Evanđelje

Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! 
( Evanđelje po Marku - Mk 1,15 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Dokumenti II.vatikanskog koncila
  2. Iz Pisama svetog Franje Ksaverskoga
  3. Iz spisa Evanđelje - Božje ili ljudsko djelo?, Alfreda Schneidera, prezbitera
REKAPITULACIJA:

Evanđelje
Hebrejski הבשורה  habsora
Grčki Το Ευαγγέλιο To Evangélio
Latinski Evangelium

Riječ EVANĐELJE pojavljuje se 107 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 14 puta. Ukupno 121 puta.
 - nijedanput se ne pojavljuje u Starom zavjetu.
 - 107 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 20 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Djelima apostolskim : 13 puta

NZ Evanđelja 20
Djela apostolska 13
Poslanice 73
Otkrivenje 1

Ukupno : 107

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Evanđelje po Mateju - Mt 0,0 Evanđelje po Mateju
2 Isus poučava i ozdravlja
(Mk 1, 39; Lk 6, 17–19)
I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. 24I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. 25Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Evanđelje po Mateju - Mt 4,23		 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
3 Ovce bez pastira
I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 36Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. 38Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Evanđelje po Mateju - Mt 9,35		 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
4 Pitanje i svjedočanstvo Ivanovo
(Lk 7, 18–35)
A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 4Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni zbog mene.« 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! 12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 14Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći.« 15»Tko ima uši, neka čuje.« Evanđelje po Mateju - Mt 11,5		 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.
5 Evanđelje jednostavnima
(Lk 10, 21–22)
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 26Da, Oče, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.« Evanđelje po Mateju - Mt 11,25		 Evanđelje jednostavnima
6 Početak nevolja
(Mk 13, 3–13; Lk 21, 7–19)
Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: »Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?« 4Isus im odgovori: »Pazite da vas tko ne zavede! 5Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ I mnoge će zavesti.« 6»A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. 7Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. 8Ali sve je to samo početak trudova.« 9»Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. 10Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. 11Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 12Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« 14»I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.« Evanđelje po Mateju - Mt 24,14		 "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."
7 Pomazanje u Betaniji
(Mk 14, 3–9; Iv 12, 1–8)
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, 7pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 8Vidjevši to, učenici negodovahu: »Čemu ta rasipnost? 9Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.« 10Zapazio to Isus pa im reče: »Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. 11Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 12Izlila je tu pomast na moje tijelo – za ukop mi to učini. 13Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,13		 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
8 Evanđelje po Marku - Mk 0,0 Evanđelje po Marku
9 Propovijedanje Ivana Krstitelja
(Mt 3, 1–12; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–27)
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Evanđelje po Marku - Mk 1,1		 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
10 II. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI
Početak propovijedanja
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Evanđelje po Marku - Mk 1,14		 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
11 Evanđelje po Marku - Mk 1,15 "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
12 Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaćanje evanđelja
(Mt 5, 15; 10, 26; 13, 12; Lk 8, 16–18)
I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? 22Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! 23Ima li tko uši da čuje, neka čuje.« 24I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. 25Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.« Evanđelje po Marku - Mk 4,21		 Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaćanje evanđelja
13 »Hoće li tko za mnom ...«
(Mt 16, 24–28; Lk 9, 23–27; Iv 12, 26)
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. 36Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? 37Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? 38Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.« Evanđelje po Marku - Mk 8,35		 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
14 23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« 24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« 26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« 27Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« 28Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« 29Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni. 31A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.« Evanđelje po Marku - Mk 10,29 Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,
15 Početak nevolja
(Mt 24, 4–14; Lk 21, 8–19)
Tada im Isus poče govoriti: »Pazite da vas tko ne zavede. 6Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. 7Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.« 8»Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.« 9»Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. 10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje.« 11»Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 13Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« Evanđelje po Marku - Mk 13,10		 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje."
16 Pomazanje u Betaniji
(Mt 26, 6–13; Iv 12, 1–8)
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? 5Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju. 6A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 7Ta siromahâ svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.« Evanđelje po Marku - Mk 14,9		 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
17 Sveopće poslanje
(Mt 28, 16–20; Lk 24, 36–49; Iv 20, 19. 23; Dj 1, 6–8)
Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.« Evanđelje po Marku - Mk 16,15		 I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
18 Evanđelje po Luki - Lk 0,0 Evanđelje po Luki
19 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. Evanđelje po Luki - Lk 3,18 I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
20 Ostavlja Kafarnaum i prolazi Judejom
(Mk 1, 35–39)
Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. 43A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« 44I naučavaše po sinagogama judejskim. Evanđelje po Luki - Lk 4,43		 A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan."
21 Isusovo svjedočanstvo o Ivanu
(Mt 11, 2–15)
Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’« 21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene.« 24Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 28Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.« 29Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. 30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti. Evanđelje po Luki - Lk 7,22		 Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje.
22 Žene u službi Isusovoj
Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. Evanđelje po Luki - Lk 8,1		 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica
23 Poslanje dvanaestorice
(Mt 10, 1–15; Mk 6, 7–13)
Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. 2I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. 3I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 4U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. 5Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.« 6Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. Evanđelje po Luki - Lk 9,6		 Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.
24 Evanđelje objavljeno jednostavnima
(Mt 11, 25–27; 13, 16–17)
U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. 22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.« 23Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! 24Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!« Evanđelje po Luki - Lk 10,21		 Evanđelje objavljeno jednostavnima
25 Odakle Isusu vlast?
(Mt 21, 23–27; Mk 11, 27–33)
Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: »Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?« 3On odgovori: »Upitat ću i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?« 5A oni smišljahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu ne povjerovaste?’ 6A reknemo li ‘od ljudi’, sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.« 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reče njima: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.« Evanđelje po Luki - Lk 20,1		 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
26 Evanđelje po Ivanu - Iv 0,0 Evanđelje po Ivanu
27 Šimun čarobnjak
Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: »Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.« 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. Djela apostolska - Dj 8,12		 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
28 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.« 20Petar mu odvrati: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.« 24Šimun odgovori: »Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!« 25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. Djela apostolska - Dj 8,25 Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
29 Filip krsti Etiopljanina
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« 31On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. 36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. Djela apostolska - Dj 8,35		 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
30 Djela apostolska - Dj 8,40 Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
31 34Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.« 39»Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.« 42»On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!« 43»Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.« Djela apostolska - Dj 10,36 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.
32 Crkva u Antiohiji
Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. Djela apostolska - Dj 11,20		 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.
33 26»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.« 32»I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. 36David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, 37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/ 39Neka vam dakle, braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! Djela apostolska - Dj 13,32 I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima
34 Propovijedanje u Ikoniju
U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. 2Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće. 3Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. 4Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. 5Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. 6Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 7Ondje su navješćivali evanđelje. Djela apostolska - Dj 14,7		 Ondje su navješćivali evanđelje.
35 Povratak u Antiohiju sirijsku
Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s učenicima. Djela apostolska - Dj 14,21		 Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.
36 Petrova besjeda
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: »Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.« 12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. Djela apostolska - Dj 15,7		 Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.
37 Djela apostolska - Dj 15,35 PAVLOVO DRUGO MISIJSKO PUTOVANJE EVANĐELJE U EVROPI
38 Poziv u Makedoniju
Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. 7Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 9Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« 10Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. Djela apostolska - Dj 16,10		 Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.
39 Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje
Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas. Djela apostolska - Dj 16,11		 Evanđelje u Evropi. Lidijino obraćenje
40 Oproštaj s efeškim starješinama u Miletu
Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reče im: »Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas – javno i po kućama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.« 22»A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.« Djela apostolska - Dj 20,24		 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."
41 EVANĐELJE U RIMU
Iz Mileta u Jeruzalem
Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. 4Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući. 7Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braću i ostali jedan dan u njih. 8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. Djela apostolska - Dj 21,1		 EVANĐELJE U RIMU
42 Djela apostolska - Dj 21,8 Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.
43 Pozdrav
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje – 2koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim 3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 4postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane 6među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: Poslanica Rimljanima - Rim 1,1		 Pavao,sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -
44 Zahvala i molitva
Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo – 12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. Poslanica Rimljanima - Rim 1,9		 Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se
45 Poslanica Rimljanima - Rim 1,15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.
46 A. OPRAVDANJE
Navještaj poruke o spasenju
Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. Poslanica Rimljanima - Rim 1,16		 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.
47 Unatoč Zakonu
Uistinu, koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. 13Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani. 14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. 16To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. Poslanica Rimljanima - Rim 2,16		 To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
48 Imali su dovoljno svjetla
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? 15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 16Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? 17Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. Poslanica Rimljanima - Rim 10,16		 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
49 Izraelovo obraćenje
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. 26I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. 27I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 28U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Poslanica Rimljanima - Rim 11,28		 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
50 Pavlova misionarska služba
Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga – 16da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos poganâ postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. 17Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 18/ 19Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, 20i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist – da ne bih gradio na temeljima drugih – 21nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. Poslanica Rimljanima - Rim 15,16		 da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.
51 Poslanica Rimljanima - Rim 15,19 Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo,
52 Poslanica Rimljanima - Rim 15,20 i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist – da ne bih gradio na temeljima drugih 
53 Pozdravi Pavlovih suradnika
Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji. 22Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. 23Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. 25Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, 26a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – 27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 16,25		 Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima,
54 Svjetska i kršćanska mudrost
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 26Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 1,17		 Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
55 Opomena
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. 18Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 21Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 4,15		 Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!
56 Pavlov primjer
Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? 2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu. 3Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: 4Zar nemamo prava jesti i piti? 5Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa? 6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? 7Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? 8Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon? 9Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova? 10Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio. 11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? 12Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu? 13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? 14Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,12		 Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu?
57 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,14 Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju
58 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,14 odredio od evanđelja živjeti.
