Krštenje

Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
( Rimljanima - Rim 6,4 )

REKAPITULACIJA:

Krštenje
Hebrejski	אטבילה	t'viylah
Grčki	βάπτισμα	váptisma
Latinski	baptismus

Riječ KRŠTENJE ( krstiti, Krstitelj, krst..) pojavljuje se 103 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 14 puta. Ukupno 117 puta.
- nijedanput se ne pojavljuje u Starom zavjetu.
- 103 puta pojavljuje se u Novom zavjetu.
- najviše se spominje u Djelima apostolskim : 26 puta
- ime Ivan KRSTITELJ pojavljuje se : 14 puta

NZ	Evanđelja	59
	Djela apostolska	26
	Poslanice	18
	Ukupno :	103

PREGLED PO ČITANJIMA

1	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8; Lk 3,1-18; Iv 1,19-28) U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje , reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim." Evanđelje po Mateju, 3, 1	Propovijedanje Ivana Krstitelja
2	Evanđelje po Mateju, 3, 1	U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji:
3	Evanđelje po Mateju, 3, 6	Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
4	Evanđelje po Mateju, 3, 7	Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje , reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?
5	Evanđelje po Mateju, 3, 11	Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi.
6	Evanđelje po Mateju, 3, 11	On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
7	Krštenje Isusovo (Mk 1,9-11; Lk 3,21-22) 13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti . 14Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš , a ti da k meni dolaziš?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" Evanđelje po Mateju, 3, 13	Krštenje Isusovo
8	Evanđelje po Mateju, 3, 13	Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti .
9	Evanđelje po Mateju, 3, 14	Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš , a ti da k meni dolaziš?"
10	Evanđelje po Mateju, 3, 16	Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
11	Pitanje i svjedočanstvo Ivanovo (Lk 7,18-35) 2A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 4Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja . A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! 12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 14Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći." 15"Tko ima uši, neka čuje." Evanđelje po Mateju, 11, 11	Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja . A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
12	Evanđelje po Mateju, 11, 12	A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.
13	Herod i Isus (Mk 6,14-29; Lk 9,7-9) U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa 2pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj ! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." 3Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 4Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" 5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 6Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7Zato se zakle dati joj što god zaište. 8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja ." 9Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. 12A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. Evanđelje po Mateju, 14, 2	pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj ! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
14	Evanđelje po Mateju, 14, 8	A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja ."
15	Ispovijest Petrova (Mk 8,27-30; Lk 9,18-21) 13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj ; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. Evanđelje po Mateju, 16, 14	Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj ; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."
16	Preobraženje (Mk 9,2-13; Lk 9,28-36) Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." 10Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" 11On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. 12No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." 13Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju . Evanđelje po Mateju, 17, 13	Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju .
17	Odakle Isusu vlast? (Mk 11,27-33; Lk 20,1-8) 23I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" 24Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. 25Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' 26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." 27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Mateju, 21, 25	Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'
18	Ukazanje u Galileji. Sveopće poslanje (Mk 16,14-18; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8) 16Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!""I evo, ja sam s vama u sve dane -do svršetka svijeta." Evanđelje po Mateju, 28, 19	Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
19	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mt 3,1-12; Lk 3,1-18; Iv 1,19-27) Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim." Evanđelje po Marku, 1, 1	Propovijedanje Ivana Krstitelja
20	Evanđelje po Marku, 1, 4	Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji
21	Evanđelje po Marku, 1, 4	i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
22	Evanđelje po Marku, 1, 5	Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
23	Evanđelje po Marku, 1, 8	Ja vas krstim vodom,
24	Evanđelje po Marku, 1, 8	a on će vas krstiti Duhom Svetim."
25	Isusovo krštenje (Mt 3,13-17; Lk 1,21-22; Iv 1,29-34) 9Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 10I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Evanđelje po Marku, 1, 9	Isusovo krštenje
26	Evanđelje po Marku, 1, 9	Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
27	Evanđelje po Marku, 6, 14	Umorstvo Ivana Krstitelja
28	Evanđelje po Marku, 6, 14	Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
29	Umorstvo Ivana Krstitelja (Mt 14,1-12; Lk 9,7-9; 3,19-20) 14Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 21I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. 22Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" 23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja !" 25I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja !" 26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. Evanđelje po Marku, 6, 24	Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja !"
30	Evanđelje po Marku, 6, 25	I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja !"
31	Petrova vjeroispovijest (Mt 16,13-20; Lk 9,18-21; Iv 6,67-71) 27I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 28Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." 29On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik -Krist!" 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. Evanđelje po Marku, 8, 28	Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka."
32	Molba Zebedejevih sinova (Mt 20,20-28; Lk 22,24-27) 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." 36A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" 37Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim ?" 39Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni , 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati -to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." Evanđelje po Marku, 10, 38	A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se
33	Evanđelje po Marku, 10, 38	krstom
34	Evanđelje po Marku, 10, 38	kojim se ja krstim ?"
35	Evanđelje po Marku, 10, 39	Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom
36	Evanđelje po Marku, 10, 39	kojim se ja krstim
37	Evanđelje po Marku, 10, 39	bit ćete kršteni ,
38	Odakle Isusu vlast? (Mt 21,23-27; Lk 20,1-8) 27I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. 28I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" 29A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 30Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" -Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Marku, 11, 30	Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
39	Sveopće poslanje (Mt 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19. 23; Dj 1,6-8) 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Evanđelje po Marku, 16, 16	Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
40	I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT Navještenje Krstiteljeva rođenja 5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." 19Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." Evanđelje po Luki, 1, 5	I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT
41	Evanđelje po Luki, 1, 5	Navještenje Krstiteljeva rođenja
42	Rođenje Ivana Krstitelja 57Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca -Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: Hvalospjev Zaharijin (Lk 1,68) 68"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 76A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine 79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." Evanđelje po Luki, 1, 57	Rođenje Ivana Krstitelja
43	Krstiteljev skroviti život 80Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Evanđelje po Luki, 1, 80	Krstiteljev skroviti život
44	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28) Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. 7Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti : "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. 9Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca." 10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim . Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. Evanđelje po Luki, 3, 1	Propovijedanje Ivana Krstitelja
45	Evanđelje po Luki, 3, 3	On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha
46	Evanđelje po Luki, 3, 7	Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti : "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe?
47	Evanđelje po Luki, 3, 12	Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?"
48	Evanđelje po Luki, 3, 16	Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim . Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.
49	Evanđelje po Luki, 3, 16	On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
50	Evanđelje po Luki, 3, 21	Kad se krstio sav narod,
51	Evanđelje po Luki, 3, 21	krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo,
52	Isusovo svjedočanstvo o Ivanu (Mt 11,2-15) 18Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'" 21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene." 24Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 28Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega." 29Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom . 30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti . Evanđelje po Luki, 7, 20	Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'
53	Evanđelje po Luki, 7, 29	Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se
54	Evanđelje po Luki, 7, 29	Ivanovim krstom .
55	Evanđelje po Luki, 7, 30	Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti .
56	Isusov sud o suvremenicima (Mt 11,16-19) 31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? 32Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 33Doista, došao je Ivan Krstitelj . Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' 34Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' 35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom." Evanđelje po Luki, 7, 33	Doista, došao je Ivan Krstitelj . Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!'
57	Petrova vjeroispovijest (Mt 16,13-20; Mk 8,27-30; Iv 6,67-70) 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist -Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Evanđelje po Luki, 9, 19	Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta."
58	Veliko dijeljenje svijeta (Mt 10,34-36) 49"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" 51"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice -53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve." Evanđelje po Luki, 12, 50	Ali krstom
59	Evanđelje po Luki, 12, 50	mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!"
60	Odakle Isusu vlast? (Mt 21,23-27; Mk 11,27-33) Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Luki, 20, 4	krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
61	Ivanovo svjedočanstvo (Mt 3,1-17; Mk 1,1-11; Lk 3,1-22) 19A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" 23On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!-kako reče prorok Izaija." 24A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio . 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." 32I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." Evanđelje po Ivanu, 1, 25	Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
62	Evanđelje po Ivanu, 1, 26	Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate
63	Evanđelje po Ivanu, 1, 28	To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio .
64	Evanđelje po Ivanu, 1, 31	Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.
65	Evanđelje po Ivanu, 1, 33	Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi:
66	Evanđelje po Ivanu, 1, 33	'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'
67	Evanđelje po Ivanu, 3, 22	Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo
68	Evanđelje po Ivanu, 3, 22	Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio .
69	Evanđelje po Ivanu, 3, 23	A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode.
70	Evanđelje po Ivanu, 3, 23	Ljudi su dolazili i krstili se.
71	Evanđelje po Ivanu, 3, 26	Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio, on eno krsti i svi hrle k njemu".
72	Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev.Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." 15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas -sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist -Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." Evanđelje po Ivanu, 4, 1	Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan
73	Evanđelje po Ivanu, 4, 2	iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici
74	Isus se povlači u Pereju 40I ode ponovno na onu stranu Jordana -na mjesto gdje je prije Ivan krstio . I osta ondje. 41A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." 42Mnogi ondje povjerovaše u njega. Evanđelje po Ivanu, 10, 40	I ode ponovno na onu stranu Jordana -na mjesto gdje je prije Ivan krstio . I osta ondje.
75	PROSLOV Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 2do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Djela apostolska, 1, 5	Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.
76	Izbor Matije 15U one dane ustade Petar među braćom -a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša -i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus -22počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. Djela apostolska, 1, 22	počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.
77	Djela apostolska, 2, 38	Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.
78	Prva obraćenja 37Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" 38Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 40I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 41I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Djela apostolska, 2, 41	I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
79	Šimun čarobnjak 9Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se -muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."24Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" 25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. Djela apostolska, 8, 12	Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se -muževi i žene.
80	Djela apostolska, 8, 13	Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
81	Djela apostolska, 8, 16	Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
82	Filip krsti Etiopljanina 26Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" 31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. 36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim ?" 37 . 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti . 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. Djela apostolska, 8, 26	Filip krsti Etiopljanina
83	Djela apostolska, 8, 36	Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim ?"
84	Djela apostolska, 8, 38	Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti .
85	Savlov poziv Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 3Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" 5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti." 7Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.10U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" 11A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." 18I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19i uzevši hrane, okrijepi se. Djela apostolska, 9, 18	I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se
86	Djela apostolska, 10, 37	Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:
87	Krštenje prvih pogana 44Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: 47"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Djela apostolska, 10, 44	Krštenje prvih pogana
88	Djela apostolska, 10, 47	Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?
89	Djela apostolska, 10, 48	I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
90	Petar se opravdava u Jeruzalemu Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5"Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 8Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' 9A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo." 11"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" 15"I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!" Djela apostolska, 11, 16	Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom,
91	Djela apostolska, 11, 16	a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.'
92	U Antiohiji pizidijskoj 13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce -do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida 23 za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" 26"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac 36 tvoj ugleda truleži. David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje 37 trulež, a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/39Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." 42Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. Djela apostolska, 13, 24	Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu.
93	U Likaoniji. Timotej Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 2Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. 3Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 5Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. Djela apostolska, 16, 1	Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.
94	Evanđelje u Evropi. Lidijino obraćenje 11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe -grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. Djela apostolska, 16, 15	Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
95	Čudesno oslobođenje 25Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" 31Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se -ti i dom tvoj!" 32Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.33Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti -on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. Djela apostolska, 16, 33	Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti -on i svi njegovi.
96	Pavao u Korintu Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 2Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je 3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. 4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. 5Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. 6Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." 7I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. 8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. 9Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! 10Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." 11Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. Pavao pred prokonzulom Galionom (Dj 18,12) 12Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu 13i rekoše: "Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga." 14Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: "Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; 15je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." 16I otpremi ih iz sudnice. 17A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. Djela apostolska, 18, 8	A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se.
97	Apolon u Efezu 24Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. 25On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje . 26Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 27A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. Djela apostolska, 18, 25	On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje .
98	Pavao u Efezu. Ivanovci Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato će on: "Kako ste onda kršteni ?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Djela apostolska, 19, 3	Nato će on: "Kako ste onda kršteni ?"
99	Djela apostolska, 19, 3	"Krštenjem Ivanovim", odvrate oni.
100	Djela apostolska, 19, 4	Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
101	Djela apostolska, 19, 5	Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,
102	Pavao o svom obraćenju 6"Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' 8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. 10Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." 12"Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -13dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. 14A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih 15jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. 16I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" 17"Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' 19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' 21Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' Djela apostolska, 22, 16	I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'"
103	Krst Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni . 4Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Kršćanin slobodan od grijeha (Rim 6,15) 15Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha -na smrt, bilo poslušnosti -na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju -do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti -do posvećenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu -smrt. 22Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak -život vječni. 23Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 6, 1	Krst
104	Poslanica Rimljanima, 6, 3	Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa,
105	Poslanica Rimljanima, 6, 3	u smrt smo njegovu kršteni .
106	Poslanica Rimljanima, 6, 4	Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
107	Podjela među vjernicima 10Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. 11Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. 12Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". 13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni ? 14Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; 15da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni . 16A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga. Prva poslanica Korinćanima, 1, 13	Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni ?
108	Prva poslanica Korinćanima, 1, 14	Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
109	Prva poslanica Korinćanima, 1, 15	da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni .
110	Prva poslanica Korinćanima, 1, 16	A da, krstih i Stefanin dom.
111	Prva poslanica Korinćanima, 1, 16	Inače ne znam krstih li koga drugoga.
112	Svjetska i kršćanska mudrost 17Jer ne posla me Krist krstiti , nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak -i Židovima i Grcima -Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 26Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Prva poslanica Korinćanima, 1, 17	Jer ne posla me Krist krstiti , nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
113	Pouka Izraelove prošlosti Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. 9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. Prva poslanica Korinćanima, 10, 2	i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
114	Usporedba s tijelom 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo -tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni , bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi -jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?31Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Prva poslanica Korinćanima, 12, 13	Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni , bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
115	Prva poslanica Korinćanima, 15, 29	Što onda čine oni koji se krste za mrtve?
116	Prva poslanica Korinćanima, 15, 29	Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?
117	Doba vjere 23Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni , Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov -Grk! Nema više: rob -slobodnjak! Nema više: muško -žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Poslanica Galaćanima, 3, 27	Doista, koji ste god u Krista kršteni , Kristom se zaodjenuste.
118	Poticaj na jedinstvo Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst ! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 9Ono "uzađe" -što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. Poslanica Efežanima, 4, 5	Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst !
119	Krist gospodar ljudi i anđela 9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim -svukoste tijelo puteno -obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju , u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. Poslanica Kološanima, 2, 12	s njime suukopani u krštenju , u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.
120	Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" Poslanica Hebrejima, 6, 2	naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud.
121	Kristov primjer 18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Prva Petrova poslanica, 3, 21	Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista

