Kazna

Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.  
( Knjiga proroka Jeremije - Jr 10,24 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  5. Iz staroegipatske Knjige mrtvih
REKAPITULACIJA:

Kazna
Hebrejski חעֲנִישָׁה  anisha
Grčki τιμωρία timoría
Latinski poena

Riječ KAZNA ( kazniti, kažnjavati, kažnjen...) pojavljuje se 266 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 46 puta. Ukupno 312 puta.
 - 251 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 15 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 4 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi proroka Jeremije : 44 puta

SZ Petoknjižje 35
Povjesne knjige 41
Mudrosne knjige 85
Proroci 90
NZ Evanđelja 4
Djela apostolska 2
Poslanice 9

Ukupno : 266

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Kajin i Abel
Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. 9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" 10Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" 13A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti." 15A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. Knjiga Postanka, 4, 13		 A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi.
2 15Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. Knjiga Postanka, 19, 15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"
3 18Treći im dan reče Josip: "Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan. 19Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. 20Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete." Oni pristanu. 21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." 22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv." 23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača. 24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da bude svezan na njihove oči. Knjiga Postanka, 42, 21 Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla."
4 Novo obećanje oslobođenje
a Jahve reče Mojsiju: »Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit će ih da odu; pod jakom rukom sâm će ih iz svoje zemlje istjerati.« 2 Još reče Bog Mojsiju: »Ja sam Jahve. 3 Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Jahve. 4 I sklopio sam svoj savez s njima da ću im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. 5 A sada, pošto sam čuo uzdisaje Izraelaca koje Egipćani drže u ropstvu, sjetih se svoga saveza. 6 Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. 7 Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 8 Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.« 9 Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. 10 Onda Jahve reče Mojsiju: 11 »Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje.« 12 Mojsije prozbori Jahvi: »Kad me Izraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!« 13 Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. Knjiga Izlaska, 6, 6		 Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo.
5 Mojsiju je Jahve odgovorio: »Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok. 2 Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. 3 Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj. 4 Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 5 Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.« 6 Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše. 7 Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. Knjiga Izlaska, 7, 4 Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 
6 Žabe
25Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, 26opet Jahve reče Mojsiju: "Pođi k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže. 27Ako odbiješ da ih pustiš, svu ću ti zemlju kazniti žabama. 28Rijeka će vrvjeti žabama. One će izići i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuće tvojih službenika i tvoga naroda, pod sačeve i naćve tvoje. 29Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat će žabe.'" Onda Jahve reče Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i učini da žabe navale na egipatsku zemlju." 2Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziđoše i prekriše zemlju egipatsku. 3Ali i vračari učiniše tako svojim vračanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju. Knjiga Izlaska, 7, 27		 Ako odbiješ da ih pustiš, svu ću ti zemlju kazniti žabama.
7 4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja ću pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi." 5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoćeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." 6"Sutra", reče. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš. 7Žabe će otići od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat će samo u Rijeci." 8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona. 9I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kućama, dvorištima i njivama. 10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. 11Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. Knjiga Izlaska, 8, 8 Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona.
8 Pasha
Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2"Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. 3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. 4Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. 5Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. 6Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. 7Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. 8Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. 9Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom. 10Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. 11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. 12Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. 13Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." Knjiga Izlaska, 12, 12		 Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva.
9 Deset zapovijedi
Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2 »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 3 Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8 Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. 9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11 Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji. 12 Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj. 13 Ne ubij! 14 Ne učini preljuba! 15 Ne ukradi! 16 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 17 Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!« 18 Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19 Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« 20 »Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« 21 Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. Knjiga Izlaska, 20, 5		 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
10 Ubojstvo
12"Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. 13Ali ako to ne učini hotimično, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. 14Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. 15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. 16Tko otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću. 17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću." Knjiga Izlaska, 21, 12		 "Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni.
11 Knjiga Izlaska, 21, 15 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću.
12 Knjiga Izlaska, 21, 16 Tko otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću.
13 Knjiga Izlaska, 21, 17 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću."
14 Tučnjava
18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, 19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izlječenje. 20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. 21Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo. 22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. 23Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život, 24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. 26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. 27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." Knjiga Izlaska, 21,23		 Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život,
15 Ćudoredni zakoni
15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. 16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. 17Ne dopuštaj da vračarica živi! 18Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću. 19Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. 20Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 21Ne cvilite udovice i siročeta! 22Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. 23Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. 24Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Knjiga Izlaska, 22, 18		 Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.
16 Knjiga Izlaska, 32, 34 Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti."
17 Bogojavljenje
Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: »Jahve!« 6 Jahve prođe ispred njega te se javi: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, 7 iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.« 8 Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 9 Onda reče: »Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!« Knjiga Izlaska, 34, 7		  iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja,
18 Knjiga Izlaska, 34, 7 nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.«
19 Knjiga Izlaska, 35, 2 Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smrću.
20 20Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga; od nje bi postao nečist. 21Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! 22Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. 23Da nisi legao ni s jednom životinjom - od nje bi postao nečist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opačina. 24Ničim se od toga nemojte onečišćavati! Ta svim su se tim onečišćavali narodi koje ja ispred vas tjeram. 25I zemlja je postala nečista. Zato ću kazniti njezinu opačinu, i zemlja će ispljuvati svoje stanovnike. 26Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opačina nemojte počinjati - ni vi ni stranac koji među vama boravi. 27Sve je te zloće počinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala nečista. 28Neće li, ako je učinite nečistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? 29Jest, svi koji bi počinili bilo koju od tih zloća bit će odstranjeni iz svoga naroda. 30Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih običaja što su se održavali prije vas; tako se njima nećete onečistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!'" Levitski zakonik, 18, 25 I zemlja je postala nečista. Zato ću kazniti njezinu opačinu, i zemlja će ispljuvati svoje stanovnike.
21 19Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine. 20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobodna. 21Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. 22Neka svećenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja pred Jahvom za počinjeni grijeh. I grijeh koji je počinio bit će mu oprošten. Levitski zakonik, 19, 20 Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobodna.
22 Kazne za nedopušteni obred
Jahve reče Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje čedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. 3Ja ću se okrenuti protiv toga čovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje čedo Moleku, okaljao moje Svetište i obeščastio moje sveto ime. 4A ako narod zatvori svoje oči nad tim čovjekom kad svoje čedo ustupi Moleku te ga ne smakne, 5ja ću se suprotstaviti tome čovjeku i njegovoj obitelji; odstranit ću ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega pođu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. 6Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda. 7Posvećujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog vaš. 8Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posvećujem vas'." Levitski zakonik, 20, 1		 Kazne za nedopušteni obred
23 Kazne za grijehe protiv obitelji
9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. 10Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i preljubnica. 11Čovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smrću, krv njihova neka padne na njih. 12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrću. Učinili su rodoskvrnuće i neka krv njihova padne na njih. 13Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. Levitski zakonik, 20, 9		 Kazne za grijehe protiv obitelji
24 Levitski zakonik, 20, 10 Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i preljubnica.
25 Levitski zakonik, 20, 11 Čovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smrću, krv njihova neka padne na njih.
26 Levitski zakonik, 20, 12 Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrću. Učinili su rodoskvrnuće i neka krv njihova padne na njih.
27 Svetost i vjernost Zakonu
22"Zato držite sve moje zakone, sve moje naredbe i vršite ih da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. 23Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. Ta oni su činili sve to, i zato mi se zgadili. 24A vama sam ja rekao: vi ćete zaposjesti njihovu zemlju; vama ću je predati u posjed - zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. 25Pravite, dakle, razliku između čiste životinje i nečiste; između čiste ptice i nečiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo čim što zemljom puže: što sam vam ja odlučio kao nečisto. 26Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji. 27Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih." Levitski zakonik, 20, 27		 Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih."
28 Prokletstvo
14"Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; 15ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeći u djelo sve moje zapovijedi, 16evo što ću ja učiniti vama: podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oči troše a život gase. 17Sjetve ćete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaši njima će se hraniti. Ja ću se protiv vas okrenuti, a vaši će vas neprijatelji ametice tući. Oni koji vas mrze gospodarit će nad vama. Bježat ćete i onda kad vas nitko ne bude progonio. 18Pa ako me i unatoč tome ne poslušate, ja ću vas sedmerostruko kažnjavati za vaše grijehe. 19Slomit ću ja vašu drsku silu. Vaša ću nebesa učiniti poput gvožđa, a zemlju vašu poput tuča. 20Uzalud će se trošiti vaša snaga. Zemlja vam više neće davati svoga roda niti će stabla na zemlji donositi svojih plodova. Levitski zakonik, 26, 18		 Pa ako me i unatoč tome ne poslušate, ja ću vas sedmerostruko kažnjavati za vaše grijehe.
29 27Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, 28i ja ću se vama suprotstaviti - sedmerostruko ću vas kazniti za vaše grijehe. 29Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri. 30Porušit ću vaše idolske uzvišice; oborit ću vaše kadione žrtvenike, zgrnut ću vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit ću vas. 31Gradove ću vaše pretvoriti u ruševine; svetišta ću vaša opustošiti, vaš ugodni miris neću više mirisati. 32Zemlju ću ja pretvoriti u zgarište tako da će se vaši neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. 33Vas ću rasijati po narodima; izvući ću protiv vas mač iz korica tako da će vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruševine. Levitski zakonik, 26, 28 i ja ću se vama suprotstaviti - sedmerostruko ću vas kazniti za vaše grijehe.
30 Mojsije posreduje za Mirjamu
11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!" 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!" 14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reče Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. Knjiga Brojeva, 12, 11		 Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci.
31 13Onda Mojsije reče Jahvi: "Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. 14Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. 15Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: 16'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.' 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 18'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.' 19Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde." Knjiga Brojeva, 14, 18 Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena,
32 Knjiga Brojeva, 14, 18 nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.'
33 Jahvina kazna
26Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: 27"Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 28Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. 29U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 31A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine." Knjiga Brojeva, 14, 26		 Jahvina kazna
34 Kazna
16Zatim Mojsije reče Korahu: "Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik." 18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 20I reče Jahve Mojsiju i Aronu: 21"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" 22Oni popadoše ničice i povikaše: "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!" 23Onda Jahve reče Mojsiju: 24"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!'" 25Mojsije ustade i pođe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuše izraelske starješine. 26Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotičite se ničega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha." 27Tako se oni udalje iz okolice prebivališta Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izađu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih šatora sa svojim ženama, svojim sinovima i svojom nejačadi. 28"Po ovom ćete vidjeti", reče Mojsije, "da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne činim sam od sebe: 29ako ovi ljudi umru kao što umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. 30Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siđu u Šeol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu." 31A kad on završi sve te riječi, tlo se pod njima raspukne; 32zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. 33Živi siđu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora. 34Na njihov vrisak svi Izraelci što su stajali oko njih pobjegoše govoreći: "Da i nas zemlja ne proguta!" 35Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan. Knjiga Brojeva, 16, 16		 Kazna
35 Kazna Mojsija i Arona
12Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: "Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem." 13To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim. Knjiga Brojeva, 20, 12		 Kazna Mojsija i Arona
36 20Mojsije im reče: "Ako tako uradite, ako pođete pred Jahvom u boj; 21ako vi svi naoružani prijeđete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: 22tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ćete se moći vratiti. Tako ćete biti oslobođeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova će zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. 23Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh. 24Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejačad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obećali." Knjiga Brojeva, 32, 23 Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh.
37 30Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. 31Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. 32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika. 33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. 34Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.'" Knjiga Brojeva, 35, 30 Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka.
38 Knjiga Brojeva, 35, 30 Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka.
39 Ponovljeni zakon, 19, 1 4. KAZNENI ZAKON
40 Nevaljali sin
18Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neće da sluša ni oca ni majke - pa ni onda pošto ga kazne - 19neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, 20i neka kažu gradskim starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neće da nas sluša; ništarija je i pijanica.' 21Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugrađani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav će Izrael to čuti i bojat će se. Ponovljeni zakon, 21, 18		 Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neće da sluša ni oca ni majke - pa ni onda pošto ga kazne
41 Dobar glas mlade žene
13Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi, 14pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: 'Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva' - 15neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. 16Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: 'Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. 17Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. 18Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; 19neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. 20Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo - bude istinita, 21neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Ponovljeni zakon, 22, 18		 Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne;
42 Kazna za neposluh
15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proći. 16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju. 17Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude među vama korijena koji rađa otrovom i pelinom. 18Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: 'Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeđ!' 19Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. 20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. 21Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: 22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' 23I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' 24Onda će im se reći: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 27Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' 28Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona. Ponovljeni zakon, 29, 15		 Kazna za neposluh
43 Otkrivanje i kažnjavanje krivca
16Urani Jošua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiše i otkri se pleme Judino. 17Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronađe se rod Zerahov. Pristupiše obitelji roda Zerahova, domaćin jedan za drugim, i pronađoše obitelj Zabdijevu. 18Naposljetku naredi Jošua da pristupi obitelj Zabdijeva, muškarac jedan za drugim, i pronašao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. 19Tada reče Jošua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si učinio; objasni što si učinio i nemoj mi ništa tajiti." 20Akan reče Jošui: "Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam učinio: 21vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo." 22Tada uputi Jošua poslanike, koji otrčaše u šator. I gle, sve bijaše zakopano u šatoru, a odozdo srebro. 23Uzmu sve iz šatora i donesu Jošui i starješinama Izraelovim i prostriješe sve pred Jahvu. 24Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kćeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. 25Reče Jošua: "Kako si ti nas unesrećio, tako danas tebe unesrećio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael. 26Potom navališe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublaži od svoga žestoka gnjeva. Zbog toga se događaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas. Jošua, 7, 16		 Otkrivanje i kažnjavanje krivca
44 Uspostavljena sloga među zavađenima
30Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 31Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." 32Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. 33Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedočanstvo", jer rekoše: "To je svjedočanstvo među nama: Jahve je Bog." Jošua, 22, 31		 Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine."
45 Jahvina ljubav prema Izraelu
Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 2Tada reče Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 3Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. 5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam učinio u njemu i tada sam vas izveo. 6Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipćani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. 7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. 8Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji žive s onu stranu Jordana. Zaratiše s vama i ja ih dadoh u vaše ruke; uzeli ste u baštinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uništio. 9Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune. 10Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke. 11Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaše ruke. 12Pred vama sam poslao stršljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemaš što zahvaliti svome maču ni svome luku. 13Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.' Jošua, 24, 5		 Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam učinio u njemu i tada sam vas izveo.
46 Otpadništvo i kazna slijedećih naraštaja
11Tada su sinovi Izraelovi počeli činiti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. 12Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i pođoše za drugim bogovima između bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. 13Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti. 14Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljačkašima da ih plijene, izruči ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. 15Što bi god počeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreću, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju. Knjiga o Sucima, 2, 11		 Otpadništvo i kazna slijedećih naraštaja
47 Izraelci odlučuju da osvete zločin u Gibei
Tada iziđe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan čovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. 2Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, dođoše na zbor Božjeg naroda, četiri stotine tisuća pješaka vičnih maču. 3A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: "Kažite nam kako se dogodio zločin!" 4Levit, muž ubijene žene, uze riječ: "Došao sam s inočom u Benjaminovu Gibeu da prenoćim. 5A građani Gibee ustadoše na mene i noću opkoliše kuću u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoču silovali tako da je umrla. 6Zato sam uzeo mrtvu inoču, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su počinili sramotno djelo u Izraelu. 7Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku." Knjiga o Sucima, 20, 10		 i uzet ćemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća: oni će nositi hranu vojsci, onima koji će krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je počinila u Izraelu."
48 Najava kazne
27Uto dođe jedan Božji čovjek k Eliju i reče mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kući faraonovoj? 28Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30Zato sam - riječ je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - riječ je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 31Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 32Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 33Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 34Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 35Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'" Prva knjiga o Samuelu, 2, 27		 Najava kazne
49 David po drugi put štedi Šaula
Ljudi iz Zifa dođoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu." 2Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. 3Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. 4Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. 5David se podiže i dođe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. 6David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reče im: "Tko će sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja ću s tobom." 7I tako David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. 8Tada Abišaj reče Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati." 9Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?" 10Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit će ga Jahve, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti. 11Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrč za vodu, pa hajdemo!" 12I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. Prva knjiga o Samuelu, 26, 9		 Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?"
50 Proročanstvo Natanovo
Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, 2reče kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom." 3A Natan odgovori kralju: "Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom." 4Ali još iste noći dođe Natanu ova Jahvina riječ: 5"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam? 6Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu. 7Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu riječ rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: 'Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?' 8Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. 9Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. 10Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, 11onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve će te učiniti velikim. Jahve će ti podići dom. 12I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. 13On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 14Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. 15Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. 16Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'" 17Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje. Druga knjiga o Samuelu, 7, 14		 Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.
51 Navještaj Božje kazne
Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." Prva knjiga o Kraljevima, 17, 1		 Navještaj Božje kazne
52 Ilija prijeti Božjom kaznom
17Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 18"Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. 19Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.'" 20Ahab reče Iliji: "Nađe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim. 21Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 22Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. 23I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske." 25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. 26Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. Prva knjiga o Kraljevima, 21, 17		 Ilija prijeti Božjom kaznom
53 Pitanja proroku Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'" Druga knjiga o Kraljevima, 19, 3		 Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode.