59 15No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti! 16Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. 17Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. 18Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno, ne služeći se svojim pravom u evanđelju. 19Jer premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. 20Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom – premda ja nisam pod Zakonom – da one pod Zakonom steknem; 21onima bez Zakona, kao da sam bez zakona – premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu – da steknem one bez Zakona; 22bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. 23A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. 24Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. 25Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. 26Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, 27nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,16 Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je.
60 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,16 Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.
61 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,18 Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno
62 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,18 ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
63 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 9,23 A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
64 III. USKRSNUĆE MRTVIH
Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spašavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,1		 Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,
65 Apostolsko služenje
Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno – kao od Boga pred Bogom – u Kristu govorimo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 2,12		 Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu,
66 1Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 4,3 Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:
67 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 4,4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.
68 Pavao preporučuje sabirače milostinje
A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 17On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno. 18S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve. 19Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo – na slavu samoga Gospodina i na našu želju 20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. 21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 22Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. 23A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. 24Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,18		 S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve.
69 10A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. 11Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. 12Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 13Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. 14A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. 15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 9,13 Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima.
70 Odgovor na optužbu častohleplja
Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. 13Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. 15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi – po našem mjerilu – prerasti u izobilje: 16i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. 17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 10,14		 Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim.
71 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 10,16 i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području.
72 Pavlova prednost pred protivnicima
O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. 3Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosîte. 5Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. 6Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. 7Ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje? 8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 9U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. 10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. 11Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,4		 Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosite.
73 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,7 Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje?
74 Evanđelje je samo jedno
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. Poslanica Galaćanima - Gal 1,6		 Evanđelje je samo jedno
75 Poslanica Galaćanima - Gal 1,6 Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje,
76 Poslanica Galaćanima - Gal 1,7 koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo.
77 Poslanica Galaćanima - Gal 1,8 Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!
78 Poslanica Galaćanima - Gal 1,9 Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
79 Božji poziv
Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 20Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. 21Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. 22Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 23One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« 24i slavile su Boga zbog mene. Poslanica Galaćanima - Gal 1,11		 Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi,
80 Pavao priznat u Jeruzalemu
Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2Uziđoh po objavi i izložih im – napose uglednijima – evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. 3Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4i to radi uljezâ, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. 5Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas! 6A oni koji štogod znače – bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko – ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 7Nego, naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane – 8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima – 9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! 10Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. Poslanica Galaćanima - Gal 2,2		 Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.
81 Poslanica Galaćanima - Gal 2,5 Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!
82 Poslanica Galaćanima - Gal 2,7 Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane
83 Petar i Pavao u Antiohiji
A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 12doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. 13Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. 14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?« Poslanica Galaćanima - Gal 2,14		 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
84 Pavlovo evanđelje
Mi smo podrijetlom Židovi, a ne »grešnici iz poganstva«. 16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. 17Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 18Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. Poslanica Galaćanima - Gal 2,15		 Pavlovo evanđelje
85 Pavao i Galaćani
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? 17Oni revnuju za vas, ne časno, nego – odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. 18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, 19dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. 20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. Poslanica Galaćanima - Gal 4,13		 Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.
86 Poslanica Galaćanima - Gal 5,1 EVANĐELJE KRŠĆANSKE SLOBODE
87 11U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade 12da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu. 13U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove. Poslanica Efežanima - Ef 1,13 U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
88 Pavao poslužitelj otajstva Kristova
Radi toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane... 2Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 4Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju, 7kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove. 8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova 9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, 10da sada – po Crkvi – Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja 11zasnovana – po naumu o vjekovima – u Kristu Isusu Gospodinu našemu. 12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! Poslanica Efežanima - Ef 3,6		 da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju,
89 9Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. Poslanica Efežanima - Ef 4,11 On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje
90 Duhovni boj
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. Poslanica Efežanima - Ef 6,15		 potpašite noge spremnošću za evanđelje mira!
91 Poslanica Efežanima - Ef 6,19 i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja
92 Zahvala i molitva
Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. Poslanica Filipljanima - Fil 1,5		 zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada -
93 Poslanica Filipljanima - Fil 1,7 I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti.
94 Pavlovi okovi promiču evanđelje
A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. Poslanica Filipljanima - Fil 1,12		 Pavlovi okovi promiču evanđelje
95 Poslanica Filipljanima - Fil 1,12 A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja
96 Poslanica Filipljanima - Fil 1,16 ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja;
97 Borba za vjeru
Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 28ne plašeći se ni u čemu protivnikâ. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 29Jer vama je dana milost: »za Krista«, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 30isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete. Poslanica Filipljanima - Fil 1,27		 Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama -
98 Poslanica Filipljanima - Fil 1,27 da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru
99 Timotejevo i Epafroditovo poslanje
Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. 25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 26Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. Poslanica Filipljanima - Fil 2,22		 A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju.
100 POSLJEDNJI SAVJETI
Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. 3Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. 4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. 8Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! 9Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! Poslanica Filipljanima - Fil 4,3		 Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života.
101 Zahvala za poslanu pomoć
Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. 11Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. 12Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. 13Sve mogu u Onome koji me jača! 14Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. 15A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. 16Čak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali. 17Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist. 18Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. 19A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. 20Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. Poslanica Filipljanima - Fil 4,15		 A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini.
102 Zahvala za vjeru i dobročinstvo
Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. 4Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine – 6evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Poslanica Kološanima - Kol 1,6		 evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini,
103 Kološani dionici spasenja
I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, 22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. 23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem. Poslanica Kološanima - Kol 1,23		 Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem.
104 I. ODNOS MISIONARA PAVLA I SOLUNJANA
1. OSNUTAK CRKVE
Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,5		 jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili.
105 Pavlovo djelovanje u Solunu
Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. 3Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, 4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. 5Nikada se zaista, kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom. 6Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih – 7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. 8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. 9Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. 10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, 12poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 2,2		 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.
106 Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 2,4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.
107 Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 2,8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
108 Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 2,9 Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
109 Pavao šalje Timoteja u Solun
Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami 2te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri 3da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: 4doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. 5Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 3,2		 te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri
110 I. ŽAR I USTRAJNOST SOLUNJANA
Zahvala, poticaj, nagrada
Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 4tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 5One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. 6Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukôm, 7a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, 8u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. 9Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, 10kada – u onaj Dan – dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama. 11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 12te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 1,8		 u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa.
111 Poticaj na ustrajnost
Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po našem evanđelju – na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 15Stoga, braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju bilo pismom. 16A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,14		 Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.
112 Prava uloga Zakona
A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku – 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 1,11		 po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno.
113 1. PAVAO POTIČE TIMOTEJA NA VJERNOST EVANĐELJU
Milosti koje je Timotej primio
Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga, 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, 10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 1,6		 PAVAO POTIČE TIMOTEJA NA VJERNOST EVANĐELJU
114 Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 1,8 Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga
115 Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 1,10 a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju
116 Smisao patnjâ kršćanskog apostola
Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu 2i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. 3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. 4Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio. 5I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. 6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. 7Shvati što govorim! Ta dat će ti Gospodin razum u svemu. 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,8		 Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju.
117 Zauzimanje za Onezima
Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti, 9poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. 12Šaljem ti ga – njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. 18Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. 19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! 20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! 21Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti nego te molim. Poslanica Filemonu - Flm 1,13		 Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja.
118 Ljubav
Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 25ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,25		 ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.
119 1Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem – jer tko trpi u tijelu, okanio se grijeha – 2da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama, nego po Božjoj volji. 3Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju poganâ, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. 4Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. 5Polagat će oni račun Onomu tko je već spreman suditi žive i mrtve. 6Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju – u duhu. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,6 Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu.
120 Sažetak poslanice
Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? 18I ako se pravednik jedva spašava, opak i grešnik gdje da se pojavi? 19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,17		 Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju?
121 Anđeli navješćuju čas suda
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Viče iza glasa: »Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!« 8Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!« 9Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 10pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.« 12U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. 13I začujem glas s neba: »Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!« Otkrivenje - Otk 14,6		 I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

