Kušnja

Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja.  
( Knjiga Sirahova - Sir 2,5 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz Razlaganja sv. Augustina, biskupa
  2. Iz Govora o pastirima, sv. Augustina, biskupa
  3. Iz Poslanice sv. Rajmunda, prezbitera
  4. Iz knjige Ricka Warrena "Svrhovit život"
  5. Iz knjige "Nasljeduj Krista" T. Kempenca
  6. Iz pisama Padre Pija iz Pietrelcine
  7. Iz Homilija sv. Ivana Zlatoustog, biskupa
  8. Iz Pisma subraći sv. Jeronima Emilianija
  9. Iz pisma sv. Pavla Le-Bao-Tinh sjemeništarcima u Ke-Vinh nel 1843.
  10. Iz Izlaganja o 119(118) psalmu, sv. Ambrozija, biskupa
  11. Iz komentara na Tacijanov Diatessaron, sv. Efrema, đakona
  12. Iz pisma od 18.listopada 1921. Ivana Merza, blaženika
  13. Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
  14. Iz Rasprave svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika, Fortunatu
  15. Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi, svetoga Grgura Velikoga, pape
  16. Iz Propovjedi Tomislava Šaguda, prezbitera
REKAPITULACIJA:

Kušnja
Hebrejski מַסָּה  maccah (mas-saw')
Grčki πειρασμός peirasmós
Latinski tentatio

Riječ KUŠNJA ( iskušenje, iskušavati..) pojavljuje se 152 puta u Bibliji
 - 93 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 59 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 19 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Psalmima : 16 puta

Vrste kušnji-iskušenja koji su opisani u Bibliji (vidi detaljnije u PREGLEDU PO ČITANJIMA ):
  - B-Bog iskušava čovjeka:   88 puta
  - C-čovjek iskušava Boga:   43 puta
  - CC- čovjek iskušava čovjeka : 17 puta
  - Đ-đavao kuša Isusa:     4 puta


SZ Petoknjižje 18
Povjesne knjige 18
Mudrosne knjige 45
Proroci 12
NZ Evanđelja 19
Djela apostolska 3
Poslanice 33
Otkrivenje 4

Ukupno : 152

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Bog kuša Abrahama
Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« 2Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« 3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. 4Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. 5Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.« 6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. 7Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me, sine!« – javi se on. »Evo kremena i drva«, opet će sin, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« 8»Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« – odgovori Abraham. I nastave put. 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« – odgovori on. 12»Ne spuštaj ruku na dječaka«, reče, »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.« Knjiga Postanka - Post 22,1		 B Bog kuša Abrahama
2 Knjiga Postanka - Post 22,1 B Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« 
3 Josipova kušnja
7Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: »Legni sa mnom!« 8On se oprije i reče ženi svoga gospodara: »Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio. 9On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!« 10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. 11Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući, 12ona ga uhvati za ogrtač i reče: »Legni sa mnom!« Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. 13Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van, 14zovne svoje sluge te im reče: »Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. 15A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.« 16Uza se je držala njegov ogrtač dok mu nije gospodar došao kući. 17Onda i njemu kaza istu priču: »Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka! 18Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.« 19Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: »Eto, tako sa mnom tvoj sluga«, razgnjevi se. 20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu – tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici. 21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice. Knjiga Postanka - Post 39,1		 C Josipova kušnja
4 Knjiga Postanka - Post 42,15 C Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo! 
5 6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje. 7Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: »Odakle dolazite?« Odgovore: »Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane.« 8Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali. 9Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: »Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.« 10Oni mu odgovore: »Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. 11Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode.« 12On će im opet: »Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje.« 13Nato oni uzvrate: »Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestorica braće – sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.« 14No Josip im dobaci: »Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode! 15Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo! 16Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!« 17Potom ih baci u zatvor na tri dana. Knjiga Postanka - Post 42,16 CC Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!« 
6 Posljednja kušnja
Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: »Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreće. 2A moj pehar – onaj od srebra – stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito.« On učini kako mu je Josip naredio. 3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 4Tek što su izišli iz grada – nisu bili odmakli daleko – kad Josip reče upravitelju svoga kućanstva: »Na noge! Pođi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: ‘Zašto uzvraćate zlo za dobro? 5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne čita iz njega proricanje? Zlo ste učinili!’« Knjiga Postanka - Post 44,1		 CC Posljednja kušnja
7 II. PUTOVANJE PUSTINJOM<
Prva postaja: Mara
Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 23Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: »Što ćemo piti?« 25A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 26Zatim reče: »Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.« 27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Knjiga Izlaska - Izl 15,25		 B A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju.
8 Mana i prepelice
Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. 2U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3»Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« 4Tada reče Jahve Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. 5A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.« Knjiga Izlaska - Izl 16,4		 B Tada reče Jahve Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće.
9 Voda iz pećine
Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. 2Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: »Daj nam vode da pijemo!« A Mojsije im odgovori: »Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?« 3Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?« 4»Što ću s ovim narodom!« – zazivao je Mojsije Jahvu. »Još malo pa će me kamenovati.« 5»Istupi pred narod!« – rekne Jahve Mojsiju. »Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. 6A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. 7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: »Je li Jahve među nama ili nije?« Knjiga Izlaska - Izl 17,2		 C Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: »Daj nam vode da pijemo!« A Mojsije im odgovori: »Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?«
10 Knjiga Izlaska - Izl 17,7 C Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: »Je li Jahve među nama ili nije?«
11 Deset zapovijedi
18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« 20»Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« 21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. Knjiga Izlaska - Izl 20,20		 B »Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.«
12 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 18‘Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.’ 19Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.« 20»Opraštam po riječi tvojoj«, reče Jahve. 21»Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 23neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.« Knjiga Brojeva - Br 14,22 C ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 
13 Jahve je pravi Bog
»Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? 33Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori iz ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? 34Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod iz drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? 35Tebi je to pokazano da znaš da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. 36S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouči; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na zemlji; i iz ognja čuo si njegove riječi. 37Zbog toga što je ljubio očeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moći; 38ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jače od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. 39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. 40Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.« Ponovljeni zakon - Pnz 4,34		 B Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod iz drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu?
14 A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati – u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; 11u kuće pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane čatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio – i sit se najedeš: 12pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 13Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. 14Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda što su oko vas. 15Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. 16Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. 17Točno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. 18Čini što je pravo i dobro u očima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima 19da će iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe. Tako je obećao Jahve.« Ponovljeni zakon - Pnz 6,16 C Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase.
15 Jahve – snaga Izraelova
»Možda ćeš u svome srcu reći: ‘Oni su narodi brojniji od mene, kako ću ih onda protjerati?’ 18Ne boj ih se! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu! 19Pomisli na velike kušnje što si ih vidio na svoje oči; na one znakove i čudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako će Jahve, Bog tvoj, učiniti sa svim narodima kojih se plašiš. 20Povrh toga, među njih će Jahve, Bog tvoj, slati stršljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. 21Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. 22Malo će pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i nećeš ih moći ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. 23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi će ih predati i među njih unositi stravu dok ne budu uništeni. 24I njihove će kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom. Nijedan se neće održati pred tobom dok ih ne uništiš. Ponovljeni zakon - Pnz 7,19		 B Pomisli na velike kušnje što si ih vidio na svoje oči; na one znakove i čudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako će Jahve, Bog tvoj, učiniti sa svim narodima kojih se plašiš.
16 2. POUKA IZ PROŠLOSTI
Stega je potrebna i korisna
»Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i razmnožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim. 2Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 3Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 4Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 6I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega! Ponovljeni zakon - Pnz 8,2		 B Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.
17 Vjernost Jahvi u blagostanju
»Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 13kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 15koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namaknuo ovo bogatstvo. 18Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. Ponovljeni zakon - Pnz 8,16		 B koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 
18 Protiv idolopoklonstva
»Sve što vam naređujem držite; tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj. 2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; 3i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: ‘Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje’, 4nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. 6A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine. Ponovljeni zakon - Pnz 13,4		 B nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
19 7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: ‘Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima’, kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, 8bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga – 9nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga, 10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. 11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 12Sav će se Izrael, kad to čuje, napuniti strahom te više neće počinjati takva zla u tvojoj sredini. Ponovljeni zakon - Pnz 13,11 CC Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
20 III. SAVEZ S BOGOM
Poticaj da Izrael prihvati Savez
Mojsije sazva sav Izrael pa im reče: »Vidjeli ste na rođene oči sve što je Jahve učinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 2velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa! 3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. 4Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. 5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pića niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. Ponovljeni zakon - Pnz 29,2		 B velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa!
21 Mojsijev blagoslov
Ovo je blagoslov kojim Mojsije – čovjek Božji – blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. Ponovljeni zakon - Pnz 33,8		 B O Leviju reče: »Daj Leviju tvoje urime i tvoje tumime čovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih.«
22 Razlozi s kojih ostadoše strani narodi
Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reče: »Kad je taj narod pogazio savez kojim sam obvezao njihove očeve i nije poslušao glasa moga, 21ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio«, 22da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. 23Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke. Knjiga o Sucima - Suci 2,22		 B da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi.
23 Narodi koji su se održali
Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. 2Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauče vještinu ratovanja – barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: 3ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. 4Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoće li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. 5Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; 6ženili se njihovim kćerima i davali svoje kćeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. Knjiga o Sucima - Suci 3,1		 B Narodi koji su se održali Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih.
24 Knjiga o Sucima - Suci 3,4 B Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoće li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.
25 Jahve smanjuje Gideonovu vojsku
Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se sjeverno od njegova, podno brijega More, u dolini. 2Tada Jahve reče Gideonu: »Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: ‘Vlastita me ruka izbavila.’ 3Zato oglasi da narod čuje: ‘Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’« Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća. 4Jahve reče Gideonu: »Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: ‘Neka ide s tobom’, taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: ‘Neka ne ide s tobom’, taj neće ići.« 5Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reče: »Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu.« 6Onih koji su laptali vodu jezikom – prinoseći vodu rukom k ustima – bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. 7Tad Jahve reče Gideonu: »S one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući.« 8Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. Knjiga o Sucima - Suci 7,3		 CC Zato oglasi da narod čuje: ‘Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’« Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća.
26 Knjiga o Sucima - Suci 7,4 B Jahve reče Gideonu: »Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: ‘Neka ide s tobom’, taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: ‘Neka ne ide s tobom’, taj neće ići.«
27 Kovčeg u Bet Šemešu
Stanovnici Bet Šemeša upravo su bili zabavljeni žetvom pšenice u dolini. Digavši oči, ugledaše Kovčeg i potrčaše mu s veseljem ususret. 14Kad su kola stigla na polje Jošue iz Bet Šemeša, zaustaviše se. Ondje bijaše velik kamen. Tada iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave kao žrtvu paljenicu Jahvi. 15Leviti bijahu skinuli Kovčeg Jahvin i kovčežić što je bio kraj njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet Šemeša prinosili su toga dana žrtve paljenice i klali žrtve klanice Jahvi. 16Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiše se u Ekron isti dan. 17A ovo je pet zlatnih čireva što su ih Filistejci poslali kao žrtvu naknadnicu Jahvi: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. 18A zlatnih je štakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneževina, od utvrđenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kovčeg Jahvin i koji još i danas stoji na polju Jošue iz Bet Šemeša. 19Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kovčeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi među njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 6,19		 B Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kovčeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi među njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao.
28 9A Jonatan mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac čvrsto naumio da na tebe svali nesreću, zar ti ja ne bih dojavio?« 10David upita Jonatana: »A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?« 11Jonatan odgovori Davidu: »Hodi, izađimo u polje!« I izađu obojica u polje. 12Tada Jonatan reče Davidu: »Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca prekosutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 13neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 14Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem, 15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davidovih neprijatelja.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 20,12 CC Tada Jonatan reče Davidu: »Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca prekosutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,
29 29Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 30s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. 31Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. On je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu. 32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 22,31 B Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. On je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.
30 Posjet kraljice od Sabe
Glas koji je u Jahvinu imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona dođe da Salomona iskuša zagonetkama. 2Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 3Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 10,1		 CC Glas koji je u Jahvinu imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona dođe da Salomona iskuša zagonetkama.
31 10Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: »Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! 11Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! 12Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. 13I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime. 14Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! 15Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. 16Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! 17Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 18Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! 19A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!« Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 29,17 B Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.
32 1Uto kraljica od Sabe ču glas o Salomonu. Hoteći iskušati Salomona zagonetkama, dođe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 2Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 3Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, 4jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. 5Tada reče kralju: »Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 6Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 9,1 CC Uto kraljica od Sabe ču glas o Salomonu. Hoteći iskušati Salomona zagonetkama, dođe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu.
33 Ezekijin svršetak
Isti je Ezekija začepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. 31Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. 32Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proročkom viđenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 33Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,31		 B Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu.
34 Judita i starješine
Dočula je, dakle, krute riječi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će do pet dana predati grad Asircima. 10Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa. 11Dođoše oni k njoj, a ona im kaza: »Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu između Boga i vas i rekli da ćete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u određenom roku ne pomogne. 12A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? 13Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. Judita - Jdt 8,12		 C A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima?
35 21Jer budemo li osvojeni mi, bit će osvojena i sva Judeja i opljačkano naše svetište, a on će to obeščašćenje osvetiti našom krvlju. 22Pokolj braće naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit će na glavu našu među poganima, među kojima ćemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismijavanja za naše gospodare, 23jer se naše ropstvo neće pretvoriti u naklonost, nego će ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. 24Stoga, braćo, pokažimo svojoj braći da od nas zavisi život njihov te da svetište, Hram i žrtvenik počivaju na nama. 25Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. 26Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. 27Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu.« 28Ozija joj odgovori: »Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neće usprotiviti tvojim riječima. Judita - Jdt 8,25 B Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. 
36 Judita - Jdt 8,26 B Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. 
37 Judita - Jdt 8,27 B Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo,
38 Judita - Jdt 8,27 B a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu.«
39 Matatijina oporuka i smrt
A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: »U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djelâ što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 2,52		 B Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?
40 Job na kušnji
Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 7Jahve tad upita Satana: »Odakle dolaziš?« – »Evo prođoh zemljom i obiđoh je«, odgovori on. 8Nato će Jahve: »Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!« 9A Satan odgovori Jahvi: »Zar se Job uzalud Boga boji? 10Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. 11Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!« 12»Neka ti bude!« – reče Jahve Satanu. – »Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.« I Satan ode ispred lica Jahvina. Knjiga o Jobu - Job 1,6		 B Job na kušnji
41 17Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao 18i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? 19Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat’? Knjiga o Jobu - Job 7,18 B i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
42 13Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, 14ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, 15čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. 16Svojih se kušnja nećeš sjećat’ više kao ni vode koja je protekla. Knjiga o Jobu - Job 11,16 B Svojih se kušnja nećeš sjećat’ više kao ni vode koja je protekla.
43 8Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. 9Ištem na sjeveru, al’ ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. 10Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići! 11Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć’; Knjiga o Jobu - Job 23,10 B Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići!
44 34Svi ljudi umni sa mnom će se složit’ i svatko razuman koji čuje mene: 35Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. 36Stoga, nek’ se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; 37a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.« Knjiga o Jobu - Job 34,36 B Stoga, nek’ se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;
45 17Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 18nek’ te obilje odsad ne zavede i nek’ te dar prebogat ne iskvari. 19Nek’ ti je gavan k’o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. 20Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. 21Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.« Knjiga o Jobu - Job 36,21 B Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.«
46 Psalmi - Ps 12,7 C Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno.
47 Vapaj nevina čovjeka Molitva. Davidova.
Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! 2Od tebe nek’ mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. 3Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al’ u meni nećeš nać’ bezakonja. Ne zgriješiše usta moja 4kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. Psalmi - Ps 17,3		 B Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al’ u meni nećeš nać’ bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
48 29Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 30s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. 31Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu. 32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, Psalmi - Ps 18,31 C Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.
49 Molitva nedužnog Davidov.
Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć’ se u Jahvu ja se ne pokolebah. 2Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. 3Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim. Psalmi - Ps 26,2		 B Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce.
50 8HET Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. 9TET Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe! Psalmi - Ps 34,9 C  Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe!
51 15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. 16Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene. Psalmi - Ps 35,16 CC Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.
52 8Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu! 9Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga. 10Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. 11Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. 12Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo. Psalmi - Ps 66,10 B Iskušavao si nas teško, Bože,
53 Psalmi - Ps 66,10 B iskušavao ognjem kao srebro.
54 15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. 16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k’o velike rijeke. 17A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. 18Boga su kušali u srcima svojim ištuć’ jela svojoj pohlepnosti. 19Prigovarali su Bogu i pitali: »Može li Gospod stol u pustinji prostrti? Psalmi - Ps 78,18 C Boga su kušali u srcima svojim ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.
55 40Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! 41Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova 42ne spominjuć’ se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, 43ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju soanskom. Psalmi - Ps 78,41 C Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
56 55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. 56A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. 57Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi, k’o lûk nepouzdan oni zatajiše. 58Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. Psalmi - Ps 78,56 C A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 7Šapat tajnovit čuh: »Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare. 8U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod vodâ meripskih. 9Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! Psalmi - Ps 81,8 B U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod vodâ meripskih.
58 6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! 7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate: 8»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji 9gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. Psalmi - Ps 95,9 C gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
59 13Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. 14Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. Psalmi - Ps 106,14 C Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.
60 137SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. 138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. 139 Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje. 140 Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. Psalmi - Ps 119,140 C Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.
61 21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? 22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. 23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: 24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! Psalmi - Ps 139,23 B Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
62 Molitva u kušnji i progonstvu Psalam. Davidov.
Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! 2Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji! Psalmi - Ps 141,1		 B Molitva u kušnji i progonstvu
63 Mudre izreke - Izr 17,3 B Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
64 5Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. 6Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. Mudre izreke - Izr 30,5 C Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.
65 Pjesma nad pjesmama - Pj 5,2 B PJESMA ČETVRTA: ZARUČNIČINA LJUBAV NA KUŠNJI
66 Tražiti Boga, a kloniti se grijeha Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca. 2Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru. 3A podmukle misli otuđuju od Boga i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike. Knjiga Mudrosti - Mudr 1,2 C Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
67 Knjiga Mudrosti - Mudr 1,3 C A podmukle misli otuđuju od Boga i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
68 17Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. 18Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. 19Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. 20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.« Knjiga Mudrosti - Mudr 2,19 C Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.
69 Blaženstvo pravednikâ
A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. 2Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; 3i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. 4Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. 5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. 6Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. Knjiga Mudrosti - Mudr 3,5		 B Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.
70 Knjiga Mudrosti - Mudr 3,6 B Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.
71 Voda, propast Egipćanima a spas Izraelcima
I tako je ono čime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobročinstvo kada bijahu u nevolji. <7a>Njima si, zbog njihove zapovijedi o čedomorstvu, 6umjesto vječnog izvora vode tekućice, dao rijeku zamućenu krvlju i blatom, 7<7b>a svojima si, unatoč svakoj nadi, dao izobilje vode, 8pokazavši im u žeđi koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove. 9Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio. 10Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. Knjiga Mudrosti - Mudr 11,9		 B Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici
72 Knjiga Mudrosti - Mudr 11,10 B Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.
73 Strah Gospodnji u kušnji
Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. 2Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe. 3Prioni uz Boga i ne odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan. 4Primi sve što te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. 5Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja. Knjiga Sirahova - Sir 2,1		 B Strah Gospodnji u kušnji
74 Knjiga Sirahova - Sir 2,1 B Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.
75 Knjiga Sirahova - Sir 2,5 B Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja.
76 Mudrost odgojiteljica
Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je traže. Knjiga Sirahova - Sir 4,17		 B Jer iako u početku vodi putem krivudavim, nagoni ga na tjeskobu i drhtavicu, muči ga stegom svojom dok se ne mogne u nj pouzdati, iskušava ga zapovijedima svojim,
77 Prijateljstvo
Umilna riječ umnožava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore. 6Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuću. 7Ako želiš imati prijatelja, steci ga kušanjem i nemoj se prebrzo u nj pouzdati. 8Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje. Knjiga Sirahova - Sir 6,7		 CC Ako želiš imati prijatelja, steci ga kušanjem i nemoj se prebrzo u nj pouzdati.
78 8Čuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja. 9Pozove li te velikaš, suzdrži se, i on će te još upornije pozivati. 10Ne nameći se, da ne budeš odbačen, a ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen. 11Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rječitosti, jer te kuša riječima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje. Knjiga Sirahova - Sir 13,11 CC Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rječitosti, jer te kuša riječima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje.
79 Promišljanje i predviđanje
Promisli prije nego prozboriš, traži lijeka prije bolesti. 20Prosudi samog sebe prije nego sudiš, pa ćeš naći oprosta u čas Božjeg pohoda. 21Ponizi se prije nego se razboliš, i kad si pogriješio, pokaj se. 22Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne čekaj smrt da bi postupio pravedno. 23Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao čovjek koji iskušava Gospodina. Knjiga Sirahova - Sir 18,23		 C Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao čovjek koji iskušava Gospodina.
80 Govor
Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu. 5Lončareve posude peć iskušava, a čovjeka njegov govor. 6Obradu voćke očituje njezin plod: tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje. 7Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi. Knjiga Sirahova - Sir 27,5		 B Lončareve posude peć iskušava, a čovjeka njegov govor.
81 Knjiga Sirahova - Sir 27,7 CC Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi.
82 Bogatstvo
Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san. 2Dnevne se brige u san uvlače, i teška bolest ne da spavati. Knjiga Sirahova - Sir 31,10		 B Tko je tu kušnju prošao i savršen ostao, neka mu je na čast! Tko je mogao zgriješiti, a nije zgriješio, i zlo učiniti, a nije učinio?
83 Vino
U vinu se nemoj junačiti, jer je mnoge oborilo vino. 26Kao što se u peći kuša čelik, tako i u vinu srca svadljivih hvalisavaca. 27Vino je život čovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je život bez vina, kad je stvoreno za veselje ljudima! Knjiga Sirahova - Sir 31,26		 B Kao što se u peći kuša čelik, tako i u vinu srca svadljivih hvalisavaca.
84 1Tko se boji Gospoda, zlo ga ne snalazi i uvijek se iz kušnje izbavlja. 2Nije mudar tko mrzi Zakon, a tko je u njemu licemjer, ljulja se kao lađa u oluji. 3Razborit se čovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u proroštvo. Knjiga Sirahova - Sir 33,1 B Tko se boji Gospoda, zlo ga ne snalazi i uvijek se iz kušnje izbavlja.
85 Umjerenost
Sine moj, dok si živ, kušaj narav svoju, vidi što joj šteti i to joj uskrati. 28Jer nije svima sve probitačno niti je svakomu sve po volji. 29Ne budi nezasitan u slasticama i ne budi lakom za jestvinom. 30Jer prekomjerno jelo donosi bolest i proždrljivost izaziva proljev. 31Mnogi pomriješe od neumjerenosti, a tko se čuva, produžuje svoj život. Knjiga Sirahova - Sir 37,27		 CC Sine moj, dok si živ, kušaj narav svoju, vidi što joj šteti i to joj uskrati.
86 Zakonoznanac
Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. 2On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka; 3istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. 4On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima. Knjiga Sirahova - Sir 39,4		 CC On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima.
87 Abraham
Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan; 20on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio savez s njim; on je taj savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao. 21Zato mu je Gospod zakletvom obećao da će blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da će ga umnožiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u baštinu, od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih. Knjiga Sirahova - Sir 44,20		 B on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio savez s njim; on je taj savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao.
88 Himna zahvalnica
Slavit ću te, Gospodaru, Kralju, i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem, 2jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoćnik moj. 3Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, Knjiga Sirahova - Sir 51,3		 CC Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,
89 Druga opomena Ahazu –
Znak Emanuela
Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: 11»Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.« 12Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu.« 13Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov! Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Izaija - Iz 7,12		 C Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu.«
90 9Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. 10Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. 11Sebe radi činih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam!« Izaija - Iz 48,10 B Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje.
91 26Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj. 27Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti. 28Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom. 29Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost. Baruh - Bar 4,27 B Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.
92 18Dođe kušnja, i odbačenoga žezla više biti neće« – riječ je Jahve Gospoda. 19»A ti, sine čovječji, prorokuj i rukama plješći. Neka se udvostruči, neka se utrostruči taj mač pokolja, mač pokolja golema što ih odasvud okružuje. Ezekiel - Ez 21,18 B Dođe kušnja, i odbačenoga žezla više biti neće« – riječ je Jahve Gospoda.
93 Iskušenje prorokovo
I dođe mi riječ Jahvina: 16»Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.« 18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. Ezekiel - Ez 24,15		 B Iskušenje prorokovo
94 Danielova vjernost Zakonu
Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. 9Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. 10Starješina reče Danielu: »Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem.« 11Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvorjanički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: 12»Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. 13Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio.« 14On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. 15A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. 16Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća. Daniel - Dn 1,14		 CC On pristade i stavi ih na kušnju deset dana.
95 Trajanje kušnjâ
Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: »Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?« 14Odgovori: »Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.« Daniel - Dn 8,13		 B Trajanje kušnjâ
96 Progon Židova
»Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinut’ svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. 32Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje. 33Umnici u narodu poučavat će mnoštvo, ali će ih jedno vrijeme zatirati mačem i ognjem, izgnanstvom i pljačkanjem. 34Dok ih budu zatirali, samo će im nekolicina pomagati, a mnogi će im se pridružiti prijevarno. 35Od umnika neki će pasti, da se prokušaju, probrani, čisti do vremena svršetka, jer još nije došlo određeno vrijeme.« Daniel - Dn 11,35		 B Od umnika neki će pasti, da se prokušaju, probrani, čisti do vremena svršetka, jer još nije došlo određeno vrijeme.«
97 8Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: »Gospodaru, kako će to svršiti?« 9On reče: »Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. 10Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. 11Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. 12Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! 13A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju danâ.« Daniel - Dn 12,10 B Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. 
98 Hošea prihvaća nevjernicu i stavlja je na kušnju
Potom mi Jahve reče: »Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa.« 2Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma, 3i rekoh joj: »Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.« 4Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. 5Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju danâ. Hošea - Hoš 3,1		 CC Hošea prihvaća nevjernicu i stavlja je na kušnju
99 2Vjernici su iščezli iz zemlje: nijednog pravednika među ljudima! Svi vrebaju za krvoprolićem, svaki svome bratu mrežu postavlja. 3Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odlučuje. 4I najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao drača živica. Iskušenje njihovo danas sa sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove. Mihej - Mih 7,4 B I najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao drača živica. Iskušenje njihovo danas sa sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.
100 Besjeda maču: Novi narod
»Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika« – riječ je Jahve nad vojskama. »Udari pastira, i ovce će se razbjeći! Okrenut ću ruku protiv slabića, 8i u svoj će zemlji« – riječ je Jahvina – »dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena. 9Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat’ ih kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: ‘Moj je to narod!’ a on će reći: ‘Jahve je Bog moj!’« Zaharija - Zah 13,9		 B Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat’ ih
101 Zaharija - Zah 13,9 B kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: ‘Moj je to narod!’ a on će reći: ‘Jahve je Bog moj!’«
102 Desetina za Hram
6Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! 7Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama – govori Jahve nad vojskama. Pitate: »Kako da se vratimo?« 8Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: »U čemu te prikratismo?« U desetini i u prinosu. 9Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! 10Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, 11neću li zbog vas zaprijetit’ skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju – govori Jahve nad vojskama. 12Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva – govori Jahve nad vojskama. Malahija - Mal 3,10		 C Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov,
103 Slavlje pravednika na Dan Gospodnji
Teške su besjede vaše protiv mene – govori Jahve. 14Vi ipak pitate: »Što smo između sebe govorili protiv tebe?« Govorili ste: »Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad vojskama. 15Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!« 16Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju ime njegovo. Malahija - Mal 3,15		 C Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!«
104 Kušnja u pustinji
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.« 5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.« 7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« 8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!« Evanđelje po Mateju - Mt 4,1		 Đ Kušnja u pustinji
105 Evanđelje po Mateju - Mt 4,1 Đ Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 
106 Evanđelje po Mateju - Mt 4,7 C Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
107 Znak Jonin
Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. 2On im odgovori: »Uvečer govorite: ‘Bit će vedro, nebo se žari.’ 3A ujutro: ‘Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.’ Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate. 4Naraštaj opak i preljubnički znak trâži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.« Tada ih ostavi i ode. Evanđelje po Mateju - Mt 16,1		 C Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.
108 Nerazrješivost ženidbe
(Mk 10, 1–12)
Kad Isus završi te besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. 2Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi. 3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« 4On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih 5i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? 6Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« 7Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?« 8Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. 9A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.« Evanđelje po Mateju - Mt 19,3		 C Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?«
109 Porez caru
(Mk 12, 13–17; Lk 20, 20–26)
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 16Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« 18Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? 19Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. 20On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« 21Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« 22Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. Evanđelje po Mateju - Mt 22,18		 C Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri?
110 Najveća zapovijed
(Mk 12, 28–34; Lk 10, 25–28)
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36»Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« 37A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveća i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Evanđelje po Mateju - Mt 22,35		 C a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
111 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Lk 4, 1–13)
I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. Evanđelje po Marku - Mk 1,12		 Đ Kušnja u pustinji
112 Evanđelje po Marku - Mk 1,13 Đ I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
113 Znak s neba
(Mt 16, 1–4; Lk 11, 16–29)
Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajućij ga, zatraže od njega znak s neba. 12On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« 13Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. Evanđelje po Marku - Mk 8,11		 C Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajućij ga, zatraže od njega znak s neba. 
114 Nerazrješivost ženidbe
(Mt 19, 1–12)
Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. 2A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« 3On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« 4Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« 5A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!« 10U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. 11I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. 12I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.« Evanđelje po Marku - Mk 10,2		 C A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?«
115 Porez caru
(Mt 22, 15–22; Lk 20, 20–26)
I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. 14Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« 15A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« 16Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« 17A Isus im reče: »Caru podajte carevo, a Bogu Božje!« I divili su mu se. Evanđelje po Marku - Mk 12,15		 C A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!«
116 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Mk 1, 12–13)
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« 4Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« 8Isus mu odgovori: »Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!« Evanđelje po Luki - Lk 4,1		 Đ Kušnja u pustinji
117 Evanđelje po Luki - Lk 4,2 Đ gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.
118 9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebeda te čuvaju. 11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.« 12Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« 13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike. Evanđelje po Luki - Lk 4,12 C Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
119 Evanđelje po Luki - Lk 4,13 Đ Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
120 Zašto Isus govori u prispodobama
(Mt 13, 10–17; Mk 4, 10–12)
Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reče: »Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.« 11»A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.« Evanđelje po Luki - Lk 8,13		 B A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 
121 Zapovijed ljubavi
(Mt 22, 34–40; Mk 12, 28–34)
I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« 26A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« 27Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« 28Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Evanđelje po Luki - Lk 10,25		 C I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?«
122 Isus i Beelzebul
(Mt 12, 22–30; Mk 3, 20–27)
I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« 16A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.« 21»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.« 23»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.« Evanđelje po Luki - Lk 11,16		 C A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba.
123 Nagrada apostolima
»Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.« Evanđelje po Luki - Lk 22,28		 C Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 
124 Isus hrani pet tisuća ljudi
(Mt 14, 13–21; Mk 6, 30–34; Lk 9, 10–17)
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 3A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« 6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« 8Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9»Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« 10Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Evanđelje po Ivanu - Iv 6,6		 B To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
125 Preljubnica
A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« 11Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« Evanđelje po Ivanu - Iv 8,6		 C To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
126 Ananija i Safira
Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 2pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3Petar mu reče: »Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!« 5Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. 6Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. 8Petar joj reče: »Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?« Ona odgovori: »Da, za toliko.« 9A Petar će joj: »Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!« 10Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. Djela apostolska - Dj 5,9		 C A Petar će joj: »Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!«
127 Petrova besjeda
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: »Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.« 12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. 13Kad oni ušutješe, progovori Jakov: »Poslušajte me, braćo! 14Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. Djela apostolska - Dj 15,10		 C Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?
128 Oproštaj s efeškim starješinama u Miletu
Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reče im: »Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas – javno i po kućama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.« 22»A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.« 25»I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. Djela apostolska - Dj 20,19		 CC služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;
129 Opravdanje zalog spasenja
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. Poslanica Rimljanima - Rim 5,4		 B postojanost prokušanošću,
130 Poslanica Rimljanima - Rim 5,4 B prokušanost nadom.
131 Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. 6Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. 7Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu. 8Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. 9Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. 10Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. Poslanica Rimljanima - Rim 16,10 B Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.
132 Prava uloga propovjednikova
Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. 6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. 9Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. 10Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom – 13svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 3,13		 B svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.
133 Pouka Izraelove prošlosti
Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. 9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 10,9		 C I ne iskušavajmo Gospodina
134 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 10,9 C kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.
135 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 10,13 B Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske.
136 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 10,13 B Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila,
137 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 10,13 B nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
138 Gospodnja večera
(Mt 26, 26–29; Mk 14, 22–25; Lk 22, 15–20)
Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. 18Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori. 19Treba doista da i podjelâ bude među vama da se očituju prokušani među vama. 20Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: 21ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. 22Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 11,19		 B Treba doista da i podjelâ bude među vama da se očituju prokušani među vama. 
139 5Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku – da ne pretjeram – sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna od većine 7pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 8Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 10Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas – pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 2,9 B Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni.
140 Poticaji na darežljivost
Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno – po svojim mogućnostima i preko mogućnosti – 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. 7Stoga kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 8Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,2		 B unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti.
141 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,8 C Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi.
142 Odgovor na optužbu častohleplja
Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. 13Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. 15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi – po našem mjerilu – prerasti u izobilje: 16i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. 17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 10,18		 B Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.
143 Pavao i Galaćani
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? 17Oni revnuju za vas, ne časno, nego – odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. 18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, 19dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. 20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. Poslanica Galaćanima - Gal 4,14		 CC Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.
144 Timotejevo i Epafroditovo poslanje
Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. Poslanica Filipljanima - Fil 2,22		 B A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju.
145 Đakoni
Đakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku – 9imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. 10I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu. 11Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice, nego trijezne, vjerne u svemu. 12Đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama. 13Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 3,10		 CC I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu.
146 Sadašnji krivi učitelji
Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. 15Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. 16Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti 17i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 18koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru. 19Ipak čvrsti temelj Božji stoji – pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,15		 B Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine.
147 Opasnosti budućih vremena
A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 2Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: 7one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. 8Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 9Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 3,8		 B Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini.
148 14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Poslanica Hebrejima - Heb 2,18 B Doista, u čemu je iskušan trpio,
149 Poslanica Hebrejima - Heb 2,18 B može iskušavanima pomoći.
150 2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! Poslanica Hebrejima - Heb 3,8		 B ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji
151 Poslanica Hebrejima - Heb 3,9 C gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja
152 B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. 16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Poslanica Hebrejima - Heb 4,15		 B Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
153 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bî rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Poslanica Hebrejima - Heb 11,17 B Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
154 Korist kušnje
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje 3znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. 4Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. 5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. 6Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina – 8čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, 10a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: 11sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. 12Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. Jakovljeva poslanica - Jak 1,2		 B Korist kušnje
155 Jakovljeva poslanica - Jak 1,2 B Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje
156 Jakovljeva poslanica - Jak 1,3 B znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.
157 Jakovljeva poslanica - Jak 1,12 B Blago čovjeku koji trpi kušnju:
155 Jakovljeva poslanica - Jak 1,12 B prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
159 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,6 B Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 
160 Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,7 B da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata,
161 Prva Petrova poslanica - 1 Pt 1,7 B koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 
162 Sažetak poslanice
Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,12		 B Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 
163 Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.« 7»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.« Otkrivenje - Otk 2,2		 C Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci.
164 Crkvi u Smirni: vjernost u progonu
I anđelu Crkve u Smirni napiši: »Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.« 11»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.« Otkrivenje - Otk 2,10		 B Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete  iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.
165 Otkrivenje - Otk 3,10 B Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet
166 Otkrivenje - Otk 3,10 B da se iskušaju svi pozemljari.