54 Druga knjiga o Kraljevima, 19, 4 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'"
55 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih.13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.14On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!15Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja;16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.17Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez.18Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu,19kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.'20Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu.21Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:22'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!'23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo! Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 21 Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
56 Božja kazna i oproštenje
7Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela. 8David reče Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" 9Jahve reče Davidovu vidiocu Gadu: 10"Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti učinim!'" 11Došavši k Davidu, Gad mu reče: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi 12ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" 13David reče Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!" 14Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca. 15Bog je poslao anđela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je počeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anđelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anđeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. 16David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet. 17David reče Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, a što učiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!" Prva Knjiga Ljetopisa, 21, 7		 Božja kazna i oproštenje
57 Kazne
8U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 9Zato Joram pođe sa svojim vojskovođama i sa svim bojnim kolima. Diže se noću i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. 10Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašću, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. 11Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. 12Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, 13nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je učinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braću, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: 14evo, Jahve će svaliti veliku nesreću na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. 15Oboljet ćeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da će ti crijeva izaći od bolesti koja će trajati dane i dane.'" 16Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. 17Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlađega sina, Joahaza. 18Poslije svega toga udari ga Jahve neizlječivom crijevnom bolešću. 19Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešću te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. 20Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. Druga Knjiga Ljetopisa, 21, 8		 Kazne
58 Joašev otpad i kazna
17Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. 18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.'" 21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. 22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" 23Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. 24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. 25Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. 26Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 27A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 17		 Joašev otpad i kazna
59 Oholost i kazna
16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. 17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. 18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!" 19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. 21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 16		 Oholost i kazna
60 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta.3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom.4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i porugi među svim narodima među koje si nas razasuo.5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih činih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.6Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluči se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorčinu u duši kupiti. Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore pa da odem u prostore vječne: ne odvrći lica svoga od mene." Tobija, 3, 3		 Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom.
61 Sarina nesreća
7Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. 9Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!" 10Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda." Tobija, 3, 9		 Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!"
62 Završna Tobitova molitva
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:2"Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo.4Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove.5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti.6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.7Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati! Tobija, 13, 2		 "Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.
63 Završna Tobitova molitva
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:2"Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo.4Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove.5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti.6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.7Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!9Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj:10tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On će te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali će se opet smilovati sinovima pravednih. Tobija, 13, 5		 On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti.
64 Tobija, 13, 10 tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On će te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali će se opet smilovati sinovima pravednih.
65 Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. 8I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. 10Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. Tobija, 14, 10		 Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.
66 Vojna protiv Zapada
Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj palači Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisliše tajnu osnovu o izvršenju osvete nad svakom pokrajinom, kako on već bijaše kazao. 2Sazva sve svoje pomoćnike i sve svoje dostojanstvenike i saopći im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odluči potpuno uništenje onih pokrajina. 3I bi odlučeno da se unište posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi njegovih usta. 4Zatim, kako završi vijećanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: 5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otići ćeš od mene i povest ćeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuća pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuća konja i konjanika. 6Poći ćeš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. 7Naredit ćeš im da pripreme zemlju i vodu, jer ću u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit ću svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit ću da je temeljito opljačkaju. 8Njihovi će ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit će se nabujavši od njihovih mrtvih tijela. 9Otjerat ću ih kao prognanike do nakraj svijeta. 10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo područje. Ako ti se predaju, ti ćeš mi ih sačuvati za dan njihove kazne. 11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački u svoj zemlji koja ti je povjerena. 12Kazah i svojom ću rukom izvesti, kunem se životom i snagom svoga kraljevstva. 13Ti nemoj prekršiti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvrši doslovce sve ono što sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provedeš." Judita, 2, 10		 Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo područje. Ako ti se predaju, ti ćeš mi ih sačuvati za dan njihove kazne.
67 23Tada sav narod, mladići, žene i djeca odoše k Oziji i gradskim upravljačima i povikaše i rekoše pred svim starješinama: 24"Neka Bog sudi između vas i nas zbog velike nepravde koju ste počinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25Sad nam nema više pomoći niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeđe i posvemašnje iscrpljenosti. 26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljački Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ćemo, doduše, njihovi robovi, ali ćemo sačuvati živote i nećemo rođenim očima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. 28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." 29Usred zbora nasta sveopći plač i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu. 30Ozija im upravi riječ: "Budite hrabri, braćo, ustrajmo još pet dana, za kojih će Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: zacijelo nas neće napustiti zauvijek. 31Prođe li tih pet dana bez ikakve pomoći, izvršit ću što tražite." 32Potom otpusti narod, svakoga u njegovu četvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kućama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni. Judita, 7, 28 U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali."
68 Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!14Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reče, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.15Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ćeš i tada milostiv biti.16Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda: poslat će oganj i crve u meso njihovo, a oni će u boli jaukati zauvijek." 18Kada dođoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod očisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima. Judita, 16, 17 Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda: poslat će oganj i crve u meso njihovo, a oni će u boli jaukati zauvijek."
69 Mordokaj i Estera predusreću opasnost
Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. 2Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. 3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. 4Esterine djevojke i njezini eunusi dođoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. 5Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio određen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog čega je takav. 6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. 7Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obećao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. 8Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. <8a>"Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. <8b>Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." 9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. 10Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopći Mordokaju: 11"Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju." Estera, 4, 11		 Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju."
70 Estera, 4, 17 Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je počeo bjesniti protiv nas.
71 <12k>Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, <12l>a on se toliko okoristio dobrohotnošću koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. <12m>Ali ne znajući obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, <12n>tražeći da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobročinitelja, i našu neporočnu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. <12o>Mislio je da će nas tako osamljene zaskočiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. <12p>Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, <12q>sinovi Najvišega, Najvećega, živoga Boga koji čuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. <12r>Učinit ćete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zločina, već obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. <12s>Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u času nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan <12t>u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. <12u>Zato i vi među svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj svečanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduće bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. Estera, 8, 12 Učinit ćete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zločina, već obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu.
72 Zakraljuje se Demetrije I. - Šalje Bakida i Alkima u Judeju
Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3Kad je on to doznao, reče: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" 4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. 6Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: "Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!" Prva knjiga o Makabejcima, 7, 7		 Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!"
73 Slavlje grčke stranke - Jonatan vođa otpora
23Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom području i ponovo se pojavili svi zlotvori. 24Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu. 25Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom. 26Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetačine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu. 27Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok. 28Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu: 29"Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više čovjeka slična njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda. 30Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i vođa u borbi koju smo poduzeli." 31Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu. Prva knjiga o Makabejcima, 9, 26		 Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetačine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu.
74 Antioh VII. opsjeda Doru i mijenja raspoloženje prema Šimunu
25Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgrađu, pa je neprestano upućivao nove odrede protiv grada i izrađivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti. 26Šimun mu je poslao dvije tisuće odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme. 27On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu. 28Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i reče mu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvrđu, gradove moga kraljevstva. 29Njihova ste područja opustošili, počinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu. 30Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica. 31Ako pak nećete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih počinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga nećete, poći ćemo protiv vas u rat." 32Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuđem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopćio mu je kraljevu poruku. 33Šimun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuđu zemlju niti smo zavladali tuđim dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali. 34Mi smo pak, koristeći se povoljnim prilikama, ponovo osvojili baštinu svojih predaka. 35Što se tiče Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo mučili narod i pustošili nam zemlju, za njih ćemo dati stotinu talenata." 36Poslanik mu na to nije odgovorio ni riječi. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i veličanstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom. Prva knjiga o Makabejcima, 15, 21		 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom svećeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!"
75 Zahvala što je Antioh kažnjen
11Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli kad smo imali vojevati protiv kralja. 12On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad. 13Kad im je zapovjednik otišao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini svećenici poslužili su se varkom. 14Antioh je onamo došao sa svojim prijateljima pod izlikom da će se oženiti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamošnje blago. 15Nanejski su svećenici izložili blago. Čim je Antioh s nekolicinom ušao u hramsko predvorje, svećenici zatvoriše svetište. 16Otvoriše tajna vrata na stropu, baciše kamenje i ubiše zapovjednika. Sasjekoše ga na komade, a glave baciše onima koji bijahu vani. 17Neka je za sve to hvaljen naš Bog, koji je bezbožnike predao smrti. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 11		 Zahvala što je Antioh kažnjen
76 Sveta vatra čudesno sačuvana
18Dvadeset i petog Kisleva svetkovat ćemo očišćenje Hrama, pa smo smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija, sagradivši Svetište i žrtvenik, prinio žrtve. 19Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni svećenici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sličnu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna. 20Poslije mnogo godina bi Božja volja da perzijski kralj pošalje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potraže potomci onih svećenika koji su je sakrili. Ti izvijestiše da nisu našli vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu. 21Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija svećenicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima. 22Tek što su to učinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadiviše. 23Dok je žrtva izgarala, svećenici su molili - svećenici i sav narod. Započinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali. 24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogući i vječni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Čuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju! 29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!" 30Svećenici pak pjevahu hvalospjeve. 31Kad je izgorjela žrtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje. 32Kad su to izvršili, liznu plamen, ali ga upi jači sjaj vatre na žrtveniku. 33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje svećenici, odvedeni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 34Kralj nato provjeri događaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište. 35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvlačio. 36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, što znači "očišćenje", ali se ono općenito zove Neftaj. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 28		 Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju!
77 Kazna na Heliodoru
Već je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu veličanstvu da je sve koji se usudiše onamo ići udarila Božja sila te su zapali u nemoć i strah. 25 Pred očima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahač: žestoko se propinjući, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu. 26 U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladića, vrlo snažna, sjajne ljepote, u veličanstvenoj odjeći. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bičevati tučom udaraca. 27 Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila. 28 I tako su tog čovjeka, koji je čas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoćna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu. 29 Dok je on, udaren Božjom moći, ležao bez riječi i lišen svake nade u spasenje, 30 Židovi su veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem. 31 Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju. 32 Bojeći se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki svećenik prinese žrtvu za spas toga čovjeka. 33 Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladići u istoj odjeći. Stadoše preda nj i rekoše mu: »Budi vrlo zahvalan velikom svećeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. 34 A ti, koga je Nebo izbičevalo, razglasuj svima veličanstvenu Božju silu!« To rekavši, iščeznuše. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 24		 Kazna na Heliodoru
78 13Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav svećenik, helenizam je tako ojačao a strana moda uzela toliko maha 14da svećenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, prezirući Hram i zanemarujući žrtve, na poziv zvečke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu. 15Ne držeći ništa do časti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske počasti. 16Zato ih je upravo snašla teška nevolja: postadoše im neprijatelji i krvnici baš oni koje su živo nastojali nasljedovati u načinu života i u svemu im biti slični. 17Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to će pokazati iduće razdoblje. Druga knjiga o Makabejcima, 4, 17 Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to će pokazati iduće razdoblje.
79 Umorstvo Onije
30Dok se to zbivalo, pobunili se Taršani i Malošani zbog toga što su im gradove darovali u miraz kraljevoj inoči Antiohidi. 31Kralj je, dakle, brže otišao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika. 32Menelaj, računajući da mu se pružila zgodna prilika, prisvoji nešto zlatnog posuđa iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima. 33Kad je Onija o tom primio točne obavijesti, oštro ga prekori, pošto se prije povukao u grad-utočište Dafnu kod Antiohije. 34Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj dođe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajući doduše, iziđe iz utočišta, a on ga smjesta ubi, ne mareći za pravdu. 35Zbog nepravednog umorstva toga čovjeka silno su se ogorčili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda. 36Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, dođe preda nj poslanstvo Židova iz različitih gradova te mu se potuži; njima su se pridružili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije. 37Antioh, jako ožalošćen i ganut, zaplaka sjećajući se pokojnikove mudrosti i razboritosti. 38Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plašt, razdera mu odijelo i provede ga čitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbožno ubio Oniju; tu ubojicu smaknuše. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslužio. Druga knjiga o Makabejcima, 4, 38		 Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plašt, razdera mu odijelo i provede ga čitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbožno ubio Oniju; tu ubojicu smaknuše. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslužio.
80 Menelaj oslobođen novcem
43Zbog toga bi podignuta tužba protiv Menelaja. 44Kad je kralj došao u Tir, tri su čovjeka što ih je poslalo veliko vijeće branila pravednost svoje stvari. 45Menelaj, videći da će izgubiti, obeća Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja. 46Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku. 47I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt. 48Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuđa smjesta podniješe nepravednu kaznu. 49Čak su im i Tirani, zgražajući se nad takvom zloćom, priredili svečani ukop. 50Zbog lakomosti vlastodržaca Menelaj se ipak održi na vlasti; napredujući u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugrađana. Druga knjiga o Makabejcima, 4, 48		 Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuđa smjesta podniješe nepravednu kaznu.
81 Božja promisao očituje se u progonstvu
12One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti; 15ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko riječi nastavit ćemo kazivanje. Druga knjiga o Makabejcima, 6, 13		 Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni,
82 Druga knjiga o Makabejcima, 6, 13 nego ih namah stiže kazna.
83 Druga knjiga o Makabejcima, 6, 14 Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti;
84 Druga knjiga o Makabejcima, 6, 15 ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha.
85 Druga knjiga o Makabejcima, 6, 16 Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama.
86 Eleazarovo mučeništvo
18Eleazara, jednog od prvaka među pismoznancima, čovjeka već poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajući usta, da jede svinjetinu. 19Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi mučilištu. 20Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odlučno čuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu. 21Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog čovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa. 22Učini li tako, izbavit će se od smrti njihovim čovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo. 23Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje časne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još većma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje. 24"Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladići pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuđinske običaje. 25Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. 26Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neću izbjeći rukama Svemogućega. 27A sada, junački se odričući života, pokazat ću se dostojnim svoje starosti 28i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih riječi odmah pristupi mučilištu. 29Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove riječi činile im se ludošću. 30Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." 31I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti. Druga knjiga o Makabejcima, 6, 26		 Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neću izbjeći rukama Svemogućega.
87 15Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mučiti. 16On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." Druga knjiga o Makabejcima, 7, 19 Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga."
88 30Tek što je svoje dorekla, mladić reče: "Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjećao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima. Druga knjiga o Makabejcima, 7, 36 Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost.
89 Nikanorova i Gorgijina vojna
8Videći da taj čovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve više uspijeva, Filip zatraži pismeno od Ptolemeja, upravitelja Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomoć. 9Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na čelu od najmanje dvadeset tisuća ljudi skupljenih od različitih naroda, da istrijebi sav židovski narod. Pridružio mu je Gorgiju, vojskovođu od zanata, vješta bojnim poslovima. 10Nikanor je napose namjeravao da prodajom židovskih zarobljenika isplati kraljev danak od dvije tisuće talenata što ih dugovaše Rimljanima. 11Zato žurno pozva primorske gradove na prodaju židovskog roblja. Obeća ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva će ga kazna stići od ruke Svemogućega. 12Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima saopćio da se približava neprijateljska vojska, 13pobjegoše kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Božju pravdu. 14Drugi pak prodaše sve što im je preostalo i zavapiše Gospodinu da ih izbavi od bezbožnoga Nikanora, koji ih je prodao još prije nego što je došlo do boja; 15neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s njihovim ocima i zbog toga što se zovu njegovim svetim i veličanstvenim Imenom. Druga knjiga o Makabejcima, 8, 11		 Zato žurno pozva primorske gradove na prodaju židovskog roblja. Obeća ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva će ga kazna stići od ruke Svemogućega.
90 Kraj Antioha Epifana
U isto se vrijeme Antioh sramotno vraćao iz perzijskih krajeva. 2Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljačkati hram i zaposjesti grad. Ali se pučanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlačiti. 3Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima. 4Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaču kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se već nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Načinit ću od Jeruzalema, kad onamo dođem, židovsko groblje." Druga knjiga o Makabejcima, 9, 4		 Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaču kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se već nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Načinit ću od Jeruzalema, kad onamo dođem, židovsko groblje."
91 Očišćenje Hrama
Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i Grad. 2Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tuđinci i uništili su posvećene gajeve. 3Potom su očistili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove. 4Kad su sve to izvršili, pali su ničice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. 5Čišćenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva. 6Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica, sjećajući se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama i spiljama kao divlje zvijeri. 7Zato su, noseći bršljanom ovite štapove, zelene grančice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo očišćenje svoga Svetog mjesta. 8Ujedno su javno zaključili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. Druga knjiga o Makabejcima, 10, 4		 Kad su sve to izvršili, pali su ničice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima.
92 27Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove. 28Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi. 29Menelaj nam je saopćio da se želite vratiti svojim domovima. 30Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog Ksantika bit će zajamčena nekažnjivost. 31Židovi će se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosađuje zbog pogrešaka učinjenih iz neznanja. 32Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri. 33Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog Ksantika." Druga knjiga o Makabejcima, 11, 30 Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog Ksantika bit će zajamčena nekažnjivost.
93 Menelajeva smrt