EVANĐELJE, grč. euangelion=dobra vijest.
U tome doslovnom prijevodu najjasniji je onaj zahtjev koji Isus postavlja svojom porukom. Adresat te poruke ponajprije je siromašni čovjek (Mt 11,5) koji je sam sebe i svoju situaciju u svijetu i prema Bogu tako prozreo da bi morao očekivati, polazeći od sebe, odbačenost. Sadržaj te vijesti je već prisutna činjenica daje milosna vladavina Božja u Isusu Kristu već postala prisutna i osloboditeljski djelotvorna (Mk 1,14 si) u ovom svijetu, za koji se mislilo da je već odbačen.
U kasnijim spisima NZ proširuje se pojam evanđelja na poruku i vijest o onome što se u Isusu Kristu dogodilo i što su čuli Isusovi učenici. Time i sama egzistencija, govori i život Isusov postaju sadržaj evanđelja. U tom smislu ono je neposredno »evanđelje«, tj. dobra vijest ljudima poslana od Boga. Prema jedincatosti te vijesti upotrebljeva se riječ evanđelje u Pismu samo u singularu.
Evanđelje je tek kasnije (u množini) ono pismeno fiksiranje poruke učenika kako ga imamo u četiri evanđelja (evanđelje po Mateju, Marku, Luki, Ivanu). Kad je tim spisima bilo dano ime evanđelje, onda dolazi do izražaja njihov karakter kao misijski spis (propovijed). To je propovijed Crkve o onoj riječi i događaju kojim je ona sama konstituirana .

Izreke svetaca:

Evanđelje je u prvome redu iskustvo,
a tek onda nauk.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Susret sa živim Bogom:
Mesija je došao.
To je Isus iz Nazareta.
Činio je sve ono što su
proroci o njemu govorili.
Pokazao je da ima moć nad Zlim i
nad bolestima, smrću,
grijehom i prirodom.
Donio je Radosnu vijest za
sve ljude i za svakog čovjeka.
Tražio je samo obrat njemu i
vjeru u njega.
Koji su to učinili,
činili su djela kaje je činio i on.
Usred krvavih stranica povjesti
uvijek je sjala nada:
prisutnost Evanđelja o Isusu Kristu.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Najprije evangelizacija, 1977.:
Onaj koji se evangelizira mora dakle
najprije čuti poruku Evanđelja.
U njemu se zatim treba dogoditi želja
da tu poruku spasa prihvati i ostvari.
On mora izići iz sebe,
želi li postati kršćaninom,
prihvatiti Isusa Krista i odbaciti
svoj grijeh i sve kumire
u sebi i oko sebe.
Povjerovati naime Evanđelju znači
dopustiti da ono oblikuje u njemu
razumijevanje svijeta i Boga.
To znači odreći sé svoje sliké Bogä i
svojega stajališta prema svijetu,
grijehu, smrti i životu te prihvatiti
ono stajalište koje sugerira Krist.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

"Nema nauke bolje, dragocjenije i sjajnije
nego što je tekst evanđelja.
Promatrajte i čuvajte [u srcu] što je Krist,
nas Gospodin i Učitelj,
svojim riječima učio i svojim djelima izvršio."

Sv. Cezarija Mlađa (?)

"Evanđelje me prije svega zaokuplja za vrijeme molitve;
u njemu nalazim sve što je potrebno
mojoj siromašnoj duši.
U njemu otkrivam uvijek nove spoznaje,
skrivena i otajstvena značenja".