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

KUŠNJA
"Staviti na kušnju" u Bibliji znači nastojati da se spozna duboka stvarnost iza nesigurnih privida. Čovjek mora "položiti ispit". Tri činitelja mogu biti pokretači kušnje: Bog kuša čovjeka da mu ispita dubinu srca (Pnz 8,2) i da mu dade život (Jak 1,12). Čovjek pokušava sebi dokazati da je "kao Bog" , ali taj pokušaj vodi u smrt. (post 3; Rim 7,11), te kušnja postaje napast . Kušnja je usjmerena prema životu, a napast rađa smrt (Jak 1,13); kušnja je dar milosti, a napast je poziv na grijeh.
Stari zavjet
Kušnja Božjeg naroda
Izabranjem Izraela kao Božjeg naroda, počinju njegova iskušenja radi njegova pročišćenja. Kušnju vjere prolaze Abraham, Josip, Mojsije, Jošua (Heb 11,1-40; Sir 44,20). Tipičan događaj je žrtva Izakova (Post 22): da bi Bog priveo kraju svoje obećanje, čovjekova vjera mora slobodno pristati da se izrazi posluhom koji će izmiriti ove dvije volje.
Poslije izlaska iz Egipta Izrael doživljava napast nevjere. Poriče prisutnost Boga Spasitelja usred kušnje u pustinji (Izl 17,7). Ovo odbijanje ima za posljedicu da samo vjerni naraštaj prima obećanu zemlju u baštimu.
Sa naraštajem koji je izveo iz Egipta Bog sklapa Savez i u toj drugoj etapi kušnja se odnosi na vjernost Savezu - može se nazvati kušnja ljubavi. Narod se obvezao i izabrao da služi Bogu (Jš 24,18), ali mu je srce podijeljeno. Bog preko zakonika Saveza, svetosti, svećeničkih zakonika upućuje poziv na svetost. S tom novom kušnjom, povezan je i novi sud: izgnanstvo , povratak u pustinju - to je kazna za idolopoklonstvo koje znači preljub (Hoš 2).
Samo će mali ostatak izaći kao prokušan iz izgnanstva. Kasnije kušnje ne dovode u pitanje toliko vjeru u riječ Jahvinu ili vjernost Savezu, koliko samo ispunjenje Njegova obećanja. Zato je kušnja malog ostatka u vremenu od izgnanstva do Mesije prvenstveno kušnja nade.

