Idoli

Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.
( Poslanica Efežanima - Ef 5,5 )

REKAPITULACIJA:

Idoli
Hebrejski	גִּלּוּל	gillul (ghil-lool')
Grčki	είδωλα	eídola
Latinski	idolorum

Riječ IDOL (idoli, idolopoklonici..) pojavljuje se 82 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 14 puta. Ukupno 95 puta.
- 52 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 29 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga nijedanputa u evanđeljima
- najviše se spominje u Prvoj poslanici Korinćanima : 15 puta

SZ	Petoknjižje	2
	Povjesne knjige	36
	Mudrosne knjige	5
	Proroci	9
NZ	Djela apostolska	3
	Poslanice	22
	Otkrivenje	4
	Ukupno :	82

PREGLED PO ČITANJIMA

OSTALA LITERATURA :

Iz Rječnika Biblijske teologije:

IDOLI / KUMIRI
I. OTIMANJE OD KUMIRA
Biblija je u neku ruku povijest Božjeg naroda koji se otima kumirima. Jahve je jednog dana »uzeo« Abrahama koji je »služio drugim bogovima« (Jši 24,2 sl; Jdt 5,6 sl.). Ali taj raskid, mada korjenit, nije bio stečen jednom zauvijek.
Abrahamovi će ga potomci morati uvijek nanovo poduzimati (Post 35,2 sl; Jš 24,14-23); oni moraju neprestano obnavljati svoje opredjeljenje i slijediti Jedinoga, umjesto da »idu za ispraznošeću« (Jr 2,2-5). Jer idolopoldonstvo se može ušuljati i u samu nutrinu jahvizma. Od Dekaloga je Izrael naučio da ne smije praviti slika (Izl 20,3 sl; Pnz 4,15-20), jer čovjek sam jest vjerna slika Božja (Post 1,26 sl).
Tako će mu zlatno tele što ga je salio da mu bude znamenjem božanske snage (Izi 32, I Kr 12,28; usp. Suci. 17-18) donijeti srdžbu Božju i zajedljivo ruganje proroka (Hoš 8,5; 13,2). Bog kažnjava nevjeru, bili posrijedi lažni bogovi ili vlastita njegova slika (Pnz 13); napušta one koji njega napuštaju ili ga nagrđuju slikama, baca ih u svenarodne nesreće (Suci 2,11-15; 2 Kr 17,7-12; jr 32,28-35; Ez 16; 20; 23). Kad izgnanstvo kobno potvrđuje ovu proročku viziju povijesti, narod se osvješćuje, ali, time ne nestaju štovaoci kumira (Ps 31,7) i oni koji govore da Boga nema (Ps 10,4.11 sl).
Najzad, u doba Makabejaca, služiti kumirima (1 Mak 1,43) znači prianjati uz neki poganski humanizam koji je nespojiv s vjerom što je Jahve očekuje od svojih: treba se birati između kumira i mučeništva (2 Mak 6,18-7,42; usp. Dn 3).
NZ ističe taj isti put. Obrativši se od kumira k Bogu (1 Sol 1,9) vjernici su u stalnoj napasti da opet zapadnu u poganstvo kojim je prožet svakodnevni život (usp.1 Kor 10,25-30). Treba bježati od štovanja kumira da bi se ušlo u Kraljevstvo (1 Kor 10,14; 2 Kor 6,16; Gal 5,20; 1 Iv 5,21; Otk 21,8; 22,15). Crkva, u kojoj se nastavlja nemilosrdna borba između Isusa i svijeta, proživljava povijest koja je obilježena napašću da se klanja liku Zvijeri (Otk 13,14; 16,2), da pristane na to da se u Hramu postavi kumir [groza] pustoši (Mt 24,15; usp. Dn 9,27).