Sv. Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz De oratione, 6 :
Gospodnja je molitva
doista sažetak svega Evanđelja.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz nagovora Evangelii nuntiandi :
Obitelj kao i Crkva mora biti mjesto
gdje se Evanđelje prenosi i odakle ono zrači.
U krilu takve obitelji,
koja je svjesna svog poslanja,
svi njeni članovi evangeliziraju
a ujedno su svi evangelizirani.
Ne samo da roditelji svojoj djeci
prenose Evanđelje već to isto Evanđelje
oni mogu primiti i od njih
pošto je duboko proživljeno.
Obitelji evangeliziraju i
mnoge druge obitelji kao i
sredinu u kojoj žive.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz nagovora Evangelii nuntiandi :
Crkva to znade.
Ona je duboko svjesna da se Spasiteljeva riječ
— ‘Treba da navješćujem Evanđelje o Kraljevstvu Božjem’ –
posvema na nju odnosi.
Ona dragovoljno dodaje sa sv. Pavlom:
‘Jer, što navješćujem Evanđelje,
nije mi na hvalu, ta dužnost mi je.
Doista, jao meni ako Evanđelje ne navješćujem!

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz nagovora Evangelii nuntiandi :
Današnji čovjek radije sluša svjedoke
nego učitelje (…) i ako sluša učitelje,
sluša ih jer su svjedoci.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz nagovora Evangelli nuntiandi, br 75.:
Po Duhu Svetome Evanđelje prodire u bit svijeta
jer upravo on uči raspoznavati znakove vremena,
Božje znakove, koje evangelizacija uočava
i vrednuje unutar ljudske povijesti.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz nagovora Evangelli nuntiandi, br 20.:
Lom između Evanđelja i kulture
bez sumnje je velika drama naše epohe.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz nagovora Evangelli nuntiandi, br 18.:
Svrha evangelizacije zapravo je unutrašnja promjena i,
ako bi se smjelo izraziti jednom riječi,
Crkva naviješta Evanđelje
dok samom božanskom snagom Poruke
koja se naviješta ide za tim da
istovremeno obrati osobnu i
kolektivnu svijest ljudi,
njihovo djelovanje, život i
njihove stvarne životne sredine.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Apostolski nagovor - Navještanje evanđelja, 1975.:
 Objaviti Isusa Krista i njegovo evanđelje
onima koji ga ne poznaju već od duhovskog jutra
temeljni je program Crkve,
preuzet kao baština
od svog Utemeljitelja.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa poruka pape okupljenima na Sinodi 23.12.1974.:
 Ljudsko dostojanstvo ima svoj korijen
u slici i u odsjaju Boga
koji postoje u čovjeku.
Zbog toga su sve osobe
u biti među sobom jednake.
Potpun osobni razvoj jest
manifestacija te Božje slike u nama.
U času koji upravo proživljavamo
Crkva je stekla veoma živu
svijest o toj istini.
Ona također veoma žarko vjeruje
da je unapređivanje čovjekovih prava
zahtjev Evanđelja te da ovaj treba
da zauzme središnje mjesto
u njezinu služenju.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Evangelii nuntiandi, 46:
Ima li zapravo neki drugi
način da se preda Evanđelje
osim da se drugome prenese
iskustvo vlastite vjere?

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz pobudnice Ecclesia in Europa (br.120,121):
Europo, dok stojiš na početku
trećeg tisućljeća: Vrati se sebi.
Budi to što jesi.
Ponovno otkrij svoje početke.
Oživi svoje korijene.'...
Ne boj se!
Evanđelje nije protiv tebe,
već je uz tebe…

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Sakrament pomirenja i euharistije, 1995.:
 Evanđelje života nalazi se u srcu Isusove poruke.
Crkva ga svaki dan s ljubavlju prihvaća i
naviješta hrabrom vjernošću kao radosnu vijest
ljudima svakog vremena i kulture.
U osvit spasenja, rođenje jednog djeteta
proglašava se veselom viješću:
"Evo, javljam vam blagovijest,
veliku radost za sav narod:
danas vam se u gradu Davidovu
rodio Spasitelj — Krist Gospodin' (Lk 2,10-11)«

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Sapientia christiana, 1979.:
Potrebno je da se sva ljudska
kultura prožme Evanđeljem.
Naime, kulturni ambijent u kojem čovjek živi
ima velik utjecaj na njegov način mišljenja i
dosljedno na način ponašanja;
stoga je rascjep između vjere i kulture
velika zapreka evangelizaciji,
dok je, naprotiv, kultura prožeta kršćanskim duhom
sredstvo koje pospješuje širenje Evanđelja.
Osim toga, Evanđelje koje je namijenjeno
svim narodima svake dobi i kraja
ne veže se posebno ni s jednom zasebnom kulturom
(cum nulla particulari cultura unice coneetitur),
nego treba da sve kulture prožme
tako da ih prosvijetli svjetlom božanske Objave,
da ponašanja ljudi pročisti i obnovi ih u Kristu...

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Evangelium vitae, 1995.:
 Baš kroz odgoj djece obitelj ponajviše
izvršava svoje poslanje navještanja
Evanđelja života.
Riječju i primjerom, u svakodnevici
odnosa i odluka, djelima i konkretnim znakovima,
roditelji uvode svoju djecu u istinsku slobodu,
koja se ostvaruje iskrenim samodarivanjem,
i odgajaju u njima poštivanje drugoga,
osjećaj za pravednost, srdačno primanje,
dijalog, velikodušno služenje, solidarnost i
svaku drugu vrijednost koja pomaže
da se život živi kao dar.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa A. Schneider: H. Schlier — život za Božju riječ:
Vjerom u Božje otkupiteljsko djelo
koje se dogodilo na Kristovu križu i
u njegovu uskrsnuću čovjek prelazi
iz neotkupljene egzistencije u otkupljenu.
Sve ovisi o tome da križ
postane stvarnost sadašnjeg trenutka,
da ga čovjek osobno susretne i doživi.
Do tog susreta dolazi kad se naviješta evanđelje.
Krist je stvarno među nama prisutan u kerigmi,
u navještaju evanđelja.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa A. Schneider: H. Schlier — život za Božju riječ:
Govor evanđelja može stoga razumjeti
samo onaj koji zauzme osobni stav prema njemu,
te ga prihvati ili odbije.
Namjera evanđelja i nije pripovijedati
dogođene činjenice,
nego progovoriti čovjeku o njemu samome,
protumačiti mu njegovu vlastitu egzistenciju.
Prema Novom zavjetu dva su temeljna oblika egzistiranja:
nevjerni, neotkupljeni koji bi htio sam sobom raspolagati,
sam sebi dati smisao u sadašnjosti i budućnosti,
pa ga upravo zato i gubi, i vjerni,
otkupljeni koji sebe shvaća kao Božje stvorenje,
te po vjeri u Božju milost dopušta
da mu Bog daruje život i oslobodi ga.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa J. Antolović, Srce Isusovo - evanđeoski izvor,1987.:
Već struji rijeka neiscrpne vode;
dijeli se u četiri toka
što napajaju čitavu zemlju.
To se ostvaruje u Crkvi.
Budući da je ta rijeka Krist,
njega naviješta po svem svijetu
četverostruko evanđelje.
Ono se širi po svoj zemlji i
posvećuje sve one koji vjeruju u Krista.
I zbog toga, kako je nagovijestio prorok,
iz Njegova će boka poteći rijeka.