Godine sto četrdeset i devete dočuli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju 2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima grčku vojsku od stotinu i deset tisuća pješaka, pet tisuća i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima. 3Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno potičući Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sreću, nego u nadi da će se održati na vlasti. 4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom običaju. 5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okreće naokolo i odasvud sunovraćuje u pepeo. 6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljačke ili kakvih drugih velikih zločina da ga odande strmoglave u smrt. 7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali. 8I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu. Druga knjiga o Makabejcima, 13, 7		 Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali.
94 Božja pravednost i ljudsko pravo
Job progovorii reče:2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?3Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.6Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.7Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.8Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu. Knjiga o Jobu, 9, 4		 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
95 Kad mi je duši život omrznuo,nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.2Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.3Ta što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?4Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?6Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,7kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?8Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?11Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.12S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:14da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.15Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! Knjiga o Jobu, 10, 14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
96 Očima svojim sve to ja vidjeh,ušima svojim čuh i razumjeh.2Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.4Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!5Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!6Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.7Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?10Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.11Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Knjiga o Jobu, 13, 10 Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
97 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.26A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.27Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.28Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',29mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!" Knjiga o Jobu, 19, 29 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!"
98 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?19Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!20Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!21Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci? Knjiga o Jobu, 21, 19 Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci?
99 Knjiga o Jobu, 21, 19 Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!
100 Bog kažnjava samo u ime pravde
 Elifaz Temanac progovori tadi reče:2"Zar Bogu koristan može biti čovjek? Ta tko je mudar, sebi samom koristi.3Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?4Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?5Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?6Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;7ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;8otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;9puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.10Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. Knjiga o Jobu, 22, 1		 Bog kažnjava samo u ime pravde
101 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.23Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.24Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.25Ta odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.26Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.27Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove28goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?30Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.31Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.32Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'33Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš?Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi de sada!34Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:35Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.36Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;37a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila." Knjiga o Jobu, 34, 33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš?Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi de sada!
102 Bog nije ravnodušan na ono što čovjek čini
Elihu nastavi svoju besjedui reče:2"Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,3kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'4Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!6Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?7Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?8Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.9Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,10nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,11umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'12Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.13Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!14A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'15Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'16Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne." Knjiga o Jobu, 35, 15		 Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'1
103 Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.6Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'7svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.8U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.9S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.10Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;12kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.13Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.14Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.15Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?16Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.17Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? Knjiga o Jobu, 37, 13 Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
104 Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja. 9U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima. 10U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. 11Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; ta oni se digoše na tebe. 12Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, 13jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš. Psalmi, 5, 11 Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; ta oni se digoše na tebe.
105 Vapaj u nevolji
2Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! 3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. 4Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle ćeš? 5Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: 6jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? Psalmi, 6, 2		 Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
106 U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu. 10Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. 11U srcu svome veli: "Zaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" KOF 12Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha. 13Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!" REŠ 14Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć! ŠIN 15Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude! 16Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana Psalmi, 10, 13 Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!"
107 Psalmi, 10, 15 Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!
108 Prividna sreća bezbožnika
2Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.3Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:4na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.5Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.6Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.7Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.8Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.9Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.10O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.13Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. Psalmi, 38, 2		 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
109 A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!9Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!10Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.11Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.12Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.13Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem! Psalmi, 39, 12 Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
110 Kazna opakih
2Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimele" 3Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni?4Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!5Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost!6Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče!7Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.8Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:9"Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!"10A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.11Hvalit ću te svagda što si to učinio i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika. Psalmi, 52, 1		 Kazna opakih
111 Zaziv za pomoć
2Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!4Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:5 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!7Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.8Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas čuje?"9No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.10Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.11Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!12Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.13Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!15Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.16Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.17A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.18Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. Psalmi, 59, 6		 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
112 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.13Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?15Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.16Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim17sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.19Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!20Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.21Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,22bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.23Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:24vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.25Koga ja imam u nebu osim tebe? Psalmi, 73, 14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
113 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;21nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,22da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.23Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.24Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.25Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.26Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.27On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'28A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.29Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.30Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.31Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,32ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;33šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,34ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.35Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. Psalmi, 89, 33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
114 Bog pravde
Bože osvetniče, Jahve,Bože osvetniče, pokaži se.2Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!3Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati?4Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati?5Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;6kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju7i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!"8Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti?9Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?10Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti? Psalmi, 94, 10		 Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti?
115 Jahve - sveti i pravedni Kralj
Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi;sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!2Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode.3Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto!4Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.5Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto.6Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša.7Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade.8Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.9Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš. Psalmi, 99, 8		 Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.
116 Čudesna povijest Izraelova
Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,navješćujte među narodima djela njegova!2Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!3Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!4Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!5Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!7On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!8On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.10Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,11govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."12Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,13išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,14ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:15"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"16I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.17Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. Psalmi, 105, 14		 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
117 Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.15Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica,16 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!17Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.18Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.19Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'!20"Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!"21Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj.22Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.23Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!24Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!25O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!27 Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.28Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem.29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Psalmi, 118, 18 Kaznom teškom
118 Psalmi, 118, 18 kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.
119 Pobjednička pjesma
Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!2Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona!3Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!4Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne!5Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih!6Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama7da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;8da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene;9da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja! Psalmi, 149, 7		 da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;
120 Očinske opomene
20Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.21Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;22da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;24da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.25Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.27Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?28Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?29Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne. Mudre izreke, 6, 29		 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
121 Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni.21Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti. Mudre izreke, 11, 21 Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti.
122 Mudre izreke, 15, 10 Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor.
123 Mudre izreke, 16, 5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
124 Mudre izreke, 16, 22 Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost
125 Mudre izreke, 17, 5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
126 Mudre izreke, 17, 26 Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
127 Mudre izreke, 19, 5 Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neće uteći.
128 Mudre izreke, 19, 9 Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada.
129 Mudre izreke, 19, 18 Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ.
130 Mudre izreke, 19, 29 Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnika.
131 Mudre izreke, 21, 11 Kad se podsmjevač kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje.
132 Mudre izreke, 22, 3 Pametan čovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
133 Mudre izreke, 27, 12 Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
134 Mudre izreke, 28, 20 Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.
135 Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.8Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti će ga mimoići osvetnička pravda.9Jer se namisli bezbožnikove točno ispituju i glas riječi njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova. Knjiga Mudrosti, 1, 9 Jer se namisli bezbožnikove točno ispituju i glas riječi njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova.
136 Blaženstvo pravednika
A duše su pravednika u ruciBožjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.2Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;3i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.4Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.6Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.7Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici.8Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke.9Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.10A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina.11Teško onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka.12Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod! Knjiga Mudrosti, 3, 4		 Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.
137 Knjiga Mudrosti, 3, 10 A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina.
138 Knjiga Mudrosti, 5, 15 Slava pravednikâ i kazna bezbožnikâ
139 4I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.15A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg.16Zato će iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom će ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi.17Latit će se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat će sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;18kao oklop obući će pravednost, a kao šljem stavit će sud bez himbe;19uzet će nepobjedivu svetost kao štit,20 a kao mač naoštrit će žestok gnjev i sav će svemir poći s njim u boj protiv bezumnika. Knjiga Mudrosti, 5, 17 Latit će se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat će sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;
140 Dužnost je kraljevima težiti mudrosti
Čujte, dakle, kraljevi,i urazumite se! Poučite se, vladari zemalja dalekih!2Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se hvastate silom svojih naroda!3Gospod je onaj koji vam je moć podario, i vladavina je od Svevišnjeg, koji će ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti.4Iako ste upravljači njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti se držaste zakona, niti služiste nakani Božjoj.5Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna;6maleni su oproštenja dostojni, a moćnici će biti moćno kažnjeni. Knjiga Mudrosti, 6, 5		 Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna;
141 Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna;6maleni su oproštenja dostojni, a moćnici će biti moćno kažnjeni.7Jer Gospod Svevladar ne uzmiče ni pred kim niti se plaši kakve veličine: ta on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve,8 a istraga oštra očekuje moćnike.9Vama su dakle, vladari upravljene riječi moje da se naučite mudrosti i ne griješite. Knjiga Mudrosti, 6, 6 maleni su oproštenja dostojni, a moćnici će biti moćno kažnjeni.
142 Voda, propast Egipćanima a spas Izraelcima
5I tako je ono čime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobročinstvo kada bijahu u nevolji.<7a>Njima si, zbog njihove zapovijedi o čedomorstvu,6 umjesto vječnog izvora vode tekućice, dao rijeku zamućenu krvlju i blatom,7ba svojima si, unatoč svakoj nadi, dao izobilje vode,8pokazavši im u žeđi koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.9Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio.10Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.11Jednako su se mučili nazočni i nenazočni,12 i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjećanju na prošlost.13Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobročinstvo, osjetiše ruku Gospodnju;14i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoć izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeđ bijaše sasvim različita od žeđi pravednika. Knjiga Mudrosti, 11, 5		 pokazavši im u žeđi koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.
143 Knjiga Mudrosti, 11, 8 pokazavši im u žeđi koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.
144 Knjiga Mudrosti, 11, 13 Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobročinstvo, osjetiše ruku Gospodnju;
145 Božja popustljivost prema Egiptu
15Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih16 da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim čime i sagriješi.17Tvoja svemoguća ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezoblične - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova,18ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz očiju -19zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom.20Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. Knjiga Mudrosti, 11, 15		 Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje,
146 Knjiga Mudrosti, 11, 15 poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih
147 Božja popustljivost prema Egiptu
15Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih16 da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim čime i sagriješi.17Tvoja svemoguća ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezoblične - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova,18ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz očiju -19zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom. Knjiga Mudrosti, 11, 16		 da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim čime i sagriješi.
148 Knjiga Mudrosti, 12, 2 Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode!
149 Razlozi popustljivosti
A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.12Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si učinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko će ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?13Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.14A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio. Knjiga Mudrosti, 12, 11		 A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.
150 Knjiga Mudrosti, 12, 14 A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.
151 Knjiga Mudrosti, 12, 15 I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moći tvoje kazniti onoga
152 Knjiga Mudrosti, 12, 15 koji kazne ne zaslužuje.
153 Knjiga Mudrosti, 12, 17 Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
154 Pouka popustljivosti božanske
19A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.20Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane -21kako li si brižno sudio sinove svoje, čijim si ocima dao divna obećanja i prisegama i savezima!22Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno. Knjiga Mudrosti, 12, 20		 Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane
155 Poslije Božje blagosti dolazi strogost
23Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namučio njihovim vlastitim gnusobama.24Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.25Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.26A jer ih nije poučila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.27Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa čuti. Zato ih je i stigla najviša osuda. Knjiga Mudrosti, 12, 25		 Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.
156 Knjiga Mudrosti, 12, 26 A jer ih nije poučila kazna porugljiva,
157 Knjiga Mudrosti, 12, 26 ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.
158 Knjiga Mudrosti, 12, 27 Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa čuti. Zato ih je i stigla najviša osuda.
159 Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,8 a prokleta krivobožačka rukotvorina i onaj koji je načini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.9Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova,10 izrađevina i izrađivač bit će jednako kažnjeni.11Zato će osuda pasti na kumire neznabožačke, jer su postali gnusoba među stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumničkim nogama. Knjiga Mudrosti, 14, 10 izrađevina i izrađivač bit će jednako kažnjeni.
160 Posljedice krivoboštva
22I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.23Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili priređuju bijesne gozbe s čudnim običajima.24Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.25Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,26uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskrvnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost.27Jer je krivoboštvo početak, uzrok i kraj svakog zla.28Ili bjesne na svojim zabavama, ili izriču lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu.29Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da će okajavati lažne prisege.30Ali će ih za oboje stići kazna: što su služeći idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu prezirući sve što je sveto.31Jer se prijestupima bezbožničkim uvijek osvećuje - ne moć prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike. Knjiga Mudrosti, 14, 30		 Ali će ih za oboje stići kazna: što su služeći idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu prezirući sve što je sveto.
161 Egipat i Izrael: kobne životinje, prepelice
Zato bijahu primjerenokažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom kukaca.2A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobročinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.3I tako Egipćanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo čudesno.4Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško mučeni neprijatelji njihovi. Knjiga Mudrosti, 16, 1		 Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom kukaca.
162 Knjiga Mudrosti, 16, 2 A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobročinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.
163 Egipat i Izrael: pošast skakavaca, mjedena zmija
5I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.6Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.7Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, već zbog tebe, Spasitelju sviju!8Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.9Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. Knjiga Mudrosti, 16, 9		 Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.
164 Egipat i Izrael: čudesa u prirodi
15Ruci se tvojoj ne može uteći.16Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih nečuven dažd i tuča, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.17A najčudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešća moć, jer se svemir borio za pravednike.18Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;19čas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake. Knjiga Mudrosti, 16, 16		 Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih nečuven dažd i tuča, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.
165 Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugađao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.22Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,23dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.24Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:25zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,26da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka na hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju; Knjiga Mudrosti, 16, 24 Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:
166 Egipat i Izrael: Zatornik
5I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi.6A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.7Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja.8Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.10A u odjek im dođoše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom.11Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pučanin i kralj.12A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogođene istom smrću. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodličniji porod.13I oni koji, zbog svojih čarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski - sin Božji. Knjiga Mudrosti, 18, 5		 I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi.
167 Knjiga Mudrosti, 18, 8 Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.
168 Knjiga Mudrosti, 18, 11 jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pučanin i kralj.
169 Egipat grešniji od Sodome