II. ZNAČENJE IDOLOPOKLONSTVA
Izrael nezadovoljan s nastojanjern se vjerno odazove Božjem pozivu, razmišlja o "nijemim idolima" (1 Kor 12,2) koji mu ne daju mira. On će postupno egzaktnim jezikom izraziti ništavost kumira.
1. »Drugi bogovi«. Čini se da ovim izrazom, uobičajenim do Jeremijina doba, Izrael dopušta mogućnost da postoje i drugi bogovi osim Jahve. Nisu tu posrijedi sumnjivi zaostaci drugih religija pomiješanih s pučkim Jahvizmom, kao što je to slučaj s »kućnim kumirima« koji su nesumnjivo bili pridržani ženama (Post 31, 19-35; 1 Sam 19,13-16), ili pak sa zmijom Nehuštan (2 Kr 18,4); posrljedi su zapravo kanaanski Baalovi s kojima se Izrael susreće kod svog naseljenja u Obećanu zemlju. Tada se zametnula borba na život i smrt protiv Baalova: Gideon je stekao neumrlu slavu što je žrtvenik koji je njegov otac posvetio Baalu zamijenio Jahvim žrtvenikom (Suci 6,25-32). Ako dakle lzrael govori, o »drugim bogovima«, on zato ne sumnja da je Jahve njegov jedini Bog (usp. Izl 20,3-6; Pnz 4,35); on tako naznačuje druga vjerovanja (usp. 2 Kr 5,1).
2. Ništavnost kumira. Borba na život i smrt protiv kumira nastavlja se ali sada u duhu Jahvina vjernika da bi priznao: »Ništavni su svi bozi naroda« (Ps 81 10; 1 Ljet 16,26). Ilija se uz opasnost po život ruga bogovima koji ne mogu spaliti žrtvu paljenicu (1 Kr 18,18-40); izgnani Izraelci jasno uviđaju da kumiri ne znaju ništa, jer su nesposobni navijestiti budućnost (Iz 48,5), niti mogu donijeti spas (45,20 sl). »Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti« (43,10). Ako je tako, onda kumiri ne postoje uistinu, već su plod čovjekove ruke. Kad proroci udaraju satirama po kumirima od drva, kamena i1i zlata (Am 5,26; Hoš 8,4-6; Jr 10,3 sl; Iz 41,6 44,9-20), oni ne udaraju po nekom likovnom izrazu, več po izopačenosti: umjesto da se klanja Stvoritelju, stvor se klanja vlastitoj tvorevini.
Mudrost jasno ističe posljedice idolopoklonstva (Mudr 13-14): ono je plod smrti, mu jer znači napuštanje onoga koji je život. U isti mah ona tumači vjerniku postanak te izopačenosti: ljudi su počeli štovati pokojnike ili ugledne osobe kao bogove (14,12-21), klanjati se prirodnim silama, mada je ovima svrha da čovjeka vode prema svome Tvorcu (13,1-10).
Pavao nastavlja tu kritiku idolopoklonstva povezujći ga sa štovanjem zlih duhova: žrtvovati kumirima znači žrtvovati zlim duhovima (1 Kor 10,20 sl). Najzad se strašnom optužbom obara na sveopći grijeh ljudi koji, umjesto da spoznaju Stvoritelja kroz njegovo stvorenje, zamijeniše slavu besmrtnoga Boga likovima njegovih stvorova, odatle njihov pad na svim područjima (Rim 1,18-32).
3. Idolopoklonstvo kao stalna pogibelj. Idolopoklonstvo nije stav koji je jednom zauvijek prevladan, ono ponovno iskrsava u raznim oblicima: čim čovjek prestane služiti Gospodinu, postaje robom svakovrsnih gospodara: novca (Mt 6,24/7), vina (Tit 2,3), volje ili htijenja (pohota) da se zagospodari bližnjim (Kol 3,5; Ef 5,5), političke moći (Otk 13,8), naslade, zavisti i mržnje (Rim 6,19; Tit 3,3), grijeha (Rim 6,6), pa čak i materijalnog opsluživanja Zakona (Gal 4,8 sl).
Sve to vodi u smrt (Fil 3,19), dok je plod Duha život (Rim 6,21 sl). Iza tih mana — a one su idolopoklonstvo - krije se nepriznavanje jedinoga Boga, koji jedini zaslužuje naše pouzdanje.

Izreke svetaca:

Protiv čašćenja Boga izravno su usmjereni
kletva, psovka, sakrilegij i idolopoklonstvo,
zatim praznovjerje, ukoliko iza njega stoji
stvarno priznavanje neke transcendentne sile
koja je tuđa Bogu.

Karl Rahner , teolog, Družba Isusova (1904-1984)

Bogatstvo je veliko božanstvo današnjice;
bogatstvu mnogi, silno mnoštvo ljudi
iskazuje nagonsko poštovanje.
Oni mjere sreću imutkom,
a prema imutku mjere i čestitost...
Sve to proizlazi iz uvjerenja
da se bogatstvom može sve.
Bogtstvo je dakle jedan od idola našeg vremena,
a drugi idol je glasovitost..
Činjenica da smo poznati i
da se o nama govori u svijetu,
dovela je do toga da se glasovitost
sama u sebi smatra dobrom,
vrhovnim dobrom,
čak predmetom pravog poštovanja.

Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)

Iz eseja Idoli u Babilonu :
A na napuštenom oltaru stoji
Bog Augustinov, Pascalov, Chateaubriandov,
Psicharijev i — moj.
Gleda na me i čeka me.
Čeka moju žrtvu. Prinos čist i potpun.
Prikazanje istrgnuto iz ralja idola i
ostavljeno na žrtvenik Poznatoga Boga.
Njegov je zahtjev neodoljiv.
Na nj nitko ne ostaje ravnodušan.
Čovjek na taj poziv ili razara i
ništi idole u Babilonu,
ili ruši oltar u svojoj Vineti.
Trećega nema. Trećega ni ne treba.
Jer nitko ne može služiti Bogu i — idolu.
To svi dobro znamo...

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Magnificat:
Budi blagoslovljen, moj Bože,
koji si me izbavio od idola,
I koji mi daješ milost,
da se klanjam samo Tebi,
a ne više Izidi i Ozirisu;
Ili pravdi, ili napretku,
ili istini, ili božanstvu,
ili čovječanstvu, ili zakonima prirode,
ili umjetnosti, ili ljepoti…...

Paul Claudel, pjesnik (1868.-1955.)

