Herem

Pobili su sve oštricom mača, izvršujući »herem«, kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem.  
( Jošua - Jš 11,11 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Jeruzlemske Biblije
REKAPITULACIJA:

Herem
Hebrejski הרם  havam
Grčki Χερεμ Herem
Latinski Herem

Riječ HEREM pojavljuje se 24 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 1 puta. Ukupno 25 puta.
 - 24 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - nijedanput se ne pojavljuje u Novom zavjetu.
 - najviše se spominje u Jošuinoj knjizi : 9 puta

SZ Petoknjižje 5
Povjesne knjige 19

Ukupno : 24

PREGLED PO ČITANJIMA

1 26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. Ta prvina ionako pripada Jahvi – Jahvina je, pa bila od sitnoga, bila od krupnoga blaga. 27Bude li od nečiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. 28Ali ništa od ‘herema’, od onog što je Jahvi izručeno, bio to čovjek ili živinče ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posvećena stvar najveća je Jahvina svetinja. 29Nijedno ljudsko biće koje bude ‘heremom’ – prokletstvom – udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. Levitski zakonik - Lev 27,28 Ali ništa od ‘herema’, od onog što je Jahvi izručeno, bio to čovjek ili živinče ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posvećena stvar najveća je Jahvina svetinja.
2 Levitski zakonik - Lev 27,29 Nijedno ljudsko biće koje bude ‘heremom’ – prokletstvom – udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.
3 12Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i žita – prvine koje se prinose Jahvi – predajem tebi. 13Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god čist u tvome domu, može ih jesti. 14Sve što u Izraelu bude određeno za ‘herem’ neka je tvoje. 15Svako prvorođenče svih bića – kako ljudi tako i životinja – što se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvenče od nečiste stoke. Knjiga Brojeva - Br 18,14 Sve što u Izraelu bude određeno za ‘herem’ neka je tvoje. 
4 Pobjeda kod Horme
Kralj Arada, Kanaanac koji je živio u Negebu, ču da Izrael dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi. 2Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: »Ako u moje ruke izručiš ovaj narod, potpuno ću uništiti njegove gradove.« 3Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove ‘heremom’ uništi. Stoga se ono mjesto prozva Horma. Knjiga Brojeva - Br 21,3		 Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove ‘heremom’ uništi. Stoga se ono mjesto prozva Horma.
5 U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu, 17nego ih udari ‘heremom’ – kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, 18tako da vas ne nauče činiti sve one odvratnosti što ih čine svojim bogovima te da ne sagriješite protiv Jahve, Boga svoga. Ponovljeni zakon - Pnz 20,17 nego ih udari ‘heremom’ – kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, 
6 Jerihon – »herem« Jahvi
Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: »Kličite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! 17Grad neka bude ‘herem’ Jahvi – uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. 18A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. 19Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Jahvi i pohranjeno u riznicu.« 20Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. 21I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. Jošua - Jš 6,16		 Jerihon – »herem« Jahvi
7 Jošua - Jš 6,17 Grad neka bude ‘herem’ Jahvi – uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. 
8 Kršenje kletve i neuspjeh kod Aja
Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o »herem«, jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. 2Jošua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leži istočno od Betela, i reče im: »Uziđite onamo, izvidite kraj!« Ljudi odoše te izvidješe Aj. 3Vrativši se k Jošui, rekoše mu: »Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muči onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta.« 4Pođe onamo oko tri tisuće ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeći pred onima iz Aja. 5Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama. Jošua - Jš 7,1		 Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o »herem«, jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.
9 Pet kraljeva protiv Gibeona
A kad ču jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jošua zauzeo Aj i da ga je izručio »heremu«, kletom uništenju, kao što je učinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona učinili mir s Izraelom i uključili se među njih, 2vrlo se uplaši, jer je Gibeon bio značajan kao kakav kraljevski grad, veći od Aja, a svi žitelji njegovi bijahu ratnici. 3Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruči Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom: 4»Dođite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je učinio mir s Jošuom i Izraelcima!« Jošua - Jš 10,1		 A kad ču jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jošua zauzeo Aj i da ga je izručio »heremu«, kletom uništenju, kao što je učinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona učinili mir s Izraelom i uključili se među njih,
10 Osvajanje južnih kanaanskih gradova
Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom mača i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruči »heremu«, kletom uništenju, ne puštajući da itko utekne. I učini s kraljem makedskim kao što je učinio s kraljem jerihonskim. 29Ode zatim Jošua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju. 30I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji oštricom mača pobi sve živo u njoj; ne poštedje nikoga, a s kraljem Libne učini što i s kraljem jerihonskim. Jošua - Jš 10,28		 Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom mača i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruči »heremu«, kletom uništenju, ne puštajući da itko utekne. I učini s kraljem makedskim kao što je učinio s kraljem jerihonskim. 
11 Osvajanje Hasora i ostalih sjevernih gradova
U to se vrijeme vrati Jošua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi mačem. Hasor je nekoć bio glavni grad svim tim kraljevstvima. 11Pobili su sve oštricom mača, izvršujući »herem«, kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem. 12Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom mača, izvršujući »herem«, kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. 13Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brežuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jošua. Jošua - Jš 11,11		 Pobili su sve oštricom mača, izvršujući »herem«, kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem.