OSTALA LITERATURA :

Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

KRŠTENJE je prvi i temeljni sakrament , koji se stoga mora shvatiti u najužem skladu sa samim pojmom Katoličke crkve. To je sakrament preporodenja koji čisti i posvećuje (Iv 3,5; usp. Ez 36,25 si; ) u Duhu i milosti Isusa Krista po pravno-sakralnom učlanjenju u Crkvu u kojoj je onaj spasotvorni život Isusa Krista kao novi i istovremeno najizvorniji početak u Adamu palog čovječanstva već našao svoju nerazorivu, sakramentalnootjelovljenu prisutnost u svijetu.
To učlanjenje u sakramentalno otjelovljenje spasenja, u ono od Duha Isusova oduhovljeno i posvećeno tijelo Isusa Krista koje je Crkva, neizbrisivo je zapečaćeno (2 Kor 1,21 si; Ef 4, 30) po karakteru krštenja , zbog čega se krštenje ne može ponavljati.
Tako shvaćeno učlanjenje u Crkvu prvi je i temeljni učinak krštenja , ali istovremeno (uz pretpostavku dostatne dispozicije) sredstvo za postignuće punine krsne milosti: opravdavajuće obnove staroga čovjeka (Ef 4,22; Kol 1,10 i dr.) u nutarnjem pobožanstvenjenju i suobličenju smrti i uskrsnuća Isusa Krista (Rim 6) snagom njegova Duha koji je prisutan u Crkvi i po Crkvi, učinak u njemu ostvarenog brisanja svih grijeha i otpuštanje svih vječnih i vremenitih kazni za grijehe (Ef 5,26).
Budući da samo krštenje dariva preporođenje u novi život u Isusu Kristu, ne možemo po sebi bez njega primiti taj život (Iv 3,5; Mk 16,16); ali jer ga ono dariva kao sakrament izvorno otvorenog sudioništva u Isusovoj zajednici (1 Kor 12,13), a time na milosti koja je zahvaćena u svojoj povijesnoj vidljivosti, zato je njegova spasenjska nužnost usko povezana uz opću spasenjsku nužnost same Crkve.
Stoga postoje i analogno za pripadnost Crkvi različiti stupnjevi realnog sudioništva na njezinoj sakramentalnosti koja otvara put spasenju: u tzv. krštenju krvlju i željom. Krštenje krvlju (po mučeništvu) opravdava čovjeka kao realno sudioništvo na svjedočanskoj funkciji Crkve za prisutnost ostvarenog spasenja u smrti Kristovoj.
Krštenje željom kao želja, povezana, izričita ili samo uključena s ljubavlju kajanjem (votum) prema sakramentu krštenja, opravdava time što čovjek u toj želji u vjeri i ljubavi slobodno potvrđuje i prihvaća svoju ljudsku narav koja mu je prije dana, ukoliko ona tajnom utjelovljenja ima neko objektivno usmjerenje na Isusa Krista i time kao konfiguracija sa svetom ljudskom naravi Isusa Krista već ima neko quasi-sakramentalno značenje.

Protiv donatizma i protiv pobornika ponavljanja krštenja heretika uči Crkva da svatko po sebi može valjano dijeliti sakramentalno krštenje. Svečano krštenje mogu podjeljivati samo određeni nositelji službe Crkve: biskup, svećenik i đakon.
Krsni obred prihvaća religiozni prasimbol kultno-svetog pranja (npr. u Ivanovu krštenju, u židovskom prozelitskom krštenju, u gnostičkim misterijskim kultovima, u mandeizmu), a da se ne bi moglo s tim prasimbolom ovdje povezana specifična ideja nadnaravnog preporođenja izvesti na temelju povijesti religija iz pretkršćanskih obreda, iako se unutar bibl. područja kršćansko krštenje može shvatiti kao nadmašeno usavršenje Ivanovog krštenja (svjedočenje vjere u Mesiju koji dolazi, usp. Ez 36,25).
Valjano kršćansko krštenje događa se polijevanjem (odnosno uranjanjem ili škropljenjem) naravnom vodom uz istovremene riječi krsne radnje (»I., ja te krstim «), zazivom presvetog Trojstva (» u ime Oca i Sina i Duha Svetoga«), s nakanom učiniti isto što Crkva hoće činiti podjeljivanjem krštenja.
Krštenje može primiti svatko tko još nije kršten, pa i maloljetno dijete (pri čemu za krštenje djeteta nekatoličkih ili apostatskih roditelja moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, jer dijete treba biti kršteno u Crkvu).

KRŠTENJE DJECE Krštenje je prema izričitom učenju Crkve sakrament učlanjivanja čovjeka u Crkvu. To učlanjivanje u krštenju pretpostavlja prema riječima Pisma ispovijest vjere Crkve. Iz toga proizlazi problem, koji je nakon rata u evangeličkoj teologiji ponovno došao na raspravu zbog negativnog stava Karla Bartha protiv krštenja djece, a katolička teologija prihvatila je problem, mogu li se djeca krstiti koja još nisu u stanju ispovijedati sama tu vjeru.
Crkveno učiteljstvo već je na trid. saboru bilo definiralo, protiv krivo nazvanih »ponavljača krštenja« (koji su odbacivali krštenje djece i tražili krštenje odraslih s prethodnim obraćenjem, od 1521.), da su krštena djeca zaista vjernici i da neka ratifikacija krštenja pri postizanju upotrebe razuma nije potrebna za valjanost krštenja .
To se učenje temelji na crkvenoj tradiciji i na Pismu kao apostolski potvrđenoj praksi da se krsti cijela »kuća« (prema ondašnjem načinu govora to uključuje i djecu: 1 Kor 1,16; Dj 16,15.33). U analogiji prema istočnom grijehu učila je teologija kasnije: kao što je taj grijeh navučen bez osobne krivnje, tako je i vjera, koja je u temelju krštenja djece »tuđa«, vjera roditelja, kumova i cijele Crkve.
Daljnje osvjetljenje primilo je to učenje uvidom da sposbnost vjerovanja (ulivena krepost vjere) u svakom slučaju mora biti darovana od milosti Božje. Odlučujući je uvid da je to milosno omogućivanje slobodnospasonosnog djelovanja čisti dar Božji koji stvarno (iako ne nužno vremenski) prethodi činu čovjeka. Ta individualno zamišljena spasenjska volja Božja, koja najprije mora darovati život prije nego se taj može ispuniti i razviti, obećaje se u povijesno-crkvenoj opipljivosti djetetu kao dar i obveza u krštenju, jer to oboje ne postaje stvarnost tek njegovim pristankom vjere.
Neoboriva teološka nužnost krštenja djece time nije utemeljena, i sumnje protiv njega moraju se ozbiljno shvatiti. Način govora o »zastupničkoj vjeri« nije korektan, jer nitko ne može zamijeniti vjeru nekoga drugoga. Crkva zabranjuje, osim za slučaj smrti, krstiti dijete za koje nema garancije da će biti kršćanski odgojeno.