Iz djela Misli :
Mi stvaramo sebi idola
i od same istine;
jer istina izvan ljubavi nije Bog,
ona je njegova slika i
idol koji ne smijemo ljubiti
niti mu se klanjati.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Propovjed o psalmu 48,7; Patrologija graeca 55,233 (1857.-1866.):
Za čovjeka je zemlja,
za njega je nebo,
za njega su nebo i zvijezde...
To jasno pokazuje kakva je ludost
štovati idole.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Cave minantem! Meditacija o Bogu osvetniku koji kažnjava i druge meditacije:
Jednom riječju,
kad bi Bog bio samo Bog milosrđa,
Bog bez kazni, to bi bio nepravedan Bog,
a recimo to i još odrješitije,
bio bi to idol,
jer bogovi idoli su ulizice,
ne žele razotkrivati čovjeku
njegove grijehe i zato ne kažnjavaju.
Idoli nam daju ono što mi želimo,
obećavaju nam napuhivanje ega:
ako se poklonimo njima,
moći ćemo se klanjati i sebi.

Ivica Raguž, prezbiter, profesor KBF (1973.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Djeco, traži se velika, začuđujuća
marljivost kako bi čovjek
upoznao samoga sebe.
Potrebno je danonoćno proučavanje i
predočavanje (imaginacija),
nadzor nad samim sobom i
uočavanje svegaonoga što pojedinca
pokreće u njegovim djelima.
Potrebno je također upregnuti
sve snage kako bismo svoje
djelovanje uzmogli prosuditi te ga
usmjeriti neposredno na Boga.
Dobra djela, naime, koja su usmjerena
na bilo što osim na Boga,
samo su laž.
Jer sve je idol čemu Bog nije cilj...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa Monolog:
I ako nekad stupimo tamo
Tebi pred oči, pravedni oče,
O, ja ću onda drskijem prstom
Tebi pokazat idole moje,
Reći ću: Oče, ove gle ljubljah,
Ljubljah i ljubljah! A ti, o suče,
Ti ćeš se meni tada nasmiješit,
Košto si često ma mene gledo
Kroz šaren dugu i bijeli oblak,
Kada sam bijesan, tražeći pravdu,
Srnuo ljutit s utrte ceste,
Vičući: Čemu si ljudma u glavu
Stavio mozak — i čemu ljudi,
I više: čemu li suze?!

Silvije Strahimir Kranjčević, pjesnik (1865.-1908.)

Iz spisa Revolucija nade, 1980.:
Tko je prevladao gramzivost,
ne hvata se grčevito ni za nekog idola,
ni za bilo što drugo,
i stoga nema što da izgubi:
on je bogat zato što nema ničega, i jak,
zato što više nije rob svojih požuda.

Erich Fromm, psihoanalitičar, filozof (1900.-1980.)

Iz enciklike Kršćanska duhovnost u ozračju pluralizma, 2003.:
Ako je Bog Ljubav i Pravda -
tko su onda suvremeni ateisti?
Oni koji vjeruju u Boga,
ali kao idola koji blagoslivlja i
štiti njihovu moć i vlasništvo
u svijetu podijeljeno na
bogate i siromašne.

Anđelko Domazet, prezbiter OFM, teolog (1962.)

Iz spisa Kriza vrednota i kultura, 2001.:
Idolatrija se ne samo protivi prvoj
i temeljnoj od svih Božjih zapovijedi:
“nemaj drugih bogova uz mene”,
nego i sama po sebi predstavlja i
uključuje najdublju krizu u koju
ljudsko biće može upasti,
njegovo najopasnije otuđenje,
a to je stavljanje uz Boga ili čak
iznad Boga nekih pseudo-vrednota ili
vrednota koje, bile autentične ili lažne,
mogu zaokupiti, zavesti i
zarobiti čovjeka.

Ivan Supičić, muzikolog, kulturolog, akademik (1928.)