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Iz spisa Nakana Apostolata molitve, studeni 1989.:
Evanđelje ulazi u srca i živote ljudi
samo kroz vrednote njihove vlastite kulture.
To su prije mnogo stoljeća
dobro shvaćali slavenski apostoli
sv. Ćiril i Metod.
Crkva u svom navještanju Evanđelja
prihvaća mentalitet svakog naroda,
poštiva njihov način života, mišljenja i molitve.
Samo u takvim povoljnim okolnostima
pozitivne vrednosti kulture i tradicije
mogu se skladno slijevati u
jednu cjelinu s Evanđeljem i dati
novi zamah za život i napredak naroda.

Petar Galauner, prezbiter DI (1929.)

Iz spisa C.Carretto, Pustinja u gradu:
Zbog evanđelja sam spreman otići
do kraja svijeta i živjeti do
sudnjeg dana...

Sv. Charles de Foucauld, prezbiter i pustinjak (1858.-1916.)

Iz spisa Grijeh – Krivnja – Oproštenje. Konture nauka o otkupljenju, 2018.:
Onaj tko čovjeka proglašava vječnim pacijentom,
koji ne može promijeniti svoje ponašanje,
budući da je ono samo izraz njegovih
genetskih, neuronalnih, psihičkih,
kulturalnih i socijalnih obilježja,
oduzima mu dostojanstvo.
Evanđelje odolijeva ovome iskušenju –
i govori na veličanstven način o čovjeku.
Potpuna pribrojivost njegove krivnje
rječit je izraz za visinu njegova poslanja.

Bertram Stubenrauch, prezbiter, teolog (1961.)

Iz spisa Pisma 18, 1-2.:
Briga navješćivanja, koju je Gospodin
naložio apostolima prešla je na sve
Gospodinove svećenike zajedno.
Pravom nasljedstva smo svi mi,
koji mjesto njih po raznim krajevima
propovijedamo Gospodinovo ime,
obvezani brinuti se za navješćivanje
Evanđelja na temelju rijeĉi,
koja im je kazana:
Idite, učinite sve narode mojim
učenicima (Mt 28,20).
Pripazit, braćo moja, jer primismo
skupni nalog.
Htio je da i mi svi radimo ono
što je njima svima zajedno
naložio.

sv. Celestin I. , papa (?-432.)

Iz spisa Duša svakog apostolata:
 Evanđelje mora prodrijeti u sve slojeve
društva te mu oživjeti sve snage.
Ništa što je ljudsko ne smije
ostati izvan Kristova utjecaja.
Kristovo otajstvo, njegovo evanđelje,
njegov nauk, njegova Crkva nalaze
mjesto u svim problemima
koji zaokupljaju ljude.
Potrebno je dakle sve bolje i bolje
upoznavati osobu Krista i poruku
koju donosi svijetu.
Sv. Petar traži da budemo
»uvijek spremni na odgovor svakomu koji
od vas zatraži obrazloženje nade
koja je u vama« (1 Pt 3,15).

Jean-Baptiste Chautard, redovnik trapist, spisatelj, teolog (1858.-1935.)

Iz spisa Živjeti pravednost, 1974.:
 Zadaća je Crkve da propovijeda Evanđelje,
ali da ga propovijeda onako
kao što je to činio Krist,
naš Gospodin, ne riječima, već djelima;
ne tako da se o tome govori,
već da se prema tome živi i umire za to.

Pedro Arrupe, prezbiter DI, 28.general Družbe Isusove (1907.-1991.)

Iz spisa Živjeti pravednost, 1974.:
 Evanđelje je poruka ljubavi.
No ljubav zahtijeva pravdu.
Evanđelje je stoga također i poruka pravde;
ono je radosna vijest za siromahe.
I mi treba da je ne samo propovijedamo
time što je naučavamo,
već da za nju i svjedočimo.

Pedro Arrupe, prezbiter DI, 28.general Družbe Isusove (1907.-1991.)

Iz spisa Čovjekova sloboda, 1973.:
 Evandelje neće nikad biti potpuno otkriveno.
Ono je neprestani izazov.
I Riječ koja je Sin Božji,
dala nam se po Evanđelju
i svi smo na nju pozvani...
S tom Riječi ne može nitko manipulirati...
Ona poziva na jednu novu stvarnost.
Naša je dužnost da tu Riječ čujemo i
da po njoj živimo.

Josip Turčinović, prezbiter, teolog, profesor (1933.-1990.)

Iz spisa Uvod Novoga zavjeta na grčkom :
 Da smo ga vidjeli vlastitim očima,
ne bismo imali tako točno poznavanje Krista
kakvo nam daju evanđelja koja opisuju
Njegovo naučavanje, iscjeljivanje,
umiranje i uskrsnuće,
kao da se odvija u našoj prisutnosti.
Ako nam se bilo gdje pokažu
otisci Kristovih stopala,
mi kleknemo i klanjamo im se.
Zašto radije ne poštujemo živu i
dinamičnu sliku Krista u ovim knjigama...

Erazmo Roterdamski, prezbiter, književnik, filozof (1465.-1536.)

Iz spisa Reg. 2a,l.:
 Pravilo i život manje braće jest ovo:
opsluživati sveto Evanđelje
Gospodina našega Isusa Krista, živeći u
poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Život, Geolozi prema vjeri, 1922.:
Ima sigurno u prirodi sakriveno evanđelje,
koje se uvijek u njoj naviješćalo,
ali često gluhim ušima.
Trebalo je neizmjerno znanje i ljubav Isusova,
da nam ga jasno protumače.
Dašto ovo su evanđelje (prirode)
baš kao i kršćansko moderni pesimistički
propovjednici borbe za opstanak
pretvorili u žuč i gorčinu,
ali ljudi zdrave pameti vole Kristovo tumačenje,
jer više napunja srce utjehom i nadom.

William Dawson, geolog (1820.-1899.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Duh siromaštva, osjećaj privremenosti,
današnjica Evanđelja prijeko su potrebni
ustanovi da nas nitiko ne otrgne
od svježine Evanđelja.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Evanđelje pravde, 1967.:
Evanđelje, punina Zakona i proroka,
sadrži pozive, načela, klice sposobne
stvarati bez prestanka pravdu i
solidarnost među ljudima prema ekonomskim i
socijalnim prilikama svake epohe i
svake civilizacije.

Paul Gauthier, teolog (1914.-2002.)

Iz spisa Kršćanin kao buntovnik, 1968.:
Evanđelje je Božja riječ
koja se ne sastoji u »govorima«,
nego u »akciji«, riječ koja nije u
frazama i slogovima,
nego »na kraju krajeva - u rukama i nogama«,
riječ koja se sastoji u »pozivu «
što zahtijeva sasvim konkretan odgovor
koji glasi »svaki put kad ste učinili
nešto jednome od moje najmanje braće,
to ste meni učinilii«.

