budućnosti, razumijevanja otajstava, shvaćanja tajni, podjele darova, nebeskoga života i veselja s anđelima. Odatle izvire beskrajna radost, ustrajnost u Bogu i sličnost s Bogom, a odatle i ono od čega se ništa uzvišenije ne može željeti — da postajemo bogovi, da se pobožanstvenjujemo.


Časoslov, služba čitanja VII. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
Iz Rasprava o psalmima, svetog Hilarija, biskupa
(Ps 64, 14 – 15: CSEL 22, 245 – 246)

Nabujala rijeka veseli Grad Božji

Božja se rijeka vodom napuni i ti si pripravio ljudima žito; i tako ti to pripravljaš. Nema sumnje o kojoj je rijeci riječ. Jer veli Prorok: Nabujala rijeka veseli grad Božji.
A sam Gospodin govori u Evanđeljima: Tko bude pio od vode koju ću ja dati, iz utrobe će mu poteći rijeke vode što struji u vječni život. I opet: Tko vjeruje u mene, kao što je pisano, rijeke će žive vode provreti iz njegove utrobe. To reče o Duhu koga su imali primiti oni što vjeruju u njega. Ta se, dakle, rijeka napunja Božjom vodom.
Preplavljeni smo darima Duha Svetoga te nas iz toga vrela života zalijeva rijeka nabujala vodom Božjom. A i jelo nam je pripravljeno. Koje je to jelo? Ono koje nas pripravlja na društvo s Bogom: po pričesti svetoga tijela ulazimo u zajedništvo svetoga tijela. To želi reći ovaj psalam:
Ti si pripravio ljudima žito, i tako ti to pripravljaš. Jest, tom hranom se sada spasavamo, ali nam je ona i priprava na budućnost.
Mi koji smo po otajstvu krsta nanovo rođeni uživamo najveću radost te u sebi osjećamo neke početke Duha Svetoga, jer nas obuzimlje razumijevanje otajstava, spoznaja proroštva, mudrosni govor, čvrstina ufanja, dari ozdravljivanja i gospodarenje nad pokorenim zlodusima.
To u nas prokapljuje, i kad to jednom započne, polako se u nama umnaža dok nas sve ne preplavi.


Časoslov, služba čitanja XXV. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
Iz Rasprave o presvetom Trojstvu, svetoga Hilarija, biskupa
(Knj. 2, i. 33. 35.: PL 10, 50-51. 73 – 75)

Uloga Oca u Kristu

Gospodin Isus je zapovjedio da se krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, to jest u ispovijedanju i Začetnika, i Jedinorođenoga i Dara.
Jedan je Začetnik svega. Jedan je Bog Otac od koga sve potječe. Jedan je Jedinorođeni, Gospodin naš Isus Krist, po kojemu je sve stvoreno. Jedan je i Duh, dar u svima.
Sve je, dakle, uređeno njegovom snagom i dobrotom: jedna moć od koje postoji sve, jedan porod po kojemu također sve postoji i jedan dar savršene nade. I ne vidimo da što nedostaje tolikoj savršenosti po kojoj je u Ocu i Sinu i Duhu Svetome neizmjernost u vječnome, lik u slici, uživanje u daru. A koja je njegova uloga u nama, kaže nam sam Gospodin Isus: Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete shvatiti. Bolje je za vas da ja odem. Ako odem, poslat ću vam Branitelja.
I opet: ja ću moliti Oca i poslat će vam drugoga Branitelja, Duha istine, koji će ostati s vama zauvijek. On će vas uvesti u svu istinu. On neće govoriti od sebe, nego će govoriti što čuje i objavit će vam budućnost. On će me proslaviti, jer će uzeti od onoga što je moje i to objaviti vama.
To je samo nešto od onoga što se može nazvati kao put razumijevanja što zapravo hoće sam Darovatelj i koji je razlog i smisao dara. Budući da smo mi slabi i ne možemo shvatiti ni Oca ni Sina, to nas Duh Sveti iz velike ljubavi prema nama dobrostivo prosvjetljuje da shvatimo gotovo neshvatljivo otajstvo Utjelovljenja.
Dar Duha Svetoga primamo, dakle, zbog znanja. To će protumačiti ova usporedba. Narav ljudskog tijela ostaje besplodna ako prestanu postojati neki uvjeti njegova djelovanja. Na primjer, očima se nikako ne možemo služiti ako nema svjetla ili ako nije dan; uši ne mogu vršiti svoje službe ako nema glasa ili zvuka; nos neće znati za svoju službu ako nema nikakva mirisa. U tim slučajevima ljudska narav zadržava svoje sposobnosti, ali ne može djelovati bez određenih uvjeta. Isto tako ljudski duh može, doduše, po naravi spoznati Boga, ali pravo znanje ima samo onda kad po vjeri primi dar Duha Svetoga.
Očito je da je taj Kristov dar — Duh Sveti — jedan i potpun za sve nas. Uvijek je i svugdje obilan, a daje se u tolikoj mjeri koliko tko hoće uzeti; u tolikoj mjeri ostaje u kolikoj tko želi zaslužiti. On je s nama do svršetka svijeta. On nas tješi u našem iščekivanju, on nam je zalog buduće nade da ćemo djelovati po njegovim darovima, on je svjetlo naše pameti, on je sjaj našega duha.