Novi Zavjet
I.Kušnja Kristova
Sotona je Krista dovodio u situacije u kakvima su Adam i narod bili podlegli. U Kristu se kušnja i napast podudaraju, a u Njemu su one nadvladane. U pustinji Isus pobjeđuje napasnika na njegovu vlastitu terenu (Lk 4,1). Isus je Kralj vjerni, Dobri pastir koji svoje ljubi do kraja. Križ je ona velika kušnja (Iv 12,27) kojom Bog "provjerava" Njegovu ljubav (Iv 3,14).
II.Kušnja Crkve
Iz Kristove kušnje proizlazi Crkva kao mnoštvo opravdano Slugom (Iz 53,11), a njezino poslanje kreće istim putem kojim je i Krist prošao (" Tim 2,9). Riječnik kušnje miješa se s riječnikom patnje i strpljivosti. Crkva je mjesto kušnje, mjesto gdje progonstvo mora učvrstiti vjernost (Lk 8,13; Mt 24,9-13) i gdje čovjek iz muke izlazi kao prokušan. Kušnja i poslanje dosižu vrhunac u mučeništvu. No velika eshatološka bitka koja je prava kušnja Crkve, otkriva i istinkog tvorca napasti: Bog svoje kuša, a samo ih Sotona napastuje (Lk 22,31; Otk 2,10).
III. Kušnja kršćanina
Navješćivanje evanđelja upisano je u eshatološke muke (Mt 24,14). Zato je kušnja naročito potrebna onima koji primaju službu riječi (1 Sol 2,4; 2 Tim 2,15). Kušnja je znak poslanja (1 Tim 3,10; Fil 2,22) i po tome se raspoznaju lažni izaslanici (Otk 2,2; 1 Iv 4,1).
Bog ispituje srca i stavlja ih na kušnju , a napast samo dopušta (1 Kor 10,13). Kušnja, a kušnju predstavlja i napast koju čovjek ne prihvaća, namijenjena je životu. Ona je preduvjet života u Isus Kristu:" A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni (2 Tim 3,12). Ona je nužan preduvjet rasta Lk 8,13), jakosti (1 Pt 1,6), očitovanja istinitosti (1 Kor 11,19), poniznosti (1 Kor 10,12) jednom riječi : kušnja je sam put nutarnje pashe , put ljubavi koja se nada (Rim 5,3).
Biti prokušani kršćanin i iskusiti Duha, jedno je te isto. Kušnja otv/ra put većem daru Duha , jer on u njoj već vrši osloboditeljsko djelo.
Tako oslobođen i prosvijetljen Duhom (1 Iv 2,20.27) prokušani kršćanin znat će razlučivati, provjeriti, "iskušati" svaku stvar (Rim 12,2; Ef 5,10).

Izreke svetaca:

Blizina smrti je poseban trenutak za kušnju:
tada đavao napada svim silama čovjeka
i nastoji izopačiti sve njegove osjećaje.
To je odlučan trenutak kada đavao osvaja ili gubi našu dušu.
Posebno nas napastuje nevjerom,
da ne vjerujemo i ne primimo crkvene sakramente,
da nas svlada očaj,
da svoje pouzdanje ne stavimo u Božje milosrđe.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter ( 1195.-1231.)

Tko je tako snažan da ga kušnja nikad ne svlada
ako ne onaj tko ima milost Božju za pomagača.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Seremones ,78,6
Petar to još nije shvaćao
kada je na brdu poželio živjeti s Kristom.
Tu sreću ti je, Petre, Krist osigurao poslije smrti.
A sada ti kaže: Siđi da se trudiš na zemlji,
da služiš na zemlji, da budeš prezren i
razapet na zemlji.
Sišao je Život da bude ubijen;
sišao je Kruh da ogladni;
sišao je Put da se od puta umori;
sišao je Izvor da ožedni;
a ti odbijaš da trpiš...?

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Iz razlaganja o psalmima :
Upravo Krista je Sotona iskušao!
A u Kristu si ti bio iskušan,
jer Krist je od tebe sebi uzeo tijelo,
a od sebe tebi dao spas;
od tebe je sebi uzeo smrt,
a od sebe tebi dao život;
od tebe je preuzeo na sebe pogrde,
a od sebe je tebi dao slavu;
dakle, od tebe je sebi uzeo kušnju,
a od sebe tebi dao pobjedu!

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Enarrationes in Psalmos 60, 3
Naš život u ovom izgnanstvu
ne može biti bez kušnji
jer naše napredovanje ide preko kušnji.
Nitko, naime, ne može spoznati samoga sebe
dok nije prokušan u vjeri, niti
može biti okrunjen ako nije pobijeđen.
Ne može ni pobijediti bez borbe,
niti se može boriti a da nema neprijatelja i kušnji.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Ispovjesti,10,28,39:
Kad sasvim budem u Tebi,
neće više biti boli i kušnje;
potpuno ispunjen Tobom,
moj će život biti dovršen.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Govor 256:
Ovdje još pjevamo Aleluja zabrinuti,
da ga ondje mognemo pjevati zbrinuti.
Zašto ovdje zabrinuti?
Zar da ne budem zabrinut dok čitam:
Nije li kušnja život ljudski na Zemlji?
Zar da ne budem zabrinut dok mi se još govori:
Bdijte i molite da ne padnete u napast! ...
I ovdje posred pogibli, posred kušnja i
mi i drugi pjevamo Aleluja.
Vjeran je Bog: neće pustiti
da budemo kušani preko svojih sila.
Tu je još čovjek nevjeran, ali Bog je vjeran. ...
Pjevajmo, dakle, i sada, braćo,
iako ne u radosnom spokoju, nego za predah u trudu...
Pjevajući se tješi u trudu,
a ne odaj se lijenosti — pjevaj i putuj.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa En. in ps. 93, 24.:
Žalostan si neko vrijeme —
ne očajavaj...
Bog je dobar: ako bi Bog popustio i
ako ne bi slao gorčine
u svjetovna veselja,
mi bismo ga zaboravili.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa En. in ps. 32, s2, 16.:
Ispruži se prema njemu,
ne očajavaj, ne reci:
previše je za mene...
Želiš li Boga, imat ćeš ga,
jer prije je on došao k tebi
negoli si sam to htio.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Kada ti dođe neočekivano iskušenje,
nemoj kriviti onoga kroz koga je došlo,
nego traži njegov uzrok u sebi, te ćeš naći rješenje.

Sv. Maksim Ispovjedaoc , monah (umro 662.)

"Navale iskušenja na jedne nailaze
radi uklanjanja već učinjenih grijeha,
na druge - radi prekida onih koji još traju,
a na neke - radi ometanja onih koji bi se tek učinili.
Uostalom, postoje i iskušenja koja se dopuštaju
radi ispitivanja [vjere i vrline], kao kod Joba."

Sv. Maksim Ispovjedaoc , monah (umro 662.)

"Bez iskušenja... nije moguće naučiti se mudrosti Duha,
nema mogućnosti da se Božanska ljubav utvrdi u tvojoj duši.
Prije iskušenja čovjek se moli Bogu kao tuđinac.
Kada ulazi u iskušenja zbog ljubavi prema Bogu i ne predaje im se,
tada staje pred Boga kao iskren prijatelj
jer je, radi ispunjenja volje Božje,
vodio borbu s neprijateljem Božjim i pobijedio ga."

Sv. Izak Sirijski, pustinjak i biskup ( VII. stoljeće )

"Nema čovjeka koji nije tugovao za vrijeme učenja;
i nema čovjeka kome se ne bi činilo gorkim vrijeme
kada je ispijao otrov iskušenja.
Bez njih nije moguće zadobiti snažnu volju...
Mnogo puta osjećajući Božju pomoć u iskušenjima,
čovjek zadobiva i čvrstu vjeru".

Sv. Izak Sirijski, pustinjak i biskup ( VII. stoljeće )

Bog, želeći da Njegovi izabranici osjete svoju bijedu,
uskrati im malo svoju pomoć,
i to im je dovoljno da upoznaju tko su.
Ishod kušnje se odmah pokaže,
i oni brzo shvate koliko su nesavršeni.
Muka koju nekada zbog toga trpe,
je u manjoj mjeri zbog uzroka koji bi je trebao potaći,
negoli zbog poniženja što vide da su tako preosjetljivi
zbog nevažnih stvari, iako to nebi trebali biti.
Ipak smatram da je ovo velika Božja milost;
jer iako se radi o nesavršenosti,
jako je korisno za poniznost.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Bilo je vrijeme kad se,
ako bih htjela razmišljati o Bogu
ili o bilo kakvom drugom dobru,
ne bih mogla zadržati
ni na kojem određenom predmetu...
Razum hita kao pomahnitao luđak
kojega nitko ne može svezati...
Ne daj, Gospodine, da više budem rastrgana
tako te se čini da svaki komad ide svojim putem...
(Život 31,16)

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Ufaj se, dušo moja, ufaj.
Ne znaš ni dana ni časa.
Bdij pozorno, sve prolazi kao hip,
premda tvoje nestrpljenje može učiniti
nesigurnim ono što je sigurno,
i dugim vrijeme koje je veoma kratko.
Razmisli da ćeš, što se više budeš borila,
to više dokazati ljubav prema svojem Bogu i
da ćeš to više jednoga dana uživati
sa svojim Ljubljenim, u sreći i
ushitu koji nikada ne mogu prestati.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz spisa Autobiografija - o prvih 40. godina njenog života:
Ja sam željela živjeti,
jer sam osjećala da ono što
sam vodila nije bio život,
nego borba protiv jedne vrste smrti,
ali nije bilo nikoga tko bi mi dao život,
a ja sama nisam ga mogla prigrabiti...

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz bilješka pisanih 1897.:
"Sve mi je teško, pričest, molitva..
sve,čak i to da Isusu kažem da ga ljubim...
Trebam se uhvatiti za život vjere.
Kad bi osjetio da me Isus ljubi!
Ali On mi to nikada ne kaže..."

Charles de Foucauld, prezbiter, pustinjak i blaženik (1858.-1916.)

Iz pisama ocu Huvelinu :
"Pred Presvetim Sakramentom...
sve mi se čini praznim, šupljim, ništavnim, bezvrijednim
izuzev toga što stojim
pred nogama našeg Gospodina i što ga promatram...
a zatim, kad se prostrem pred Njegove noge,
osjećam se suh, jalov, bez ijedne riječi i misli,
i često mi se, nažalost, dogodi da zaspim...."

Charles de Foucauld, prezbiter, pustinjak i blaženik (1858.-1916.)

"Iskušenja se šalju da bi se otkrile skrivene strasti
i moguće je s njima boriti se
da bi se na taj način izliječila duša.
Iskušenja su također znak milosti Božje,
zato predaj sebe s povjerenjem u ruke Božje
i moli pomoć od Njega
da bi te ukrijepio u tvojoj borbi.
Bog zna koliko svatko od nas može izdržati
i dopušta iskušenja po mjeri naših snaga.
Pamtite da nakon iskušenja slijedi duhovna radost
i da Gospodin pazi na one koji trpe iskušenja
i stradanja radi Njegove ljubavi"

Sv. Nektarije Eginski, grčka pravoslavna crkva (1846.-1920.)

Ohrabrite se!
Svoje brige prostrite neprestano pred Njega
i molite za snagu da istrajete.
Prije svega, navikavajte se na često općenje s Njime
i zaboravljajte Ga što možete manje.
Molite Ga kad ste slabi
i povremeno Mu žrtvujte sebe.
U najvećoj boli molite Ga ponizno i s puno ljubavi
- kao što dijete moli oca -
da se sve događa po Njegovoj svetoj volji
i da vam On svojom milošću pomogne.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Nakon lijepih dana koje mi je Bog darovao
očekujem također i svoj dio muka i patnji.
Ali o tome se ne brinem:
znam da sam svojom moću nište ne mogu.
Bog će mi dati snage da sve podnesem.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Ja sam dospio do toga da uvijek mislim na Boga.
Ako se u meni pokrenu druge misli i iskušenja,
prateći kako nastaju,
puštam ih ponekad da dođu bliže,
jer iz iskustva znam da Bog pomaže odmah.
U pogodnom trenutku obraćam se Bogu
i iskušenje brzo iščezava.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Jasno mi je da me u budućnosti čekaju patnje -
i duševne i tjelesne.
Toga se ipak ne plašim.
Plašim se samo jednoga zla:
kad bih izgubio osjećaj nazočnosti Božje
koje me tako dugo usrećuje.
Ipak, neiscrpna dobrota Božja
uljeva mi sigurnost da me On
nikada neće posve ostaviti
i da će mi dati snage da podnesem
svako iskušenje koje mi On pripusti...

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Svaki čovjek ima u svom životu trenutke
koji se nikada ne vraćaju,
a i Božje ponude koje se nikada ne ponavljaju.
A ipak, te su ponude od
sudbonosnog značenja za vječnost...

Leppich Johannes, prezbiter, SJ (1915.-1992.)

Nitko neće ostati trajno na ovome svijetu.
Tih nekoliko dana što tu prebivamo,
činimo dobro, ljubimo se i pomažimo.
U svojim teškoćama radije šutimo
i trpimo da nam ne propadnu zasluge...

Sv. Leopold Bogdan Mandić, prezbiter, kapucin (1866.-1942.)

Siva jednoličnost sapela je tvoje dane.
Jučer i danas su isti.
Kraj tebe vrve mnogi kao što si ti,
a zvijer besmisla cijedi vam moždinu i
otrovom rastače srce.
Zar nema izlaza?
Ne, nema ga izvan tebe,
nego samu u tebi!
Počni život opet gledati okom djeteta
da u njemu prepoznaš zaboravljeni dar.
Sjeti se prvog "da" što si ga prošaptao
srcu s kojim si počeo plesti zajedničke niti ljubavi.
Sjeti se prve plaće koju si donio u svoj dom...
Tvoje su ruke donjele radost i nadu.
Mislio si na sutra i čekao novi dan.
On je i opet pred tobom,
dan za novi vječni Dan radosti.
ALI TI VALJA PROĆI KROZ NOĆ...
Ljubav je zvijezda vodilja...

Miklobušec Valentin, prezbiter, DI

Iz pisma o. Ante Gabrića,
o trpljenju kroz koje prolazi u Bengaliji.
O. Ante citira Tagoreovu pjesmu
(objavljeno u Glasnik Srca Isusova i Marijina, svibanj 1982.):
Umoran sam ja, Gospodine, oprosti mi,
ako sustanem na putu...
Moje biće kao da danas dršće...
Tu moju slabost, o Bože, oprosti, oprosti,
oprosti...
Oprosti ovu moju bijedu,
ako se kada stanem putem osvrtati...
Ako se od vrućine dnevnog sunaca osuši vijenac
na pateni moga života,
o Gospodine, smiluj se mojoj bijedi,
mojoj bijedi!
I ne samo cvijeće, nego kao da se i
tijelo i čitavo moje biće suši,
boji se nečega da neće moći naprijed.
Posrćem, padam...
Da li ću se vratiti natrag???
Ne, ne... Nema tu očaja!
To je molitva, živa, žrtvena molitva:
Khoma koro - Oprosti, oprosti Gospodine!
Ti sve to razumiješ.
Nitko drugi ne može to razumjeti:
boli, tjeskobe srca.
Iako se cvijeće osuši, iako, gledajući natrag,
u svojoj slabosti posrnem,
ipak ću ustati, ići ću naprijed...
Patena mojih, iako donekle uvelih darova i cvijeća,
još uvijek je u mojim rukama,
u mojem srcu.
O Učitelju, oprosti mi, oprosti!
Umoran sam - ali ne mrtav!

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa P.Vidović, Istovremeno Job i Isus, 1993.:
O patnji:
Ako čovjek utrne vatru bola,
time će doduše postići olakšanje,
jedno vrijeme drijemeži,
neko stanje u kojem se vrijeme smiri,
jednu vraćenu sadašnjost.
Ali ako ovom vatrom vlada,
zapalit će na taj način svjetiljku mudrosti,
koja svijetli beskonačnoj budućnosti.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa P.Vidović, Istovremeno Job i Isus, 1993.:
O patnji:
Razumio sam jednostavni smisao tvoje poruke
koju mi cvjetovi i sunčeva svjetlost šapuću
- nauči me razumjeti riječi
koje smrt i bol mrmljaju...

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Sve svoje čežnje i svoje namisli,
sve svoje poteškoće i kušnje,
sve svoje borbe i tjeskobe,
stavljamo s neizmjernim i
nepokolebljivim pouzdanjem u Boga,
u Srce našeg spasitelja.
Ako je Bog s nama,
tko će biti protiv nas?
Zar nam itko može nauditi?

Mayer Rupert, prezbiter, blaženik (1876.-1945.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Neka se vrši ipak volja Tvoja.
Ti znaš kako je bolje,
zato puštam sve u Tvoje ruke.
I druga trpljenja si mi dao po ljudima:
prezir na me, mržnju, ponižavanja.
Hvala Ti neizmjerna.
Samo daj mi milost
da sve mogu vrhunaravno podnositi
s Tvojim nebeskim Sinom.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Evo ukratko milosti koje si mi dao;
a to su, da tako kažem, vesele milosti.
Daješ mi [i] žalosnih milosti:
to jest daješ trpljenja i žalost.
Velikim trpljenjem si me iskušao bolešću mojeg oca.
Vidiš i sam koliko me muči i
koliko se pojidam [izjedam]
kada on sam traži sebi bolest u vinu.
Moj Bože, daj da bi pustio vino.
Daj da ne bi nikada više kleo.
Ako je Tvoja volja,
daj mu zdravlje barem sada,
da mogu slobodno ići u Rim učiti.
Jer ako je on ovakav,
kako ću se moći udaljiti od doma.
Kako ću moći pustiti majku
da onoliko trpi i braću svoju.
Bože, pomozi, pomozi mi!

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz spisa Duhovni dnevnik:
 Neka se vrši ipak volja Tvoja.
Ti znaš kako je bolje,
zato puštam sve u Tvoje ruke.
I druga trpljenja si mi dao po ljudima:
prezir na me, mržnju, ponižavanja.
Hvala Ti neizmjerna.
Samo daj mi milost da sve mogu
vrhunaravno podnositi s
Tvojim nebeskim Sinom.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Da, ja trpim, ali Bog hoće tako.
Hoću, hoću, hoću!
Mnogo trpim,
ali Bog ima sva prava na mene.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Bog je prisutan u svim našim
patnjama i borbama,
a ta je prisutnost -
prisutnost ljubavi.
Predajmo se toj ljubavi,
zaklonimo se u "krilo Očevo"
- tu je siguran i trajan mir.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Imajmo veliko, veliko pouzdanje
u beskrajnu ljubav Isusovu,
i bit ćemo kao gora:
"Tko se uzda u Gospodina,
bit će kao gora Sion."