KRŠTENJE ŽELJOM teološki je pojam koji se bavi pitanjem može li neki čovjek naći spasenje ako ne pripada u punom smislu i u službeno vidljivom području Crkvi koja se ostvaruje u sakramentima, ako ne vjeruje izričito u Isusa Krista i nije primio sakrament krštenja.
Na to se pitanje sjedne strane mora pozitivno odgovoriti zbog spasenjske Božje volje za sve ljude (koja ranije i danas nije došla na ispravan način svima ljudima). Pritom s druge strane odgovor ne smije povrijediti crkvenu nauku o nužnosti spasenja u crkvenom članstvu (usp. 1 extra Ecclesiam nulla salus. Da se nužnost primanja sakramenta krštenja može zamijeniti s votum sacramenti (željom primiti sakrament), analogno tome nužnost crkvenog članstva votum Ecclesiae (želja pripadati istinskoj Crkvi Isusovoj), naučava Crkva od Srednjeg vijeka. Da ta želja, kad postoji vjera i ljubav, ne mora biti izričita, nego je dovoljna kao implicitna, naučavao je sveti Oficij 1949.
2. vat. nije obnovio niti nauku o votumu niti o krštenju željom, nego je jednostavno izjavio da onaj tko ne poznaje Kristovo evanđelje i Crkvu bez krivnje, ali Boga iskreno traži i poslušan je svojoj savjesti, može postići vječno spasenje (LG 16).
Spasenjsko-povijesna funkcija Crkve ne trpi tom naukom nikakav gubitak, jer je od Boga slobodno darovana milost, koja je i izvan Crkve i izvan sakramenata, uvijek milost prasakramenta Isusa Krista dana u njemu i zbog njega i milost Crkve, jer je Crkva znak prisutnosti eshatološki pobjedonosne milosti u svijetu. Što znači pojam krštenje željom, to se nalazi u onome koji živi po svojoj savjesti, jer takav ispunjava volju Božju.
Uz pitanje, kako u takvom čovjeku može biti ispunjen zahtjev za vjerom i ljubavlju. Krštenje željom shvaća se povijesnospasenjski kao način početka koji teži ispunjenju u punom članstvu Crkve i u primanju sakramenta, ali koji u sebi krije cjelinu (spasenje) uz konkretni zastoj toga potpunog razvitka na način pravoga početka.

Izreke svetaca:

Po krštenju silazimo u grob zajedno s Kristom,
da mognemo s njim i uskrsnuti;
silazimo s njim da bismo mogli i uzaći s njim;
uzlazimo s njim da bismo mogli biti i
proslavljeni s njim.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz Oratio 40, 3-4:
Krštenje je među Božjim darovima
najljepši i najdivniji [...].
Nazivamo ga darom, milošću, pomazanjem,
prosvjetljenjem, odjećom neraspadljivosti,
kupelji preporođenja, pečatom, i
svime onim što je najdragocjenije.
Dar je, jer se podjeljuje onima
koji ništa ne donose;
milost, jer se čak daje i
onima koji su krivnjom opterećeni;
Krštenje (= uronjavanje), jer se u vodi
pokapa grijeh;
pomazanje, jer je sveto i kraljevsko
(takvi su oni koji su pomazani);
prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svjetlo;
odjeća, jer prekriva našu sramotu;
kupelj, jer nas pere;
pečat, jer nas čuva i
znak je Božjega gospodstva.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz Konstitucije Sacrosanctum Concilium, 14:
Majka Crkva živo želi
da se u bogoslužnom slavlju
svi vjernici privedu k onom punom,
svjesnom i djelatnom učešću
koje traži sama narav liturgije i
na koje kršćanski narod –
jer je ‘rod izabrani, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk, narod stečeni’ (1 Pt 2, 9)
– snagom krštenja ima pravo i dužnost.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Konstitucije Ad gentes, 11
Svi su [...] kršćani,
gdje god živjeli,
dužni primjerom života i
svjedočanstvom riječi
očitovati novoga čovjeka
kojega su krštenjem obukli i
jakost Duha Svetoga koji ih je po potvrdi ojačao.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Krst je sakrament preporođenja
vodom i riječju.

Rimski katekizam

Iz spisa Apologia :
Ova se krsna kupelj zove prosvjetljenjem,
jer oni koji tu prihvaćaju
[katehetsku] pouku imaju prosvijetljen duh.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz spisa Prva apologija, 61. poglavlje:
Izložit ćemo kako ćemo se,
Kristom preporođeni, Bogu posvetiti.
Svi koji budu uvjereni te uzvjeruju
da je istinito ono što učimo i govorimo
te obećaju da mogu tako živjeti,
počet će zajedno s nama moliti i
posteći tražiti od Boga
otpuštenje svojih prošlih grijeha.
Zatim ćemo ih povesti onamo gdje je voda
te će se nanovo preporoditi preporođenjem
kojim smo i mi preporođeni.
Tada naime u ime Roditelja svega i
Gospodina Boga i Spasitelja Isusa Krista
i Duha Svetoga primaju kupelj u vodi.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz Vazmeno bdjenje, Blagoslov vode :
Bože, tvoja nevidljiva moć
čudesno djeluje u svetim otajstvima.
Ti si izabrao vodu da označiš
blagodat krštenja.

Rimski misal

Iz spisa De sacramentis :
Promotri gdje si kršten,
odakle dolazi krštenje:
zar ne iz Kristova križa,
iz Kristove smrti?
U tome je svekoliko otajstvo:
On je trpio za tebe.
U Njemu si otkupljen,
u Njemu si spašen.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Natpis sv. Ambrozija na krstionici sv. Tekle iz IV. vijeka.:
Octachorum sanctos templum surrexit in usus,
Octagonus fons est munere dignus eo.
Hoc numero decuit sacri baptismatis aulam
Surgere, quo populis vera salus rediit.
Luce resurgentis Christi qui claustra resolvit
Mortis, et tumulis suscitat exanimes.
Confessosque reos maculoso crimine solvens
Fontis puriflui diluit inriguo,
Hic quicunque volunt probrosae crimina vitae
Ponere, corda lavent, pectora munda gerant.
Hue veniant alacres: quamvis tenebrosus, adire
Audeat: abscedet candidior nivibus.
Hue sancti properent; non expers ullus aquarum
Sarcius: in his regnum est consiliumque Dei.
Gloria iustitiae nam quid divinius isto
Ut puncto exiguo culpa cadat populi?

Tu je hram sagrađen u svete svrhe,
a osmostrana krstionica je dostojna te službe.
Dostojno je bilo da se podigne takov prostor
za sveto krštenje, jer se tu podaje narodima
pravo spasenje pomoću svjetlosti Krista,
koji je porušio zatvor smrti (grob) i
iz grobova uskrisiva mrtve.
On grešnike odrješuje od sramotnih krivica
pomoću vode čislog zdenca.
Svi oni, koji hoće da se riješe
djela sramotnog života,
neka se ovdje operu te duše im budu čiste.
Amo neka dođu veselo: ako je tko pun tmina,
neka odvažna pristupi,
jer će izići bijeljiji od snijega.
Amo neka se sveti požure,
jer nitko nije svet bez (ove) vode;
Bog je odlučio, da u njoj bude kraljevstvo (njegovo).
Slava pravednosti! Ta što je božanskije nego li je to,
da na tako malenom prostoru padaju krivnje puka?

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz govora od 1. Lipnja 1980. :
Kako bismo mogli živjeti naše krštenje,
a da ne kontempliramo Mariju,
blagoslovljenu među svim ženama,
koja je do te mjere prihvatila dar Božji?
Krist nam je nju dao za Majku.
Dao je nju za Majku cijeloj Crkvi.
Ona nam pokazuje život.
Još više ona nas zagovara.
Svaki katolik njoj spontano
povjerava svoje molitve i
njoj se posvećuje
da bi se bolje posvetio Bogu.”

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Krštenjem u Jordanu je između
Starog i Novog zavjeta postavio granicu;
jer On je dovršio taj put,
koji je bio po zakonu,
kojim je On je putovao jer se držao zakona,
a od njega je započeo put savršenstva,
koje je pokazao svojom osobom. …
Do Jordana je … bio podložan zakonu kao sluga,
ali od Jordana nadalje Njegov život i
ponašanje bili su u slobodi.

Filoksen od Mabuga, biskup (450.-523.)

Iz spisa I. Govor o rođenju Gospodnjem:
Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i
kad si postao dionik božanske naravi
nemoj se grješnim životom
vraćati na prijašnju podlost.
Sjeti se koje li si glave i
kojeg li si tijela ud! (...)
Po sakramentu krštenja
postao si hramom Duha Svetoga!

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa J.Antolović, Tisućljetnica pokrštenja Rusije, 1988.:
Čitajući homilije Svetih otaca o krštenju,
ostajemo zapanjeni nad svečanošću
kojom se taj sakramenat dijelio u
prvim stoljećima Crkve.
Primanje novoga člana u obitelj Crkve
osjećalo se kao svečanost za sve...

Tomáš Špidlík, kardinal DI, teolog (1919.-2010.)

Iz spisa Sto poglavlja o duhovnoj savršenosti, 77, Sources chretiennes 5,35, 1942.:
Milost je od časa krštenja trajno
položena u dubine duha,
ali osjećajima skriva svoju prisutnost.

Diadoh Foticenski, biskup, teolog i asketa (400.–470.)

Iz spisa Metanoja, 1974.:
Krštenje je obveza da stupimo
na novu stazu,
da prihvatimo nov zakon ljubavi,
da živimo s Kristom za Kraljevstvo,
da koračamo prema nebeskoj domovini.
Kao što je tjelesno rođenje početak
naravnog zemnog života,
tako je krštenje početak
nadnaravnog prema nebu
upravljenog života.
Ono traži rast, odgoj, ishranu,
obnovu u obitelji Crkve
kao što naravni porod traži
u naravnoj obitelji razvoj ljudskog života.
Zato je ova »metanoja« trajan zadatak i
krštenika i crkvene zajednice.

Antun Weissgerber, prezbiter DI, profesor (1921.-1989.)

Iz spisa Traditio apostolorum — Apostolska predaja, III.st.:
Neka đakon uđe u vodu zajedno s onim
koji se treba krstiti.
A kad ovaj siđe u vodu,
onaj koji krsti položi mu ruku na glavu pitajući:
„Vjeruješ li u Boga Oca Svemogućega?“
Onaj koji se krsti odgovori:
„Vjerujem.“ Onda neka ga krsti (= uroni!)
prvi puta držeći mu ruku na glavi.
Zatim ga pita:
„Vjeruješ li u Isusa Krista, Sina Božjega,
koji je rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice,
raspet pod Poncijem Pilatom, koji je umro,
treći dan uskrsnuo od mrtvih,
uzašao na nebesa, sjedi s desne
Ocu i koji će doći suditi žive i mrtve?“
Kad onaj koji se krsti odgovori: „Vjerujem“,
krsti ga po drugi put a zatim ga ponovno pita:
„Vjeruješ li u Duha Svetoga, svetu Crkvu i u
uskrsnuće tijela?“
Krštenik odgovara: „Vjerujem.“
Tako bude kršten po treći puta.
Kad izađe, svećenik ga maže posvećenim uljem govoreći:
„Mažem te svetim uljem u ime Isusa Krista.“
I tako, neka se jedan po jedan obrišu,
obuku i uđu u crkvu.
Neka biskup na njih položi ruke i
neka zaziva govoreći:
„Gospodine Bože, koji si ih učinio
dostojnima da zasluže oproštenje grijeha
po kupelji preporođenja Duha Svetoga,
izlij na njih svoju milost,
da bi ti služili po tvojoj volji,
jer tebi pripada slava;
tebi, Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi,
sada i u sve vijeke vjekova. Amen.“

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Natpis Lateranski baptisterij iz g. 432—440:
Gens sacranda polis hic semine nascitur almo,
Quam fecunditatis spiritus edit aquis.
Mergere peccator sacro purgante iluento,
Quem veterem accipiet, proferet unda novum.
Nulla renascentum est distantia quos facit unu
Unus fons, unus spiritus, una fides.
Virgineo fetu genetrix Ecclesia natos
Quos spirante Deo concipit amne parit.
Insons esse volens isto mundare lavecro,
Seu patrio premeris crimine seu proprio,
Fons hic est qui totum dilvit orbeim,
Sumens de Christi vulnere principium.
Caelorum regnum sperate hoc fonte renali:
Non recipit felix vita semel genites.
Nec numerus quemquam scelerum nec forma suorum
Terreat; hoc natus flumine sanctus erit.