Dokumenti II.vatikanskog sabora

DEKRET »APOSTOLICAM ACTUOSITATEM«
o apostolatu laika

Kršćansko oživljavanje vremenitog reda

7. Što se tiče svijeta, Božja je volja da ljudi postojeći vremeniti red jednodušno obnavljaju i stalno usavršavaju. Sve što sačinjava vremeniti red, kao što su dobra života i obitelji, kultura, ekonomija, umijeća i struke, ustanove, političke zajednice, međunarodni odnosi i slično, kao što i njihov razvitak i napredak, — nisu tek pomagala za posljednji čovjekov cilj nego imaju i svoju vlastitu vrijednost, koju je Bog u njih položio, bilo da ih gledamo u njima samima ili kao dijelove sveukupnog vremenitog reda: »I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro« (Post 1, 31).
Ta njihova naravna dobrota poprima neko posebno dostojanstvo po njihovu odnosu s ljudskom osobom, na čiju su službu stvoreni. Napokon, svidjelo se Bogu sve— narav i nadnarav — sabrati u jedno u Kristu Isusu »da u svemu bude prvi« (Kol 1, 18). Ta namjera ne samo da ne lišava vremeniti red njegove autonomije, njegovih vlastitih ciljeva, zakona, pomagala, važnosti za ljudsko dobro, nego ga dapače usavršuje u njegovoj snazi i vlastitoj odličnosti i ujedno ga podešava cjelovitom čovjekovu pozivu na zemlji.
Tokom povijesti upotreba- vremenitih dobara bila je uprljana teškim neurednostima, jer su ljudi, načeti istočnim grijehom, upadali često u veoma mnoge zablude glede Boga, ljudske naravi i načela moralnoga zakona: odatle izopačenost u ponašanju i ljudskim ustanovama i nerijetko gaženje same ljudske osobe. I u naše dane mnogi prekomjerno se pouzdavajući u napredak prirodnih znanosti i tehnike, kao da naginju idolatriji vremenitih dobara postavši im više sluge negoli gospodari.
Sva je Crkva danas dužna poraditi oko toga da ljudi postanu sposobni ispravno uspostaviti svekoliki vremeniti red i upraviti ga po Kristu k Bogu. Zadaća je pastira da jasno iznesu načela o cilju stvorenja i korištenja svijeta, da pruže moralne i duhovne pomoći, kako bi se u Kristu uspostavio vremeniti red.
Laici pak treba da preuzmu obnovu vremenitog reda kao svoju zadaću i da u njemu, vođeni svjetlom evanđelja i duhom Crkve, pokretani kršćanskom ljubavlju djeluju neposredno i konkretno; da kao građani s građanima surađuju prema specifičnoj stručnosti i na vlastitu odgovornost; da posvuda i u svemu traže pravdu Božjega kraljevstva.
Vremeniti red mora biti tako obnovljen da se, zadržavši u potpunosti svoje vlastite zakone, uskladi s daljnjim načelima kršćanskog života, pošto se prilagodio različitim prilikama mjesta, vremena i naroda. Među djelima ovakvog apostolata naročito se ističe socijalna djelatnost kršćana, za koju Sveti Sabor želi da se ona danas protegne na čitavo područje vremenitoga, također na kulturu.

Katekizam katoličke crkve:

1723 Obećano blaženstvo stavlja nas pred presudne moralne odluke. Poziva nas da očistimo srce od zlih nagona i da nastojimo ljubiti Boga iznad svega. Uči nas da se prava sreca ne nalazi u bogatstvu ili blagostanju, ni u ljudskoj slavi ili moći, ni u kojemu ljudskom djelu, ma kako ono korisno bilo, kao što su znanosti, tehnike i umjetnosti, ni u kojemu god stvorenju, nego u Bogu samome, vrelu svakog dobra i svake ljubavi: Bogatstvo je veliko božanstvo današnjice; bogatstvu mnogi, silno mnoštvo ljudi iskazuje nagonsko poštovanje. Oni mjere sreću imutkom, a prema imutku mjere i čestitost. (...) Sve to proizlazi iz uvjerenja da se bogatstvom može sve. Bogatstvo je dakle jedan od idola našega vremena, a drugi idol je glasovitost. (...) Činjenica da smo poznati i da se o nama govori u svijetu (što bi se moglo zvati slavom u tisku), dovela je do toga da se glasovitost sama u sebi smatra dobrom, vrhovnim dobrom, čak predmetom pravog poštovanja.

III. Razlika među grijesima
1852 Velika je razlika među grijesima. Sveto pismo daje više popisa. Poslanica Galaćanima suprotstavlja djela tijela plodovima Duha: "A očta su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti" (Gal 5,19-21).

2097 Klanjati se Bogu znači priznati, s poštovanjem i posvemašnjom podložnošću, "ništavilo stvorenja", jer ono ne postoji doli po Bogu. Klanjati se Bogu znači hvaliti ga, kao Marija u hvalospjevu "Veliča", uznositi ga a sebe ponizivati, sa zahvalnošću ispovijedajući da je učinio velike stvari i da je njegovo ime sveto. Klanjanje jedinom Bogu oslobađa čovjeka od zatvaranja u sebe, od ropstva grijehu i idolopoklonstva prema svijetu.

IDOLOPOKLONSTVO
2112 Prva zapovijed osuđuje mnogoboštvo. Od čovjeka traži da ne vjeruje u druge bogove osim u Boga, da ne časti druga božanstva, osim Jedinoga. Sveto pismo neprestance doziva u pamet odbacivanje kumirâ, koji su "srebro i zlato, ljudskih ruku (...) djelo", koji "usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide". Ti isprazni kumiri čovjeka čine praznim: "Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju" (Ps 115,4-5.8). Bog, naprotiv, jest "Bog živi" (Js 3,10; Ps 42,3; itd), koji oživljuje i zahvaća u povijest.

2113 Idolopoklonstvo se ne odnosi samo na krivo pogansko bogoštovlje. Ono ostaje stalna napast za vjere. Sastoji se u tom da se učini bogom ono što nije Bog. Idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje namjesto Boga, bilo da je riječ o bogovima ili zlodusima (npr. satanizam), ili o moći, užitku, rasi, precima, državi, novcu, itd. "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu", kaže Isus (Mt 6,24). Mnoštvo je mučenika umrlo da se ne moraju klanjati "Zvijeri", čak odbijajući hiniti da je štuju. Idolopoklonstvo ne priznaje jedino gospodstvo Božje; zato je nespojivo sa zajedništvom s Bogom.

2114 Život se ljudski ujedinjuje klanjanjem Jedinomu. Zapovijed klanjati se samo Gospodinu pojednostavljuje čovjeka i spašava ga od rasipanja bez granica. Idolopoklonstvo je izopaćenje religioznog osjećaja, koji je čovjeku prirođen. Idolopoklonik je onaj koji "svoje neuništivo poznavanje Boga primjenjuje na bilo što drugo a ne na Boga".