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Ako se u tjelesnim patnjama
zamislite u riječi Svetog Pisma :
"Tijelo si mi pripravio",
sigurna sam da će vam to koristiti.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Ako te pogodi kakva bol,
smiri se i pitaj
što ona s tobom namjerava.
Tvoj ti Bog i Otac ne zadaje
nikakve muke samo zato da moradneš plakati.

Clemens Brentano, književnik (1778.-1842.)

Ovo je vrijeme velikih žrtava.
Iskoristimo ga za vječnost...

Bl. Carmen Barrera - Josipa M. , Madridska mučenica (1881.-1936.)

Iz Autobiografije, 87 :
I Gospodin me je upozorio
kako je Sotona tražio da me iskušava
kušnjama protivština i poniženja,
napasti i napuštenosti,
kao zlato u loncu za taljenje...
No uvjeravao me je da se
ne trebam ničega bojati...
ali da sama motram bdjeti...
Nije trebalo dugo da čujem
prijetnje mojih progonitelja.
Ništa me od toga nije brinulo.
Nisam se upoće strašila,
tako sam se iznutra osjećala osnaženom.

Sv. Margareta Marija Alacoque, redovnica (1647.-1690.)

Križevi, uvrede, omalovažavanja i tuga
istinsko su blago onih duša
koje vole Isusa Krista raspetoga.

Sv. Margareta Marija Alacoque, redovnica (1647.-1690.)

Iz Dnevnika :
 Nikad ne pokazati da trpim
osim ako me naša Majka upita.

Sv. Terezija od Isusa (de los Andes), redovnica (1900.-1920.) 

Iz Dnevnika :
 Ne tražiti utjehu ni u kome,
čak ni u Isusu,
već ga moliti da mi da snage
kako bih više trpjela.

Sv. Terezija od Isusa (de los Andes), redovnica (1900.-1920.) 

Par dana prije svoje smrti 1. listopada 1968. :
 Kad se s onu stranu groba nađem na Božjem Sudu,
neću dozvoliti da Anđeo Smrti
bude onaj koji samo pita,
a ja opet onaj koji samo odgovara.
I ja ću ondje pitati njega!
Pitat ću ga ono,
na što mi nijedna knjiga —
pa ni sama Biblija nije dala odgovora;
ono, čega mi nijedna dogma
ni sveukupno crkveno učiteljstvo
kroz stoljeća nije protumačilo;
ono, što nikoja filozofija ni teologija —
a najmanje moja vlatita —
nije uspjela riješiti...
Da, pitat ću: zašto čovjek do Spasa
dolazi preko bolnih stramputica patnje?
Zašto nam je život zagorčen
izobiljem zabluda i nasilja?
Zašto toliki nevini bolno stradaju pod udarom Zla?...
Nadam se, da ću ondje
konačno čuti odgovor!

Guardini Romano, prezbiter, teolog (1885. - 1968.)

Moramo prihvaćati dane
koje smatramo nesretnima
jer oni imaju smisla u Božjim očima,
oni našu dušu prizivaju,
usmjeravaju na Boga.

Emmanuel Mounier, filozof i teolog (1905.-1950.)

Iz Pisma o boli, Pogled na misterij patnje :
 To je zbunjujuća tajna Providnosti,
besmisleno je pokušavati razumjeti
unutarnju psihologiju Providnosti.
Taj misterij patnje ćemo otkriti u vječnosti.
Preostaje nam da ljubimo Boga
zbog onoga što čini i ljubimo one
koje On slama zbog ljubavi...

Emmanuel Mounier, filozof i teolog (1905.-1950.)

Iz Spasonosno trpljenje, Salvifici Doloris :
 Pogrešno je nijekati da moralne patnje imaju i fizičku,
tjelesnu sastavnicu i da se nerijetko izražavaju
na cjelokupno stanje organizma.
Ljudska patnja u sebi predstavlja svijet
koji postoji zajedno s čovjekom.
Svaki čovjek po svojoj patnji
ne predstavlja samo mali dio toga 'svijeta'
nego je taj 'svijet'
istodobno u njemu nešto neponovljivo.
Svijet patnje posjeduje povezanost.
Patnici postaju međusobno povezani
po kušnjama sudbine, po potrebi za brigom,
za razumijevanjem.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Fides et ratio, 26:
 Svakodnevno iskustvo boli,
bilo vlastite bilo drugih,
kao i spoznaja tolikih slučajeva
koji se u svjetlu razuma čine neobjašnjivima,
dostatni su da tako dramatično pitanje
o smislu života ne možemo zaobići.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Spasonosno trpljenje, 1984.:
Ljudska patnja potiče sućut,
potiče i poštovanje;
te na svoj način zastrašuje.
U njoj se doista krije veličina osobita misterija.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Spasonosno trpljenje, 1984.:
Krist je istodobno poučio čovjeka
da čini dobro trpljenjem i da čini dobro
onome tko trpi.
S toga dvostrukog polazišta
on je do dna razotkrio smisao trpljenja.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Spasonosno trpljenje, 1984.:
Trpljenje također postaje čovjeku poziv
da pokaže svoju moralnu veličinu,
svoju duhovnu zrelost.
To su u raznim naraštajima potvrdili
Kristovi mučenici i priznavaoci,
vjerni riječima:
’Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,
a duše ne mogu ubiti’!…
Tu slavu treba priznati ne samo
mučenicima vjere nego i brojnim
drugim ljudima koji, često i bez vjere
u Krista, trpe i daju život za
istinu i pravednost.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Ecclesia in Europa. Crkva u Europi., 2003.:
Ti svjedoci, (mučenici)osobito oni
koji su podnijeli kušnju mučeništva,
rječit su i veličanstven znak,
koji smo pozvani razmatrati i nasljedovati.
Oni nam potvrđuju životnost Crkve;
pokazuju nam se kao svjetlo
Crkvi i čovječanstvu, jer su u tami
zasvijetlili Kristovim svjetlom;
kao pripadnici različitih kršćanskih
konfesija blistaju i kao znak nade
za ekumenska nastojanja, u sigurnosti
da je njihova krv ’i limfa jedinstva Crkve’.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Spasonosno trpljenje, 1984.:
Otkupitelj je trpio umjesto čovjeka
i za čovjeka.
Svaki čovjek sudjeluje u otkupljenju.
Pozvan je da sudjeluje u patnji po
kojoj je također otkupljena
svaka ljudska patnja.
Izvršujući djelo otkupljenja po patnji,
Krist je također ljudsku patnju uzdigao
na razinu otkupljenja.
Stoga i svaki čovjek u osobnom trpljenju
može postati sudionik
otkupiteljske Kristove patnje.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Spasonosno trpljenje, 1984.:
Patnja doista ne može biti preoblikovana
i promijenjena nekom izvanjskom milošću,
nego iznutra.
I Krist se po svojoj osobnoj spasonosnoj
patnji nalazi u svakom ljudskom trpljenju
te može u njemu iznutra djelovati
snagom svojega Duha Istine,
Duha Utješitelja...
Krist ne tumači apstraktno razloge trpljenja,
nego prije svega kaže: Slijedi me!

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Veritas, prosinac 2022:
 Za kršćane nije opravdano
očekivati svu sreću na zemlji.
Oni znaju, da nijedna utopija
ne može izbaciti iz ovog svijeta
patnju, prirodne katastrofe i smrt.
Zemaljski raj nikada neće biti
u ovome svijetu.
Teolozi nazivaju taj prigovor
u odnosu na sve ovozemaljske utopije
"eshatološkom pridržanošću".
Što znači da je kršćanstvo
iz eshatološke perspektive
kritično prema utopijama.

Werner Trutwin, filozof, teolog (1929.-2019.)

Sa stranice fokolar.hr:
 Ugodan i miran život nije svojstven kršćaninu;
a Krist nije tražio i
ne traži od tebe nešto manje,
ako ga želiš slijediti.

Chiara Lubich, utemeljica Pokret Fokolara (1920.-2008.)

Sa stranice fokolar.hr:
 Zašto su poneki ljudi, neuki u znanosti,
uključujući i vjerske,
postali sveti samo s knjigom Raspetoga?
Jer se nisu zaustavili
na tome da o Njemu razmatraju,
da ga štuju i ljube mu rane,
već su ga željeli proživjeti u sebi.
Onaj tko pati i nalazi se u tami,
vidi dalje od onoga tko ne pati,
baš kao što sunce mora zaći
da bismo vidjeli zvijezde.

Chiara Lubich, utemeljica Pokret Fokolara (1920.-2008.)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
Veća je muka opirati se manama i strastima
nego znojiti se na tjelesnom radu.
Tko ne izbjegava male pogreške,
upast će pomalo u veće.
Radovat ćeš se uvijek navečer
ako dan korisno sprovedeš.
Bdij nad samim sobom,
potiči sam sebe,
opominji sam sebe;
i što god bilo s drugima
ne zanemari samoga sebe.
Toliko ćeš napredovati
koliko sam sebe nadvladaš...

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Nasljeduj Krista II, 6, 2:
 Ono dobro i slatko čuvstvo,
što ga katkad ćutiš,
učinak je milosti nazočne u duši,
i neki prethodni okus rajske domovine:
ali za njim ne valja težiti,
jer čuvstvo odlazi i dolazi.
Ali boriti se sa zlim sklonostima duševnim,
koji nas snalaze, i prezirati šaptanje đavolovo,
to je znak kreposti,
a onda i velike zasluge.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Nasljeduj Krista III, 21, 3:
 Moj preslatki vjereniče, Isuse Kriste,
prečisti ljubitelju, gospodaru svakoga stvorenja,
tko će mi dati krila prave slobode,
da poletim i u tebi odahnem?
O kad će mi biti dano da potpuno
odahnem i vidim, kako si ugodan,
Gospode Bože moj!
Kad ću se posve sabrati u tebi,
da od ljubavi k tebi ne osjetim sebe,
nego samo tebe nad svaki način,
na način, koji nije svima poznat?
A sada često uzdišem i nesreću svoju
teško podnosim, jer mnoga zla dolaze u
ovoj dolini nevolja, koja me često smućuju,
žaloste i oblakom zastiru,
često mi smetaju i rastresaju me,
zamamljuju i zapleću, da ne mogu slobodno
k tebi pristupiti i da ne uživam
ugodne zagrljaje, kojima se uvijek
naslađuju blaženi duhovi.
Neka te gane moj uzdah i
mnogostruki očaj na zemlji.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Ispovjednici trebaju imati ovu skrb
posebno kada se penitenti nalaze u suhoći duha.
Na početku kada se duša daje na duhovni život,
Gospodin običava obradovati je posebnim svjetlima,
suzama i sjetilnim utjehama,
ali nakon nekog vremena
običava zatvoriti venu
kako bi kušao vjernost duše,
i uzdigao naviše savršenstvo
odvajajući je od sjetilnih slasti
na koje se lako duša naveže
s nekom nečistoćom i manom sebeljublja.

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj (1696.-1787.)

Ne smijemo očekivati da ćemo doći
u nebo na madracu...
To nije put kojim je naš Gospodin tamo došao.
Njegov put je vodio kroz
veliku muku i nevolje.
Sluga ne smije očekivati
da će bolje proći od svog Učitelja.

Sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa J.Zink - Kako danas moliti:
Kad te spopadne bol,
ne smiješ se tješiti da će svršiti,
nego joj se podloži dok traje i
spremaj se za novu...

Bl. Henrik Sussone, dominikanac , mistik (1295.-1366.)

Iz spisa Duša nalazi Krista:
O visoki brežuljci, o vi svijetle ravnice
nad kojima zvijezde stoje,
tko će mi dati onaj ognjeni žar da sagori
moje srce, i takav potok suza,
da ganuti milosrđem prema meni,
vi ublažite moje bolove?!...
O crvene ruže, ljiljani kao zora čisti,
netaknute ljubice, vi svete i
neoskvrnjene duše, pogledajte na mene;
ja nijesam drugo nego cvijet,
koji je izginuo od zime.

Bl. Henrik Sussone, dominikanac , mistik (1295.-1366.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti:
Gospodine Isuse Kriste,
koliko puta sam bio nestrpljiv.
Htio sam očajavati, sve napustiti,
htio sam pronaći strahovito lak izlaz:
OČAJ.
Ali Ti nisi izgubio strpljivosti.
Cijelog si života trpio i izdržao
da i mene spasiš...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Vježbanje u kršćanstvu, 2007.:
A ovaj naš zemaljski život
upravo i jest ispit, vrijeme kušnje;
to je nauk kršćanstva po kojem se uvijek
očitovala kršćanska pravovjernost.
Biti čovjek, živjeti ovdje na zemlji,
znači biti stavljen na ispit.
Život je test.
A najveći test kojem čovjek
može biti podvrgnut,
o kojem mu ovisi sav život,
jest postati i biti kršćanin…

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti:
Svakom od nas dolaze godine,
jesenske godine života,
kad će nas staračko srce
i oporo i slatko sjećati
na protekle dane...
Bit će nam tad dobro
ne propustimo li i
ne zaboravimo u djetinjoj vjeri
sagraditi oko sebe zid
koji nam može trebati...

Ernst Wiechert, pjesnik, pisac (1887.-1950.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Očajanje može biti prvi korak
k dubokoj osobnoj vjeri.
Kada gubimo svaki oslonac i
preostaje nam samo Bog.
Bog nas sili da izaberemo sami sebe i
svoj neizvjesni zadatak...

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Očajanje nas veže uz Ljubav
koja gasi svako očajanje.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Božjom rukom bačeni u ponor,
doživjet ćemo istu ruku
kao čvrsto tlo na koje možemo stati.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Kad tama postane svjetlo,
patnja radost,
a Božja odsutnost prisutnost,
tama, patnja i odsutnost
otkrivaju svoje pravo i skriveno lice.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Za ljepotu i radost svitanja
potrebna je NOĆ...

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Gdje je izlaz :
Čovjek je biće koje se treba stalno podizati.
On se sastoji od padova i dizanja,
od neuspjeha iz kojih prelazi u uspjehe,
iz grijeha prelazi u pokajanje,
iz osude u smilovanje.
Nisu tragični naši padovi.
Tragično je samo ako se ne želiš podignuti.
Nije tragična ni smrtna bolest, ni smrt,
nije tragična patnja, ni prezir ljudi,
nije tragično ako te svi osude,
popljuju, ogovaraju i kleveću.
Tragično je samo ako ti na to pristaješ,
ako zbog toga rezigniraš,
ako pomisliš da si to zaista ti i
ne želiš se iz toga dizati...

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Povratak nade :
Iz svako problema ćeš izaći,
pokušaš li napraviti korak van.
Kad te uhvati mrak, kad te neuspjeh
pritisne uz zemlju,
kad te bolest obeshrabri,
kad te ostave prijatelji,
kad ne vidiš izlaz i
kad nemaš perspektive,
načini korak lijevo ili
desno ili naprijed.
Važno je izići iz bezdana u
kojem ne vidiš svjetlo.
Dovoljno je da se uspneš na toranj i
već je sve oko tebe drugačije.
Dovoljno je da ugledaš osmjeh djeteta i
već je život započeo.
Uvijek postoji izlaz.
Samo neka ti se ne dogodi da negoduješ,
da misliš kako više nema nade,
nemoj više govoriti da se ne može,
nemoj zastati u samosažaljevanju i
predbacivanju.
Nema beznadnih situacija.
Uvijek možeš nekamo poći i
uvijek ćeš naći svjetlo i samoga Boga.
Odluči se na takav korak.
Bog će biti s tobom.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Povjest Ustanove:
Možda upravo i po našim mukama Gospodin
izgrađuje novu Hrvatsku...
A tko zna, da li na našim patnjama,
na patnjama naših ljudi i
patnjama Crkve u Hrvatskoj
ne sprema Gospodin procvat
kršćanstva na istoku? ...
Ili je ovo naše čišćenje sa strane Božje?

Marica Stanković, službenica Božja, utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja (1900.-1957.)

Iz spisa De Quadragesima Sermo I, 3
Predragi, ne postoje kreposna djela
bez trenutaka kušnji,
niti vjera bez nemira,
niti borba bez protivnika,
ni pobjeda bez borbe…
Ako želimo trijumfirati,
moramo ući u borbu.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Isus iz Nazareta :
Znam da su mi potrebne kušnje
da bi moje biće postalo čisto.
Ako mi ti šalješ te kušnje,
ako – kao kod Joba – Zlomu
daješ dio slobodna prostora,
onda misli, molim te,
na ograničenu mjeru moje snage.
Ne uzdaj se previše u mene.

Benedikt XVI, papa

Iz spisa Isus iz Nazareta :
Kada molimo šestu molbu Očenaša,
u našoj molitvi mora biti sadržana spremnost
da na sebe uzmemo teret kušnje
koji je određen za nas.
S druge strane, ta je molba upravo molba
da nam Bog ne odmjeri više
nego što možemo nositi,
da nas ne ispušta iz ruku.

Benedikt XVI, papa

Ne postoji čovjek koji je samouvjereno
prošao tijek života od rođenja do smrti bez pada;
u svakom slučaju njegovi koraci su zagazili u pogreške,
neke svojevoljne, a neke nesvojevoljne.

Filon Aleksandrijski, židovski helenistički filozof (oko 25.pr.Kr.-oko 40.)

Nakon što je izbjegao nesreću u misijama na Mauricijusu:
Nisam stradao samo zato
što još nisam napravio dovoljno pokore...

bl. Jacques-Désiré Laval, prezbiter , misionar (1803.-1864.)

Iz Zadnjeg intervjua prije odlaska u misije u Ugandu, 1998. :
Ima dana kada, kad dođe večer,
više ne možete izdržati,
pogotovo kada vas čekaju operacije
pa se stvari zakompliciraju ili
morate operirati više nego što ste mislili.
U tim slučajevima tražim od Boga snage
da idem naprijed... ...

Grau Albert Manuel, prezbiter, liječnik, misionar kombonianac (1936.-1999.)

Kršćanstvo ne živi od pukoga očitovanja,
nego od mukotrpnoga svjedočenja...

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života:
Kao dječak mislio sam kako ću jednom
kazati svijetu sve ono
što sam u Auschwitzu vidio -
u nadi da če svijet jednom
postati drukčijim.
A svijet nije postao drukčijim,
i svijet o Auschwitzu ne želi ništa čuti.
Tako sam mnogo godina kasnije
shvatio što je pravi smisao patnje;
patnja ima svoj smisao ako ti sam
postaneš drukčijim...

Yehuda Bacon, slikar, umjetnik (1929.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života,76:
Ove noći, ove noći
bijahu ovjde radost i patnja,
i prije negoli si na njih pomislio,
nisu bile više tvoja pratnja.
Otišle su da reknu Gospodinu
kako si ih podnosio....

Julius Sturm, pjesnik (1816.-1896.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života,76:
Biti religiozan znači
patnički postaviti pitanje
o smislu naše egzistencije.

Paul Tillich, filozof, teolog (1886-1965.)