Puk, koji ima da se posveti,
ovdje se rodi iz blagoslovljenog sjemena,
a rodi ga vodom Duh plodnosti.
O grešniče, zaroni u svetu vođu i očisti se:
koga voda primi kao starog čovjeka,
taj će iz nje i nov.
Preporođeni se ljudi više među sobom ne razlikuju,
jer ih čini jednim jedan zdenac,
jedan Duh, jedna vjera.
Roditeljica Crkva rađa djevičanskim načinom
po vodi one, koje je začela Božjim nađahnućem.
Tko želi biti čist, neka se okupa ovom kupelju.
Ni te tišti istočni grijeh ili vlastiti,
ovdje je zdenac života, koji natapa sav svijet,
jer izvire iz Kristove rane.
O vi, koji ste se preporodili pomoću ovog zdenca,
očekujte kraljevstvo nebesko.
U ovaj sretan život ne dolaze oni,
koji su se samo jednom rodili (tjelesno).
A neka nikoga ne plaši broj grijeha
niti njihova vrst, jer taj je svet,
koga ova voda preporodi.

Siksto III., papa (? - 440.)

Natpis sv. Paulina na Krstionici u Primuliacumu, Francuska iz V.st.:
Hic reparandarum generatur fons animarum
Vivam divino lumine flumen agit.
Sanctus in hune caclo descendit spiritus amnem,
Caelestique sacras fonte maritat aquas;
Concipit unda deum, sanctamque liquoribus abris
Edit ab aeterno semine progeniem.
Mira Dei pietas!
Peccator imergiter undis,
Max eudem emergit justificutus aqua.
Sic hemo et occasu felici functus et ortu
Terrenis moritur, perpetuis oritur
Culpa perit, sed vita redit; vetus interit Adam
Et novus aeternis nascitur imperiis.

Ovaj zdenac obnavlja duše,
jer ga Božja svjetlost oživljuje i
jer je Duh sveti s neba sišao u ovaj izvor i
svetu vodu spaja s nebeskim zdencem.
Tu voda začinje Boga i pomoću vječnog sjemena
rodi sveto potomstvo.
Divna je Božja dobrota!
Čovjek ulazi u vođu kao grešnik i
odmah iz nje izlazi opravdan.
I tako čovjek sretno umire zemaljštini i
rodi se za vječnost.
Grijeh propada, život se javlja:
Stari Adam umire i novi se rodi
za vječno gospodstvo.

Sv. Paulin iz Nole, biskup, pjesnik, pisac (354.-431.)

Iz spisa Peristeph. VIII (natpis na krstionici u Calagurrimi):
Electus Christo locus est, ubi corda probata
Provehat ad caelum sangvine, purget aqua,
Hic duo purpureum, Domini pro nomine caesi,
Martyrjum pulehra morie tulere viri.
Hic etiam liquido iuit indulgentia fonte,
Ac veteres maculas diluit amne novo,
Qui cupit aeternum caeli conscendere regnum,
Huc veniat sitiens: ecce parata via est.
Ante coronata scandebant ardua testes
Atria, nunc lotae celsa petunt animae.
Spiritus aetherio solitus descendere lapsu.
Ut dederat palmam, sic tribuil veniam.
Haurit terra sacros aut fonte aut sangvine rores,
Martyrium pulchra morte tulere viri.
Exundatque suo jugiter uda Deo.
Ipse loci est dominus, laterum cui vuhiere utroque
Hinc cruor effusus fluxit, et inde latex.
Ibitis bine, ut quisque potest, per vulnera Christi
Evectus gladiis alter, et alter aquis.

Ovdje je mjesto Kristu izabrano,
gdje On mile duše čisti vodom i
krvlju vodi u nebo.
Ovdje su dva muža krasnom smrću
ubijeni za Gospodnje ime,
podnijeli krvavo mučeništvo.
I ovdje teće blagost iz zdenca i
novom vodom uništuje stare ljage.
Tko želi da se digne u vječno kraljevstvo,
neka žedan amo dođe: evo je put otvoren.
Prije su se amo uspeli u visoku palaču
okrunjeni svjedoci (mučenici),
a sada se penju oprane duše.
Duh, koji obično s neba dolazi,
kako je dao palme (pobjedu),
tako udjeljuje i oprost.
Zemlja prima svetu rosu ili iz zdenca
ili krvi i tekućina se razlijeva neprestano u
čast svome Bogu.
On je sm gospodar mjesta,
jer mu je iz rane na ruci potekla krv i
iz druge ruke voda.
Ići ćete, kako tko može, i
jedne će podići Kristova krv i
druge voda.

Aurelije Prudencije Clemens, pjesnik (348.-413.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
U Crkvu se ulazi krštenjem,
a za djelovanje u zajednici
osposobljava se krizmom i svetim redom.
Krštenje je sakrament po kojem čovjek
ulazi u zajednicu Crkve,
suobličuje se Isusu umrlome i uskrslome,
te postaje baštinik nebeskih dobara.
Uranjanjem u vodu ili poljevanjem
vode vjernik se pere od grijeha,
ulazi u smrt Kristovu,
te izranja u njegovo uskrsnuće.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Krštenje je novo stvaranje čovjeka.
Kao što se iz majčine utrobe
rađa čovjek za ovaj svijet,
tako se iz "utrobe" krštenja rađa za
novi, otkupljeni, božanski svijet.
Po krštenju, dakle, vjernik izlazi iz
starog, grešnog, osuđenog svijeta i
ulazi u novi, pomilovani,
amnestirani svijet.
Kršćanin zato nije običan čovjek.
On ne pripada ovom svijetu.
On se osjeća stranac u ovom svijetu,
on je na prolazu,
svijet mu je neprijateljski.
On nije više samo slabi čovjek,
nego i svemoćno Božje dijete.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Po sakramentu krštenja
postaje se djetetom Božjim.
Dijete je iste naravi kao i roditelji.
Kršćanin je doista postao
božanske naravi (usp. 2Pt 1.4).
To znači da je on jak, svemoćan,
sveznajući kao i njegov Otac,
iako tek u klici (narav je naime
princip aktivnosti).
Potrebno je da kršćanin postane
toga svjestan, kako ne bi robovao
počelima svijeta.
Tome služi obnova sakramenta inicijacije,
da bi vjernik kao Božji sin i kćer
odrasrtao i radio kao
što radi njegov Otac.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Krštenjem se postaje i baštinikom neba.
Vjernik ima pravo na nebo.
Kao što dijete rođeno od oca i majke
ima pravo na imanje i ljubav roditelja,
tako i kršćanin ima pravo na
posjed i ljubav Oca nebeskog.
Kršćanin je baštinik neba.
Njemu pripada nebo.
On je baštinik Očev na nebu.
Kršćaninova je domovina dakle nebo...

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa de Paul, Die Kirche im Leben u. Denkan Newmanns:
Odgoditi krštenje dok čovjek
ne uzmogne pokajati se za
svoje grijehe i vjerovati,
znači uskratiti bolesniku lijek,
dok se on ne izliječi sam od sebe.

Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)

Iz spisa Bezuvjetnost krštenja, 1971.:
Činjenica je da s krštenjem počinje
funkcioniranje kršćanske ontologije u kršćaninu.
Krštenik je dionik božanske naravi (2 Pet 1,4),
Božji posinjenik.
To dioništvo u božanskoj naravi
postaje počelom kršćanske životne dinamike.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa Časoslov I, Služba čitanja - Krštenje Gospodnje
Božićno vrijeme, Himan:
Svu pravdu Božju vršeći,
K Jordanu Krist, gle, dolazi:
Sveg Svijeta Tvorac pokršten
Sve krsne vode posveti.

Od čiste rođen Djevice,
On, on čisti Božji jaganjac,
sav svijeta grijeh preuzima
Krštenjem da ga očisti.

Gla Očev tad se zaori:
Gle, Sina mog ljubljenog!
Duh s neba to posvjedoči
U liku bijela goluba.

Tu spas se Crkve naviješta
U trojstvenome imenu:
Bog Otac, Sin, Duh Sveti
U Crkvi nas posvećuju.

Sva slava tebi, Isuse,
Ti Put si, Život, Istina:
To Otac s Duhom Presvetim
Svjedoči i objavljuje. Amen.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Časoslov II, Vazmeni ponedjeljak
Večernja, molitva:
Bože, ti iz godine u godinu
krštenjem daruješ svojoj Crkvi
nove sinove i kćeri.
Daj da kršćani ostanu vjerni
otajstvu što su ga s vjerom primili.
Po Gospodinu.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Časoslov II, Vazmeni četvrtak
Služba čitanja, molitva:
Bože, ti si mnoge narode sjedinio u
ispovijedanju svoga imena.
Daj svima koje je krsna voda
nanovo rodila da budu jedno u vjeri,
složni u radu.
Po Gospodinu.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Kršćanstvo poznaje i prepoznaje
dvije nemoći: onu na početku i
onu na koncu.
No, ono u svom srcu ima
tajnu ulaženja u smrt i uskrsnuće
kroz krštenje u kojem prepoznaje
anticipaciju smrti iuskrsnuća.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Predavanje u Zurichu, 1922.:
...krštenjem (kršćanstvo) podjeljuje
(poganima svih rasa) novo dostojanstvo,
da budu kršćani,
kao što je prethodno Rim svojim
neprijateljima darovao građansko pravo.

Paul Ambroise Valéry, spisatelj, filozof (1871.-1945.)

Katekizam katoličke crkve:

232 Kršćani su kršteni »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga« (Mt 28, 19). Prije toga, na trostruko pitanje koje traži da ispovjede vjeru u Oca, u Sina i u Duha, oni odgovore: »Vjerujem«. »Vjera svih kršćana počiva na Trojstvu.«

233 Kršćani su kršteni »u ime« – ne u »imèna« – Oca i Sina i Duha Svetoga,34 jer samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo.