2138 Praznovjerje je zastranjenje štovanja što ga iskazujemo pravome Bogu. Najviši mu je izraz idolopoklonstvo, i razni oblici gatanja i magije.

2380 Preljub. Ta riječ označava bračnu nevjeru. Kad dvoje njih od kojih je barem jedno u braku, stupaju u spolni odnos, makar i prolazan, čine preljub. Krist osuđuje preljub, pa bio učinjen i jednostavnom željom. Šesta zapovijed i Novi zavjet bezuvjetno osuđuju preljub. Proroci ukazuju na njegovu težinu. U preljubu vide oblik grijeha idolopoklonstva.

2424 Teorija koja od dobiti čini isključivo pravilo i posljednji cilj ekonomske djelatnosti moralno je neprihvatljiva. Neuredna pohlepa za novcem redovito proizvodi opake učinke. To je jedan od uzroka mnogih sukoba što smućuju društveni red. Sustav koji "zrtvuje temeljna prava osobâ i skupinâ kolektivnoj organizaciji proizvodnje" protivan je ljudskom dostojanstvu. Svaki postupak koji osobe svodi na puka sredstva u cilju dobiti zarobljuje čovjeka, vodi k idolopoklonstvu novca i pridonosi širenju ateizma. "Ne možete služiti Bogu i Mamoni" (Mt 6,24; Lk 16,13).

2534 Deseta zapovijed razvija i upotpunjuje devetu, koja govori o požudi puti. Deseta zabranjuje pohlepu za tuđim dobrom, koja je korijen krađe, grabeža i prijevare, što ih zabranjuje sedma zapovijed. “Požuda očiju” (1 Iv 2, 16) vodi nasilju i nepravdi zabranjenim petom zapovijedi. Požudi, kao i bludu, podrijetlo je u idolopoklonstvu zabranjenom trima prvim zapovijedima zakona. Deseta zapovijed cilja na nakanu srca; zajedno s devetom, sažimlje sve zapovijedi zakona.

2567 Bog prvi zove čovjeka. Zaboravio čovjek svoga Stvoritelja ili se skrio daleko od njegova Lica, trčao za svojim idolima ili optuživao božanstvo da ga je napustilo, živi i pravi Bog neprestano zove svaku osobu na tajanstven susret molitve. Taj korak ljubavi vjernoga Boga uvijek je u molitvi prvi, a čovjekov korak uvijek je odgovor. Kako se postupno Bog objavljuje i otkriva čovjeka njemu samome, molitva se predstavlja kao uzajamni zov, kao drama saveza. Po riječima i djelima, ta drama zahvaća srce. Ona se razotkriva kroz cijelu povijest spasenja.

Iz spisa "Idoli u Babilonu", Mije Škvorca, biskupa

"Idoli u Babilonu"

Što je to sa mnom? Pa i s tobom, prijatelju? Nešto nas vuče, zar ne osjećaš?
Nešto nas vuče u more duše, u nutarnji grad svjesnoga života, u Vinetu? Što ćemo? Da se opremo toj sili? Da se istrgnemo iz ruku krvava Lovca Nietzscheova, pa da i nadalje lutamo Babilonom ljubeći njegove bogove?
Ali taj glas… taj glas, kao glas nad pustinjom… Kao zvona potonula grada, koja se zanjišu u času predvečernje žrtve…
O Bože! Ona krv zapada, kao da je krv moga srca i krv lažnih idola. Ono se sunce kupa u okrvavljenim maglama nad razbojištem naših bitaka.
Silazim odvažno — osjećam uza se strahovitu silu, koja mi pomaže! — silazim odvažno u opustjele ulice podvodnoga grada, u najskrovitije dijelove duše, da ondje svjesno prinesem na oltaru Nepoznata Boga svoj život i rad Poznatome Bogu. Samo Njemu!
Budi blagoslovljen, moj Bože, koji si me izbavio od idola, I koji mi daješ milost, da se klanjam samo Tebi, a ne više Izidi i Ozirisu; Ili pravdi, ili napretku, ili istini, ili božanstvu, ili čovječanstvu, ili zakonima prirode, ili umjetnosti, ili ljepoti… (P. Claudel).
Sve jače i sve jasnije zvone zvona u mojoj Vineti. Zvone, jer je to čas klanjanja i žrtve. Bogu!
On je Bog moj — i uz Njega nema drugih bogova!