13A grešnike stigla kazna, prethodili joj snažni gromovi. Stigla ih pravedna plaća za zla djela, jer su divljom mržnjom mrzili tuđince.14Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvoriše u robove.15Oni se prema strancima poniješe odmah neprijateljski, i plaća ih čeka za to.16Ovi, naprotiv, primiše svečano Izraelce, a onda ih, već ravne sebi, udariše teškom tlakom.17I njih udari sljepoća kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli ih tama duboka, i svaki je tražio svoja vrata. Knjiga Mudrosti, 19, 13		 A grešnike stigla kazna, prethodili joj snažni gromovi. Stigla ih pravedna plaća za zla djela, jer su divljom mržnjom mrzili tuđince.
170 Bogatstvo i obijest
Ne oslanjaj se na svoje bogatstvoi ne reci: "Ja imam dosta."2Ne idi za svojom željom i svojom snagom, slijedeći strasti svoga srca.3Ne reci: "Tko mi što može?" jer će te Gospod kazniti.4Ne reci: "Griješio sam, pa što!" jer Gospod umije čekati.5Ne uzdaj se toliko u oproštenje da gomilaš grijeh na grijeh.6Ne reci: "Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi moje mnoge grijehe!" jer je s njime milosrđe i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova.7Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgađaj iz dana u dan; jer će iznenada njegov gnjev planuti, i u čas osvetni ti ćeš propasti.8Ne uzdaj se u blago krivo stečeno, ono ti ništa neće koristiti u dan nesreće. Knjiga Sirahova, 5, 3		 Ne reci: "Tko mi što može?" jer će te Gospod kazniti.
171 Knjiga Sirahova, 7, 8 Nemoj dvaput griješiti, jer već zbog prvog grijeha nećeš umaći kazni.
172 Knjiga Sirahova, 7, 17 Ponizi duboko dušu svoju, jer su vatra i crvi kazna bezbožniku.
173 Knjiga Sirahova, 9, 5 Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio kažnjen zajedno s njom.
174 Protiv oholosti
6Ne budi kivan na svoga bližnjeg ni zbog kakve nepravde i ne čini ništa nepravedno.7Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku, a nepravda je odvratna obojici.8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca.9Što se toliko oholi prah i pepeo - kad već za života ima crvljiva crijeva?10Duga bolest srdi liječnika; tko je danas kralj, sutra umire.11Kad čovjek umre, baštini gnjilež, grabežljive zvijeri i crve.12Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.13I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama i potpuno uništava.14Gospod je srušio prijestolja silnika i potlačene posadio na mjesto njihovo.15Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.16Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.17Neke je od njih odveo i uništio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.18Oholost nije stvorena za čovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin. Knjiga Sirahova, 10, 13		 I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim
175 Knjiga Sirahova, 10, 13 kaznama i potpuno uništava.
176 Promišljenost i razboritost
7Ne optužuj prije nego što istražiš, prvo promisli, pa onda ukori.8Ne odgovaraj prije nego si čuo i ne miješaj se usred govora.9Ne prepiri se o onome što te se ne tiče i ne miješaj se u svađu grešnika.10Sine moj, ne preuzimaj previše poslova; ako ih umnožiš, nećeš proći bez kazne; ma koliko se žurio, nećeš stići, niti ćeš trkom uteći.11Čovjek se trudi, muči i hiti, da bi još više zaostao. Knjiga Sirahova, 11, 10		 Sine moj, ne preuzimaj previše poslova; ako ih umnožiš, nećeš proći bez kazne; ma koliko se žurio, nećeš stići, niti ćeš trkom uteći.
177 Zator bezbožnika
Ne želi mnoštva nevrijednedjece i ne raduj se bezbožnim sinovima.2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.3Ne računaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuću i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.4Jer jedan razborit čovjek napuči grad, a rod zlikovaca razori ga.5Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje.6U zboru grešničkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć.8Nije poštedio sugrađana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.9Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.10Ni šest stotina tisuća pješaka, koji propadoše zbog tvrdoće srca svojeg.11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.12Kao što mu je milosrđe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.13Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.14Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim. Knjiga Sirahova, 16, 11		 Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.
178 Knjiga Sirahova, 16, 13 Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.
179 Protiv brbljavosti
4Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko griješi sam sebi naudi.5Tko uživa u zlu bit će kažnjen.6 A tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zloću.7Ne raznosi ono što ti je povjereno i nitko ti neće nauditi.8Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne otkrivaj!9Jer čuje li tko, čuvat će se tebe i u svoje vrijeme osjetit ćeš njegov prezir.10Ako si čuo štogod, budi kao grob. Ne boj se! Neće te raskinuti.11Kad nešto čuje, luđaka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu.12Kao strijela zabodena u bedro, takva je riječ u nutrini luđakovoj. Knjiga Sirahova, 19, 5		 Tko uživa u zlu bit će kažnjen.
180 Čovjek koji čini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, čemu se bojati? Grijeha se mojih neće sjetiti Svevišnji!" -19takav se boji samo ljudskih očiju, a ne shvaća kako su oči Gospodnje deset tisuća puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i motre i najskrivenije zakutke.20Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada kada je sve dovršeno.21Takva će čovjeka na ulicama grada stići kazna, uhvatit će ga gdje i ne sluti. Knjiga Sirahova, 23, 21 Takva će čovjeka na ulicama grada stići kazna, uhvatit će ga gdje i ne sluti.
181 Knjiga Sirahova, 39, 28 Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.
182 Knjiga Sirahova, 39, 29 Vatra i tuča, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.
183 Nevjernost i kazna
15Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta;16samo je nešto ljudi ostalo, s vladarom iz kuće Davidove. Neki su od njih pravo činili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh. Knjiga Sirahova, 48, 15		 Nevjernost i kazna
184 Kazna Judeje
4Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa.5Ta gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo;6od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene.7Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. Izaija, 1, 4		 Kazna Judeje
185 Jao onima koji izdaju odredbenepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;2koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote!3Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje4da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. Izaija, 10, 3 Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje
186 Protiv jednoga asirskog kralja
5Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.8Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?9 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?10Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,11kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" 12I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. 13Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. Izaija, 10, 12		 I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.
187 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.10Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti.11Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.12Rjeđi će biti čovjek neg' žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.13Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. Izaija, 13, 11 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.
188 Nastavak pjesme o Sudu
Da, otvorit će se ustave u visini i zatresti zemlji temelji.19Zemlja će se grozno razbiti, zemlja će se strašno raspući, zemlja će se silno uzdrmati,20zemlja će zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko će joj otežati bezakonje njeno da će pasti i neće više ustati.21I dogodit će se u onaj dan: Jahve će kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske;22bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni.23Pocrvenjet će mjesec, postidjet se sunce, jer će kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava će mu sjati pred starješinama. Izaija, 24, 21		 I dogodit će se u onaj dan: Jahve će kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske;
189 Izaija, 24, 22 bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni.
190 Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.14Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!15Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!16Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.17Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta.19Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. Izaija, 26, 14 Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!
191 Izaija, 26, 16 Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.
192 Proroštvo
20Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe.21Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani. Izaija, 26, 21		 Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani.
193 Izaija, 27, 1 U onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga.
194 Milost Jakovu i kazna tlačitelju
6Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.7Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše?8Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.9Tako će se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi krečno kamenje! Nek' se više ne dižu ašere i sunčani stupovi!10Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti.11Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati. Izaija, 27, 6		 Milost Jakovu i kazna tlačitelju
195 Izaija, 27, 8 Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.
196 Jahve će zagrmjet glasom veličajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupe kamene.31Od glasa Jahvina prepast će se Asur, šibom ošinut.32I kad god ga udari šiba kaznena, kojom će ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!33Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti. Izaija, 30, 32 I kad god ga udari šiba kaznena, kojom će ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!
197 Svršetak Edoma
Pristupite, puci, da čujete,pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi!2Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade.3Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče,4 raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišće smokovo.5Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh.6Mač Jahvin krvlju je opijen, omašćen pretilinom, krvlju janjećom i jarećom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.7S njima će biti poklani bivoli i junad s bikovima. Izaija, 34, 5		 Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh.
198 Utjecanje Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'" Izaija, 37, 3		 Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
199 Izaija, 37, 4 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'"
200 Sanheribova kazna
36Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 37Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. Izaija, 37, 36		 Sanheribova kazna
201 "Tko da povjeruje u ono štonam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.3Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.5Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Izaija, 53, 5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
202 Otpadništvo Izraelovo
I dođe mi riječ Jahvina: 2"Idi i vičiu uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.3Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe" - riječ je Jahvina.4"Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.5Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše. Jeremija, 2, 3		 Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe" - riječ je Jahvina.
203 Je li Izrael rob il' sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta?15Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja.16Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.17Nisi li to sam sebi učinio otpavši od Jahve, Boga svojega?18A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke?19Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama. Jeremija, 2, 19 Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.
204 Uzroci najezde
Prođite ulicama jeruzalemskim,pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu" - riječ je Jahvina.2Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.3Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate.4Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.5Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše.6I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.7"Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše.8Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga.9Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? Jeremija, 5, 9		 Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?
205 Bezakonje
26Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.27Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,28 tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje.29Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?30Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:31proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju? Jeremija, 5, 29		 Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?
206 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi.12Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,13jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.14I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.15Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. Jeremija, 6, 15 Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.
207 Ponavljanje ulomka
10Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.11I olako liječe ranu naroda mojega vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.12Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. Jeremija, 8, 12		 Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.
208 Pokvarenost Judina
"Da imam u pustinji obitavalište,ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička.2Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - riječ je Jahvina!3"Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više 5vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene" - riječ je Jahvina.6Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit ću ih i ispitati, ta kako da i postupaju prema kćeri naroda moga?7Jezik im je strijela ubojita, na ustima riječ prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.8Pa da ih zbog toga ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?" Jeremija, 9, 8		 Pa da ih zbog toga ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?"
209 Lažno pouzdanje u obrezanje
24"Evo, bliže se dani" - riječ je Jahvina - "kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu: 25Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!" Jeremija, 9, 24		 "Evo, bliže se dani" - riječ je Jahvina - "kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu:
210 11Evo što ćete o kipovima reći: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba."12On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.13Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.14Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!15Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne.16'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo." Jeremija, 10, 15 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne.
211 Molitva Jeremijina
23Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!24Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.25Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo. Jeremija, 10, 24		 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.
212 Jeremija progonjen u Anatotu
18Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. 19A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!"20Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" 22Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi. 23Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove." Jeremija, 11, 22		 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi.
213 Jeremija, 11, 23 Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove."
214 10Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. 11I reče mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod. 12Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti." 13Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.'" 14A Jahve mi reče: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga." 15Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. 16A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu." Jeremija, 14, 10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove.
215 Jeremija, 15, 15 Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu.
216 Judina bezakonja i kazne
Judin grijeh upisan ježeljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika,2kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima,3 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.4Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti. Jeremija, 17, 1		 Judina bezakonja i kazne
217 Zbirka izreka protiv lažnih proroka
9Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima:10"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda.11Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u Domu svome nađoh im pakost" - riječ je Jahvina.12Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove" - riječ je Jahvina. Jeremija, 23, 12		 Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove" - riječ je Jahvina.
218 30Evo me stoga protiv proroka - riječ je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje riječi. 31Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. 32Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Jahvina. 33A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - riječ je Jahvina. 34A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov. 35Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?' 36Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome riječ njegova." Jer vi iskrivljujete riječi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! 37Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?" 38Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite riječju 'Breme Jahvino', premda sam vam poručio da je ne izgovarate, 39ja ću visoko podići i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! 40I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječnu porugu koja se neće zaboraviti." Jeremija, 23, 34 A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov.
219 Riječ upućena Jeremiji o svem narodu judejskom, četvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog
- to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. Prorok Jeremija navijesti tu riječ svemu narodu Judinu i svim Jeruzalemcima: 3Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 4I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete. 5I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; 6i ne idite za tuđim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neću ništa nažao učiniti. 7Ali me niste poslušali - riječ je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreću!" 8Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih riječi, 9evo, ja ću poslati i podignuti sve narode sa sjevera - riječ je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama. 10I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 11Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj - riječ je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline. 13Dovest ću na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode." Jeremija, 25, 12		 Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj - riječ je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline.
220 27I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od mača koji ću pustiti među vas.' 28Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! 29Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama. 30Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje31 dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti - riječ je Jahvina. Jeremija, 25, 29 Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom.
221 Jeremija, 25, 29 A vi zar da prođete bez kazne?
222 Jeremija, 25, 29 Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama.
223 Simbolična izrada jarma i obavijest kraljevima Zapada
U početku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ. 2Ovako mi reče Jahve: "Načini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat. 3Zatim poruči kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. 4Naredi im da poruče svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poručite svojim gospodarima: 5Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. 6Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. 7I svi će narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne čas te i njega ne upokore moćni narodi i veliki kraljevi. 8Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom - riječ je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. 9Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi nećete služiti kralju babilonskom!' 10Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. 11Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit ću na miru u zemlji njegovoj - riječ je Jahvina - da je obrađuje i u njoj živi.'" 12Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreći: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. 13Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od mača, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? 14Ne slušajte, dakle, riječi onih proroka koji vam govore: 'Vi nećete služiti kralju babilonskom.' Oni vam laž prorokuju. 15'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - riječ je Jahvina - nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'" Jeremija, 27, 8		 Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom - riječ je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. 9
224 Odgovor jednog prognanika na Jeremijinu poslanicu
24-25A Šemaji ćeš Nehelamcu poručiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim svećenicima: 26'Jahve te postavi svećenikom namjesto svećenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luđaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata. 27Zašto, dakle, nisi spriječio Jeremiju iz Anatota, koji se među vama gradi prorokom? 28Ta on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo će još trajati: Gradite kuće i nastanite se! Sadite vrtove i uživajte urod njihov!'" 29Svećenik Sefanija pročita pismo proroku Jeremiji. 30Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: 31"Pošalji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o Šemaji Nehelamcu: Jer vam Šemaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao, 32ovako govori Jahve: Kaznit ću Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neće preostati usred ovoga naroda da doživi sreću koju spremam narodu svojemu - riječ je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'" Jeremija, 29, 32		 ovako govori Jahve: Kaznit ću Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neće preostati usred ovoga naroda da doživi sreću koju spremam narodu svojemu - riječ je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'"
225 8Onoga dana - riječ je Jahve nad Vojskama - slomit ću jaram na njihovu vratu i lance ću njihove raskinuti. Više neće služiti tuđinu, 9već će služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga ću im podići.10Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjeti i nitko ga neće plašiti - riječ je Jahvina -11jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti; al' ću te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."12Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.13Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.14Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.15Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizlječiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti učinih. Jeremija, 30, 11 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti; al' ću te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."
226 Jeremija, 30, 14 Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.
227 Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu.19Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati.20Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače.21Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov isred njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - riječ je Jahvina.22"I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog.23Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožničke.24Jahvin se gnjev neće stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. Jeremija, 30, 20 Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače.
228 27Pošto je dakle kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji: 28"Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. 29A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: 'Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' 30Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz. 31Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." Jeremija, 36, 31 Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali.
229 11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. 12Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga. 13Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom. 14A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica." Jeremija, 44, 13 Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj,
230 Jeremija, 44, 13 kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom.
231 24Zatim reče Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: 25Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obećaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi ćemo se tvrdo držati zavjeta što ih učinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! 26Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće više izustiti mojega imena; nitko neće reći: 'Živoga mi Jahve!' 27Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja. 28I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova. 29A ovo neka vam bude znamenje - riječ je Jahvina - da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.' 30Ovako govori Jahve: 'Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'" Jeremija, 44, 29 A ovo neka vam bude znamenje - riječ je Jahvina - da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.'
232 A i plaćenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, dođe vrijeme da se kazne.22Slušaj! K'o da zmija sikće, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, baš k'o drvosječe.23Posjeći će šumu - riječ je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema.24Osramoćena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera." 25Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit ću Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. 26Predat ću ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije će Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - riječ je Jahvina.27"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjet' i nitko ga neće plašiti.28Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti: ali ću te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." Jeremija, 46, 21 A i plaćenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, dođe vrijeme da se kazne.
233 Jeremija, 46, 25 Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit ću Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju.
234 Jeremija, 46, 28 Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti: ali ću te kaznit' po pravici,
235 Jeremija, 46, 28 ne smijem te pustit' nekažnjena."
236 35"U Moabu ću učiniti - riječ je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. 36Stoga mi srce poput frule dršće za Moabom, srce moje poput frule dršće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoše! 37Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. 38Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili" - riječ je Jahvina. 39Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima.40Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila.41Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce žene u trudovima.42Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.43Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina.44Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina.45"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih. Jeremija, 48, 44 Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina.
237 Proročanstvo protiv Edoma
7O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svjeta, zar se izvjetrila mudrost njihova?8Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.9Dođu li trgači k tebi, ni pabirka neće ostaviti; dođu li kradljivci noćni, opljačkat će sve što žele.10Jer ja sam onaj što će Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže:11'Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'" 12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti! 13Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline." Jeremija, 49, 8		 Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.
238 12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti! 13Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline."14Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!15Jer, gle, učinit ću te malim među narodima, prezrenim među ljudima.16Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande ću te strovaliti" - riječ je Jahvina. Jeremija, 49, 12 Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen?
239 Jeremija, 49, 12 Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti!
240 Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi.18Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga.19I vratit ću Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.20U one dane, u vrijeme ono - riječ je Jahvina - tražit će grijeh Izraelov, ali ga više neće biti; tražit će opačine judejske, ali ih neće naći. Jer oprostih svima koje sačuvah." Jeremija, 50, 18 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu,
241 Jeremija, 50, 18 kao što kaznih kralja asirskoga.