Časoslov, služba čitanja VII. VAZMENI TJEDAN – PETAK
Iz spisa Temelji života i djelovanja u Duhu, Alfreda Schneidera, prezbitera

Život u Duhu

Duh Životvorac osobno se daruje svojim stvorenjima, u njima je prisutan i djelatan. Na njegovu se sveopćem stvoriteljskom samopriopćenju očitavaju zakoni koji će nositi sva ostala njegova priopćenja i njegovo djelovanje u povijesti spasa.
Među tim zakonitostima teologija na prvom mjestu ističe činjenicu da priopćenje Duha Božjega u stvaranju pa onda i svako drugo njegovo životvorno samopriopćenje ne treba tražiti tek na razini tvornog uzroka, (causa efficiens), nego i na razini formalnog uzroka (causa formalis).
Stvarajući bića Duh životvorac ih ne napušta, nego ostaje u njima nazočan i svojom ih nazočnošću oblikuje. Bez te njegove nazočnosti bio bi nemoguć i nezamisliv opstanak i život svega što je izašlo iz Božje ruke. Duh Božji diše u svemu što postoji. On se, dakako, ne može smatrati formalnim uzrokom, tj. naprosto »dušom« ovog svijeta, nego će ga teologija i filozofija zvati »quasi causa formalis«, što znači da je on u svijetu nazočan »na način formalnog uzroka«. Nije on dio svijeta, nego, ostajući od njega različit, s njime se povezuje, priopćuje mu sama sebe, prožimlje ga iznutra i obuhvaća izvana.
Sav je svijet doslovce pun Boga i uronjen u Boga. To je lakše shvatio čovjek Starog svijeta, koji je, ne poznavajući gustu mrežu drugotnih uzroka u kozmičkim zbivanjima, svuda na djelu vidio prvi uzrok, Stvoritelja i trag njegovih ruku. Stoga mu je čitav svijet odisao Božjom svetošću. Pri tome je, dakako, i pretjeravao, pa je u panteističkim maštanjima gubio svijest razlike između Stvoritelja i stvorenja. U te vode može upasti i čovjek današnjice, osobito ako u istočnjačkoj mudrosti pokušava tražiti zadovoljenje svoje težnje za otajstvenim.
Zapadni je svijet, međutim, jače izložen drugoj skrajnosti koju filozofija naziva deizmom. Po tom nauku Bog je stvorio svijet, ali ga je potom napustio i sada svijet ide svojim vlastitim putovima, sam je sebi mjerodavan nikome i drugome nije odgovoran. Ovo je shvaćanje prisutno više u novovjekom m entalitetu, nego u artikuliranoj teoriji, ali nije manje bezbožno od starog panteizma. Kršćanin će stoga u svim bićima tražiti, susretati i poštivati Božju svetost, ali pritom neće gubiti iz vida granicu između stvorenja i Stvoritelja.
Viši se stupanj Božjeg samopriopćenja zbiva u razumnim stvorenjima. Dajući im sama sebe i svoj život, Duh Sveti ih čini Božjom djecom, novim stvorenjem. Članovi Crkve i svi oni koje Duh Božji ovako digne u božanski red doista su nova bića, posve ljudska i posve božanska.
Drugi vatikanski sabor uspoređuje stoga (ne izjednačuje) vezu Duha Svetoga i Crkve s misterijem utjelovljene Riječi »kojoj uzeta ljudska narav služi kao živi organ spasenja, s njom nerazrješivo sjedinjen, na sličan način društveni organizam Crkve služi Kristovu Duhu, koji je oživljuje za rast tijela (usp. Ef 4,16).«