Objavljeno u Obnovljeni Život, 2019, 74(4), 541–544

1	Revnost levita 25Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan -ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima -26stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. 27On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" 28Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. 29"Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov." Knjiga Izlaska, 32, 25	Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan -ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima
2	23Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi, 24onda ću se i ja suprotstaviti vama i sam ću vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe. 25Na vas ću dovesti mač neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove, poslat ću na vas kugu i bit ćete predani u ruke neprijatelju. 26Još kad vam obustavim namicanje kruha, deset žena moći će vam peći kruh u jednoj peći i na mjeru će vam kruh davati. Jest ćete, ali se nećete nasititi. 27Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, 28i ja ću se vama suprotstaviti -sedmerostruko ću vas kazniti za vaše grijehe. 29Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri. 30Porušit ću vaše idolske uzvišice; oborit ću vaše kadione žrtvenike, zgrnut ću vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit ću vas. 31Gradove ću vaše pretvoriti u ruševine; svetišta ću vaša opustošiti, vaš ugodni miris neću više mirisati. 32Zemlju ću ja pretvoriti u zgarište tako da će se vaši neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. 33Vas ću rasijati po narodima; izvući ću protiv vas mač iz korica tako da će vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruševine. Levitski zakonik, 26, 30	Porušit ću vaše idolske uzvišice; oborit ću vaše kadione žrtvenike, zgrnut ću vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit ću vas.
3	Pogibao idolopoklonstva 15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, 16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, 17ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, 18ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom 19i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde -svu nebesku vojsku -dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom. 20A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta -iz one peći ražarene -da postanete narod njegove baštine, to što ste danas. 21Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neću prijeći preko Jordana i unići u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 22Tako, ja ću umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neću prijeći. A vi ćete prijeći i zaposjesti onu krasnu zemlju. 23Zato pazite da ne zaboravljate Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo čega što je Jahve, Bog tvoj, zabranio. 24Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran. 25Kad budete izrodili djecu i unučad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveći sebi bilo kakve klesane likove i čineći zlo u očima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, 26znajte -uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju -da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: nećete dugo u njoj živjeti nego ćete biti iskorijenjeni. 27Jahve će vas raspršiti po narodima i ostat će vas samo malen broj među narodima među koje vas Jahve odvede. 28Ondje ćete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke načinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, ni jesti ni mirisati. 29Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 30U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 31Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. Jahve je pravi Bog 32Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? 33Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? 34Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? 35Tebi je to pokazano da znaš da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. 36S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouči; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja čuo si njegove riječi. 37Zbog toga što je ljubio očeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moći; 38ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jače od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. 39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji -drugoga nema. 40Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek." Ponovljeni zakon, 4, 15	Pogibao idolopoklonstva
4	Najčešći i najopasniji oblik idolopoklonstva 7Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. 8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. 9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode. 10I dade mi Jahve dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve riječi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. 11Kad je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče -ploče Saveza. 12I reče mi Jahve: 'Ustaj! Žurno siđi odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im označio: već su sebi napravili livenog kumira.' 13Još mi reče Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! 14Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da učinim narod i jači i brojniji nego što je ovaj!' 15Okrenuh se i siđoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploče Saveza bijahu mi u rukama. 16Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše označio. 17Pograbih dvije ploče te ih bacih od sebe objema rukama -razbih ploče pred vašim očima. 18Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći -kao i prije -niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. 19Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša. 20I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. 21Vaš grijeh, tele što bijaste načinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teče s brda. 22Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu. 23Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreći: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv riječi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas. 24Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem. Ponovljeni zakon, 9, 7	Najčešći i najopasniji oblik idolopoklonstva
5	Protiv idolopoklonstva Sve što vam naređujem držite; tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj. 2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; 3i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', 4nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. 6A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine. 7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: 'Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima', kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, 8bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -9nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga 10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. 11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 12Sav će se Izrael, kad to čuje, napuniti strahom te više neće počinjati takva zla u tvojoj sredini. 13Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ gdje govore: 14'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! -kojih vi inače ne poznajete -15tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 16onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve, Boga tvoga. Ponovljeni zakon, 13, 1	Protiv idolopoklonstva
6	2. EHUD Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 12Izraelci su počeli opet činiti što je zlo u očima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. 13Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pođe na Izraela, potuče ga i osvoji Palmov grad. 14Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 15Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja -Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 16A Ehud načini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 17I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. 18Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. 19Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reče: "Imam ti, kralju, reći jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izađu. 20Ehud uđe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reče: "Imam, kralju, za tebe riječ od Boga!" On odmah usta s prijestolja. 21Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. 22Za oštricom uđe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvući oštricu iz trbuha. Nečist je izlazila odande. 23Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zaključao ih. 24Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zaključana, rekoše: "Bit će da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe." 25Čekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše ključ i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav. 26Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao već idole i sklonio se u Seiru. 27Čim dođe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siđoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na čelu. 28I reče im: "Pođite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. 29Pobili su u to vrijeme oko deset tisuća Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. 30Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. Knjiga o Sucima, 3, 19	Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reče: "Imam ti, kralju, reći jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izađu.
7	Knjiga o Sucima, 3, 26	Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao već idole i sklonio se u Seiru.
8	Mikino kućno svetište Bijaše u Efrajimovoj gori čovjek po imenu Mikajehu. 2On reče majci: "Tisuću i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu -uši su je moje čule -taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" 3I Mikajehu vrati joj tisuću i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reče: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." 4Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On načini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kući. 5On mu sagradi svetište, zatim načini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude svećenik. 6U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. 7Bijaše neki mladić iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. 8Taj čovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujući, dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće. 9Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." 10"Ostani kod mene", reče mu Mika, "i budi mi ocem i svećenikom, a ja ću ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uđe. 11Levit je pristao da ostane u njega, i mladić mu bijaše kao jedan od sinova. 12Mika posveti levita za svećenika; mladić je postao njegovim svećenikom i živio je u Mikinoj kući. 13"Sad znam", reče Mika, "da će mi Jahve učiniti dobro kad imam levita za svećenika." Knjiga o Sucima, 17, 3	I Mikajehu vrati joj tisuću i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reče: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."