403 Slijedeći svetog Pavla Crkva je uvijek naučavala da golema bijeda koja pritišće ljude i njihova sklonost na zlo i na smrt nisu shvatljivi bez veze s Adamovim grijehom i činjenice da nam je on u nasljeđe predao grijeh s kojim se rađamo svi zaraženi i koji je »duševna smrt«.292 Zbog te vjerske sigurnosti Crkva podjeljuje krštenje za otpuštenje grijeha, pa i maloj djeci koja nisu počinila osobnoga grijeha.

405 Iako je svakome vlastit, istočni grijeh nema ni u kojem Adamovu potomku biljeg osobne krivnje. To je nedostatak izvorne svetosti i pravednosti, ali ljudska narav nije potpuno pokvarena: ona je u vlastitim naravnim silama ranjena, podvrgnuta je neznanju, patnji i vlasti smrti, sklona je grijehu (ta se sklonost zlu naziva »požuda«). Krštenje, dajući Kristov milosni život, briše istočni grijeh i vraća čovjeka k Bogu, ali posljedice grijeha na oslabljenu i zlu sklonu narav i dalje ostaju u čovjeku te ga izazivaju na duhovnu borbu.

ISUSOVO KRŠTENJE
535 Početak Isusova javnog života jest njegovo krštenje od Ivana u Jordanu. Ivan je propovijedao »krštenje obraćenja na otpuštenje grijeha« (Lk 3, 3). Mnoštvo je grešnika, carinika i vojnika, farizeja i saduceja i bludnica dolazilo da ih on krsti. Tako pristupi i Isus. Krstitelj oklijeva, Isus traži i prima krštenje. Tada Duh Sveti, u liku goluba, siđe na Isusa a glas s neba zaori: »Ovo je Sin moj, ljubljeni« (Mt 3, 13-17). To je očitovanje (»Epifania«) Isusa kao Mesije Izraelova i Sina Božjega.

536 Krštenje je, s njegove strane, prihvaćanje i početak poslanja Sluge patnika. On pristaje da se uvrsti među grešnike;256 on je »Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta« (Iv 1, 29) i već anticipira »krštenje« svoje okrutne smrti. Zapravo dolazi da izvrši »svu pravednost« (Mt 3, 15), tj. da se podvrgne posve volji svog Oca: prihvaća s ljubavlju krštenje smrti za oproštenje naših grijeha. Na to prihvaćanje odgovara glas Oca koji nalazi svu milinu u Sinu. I Duh, kojeg Isus posjeduje u punini već od začeća, dolazi da »ostane« na njemu. Isus će mu biti izvor za cijelo čovječanstvo. Pri njegovu krštenju »otvaraju se nebesa« Vjerujem u Isusa Krista jedinorođenoga Sina Božjega (Mt 3, 16) koja Adamov grijeh bijaše zatvorio; silaskom Isusa i Duha posvećene su i vode, kao predigra novoga stvaranja.

537 Krštenjem se kršćanin sakramentalno suobličuje Isusu, kojemu je krštenje bilo predokus smrti i uskrsnuća; kršćanin treba ući u to otajstvo poniznog sniženja i skrušenja, treba sići u vodu s Isusom da s njim uzađe, ponovo se rodi iz vode i Duha, da u Sinu postane ljubljeni sin Očev i »hodi u novosti života« (Rim 6, 4).

»SUUKOPANI S KRISTOM«
628 Krštenje, kojemu je izvorni i puni znak uranjanje, djelotvorno označuje silazak u grob kršćanina koji umire grijehu s Kristom da bi imao novi život: »Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života« (Rim 6, 4).

694 Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao što se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, »kršteni u jednom Duhu«, mi smo »jednim Duhom« i »napojeni« (1 Kor 12, 13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista17 provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni

720 Konačno s Ivanom Krstiteljem Duh Sveti započinje – unaprijed označujući – ono što će ostvariti s Kristom i u Kristu: to jest ponovno dati čovjeku božansku »sličnost«. Ivanovo krštenje bilo je na obraćenje, a krštenje vodom i Duhom Svetim bit će novo rođenje.

KRISTOVO KRŠTENJE
1223 Svi pralikovi Staroga saveza nalaze ispunjenje u Isusu Kristu. On je javno djelovanje započeo nakon što ga je u Jordanu sveti Ivan Krstitelj krstio. A poslije uskrsnuća učenicima je povjerio poslanje: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« (Mt 28, 19-20).

1224 Gospodin se dragovoljno podvrgao Ivanovu krštenju određenom za grješnike, »da ispuni svu pravednost«. Taj Isusov čin očituje njegovo »poniženje«. Duh koji je pri prvom stvaranju lebdio nad vodama silazi sada na Krista, nagovješćujući novo stvaranje, a Otac obznanjuje Isusa kao svoga »ljubljenog Sina«.

1225 Svojim Vazmom Krist je svim ljudima otvorio izvore krštenja. On je o svojoj muci, koju će podnijeti u Jeruzalemu, govorio kao o »krš tenju« kojim se sam treba krstiti. Krv i voda koji su provrli iz otvorenog boka raspetog Isusa22 praslika su krštenja i euharistije, sakramenata novog života.23 Otad je moguće »roditi se iz vode i Duha« i tako ući u Kraljevstvo Božje (Iv 3, 5). »Promotri gdje si kršten, odakle dolazi krštenje: zar ne iz Kristova križa, iz Kristove smrti? U tome je svekoliko otajstvo: On je trpio za tebe. U Njemu si otkupljen, u Njemu si spašen.«

KRŠTENJE U CRKVI
1226 Već je na dan Pedesetnice Crkva slavila i dijelila sveto krštenje. Petar je, naime, potresenom mnoštvu u svojoj propovijedi poručio: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi, i primit ćete dar, Duha Svetoga« (Dj 2, 38). Apostoli i njihovi suradnici podijelit će krštenje svakome koji vjeruje u Isusa: Židovima, bogobojaznima i poganima. Krštenje je tako uvijek tijesno povezano s vjerom: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!«, izjavljuje sveti Pavao svome tamničaru u Filipima. Izvještaj nas tavlja kako se tamničar »odmah krstio – on i svi njegovi« (Dj 16, 31-33).

1227 Prema svetom Pavlu, po krštenju vjernik ulazi u zajedništvo smrti Kristove: s Kristom biva suukopan i s njime biva suuskrišen: »Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt da kao što je Krist slavom Očevom bio uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života (Rim 6, 3-4).« Krštenici su se »Kristom zaodjenuli«. I, po Duhu Svetome, krst je kupelj koja čisti, posvećuje i opravdava.

1228 Krst je dakle kupelj vode u kojoj »nepropadljivo sjeme« Riječi Božje izvodi svoj životvorni učinak. Sveti Augustin će reći o krštenju: »Tvarnome elementu pridolazi riječ, i nastaje sakrament.«

III. Kako se slavi sakrament krsta?
KRŠĆANSKA INICIJACIJA
1229 Već od apostolskih vremena, da netko postane kršćanin mora proći određeni put i inicijaciju u više stupnjeva. Taj se put može proći brže ili sporije. Međutim uvijek mora sadržavati neke bitne elemente: navještaj Riječi, prihvaćanje evanđelja, što uključuje obraćenje, ispovijest vjere, krštenje, izlijev Duha Svetoga, pristup euharistijskom zajedništvu.

1230 Ta je inicijacija tijekom vjekova i prema prilikama imala vrlo različite oblike. U prvim stoljećima Crkve kršćanska inicijacija je bila vrlo razrađena: s dugim razdobljem katekumenata i nizom pripravnih obreda, koji su liturgijski označavali put katekumenske priprave dovodeći je konačno do sâmog slavlja sakramenata inicijacije.

1231 Kada je krštenje djece postalo redoviti oblik slavlja ovoga sakramenta, ono je postalo jedinstveni čin koji u sebi vrlo skraćeno sadrži prethodne stupnjeve kršćan ske inicijacije. Već po svojoj naravi, dakle, krštenje djece zahtijeva katekumenat poslije krštenja. Nije riječ samo o nekoj potrebi pouke poslije krštenja, nego o nužnom razvitku krsne milosti u tijeku osobnog rasta. Tu se otvara prostor vlastit katekizmu.

1232 Drugi vatikanski koncil obnovio je u latinskoj Crkvi »katekumenat odras lih razdijeljen na više stupnjeva«. Obrede nalazimo u ‘Redu pristupa odraslih u kršćanstvo’: Ordo initiationis christianae adultorum (1972). Osim toga Koncil je dopustio »da se u misijskim zemljama, osim elemenata inicijacije koji su sadržani u kršćanskoj predaji, pripuste i oni elementi inicijacije koji su uobičajeni u pojedinih naroda, ukoliko se mogu prilagoditi kršćanskom obredu«.

1233 Danas, dakle, u svim latinskim i istočnim obredima kršćanska inicijacija odraslih počinje ulaskom u katekumenat, a vrhunac dostiže u jedinstvenom slavlju triju sakramenata krsta, potvrde i euharistije.33 U crkvama istočnog obreda kršćanska inicijacija djece počinje krstom na koji se neposredno nadovezuje potvrda i euharistija. U rimskom obredu inicijacija se nastavlja godinama kateheze da se dovrši kasnije potvrdom i euharistijom, vrhuncem kršćanske inicijacije.

MISTAGOGIJA SLAVLJA
1234 Smisao i milost sakramenta krsta jasno se očituju u obredima njegova slavlja. Ako vjernici pažljivim sudjelovanjem prate geste i riječi samoga slavlja, bit će upućeni u bogatstvo koje sakrament označuje i ostvaruje u svakom novokršteniku.

1235 Znak križa na početku ističe pečat Krista na onome koji će mu upravo pripasti te označuje milost otkupljenja koju nam je Krist svojim križem zaslužio.

1236 Navještaj riječi Božje objavljenom istinom prosvjetljuje i pripravnike i zajednicu potičući odgovor vjere neodvojiv od krsta. Krst je, naime, na osobit način »sakrament vjere« jer je sakramentalni ulaz u život vjere.

1237 Budući da krst označuje oslobođenje od grijeha i od đavla, začetnika grijeha, nad pripravnikom se izgovara otklinjanje – egzorcizam (jedan ili više njih). Krstitelj ga maže katekumenskim uljem ili polaže na njega ruku; potom se ovaj izričito odriče sotone. Tako pripravljen može ispovjediti vjeru Crkve kojoj će po krstu biti »povjeren«.

1238 Krsna se voda posvećuje posebnom molitvom, epiklezom, u samom krsnom slavlju ili u Vazmenoj noći. Tom molitvom Crkva od Boga moli da po njegovu Sinu siđe na vodu sila Duha Svetoga, da se oni koji će njome biti kršteni »rode iz vode i Duha« (Iv 3, 5).

1239 Potom slijedi bitni obred sakramenta: krštenje u pravom smislu, koje označuje i izvodi umiranje grijehu i ulazak u život Presvetoga Trojstva suobličenjem s Kristovim vazmenim otajstvom. Najzna kovitije biva krštenje trostrukim uranjanjem u krsnu vodu. Međutim već od starine može biti podijeljeno i trostrukim polijevanjem vode na krštenikovu glavu.