Objavljeno u Obnovljeni život, 1998,53,3
Iz spisa sv. Bonaventure, Put duha k Bogu
(7. pogl: 1.2.4.6)

Duh Sveti otkriva tajanstvenu mudrost

Krist je put i vrata. Krist je ljestve i vozilo, kao milost; koja je bila nad Kovčegom Božjim kovčegom i otajstvo vjekovima skriveno. Svatko tko se obratiti Kristu, koji je naše pomirenje, sa svom pozornošću razmišlja kako je visio na križu, s vjerom, nadom i ljubavlju, s predanošću, divljenjem i radosti, s poštovanjem, zahvalno i radosno s njim slavi Pashu, to je kretanje; s palicom križa oslobodi put iz pustinje Egipta.
Tamo se hrani skrivenom manom, s Kristom odmara u grobu koji je mrtav samo prema vani. Ali i osjeća, koliko je to moguće u ovom životu, riječi koje je na križu rekao razbojniku, koji se obratio: Danas ćete biti sa mnom u raju.
Želi li čovjek, da taj prijelaz bude potpun, mora otpustiti svako razumsko razmišljanje te se sa svim osjećajima prigrliti Boga i Bog će ga preoblikovati.. To je misteriozna i izvanredna akcija, koju nitko ne zna, osim onoga koji ju prima; prima samo onaj koji tako želi; al možeželjeti samo onaj u komje zapaljena vatra Duha Svetoga a, po kome je i Krist došao na svijet. Apostol kaže da je ova tajanstvena mudrost otkriva Duha Svetoga.
Ako želite znati kako se to događa, pitajte milost, ne znanost; čežnju, ne razum; uzdižite se u molitvi, bez napora u čitanju; pitajte mladoženju, ne učitelja; Boga, a ne čovjeka; tamu, ne jasnoću; ne ono što sja, nego vatru vatru koja raspiruje čovjeka potpuno i prinosi ga Bogu s izvanrednim milostima i najboljim gorućim raspoloženjem.
Ta vatra je sam Bog i to ognjište u Jeruzalemu i Krista ga raspaljuje sa žarom svoje teške patnje. To je uistinu osjećaju samo oni, koji kažu: raspećem je izabrao moju dušu, i smrt moje kosti. Svatko tko voli ovu smrt može vidjeti Boga, jer je to bez sumnje istina: Neću me vidjeti i nastaviti će dalje živjeti. Umremo li i tako ulazimo u mrak, šutimo natovareni brigama, strastima i maštom; pođimo s raspetim Kristom s ovoga svijeta k Ocu, da bi,kad vidimo Oca, rekli s Filipom: Dosta nam je; da budemo slušali Pavla: Dovoljna ti je moja milost; i da se budemo veselili s Davidom govoreći:
Tijelo i duša mi tebi žude; ti, o Bože, ti si moj spasitelj i moj dio na vijeke. Hvaljen, Gospodine Bože naših otaca, sada i zauvijek. Tako neka bude. Amen