9	Knjiga o Sucima, 17, 4	Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On načini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kući.
10	Seoba Danovaca 11Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola. 12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 13Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće. 14A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: "Znate li da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi." 15Skrenuvši, oni uđoše u kuću mladog levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga. 16I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, 17ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. 18Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: "Što to radite?" 19"Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?" 20Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. 21Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku dragocjenosti. 22Bijahu već daleko od Mikine kuće, kad gle -ljudi što življahu u susjednim kućama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. 23Kada počeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?" 24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi načinio i svećenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'" 25Danovci mu odgovore: "Da te više nismo čuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuću!" 26Danovci odoše dalje, a Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i vrati kući. Knjiga o Sucima, 18, 14	A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: "Znate li da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi."
11	Knjiga o Sucima, 18, 17	ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.
12	Knjiga o Sucima, 18, 18	Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: "Što to radite?"
13	Knjiga o Sucima, 18, 20	Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.
14	Osvajanje Lajiša -Utemeljenje Dana i njegova svetišta 27I tako, uzevši boga što ga je načinio Mika i svećenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad. 28Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 29I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš. 30I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. 31I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika načinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu. Knjiga o Sucima, 18, 30	I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.
15	Knjiga o Sucima, 18, 31	I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika načinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.
16	Prva knjiga o Samuelu, 12, 21	Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila.
17	19Zašto nisi poslušao riječi Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Jahvinim očima?" 20Šaul odgovori Samuelu: "Ja sam poslušao riječ Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkoga kralja, i izvršio 'herem' na Amalečanima. 21Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti 'herem', da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu." 22A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.23Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!" Šaul uzalud moli oproštenje 24Tada Šaul odvrati Samuelu: "Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. 25A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi." 26Ali Samuel odgovori Šaulu: "Neću se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu riječ, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj nad Izraelom." 27Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul čvrsto uhvati skut njegova plašta, ali se skut otkide. 28Tada mu reče Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." -29Ipak, Slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije čovjek da bi se kajao. -30Šaul reče: "Sagriješio sam; ali mi sada učini čast pred starješinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu." 31I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. Smrt Agagova i odlazak Samuelov 32Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amalečkoga kralja!" I Agag dođe k njemu opirući se i reče: "Zaista, smrt je gorka!" 33Samuel mu odvrati: "Kao što je tvoj mač mnogim ženama oteo djecu, tako će među ženama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posiječe Agaga pred Jahvom u Gilgalu. 34Potom Samuel ode u Ramu, a Šaul se vrati svojoj kući u Šaulovu Gibeu. 35I Samuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom. Prva knjiga o Samuelu, 15, 23	Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!"
18	Mikala spasava Davida 11Iste noći Šaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuću jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova žena Mikala javi to Davidu govoreći: "Ako noćas ne umakneš na sigurno mjesto, sutra ćeš biti mrtav!" 12Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. 13A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivačem. 14Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reče: "Bolestan je." 15Ali Šaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!" 16A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave! 17Tada Šaul reče Mikali: "Zašto si me tako prevarila i pustila moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori Šaulu: "On mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili ću te ubiti!'" Prva knjiga o Samuelu, 19, 13	A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivačem.
19	Prva knjiga o Samuelu, 19, 16	A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave!
20	Bitka kod Gilboe -Šaulova smrt Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i MalkiŠuu. 3Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca. 4Šaul tada reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. 5Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. 6Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. 7Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. 8Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeđene, nađoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. 9Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. 10Potom oružje metnuše u Aštartin hram, a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šana. 11Ali kad oni u Jabešu Gileadskom čuše što su Filistejci učinili od Šaula, 12ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu noć, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. 13Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana. Prva knjiga o Samuelu, 31, 9	Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu.
21	Kraljevanje Asino u Judeji 9Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje. 10Kraljevao je četrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova. 11Asa je činio što je pravo u očima Jahvinim, kao i njegov praotac David. 12Protjerao je iz zemlje posvećene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu načinili. 13Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu. 14Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 15Unio je u Dom Jahvin posvećene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posuđe. Prva knjiga o Kraljevima, 15, 12	Protjerao je iz zemlje posvećene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu načinili.
22	Ilija prijeti Božjom kaznom 17Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 18"Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. 19Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.'" 20Ahab reče Iliji: "Nađe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim. 21Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 22Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. 23I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske." 25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. 26Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. Prva knjiga o Kraljevima, 21, 26	Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.
23	Osvajanje Samarije 5Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. 6Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim. Razmišljanja nad ruševinama izraelskog kraljevstva 7I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, 8slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. 9Izraelci i njihovi kraljevi potajno su činili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrđenih gradova. 10Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. 11Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po običaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i činili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. 12Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne činite toga!" 13A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih -proroka." 14Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. 15Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne čine kao oni. 16Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. 17Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga. 18Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. Druga knjiga o Kraljevima, 17, 12	Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne činite toga!"
24	Druga knjiga o Kraljevima, 17, 16	Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu.
25	29Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. 30Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu; 31Avijci načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. 32Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke između sebe za svećenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. 33Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po običaju onih naroda između kojih su ih preselili. 34Oni se još i danas drže starih običaja. Ne štuju Jahve i ne usklađuju svojih pravila i običaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. 35Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuđih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. 36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. 37Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova. 38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, 39samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." 40Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog običaja. 41Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci. Druga knjiga o Kraljevima, 17, 41	Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci.