Harvey Cox, teolog (1929.)

Iz spisa Glaube und Geschichte, 1970.:
Kao završetak povijesti
Krist je ujedno konačan početak.
Zbog toga bi se povijesnost Evanđelja
krivo shvatila, ako bi se od Evanđelja
napravila neka izolirana
povijesna veličina prošlosti.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Glaube und Geschichte, 1970.:
Kršćanstvo je okrenuto prema budućnosti,
prema uskrslom Kristu,
u kojega zajedno s cijelim svijetom
mora urasti i u nj se obući.
Evanđelje koje o tom govori
ne može biti neka prošlost
nego trajna i živa prisutnost.
Ta trajna povijesna prisutnost
jest »pneuma« — Duh;
on je način kako je Krist
trajno prisutan u Crkvi.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Glaube und Geschichte, 1970.:
Ako Evanđelje predstavlja ne samo prošlu
nego isto tako i sadašnju i u
budućnost otvorenu veličinu,
tada u svakoj situaciji pruženo
svjedočanstvo Evanđelja ne može biti
puki zaključak ili promjena
prijašnjih svjedočanstva.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Prezbiter - službenik riječi, 1978.:
Evanđelje je u svakoj situaciji
»stvaralački novo«, tim i provokativno.
Zbog toga i propovijedanje
mora biti takvo.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Gesù di Nazaret, I:
Čitavo Ivanovo Evanđelje nije samo
svjedočanstvo nutarnje vjere,
nego svjedočanstvo povezano uz ono
što se vidjelo, čulo, osjetilo.
Tako ono ’vidjesmo’ (etheasametha) (Iv 1,14)
označuje ne samo gledanje vjere nego također
opipljivo historijsko iskustvo.

Marcello Bordoni, prezbiter, profesor, teolog (1930.-2013.)

Iz spisa Metode osnovnog pastorala
za ponovnu evangelizaciju Europe, 1990:
 Evanđelje mora prodrijeti u kulture,
a to se naziva inkulturacija.
Treba velike hrabrosti i
mnogo naprezanja da bi se
jednu kulturu evangeliziralo.
Najprije pitaju ljudi za evanđelje na
temelju životnog svjedočanstva kršćana.
Poslije toga slijedi naviještanje,
da bi se postigao pristanak srdaca.
Tek tada slijedi krštenje i
pristupanje euharistiji.

Karl Gastgeber, teolog, profesor (1920.-2001.)

Iz spisa Okrugli stol o 100.god. rođenja fra B.Dude, 2024.
Kad se nađeš pred evanđeoskim tekstom
najprije potraži glagole,
da vidiš koji su to nosivi glagoli
na kojima počiva evanđelje
jer će te oni voditi i usmjeravati
kojim putem trebaš hoditi.

Bonaventura Duda, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1924.-2017.)

Iz spisa Dnevnik, 7.4.1957.:
Evanđelje je knjiga koja se neće
nigda zatvoriti i koja se svaki dan
ispisuje u vjerničkom srcu.
Lakše je ugasiti požar
nego Evanđelje.

Julien Green, spisatelj (1900.-1998.)

Iz spisa Christliche Wurzeln einer europaischen Gesellschaft, 2002.:
Crkva mora najprije vršiti ono
što je njezina iskonska zadaća i
što ona svakodnevno čini:
naviještanje Evanđelja.
Svi napori oko obnove posljednjih desetljeća,
pa i nakon Drugoga vatikanskog sabora,
idu za tim da sama Crkva sve više bude
sposobna ljudima našega vremena
naviještati Evanđelje.
Ta je zadaća iz dobrih razloga
nazvana novom evangelizacijom.

Karl Lehmann, kardinal (1936.-2018.)

Iz spisa Wir Nachbarn der Kommunisten, 1975.:
 Mi branimo Boga kao naše vlasništvo,
mi Njega naviještamo ne kao
život svakog života, kao neposrednog
bližnjega svega onog što živi.
Mi nismo nikakvi tumači vječne Božje novosti,
već samo polemičari koji branimo jednu
viziju života koja bi trebala sve nadživjeti.
Mi ne navijestamo nikakvu dobru vijest
jer Evanđelje nije više za nas nikakva novost,
mi smo na njega naviknuti,
ono je postalo za nas stara novost.

Delbrel Madeleine, pjesnikinja i mističarka (1904.-1964.)



Katekizam katoličke crkve:

125 Evanđelja su srž čitavog Svetog pisma, "jer su poglavito svjedočanstvo o životu i nauci utjelovljene Riječi, našega Spasitelja".

126 Pri oblikovanju Evanđelja mogu se razlikovati tri razdoblja:
1. Život i učenje Isusovo.
Crkva čvrsto drži da četiri evanđelja, "kojima bez sustezanja potvrđuje povijesnost, vjerno predaju ono sto je Isus, Sin Božji, dok je živio među ljudima, za njihovo vječno spasenje zaista učinio i učio sve do dana kad je bio uzet".
2. Usmena predaja.
"Poslije Gospodinova uzašašća, ono što je On rekao i učinio Apostoli su predavali svojim slušateljima s onim punijim razumijevanjem koje su sami - poučeni slavnim događajima Kristovim i svjetlom Duha istine - uživali".
3. Pisana evanđelja.
"Sveti su pisci napisali četiri Evandjelja tako da su - iz mnoštva onog što je bilo usmeno ili već i pismeno predano - neke stvari probrali, a nešto sazeli ili - s obzirom na prilike u Crkvama - razvili. Oni su u tom zadržali oblik navještaja, ali uvijek tako da nam priopće nepatvorenu istinu o Isusu".

127 Četveroliko evanđelje zauzima u Crkvi jedinstveno mjesto. Svjedoci to štovanje koje mu iskazuje liturgija i izuzetna privlačna snaga koja je u svim vremenima djelovala na Svece.
"Nema nauke bolje, dragocjenije i sjajnije nego što je tekst evanđelja. Promatrajte i čuvajte [u srcu] sto je Krist, naš Gospodin i Učitelj, svojim riječima učio i svojim djelima izvršio."
"Evanđelje me prije svega zaokuplja za vrijeme molitve; u njemu nalazim sve što je potrebno mojoj siromašnoj duši. U njemu otkrivam uvijek nove spoznaje, skrivena i otajstvena značenja".