Časoslov, služba čitanja 14. NKG – Sv. Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj
Iz spisa Iskustvo Duha, Karla Rahnera, prezbitera

Transcendentalna iskustva Boga kao iskustva milosti, iskustva Duha Svetoga

Počnimo napokon upućivati na konkretna životna iskustva koja su, znali mi to konkretno ili ne, doživljaji Duha, pod pretpostavkom, naravno, da ih pravilno razumijemo. Prilikom tih upućivanja na konkretne doživljaje Duha usred banalnog svijeta ne može se više raditi o tome da ih raščlanjujemo pojedinačno sve do njihove posljednje dubine, koja je upravo Duh.. .
Mogući su samo nasumce i nesistematski izabrani primjeri. Naći ćemo čovjeka koji ne može više doći na kraj s računom svojega života, koji ne uspijeva sastaviti sva mjesta tog računa svojega života, koji ne uspijeva sastaviti sva mjesta tog računa svojega života složenog od dobre volje, zabluda, krivnje i zlokobnih časova, makar on, što mu se često može činiti nemoguće, pokušao tim mjestima pridodati i kajanje.
Račun se ne slaže, i takav čovjek ne zna kako bi u to mogao umetnuti Boga kao neko zasebno mjesto i koji bi izjednačio dužnost i izvršenje. I takav čovjek predaje sebe sa svojom neizjednačenom životnom bilancom Bogu ili — netočnije i točnije u isti mah — nadi u pomirenje svojega života s kojim nije mogao računati, a u kojem prebiva upravo onaj kojeg zovemo Bogom; on se sa svojim neprozretim i neproračunatim životom pušta u povjerenju i nadi pa ni sam ne zna kako se zbiva to čudo koje on sam ne može još niti uživati niti prisvojiti kao svoj posjed.
Naći ćemo čovjeka kojemu se dogodi da mogne oprostiti, premda za to ne dobiva nikakve plaće, i da to tiho oproštenje druga strana prihvaća kao samo po sebi razumljivo.
Naći ćemo čovjeka koji pokušava ljubiti Boga, premda iz njegove gluhe neshvatljivosti naoko ne dolazi nikaka v odgovor ljubavi, premda ga više ne nosi nikakav val osjećajnog oduševljenja, premda sebe i svoj životni poriv više ne može zamijeniti za Boga, premda misli da će od takve ljubavi umrijeti jer mu se ona pričinja kao smrt i apsolutno uništenje, jer čini se kao da tom ljubavlju svoj zov usmjeruje u prazno i sasvim nečuveno, jer ta ljubav izgleda kao strašan skok u ponor, jer se čini da sve postaje nedohvatljivo i besmisleno.
Naći ćemo čovjeka koji izvršava svoju dužnost i tamo gdje se čini da se ona može izvršiti samo s bolnmi osjećajem da samoga sebe niječe i briše, gdje se čini da se ona može izvršiti samo onda ako učini neku strašnu glupost za koju mu nitko neće zahvaliti.
Naći ćemo čovjeka koji je doista dobar nekom čovjeku od kojega ne dolazi nikakav odjek razumijevanja i zahvalnosti, gdje taj dobri nije nagrađen ni osjećajem da je bio 'nesebičan', pristojan i tako dalje.
Naći ćemo čovjeka koji šuti, premda bi se mogao braniti, premda se s njime postupa nepravedno, koji šuti a da u toj svojoj šutnji ne uživa kao u nadmoći svoje nedodirljivosti. Naći ćemo čovjeka koji se na nešto odlučio zbog posve unutrašnjeg zova svoje savjesti, tamo gdje se takva odluka nikome ne može objasniti, gdje je čovjek potpuno sam i zna da čini odluku koju mu nitko neće odobriti, za koju mora uvijek i vječno nositi odgovornost.. .
Dopustite mi da još jedanput kažem, premda još jednom isto ponavljam gotovo istim riječima:
— gdje nalazimo jednu i cjelovitu nadu iznad svih pojedinačnih nadanja, koja u nečujnom obećanju još jednom blago obuhvaća sve zanose, ali i sve padove;
— gdje se odgovornost prihvaća i nosi još i tamo gdje ona ne pokazuje nikakva vidljiva znaka uspjeha i koristi;
— gdje čovjek doživljava i prihvaća svoju konačnu slobodu koju mu ne mogu oduzeti nikakve zemaljske prisile;
— gdje se pad u smrtnu tamu još jednom prihvaća opušteno kao uzlaz neshvatljiva obećanja;
— gdje zbroj svih životnih računa, koje svatko može za sebe još jednom izračunati, netko drugi neshvatljivi prihvaća kao dobar, premda se to ne može 'dokazati';
— gdje se djelomično iskustvo ljubavi, ljepote, radosti doživljava i prihvaća kao obećanje ljubavi, radosti, ljepote kao takve, a da se ipak u nekom zadnjem ciničnom skepticizmu ne shvaća kao jeftina utjeha posljednje neutješenosti;
— gdje netko u svakidašnjici gorkoj, prolaznoj i bez čara sve do prihvaćenog svršetka vedro i opušteno ustraje vlastitom snagom kojoj posljednje vrelo još možemo dohvatiti i tako ga sebi podložiti;
— gdje netko ima hrabrosti moliti u gluhu tamu i zna da je u svakom slučaju uslišan, premda se čini da odande ne dolazi nikakav odgovor o kojem bi mogao još jedanput razmišljati i rasprvljati;
— gdje se netko predaje, bez uvjeta, a tu kapitulaciju doživljava kao pravu pobjedu;
— gdje pa d posaje uspravnim stavom .. .
— gdje mi svakoga dana uvježbavamo svoju smrt i kušamo tako živjeti, kao što i u smrti želimo preminuti, mirno i predano;
— gdje.. . (mogli bismo, kao što rekoh, još dugo nastavljati), — tamo je Bog i njegova milost koja oslobađa. Tamo doživljavamo ono što mi kršćani nazivamo Svetim Božjim Duhom ; tamo se susreće iskustvo koje je u životu neizbježno — makar bilo i potisnuto — koje je ponuđeno našoj slobodi s pitanjem želimo li je prihvatiti ili pak same sebe želimo pred njom zatvoriti u pakao slobode na koji se sami osuđujemo.
Tu je trijezna opijenost Duhom o kojoj govore crkveni oci i stara liturgija koju ne smijemo odbijati ili prezirati zato što je trijezna.