1240 U latinskoj Crkvi službenik uz trostruko polijevanje izgovara riječi: »I., ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.« U istočnim liturgijama katekumen je okrenut prema Istoku, a svećenik govori: »Slugo Božji I., krsti se u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.« Na zaziv svake od osoba Presvetog Trojstva on ga uranja u vodu i pridiže.

1241 Pomazanje svetom krizmom, mirisnim od biskupa posvećenim uljem, označuje dar Duha Svetoga novokršteniku. Ovaj je postao kršćanin, tj. »pomazanik« Duhom Svetim, pritjelovljen Kristu pomazanom za svećenika, proroka i kralja.

1242 U bogoslužju istočnih Crkava pokrsno je pomazanje sakrament krizme (potvrde). U rimskoj liturgiji ono nagoviješta drugo pomazanje krizmom koje će izvršiti biskup. Sakrament potvrde na neki način »potvrđuje« i dovršuje krsno pomazanje.

1243 Bijela haljina označuje da se krštenik Kristom zaodjenuo: tj. da je s Kristom uskrsnuo. Svijeća, zapaljena na uskrsnoj svijeći, označuje da je Krist novokrštenika prosvijetlio. Krštenici su u Kristu »svjet lost svijeta« (Mt 5, 14). Novokrštenik je odsada dijete Božje u Jedinorođenom Sinu te smije moliti molitvu djece Božje: »Oče naš«.

1244 Euharistijska prva pričest. Postavši dijete Božje, zaodjeven svadbenom haljinom, novokrštenik se privodi »gozbi Jaganjčevoj« u kojoj prima hranu novoga života, Kristovo Tijelo i Krv. Istočne Crkve čuvaju živu svijest o jedinstvu kršćanske inicijacije dijeleći svetu pričest svim novokrštenicima i potvrđenicima, čak i maloj djeci, sjećajući se Gospodinove riječi: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!« (Mk 10, 14). Latinska Crkva, koja dopušta pristup svetoj pričesti samo onima koji su došli do dobi razuma, otvorenost krsta prema euharistiji izražava time što novokršteno dijete privodi k oltaru na molitvu Očenaša.

1245 Svečani blagoslov dovršuje krsno slavlje. Kod krštenja novorođenih osobito mjesto zauzima blagoslov majke.

IV. Tko može biti kršten?
1246 »Krštenje može primiti svaki čovjek i samo čovjek koji još nije kršten.«

KRŠTENJE ODRASLIH
1247 Krštenje odraslih bila je uobičajena praksa od početaka Crkve tamo gdje se evanđelje tek počelo naviještati. Katekumenat (priprava za krštenje) je u tom slučaju nuždan i važan. Uvođenjem u vjeru i u kršćanski život on mora čovjeka pripraviti za primanje Božjeg dara u krstu, potvrdi i euharistiji.

1248 Katekumenat ili formacija katekumenâ ima za cilj da im omogući da, odgovarajući na Božju inicijativu, svoje obraćenje i vjeru, u jedinstvu s jednom crkvenom zajednicom, dovedu do zrelosti. Riječ je o »odgoju za cjeloviti kršćanski život kojim se učenici združuju sa svojim Učiteljem Kristom. Neka se, stoga, katekumeni [...] upute u otajstva spasenja i u praksu evanđeoskog načina života, i neka se svetim obredima – koji se imaju postupno obaviti – uvedu u život vjere, liturgije i ljubavi naroda Božjega.«

1249 Katekumeni su »već povezani s Crkvom, već su ukućani Kristovi, a nerijetko već provode život vjere, ufanja i ljubavi«. »Majka Crkva ih već ljubi kao svoje i za njih se brine.«

KRŠTENJE DJECE
1250 Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju43 da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u Kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo su pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posebno se očituje u krštenju djece. Prema tome Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krst nedugo poslije rođenja.

1251 Kršćanski će roditelji priznati da se ta praksa slaže s njihovom ulogom hranitelja života što im ga je Bog povjerio.
1252 Običaj krstiti malu djecu drevna je predaja Crkve. Izričito je posvjedočena od II. stoljeća. Ipak je vjerojatno da su se već od početaka apostolskog propovijedanja, kada bi cijeli »domovi« primali krštenje, pritom krštavala i djeca.

VJERA I KRST
1253 Krst je sakrament vjere. A vjeri je potrebna zajednica vjerujućih. Svaki vjernik može vjerovati jedino unutar vjere Crkve. Vjera koja se traži za krštenje nije još savršena i zrela vjera; ona je začetak koji treba da se dalje razvija. Katekumenu ili njegovu kumu postavlja se pitanje: »Što tražiš od Crkve Božje?« I on odgovara: »Vjeru!«

1254 Svim krštenicima, djeci ili odraslima, potreban je poslije krštenja rast u vjeri. Upravo zato Crkva svake godine slavi u vazmenoj noći obnovu krsnih obećanja. Priprava na krštenje dovodi tek do predvorja novoga života. Krštenje je vrelo novoga života u Kristu, odakle izvire sav kršćanski život.

1255 Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji, stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokršteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba (officium). Dio odgovornosti u razvoju i očuvanju milosti primljene krštenjem snosi i sva crkvena zajednica.

V. Tko može krstiti?
1256 Redoviti su službenici krštenja biskup i svećenik, u latinskoj Crkvi također i đakon. U slučaju nužde može krstiti svatko, čak i nekrštena osoba, uz uvjet da ima pritom potrebnu nakanu primjenjujući trojstvenu krsnu formulu. Potrebna nakana je u tome da želi učiniti ono što čini Crkva kada krsti. Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Božjoj volji sveopćeg spasenja i u nužnosti krštenja za spas.

VI. Nužnost krsta
1257 Sâm Gospodin tvrdi kako je krst nužan za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju evanđelje i da krste sve narode Krst je nužan za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno i onih koji su imali mogućnost da zatraže taj sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krsta da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga pazi da ne zanemari poslanja što ga je primila od Gospodina, tj. da »iz vode i Duha nanovo rađa« sve koji mogu biti kršteni. Bog je spasenje vezao uz sakrament krsta, ali on sâm nije vezan svojim sakramentima.

1258 Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. Krst krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament.

1259 Što se tiče katekumena koji umru prije krštenja, izričita želja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu.

1260 »Budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu.«59 Svaki čovjek koji, ne znajući za Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi upoznali nužnost krsta, izričito poželjeli da budu kršteni.

1261 Što se tiče djece umrle bez krsta, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko milosrđe Boga, naime, »koji želi da se svi ljudi spase« (1 Tim 2, 4), i Isusova nježnost prema djeci kada govori: »Pustite dječicu neka dođu k meni; ne priječite im!« (Mk 10, 14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krsta dođu Kristu.

VII. Krsna milost
1262 Vidljivim znakovima sakramentalnog obreda simbolički se oz na čuju različiti krsni učinci. Uranjanje u vodu upozorava na smrt i čišćenje, ali također na obnavljanje i novo rođenje. Dakle, dva poglavita krsna učinka jesu očišćenje od grijeha i novo rođenje u Duhu Svetome.

ZA OTPUŠTENJE GRIJEHA …
1263 Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.

1264 Ipak u krštenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život, kao što su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje požudom ili slikovito »poticajem na grijeh« (»fomes peccati«): »Budući da je požuda ostavljena u nama radi kušnje, ona ne može škoditi onima koji na nju ne pristaju i koji joj se hrabro odupiru milošću Kristovom. Štoviše, ‘ovjenčava se tko se zakonito natječe’« (2 Tim 2, 5).

»NOVI STVOR«
1265 Krštenje ne samo da čisti od svih grijeha, nego novokrštenika čini »novim stvorom«, posinjenim sinom Božjim koji postaje »zajed ničarom božanske naravi«, Kristovim udom, s njime subaštini kom, i hramom Duha Svetoga.

1266 Presveto Trojstvo daruje kršteniku: posvećujuću milost, milost opravdanja, koja ga:
— po bogoslovnim krepostima osposobljuje da vjeruje u Boga, da se ufa u njega i da ga ljubi;
— po darovima Duha Svetoga daje mu da može živjeti i djelovati pod utjecajem Duha Svetoga;
— po ćudorednim krepostima omogućuje mu da raste u dobru. Prema tome, sveukupni organizam kršćanskoga nadnaravnog života nalazi svoje korijene u svetome krstu.

PRITJELOVLJENI CRKVI, TIJELU KRISTOVU
1267 Po krstu postajemo udovi Kristova Tijela; »udovi jedni drugima« (Ef 4, 25). Krst pritjelovljuje krštenike Crkvi. Iz krstionica rađa se jedinstveni narod Božji, narod Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ograničenja naroda, kultura, rasa i spola: »U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni« (1 Kor 12, 13).

1268 Krštenici tako postaju »živo kamenje« i ugrađuju se u »duhovni Dom za sveto svećenstvo« (1 Pt 2, 5). Oni po krstu imaju udjela u Kristovu svećeništvu, u njegovom proročkom i kraljevskom poslanju; oni su »rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni« da naviještaju »silna djela Onoga« koji ih iz »tame pozva k svojemu divnom svjetlu« (1 Pt 2, 9). Krst daje udioništvo u općem svećeništvu vjernika.

1269 Postavši udom Crkve krštenik više ne pripada sebi, nego onome koji je za nas umro i uskrsnuo. Zato je pozvan da bude drugima podložan, da im služi u zajedništvu Crkve, da bude »poslušan i podložan« glavarima Crkve te ih susreće s poštovanjem i ljubavlju. Kao što krst donosi odgovornosti i dužnosti, isto tako krštenik ima prava u krilu Crkve: pravo primati sakramente, hraniti se riječju Božjom i računati na druge duhovne pomoći Crkve.

1270 Krštenici, »preporođeni [po krstu] za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve« i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Božjega.

Zakonik kanonskoga prava

Kan. 111 - § 1. Primanjem krsta pribraja se latinskoj Crkvi dijete roditelja koji joj pripadaju ili, ako joj jedno od njih ne pripada, oboje složno izaberu da se dijete krsti u latinskoj Crkvi; ako pak nema složne volje, dijete se pribraja obrednoj Crkvi kojoj pripada otac.
§ 2. Svaki krštenik koji je navršio četrnaest godina života može slobodno izabrati da bude kršten u latinskoj Crkvi ili u drugoj samosvojnoj obrednoj Crkvi; u tom slučaju pripada onoj Crkvi koju je izabrao.

Kan. 842 - § 1. Tko nije primio krst ne može valjano primiti ni ostale sakramente.
§ 2. Sakramenti krsta, potvrde i presvete euharistije tako su međusobno povezani da se zahtijevaju za potpuni pristup u kršćanstvo.

Kan. 845 - § 1. Budući da sakramenti krsta, potvrde i reda utiskuju biljeg, ne mogu se ponoviti.