Iz spisa Zašto se niste ubili?,:
Čovjek neprestano vrši izbor između
gomile prisutnih mogućnosti...
I svakog se časa mora odlučivati
na dobro ili na zlo:
i to će biti spomenik njegove egzistencije.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Ljestve ili 30 stuba do raja:
Pripazimo da ne upadnemo u zabludu
govoreći kako koračamo uskim i tijesnim putem,
dok zapravo hodamo širokim i prostranim.
Uski se put prepoznaje po morenju želuca,
noćnom bdijenju, ograničenom uzimanju vode,
oskudijevanju u kruhu, po trpljenju sramote,
podsmijeha, poruga, uvreda i grdnje -
što čovjeka čisti, po odricanju od
vlastitih prohtjeva te po podnošenju
prezira bez mrmljanja.
Prepoznaje se po ovome:
ako se ne srdiš kad te kleveću,
ako se ne ljutiš kad te ponižavaju,
ako si smiren kad te osuđuju...

Sv. Ivan Klimak , pustinjak-monah na Sinaju (579.-649.)

Iz spisa Krize i izazovi odrasle dobi:
Transformacije u sredini života
uključuju činjenicu da osoba dolazi u dodir
s patnjom na različitim razinama:
frustracije s obzirom na planove koje je imala,
svijest o osobnom grijehu, produžene bolesti,
bolni raskidi dubokih osjećajnih veza,
napasti očajanja, nutarnje iskustvo
potrebe čišćenja savjesti po oproštenju.
To je trenutak kad treba zakoraknuti
putem svetosti što znači znati
cijeniti pashalnu dimenziju života,
tj. imati kršćansku nadu.
U duhovnom žargonu taj se stav
zove »okrenutost prema vječnosti«.

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.)

Iz spisa Religiozno iskustvo i ljudska psiha (1998):
Tereza od Djeteta Isusa je zašla u noć vjere
koja je potrajala sve do smrti.
U tom stanju nestaju svi subjektivni osjećaji,
a ostaje samo pogled na objektivno,
tj. na Boga.
Onda slijedi njezin definitivni čin predanja
toj ljubavi bez ikakve vanjske podrške
kao što su »utjeha« ili »iskustvo«.

Josef Sudbrack, prezbiter DI, teolog (1925.-2010.)

Iz spisa Religiozno iskustvo i ljudska psiha (1998):
Terezija od Djeteta Isusa je trebala napustiti svoje
subjektivno iskustvo i baciti se potpuno
u naručaj Božjeg milosrđa koje grli sve.
Tereza je umrla u strašnoj agoniji
koja nadilazi svaku psihološku analizu,
a ipak, njene posljednje riječi bile
su riječi predanja dok je pogled upirala u križ:
'Ja... te... volim'.

Josef Sudbrack, prezbiter DI, teolog (1925.-2010.)

Iz spisa Was is Mystik? (1979):
O »duhovnoj noći« :
Kada ova dezolacija prestane,
često nakon mnogo godina i
kad se nazire nova zora,
često uz bolnu sporost,
mistik otkriva da je naučio nešto
vrlo važno kroz ovo iskustvo:
nadišao je odlučujuću krizu.
Po riječima Ruysbroecka:
Ovdje čovjek mora naučiti ponizna srca
da po sebi nema drugo doli nedostataka
te strpljivo niječući sebe
ponavljati s Jobom:
‘Bog je dao, Bog je oduzeo'.

Paul Mommaers, prezbiter DI, pisac (1935.-2022.)

Iz spisa J. Vraneković, Dnevnik, g. 1951-1960,
o zatočeništvu u Krašiću kardinala Alojzija Stepinca:
Da mi netko sto godina tumači Isusovu muku,
ne bih toliko shvatio i razumio,
kao što sam shvatio i proživio kod suđenja.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma 22. svibnja 1956.:
Nebo se ne puni iz plesnih dvorana,
raskošnih kazališta i
lokala za raznovrsna uživanja,
nego iz bitaka s vlastitim strastima,
s pokvarenim svijetom i paklom.
A to je smisao i vašeg redovničkog života.
Imao je pravo moj pokojni učeni profesor
na rimskoj Gregorijani, o. Vermeersch,
kad je jednom u šali rekao:
"Kad se približava smrt,
svi bi rado bili fratri!
No onda je dakako prekasno."

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma jednoj časnoj majci, 16. rujna 1954.:
Danas nam je krvavo potrebna
krepost jakosti ili hrabrosti...
Stoput se naime traži veća hrabrost
za strpljivo podnošenje muka
što nam ih pošalje ruka Božja,
nego li za najveće juriše na bojnom polju...
Vjerno izvršenje redovničkih pravila,
napose u današnje vrijeme,
trajno je mučeništvo.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma ustanovi Suradnica Krista Kralja, 12. srpnja 1953.:
Božja Providnost učinila je opet
jedan potez u cilju spašavanja besmrtnih duša,
kakav baš odgovara vremenima u kojima živimo i
koja još dolaze, potez koji je dokaz
Božje ljubavi prema našem
teško iskušanom narodu,
kad je u pitanju njegovo najveće dobro, vjera.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma ustanovi Suradnica Krista Kralja, 12. srpnja 1953.:
Ustanova je uzela i djevojku
slaba zdravlja i čak bolesnu.
I nadbiskup nastavlja:
»Smatram, velim, to vrlo dobrim,
jer je to smatrao dobrim i
jedan od najvećih učitelja
duhovnog života sv. Franjo Saleški,
koji je nešto slično učinio kod osnivanja
Reda vizitadinki. Nije ni čudo.
Jer ako je rod ljudski otkupljen
strašnom patnjom Boga-čovjeka,
patnja je i žrtva u ekonomiji spasa
zauzela jedno od prvih mjesta...
Tako će svojim patnjama bolesne članice
na neki način držati ruke neprestano u zraku,
da izmole pobjedu onima koje se budu borile
u vrtlogu dnevnoga života, da zalutale
privedu na put istine i spasa.
Nikada se ne može dovoljno ocijeniti patnja
podnesena u duhu vjere i slijedeći
najvećeg Patnika sviju vremena,
Krista Boga.«

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma sestri Marici Stanković, 20. veljače 1956.:
Ni Vaše dakle patnje,
bile one fizičke ili psihičke naravi,
nisu bez zasluga pred Bogom...
Štoviše, možete baš u ovim bolnim časovima
zaslužiti pred Bogom i za sebe i
za Ustanovu (Suradnice Krista Kralja)
koja Vam je toliko na srcu,
jer se traži veća žrtva od naše ljudske naravi,
kad nas ostavi zdravlje,
nego kad cvjetamo od zdravlja.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma časnoj sestri, 17. prosinca 1956.:
Božanski vinogradar obrezuje lozu Vaše Družbe,
sad bolestima, sad progonima,
sad raznim drugim načinima...
Budite uvjerene, da će s vremenom
niknuti mnogi rod, makar to nama danas
ne išlo u glavu.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma časnim sestrama, 23.srpnja 1957.:
Moramo se truditi da ne klonemo duhom
u kušnjama života.
Bog ima samo dobre namjere s njima,
pa i u ovoj najtežoj kušnji...
Što se više produljuju dani njezinih patnja,
tim punije budite pouzdanja u Boga i
divan svršetak ovih patnji.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz Pisma časnim sestrama milosrdnicama, 22.svibnja 1956.:
A to je smisao vašeg redovničkog života.
Gorka mu je sadašnjica, ali sladak i divan svršetak...
Nastavite dakle pune vedrine svoj križni put:
od Golgote do Uskrsnuća samo je mali razmak.
Ali, i s obzirom na današnje progonstvo
nemojte misliti da će ono dovijeka potrajati.
Gospodin je točno odmjerio ne samo godine i
mjesece nego i dane i sate ovome progonstvu.
Dat će dane velikog mira da se duše
mogu spremati na daljnje bojeve.
Biljeg naše Crkve ostaje do konca:
Ecclesia militans, Crkva koja se bori.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa V. Nikolić, Stepinac mu je ime.. (o mučeništvu A.Stepinca):
Kristovo trpljenje se nastavlja.
Odatle izvodimo zakon koji nas iznenađuje,
koji nam ne prija,
ali koji je nužan i spasonosan:
“Bilo je potrebno da Krist trpi? (Lk 24,36).
I danas je tako: nužno je da Crkva trpi,
da trpi zbog svoje vjernosti Kristu,
zbog svoje nepatvorenosti,
zbog svoje sposobnosti da potiče svijet,
da ga pridigne i spasi.
Mučeništvo je dakle jedan od njezinih
darova Duha Svetoga.«

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Načela Katoličke akcije 1926. godine.:
 Progoni katoličke mladeži,
poteškoće sa svih strana,
koje se susreću, dokaz su,
da smo vojska Raspetoga Kralja.
Kada bi sve to glatko teklo,
ne bismo bili vojska Isusova.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Životopis str. 124. :
 Znam, da je teško trpjeti,
ali neki ljudi imaju poziv trpljenja.
Mi smo tijelo Kristovo,
te nam on svima uloge podjeljuje.
Jedni moraju da trpe,
da uklone kaznu Božju,
koja bi se morala stresti na okolicu.
Huysmans bi te odabranike nazvao
mističkim gromobranima.
Jesi li ikada na to promišljao,
da ti trpiš za naš pokret?
Jesi li svoje muke prikazao Kristu za pokret?
Katolicizam se u nas ne će širiti,
ako ne bude radnika, molitelja i patnika.
To je jedan zakon u širenju
Kraljevstva Božjega na zemlji.
Naš pokret je stvorio
dosad samo prvi tip (radnika) i
mi smo stvorili u našim dušama
ideal radnika za katolički pokret.
Molili smo se manje,
a trpjeli smo, kad smo morali.
Zadnji je tip svakako vrhunac —
imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na križu...
Treba da spoznamo misterij
iz Njegova života: trpjeti za druge...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Tko hoće da shvati smisao života,
mora da trpi tjelesno i duševno.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Trpljenje je najjače sredstvo
za spasenje i posvećenje duša.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Velike kušnje šalje Bog tek onima,
koje vodi stazom savršenstva.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Treba da spoznamo misterij
iz života Kristova: trpjeti za druge.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Lahko je svaki dan primati sv. Pričest...
ali kako je trpko čovjeku,
kad mora da grize i jede
tvrdo drvo sv. Križa.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Blago onima koji s radošću iz
ruku Gospodinovih primaju svaku bol i
sjedinjeni s Isusom doprinose
za raširenje Crkve Isusove u dušama.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Smisao života je mysterium crucis.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 U neprestanoj muci i trpnji
sastoji mysterium ovoga života.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Treba krvave borbe,
da se ne potone u običnom svijetu.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Život je silno teška borba,
koja traži pregaranje i
ne gledanje lijepoga.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Ovaj je svijet, svijet rada i muke i
kako se čovjek pokaže u tom radu,
dobiva nagradu u drugom svijetu.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Progoni katoličke omladine dokaz su,
da smo vojska raspetoga Kralja.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 06.04.1916. :
 Katkada osjećam neku zadovoljštinu,
upravo sreću, što nepravedno trpim;
tako sam sličniji Kristu.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 17.12.1916. :
 Jest, bol je sadržaj života, ona ovim vlada.
Gdje nje nema, možemo biti uvjereni,
da pravoga života nema.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa C. Tomić: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!, 1995.:
 Spasenje koje očekujem tako je veliko
da mi sva muka znači radost...

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Ljubav nikad ne prestaje, 1994.:
U dobrom braku patnja je svakodnevni gost.
Ali dobitak što ga daruje
podnesena patnja nema usporedbe.
Brak nije dolina sreće,
već put ka vječnoj sreći
koju posjeduju duše suobličene Vječnoj Ljubavi.

Rajko Bundalo, glumac ( 1949.)

Iz spisa Kozelj I., Pred tajnom zla i patnje, 1986.:
Bože moj, ima ljudi koji znaju sve,
koji proniču i tvoje velike misli...
tumače sve... i dokazuju...
da je najbolje tako kako jest.
Ali ja ih ne volim... one tvoje branitelje,
koji te opravdavaju i ispričavaju u svemu što radiš.
Priznajem ti radije da te ne razumijem,
da ne shvaćam zašto si stvorio bol, toliko boli...
Prigibam se duboko pred tvojim sjajem.

Peter Lippert, prezbiter DI, teolog (1879.-1936.)

Iz spisa Toi, qui es-tu? (»Tko si ti?«):
... Na ovo strašno pitanje,
kojemu je Job dao gotovo službeni i liturgijski oblik,
jedino je Bog... bio u stanju odgovoriti. (...)
Sin Božji nije došao da bi uništio patnju,
nego da bi trpio s nama.
Nije došao da bi uništio križ,
nego da bi se ispružio na njemu.
Od svih privilegija koji su specifični Čovječanstvu,
za samoga sebe je izabrao upravo ovaj.
Prihvativši smrt poučio nas je da je ona
izlazni put i mogućnost transformacije.

Paul Claudel, pjesnik (1868.-1955.)

Iz spisa P.Vidović, Istovremeno Job i Isus, 1993.:
Veličina kršćanstva proizlazi iz činjenice
što ono ne traži nadnaravni lijek protiv patnje,
nego nadnaravnu upotrebu patnje.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa P.Vidović, Istovremeno Job i Isus, 1993.:
Moja noć ne poznaje tame.
U njoj sve gori velikim svjetlom...

Sv. Lovro, đakon, mučenik (225.-258.)

Iz spisa P.Vidović, Istovremeno Job i Isus, 1993.:
Na svojoj samrtnoj postelji kardinal Veuillot je izjavio:
»Običajemo kazati lijepe riječi o patnji.
Sam sam o njoj govorio u zanosu.
Recite svećenicima da o njoj ništa ne govore.
Ne znamo mi što je ona...«

Pierre Marie Joseph Veuillot, kardinal (1913.-1986.)

Iz interview za The Times, 15. svibnja 1983:
Patnja je za naš duhovni uzrast
prijeko nužna, praktički nenadoknadiva.
Zato je cijelom čovječanstvu i
svakom pojedinom čovjeku
u dovoljnoj mjeri ponuđena.
O nama ovisi da li ćemo se njom
pravo okoristiti...

Solženjicin Isajevič Aleksandar, pisac, nobelovac (1918.-2008.)

Iz spisa Nema ljubavi bez boli, 1989.:
Iz iskustva znamo da Bog,
kao vrstan Pedagog,
čisti duše od strastvenih veza i nagnuća;
a najuspješnije sredstvo očišćenja
jeste oganj patnje!

Josip Ćurić, prezbiter DI, profesor  (1926.-2012.)

Iz spisa Nema ljubavi bez boli, 1989.:
Velika je šansa kršćanstva
što u njemu i sada žive mnoge divne,
patničke duše.
Škola trpljenja naučila ih je da pravo cijene
čovjeka u njegovoj bespomoćnosti i
da pravo pristupaju Bogu,
koji je svoju Svemoć najčudesnije očitovao
kroz Nemoć...
Vjerujemo da će te patnjom preobražene duše
u svojoj budućnosti biti doslovce
sol zemlje i svjetlo svijeta,
jer će jedino kroz njih novom poganstvu
zablistati Čovječnost Boga, Spasitelja našega.

Josip Ćurić, prezbiter DI, profesor  (1926.-2012.)

Iz spisa J.Čurić, O spasonosnom trpljenju, 1986.:
 Evanđelja bjelodano pokazuju,
kako je Krist Gospodin boraveći na zemlji
zazirao i od najmanje sjene grijeha;
ali se podvrgao bolnim patnjama i samoj smrti,
da bi posvjedočio svoju nenatkriljivu Vjeru,
Nadu i Ljubav prema Ocu.
Za razliku dakle od grijeha, koji uvijek i posvud
u svojoj srži ostaje protu-božan,
trpljenje može biti p o - b o ž n o :
možemo ga plemenitim stavom volje
upraviti na dobro i tako učiniti spasonosnim.

Josip Ćurić, filozof, teolog (1926.-2012.)

Iz spisa Apostol sv. Josipa:
Budite zahvalni Bogu
što vam dolazi kroz kušnje
jer imate veliku sreću.
Kad bismo samo spoznali vrijednost patnje,
pali bismo na koljena sklopljenih ruku i
molili Boga za nju.

sv. Andrija Bessette, redovnik (1845.-1937.)

Iz spisa Glasnik SIM, prosinac 1989.:
 Za nas nije poteškoća udaljenost što bi
postojala između Oca koji ne trpi
(jer božanska narav ne može trpjeti)
i Sina koji trpi u svojem čovještvu,
još manje između dvije naravi,
božanske i ljudske u Sina,
nego nam veću poteškoću stvara
ona udaljenost koja se ukazuje između
boli Oca i ljubavi Sina.
Kako si predočiti da Sinovo trpljenje u Ocu
ne nailazi ni na kakav odjek?
Kako si predstaviti Abrahama da
ništa ne trpi u času kad
svog sina dovodi do žrtve?

 Dominique Gonnet, prezbiter DI, profesor (1950.)

Iz spisa La Souferance de Dieu (Božja patnja):
 Vrhunac Isusovog trpljenja prestaje
biti trpljenje u zajedništvu.
Isus tada više ne zna da i Otac trpi s njim,
i zato još više trpi.
To je 'dno' same patnje.
Usudio bih se ovdje pomisliti na
tjeskobu i užas što bi ga doživjela žena
kad bi spoznala da njezinog muža
ne boli smrt njihova sina onako
kao što nju boli.
I za Krista su trenuci na križu
bili ponor samoće, napuštenosti
od svih (kenoza).
Kad o tome razmišljamo hvata nas vrtoglavica:
Sin Božji tako osamljen, sam sebi!
A ipak, gle paradoksa:
baš u lišavanju zajedništva pronalazi se
najintimnije zajedništvo.
Spona mu je Duh Sveti.

François Varillon, prezbiter DI, teolog (1905.-1978.)

Iz spisa Put, br.59.:
(o potrebi duhovnog vodstva)
Imaj pred očima prokušanu istinu
da je vlastita pamet loš savjetnik i
nepouzdan vodič kad dušu treba provesti
kroz vjetrove, oluje i grebene nutarnjeg života.
Stoga je Božja volja da iskusniji prihvati
brodsko kormilo te nas svojim svjetlom i
poznavanjem dovede u sigurnu luku...

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Put, br.64./65.:
(o potrebi duhovnog vodstva)
Ne skrivaj duhovnom vođi
tih neprijateljevih došaptavanja.
Kada se pobijediš i povjeriš,
stječeš više milosti.
Povrh toga, za daljnje pobjede,
odsad imaš uza se dar savjeta i
molitve svojeg duhovnog oca.
Čemu to zaziranje da sam sebi
ne pogledaš u oči i da se svome vođi
ne otkriješ onakav kakav jesi?
Dobit ćeš veliku bitku ako nadvldaš strah i
otvoriš se...

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Uloga duhovnika u odgoju svećeničkih kandidata, 1987.:
 (o potrebi duhovnog vodstva)
Ludo čine oni kandidati koji duhovniku
iznose samo dobre strane ili
one manje loše, a teže grijehe i stvari
iznose nepoznatom ispovjedniku.
To je znak da nemaju hrabrosti
suočiti se sa samima sobom i
da zapravo iskreno ne žele
duhovno vodstvo i napredak u svetosti...