12 Jošua - Jš 11,12 Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom mača, izvršujući »herem«, kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. 
13 Jošua izvršava Mojsijevu zapovijed
Sve što Jahve bijaše zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Jošui, a Jošua sve izvršio, ne izostavivši ništa od svega što Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. 16Tako je Jošua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Gošen, Šefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brežuljke, 17od gore Halaka, koja se diže prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. 18Dugo je vremena ratovao Jošua s tim kraljevima. 19Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir sa sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su živjeli u Gibeonu: sve ih zauzeše ratom. 20Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod »herem«, kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. Jošua - Jš 11,20		 Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod »herem«, kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju.
14 Uništenje Anakovaca
U ono vrijeme dođe Jošua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih »heremu«, uništenju, njih i sve njihove gradove. 22Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Ašdodu. 23Jošua zauze svu zemlju, kao što je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade je u baštinu Izraelu podijelivši je po plemenima. I konačno zemlja počinu od rata. Jošua - Jš 11,21		 U ono vrijeme dođe Jošua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih »heremu«, uništenju, njih i sve njihove gradove. 
15 Prijekori istočnim plemenima
Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svećenika Eleazara, 14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji među tisućama porodica Izraelovih. 15I kad oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: 16»Evo što veli sva zajednica Jahvina: ‘Što znači nevjera koju činite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? 17Zar vam nije dosta zločina iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? 18Ako se danas odvraćate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neće li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? 19Ili vam je možda zemlja vaše baštine nečista? Onda prijeđite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino prebivalište, i prebivajte među nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižući sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. 20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o ‘herem’ te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?’« Jošua - Jš 22,20		 Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o ‘herem’ te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?’«
16 16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše među Amalečanima. 17Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše »heremu«, prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem, ni Aškelona s njegovim područjem, ni Ekrona s njegovim područjem. 19Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 20Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 21A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega. Knjiga o Sucima - Suci 1,17 Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše »heremu«, prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 
17 Sveti rat protiv Amalečana
Jednom Samuel reče Šaulu: »Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslušaj, dakle, riječi Jahvine. 2Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. 3Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem’, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!’« 4Šaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaše ih dvije stotine tisuća pješaka (i deset tisuća Judejaca). 5Šaul dođe do amalečkoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka. 6Potom Šaul poruči Kenijcima: »Otiđite i odvojite se od Amalečana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta.« I Kenijci se odvojiše od Amalečana. 7Šaul potuče Amalečane od Havile pa sve do Šura, koji leži pred Egiptom. 8I živa uhvati Agaga, amalečkog kralja, a sav narod zatre oštricom mača, izvršujući »herem«, kleto uništenje. 9Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti »herem«; nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše »herem«. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,3		 Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem’, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!’«
18 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,8 I živa uhvati Agaga, amalečkog kralja, a sav narod zatre oštricom mača, izvršujući »herem«, kleto uništenje. 
19 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,9 Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti »herem«;
20 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,9 nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše »herem«.
21 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,15 A Šaul odgovori: »Dognali su ih od Amalečana, jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih žrtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvršili smo ‘herem’.«
22 Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši ‘herem’ na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ 19Zašto nisi poslušao riječi Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Jahvinim očima?« 20Šaul odgovori Samuelu: »Ja sam poslušao riječ Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkoga kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima. 21Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu.« 22A Samuel odvrati: »Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. 23Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,18 Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši ‘herem’ na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ 
23 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,20 Šaul odgovori Samuelu: »Ja sam poslušao riječ Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkoga kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima.
24 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,21 Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu.«
25 18Kada dođoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod očisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19Judita posveti kao »herem« sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred svetištem i Judita je ostala s njima. Judita - Jdt 16,19 Judita posveti kao »herem« sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 