Karl-Heinz Weger: Teologija Karla Rahnera, 1985.
Iz Spisa o objavi i iskazivanju sv. Marije Magdalene de’ PAZZI
(Mss III 186, 264: IV, 716: Djela S. M. Magdalene Pacijske, Firenca 1965. 4. str. 200. 269; 6, str. 1 94)

Dođi, Duše Sveti

Doista si, Riječi, divna u Duhu Svetome. Činiš da te on tako ulije u dušu da se ona sjedini s Bogom, da primi u se Boga, uživa u Bogu i ništa drugo ne kuša osim Boga. Duh Sveti dolazi u dušu obilježen onim skupocjenim pečatom krvi Riječi ili ubijenog Janjeta. Ta ga krv potiče da dođe, iako se Duh sam od sebe giba i želi doći.
Taj Duh, koji se giblje, u sebi je supstancija Oca i Riječi. Proizlazi iz Očeve biti i dobrohotnosti Riječi. Kao izvor dolazi u dušu, i ona se u nj utapa. I kao što se dvije rijeke izlivene jedna u drugu tako miješaj u da manja gubi svoje ime uzimljući ime veće, tako isto postupa taj božanski Duh kad dođe u dušu da se s njome spoji. Duša, koja je neznatnija, treba da izgubi svoje ime i prepusti se Duhu. To će učiniti ako se tako preobrati u Duha da postane s njime jedno. Taj Duh – djelitelj bogatstava što su u Očevu krilu i čuvar namisli što se prelijevaju između Oca i Sina – tako blago ulazi u dušu da je nezamjetljiv, i malo je onih koji ga cijene u njegovoj veličini.
Svojom ozbiljnošću i lakoćom dolazi na svako mjesto koje je prikladno i spremno da ga primi. Svi ga čuj u zbog njegova čestog govora i najveće šutnje. Snagom ljubavi – nepokretan, a usto najpokretniji – on ulazi u sve.
Ti, Duše Sveti, ne stojiš u nepromjenjivom Ocu i u Riječi, a ipak si uvijek u O cu i Riječi, i u sebi samome, i u svim blaženim duhovima i stvorenjima. Nuždan si stvorenju zbog krvi što ju je prolila jedinorođena Riječ, koja je iz snažne ljubavi učinila sebe nužnom svome stvorenju. U stvorenjima se smiruješ. Ona se tebi tako raspolažu da po čistoći, primanjem tvojih darova, primaju u sebe sličnost koja je tebi vlastita.
U onima počivaš koji u sebe primaj u učinak krvi Riječi i sebe čine dostojnim boravištem za te. Dođi, Sveti Duše. Neka dođe jedinstvo Oca, dobrohotnost Riječi. Ti si, Duše istine, nagrada svetima, odmor dušama, u tami svjetlo, bogatstvo siromašnima, blago onima koji ljube, gladnima sitost, strancima utjeha. Ti si, napokon, onaj koji sadrži sva bogatstva. Dođi, ti koji si silazeći u Mariju učinio da Riječ postane tijelo, i ostvari u nama po milosti ono što si u njoj izveo po milosti i po naravi.