242 Ratna se vika čuje u zemlji, poraz strašan.23O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima!24Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zatečen si i uhvaćen, jer se s Jahvom zarati!25Jahve otvori svoju oružnicu, izvuče oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.26Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa.27Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siđu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!28Čujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! Jeremija, 50, 27 Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siđu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!
243 Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima, zaorit će protiv tebe vika bojna."15On snagom svojom stvori zemlju, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.16Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.17Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.18Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne.19'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. Jeremija, 51, 18 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne.
244 Jahvin pohod na kipove
44"Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neće više k njemu hrliti narodi, srušit će se babilonske zidine.45Izađi iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina!46Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje.47Jer evo dolaze dani kada ću kazniti kipove babilonske, i sva će mu se zemlja postidjeti, i svi će mu pobijeni ležat' posred grada.48Tada će nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer će sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - riječ je Jahvina!49I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu.Vi što umakoste maču, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:51'Stidjeli smo se slušajuć' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuđinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.'52Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici.53Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju će zapovijed na nj navalit' pustošnici" - riječ je Jahvina. Jeremija, 51, 44		 Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neće više k njemu hrliti narodi, srušit će se babilonske zidine.
245 Jeremija, 51, 47 Jer evo dolaze dani kada ću kazniti kipove babilonske, i sva će mu se zemlja postidjeti, i svi će mu pobijeni ležat' posred grada.
246 Jeremija, 51, 52 Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici.
247 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenika, ne sažaljuju staraca.17Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.19Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.20Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima."21Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti.22Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje. Tužaljke, 4, 22 Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.
248 onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? 57Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jači od njih, opljačkat će im zlato i srebro i otići s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoći. 58Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kući korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kući koja čuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palači bolji je nego lažni bogovi. 59Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su. 60Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji, 61i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo. 62Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu. 63Zato se ne može misliti ni reći da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti učiniti dobra ljudima. 64Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte! Baruh, 6, 63 Zato se ne može misliti ni reći da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti učiniti dobra ljudima.
249 8Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. 9Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: 10posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11Života mi moga! - riječ je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: 12trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima - i mač ću svoj trgnuti na njih! 13Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 14Opustošit ću te, izvrgnut ću te ruglu naroda koji te okružuju, na oči svim prolaznicima. 15Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 16I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ću pustiti na vas da vas uništim i glađu zatrem - uništit ću vam i posljednju pričuvu kruha. 17A povrh gladi pustit ću na vas i divlje zvijeri koje će ti djecu rastrgati; kuga će te i krv preplaviti: pod mač ću te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh! Ezekiel, 5, 15 Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh!
250 Kazna
Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" 2I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. 3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 4te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" 5A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 6Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. 7I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom. Ezekiel, 9, 1		 Kazna
251 Ezekiel, 9, 1 Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!"
252 Kažnjavanje Amonaca
33Sine čovječji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Mač! Mač za pokolj isukan i naoštren da siječe, da kao munja sijeva, 34a tebi dotle isprazno viđaju, laž proriču - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dođe dan i čas posljednjega zločina! 35Ali vrati mač u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ću ti suditi. 36Ondje ću na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. 37I bit ćeš hrana ognju, a krv će tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neće spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'" Ezekiel, 21, 33		 Kažnjavanje Amonaca
253 Protiv Filistejaca
15Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osvećujući s mržnjom u srcu, razarajući sve zbog svojeg neprijateljstva, 16ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit ću Kerećane, uništit ću sve što preostane na morskoj obali! 17Tako ću im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Jahve.'" Ezekiel, 25, 17		 Tako ću im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Jahve.'"
254 Hošea se ženi i dobiva djecu
2Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: "Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!" 3I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina. 4Jahve mu reče: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit ću pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokončat ću kraljevstvo doma Izraelova. 5I u taj dan slomit ću luk Izraelov u Dolini jizreelskoj." 6I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Jahve: "Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova, od nje ću se povući; 7a omiljet će mi kuća Judina, spasit ću je Jahvom, Bogom njihovim, a neću je spasiti lukom, mačem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima." 8Kad odoji Nemilu, zače opet i rodi sina. 9I reče Jahve: "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest." Hošea, 1, 4		 Jahve mu reče: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit ću pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokončat ću kraljevstvo doma Izraelova.
255 Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim.14Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.15Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina.16Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.17I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.18U onaj dan - riječ je Jahvina - ti ćeš me zvati: 'Mužu moj', a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.' Hošea, 2, 15 Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina.
256 Hošea, 4, 1 I I . Z L O Č I N I I Z R A E L O V I I K A Z N A
257 Protiv svećenika
4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče.5Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok; pogubit ću mater tvoju.6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove.7Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili.8Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim.9I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela.10Jest će, ali se nasititi neće; bludničit će, ali se neće množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu -11 blud, mošt i vino zarobiše im srce. Hošea, 4, 9		 I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela.
258 Idolopoklonstvo i razvrat 12Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.13Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kćeri bludu, čine li preljub vaše nevjeste,14neću vam kazniti kćeri što bludniče niti nevjeste vaše što preljub čine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja! Hošea, 4, 14 neću vam kazniti kćeri što bludniče niti nevjeste vaše što preljub čine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!
259 Svećenici, mogućnici i kralj vode narod u propast
Poslušajte ovo, svećenici,pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru.2Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti.3Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele.4Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda među njima; oni Jahve ne poznaju.5Ponos Izraelov svjedoči protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut će i Juda s njim.6Ići će s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naći neće - povukao se od njih!7Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar će žarki proždrijeti polja njihova. Hošea, 5, 2		 Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti.
260 Bratoubilački rat
8Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine!9Opustošit će Efrajima u dan kazne: među plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano.10Knezovi judejski postadoše poput onih što razmiču međe; na njih ću k'o vodu gnjev svoj izliti.11Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo ići za ništavilom.12A ja ću biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kući Judinoj. Hošea, 5, 9		 Opustošit će Efrajima u dan kazne: među plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano.10Knezovi judejski postadoše poput onih što razmiču međe; na njih ću k'o vodu gnjev svoj izliti.11Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo ići za ništavilom.12A ja ću biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kući Judinoj.
261 Izrael se upropaštava pozivajući strance
8Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogača što je ne prevrnuše.9Tuđinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna!10Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže!11Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.12Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću. Hošea, 7, 12		 Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću.
262 Nezahvalnost i kazna Izraela
13Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lažu.14Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune.15Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene!16Okreću se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj! Hošea, 7, 13		 Nezahvalnost i kazna Izraela
263 Protiv grešnog bogoslužja
11Žrtvenike je umnožio Efrajim, za grijeh su mu oni poslužili.12Da mu i tisuću zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuđima.13Nek' žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad će se spominjati bezakonja njihova i njihove će kazniti grijehe: u Egipat će se oni vratiti. Hošea, 8, 13		 Nek' žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad će se spominjati bezakonja njihova i njihove će kazniti grijehe: u Egipat će se oni vratiti.
264 Progon proroka
7Dođoše dani kazne! Dođoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva.8Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kući Boga njegova.9U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut će se Jahve bezakonja njihova i grijehe će njihove kazniti. Hošea, 9, 7		 Dođoše dani kazne! Dođoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva.
265 Hošea, 9, 9 U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut će se Jahve bezakonja njihova i grijehe će njihove kazniti.
266 Kazna za zločin u Baal Peoru
10Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi.11Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća.12Ako i podignu svoje sinove, oduzet ću ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim!13Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje.14Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. Hošea, 9, 10		 Kazna za zločin u Baal Peoru
267 Kazna za zločin u Gilgalu
15U Gilgalu sva je njihova zloća, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuće svoje ću ih izagnati, voljeti ih više neću, svi su im knezovi odmetnici.16Pogođen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neće imati. Ako im se i rodi djece, ubit ću im mili plod utrobe.17Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat će se među narodima. Hošea, 9, 15		 Kazna za zločin u Gilgalu
268 Protiv Gibeje
9Većma no u dane gibejske griješio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviše, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?10Kako mi se svidi, kaznit ću ih: sabrat će se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. Hošea, 10, 10		 Kako mi se svidi, kaznit ću ih:
269 Hošea, 10, 10 sabrat će se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje.
270 Protiv Jakova
3S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit će Jakova prema postupcima, vratit će mu po djelima njegovim.4Već u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio.5S Anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio.6Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.7Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda! Hošea, 12, 3		 S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit će Jakova prema postupcima, vratit će mu po djelima njegovim.
271 Pohlepa i kazna Izraelova
8U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.9I reče Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali ništa mu od sveg dobitka neće ostati, jer se ogriješio bezakonjima. Hošea, 12, 8		 Pohlepa i kazna Izraelova
272 Kazna za idolopoklonstvo
Kad je Efrajim govorio, strahje zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu.2I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!3Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. Hošea, 13, 1		 Kazna za idolopoklonstvo
273 Kazna za nezahvalnost
4A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.5Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.6Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše.7Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba;8kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. Hošea, 13, 4		 Kazna za nezahvalnost
274 Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:15 "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.16Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega?17Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta.18Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose.19Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.20Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. Joel, 1, 18 Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose.
275 Izabranje i kazna
Počujte, sinovi Izraelovi, ovu riječkoju Jahve zbori protiv vas, protiv svakoga roda što ga izvedoh iz zemlje egipatske:2"Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše." Amos, 3, 1		 Izabranje i kazna
276 Amos, 3, 2 Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše."
277 Protiv Betela i raskošnih stanova
13Čujte i posvjedočite protiv doma Jakovljeva - riječ je Jahve Gospoda, Boga nad Vojskama:14"Onoga dana kad kaznim Izraela za zločine, kaznit ću i žrtvenike betelske; žrtvenički će se rozi odlomiti i na tlo popadati.15Razorit ću zimsku kuću i ljetnu kuću, propast će kuće bjelokosne. Mnogih će kuća nestati" - riječ je Jahvina. Amos, 3, 14		 Onoga dana kad kaznim Izraela za zločine,
278 Amos, 3, 14 kaznit ću i žrtvenike betelske; žrtvenički će se rozi odlomiti i na tlo popadati.
279 Izraelova opsjena, nepokornost i kazna
4"Idite samo u Betel i griješite, u Gilgal i množite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra žrtve, i desetine svaki treći dan.5Palite tijesto uskislo na žrtvu zahvalnicu, oglasite žrtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi" - riječ je Jahve Gospoda.6"Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.7"Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. Amos, 4, 4		 Izraelova opsjena, nepokornost i kazna
280 Skora kazna
16Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom će trgu biti kuknjava, po svim će ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Težake će sazvat' da jauču, narikače da nariču,17bit će jauk u svakom vinogradu, jer ću proći posred tebe" - veli Jahve. Amos, 5, 16		 Skora kazna
281 Kazna će biti strašna
8Zakle se Gospod Jahve samim sobom - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat ću grad i sve u njemu."9Ako i deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijet će.10Rođak će i spaljivač prionuti da iznesu kosti iz kuće; ako bi tko upitao onog u kutu kuće: "Je li još tko ostao s tobom?" on će odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."11Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuća ruši u komade, mala se kuća ori u komadiće.12Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? Amos, 6, 8		 Kazna će biti strašna
282 Drugo viđenje: Suša
4Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje.5A ja ću: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?"6I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neće biti", reče Jahve Gospod. Amos, 7, 4		 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje.
283 Navješataj tajnovite kazne: tame i žalosti
9"Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana.10Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine." Amos, 8, 9		 Navješataj tajnovite kazne: tame i žalosti
284 Novi navještaj kazne
13U onaj će dan obamirati od žeđi lijepe djevojke i mladići.14Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako živ bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!' oni će pasti i nikad ustati neće." Amos, 8, 13		 Novi navještaj kazne
285 Jahvina srdžba
2Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje.3Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.4Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana!5Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. Nahum, 1, 3		 Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.
286 Druga prorokova tužbalica: Utjerivanja tlačiteljska
12Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.13Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?14Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!15On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. Habakuk, 1, 12		 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
287 Protiv dvorskih dostojanstvenika
8"U dan žrtve Jahvine, kaznit ću knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblače na način tuđinski.9Kaznit ću u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom." Sefanija, 1, 8		 U dan žrtve Jahvine, kaznit ću knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblače na način tuđinski.
288 Sefanija, 1, 9 Kaznit ću u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom."
289 Protiv nevjernika
12I u to vrijeme pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo.'"13Blago njihovo bit će prepušteno pljački, njihove kuće pustošenju. Oni su gradili kuće - neće u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neće piti. Sefanija, 1, 12		 I u to vrijeme pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo.'"
290 Oslobođenje i povratak Izraela
3Moj je gnjev planuo na pastire, i ja ću kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit će stado svoje, dom Judin. I učinit će da budu k'o gizdav konj u boju:4od njega će poteći kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve vođe.5Bit će zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uličnom; vojevat će, jer Jahve je s njima, i osramotit će one koji konje jašu. Zaharija, 10, 3		 Moj je gnjev planuo na pastire, i ja ću kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit će stado svoje, dom Judin. I učinit će da budu k'o gizdav konj u boju:
291 Dva pastira
4Ovako mi reče Jahve: 5"Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede. 6Ni ja više neću štedjeti žitelja zemlje - riječ je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni će pustošiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih." 7Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. 8I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. 9Tad rekoh: "Neću vas više pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!" 10Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. 11I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Jahvina. 12Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. 13A Jahve mi reče: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. 14Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu - da raskinem bratstvo između Jude i Izraela. 15I reče mi Jahve: "Uzmi još opremu bezumna pastira, 16jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće tražiti, ranjene neće vidati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati.17Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mač stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!" Zaharija, 11, 5		 "Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede.
292 Ako koje pleme zemlje ne uzađe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neće biti kiše za njega. 18Ako li pleme egipatsko ne uzađe i ne dođe, stići će ga isti udarac kojim će Jahve udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenica. 19Takva će biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. 20U onaj dan stajat će na konjskim praporcima 'Jahvi posvećen'; a u Domu Jahvinu bit će lonci kao žrtvene čaše pred žrtvenikom; 21i svaki će lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posvećen Jahvi nad Vojskama - svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat će ih i kuhati u njima. I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama. Zaharija, 14, 19 Takva će biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. 20U onaj dan stajat će na konjskim praporcima 'Jahvi posvećen'; a u Domu Jahvinu bit će lonci kao žrtvene čaše pred žrtvenikom;
293 Prepirke o farizejskim predajama
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 2"Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" 3On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 4Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! 5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 8Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 9Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." Evanđelje po Mateju, 15, 4		 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!
294 Skora kazna
33"Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? 34Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada 35da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. 36Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!" Evanđelje po Mateju, 23, 33		 Skora kazna
295 9Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. 10Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. 11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', 12takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. 13Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite." 14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! 15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. 16Tko ima uši da čuje, neka čuje!" 17I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. 18I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi 19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela. 20Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. 21Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, 22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 23Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." Evanđelje po Marku, 7, 10 Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
296 Pilat osuđuje Isusa na smrt
13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti." 17 . 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Evanđelje po Luki, 23, 16		 Kaznit ću ga dakle i pustiti."
297 Evanđelje po Luki, 23, 22 On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti."
298 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." 13Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: 16"Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 17ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." 18Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. 19Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." 21Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. Djela apostolska, 4, 21 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
299 Pavlova obrana
37Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: "Smijem li nešto reći?" On ga upita: "Zar znaš grčki? 38Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?" 39Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: "Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći." 2Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: 3"Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 5kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." Djela apostolska, 22, 5		 ako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."
300 Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. 2Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? 3Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. 5Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna od većine 7pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 8Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 10Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! Druga poslanica Korinćanima, 2, 6 Dosta je takvu ona kazna od većine
301 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 3Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. 11Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. 12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. 13Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi. Druga poslanica Korinćanima, 6, 9 kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;
302 8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila - 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. Druga poslanica Korinćanima, 7, 11 Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.
303 Odgovor na optužbu slabosti
Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama "skroman", a nenazočan prema vama "odvažan" - 2molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. 7Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću - koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. 9Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! 10Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna". 11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom. Druga poslanica Korinćanima, 10, 6		 i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.
304 Zahvala, poticaj, nagrada
3Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 4tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 5One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. 6Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, 7a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, 8u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. 9Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, 10kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama. 11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 12te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. Druga poslanica Solunjanima, 1, 9		 Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva,
305 Strašni izgledi grešnika
26Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Poslanica Hebrejima, 10, 29		 Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?
306 Prema vlastima
13Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, 14bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine. 15Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. 16Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge - 17sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite! Prva Petrova poslanica, 2, 14		 bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine.
307 Pouka prošlosti
4Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio - 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. Druga Petrova poslanica, 2, 9		 umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati,
308 Buduća kazna
Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave, 11dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 13zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, 16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje. 17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. 18Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu." Druga Petrova poslanica, 2, 10		 Buduća kazna
309 Krivi učitelji i kazna koja im prijeti
Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. 6 I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva, nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; 7 kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju. Poslanica Jude apostola, 1, 5		 Krivi učitelji i kazna koja im prijeti
310 Poslanica Jude apostola, 1, 7 kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju.
311 Prijeti konačna kazna
I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: "Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!" 5I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 6i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neće više biti vremena! 7Nego - u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima." 8I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!" 9Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med." 10Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. 11I rečeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!" Otkrivenje, 10, 1		 Prijeti konačna kazna
312 Otkrivenje, 17, 1 KAZNA BABILONA