Dokumenti II.vatikanskog sabora

Iz DOGMATSKE KONSTITUCIJE »LUMEN GENTIUM« - Svjetlo naroda

Nekršćani

16. Oni napokon koji još nisu primili Evanđelje, na različne se načine svrstavaju u Božji Narod.
U prvom redu onaj narod kojemu su bili dani zakoni i obećanja i iz kojega se rodio Krist po tijelu (usp. Rim 9, 4—5), narod po izabranju veoma drag radi svojih otaca, jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv (usp. Rim 11, 28-29). Ali odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovije dajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnomu Bogu, koji će suditi ljude na Sudnji dan.
Bog nije daleko ni od onih koji traže nepoznatoga Boga u utvarama i u likovima, jer on svima daje život i dah i sve stvari (usp. Dj ap 17, 25—28), i kao Spasitelj hoće da se svi ljudi spase (usp. 1 Tim 2, 4).
Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti, mogu postići vječno spasenje. Božanska Providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu još došli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne bez božanske milosti, postići pravi život. Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra pripravom za Evanđelje i kao dano od Onoga koji rasvjedjuje svakoga ĉovjeka da napokon ima život. Ali često su ljudi prevareni od Zloga bili zaluđeni u svojim mislima i zamijenili Božju istinu lažju, služeći više stvoru nego Stvoritelju (usp. Rim 1, 21 i 25) ili su živeći i umirući bez Boga u ovom svijetu, izloženi skrajnjem očaju. Zato Crkva, da bi promicala slavu Božju i spasenje svih tih, sjećajući se zapovijedi Gospodinove »propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju« (Mk 16, 15), marljivo nastoji oko misija.

Dokumenti II.vatikanskog sabora

Iz DOGMATSKE KONSTITUCIJE »DEI VERBUM« o božanskoj objavi

Apostolsko podrijetlo Evanđelja
18. Nikome ne može izbjeći da među svim Pismima, pa i onima Novog zavjeta, Evanđeljima pripada prvenstvo, jer su ona poglavito svjedočanstvo o životu i nauci Riječi utjelovljene, našega Spasitelja. Četiri Evanđelja imaju apostolsko podrijetlo: to je Crkva uvijek i posvuda držala i drži. Jer ono što su apostoli po nalogu Kristovu propovijedali, to su poslije pod dahom božanskoga Duha oni sami i apostolski muževi nama pismeno predali: temelj vjere — četveroliko Evanđelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu.
Povijesni značaj Evanđelja
19. Sveta Majka Crkva čvrsto je i s najvećom postojanošću držala i drži da četiri navedena Evanđelja, kojih povijesnost bez sustezanja tvrdi, vjerno predaju ono što je Isus, Sin Božji, dok je živio među ljudima, za njihovo vječno spasenje zaista učinio i učio sve do dana kad je bio uzet (usp. Dj 1, 1-2), Apostoli su dakako, poslije Gospo dinova uzašašća, ono što je On bio rekao i učinio predali svojim slu šateljima s onim punijim razumijevanjem koje su sami — poučeni slavnim događajima Kristovim i svjetlom Duha istine — uživali.
A sveti su pisci napisali četiri Evanđelja tako da su — iz mnoštva onog što je bilo usmeno ili već i pismeno predano — neke stvari probrali, a nešto saželi ili — s obzirom na prilike u Crkvama — raz vili. Oni su u'svemu tome, napokon, zadržali oblik navještaja, ali uvijek tako da nam priopće nepatvorenu istinu o Isusu. Jer — pisali oni iz vlastitog pamćenja i sjećanja, ili na temelju svjedočanstva onih »koji su od početka bili očevici i postali sluge Riječi« — pisali su s tom nakanom da upoznamo »istinu« onih riječi o kojima smo poučeni (usp. Lk 1, 3-4).

Iz Pisama svetom Ignaciju svetog Franje Ksaverskoga, prezibtera

Jao meni ne budem li navješćivao evanđelje!

Obašli smo sela novokrštenika što su pred malo godina primili kršćanska otajstva. U toj zemlji nema Portugalaca jer je odveć neplodna i presiromašna. Kršćanski urođenici nemaju svećenika pa ne znaju ništa drugo nego da su kršćani. Nikoga nema da im obavi božanski čin, nikoga da preda Vjerovanje, Očenaš, Zdravomariju i Božje zapovijedi.
Otkako ovamo stigoh nisam odahnuo. Marljivo obilazim selima i svetom vodom umivam nekrštenu djecu. Tako sam izbavio od grijeha silno velik broj djece što ne znaju, kako se ono veli, ni što je lijevo ni što je desno. Od djece ne mogoh obaviti božansku službu, niti što založiti ili počinuti dok ih ne bih naučio koju molitvu. Otada počeh shvaćati da je takvih kraljevstvo nebesko.
Samo bi bezbožnik mogao odbiti takvo bogoljubno navaljivanje. Zato počeh od ispovijesti Oca i Sina i Duha Svetoga. Zatim sam ih upućivao u Apostolsko vjerovanje, Očenaš, Zdravomariju. Zapazio sam u njih veliku darovitost. Kad bi bilo vjeroučitelja, ne sumnjam da bi postali vrlo dobri kršćani.
Premnogi ovdje samo zato ne postaju kršćani jer nema nikoga da ih privede kršćanstvu. Stoga me prečesto obuzme želja da protrčim evropskim učilištima, osobito pariškim, pa da luđački iza glasa vičem i prisilim sve one koji imaju više učenosti nego ljubavi. Vikao bih: »Jao, kako su mnoge duše, vašom krivnjom, isključene iz neba te se strovaljuju u pakao!«
O kad bi oni onako žarko kako se predaju znanosti prionuli uz ovaj posao, da bi mogli položiti Bogu račun za svoju učenost i povjerene talente! A kad bi mnogi od njih, potaknuti tom mišlju i pobuđeni razmatranjem božanskih zbilja, zapostavili svoje planove i ljudsku zaposlenost i posve se predali Božjoj volji i pozivu te iz sve duše zavapili: Evo me, Gospodine! Što hoćeš da činim? Pošalji me kamo god hoćeš, pa i u Indiju!
Časoslov, služba čitanja 3.12. - Sv. Franjo Ksaverski, prezbiter
Iz spisa Evanđelje - Božje ili ljudsko djelo? Alfreda Schneidera, prezbitera

Evanđelje — put do povijesnog Isusa

Duh je Sveti pomalo objavljivao Crkvi dužinu — širinu — visinu — dubinu Isusove tajne (usp. Ef 3,18). Tijekom prvih desetljeća Isus je u njezinim očima bivao sve veći i ljepši. Pošto je ta spoznaja dozrela, sjeli su evanđelisti i napisali svoja djela. Trag je ove božanske pustolovine ostao ucrtan u naša evanđelja. Tri se sloja u njima jasno razlikuju.
1. Događaj. Pred očima izabranih svjedoka Isus živi, propovijeda, liječi, tješi, trpi i umire. Očevom silom uskrišen je. Događaji se upisuju u pamćenje, razum i srce svjedoka.