Dođi! Ti si svakoj čistoj misli hrana, ti izvor svake blagosti, vrhunac sve čistoće. Dođi i oduzmi u nama sve što priječi da nas ti ne uzmeš u se.


Časoslov, služba čitanja VII. TJEDAN KROZ GODINU – Sv. Marija Magdalena de’ Pazzi, djevica
Iz spisa "Dođi Duše presveti!", Roberta Mädera, prezbitera, teologa

Dođi Duše presveti!

Dodi, Duše presveti! Sav svijet dršće pred Tobom. Plaše se vatre, jer ljube više nego Tebe slamu, koja se mlati na guvnu duha svijeta. Smiluj nam se! Boje se oni pred novim Duhovima, laganim i tihim. Jer, kada Ti govoriš narodima, te je kao šum, grmljavina i potres zemlje. Oni ljube svoj mir više nego Tebe. Smiluj im se!
Ti dolaziš kao silni vjetar. Ti prevrćeš sve papirnate kuće i otkidaš suhe grane od stabla u lomljavini. I svi se zemaljski kolosi sa zemljanim nogama ruše pred Tvojim srditim pogledom. Smiluj im se.
Zrak je neugodan. Zapara je nad zemljom. Oblaci se dižu. To isparuje zloća ljudi. Gledaju prema gore. Zamišljeno istražuju vrijeme sutrašnjega dana. Nešto slute. Smiluj im se!
Njihovo je uzdanje bilo mudrost piti. Prorok je njihov profesor. Svećenik je njihov diplomat. Raj je njihov dobrostanje. Evanđelje je njihovo burzovni izvještaj. Sve, što misle i govore i čine, sve miriše po prahu zemaljskom. Ti pak dolaziš s neba, kraljevstva milosti, bez koga smo ništa. Svoje će se nemoći stidjeti. Smiluj im se!
Ti hoćeš, da se napune Tebe. Oni pak hoće da se podijele između Tehe i svijeta. Ti hoćeš, da oni zbore drugi jezik, jezik Tvoje Crkve, katolički jezik, koji oni nazivlju mrtvim jezikom. Oni pak hoće da govore jezikom vremena, koji je ljudska umjetnost stvorila. Oni nas drže za autopiste, sanjare, tuđince, jer još vjerujemo u Tvoju moć. Smiluj im se!
Dodi, Duše presveti! Prosvijetli, ojačaj, posveti, zavladaj, Svemožni! I Duh Sveti reče: Neka bude svjetlost i bi svjetlost! Duhovi! Ima ljudi, koji djelo Kristovo završuju s Velikim petkom.
Sveti Ivan nazivlje antikristima. Slični žig zaslužuju oni, koji o djelu spasenja vele da seže do Uskrsa. Nema božanstva bez Duha svetoga i nema crkvene godine bez Duhova. Božjem Trojstvu odgovara trojstvo vjerskih svetkovina, Duhovi dokončavaju, što je Božić počeo i Uskrs nastavio.
Tekar onda poznajemo kršćanstvo, kada smo razumjeli Duhove. Da, možemo tvrditi, da je najsigurnija i velika kušnja katoličkog mišljenja to, kako se naime držimo prema tajni Duhova, naša ljubav prema Duhu Svetomu. Savršen biti i predati se Duhu svetomu vazda je skupa. Crkva je zajednica svetih, jer je djelo Duha svetoga.