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika biblijske teologije :

KAZNA
Svaki grijeh ima naravno svoje posljedice. Te mogu biti nutarnje i izvanjske, ukoliko one proistječu iz biti same nastale krivnje i proširuju se na izvjesni način na čitavu tjelesnoduhovnu stvarnost čovjeka. Ta tako krivnjom prožeta stvarnost izlaže čovjeka, u svom protuslovlju prema božanskom redu, prisilno reakciji one ispravno oblikovane, u svom konkretnom obličju ovisne o slobodnom Božjem raspolaganju, trajne okoline (u totalnom smislu riječi).
Budući da Božje stvorenje (čovjek i svijet) prema naravi nužno izražava i objavljuje Božju volju, a u svojoj je strukturi i onda, kad je krivnjom povrijeđeno, trajno podržava, ne treba se o Bogu uopće misliti da bi on (na sličan način kao neka slabija, svjetovna vlast) zaista, samo sa svrhom kažnjavanja kao takvom, morao kazniti čovjeka za to prikladnom kaznom.
Od Boga slobodno oblikovana, konkretna stvarnost, o koju se (u sebi samom i u totalitetu stvarnosti) grešni čovjek spotiče i pada, kazna je za krivnju. To vrijedi prije svega onda kad čovjek na samrti postane konačan sa svojim protuslovljem prema božanskom redu totalne stvarnosti koji se konačno mora ostvariti. Objektivacije krivnje u unutar ljudskoj i okolišnoj stvarnosti često ostaju trajne i kad je osoba usmjerila svoj posljednji stav opet prema Bogu: kazne za grijeh nisu uvijek izbrisane kajanjem i oproštenjem krivnje kao takve . Polazeći odatle treba se shvatiti smisao čistilišta i zadovoljštine.