NASLOV I. KRST Kan. 849 - Krst, vrata sakramenata, stvarni ili barem krst želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme.

POGLAVLJE I.
KRŠTENJE
Kan. 850 - Krst se podjeljuje po redu propisanom u odobrenim bogoslužnim knjigama, izuzevši slučaj hitne potrebe, kad se mora obdržavati samo ono što se zahtijeva za valjanost sakramenta.

Kan. 851 - Krštenje treba da se dolično pripravi; stoga: 1° odrasla osoba koja se namjerava krstiti neka bude primljena u katekumenat i neka, ako je moguće, postupno bude dovedena do sakramentalnog pristupa, prema redu pristupa koji je prilagodila biskupska konferencija i prema posebnim odredbama koje je ona donijela;
2° roditelji djeteta koje treba da se krsti, i oni koji će preuzeti zadaću kumova, neka se pravo pouče o značenju toga sakramenta i o obvezama koje su s njim povezane; neka se župnik osobno ili preko drugih pobrine da se roditelji pravo priprave pastoralnim poticajima, dapače i zajedničkom molitvom, okupljajući više obitelji i pohađajući ih gdje je to moguće.

Kan. 852 - § 1. Propisi sadržani u kanonima o krštenju odraslih primjenjuju se na sve koji su navršili dob djetinjstva i koji su stekli sposobnost da se služe razumom.
§ 2. S djetetom se izjednačuje, i što se tiče krštenja, tko nije umno razvijen.

Kan. 853 - Voda koja treba da se upotrijebi u podjeljivanju krsta mora biti, osim u prijekoj potrebi, blagoslovljena po propisima bogoslužnih knjiga.

Kan. 854 - Neka se krsti ili uranjanjem ili polijevanjem, uz obdržavanje propisa biskupske konferencije.

Kan. 855 - Roditelji, kumovi i župnik neka se brinu da se ne dade ime tuđe kršćanskom osjećaju.

Kan. 856 - Iako se može krstiti svakog dana, ipak se preporučuje da se redovito krsti u nedjelju ili, ako je moguće, u vazmenom bdjenju.

Kan. 857 - § 1. Vlastito je mjesto krštenja, osim u potrebi, crkva ili kapela.
§ 2. Neka bude pravilo da se odrasla osoba krsti u svojoj župnoj crkvi, a dijete u vlastitoj župnoj crkvi roditelja, osim ako drukčije savjetuje opravdan razlog.

Kan. 858 - § 1. Neka svaka župna crkva ima krsni zdenac, uz poštovanje već stečenoga skupnog prava drugih crkava.
§ 2. Mjesni ordinarij može, pošto se posavjetuje s mjesnim župnikom, radi udobnosti vjernika dopustiti ili zapovjediti da krsni zdenac bude i u drugoj crkvi ili kapeli u granicama župe.

Kan. 859 - Ako krštenik zbog udaljenosti mjesta ili drugih okolnosti ne može bez velike poteškoće doći ili biti donesen u župnu crkvu ili drugu crkvu ili kapelu o kojima se govori u kan. 858, § 2, može se i mora se krstiti u drugoj bližoj crkvi ili kapeli ili također na drugom doličnom mjestu.

Kan. 860 - § 1. Neka se bez potrebe ne krsti u privatnim kućama, osim ako je to zbog važnog razloga dopustio mjesni ordinarij.
§ 2. Neka se u bolnicama, osim ako dijecezanski biskup odredi drukčije, ne krsti, osim ako to zahtijeva potreba ili na to sili koji drugi pastoralni razlog.

POGLAVLJE II.
KRSTITELJ
Kan. 861 - § 1. Redoviti je krstitelj biskup, prezbiter i đakon, uz obdržavanje propisa kan. 530, br. 1. § 2. Ako je redoviti krstitelj odsutan ili spriječen, dopušteno krsti katehist ili tko drugi koga je mjesni ordinarij za tu zadaću ovlastio, dapače, ako prijeka potreba zahtijeva, i svaki čovjek koji ima potrebnu nakanu; neka se pastiri duša, osobito župnik, brinu da vjernici budu poučeni o ispravnom načinu krštavanja.

Kan. 862 - Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebnog dopuštenja krstiti na tuđem području, ni svoje podložnike.

Kan. 863 - Neka se o krštenju odraslih, barem onih koji su navršili četrnaest godina života, obavijesti, dijecezanski biskup da ih, ako smatra da je to potrebno, on sam krsti.

POGLAVLJE III.
KRŠTENICI
Kan. 864 - Krst može primiti svaka osoba i samo osoba koja još nije krštena.

Kan. 865 - § 1. Da bi se odrasla osoba mogla krstiti, treba da je očitovala volju da se krsti, da je dovoljno poučena u vjerskim istinama i kršćanskim obvezama i da je tijekom katekumenata prokušana u kršćanskom životu; neka se također potakne da se pokaje za svoje grijehe.
§ 2. Odrasla osoba koja se nalazi u smrtnoj pogibelji može se krstiti ako ima neko znanje o glavnim vjerskim istinama, ako na bilo koji način očituje svoju nakanu da se krsti i ako obeća da će obdržavati zapovijedi kršćanske vjere.

Kan. 866 - Odrasla osoba koja se krsti neka odmah nakon krštenja primi potvrdu, neka sudjeluje u euharistijskom slavlju i neka primi pričest, osim ako to priječi važan razlog.

Kan. 867 - § 1. Roditelji su dužni voditi brigu da se djeca krste u prvim tjednima; neka što prije poslije rođenja, dapače i prije rođenja, pođu k župniku da zamole sakrament za dijete i neka se za krštenje priprave na dužan način.
§ 2. Ako je dijete u smrtnoj pogibelji, neka se krsti bez ikakve odgode.

Kan. 868 - § 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je: 1° da pristanu roditelji, barem jedno od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje; 2° da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
§ 2. Dijete katoličkih, dapače i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, i protiv volje roditelja.

Kan. 869 - § 1. Ako se sumnja je li tko kršten ili je li krštenje bilo valjano, a dvojba i nakon ozbiljna istraživanja ostaje, neka se krsti uvjetno.
§ 2. Oni koji su kršteni u nekatoličkoj crkvenoj zajednici ne treba da se krste uvjetno, osim ako ima ozbiljna razloga za dvojbu o valjanosti krštenja, pošto se ispitaju materija i riječi forme upotrijebljene u krštenju te nakana odrasle osobe koja se krsti i krstitelja.
§ 3. Ako pak, u slučajevima o kojima se govori u §§ 1. i 2, ostane dvojbenom podjela ili valjanost krštenja, neka se ne krsti, osim pošto se kršteniku, ako je odrasla osoba, izloži nauk o sakramentu krsta i pošto se njemu ili, ako se radi o djetetu, njegovim roditeljima obrazloži dvojba o valjanosti krštenja.

Kan. 870 - Izloženo ili nađeno dijete neka se krsti, osim ako se pomnim istraživanjem utvrdi da je već kršteno.

Kan. 871 - Nedonoščad, ako su živa, neka se krste kad god je to moguće.

POGLAVLJE IV. KUMOVI Kan. 872 - Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno izvršava obveze povezane s krštenjem.

Kan. 873 - Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.

Kan. 874 - § 1. Da bi se komu dopustilo da preuzme službu kuma, potrebno je:
1° da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2° da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka;
3° da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4° da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5° da nije otac ili majka krštenika.
§ 2. Neka se krštena osoba koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici ne dopusti, osim zajedno s katoličkim kumom, i to samo kao svjedok krštenja.

POGLAVLJE V.
DOKAZIVANJE I UPIS KRŠTENJA
Kan. 875 - Tko krsti, neka se pobrine da bude, ako nema kuma, prisutan barem svjedok pomoću kojega se može dokazati da je krštenje obavljeno.

Kan. 876 - Da bi se dokazalo da je krštenje obavljeno, ako se time nikomu ne nanosi šteta, dovoljna je izjava jednoga sasvim besprijekornog svjedoka ili prisega samog krštenoga, ako je kršten u odrasloj dobi.

Kan. 877 - § 1. župnik mjesta krštenje mora brižljivo i bez ikakve odgode upisati u maticu krštenih imena krštenih, krstitelja, roditelja, kumova i svjedoka, ako su bili prisutni, te mjesto i dan krštenja, ubilježivši istodobno dan i mjesto rođenja.
§ 2. Ako se radi o djetetu neudane majke, treba da se upiše ime majke ako je njezino majčinstvo javno poznato ili ako to ona od svoje volje napismeno ili pred dvama svjedocima zatraži; isto tako treba da se upiše i ime oca ako je njegovo očinstvo dokazano nekom javnom ispravom ili izjavom njega samoga pred župnikom i dvama svjedocima; u drugim slučajevima neka se krštenik upiše a da se ne navede ime oca ili roditelja.
§ 3. Ako se radi o posvojenom djetetu, neka se upišu imena posvojitelja i, barem ako se tako čini u građanskoj matičnoj knjizi dotičnog kraja, naravnih roditelja prema odredbi §§ 1. i 2. i u skladu s propisima biskupske konferencije.

Kan. 878 - Ako nije krstio župnik niti je krštenje obavljeno u njegovoj prisutnosti, krstitelj, tko god on bio, mora o krštenju obavijestiti župnika župe u kojoj je krštenje obavljeno da ga upiše prema odredbi kan. 877, § 1.

Početak Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa
(Br. 1 – 7: SC 25 bis, 156- 158)

Tumačenje obreda prije krštenja

O ćudorednim smo pitanjima govorili svaki dan dok su se čitale zgode patrijarha ili pouke iz Mudrih izreka. Željeli smo da se s tim dobro upoznate te se naviknete da, krenuvši stopama starih, kročite njihovim putem, pa da slušajući božanske besjede, krstom obnovljeni, živite životom koji krštenima i dolikuje.
A sad nas vrijeme nuka da progovorimo o otajstvima i prikažemo samu bit svetinja. Da smo držali za potrebno prije krštenja skrenuti na to pozornost još neupućenih, vjerujemo da bi to bila prije izdaja nego predaja. Uostalom, i to svjetlo otajstava se nekako bolje ulije kad ga ne očekujemo nego ako mu prethodi kakav nagovor.
Stoga, otvorite uši i upijte miomiris vječnoga života što vam ga nadahnu dar svetinja. Na to smo vas upozoravali kad smo obnavljajući otajstvo »otvaranja« rekli: Efeta, to jest otvori se; da svatko, kad pristupi k milosti, shvati o čemu je pitanje, da se sjeti što mu treba odgovoriti. Krist je to otajstvo izveo u evanđelju kad je, kao što smo čitali, izliječio gluhonijemoga.
Poslije toga otvorila ti se Svetinja nad svetinjama. Ušao si u svetište preporođenja. Dozovi u pamet što su te pitali, prisjeti se što si odgovorio! Odrekao si se đavla i njegovih djela, raskošja i naslada njegovih. Glas ti je pohranjen ne u grobu umrlih, nego u knjizi živih.
Vidio si ondje levita, vidio svećenika, vidio velikog svećenika. Nemoj motriti tjelesni izgled, nego milost njihove službe. Govorio si na očigled anđelima, kao što je pisano: Usne svećenikove čuvaju znanje, i iz njegovih se usta traži Zakon, ta, on je anđeo Gospodina svemogućega.
Nije to varanje, nije ni poricanje: anđeo je onaj tko navješćuje kraljevstvo Kristovo i vječni život. Ne smiješ ga suditi po izgledu, nego po službi. Razmotri što ti je predao, odvagni njegovu ulogu, priznaj njegov položaj.
Ušao si, dakle, da se suočiš sa svojim protivnikom, uvjeren da mu se moraš u lice oprijeti, a onda, okrećeš se prema istoku, jer tko se odriče đavla, obraća se Kristu i ravno ga u lice gleda.