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa "Caritas" u bolesti i umiranju, 1986.:
 Kad čovjek prizna i prihvati trpljenje
kao sastavni ineizbježivi dio života,
kadar je otkrivati njegove pozitivne vidike.
On otkriva da je bol na sasvim fizičkoj razini
upozorenje da negdje nešto nije u redu;
i tako je u službi zdravlja i života.
Na izrazito humanoj razini bol se pojavljuje
kao provjera ljudske zrelosti.
Kroz bol i patnju čovjek može ući
u nove obzore života i smrti,
može steći novo svjetlo i spoznaju
o tome što je bitno, a što sporedno....

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa "Caritas" u bolesti i umiranju, 1986.:
 Bol je kadra pobuditi i razviti
u čovjeku krepost solidarnosti sa svima koji trpe.
Tek onaj koji je sam u svojem tijelu
iskusio gorčinu boli i trpljenja može razumjeti
i suosjećati s drugim patnicima,
ili u krugu vlastite obitelji
ili u široj zajednici...

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa "Caritas" u bolesti i umiranju, 1986.:
 U svjetlu vjere patnja može postati spasenjsko djelo.
U Božjem planu spasenja po Kristovu trpljenju,
smrti i uskrsnuću kršćanin otkriva i
viši smisao i značenje vlasita trpljenja.
On se zna sjediniti s Kristom patnikom i umirućim.
Svaka patnja svakoga pojedinog čovjeka
može biti ugrađena u veliko djelo
Isusova otkupljenja i preobrazbe svijeta.
Svaki patnik može postati suradnik Krista panika,
suradnik otkupljenja.
To ocrtava apostol Pavao kad piše Kološanima:
„Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu
dopunjam što nedostaje mukama Kristovim
za tijelo njegovo, za Crkvu" (1, 24).
Činiti dobro vlastitim trpljenjem —
to je sasvim osobito djelo caritasa.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Bog i patnja, 1979.:
Nasljedovanje Isusove patnje znači, dakle,
snošenje patnje koja je upravo u svojoj
nezamjenljivoj situaciji snašla mene,
a u skladu s Kristovom patnjom
(bitno će za vjernika biti i to da on svoju,
patnju snosi utkan u krilo Crkve,
a ne tek kao izdvojeni i anonimni
pojedinac i vjernik).

Hans Küng, prezbiter i teolog (1928.-2021.)

Iz spisa Predgovor u L'energie spirituelle de la souffrance:
U svakom času sva patnja čitavog svijeta!...
Kad bismo samo mogli tu strašnu veličinu skupiti,
mjeriti, vagati, brojiti, analizrati,
kakva astronomska veličina!
Kakva zastrašujuća suma!
I kakav rafinirani spektar nijansi bola,
od fizičke torture do moralnih tjeskoba.
I kad bi između tjelesa i duša najednom
nastala veza i pomiješala se sva patnja
sa svom radošću svijeta,
tko može reći na koju
bi stranu kazaljka prevalila,
na stranu patnje ili na stranu radosti...

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa H.Egan, I mistici e la mistica, 1995.:
 Mistik je imun od perverzije ljubavi
prema patnji u njoj samoj ili
od traženja patnje jednostavno radi paćenja.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Još uvijek čujem glas djeteta koje plačući pita:
„Zašto Bog nije spriječio
da moj tata ne bude ubijen?“
U svojoj tajanstvenoj šutnji
Bog se objavljuje u suzi
što je to dijete prolijeva,
a ne u svjetskom poretku
koji bi opravdao tu suzu.
Bog ima svoj tajanstveni način
kako nam postaje blizak u našim kušnjama.
On je intenzivno prisutan u
svim našim iskušenjima i patnjama.
Njegova se snaga čini tihom, mirnom,
jer ona očituje njegovu beskrajnu tankoćutnost,
Njegovu ljubaznu nježnost prema svima koji trpe.
Vanjski dokazi nisu bezuvjetno i najbolja
očitovanja Njegove prisutnosti.
Tišina očituje sućut, Božje suosjećanje
s našim patnjama. Bog ne želi zlo.
I što je patnja veća, tim više se očituje
da je Bog u nama prva žrtva.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa I. Fuček, Dimenzije ispovjednog priznanja, 1979.:
Duhovni je boj brutalan kao i
rat među ljudima.
Teške li noći!
Protekla krv puši se na
mojim obrazima...

Jean Nicolas Arthur Rimbaud, pjesnik (1854.-1891.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Bog je najstroži gospodar na svijetu
kojega ja znam i stavlja nas
na potpunu probu.
A kad opazimo da nas izdaje vjera ili
tijelo i da tonemo,
On nam na neki način priskače u pomoć i
dokazuje nam da ne smijemo gubiti vjeru i
da nam je On uvijek pri ruci,
ali uz svoje uvjete, a ne uz naše.
Takvo je moje iskustvo.
Ne mogu se sjetiti ni jednog jedinog primjera
da me je u jedanaestom satu zaboravio...

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa Kontemplativni život prema T.Mertonu:
Krize su poticaj za rast i sazrijevanje u vjeri.
Možemo ih shvatiti kao nadnaravan milosni dar.
Kad kriza zahvati našu vjeru u
osnovne istine o Bogu i vjerskom životu,
može se dogoditi da je, zapravo,
riječ o sazrijevanju u novom poimanju
vjere u kojem Bog prestaje biti
objektom koji susrećemo u molitvi,
a čovjek nam prestaje biti sredstvo
postizanja svetosti.
Duhovno čišćenje krizama vrlo je plodonosno.
Krize ispravljaju našu disciplinu i
drže nas u dodiru sa stvarnošću...

Richard Pavlić, prezbiter, teolog, profesor (1972.)

Iz spisa Živjeti iz nade, 1970.:
 Čovjek može iskusiti svoju patnju
kao moćnu pogonsku snagu i
tako dozreti u svojem ljudskom biću.

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Bilješke, 2. VII 1964.:
 Pripadam odlikovanim Isusovim učenicima,
dakle i učenicima Raspetoga!
Ne smijem dopustiti da me u vjernoj
predanosti Spasitelju i u
mojoj zadaći smetaju kojekakve
neznatne teškoće i patnje,
strah od kritike
i neodobravanja i slično.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. III 1961.:
 Moj je sadašnji život zapravo
preudoban i prelagan.
Moram zato nastojati da neugodnosti i
protivnosti, što ih nose sa sobom
moj posao i zadaća,
primam na sebe u duhu
vjernog nasljedovanja Spasiteljeva.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Radosna služba:
Raširilo se krivo naziranje
da nam Bog šalje kušnje
samih kušnja radi.
Zdrav razum ne može tuge i
boli smatrati dobrim.
Na krivom smo putu,
ako mislimo da se Bog raduje
kada mi trpimo...

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa Radosna služba:
Što zahtijeva Bog od mene?
On traži da život primam kakav jest,
te da sve kušnje i trpljenja
podnosim št o mirnije je moguće.
Moramo izbjegavati jalovo jadikovanje,
ako što nije onako, kako bi trebalo biti;
tugom i jadikovkama ništa se ne popravlja —
popraviti se mora sa veseljem i radosti.
»Radost vašu nitko vam ne može oteti.«
Naš život jest, eto, upravo takav,
a na nama je da u tom životu
nađemo puta i sredstava da Boga ljubimo.

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa Radosna služba:
Pretpostavimo da smo dapače mi sami
uzrok naših kušnja - da su one posljedica
naših krivih čina.
Ako ne možemo u sebi opet sve srediti,
treba da požalimo sve što je krivo i
da radosno idemo napred.
Počnimo opet od početka!
Svakog dana i svakog časa
može se početi služiti Bogu.
Na našu je štetu ako se tužimo
na neprijatnosti i ako mislimo:
»Kolikih li kušnja i križeva imam da nosim!«
Tko želi raditi za Boga mora u duši svojoj
biti ispunjen radošću.

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa Radosna služba:
Ne smijemo biti nezadovoljni,
ako nam nije dano da doživimo
izvanredne kušnje.
Prvi je stepen u službi Bogu
da strpljivo podnosimo
naše jadno tijelo i našu slabu dušu.
»Spremaj se, dok ja ne dođem!« —
Trebalo bi se stidjeti,
da kod najmanje boli
tražimo saučešća i utjehe,
poput djeteta,
koje se ogreblo na prstu...

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Pravi mir rađa se jedino iz
uznemirenosti i tjeskobnog čišćenja...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Treba izdržati tjeskobu i
s tim povezanu patnju.
Ostani samo kod samoga sebe
i ne trči prema van,
trpi do kraja i ne traži
nešto drugo!
Mnogi, naime, to čine kad osjete
ovu nutarnju bijedu:
traže uvijek nešto drugo
da bi izbjegli tjeskobu.
Ili se tuže, ili traže savjet
kod učitelja, a time još više
upadaju u zbrku.
Ostani gdje jesi te nipošto
ne sumnjaj;
poslije tame dolazi jarko sunce,
blistav dan...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa , Tamna noć (o putu pročišćenja duše):
 U tom stanju, uostalom, ‘najmučnije’ je to
što joj se čini tako očito
da ju je Bog odbacio i
da ju je ostavio u tami
zbog toga što je odgurava;
i sigurno nema za nju teže muke
od pomisli da ju je Bog napustio! (...)
I zaista, kad pritišće
motrenje koje čisti,
duša veoma živo osjeća sjenu smrti
te muku i bol pakla, Podzemlja,
što se sastoji u tome
da se ona osjeća bez Boga,
kažnjena i odbačena bez Njega.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Pismo na siguske robijaše u Egiptu:
 Ne strepi tijelo kršćanina pred batinama,
jer sva je njegova nada u drvetu (križa)...
Okovali su vaše noge lancima.
Sretna uda, hram Božji sramotnim
lancima svezaše, kao da se tim,
što se tijelo sputa, i duh sputava,
ili kao da će se dodirom željeza
vaše zlato okaljati!
Ljudima, koji sebe Bogu posvetiše,
vjeru svoju svetom snagom zasvjedočiše,
ukras su oni okovi, a ne spone.
Ne vežu lanci noge kršćanina na sramotu,
nego ih proslavljuju za krunu.
O presretne sputane noge,
koje ne razrješuje kovač nego Gospodin.
O presretne sputane noge,
koje spasonosnim putem idu u raj!

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Pojam kršćanske slobode, 1967.:
Ne zavaravajmo se.
Kršćanin živi na zemlji.
U tijelu.
U tom se životu odigravaju borbe.
Vlada zakon napetosti (Gal 5,16-23).
Uvijek ostaje mogućnost
da padne u grijeh, u ropstvo đavlovo.
Potrebne su i vanjske ograde,
izvanjski zakoni, iako će uvijek
kršćanin nalaziti opravdanje u
unutarnjem zakonu vjere i ljubavi.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa U svjetlo tamnim dubinama, 1971.:
U boli je čovjekova sudbina.
0 iskorištenoj ili neiskorištenoj
boli ovisi čovjekova sreća ili nesreća.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa U svjetlo tamnim dubinama, 1971.:
Bol će ući u plan otkupljenja
kao od vječnosti predodređena komponenta
u poslu čovječjeg spasenja...
Ona postaje kao neka sakramentalna snaga.
Djelotvorna snaga upravo zbog toga
što je Krist nju uzeo kao element
u poslu otkupljenja.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa U svjetlo tamnim dubinama, 1971.:
Providnost se služi i ovim ciljem:
preko boli spriječiti
da se duša ne izgubi.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa U svjetlo tamnim dubinama, 1971.:
Preko vjere - ufanja - ljubavi
kršćanin se oslobađa od tereta boli,
jer ga lako nosi promišljajući
na posljednje stvari života
i poslije smrti.
Boli treba integrirati u
cjelovitu koncepciju života.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa U svjetlo tamnim dubinama, 1971.:
Križ i bol je samo put prema sreći.
Bol je samo sredstvo, ne cilj.
Bol je faktor koji treba osmisliti,
finalizirati, njezinim se posredstvom
posvetiti...

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa Starac na obali rijeke:
Ako je patnja nešto
što je svojstveno ljudima,
ipak samo za patnju rođeni nismo.

Jorgos Seferis, spisatelj, nobelovac (1900.-1971.)

Iz spisa Usput samome sebi, 1974.:
Drag mi je plač.
Blaženi, koji plaču!
Presuhi su mnogi pogledi prolaznika.
Njihova suhoća i nepokretljivost
zamagljuju sjene i zvjezdane zrake.
Suze otkrivaju plašt naših tajna,
daju nam snagu da možemo u dubinu
provalija naših prodrijeti i
tame srdaca osvijetliti.

Ivan Čagalj, prezbiter, pjesnik, teolog (1942.-1976.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Koji put se čuje:
"Koga Bog ljubi, toga i kažnjava."
Nije istina.
Kušnje, po kojima Bog ljubi,
nisu kazne, to su milosti.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Otpor i predanje, 1974:
Samo u potpuno ovozemnom životu,
nauči se čovjek vjerovati,
živjeti u mnoštvu zadaća, pitanja,
uspjeha i neuspjeha, biti bespomoćan,
ne misliti na svoje privatne patnje,
nego trpjeti s trpećim Bogom u ovom svijetu.
Čekanje u neradu i tupo promatranje,
to nije nipošto kršćanski stav.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Otpor i predanje, 1974:
Naša je dužnost živjeti u bezbožnom svijetu.
Kao ljudi, jer biti kršćanin znači biti čovjek.
Valja nam biti zajedničarima
patnje Božje u svijetu, njegove zabačenosti,
prividne nemoći, u društvenom životu,
u politici, u znanosti.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Tajanstva, I:
Tko sam i što sam, što ću, koga volim,
što tražim, kuda idem, za čim lutam? —
uzalud nebo za odgovor molim,
uplašen sobom svoje suze gutam;
tajanstvo stvari i života zebe,
ne poznam ništa, a najmanje sebe.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Hoće li itko kad da shvati:
Za suzom suza žudi teći,
i tugu tješim tužnim slogom;
a sva je Nada: jednom reći
životu, svijetu, nadi — zbogom.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa S ranom u tom srcu, tamnu i duboku:
S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
s tajnom u tom trudnom i prokletu biću,
sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;

smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.

Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu ;

Gle, bez fajde ljubiš sve dobro i lijepo;
kao sveli miris u razbitu sudu
pogiba u tebi pjev što si ga tepo.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa U ovoj gužvi, ovoj stisci:
U ovoj gužvi, ovoj stisci
bez oca i bez učitelja
bio sam sam, a moji vrisci,
svi, nose pečat mojih želja.

I svakim slikom, svaki zvukom
dio sam svoje duše dao,
i streljao sam lakim lukom,
i gađao sam gdje sam znao.

Izgarah dati nešto Novo,
a Bog moj bio moj je Bedem;
i duh je kriv, i svijetlo Slovo,
ako tek drač i korov jedem.

Najgore tek je u toj stvari
što evo vidim, monotono:
umro Duh je — onaj Stari —
i ja sam danas mrtvo zvono.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Notturno:
Bol, bol me obuzeo
Ljut i crn
Ružina mi zelen-grana usadila u grud trn.
I ja cvilim, cvilim, cvilim
U bijeloj ovoj noći. (...)
0 ružina zelen-grano, drača ti je vrlo kruta!
Malene su grudi moje, a ta bol je vrlo ljuta!
Iz srca se krvca toči :
Tok, tok, tok...
Na ružinu trnu onom otrovan je sok.
Zar ne može mjesec sjati
I cvijet noćni mirisati
Bez vapaja tog?
Zar ne možeš, zemljo, spati
A bez plača mog?
Hoće ti se tuđa žalost, da uspavaš svoju bol!
Suze rone tople zvijezde na poljanu i na dol...
O, tako se lakše trpi!
Bol, bol, bol. (...)
Noć je tamna i duboka.
Ja sam sâm.
Komu bol da svoju kažem i da radost svoju dam?

Vladimir Nazor, pjesnik (1876.-1949.)

Iz spisa Brodolom:
Okrenio si od mene lice svoje, Gospodine!
Nastupila je zima, kojoj nikad
proljeća biti ne će.
Ožalošćen sam, zalud oživjeti želim:
propast, mraz i inje na cvijeću svježem
bit će moj konac.

Julije Benešić, spisatelj, prevodilac (1883.-1957.)

Iz spisa Unamunov nadgrobni natpis:
Spremi se, Vječni Oče,
usred tvojih grudi u otajni dom,
tamo ću snivat, jer sam skršen
od teške borbe sa zlom.

Viktor Vida, spisatelj (1913.-1960.)

Iz spisa A.Kusić, Imati i biti: traženje životnog smisla, 1987.
Čovjek koga bol ne odgaja,
ostaje uvijek djetetom.

Niccolò Tommaseo, spisatelj, novinar (1802.-1874.)

Iz spisa I.Devčić, Moralni korjeni ateizma, 1989.:
Zašto trpim?
To je stijena na kojoj počiva ateizam...

Karl Georg Büchner, spisatelj (1813.-1837.)

Iz spisa O dostoinstve christianstva i nedostoinstve christian, 1928.:
 Kršćanstvo je bilo postavljeno pred
dvije velike kušnje,
kušnju progonstva i kušnja slavlja.
Kršćani su nadvladali kušnju progonstva i
postadoše mučenici i heroji.
Bilo je to na početku kršćanstva.
Izdržali su progonstva rimskih careva,
a nadvladali su tu kušnju progonstva
i u naše dane.
Mnogo je teže nadvladati kušnju slavlja.
Kad se Konstantin poklonio Križu i
kad je kršanstvo postalo
službenom vjerom carstva,
tada je doista počela duga kušnja.
Kršćani su često sami postajali od
progonjenih progonitelji,
popuštali su kušnjama kraljevstva
ovoga svijeta i ovozemaljske vlasti.
Tada su se uvukle u kršćanstvo one zloupotrebe,
koje su poslije postale
uzrocima napada na kršćanstvo.
Kršćanstvo nije odgovorno što ljudi
nisu shvatili veselje njegova slavlja u
svijetu i Krist je po drugi puta bio raspet
upravo od kršćana, koji su se smatrali
njegovim službenicima na zemlji,
a da nisu spoznavali čijeg su doista duha.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Pismo nakon smrti sina od 28.03.1945.:
 Vi se u mene puno pouzdavate,
kad izričete mišljenje,
kako ja u sebi posjedujem snagu
da ne podlegnem boli...
I ja ozbiljno nastojim da tu snagu dobijem.
U tome dolazi mi u pomoć okolnost da kao
milost s neba promatram to
što mi je od djetinjstva u srcu
duboko ukorijenjena čvrsta,
ničim nepomućena, vjera u svemogućega i
beskrajno dobroga Boga.
Dakako, njegovi putovi nisu naši putovi!
Ali, povjerenje u Njega pomaže nam proći i
kroz najteža iskušenja.