Izreke svetaca:

Kad bi češće mislio na svoju smrt nego na dug život,
nema sumnje da bi revnije nastojao
oko svoga popravka.
Kad bi također otvoreno vagnuo
buduće kazne u paklu i čistilištu,
mislim da bi rado podnosio
napore i boli i da ne bi strepio
pred nikakvom strogošću.
No, jer te stvari ne dopiru do srca,
a još uvijek volimo što nam godi,
zato ostajemo hladni i posve lijeni.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Ako želimo paklene kazne izbjeći
i u život vječni dospjeti,
onda, dok je još vremena
i dok se u ovom tijelu nalazimo,
i dok možemo sve to izvršiti u svjetlu ovog života,
moramo trčati i činiti što će nam za vječnost koristiti.

Sv. Benedikt, redovnik (480.-543.)

Ap. konst. Indulgentiarum Doctrina, Normae, 1 :
Oprost je otpuštenje pred Bogom
vremenite kazne za grijehe
kojih je krivica već izbrisana;
to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i
uz određene uvjete,
dobiva posredovanjem Crkve koja,
kao poslužiteljica otkupljenja,
svojom vlašću dijeli i
primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Ap. konst. Indulgentiarum Doctrina, Normae, 2 :
Oprost je djelomičan ili potpun,
već prema tome je li od vremenite kazne
za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Ap. konst. Indulgentiarum Doctrina, 5 :
Među vjernicima – onima koji su već stigli
u nebesku domovinu,
onima koji svoje krivnje
još ispaštaju u čistilištu ili
onima koji su još na ovozemnom putovanju –
postoji trajna veza ljubavi i
obilata razmjena svih dobara.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

In Exodum homilia 8, 1 :
Budući da čovjek, zbog kazne za grijeh,
bijaše došao iz raja slobode u
ropstvo ovoga svijeta,
zato prva rečenica Dekaloga,
tj. prva riječ zapovijedî Božjih,
govori o slobodi:
‘Ja sam Gospodin, Bog tvoj,
koji sam te izveo iz zemlje egipatske,
iz kuće ropstva’« (Izl 20, 2; Pnz 5, 6).