Časoslov, služba čitanja XV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA

Iz knjige O Duhu Svetome svetog Bazilija, biskupa
(Pogl. 15, 35 – 36: PG 32,130 – 131)

Duh oživljuje

Gospodin, upravitelj našega života, sklopio je s nama krsni ugovor koji ima sliku smrti i života: slika se smrti ostvaruje u vodi, a zalog se života daje u Duhu. Odatle nam je jasno zašto je voda bila usko povezana s Duhom. Krštenje ima dvije svrhe: uništiti bit grijeha, da ne bi kasnije proizveo plodove smrti, a zatim po Duhu donijeti život i plodove posvećenja. Voda je slika smrti, jer prima tijelo kao u grob. Duh unosi živo-tvornu snagu i preporađa naše duše iz smrti grijeha u prvotni nevini život.
To, dakle, znači ponovno se roditi iz vode i Duha, jer voda označava smrt, a Duh obnavlja naš život. Veliko otajstvo krštenja obavlja se naime, trostrukim uronjavanjem i trostrukim zazivanjem, da se očituje i slika smrti i da se predajom božanske nauke prosvijetle novokrštenici. Stoga, ako se i nalazi neka milost u vodi, ona ne proizlazi iz naravi same vode, nego iz prisutnosti Duha.
Krštenje nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest. Prema tome, da bi nas Gospodin pripravio za život koji nam daje uskrsnuće, izlaže nam cijeli život po evanđelju: da se ne srdimo, da podnosimo zlo i da budemo čisti od tjelesne požude, da budemo slobodni od pohlepe za novcem. A to znači slobodnim izborom duha unaprijed vršiti ono što ćemo sasvim naravno proživljavati na onom svijetu.
Duh nam Sveti omogućava povratak u raj, ulazak u kraljevstvo nebesko i povratak u posinjenje. Daje nam da slobodno nazivamo Boga svojim Ocem, da budemo sudionici Kristove milosti, da se nazivamo sinovima svjetla, da budemo dionici vječne slave, u jednu riječ, da posjedujemo svu puninu blagoslova, kako u sadašnjem tako i u budućem vijeku. Predočuje nam obećana dobra za koja vjerujemo da ćemo ih uživati kao da su već prisutna i promatrajući milost kao u ogledalu. Ako je takvo jamstvo, kakvo li je tek ono savršenstvo za što zalog jamči?
Ako su takve prvine, kakvo li će tek biti ispunjenje svih obećanja?

Časoslov, služba čitanja IV. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK

Iz Govora O krštenju, svetoga Pacijana, biskupa
(Br. 6 – 7: PL 13, 1093 – 1094)

Tko je, Bože, kao ti koji oduzimaš opačinu?

Kao što smo nosili sliku zemljanoga čovjeka, nosit ćemo i sliku nebeskoga: prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek — s neba. Ljubljeni, budemo li tako postupali, nećemo više umrijeti. Ako se razori naše tijelo, živjet ćemo u Kristu, kao što je on rekao: Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Sigurni smo, kako sam Gospodin svjedoči, da živi Abraham i Izak i Jakov i svi sveci Božji. Konačno, o njima govori sam Gospodin: Svi oni žive: Bog je, naime, Bog živih, a ne mrtvih. A Apostol za sebe kaže: Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. Želja mi je otići i s Kristom biti. I dalje: Dok smo u ovome tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.
I na drugom mjestu: Ako se samo u ovome svijetu uzdamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Život ovdje na svijetu, kao što vidite, zajednički nam je s ovcama i životinjama i pticama ili možda nešto duži. Posebnost je pak čovjeka ono što je Krist dao po svome Duhu, to jest vječni život, ali samo ako više ne griješimo. Jer, kao što se smrt postiže zločinom, a krepošću izbjegava, tako se život opačinama gubi, a krepošću zadržava. Plaća je, dakle, grijeha smrt; Božji dar, život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.
On nas otkupljuje oprostivši nam sve prijestupe, kako kaže Apostol, izbrisavši zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas. I nju on ukloni, pri bivši je na križ. Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. Oslobađa sputane i lomi naše okove, kao što je rekao David: Gospodin oslobađa sužnje, Gospodin slijepcima oči otvara. Gospodin uspravlja prignute. I na drugom mjestu: Slomio si okove moje, tebi ću prinijeti žrtvu zahvalnicu.
Dakle, razriješeni okova kad smo se po otajstvu krštenja sabrali na znak Gospodinov, te krvlju i imenom Kristovim oslobođeni. Dakle, ljubljeni, jednom se zauvijek peremo, jednom se zauvijek oslobađamo, jednom zauvijek se primamo u besmrtno kraljevstvo; jednom zauvijek su sretni oni kojima su opačine otpuštene i čiji su grijesi prekriveni. Čvrsto držite što primiste, vjerno opslužujte i nemojte više griješiti.
Sačuvajte se čistima i neokaljanima za dan Gospodnji.

Časoslov, služba čitanja XIX. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA

Iz Propovijedi svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa:
(Propovijed 39 o svetim Svjetlima, 14 – 16. 20:)

Krštenje Kristovo

Krist se rasvjetljuje, rasvijetlimo se i mi zajedno s njime. Krist se krsti, siđimo i mi zajedno s njime, da zajedno i ustanemo.
Dok je Ivan krštavao, Isus je pristupio. Možda i zato da onoga koji ga je krstio ispuni svetošću, a bez sumnje da čitavoga starog Adama pokopa u vodi. Krstio se prije nas i za nas posvećujući rijeku Jordan da on koji je imao dušu i tijelo započne po Duhu i vodi.
Krstitelj nije htio pristati, no Isus je bio uporan. Tada je rekao: Trebalo bi da budem kršten od tebe. To je rekla svjetiljka Suncu, glas Riječi, prijatelj Zaručniku, najveći među rođenima od žene Prvorođencu svih stvorenja, onaj koji je iz majčina krila pozdravljao onoga kome je u majčinu krilu iskazano bogoštovlje, nekadašnji i budući preteča onome koji se nekoć pojavio i koji će se na koncu svijeta pojaviti. Trebalo bi da ja budem kršten od tebe. Tu bi se moglo još nadodati: i mjesto tebe.
Očito je predviđeno da će biti kršten krvlju u mučeništvu, ili je možda, poput Petra, želio da mu opere ne samo noge nego i glavu. Isus je izišao iz vode i cijeli je svijet zajedno sa sobom izdigao. Vidio je da se širom rastvara nebo koje je Adam bio zatvorio za sebe i za svoje potomke na sličan način kao što je ulaz u raj zemaljski bio čuvan ognjenim mačem.
Duh je svjedočio o Božanstvu približivši se Jednakome. Čuo se glas s neba, a tu je bio nazočan onaj za koga je glas svjedočio. Duh se pokazao u liku golubice da počasti Kristovo tijelo koje je pobožanstvenjeno i božansko. I mnogo vjekova prije golubica je najavila svršetak potopa. A mi danas primimo k srcu Kristovo krštenje iskazujući mu štovanje i blagdan dolično svetkujmo.
Budite, dakle, sasvim čisti i uvijek se ponovno čistite! Nema ništa š,to Boga toliko veseli koliko ga veseli čovjekovo obraćenje i spasenje, jer su radi toga svi govori i sva otajstva, da postanete kao svjetiljke u svijetu, kao životna sila za druge ljude.
Postanite, dakle, savršena svjetla stojeći uz ono veliko Svjetlo. Neka vas ispuni svjetlost Svjetla s neba, da biste bili jasno i blistavo rasvijetljeni od Svetog Trojstva čiju jednu zraku, što proizlazi iz jednoga Božanstva, na nesavršen način pri mate u Kristu Isusu Gospodinu našemu kome slava i vlast u vijeke vjekova.

Časoslov, služba čitanja - Krštenje Gospodnje

Iz Jeruzalemskih kateheza, sv.Ćirila Jeruzalemskog, crkvenog naučitelja:
(Kateh. 20. Mistagoška 2, 4-6: PG 33, 1079-1082)

Krštenje — znamen Kristove muke

Bili ste za ruku privedeni k svetoj kupelji božanskog krštenja, kao što Krist od križa k grobu koji je pred vama.
I svatko je bio pitan vjeruje li u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I ispovijedali ste spasonosnu ispovijest i triput zaronili u vodu a onda izronili, označujući time slikovito trodnevnu Kristovu sahranu. Kao što je naime naš Spasitelj tri dana i tri noći proveo u srcu zemlje, tako ste i vi u prvom izranjanju oponašali prvi Kristov dan u zemlji, a uranjanjem noć; pa kao što onaj koji je u noći ne vidi više, a tko je u danu ide u svjetlu, tako pri uranjanju niste vidjeli ništa, kao u noći; a pri izranjanju opet ste se nalazili kao u danu. I u taj isti čas umirali ste i rađali se, pa vam je ona spasonosna voda postala i grob i mati. I što je Salomon o drugom rekao, to bi se moglo primijeniti i na vas; on je govorio: Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; no za vas je obrnuto: vrijeme umiranja i vrijeme rađanja; jedno te isto vrijeme poluči obadvoje, vaše se rođenje podudara sa smrću. O čudne li i nevjerojatne stvari!
Nismo stvarno umrli, ni stvarno bili ukopani, ni stvarno na križ raspeti, niti uskrsnuli, nego oponašanje je u znaku, a spasenje u stvarnosti. Krist je zaista bio raspet i zaista pokopan i stvarno je uskrsnuo, i sve nam je to dano na dar da, sudjelujući u njegovim patnjama oponašanjem, stvarno postignemo spasenje.
O prekomjerne li čovjekoljubivosti! Krist je na neokaljane noge i ruke primio čavle i trpio, a mene, bez bola i muke, po tom učešću on daruje spasenjem.
Neka, stoga, nitko ne misli da je krštenje samo u milosti otpuštenja grijeha i posinjenja, kao što je Ivanov krst pribavljao samo otpust grijeha, nego mi dobro znamo da je ono i čistilište grijeha i posrednik dara Duha Svetoga, ali također protulik i odraz Kristovih muka.
I zato je Pavao upravo klicao govoreći: Zar ne znate da koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni? Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt.

Časoslov, služba čitanja - Vazmena osmina - Vazmeni četvrtak