OSTALA LITERATURA :
Iz Jeruzalemske Biblije

HEREM
Ukletstvo, grčki anatheme, na hebrejskom herem povlači sa sobom odricanje od svega ratnog plijena u prilog Bogu : ljudi i životinje su bili osuđeni na smrt, a dragocjeni predmeti su poklonjeni svetištu.
To je vjerski čin, pravilo svetog rata, kojim se izvršava Božja naredba (Pnz 7,1-2; 20,13s; 1 Sam 15,3) ili zavjet da bi se postigla pobjeda (Br 21,2).
Svako neispunjenje postaje svetogrđe koje se strogo kažnjava ( Jš 7; usp. 1 Sam 15,16-23). Primjer iz Knjige o Jošui 7: nakon velikog uspjeha i osvajanja Jerihona, Akan, jedan od ratnika iz Judina plemena, nije poštovao naredbu o heremu, polakomio se i potajice je za sebe zadržao dio plijena iz Jerihona. Time je prekršena Božja naredba i Božji blagoslov je bio izgubljen. Prilikom osvajanja idućeg grada, Aja, Izraelci su bili sramotno poraženi. Grijeh jednog čovjeka imao je za posljedicu da zbog toga trpi čitava zajednica - nema skrivenih i tajnih grijeha koji bi bili samo osobni grijeh, a da ne utječu na zajednicu (Tijelo!) . Nakon otkrivanja uzroka poraza kod Aja , Akan, krivac je pogubljen .
Strogo pravilo potpunog uništenja imalo je i nekih iznimaka (Br 31,15-23; Pnz 2,34-35; Jš 8,26-27) gdje nije bilo izvršeno potpuno uništenje svega živoga.
Pitanje herema je jedno od težih mjesta u Bibliji koji može dati krivu predođbu i sliku o Bogu ; jedno od objašnjenja iznosi don Damir Stojić u katehezi objavljenoj na SPAS-u (Studentskom pastoralu):
Osvrnimo se na jedno od težih mjesta i promotrimo koja je razlika između teološkog i historiografskog izvještaja o nekom događaju. U Jošijinoj knjizi, kod ulaska u osnvojeni grad Izraelci čine „herem“ i moraju pobiti sve što je živo. To je vrlo težak tekst koji djeluje na više razina značenja. Iako ga možemo čitati kao običan etnocid, on nam govori i nešto posve drugo. Njime se iskazuje da čitava Zemlja pripada Jahvi i tu se uništavanje povezuje sa žrtvom paljenicom. Uništenjem Izraelci daju Jahvi ono što pripada samo njemu.
Oni to ne smiju zadržati sebi (primjerice u svrhu robovlasništva). Taj tekst u današnjem kontekstu ne znači da ja mogu drugoga uništavati. Slika Izraelskog osvajanja je to da time da se osvajač ne služi bogatstvima grada.
Upravo suprotno, on mora dati „žrtvu“ Jahvi (odreći se vlasništva). Zašto srebro i zlatno nije moralo biti uništeno, a ljudi i životinje su morali biti? Zato što su zlato i srebro mogli biti pohranjeni u hramsku riznicu kojom se nitko nije smio koristiti, a živa stvorenja se tamo nije moglo zatvoriti.
Logika koja stoji u pozadini teksta je: Sve ono što se može pohraniti u riznicu i čime se itko drugi ne može služiti neka bude posvećeno Jahvi u riznici, a sve drugo s čime bi se netko mogao poslužiti – neka se uništi jer nije dostojno da čovjek sebi uzima za pravo vladati nad onim što pripada isključivo Bogu. Ukratko – daj Bogu Božje i ne prisvajaj sebi ono što isključivo njemu pripada.
Povijest izraelskog naroda je trajala stoljećima i rast u spoznaji Boga bio je postupan, tako da se s vremenom sve više i više odmicalo od slika rata i borbe prema čovjekovoj unutrašnjosti.
Trauma sužanjstva u kojoj su Izraelci i sami bili potlačeni te proročko djelovanje pomogli su da se u narodu sve više iskristalizira svijest o potrebi jednog novog kraljevstva, utemeljenog na pravdi i ljubavi, na zakonu upisanom u srcu! Bog je takav bio oduvijek, samo ga narod nije odmah mogao takvog spoznati.
Danas, kada imamo jasnu Isusovu zapovijed ljubavi, pa čak i prema neprijateljima i prošle događaje iz svete povijesti trebamo interpretirati s tog polazišta. Nemamo više nikakvog temelja za opravdanje bilo kakvog nepravednog rata „u ime“ Boga.