26	10Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: 11"Zato što je judejski kralj Manaše činio te gnusobe, zato što je učinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, 12ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, učinit ću da dođe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da će zazujati oba uha onima koji o njoj čuju. 13Nategnut ću nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kućom Ahabovom; zbrisat ću Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. 14Odbacit ću ostatke svoje baštine, predat ću ih u ruke njihovih neprijatelja; služit će za plijen i grabež svim svojim neprijateljima 15jer su činili što je zlo u mojim očima jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta pa sve do danas.'" 16I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da čini što je zlo u očima Jahvinim. 17Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je počinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 18Manaše je počinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega. Druga knjiga o Kraljevima, 21, 11	Zato što je judejski kralj Manaše činio te gnusobe, zato što je učinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima,
27	Amonovo kraljevanje u Judeji 19Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, kći Harusova, i bila je iz Jotbe. 20On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što je činio njegov otac Manaše. 21U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. 22On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. 23Amonovi se časnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. 24Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. 25Ostala povijest Amonova i sve što je činio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 26Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega. Druga knjiga o Kraljevima, 21, 21	U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se.
28	Zaključak o vjerskoj obnovi 24Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu -sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina. 25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 27Jahve je odlučio: "Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu će biti Ime moje.'" Druga knjiga o Kraljevima, 23, 24	Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu -sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina.
29	Šaulova smrt Filistejci su zavojštili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i MalkiŠuu. 3Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. 4Tada Šaul reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. 5Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. 6Tako onog dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina i sav njegov dom. 7Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i razbježali se. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. 8Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijene, našli su Šaula s njegovim sinovima gdje leže mrtvi na gori Gilboi. 9Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. 10Potom su oružje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izložili u Dagonovu hramu. 11Kad su čuli svi Jabeš-Gileađani što su Filistejci učinili od Šaula, 12ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. 13Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, 14a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida. Prva Knjiga Ljetopisa, 10, 9	Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu.
30	Proroštvo Azarjino i obnova Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju. 2On je izišao pred Asu i rekao mu: "Čujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas. 3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona. 4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali među svim zemaljskim stanovnicima. 6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela." 8Čuvši te riječi i proročku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. 9Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. 10I skupili su se u Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 11Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuća sitne stoke. 12Zavjetovaše se da će tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. 13A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, čovjek ili žena. 14Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. 15Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. Druga Knjiga Ljetopisa, 15, 8	Čuvši te riječi i proročku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom.
31	Manaše razara Ezekijino djelo Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. 2Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim. 3Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, načinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj. 4Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu će prebivati Ime moje zauvijek." 5Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 6I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vračao je, gatao, čarao, stvorio bajače i opsjenare i uopće učinio premnogo zla u Jahvinim očima razjarujući ga. 7Načinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću Ime svoje zauvijek. 8Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i običaje dane preko Mojsija." 9Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. 10Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. Druga Knjiga Ljetopisa, 33, 7	Načinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću Ime svoje zauvijek.
32	Manašeovo obraćenje 11Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 18Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 19Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio -sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 20Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. Druga Knjiga Ljetopisa, 33, 15	Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.
33	Druga Knjiga Ljetopisa, 33, 19	Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio -sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.
34	Amonova okorjelost 21Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. 22Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše načinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. 23Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. 24Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru. 25Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. Druga Knjiga Ljetopisa, 33, 22	Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše načinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im.
35	Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. 8I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. Tobija, 14, 6	svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda.
36	Antioh nameće poganske običaje 41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. 42I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. 43I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, 45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; 46da se onečisti Svetište i sveti narod; 47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; 48da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom 49i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje. 50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt. 51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. 52I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji. 53Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima. 54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. 56A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje. 62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela. 63Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 43	I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
37	Prva knjiga o Makabejcima, 1, 47	da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje;
38	46Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola. 49Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo. 52Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?" 54I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. 55Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući. 57I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. 58Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. 59Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. 60Bit će onako kako Nebo hoće." Prva knjiga o Makabejcima, 3, 48	Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola.
39	83Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase. 84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. 85Osam je tisuća ljudi palo od mača i bilo spaljeno. 86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu građani izišli u susret s velikim slavljem. 87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. 88Kad je kralj Aleksandar čuo za te događaje, iskaza još veće počasti Jonatanu. 89Poslao mu je zlatnu kopču koja se po običaju daje kraljevskim rođacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim područjem. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 83	Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase.
40	Šimun zauzima Gezer 43U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Načinio je kule na kotačima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga. 44Oni s kule uskočili su u mjesto. U gradu nasta velika strka. 45Građani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeću i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir: 46"Ne postupaj s nama po našoj zloći nego po svojem milosrđu!" 47Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, očistio kuće u kojima su držali idole, a zatim uđe uz pjesme i hvalospjeve. 48Uklonio je odande svaku nečistoću, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište. Prva knjiga o Makabejcima, 13, 47	Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, očistio kuće u kojima su držali idole, a zatim uđe uz pjesme i hvalospjeve.