Max Planck, fizičar, nobelovac (1858.-1947.)

Iz spisa A.Mateljan, Božja nemoć, 1992.:
 Bog je onoliko moćan,
koliko je moćna ljubav.
I onoliko nemoćan,
koliko je nemoćna ljubav.
Bog je s problemom patnje povezan
na sasvim drugačiji način,
nego što se obično misli.
On rješava problem patnje pravednika
unutar svojega osobnog odnosa sa svijetom,
očitovanog u životu i otajstvu Isusa Krista.
Bog ne odgovara na patnju na racionalni način
(inače je ne bi smio dopustiti,
ili bi bio sadist),
nego se objavljuje kao
zajedništvo Osoba u neizrecivom odnosu ljubavi,
s namjerom da u taj odnos
uključi čovjeka i svijet.

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)

Iz spisa A.Mateljan, Božja nemoć, 1992.:
 Odgovor Božje svemoći na upit o
njegovoj pravednosti u svijetu
jest "sympatia".
Bog očinski odgovara čovjeku,
pateći skupa s njim, te dopušta,
jer ljubi, da se i njemu dogodi bol,
muka i smrt, ne samo u Kristu nego
i u svakom patniku.
Stoga kršćanin duboko vjeruje u Boga
koji u Vukovaru, Škabrnji, Bijeljini,
i u svim Manjačama pati,
biva mučen i ubijan,
u Onoga koji će iz mraka smrti svoje
su-patnike i su-mučenike
k uskrsnuću privesti.

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)

Iz spisa WC u bolnici, 1984:
 Bože ne srdi se na mene
ni na moju zdvojnost koja me svladava
te ne vidim izlaza ne vidim uzdanja
koja si mi možda
spremio za poslije...
život nije važan
a ni smrt nije
ima nešto važnije
od obojeg
spoznaj što je to
i budi

Tonči Petrasov Marović, spisatelj (1934.-1991.)

Iz spisa Molitva:
 Bože moj daj mi
da baš ovo nebo bol
baš ovu strepnju nestanovitost
pronesem ko svijeću
užganu
kroz život
i
darovano vrijeme
viđene i neviđene oblake
(ko Sutikve iznad Innsbrucka)
dubinu i visinu
plavet i prisnost
neizumrlih
oćijurijeći
a muk da more bude
a muk da more bude

Tonči Petrasov Marović, spisatelj (1934.-1991.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Pisma iz zatvora:
Još nisam prestrašen ni uništen.
Koji put me zahvati neka bol,
kad pomislim što sam još sve
htio učiniti.
A sad sam tek postao čovjek.
Ovi posve gorki mjeseci sazrijevanja i
nesreće stoje pod jednim posve
svojevrsnim zakonom...

Alfred Friedrich Delp, prezbiter DI, mučenik (1907.-1945.)

Iz spisa Nutarnje Evanđelje:
U teškim trenucima iskusio sam
sve do dubine svog srca šutnju,
siromaštvo i križ i tako našao
svoj vlastiti put u misli i djelatnosti.
Bez ove periode 'smrti',
ne bih nigdje znatno napredovao.

Maurice Zundel, prezbiter, teolog, filozof (1897.-1975.)

Iz spisa C.G. Valles, Anthony de Mello:
 Tragedija je našeg života
ne u tome što trpimo,
nego što mnogo gubimo od onoga
što nam trpljenje donosi.
Ono je prigoda za napredovanje.
Mi napredujemo više kada smo
odbijeni nego kada smo prihvaćeni.
Biti prihvaćen dovodi do toga da
vjerujemo kako je sve u redu,
dok biti odbijen navodi nas
da pokušamo još mnogo toga popraviti.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Bilješke, Bilježnica 13, 1954.:
 Ne mogu sama u mraku, bolesna,
razapeta, ostavljena.
Sad razumijem Tvoju bol na križu u
osamljenosti i zapuštenosti.

bl. Marija Petković - Marija od Propetog Isusa, redovnica, osnivačica reda (1892.-1966.)

Katekizam katoličke crkve:

164 Ali sada "hodimo u vjeri, ne u gledanju" (2 Kor 5,7), i spoznajemo Boga kao "kroza zrcalo, u zagonetki (...), djelomično" (1 Kor 13,12). Vjera, obasjana Bogom u koga vjerujemo, ipak se često živi u tami. Vjera može biti stavljena na tešku kušnju. Svijet u kojem živimo čini se često veoma daleko od onoga, o čemu nam vjera pruža sigurnost; iskustva zla i patnje, nepravdi i smrti kao da proturječe Radosnoj vijesti. Sve to može uzdrmati vjeru i staviti je na kučnju.

POSLJEDNJA KUŠNJA CRKVE
675 Prije dolaska Kristova Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo što prati njezino putovanje na zemlji otkrit će "otajstvo bezakonja" pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu.

2119 Iskušavanje Boga jest u tome da se, riječima ili djelima, stavlja na kušnju njegova dobrota i svemoć. Tako je Sotona htio od Isusa postići da se baci dolje s Hrama prisilivši tako Boga da intervenira. Isus mu suprotstavlja riječ Božju: "Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (Pnz 6,16). Izazov koji se krije u iskušavanju Boga vrijeđa štovanje i pouzdanje koje dugujemo svome Stvoritelju i Gospodinu. U njemu je uvijek pritajena sumnja u njegovu ljubav, providnost i moć.

2732 Najobičnija i najprikrivenija kušnja jest naš manjak vjere. Ne izražava se toliko po očitoj nevjeri, nego više po prednosti koju dajemo drugim stvarima. Kad počnemo moliti, tisuću poslova ili briga, koje smatramo hitnima, izgledaju važniji; to je, ponovo, trenutak istine srca i prednosti njegove ljubavi. Kadikad se obraćamo Gospodinu kao posljednjem utočištu: no, vjerujemo li uistinu? Kadikad uzimamo Gospodina za saveznika, ali srce je još preuzetno. U svakom slučaju, nedostatak naše vjere otkriva da još nemamo raspoloženja ponizna srca: "Uistinu, bez mene ne možete ućiniti ništa" (Iv 15,5).

2733 Druga kušnja, kojoj preuzetnost otvara vrata, jest duhovna lijenost. Duhovni oci pod tim podrazumijevaju stanoviti oblik klonuća zbog popuštanja u askezi, smanjenja budnosti i nehajnosti srca. "Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo" (Mt 26,41). Što se s višega padne, to više boli. Malodušnost, bolna, druga je strana preuzetnosti. Tko je ponizan ne čudi se svojoj bijedi; nosi je s više pouzdanja, ona ga vodi k većem pouzdanju, da čvrsto izdrži u postojanosti.

2847 Duh Sveti nam omogućuje razlučivati između kušnje, nužne za rast unutarnjeg čovjeka, što vodi k "prokušanoj kreposti" (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo takodjer razlikovati sto je "biti napastovan" a sto je "pristati" na napast. Konačno, dar razlučivanja razobličuje varku napasti: prividno, njezina je ponuda "dobra, zamamljiva za oči i poželjna" (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt. Bog ne želi nametnuti dobro, on želi slobodne ljude (...). U određenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, čak ni mi sami, ne zna što je naša duša primila od Boga. To nam otkriva kušnja, i tako nas uči da upoznamo sami sebe i na taj način, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila.

2848 "Ne ući u napast" uključuje odluku srca: "Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (...). Nitko ne može služiti dvojici gospodara" (Mt 6,21.24). "Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo" (Gal 5,25). Tim "pristajanjem" uz Duha Svetoga Otac nam daje snage. "Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati" (1 Kor 10,13).

Iz Razlaganja svetog Augustina, biskupa, o psalmima
(Ps 60, 2-3; CCL 39, 766)

U Kristu smo kušani, u njemu smo đavla nadvladali

O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! Tko ovo govori? Vidi da li je jedan: S kraja zemlje vapijem k tebi, jer mi srce klonu. Nije, dakle, više jedan nego je jedan stoga, jer je Krist jedan, čiji smo mi svi udovi. Naime, koji to čovjek, jedan, vapije s kraja zemlje? To je ona baština koja vapije s kraja zemlje za koju je njegovu Sinu rečeno: Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
Mi smo ovaj Kristov posjed, ova Kristova baština, ovo Kristovo tijelo, ova jedna Kristova Crkva, ovo jedinstvo, koje vapije s kraja zemlje. A što vapije? Ono što prije navedoh: Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! S kraja zemlje vapijem k tebi. To jest, ovo vapijem k tebi s kraja zemlje: to jest odasvud! A zašto ovo zavapih? Jer mi srce klonu! Pokazuje da on u svim narodima po svem svijetu nije u velikoj slavi, nego u velikoj kušnji.
Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen, ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti, ako se nije borio. A nitko se ne može boriti, ako nema neprijatelja i napasti.
U tjeskobi je, dakle, onaj što s kraja zemlje vapije, ali ipak napušten nije. Htio je predoznačiti nas, tijelo svoje, u onom svome tijelu u kojem je umro i uskrsnuo i na nebo uzašao, da bi onamo kamo je glava već otišla i njegovi udovi s pouzdanjem kretali. U sebi nas je, dakle, preobrazio, kad je htio biti kušan od Sotone. Upravo smo pročitali u Evanđelju da je davao u pustinji kušao Gospodina Isusa Krista. Upravo Krista je Sotona iskušao! A u Kristu si ti bio iskušan, jer Krist je od tebe sebi uzeo tijelo, a od sebe tebi dao spas; od tebe je sebi uzeo smrt, a od sebe tebi dao život; od tebe je preuzeo na sebe pogrde, a od sebe je tebi dao slavu; dakle, od tebe je sebi uzeo kušnju, a od sebe tebi dao pobjedu!
Ako smo u njemu iskušani, u njemu smo đavla nadvladali. Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ da je obijedio? Spoznaj da si ti u njemu iskušan i spoznaj isto tako da si u njemu pobijedio. Mogao je on đavlu zabraniti kušnju. No, da nije on bio iskušan, ne bi tebi, koji si kušan, dao poduku kako pobijediti.


Časoslov, služba čitanja I. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
Iz Govora o pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 11 – 12; CCL 41, 538 – 539)

Prinesi melem utjehe

Pismo kaže: Udara svakoga sina kojeg prima. A ti kažeš: „Možda ću biti izuzetak? «. Ako si izuzet od muke bičeva, izuzet si i iz broja sinova. Pitat ćeš: „Da li šiba svakog sina? «
Udara svakoga, pače i onoga Jedinoga! Onaj Jedinac, rođen od Oca, jednak Ocu po božanstvu, Riječ po kojoj je sve stvoreno, nije mogla trpjeti u Božjoj naravi. Zato je uzela tijelo da uzmogne primiti udarce. Onaj koji udara Jedinca, koji je bez grijeha, zar će grešnoga posinka poštedjeti? Apostol kaže da smo pozvani na posinjenje da budemo zajedno s Jedincem subaštinici i njegova prava baština: Traži i dat ću ti narode za baštinu Dao nam je primjer u svojim patnjama.
Ali da slabi čovjek u budućim kušnjama ne bi klonuo, ne valja ni lažnom nadom varati, niti strahom lomiti. Reci mu: Pripravi se za kušnju. Ako možda počne popuštati, stani i ne navaljuj, nego mu reci ovo:
Vjeran je Bog koji ne dopušta da budete kušani više nego možete podnijeti. Obećati to i unaprijed upozoriti na buduće kušnje, to znači učvrstiti slaboga. Kad onome koji se previše boji i silno je prestrašen obećaš Božje milosrđe, ne zato što neće biti kušan, nego zato što Bog neće dozvoliti da bude kušan više nego može podnijeti, onda to znači slomljena podignuti i pomoći.
Kad neki čuju za skore nevolje, puno se pripremaju na njih i žeđaju ih kao piće. Smatraju da je za njih malo živjeti kao obični vjernici pa traže mučeničku slavu. Ima i takovih koji se lome i posrću kad čuju za buduće neminovne kušnje koje moraju zateći kršćanina koje nitko neće osjetiti nego samo onaj koji želi biti uistinu kršćanin.
Takovima ponudi zavoj utjehe i poveži što je polomljeno i reci: „Ne boj se, u napastima te neće izdati onaj u koga si vjerovao. Vjeran je Bog, koji ne dopušta da budeš kušan više nego možeš podnijeti«. To nisu moje riječi, nego Apostolove, koji veli: Želite li imati njegov dokaz da preko mene govori Krist?
Kad to čuješ, čuješ od samoga Krista, a čuješ i od onoga Pastira koji pase Izraela. Njemu je rečeno: Pojit ćeš nas u suzama, ali odmjereno.
A to isto tvrdi i Apostol: Ne dopušta da budete kušani više nego možete podnijeti. A to je Prorok izrazio riječju: odmjereno. Samo ti ne odbijaj onoga koji te popravlja i potiče, plaši i tješi, udara i ozdravlja.«


Časoslov, služba čitanja XXIV. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
Iz Poslanice svetoga Rajmunda, prezbitera

Bog ljubavi i mira smirio vaša srca!

Ako svi koji žele pobožno živjeti u Kristu treba da trpe – kako to istinito, bez primjese laži, reče propovjednik istine – nitko, čini se, ne može biti izuzet iz toga općinstva, osim tko neće ili ne umije razumno, pravedno i pobožno živjeti u sadašnjem svijetu.
A sačuvaj Bože da ste vi od broja onih kojima su kuće na miru, u spokoj stvu, sigurne i nad njima ne vitla šiba Gospodnja te dobro provode dane svoje i u trenu se strovaljuju u pakao.
Vaša čistoća i bogoljubnost zaslužuje i zahtijeva, jer ste mili i dragi Bogu, da se vaša besprijekornost čestim udarcima pročisti te doprete do najpotpunije čistoće.
Pa ako se katkada podvostruči mač nad vama ili potrostruči, smatrajte to osobitom radošću i znakom ljubavi. A mač s obje strane naoštren, to su izvanjske borbe i unutrašnj i strahovi. To se pak udvostručuje ili utrostručuje iznutra kada lukavi duh prijevarno i umilno uznemiruje srce iznutra. Mogli ste se dosada dosta naučiti na taj njegov način ratovanja, inače vam ne bi bilo moguće doprijeti do onoga lijepoga mira i nutarnje smirenosti.
Izvana se taj mač udvostručuje ili utrostručuje kada se u Crkvi bezrazložno uzbudi progon u pogledu duhovnih dobara. Rane su to teže ako ih zadaju prijatelji.
To je onaj poželjni i blaženi križ Kristov što ga je muževni Andrija prihvaćao radosne duše; križ kojim se – kako reče ta blažena duša – treba hvaliti. Pogledajte, dakle, u začetnika vjere i čuvara Isusa. On je posve nedužan trpio, i to od svoj ih, te bi pribrojen zločincima. Pijte stoga tu preslavnu čašu Gospodnju, puni zahvalnosti Gospodinu, djelitelju svih dobara.
A sam Bog ljubavi i mira smirio vaša srca i pospješio put vaš ! Sklonio vas u skrovitost lica svoga od zavjera ljudskih, dok vas napokon ne uvede i presadi u onu puninu gdje ćete zauvijek boraviti u lijepu miru, u šatorima pouzdanja, u bogatu spokojstvu.


Časoslov, služba čitanja 07. SIJEČANJ – Sv. Rajmund Penjafortski, prezbiter
Iz knjige Ricka Warrena :" Svrhovit život"

Iako pisac ove knjige Rick Warren nije pripadnik katoličke crkve, u predgovoru knjige prof. Tomislav Ivančić između ostalog kaže :“...knjiga je utemeljena na iskustvu autora i biblijskoj mudrosti, duhovno je zahtjvna i ekumenski otvorena.. ona može i kod nas postati svojevrsni bestseler.

Drugi osvrt na ovu knjigu napiao je fra Zvjezdan Linić. On između ostalog uz preporuku za čitanje ove knjige kaže:“Knjiga Svrhovit život nije roman, nego se čita da se primjeni na ritam duhovnog života. Mislim da je vrijedna truda i da će čutatelju pomoći da stigne do cilja: potpuno se predati Isusu i poslužiti njegovim planovima spasenja svijeta.“


Iz knjige „Svrhovit život“ ,o kušnji

Čitav naš život na zemlji je ispit. Ta se metafora može naći u brojnim biblijskim pripovjestima. Bog neprekidno ispituje ljudski karakter, vjeru, poslušnost, ljubav , poštenje i odanost. U hrvatskom prijevodu KS pojam kušnja, iskušenje i sl. pojavljuje se 166 puta.
Velika je kušnja koju je prošao Abraham kad ga je Bog kušao tražeći od njega da svojega sina Izaka prinese na Žrtvu.
Adam i Eva su pali na ispitu u Edenskom vrtu, a David je više pao na ispitu u svojim kušnjama. Ali Biblija spominje i primjere velikog broja ljudi koji su zadovoljili na golemim kušnjama, primjerice Josipa, Rutu, Esteru i Danijela.
Naš se karakter u kušnjama oblikuje i očituje, a cijeli je život kušnja. Uvijek ste na kušnji. Bog neprestano promatra kako reagirate na ljude, probleme, uspjehe, sukobe, bolesti, razočaranja, čak i na vremenske prilike! Gleda i na najsitnije postupke, kao kad otvorite kome vrata , podignete smeće s poda ili kad ste ljubazni prema nekom službeniku ili konobarici.
Ne znamo kakve će kušnje Bog pred vas staviti, ali na temelju Biblije neke se od njih mogu predvidjeti.
Kušat će vas velike promjene, nerješeni problemi, neuslišane molitve, nepravedno kritiziranje, pa čak i nama besmislene tragedije. Bog kroz razne probleme kuša moju vjeru, kroz moj odnos prema materijalnim dobrima kuša moju nadu, a kroz druge ljude moju ljubav...

Vrlo je važna kušnja kako se ponašate kad ne možete osjetiti Božju prisutnost u svojemu životu. 

Katkad se Bog namjerno povuče, tako da ne osjećamo njegovu blizinu. Kad shvatite da je život ispit, shvatit ćete da ništa u vašemu životu nije nevažno. Čak i najmanji događaj važan je za oblikovanje vašeg karaktera. Svaki je dan važan; svaka je sekunda prilika da sazrijevate, izgrađujete svoj karakter, iskazujete ljubav, da se pouzdajete u Boga. Neke se kušnje čine preteškima, a druge i ne opažamo. Ali sve imaju posljedice koje traju vječno. Dobra je vijest kako Bog želi da prođete na životnom ispitu. Vrlo je važno znati kako nikad ne dopušta da kušnja koju proživljavate bude veća od milosti koju vam On daje da ju svladate.
Pavao u svojoj poslanici hrabri Korinćane da ustraju i ne klonu : "Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati "(1 Kor 1,13).
Bog vidi svaku našu prevladanu kušnju. Jakov piše: "Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube" (Jak 1,12).