Život, 4,6, 1925.
Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa
(Posl. 130, 14, 27 – 15, 28: CSEL 44, 71 – 73)

Duh Sveti posreduje za nas

Tko ono jedno moli od Gospodina i to traži, sigurno i bez brige moli i ne plaši se da će mu možda naškoditi ako to primi. Što god drugo primili, ako i molimo kako treba, bez toga jednoga ništa ne koristi. Samo je jedan istinit i blažen život: promatrati Božje blaženstvo navijeke u besmrtnosti i neraspadljivosti tijela i duše. Radi toga jednog bez ikakve neumjesnosti tražimo i molimo ostale stvari.
Tko posjeduje to jedno, imat će sve što hoće. Tu se ne može ni htjeti ni imati nešto što ne bi bilo dolično. Tu je izvor života za kojim treba da sada žeđamo u molitvi sve dok živimo u nadi i dok ne ugledamo ono čemu se nadamo, u zaštiti krila Onoga pred kojim je svaka želja naša, da se nasitimo od obilja kuće njegove i napijemo iz izvora slasti njegove. Kod njega je izvor života i u njegovu svjetlu vidjet ćemo svjetlost, kad se zasiti u dobrima naša želja i kad više ništa neće biti što ćemo tražiti jecajući, nego ćemo to posjedovati radujući se.
Budući da sam mir, pa i onaj koji tražimo u molitvi, nadilazi svaki ljudski um, ne znamo što molimo i kad za nj molimo. Ono naime što si ne možemo predočiti, toga niti ne poznajemo. Kakva god misao nadošla, odbacujemo je, odbijamo i ne prihvaćamo, jer smo spoznali da nije to ono što tražimo, premda još ne shvaćamo što bi to bilo.
U nama, dakle, postoji neko, da tako kažem, naučeno neznanje, ali naučeno od Duha Božjega koji pritječe u pomoć našoj slabosti. Kad Apostol kaže: Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo, postojano ga čekamo, odmah nadodaje: Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima.
A onaj koji ispituje srce zna koja je želja Duha, zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete. To ne smijemo tako shvatiti da Duh Sveti, koji je u Trojstvu nepromjenljivi Bog i s Ocem i Sinom jedan Bog, posreduje za svete kao netko tko ne bi bio Bog. Rečeno je: Posreduje za svete, jer čini da sveti posreduju, kao što je rečeno: Iskušava vas Gospodin Bog vaš da dozna da li ga ljubite, to jest da učini da vi znate. Tako čini da sveti posreduju neizrecivim uzdisajima, nadahnjujući im želju za tako velikom, još nepoznatom stvarnosti, koju strpljivo iščekujemo.
Kako se, naime, može govoriti o nečemu što se želi a što se ne poznaje? Istina, ako bi to bilo sasvim nepoznato, onda se ne bi moglo ni željeti, a opet ako bi to bilo očevidno, onda se ne bi moglo željeti niti s uzdisajima tražiti.


Časoslov, služba čitanja XXIX. TJEDAN KROZ GODINU – Petak