2. Riječ. Nakon Pedesetnice apostoli propovijedaju Isusa, pozivaju na obraćenje, krste u Isusovo ime, osnivaju crkve. U njima se okupljaju Židovi, Grci, Rimljani, ljudi raznih sredina, razni mentaliteti i kulturni krugovi. Crkva im donosi Radosnu vijest i odgovara na njihova pitanja u svjetlu Isusova uskrsnuća. Rađa se evanđelje. Još nije literarno djelo, nego živa riječ.
Rađanje se odvija po nekim zakonima. Odnjihala ga nije snaga uma, nego srce. Učenici obnavljaju uspomene o Isusu, meditiraju, doživljavaju ga čitavim bićem i sve dublje uranjaju u njega. Prije nego što će se Isus smjestiti u čvrste okvire pisane riječi morao je on postati događaj svojih učenika. U evanđeljima kuca i sad još srce onih koji su ga žarom duše desetljećima otkrivali svijetu i sami sebi. Tekst evanđelja kadar je rađati život jer je sav natopljen životom prvih pionira novozavjetne riječi. — Evanđelje nije djelo zanesenih ili genijalnih pojedinca nego čitave Pracrkve. Prvi kršćani su zajednički meditirali, tražili i obnavljali uspomene o Isusu, zajednički su primali svjetlo Duha Svetoga. Doživljaj je bio potpun tek kad se podijelio s drugima. Tek je tada urodio plodom. - Sve se to zbivalo pod nevidljivim vodstvom Duha Svetoga koji učenike uvodi u svu istinu (v. Iv 16,13) i pod vidljivim vodstvom očevidaca, izabranih svjedoka Isusova života i djela. Očevici nisu jedini stvaraoci evanđelja, kao što se dugo mislilo, ali njihova je uloga ipak nenadomjestiva. Oni jamče za istinitost i izvornost onoga što se o Isusu propovijeda. — To zbivanje trajalo je nekoliko desetljeća. Svakom rađanju treba vremena. Tome je zakonu podvrgnut i postanak evanđelja.

3. Pismo. Evanđelisti skupljaju pismenu i usmenu baštinu o Isusu, te svaki pod svojim vidikom i prema potrebama sredine za koju piše, sastavlja cjelovit izvještaj. Tko su ti evanđelisti? To su pojedinci iz kruga prve Crkve u kojoj je dozrijevala spoznaja Isusa. Dvojica od njih, Marko i Luka, nisu pripadali uskom krugu Isusovih učenika, Matej i Ivan po svoj prilici nisu sami napisali svoja evanđelja, nego su to učinili neki, nama danas nepoznati, anonimni, članovi njihovih zajednica. Evanđelja ipak s pravom nose ime očevidaca ili njihovih učenika: Matej, Marko, Luka, Ivan jer su oni duhovni oci zajednice u kojoj se evanđelje rađalo.
Tako je, eto, istina o Isusu dobila svoj nepromjenjivi oblik i ušla u tekst evanđelja. Naš put do te istine ide obratnim smjerom. Pred sobom imamo pisana evanđelja. U njima otkrivamo riječ Pracrkve i njezinu vjeru. Po toj vjeri dolazimo do povijesne istine. Da bismo je doista našli, treba najprije susresti pisca, shvatiti njegove misli i namjere. Ne smijemo ga mimoići.
Zbog toga se u nedjeljnom bogoslužju tijekom čitave liturgijske godine čita jedno evanđelje. Kršćani moraju upoznati pisca i njegove vlastitosti, sprijateljiti se s njime. Novozavjetni nas pisac uvodi u zajednicu prvih kršćana. Pod njegovim vodstvom upoznajemo muke, stradanja, padove i uskrsnuća, misli i korake Pracrkve. Na otajstven se način sjedinjujemo s onima koji su prvi shvatili i prihvatili Evanđelje.
Ako nam sve to pođe za rukom, ako ne štedimo truda uma, srca i duha, čeka nas iznenađenje: susret s Isusom, onako dubok i potresan kao što su ga doživjeli prvi učenici. Nećemo ga susresti u tijelu, gledati, slušati i opipavati, ali će susret srdaca u Duhu nadmašiti sva naša očekivanja.
Četiri evanđelja nisu Isusova fotografija ni mehanička reprodukcija njegova života. Veličina Isusova lika, dubina njegove tajne otkrivena je pod vostvom Duha Svetoga tek pošto je on nestao s vidika svojim učenicima. Otkriće je predano pisanoj riječi. U njoj su Božja i ljudska misao jedno. Riječ evanđelja sva je natopljena Duhom Svetim. On nije pao u nju kao meteor, nego je najprije prošao kroz vjeru Crkve. Prolazeći kroz prizmu te vjere evanđeoska istina nije ništa izgubila od svoje punine. Da li bismo možda ipak znali o Isusu više da imamo doslovan tekst njegovih govora, da znamo mnoge zaboravljene pojedinosti? Ne bismo znali više nego manje. Pogled bi nam se gubio na nevažnim okolnostima, na folkloru evanđelja, kao što to često biva u našoj molitvi. Umjesto toga uvodi nas Otac kroz Isusovo srce u središte svojih tajni. Pobrinuo se da o Isusovoj povijesti znamo dovoljno, više nego o bilo kojoj povijesti iz tog doba, ali ne previše. Ništa ne smije priječiti put u tajnu Božje ljubavi. Četiri evanđelja su povijesna djela u punom smislu riječi jer opisuju povijest koja se dogodila u tijelu i krvi, a zajedno s njome božansku i ljudsku misao koja je pokreće i poziv koji mijenja i vodi svijet.
Istina o Isusu Kristu nije ušla u evanđelje mehaničkom reprodukcijom sačuvanih uspomena, nego bujnim životnim procesom. Ovo zbivanje nije završeno time što je evanđeoska istina zapisana i obuhvaćena čvrstim, nepromjenjivim riječima. Na novi način sada tek počinje. Evanđelja su otvorena svjedočanstva. Njihova istina sadrži mnogo više nego što riječi izričito kažu. Višak svetopisamske istine otkrivat će Crkva do kraja svijeta i nikada ga ne će moći do kraja isrpsti. Pracrkva je zajedno s Duhom Svetim oblikovala Božju riječ.
Crkva potonjih stoljeća ima zadaću pronijeti je kroz sva vremena i otkrivati njezino bogatstvo. Ona to čini vjemo, jer je svjesna da ništa ne smije oduzeti od pologa Božje riječi i ništa mu ne smije dodati. Ne ponavlja ipak mehanički primljenu riječ, nego je stvaralački primjenjuje na nova razdoblja i njihove potrebe. Na taj način Božja riječ ostaje uvijek sebi identična a u isto vrijeme uvijek nova i svježa, sposobna oblikovati i osvijetliti život. Dok ga obasjava, ona sve više razvija svoje svjetlo, otkriva nove sadržaje i unosi ih u svijest Crkve. U Božjem je svijetu svaki svršetak ujedno novi, veći početak. Bog se objavio utjelovljenjem svoga Sina, životom, smrću i uskrsnućem Isusa iz Nazareta. Utjelovljeni se Sin, međutim, vratio Ocu a na zemlji je započelo novo razdoblje utjelovljenja. Isus ulazi u pisanu riječ, u evanđelje. Ne zato da bi u njoj ostao sputan, nego zato da se proširi u beskraj. Naviještanjem Radosne vijesti ulazi on u ljudska srca, pritjelovljuje sebi ljude i narode, oblikuje ih prema svojoj slici. Postaje uvijek nanovo vidljiv, pojavljuje se u bezbroj života — »dok svi ne prispijemo do... čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove« (v. Ev 4,13).


Objavljeno u Obnovljeni život 1992,47,3-4


Copyright © 2020, www.verbumdei.com.hr