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz Životopisne crtice Travničkih Isusovaca i đaka :
Gdje su sada Slaveni, gdje Francuzi,
gdje Nijemci, gdje Madžari?
Nema nego samo jedan narod odabranika i
jedan narod prokletnika...

Erik Brandis, prezbiter, DI (1834.–1921.)

Iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske :
Ugledah anđela čuvara koji mi je zapovjedio slijediti ga.
Iznenada nađoh se na maglovitom i
vatrom ispunjenom mjestu gdje trpe mnoge duše.
Te duše žarko mole,
ali ipak ne mogu za sebe,
samo im mi možemo pomoći.
Plamenovi koji su oko njih izgarali nisu me dodirivali.
Moj anđeo čuvar nije me napuštao ni za trenutak.
Upitala sam duše koja im je najveća patnja.
Složno mi odgovoriše da im je najveća patnja —
čežnja za Bogom.
Vidjela sam Majku Božju
kako posjećuje duše u čistilištu.
Duše nazivaju Mariju ’Zvijezdom mora’.
Ona im donosi ublaženje.
Htjela sam više s njima razgovarati,
ali mi je anđeo čuvar dao znak da pođemo.
Dođosmo iza vrata ove tamnice pune patnje.
Čula sam nutarnji glas koji mi govoraše:
’Moje milosrđe to ne želi,
ali to zapovijeda pravda’.
Otada održavam usku povezanost s trpećim dušama.

Sv.Faustina Kowalska, redovnica (1905.-1938.)

Iz spisa Eshatologija — smrt i vječni život :
S ovim je sada razjašnjeno
kršćansko tumačenje naravi čistilišta:
ono nije neka vrsta onostranog
koncentracijskog logora (kao što je to za Tertulijana),
gdje bi čovjek morao iskupiti kazne
koje bi mu bile određene
na više ili manje pozitivistički način.
Ono je zapravo nužni proces
duhovne preobrazbe čovjeka,
koje ga čini sposobnim da bude blizu Kristu,
blizu Bogu i da se sjedini
s čitavim Communio sanctorum.

Benedikt XVI, papa

Iz spisa Dijalog božanske providnosti ili Knjiga o božanskom nauku :
 Oni koji su potaknuti ropskim strahom
penju se i sabiru svoje snage u nesavršeno stanje;
hoću da kažem da njihova duša,
misleći na kaznu koju grijeh zaslužuje,
stupa na prvu stepenicu i
pozivlje na sabranost svoje moći.
Dozivlje pamćenje da se sjeti grijeha,
razum da misli na onu kaznu
koja ga čeka zbog njegova grijeha,
volju da se pokrene na mržnju protiv grijeha.

Sv. Katarina Sienska, mističarka, naučiteljica Crkve (1347.-1380.)

Iz spisa Kažnjava li Bog doista grijeh?, 1975.:
 Kazna za grijeh ne dolazi ni iz neke
posebne osvetničke namjere i volje,
koja bi grešnom činu i njegovim
posljedicama još povrh toga i
nekako izvana nadodala nešto
posebno bolno kao kaznu za počinjeno zlo.
Ono što općenito nazivamo
kaznom za grijeh redovito proistječe
iz naravi grijeha samoga.
Ono je autentičan plod grijeha samoga.
Ne može dobro stablo rađati zlim plodovima,
a niti zlo dobrima.
Kada brzi vlak jednom iskoči
iz pravih tračnica,
katastrofa je prirodna i neizbježiva.
Prirodan je i neizbježiv auto-sudar
kad se vozači ne pridržavaju
prometnih propisa.
Kazna neminovno dolazi kao
prirodna posljedica iz grešnoga
čina ili propusta...

Kozelj, Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa Kažnjava li Bog doista grijeh?, 1975.:
 Ne trpimo kaznu samo zbog vlastitih grijeha.
Ispaštamo i posljedice
grijeha našega bližnjega.
Kako u dobru, tako smo s njim mnogostruko
povezani i u zlu.
Poznata je Sartreova: Pakao — to je bližnji!
Pakao, u kojem se tako često kuhamo,
ne stvara Bog.
Stvaramo ga mi svi zajedno svojim grijesima.
Svojim grijesima (činima i propustima)
unosimo u ljudsku zajednicu nesklad i trzavice,
od kojih trpi naš bližnji.
Grijehom našega bližnjega vječna Pravda
po istim imanentnim zakonima
kažnjava naše grijehe...

Kozelj, Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa I.Kozelj, Kažnjava li Bog doista grijeh?, 1975.:
 Bog najteže kažnjava čovjeka
onda kad ga prepušta i predaje
u ruke opakog i pokvarenog čovjeka.
Koja životinja i koja zvijer bi mogla
tako rafinirano i tako okrutno —
na duši i na rijelu —
izmučiti čovjeka kao što je to kadar
učiniti opak čovjek,
kad dobije vlast u ruke?
Što su sve radili nacisti
— i ne samo oni —
sa svojim žrtvama
po koncentracionim logorima?!
Fizički napori i tjelesne patnje
iščezavaju pred đavolskom zlobom
kojom su na sve moguće načine
svoje žrtve ponizivali u njihovu
ljudskom dostojanstvu i nastojali ih
dotući i uništiti kao ćudoredna bića.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Božja mudrost i svetost zahtijeva,
da njegov zakon, o kojem ovisi
Njegova čast i sreća te red sviju naroda,
bude doličnom kaznom sankcioniran.
A to je samo vječna kazna.
Bog je odredio i vremenitu kaznu
za manje prestupke, tako zvano čistilište.
Premda su i u čistilištu strašne kazne,
ipak ih se nitko ne boji.
A zašto? Jer nisu vječne.
Silne su ljudske strasti; kad usplamte,
ne dadu se ni vječnom kaznom stišati,
a za vremenitu, pa bila ona
ne znam kako žestoka, i ne mare.
Vječna kazna mora odmah poslije smrti započeti,
jer drukčije bi bezbožnici mislili,
da će poslije smrti moći
zadovoljiti za grijehe.
Oduzmi vječn u kaznu, i
ljudi će bez straha provoditi
život u opačinama.
Slično govori i Horacije...

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj  (1855.-1945.)

Iz spisa Uđimo u korablju, 2001.:
Danas mnogi vjeruju i naučavaju
samo o Božjoj ljubavi i milosrđu,
a na stranu stavljaju
Božji gnjev i pripadajuću kaznu.
Pitaju se kako je moguće da
dobri Bog kažnjava ili
kako je moguće da se razgnjevi.
Neki kažu da je to tako bilo
samo u Starom Zavjetu,
a da je Novozavjetni Isus
sama ljubav i opraštanje.
Međutim, ako pogledamo prispodobu
o siromašnom Lazaru i bogatašu,
vidjet ćemo da Isus jasnoo objašnjava
da će Bog svakoga suditi prema
njegovim djelima koja je činio na zemlji. (Lk:19-25)

James Manjackal, prezbiter Kongregacije sv. Franje Saleškog (1948.)

Iz spisa Teološki i povjesni pojam antikrista, 1976.:
U apokaliptičkim događajima
katastrofa dolazi kao kazna ljudima
za njihove grijehe.
Ovu židovsku ideju prihvatilo je kršćanstvo,
tako da se u proročanstvima,
u kojima se predviđaju grozote,
one predviđaju uvijek pod uvjetom,
da se grešnici ne pokaju.

Ivan Mužić, povjesničar, publicist (1934.-2021.)

Katekizam katoličke crkve:

978 "U času kad vršimo nasu prvu ispovijest vjere, primajući sveto krštenje koje nas čisti, oproštenje je koje primamo tako potpuno i cjelovito, da nam ama bas ništa ne ostaje za brisanje, ni od istočnoga grijeha, ni od grijeha koje smo sami počinili, niti ikoja kazna za njihovo okajanje (...). Ali, ipak, milost krštenja nikoga ne oslobađa od njegovih naravnih slabosti. Naprotiv, moramo se boriti protiv pokreta požude koji nas potiču na zlo".

1051 Svaki čovjek, u času smrti, na posebnom sudu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu (ili kaznu) od Krista, suca živih i mrtvih.

1057 Glavna je paklena kazna u vječnoj odvojenosti od Boga, u kojemu jedinom može čovjek naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži.

1263 Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.

1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta Pokore. ŠTO JE OPROST?
"Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica vec izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca". "Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno". Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.

KAZNE ZA GRIJEH
1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove "vječna kazna" za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane "vremenite kazne" za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, vec kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi moze postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži "starog čovjeka" i obuče "novog čovjeka".

1498 Oprostima vjernici mogu dobiti za sebe, kao i za duše u čistilištu, otpuštenje vremenitih kazni koje su posljedice grijeha.

2266 Obrana općega društvenog dobra traži da se napadača onesposobi da čini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i dužnost zakonite javne vlasti da određuje kazne srazmjerne težini prijestupa, ne isključujući u krajnje teškim slučajevima ni smrtnu kaznu. Iz sličnih razloga nosioci vlasti imaju pravo upotrebiti oružje da odbiju napadača od građanske zajednice za koju su odgovorni. Prvi je cilj kazni popraviti nered prouzročen zlodjelom. Kad je krivac dragovoljno prihvaća, kazna ima vrijednost zadovoljštine. Osim toga, cilj je kazni štititi javni red i osobnu sigurnost. Napokon kazna ima ljekovitu vrijednost: u granicama mogućnosti, treba pridonijeti popravku krivca.

Iz staroegipatske Knjige mrtvih
Svijest o odgovornosti svojih djela pred Vrhovnim Bićem , i moralna pravednost, prisutna je i kod najstarijih civilizacija antičkog svijeta, kao i potreba za vječnim blaženstvom. U CXXXV poglavlju Knjige mrtvih kod Egipćana, u doba Ramzesa, čitamo ispovjed - opravdanje pokojnika pred sudištem Ozirisa, u prisutnosti 14 sudaca predsjednika i dviju Istina: Tot i Anubis , koje zaštićuju pokojnika, kojemu se na vagi važu djela , dok pokraj nje čeka grdna neman:

"Nisam griješio prema ljudima. Nisam zlo postupao prema svojoj čeljadi..
Nisam je tjerao da radi više nego što može..
Nisam hulio na Boga.. Nisam mučio sirotinju..
Nisam nikoga mučio glađu..
Nisam smanjivao vagan..
Nisam kratio pedalj..
Nisam varao u premjeravanju polja..
Nisam krnjio uteg na kantaru..
Nisam udešavao jezičac na vagi..
Nisam uskraćivao mlijeko dječjim ustima..
Nisam ustavljao vodu..
Nisam ometao boga pri izlasku njegovu.."

Zatim slijedi opravdanje pred sucima - suprotno od poricanja:

Ugodio je bogu onim što se bogu mili. Dao je kruha gladnome, vodu žednome odjeću nagome i posudio splav onome tko je želio rijeku prebroditi...

I suci na jednu stranu vage stavljaju srce dotičnoga pokojnika a na drugu stranu kipić Istine. Sada slijedi vapaj vlastitiom srcu, da ga ono ne osudi i ne prevagne:

O srce , srce moje majke i oblika mojih!
Ne budi svjedokom protiv mene, ne suprotivi mi se pred sucima, ne pretegni me pred gospodarom tezulje...
Ne dopusti da moje ime bude okaljano, ne izreci laži protiv mene pred bogovima!

Anubis prilazi i umiruje jezičac na vagi. Objavljuje da su obje plitice u ravnovjesju, a Tot zapisuje ishod vaganja i utvrđuje da je kandidat prošao, da je pravoglasan, da je postao maa kheru, tj. pravednik, i da je time Ozirisovo kraljevstvo dobilo novog podanika. Dok je nemani otet plijen..
Iz pogovora sestre Marije od Presvetog Srca knjige : Jeronim Jaegen "Mistični život milosti"


Copyright © 2020, www.verbumdei.com.hr
l>