Iz knjige "Nasljeduj Krista", Tomasa von Kempena (Tomasa Kempenca)

Glava 13
O savladavanju kušnja

1. Dokle god živimo na svijetu ne možemo biti bez žalosti i kušnje. Zato stoji pisano u Jobovoj knjizi: »Borba je život čovječji na zemlji« (Job 7, 1). Zato bi svaki morao brižno paziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvi da đavao ne nađe priliku i prevari ga, jer on nikada ne spava, nego »obilazi kao tičući lav, tražeći koga da proždre" ( 1 Pt 5, 8). Nitko nije tako savršen i svet a da ne bi katkada bio kušan; ne možemo biti potpuno bez kušnja.

2. Ipak su kušnje za čovjeka često od velike koristi, makar bile mučne i teške; jer one čovjeka ponizuju, čiste i poučavaju. Svi su sveci prošli kroz mnoge jade i kušnje i napredovali. A oni koji nisu kušnje mogli podnositi, odbačeni su i izgubili su se. Nema tako svetoga Reda niti tako tajnoga mjesta gdje ne bi bilo kušnja ili protivština.

3. Čovjek nije potpuno siguran od kušnja dokle god živi, jer je u nama izvor kušnja otkada smo se u požudi rodili. Kad jedna kušnja ili nevolja prođe, dolazi druga; i uvijek ćemo imati nešto trpjeti, jer smo izgubili izvor svoje sreće. Mnogi nastoje izbjeći kušnjama, a onda upadaju u još teže. Ne možemo pobijediti samo bijegom; nego strpljivošću i pravom poniznošću postajemo jači od svih neprijatelja.

4. Tko se samo izvanjskim načinom kloni, a ne čupa korijena, taj će malo napredovati; dapače, kušnje će se još brže vratiti i bit će mu još gore. Postepeno, strpljivošću uz dugotrpnost i s Božjom pomoću, lakše ćeš pobijediti, nego vlastitom osornošću i silovitošću. Pitaj češće za savjet u kušnji; a s onim kojega je snašla kušnja ne postupaj strogo, nego mu ulij utjehe kao što želiš da se i tebi učini.

5. Početak je svim zlim kušnjama nepostojanost duha i preslabo pouzdanje u Boga; jer kao što valovi lađu bez kormila bacaju amo tamo, tako i čovjek, koji je nemaran i koji napušta svoju odluku, biva na razne načine kušan. Vatra ispituje željezo, a kušnja čovjeka pravednika. Ne znamo često što možemo, ali kušnja pokazuje što smo. Valja ipak bdjeti, napose na početku kušnje; jer onda možemo neprijatelja lakše pobijediti, ako mu nikako ne dopustimo ući na vrata duše, nego mu se odupremo izvan praga, čim pokuca. Stoga je netko rekao: »U prvi čas se odupri, za lijekom je prekasno sezat, kad je već uzelo zlo s duga otezanja mah" (Ovidije, De remed. 1, 91). Jer najprije padne na um obična misao, onda proradi jaka mašta, onda naslada, pa zlo nagnuće i pristanak. I tako pomalo zlobni neprijatelj sasvim uđe kad mu se nismo oprli na početku. I što dalje tko oklijeva s otporom, toliko je svaki dan u sebi slabiji, a neprijatelj protiv njega moćniji.

6. Neki podnose veće kušnje na početku svoga obraćenja, a neki na koncu. Neki opet pate skoro cijeli svoj život. Gdjekoji su dosta lako kušani prema mudrosti i pravednosti Božje odredbe, koja prosuđuje stanje i zasluge ljudi i sve udešava na spasenje svojih izabranih.

7. Zato ne smijemo očajavati kad nas snađe kušnja: nego moramo tim revnije Boga moliti da se udostoji pomoći nas u svakoj nevolji; jer će on, prema riječima Pavlovim, »učiniti s kušanjem sretan ishod da uzmognemo podnijeti« (1Kor 10, 13). Ponizimo, dakle, dušu svoju pod rukom Božjom, u svakoj kušnji i nevolji; jer će »ponizne duhom spasiti" (Ps 33, 19) i uzvisiti.

8. U kušnjama i nevoljama pokazuje čovjek koliko je napredovao; u njima raste zasluga i krepost bolje dolazi na vidjelo. Nije ništa veliko, ako je čovjek pobožan i revan, kad ne osjeća nikakve po teškoće, ali ako ostaje strpljiv u vrijeme nevolje, može se nadati velikom napretku. Neki se održe u velikim kušnjama, a padnu često u svakodnevnim sitnim kušnjama: zato da se, poniženi, nikad ne uzdaju u se u velikim stvarima, kad su tako slabi u malima.


Iz pisama Padre Pija iz Pietrelcine
Lett 500, 510,Epist I 1065; 1093 – 1095

Snažno ću uzdići k Njemu svoj glas i neću posustati

Samo me poslušnost obvezuje da Vam očitujem što se sa mnom događalo ovoga kolovoza 1918., od petoga uvečer pa kroz cijeli šesti dan.
Ne uspijevam Vam izraziti kakav se kroz to vrijeme strašan martirij događao. Uvečer, petoga, upravo sam ispovijedao naše dječake kad me odjednom zgrabio strašan trepet pred prikazom nebesnika koji se pojavio oko moga duha. U ruci je držao kao neko oruđe, slično vrlo dugačkoj željeznoj šipci dobro zašiljenoj, a iz šiljka kao da je izlazila vatra. U isto sam vrijeme sve to motrio i gledao kako mi taj svom snagom zabada šiljak u dušu. Jedva sam zajecao, osjećao sam da umirem. Rekoh dječaku da ode, jer sam se osjećao loše, bez snage da nastavim.
To mučeništvo trajalo je bez prekida sve do jutra sedmoga kolovoza. Što sam sve pretrpio kroz to tužno vrijeme, bez prekida, ne znam reći. Gledao sam kako mi taj šiljak nemilo raste i trga i utrobu, sve je bilo zahvaćeno tim željezom i vatrom. Od toga dana do danas smrtno sam ranjen. U dnu svoje duše osjećam ranu stalno otvorenu, previjam se od boli.
Što vam reć o tom što me pitate, kako se dogodilo to moje raspeće? Bože moj, kako se osjećam zbunjen i ponižen kad moram očitovati što si ti učinio u meni, bijednome svome stvoru!
Bilo je ujutro, prošloga 20. rujna, u koru, poslije odslužene svete mise: zahvatilo me smirenje, slično slatkom snu. Sva osjetila, nutarnja i izvanjska, kao i sve moći duše uživale su neopisiv mir. U tom stanju ovladao me posvemašnji muk, i oko mene i u meni. Na to je odmah ušao veliki mir i predanost da budem posvema lišen svega. A sve to kao predah posred raspada. I sve u tren oka.
I dok se to događalo, našao sam se pred tajanstvenom osobom, sličnom onoj koja mi se ukazala 5. kolovoza, s tom razlikom da joj je iz ruku i nogu i boka tekla krv. Pogled na nju me strašio, i što sam u taj čas osjetio u sebi, ne znam reći. Osjećao sam da umirem, i umro bih da mi Gospodin nije podržao srce, koje mi je silno udaralo u grudima.
Kad mi se ta osoba povukla s vida, opazio sam da su mi ruke, noge i bok probijeni i da krvare. Predstavite si muku koju sam tada iskusio i neprestano je gotovo danomice osjećam. Rana srca stalno krvari, osobito od četvrtka uvečer do subote. Oče moj, umirem od boli zbog muke i popratne zbunjenosti. Bojim se da ne umrem iskrvavljen, ako Gospodin ne usliša vapaje moga siromašnog srca te od mene ne povuče ovaj zahvat.
Hoće li mi Isus, tako dobar, udijeliti tu milost?
Hoće li bar povući od mene zbunjenost koju osjećam zbog tih vanjskih znakova? Vapit ću k njemu jakim glasom i neću prestajati zaklinjati ga da od mene po svome milosrđu povuče ne samu muku, ne samu bol, jer vidim da je to nemoguće te osjećam volju da me bol opije, ali ti vanjski znakovi, oni me ispunjaju silnom zbunjenošću i neopisivim i neizdržljivim poniženjem.
Osoba koju spominjem u prijašnjem pismu ista je kao i ona u drugom pismu, onom od 5. kolovoza. i bez prekida nastavlja svoj zahvat, uz najveće duševne muke. U svojoj nutrini osjećam stalno žuborenje, slično vodopadu što bez prekida vrca krvlju. Bože moj!
Pravedna je tvoja kazna i ispravan tvoj sud, ali mi se napokon smiluj. Gospodine, uvijek ću ti vapiti s prorokom: Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! (Ps 6, 2 i 37, 1). Oče moj, sada Vam je poznata sva moja nutrina, a Vi mi dobrostivo uputite riječ potpore posred tako nesnosne i teške gorčine.


Časoslov, služba čitanja 25. NKG – Sv. Pio iz Pietrelcine, prezbiter, Spomendan
Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 2, pohvale svetom Pavlu: PG 50, 480 – 484)

Dobar sam boj bio

Pritiješnjen zatvorom Pavao je boravio na nebu i radije je primao udarce i rane nego što drugi osvajaju prvenstva, i boli nije volio manje nego što drugi vole nagrade, jer je smatrao da su same te boli dobitak, pa ih je stoga i nazivao blagodatima. Smisao toga pomno ispitaj.
Nagrada je zacijelo bila: umrijeti i biti s Kristom, a ostati u tijelu, borba.
Ali je ipak iz žudnje za Kristom odgađao nagrade željan borbe: to je smatrao potrebnijim. Navlastito mu je bila borba i bol biti odijeljen od Krista, i mnogo više od borbe i daleko iznad svake boli. Ali biti s Kristom bijaše jedinstvena nagrada, pa je Pavao radi Krista volio izabrati to negoli ono.
No, zacijelo će tkogod reći da je govorio kako mu je sve to poradi Krista ugodno. To bez sumnje priznajem i ja, jer što je nama razlog žalosti, to je njemu bio povod najvećoj nasladi. Pa što ja spominjem opasnosti i neprilike? On se nalazio u golemoj nevolji pa je govorio: Tko je slab a da ja nisam slab? Tko se sablažnjava a da ja ne izgaram?
A vas molim ne samo da se divite, nego da i nasljedujete taj tako svijetao uzor vrline: jer ćemo tako moći biti dionici njegovih vijenaca.
A ako se tkogod čudi što rekosmo da će svatko koji steče Pavlove zasluge, imati i onakove nagrade, neka ga posluša gdje veli: Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjeru sačuvao. Uostalom, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji ljube njegov dolazak. Vidiš li dakle kako zove sve u zajedništvo iste slave?
I budući da je svima predložen isti vijenac slave, nastojmo biti svi dostojni tih dobara što su obećana.
I ne smijemo u Pavlu promatrati samo veličinu i uzvišenost kreposti ili tvrdu odluku kojom je dopro do tolike slave nego i narav koja mu je zajednička sa svima nama; tako će nam se sve što je veoma teško činiti lako i jednostavno, i trudeći se za ovo kratko vrijeme nosit ćemo onaj neraspadljivi i besmrtni vijenac, po blagodati i milosrđu Gospodina našega Isusa Krista, kojemu je slava i vlast sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


Časoslov, služba čitanja 03. NKG – Sv. Timotej i Tit, biskupi - Spomendan
Iz Pisma subraći svetoga Jeronima Emilianija
(Mleci, dne 21. lipnja 1535).

Samo se u Gospodina moramo uzdati

Predraga u Kristu braćo i sinovi Družbe slugu siromaha. Pozdravlja vas vaš nevrijedni otac i potiče da ustrajete u ljubavi Kristovoji u vjernom vršenju kršćanskoga zakona: kao što sam djelom i riječju pokazao dok bijah s vama, tako neka Gospodin bude po meni proslavljen u vama.
Svrha naša jest Bog, izvor svih dobara, pa se moramo, kako to velimo u svojoj molitvi, pouzdati samo u njega a ne u druge. A dobrostivi naš Gospodin, hoteći vam uvećati vjeru (bez koje, kako veli Evanđelist, Krist ne može tvoriti mnogo čudesa) i uslišiti vam molitvu, odredi da se posvetite siromasima, patnicima, žalosnima, umornima, prezrenima od, svih i lišenima nazočnosti mog tijela, ali ne i duha vašega nevrijednog, predragog i slatkog oca.
Zašto vas je takve htio imati, zna samo on; mi možemo ipak uočiti tri razloga: prvi, blagoslovljeni naš Gospodin doziva vam u svijest kako vas hoće ubrojiti među svoje ljubljene sinove, samo ako ustrajete na njegovim stazama: tako je postupio sa svojim prijateljima i učinio ih svetima; drugi, jer zahtijeva da se sve više i više uzdate samo u njega a ne u druge, budući da Bog svojih djela ne izvodi u onima koji neće da svu svoju vjeru i nadu stave jedino u njega a puninu ljubavi ulijeva u one koji su prožeti velikom vjerom i nadom, takvima čini on velike stvari, i zato, budete li urešeni vjerom i nadom, velike će vam stvari učiniti, uzvisit će ponizne. I zato, uzimajući vam mene, ili koga god vama dragoga, dat će vam na izbor jedno od dvoga : ili odstupiti od vjere i vratiti se zemaljskim stvarima, ili ostati čvrsti u vjeri i biti mu po volji.
Evo pak trećega razloga: Bog hoće da vas kuša kao zlato u ognju, gdje vatra uništava trosku a čisto zlato ostaje i dobiva na cijeni.
Isto tako postupa Bog s dobrim slugom koji se u nevolji uzda i u njemu postojan ostaje. Bog ga pridiže, i za ono što je iz ljubavi prema njemu ostavio, uzvratit će mu stostruko u ovom vijeku i život vječni u budućem.
Tako je postupio sa svim svetima, tako je postupio s narodom izraelskim poslije stradanja u Egiptu: ne samo da ga je odanle uz tolika znamenja izveo i u pustinji hranio manom već ga je obdario i obećanom zemljom. Budete li, dakle, i vi sred iskušenja postojani u vjeri , Gospodin će vam u ovom vijeku davati povremeno a u budućem zastalno spokojnosti i mira.


Časoslov, služba čitanja 05. NKG – Sv. Jeronim Emiliani
Iz pisma sv. Pavla Le-Bao-Tinh sjemeništarcima u Ke-Vinh nel 1843.
(Launay A.: Le clergé tonkinois et ses prêtres martyrs, MEP, Paris 1925, pp. 80-83).

Sudjelovanje mučenika do pobjede Krista

Ja, Pavao, zatočenik zbog Krista, htio bih vam otkriti strašne boli, koje svakodnevno trpim, da bi zapaljeni plamenom Božje ljubavi, sa mnom slavi teb Boga, jer: vječna je ljubav njegova (Ps 136).
Zatvor je doista slika vječnog pakla: okrutna mučenja svih vrsta, kao što su okovi, željezni lanci, užad, mržnja, osveta, klevetanje, opscene riječi, lažne optužbe, zloba, nepravedne zakletve, psovke i konačno tjeskoba i tuga.
Bog, koji je oslobodio trojicu mladića iz peći, uvijek je bio blizu mene; i on me oslobodio od tih nevolja, pretvarajući ih u slatkoću: vječna je ljubav njegova.
Usred tih mučenja, koji obično savijaju i slamaju druge, Božjom milošću ja sam pun radosti jer nisam sam, Krist je sa mnom. On, naš učitelj, podnosi svu težinu križa, utječe na mene najmanjeg i posljednjeg: on nije samo borac, nije samo gledatelj moje borbe; nego pobjednik i usavršitelj svake bitke. Na njegovoj je glavi postavljena sjajna kruna pobjede.
Kako možemo izdržati ovu užasnu patnju, gledajući svaki dan cara, mandarina i njihove dvorjane koji vrijeđaju tvoje sveto ime, Gospodine, koji si iznad Kerubina (usp Psalam 79: 2) i Serafina?
Gle, tvoj križ gaze noge pogana! Gdje je tvoja slava? Vidjevši sve ovo, volio bih u žarkosti svoje ljubavi, da mi isijeku udove i da umrem u svjedočanstvu tvoje ljubavi. Pokaži mi, Gospodine, snago moja, dođi mi u pomoć i spasite me, jer u mojoj slabosti očituje se tvoja snaga i proslavlja među narodima; i tvoji neprijatelji ne mogu s ponosom podići svoje glave, ako bih se morao zaustaviti na putu. Draga braćo, kad čujete ove stvari, radujte se i pjevajte himan zahvale Bogu, izvoru svakog dobra, a blagoslivljajte ga sa mnom: vječna je ljubav njegova. Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsada će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. (usp. Lk 1,46 do 48) vječna je ljubav njegova.
Hvalite Gospoda, svi narodi! Slavite ga, svi puci! (Ps 117,1), jer lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; (vidi 1 Kor 1,27). Svojim jezikom i intelektom zbunjuje filozofe, učenike mudraca ovoga svijeta: vječna je ljubav njegova.
Sve ovo pišem vama, jer vaša i moja vjera čine jednu stvar. Dok oluja bjesni, bacam sidro na prijestolje Božje: živu nadu koja je u mom srcu.
A vi, draga braćo, trčite tako da dođete do krune (vidi 1. Korinćanima 9:24); nosite oklop vjere (vidi 1 Sol 5,8); zauzmite ruke Kristove, oružjem pravde zdesna i slijeva; (vidi 2 Kor 6,79), kako poučava sveti Pavao, moj zaštitnik. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni (vidi Mt 18: 8-9).
Dođite mi u pomoć svojim molitvama, tako da se mogu boriti po zakonu, čak i da se moram dobrim boriti do kraja, dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. (2 Tim 4,7).
Ako se više ne vidimo u sadašnjem životu, to će biti naša sreća u budućem svijetu: mi ćemo stajati pred prijestoljem besprijekornog Jaganjca , veselimo se vječnosti u radosti pobjede. Amen.


Časoslov, služba čitanja 34. NKG – Sv. Andrija Dung-Lac, prezbiter i drugovi mučenici
Iz Izlaganja o 119(118) psalmu, svetog Ambrozija, biskupa
(Gl. 20, 43 – 45: CSEL 62, 466 – 468)

Vjerno svjedočanstvo Kristu

Treba da kroz mnoga trpljenja uđemo u Kraljevstvo Božje. Ako je mnogo progonstava, mnogo je i uspjeha; gdje je mnogo vijenaca, mnogo je i borbe. Tebi je stoga na korist što ima mnogo progonitelja, jer ćeš usred mnogih progona lakše naći kako da dobiješ vijenac.
Poslužimo se primjerom mučenika Sebastijana, kojemu je danas mučenički rođendan.
On je rodom iz Milana. Možda se progonitelj tad bio već povukao, ili još ne bijaše došao u ove strane, ili bio odviše blag. Sebastijan je primijetio da borbe ili nema ili da sustaje. I krene u Rim, gdje je zbog zauzetosti u vjeri bjesnio žestok progon. U Rimu je bio mučen, to će reći, u Rimu je primio vijenac, pa je tamo, kamo je došao u goste, zauzeo boravište u vječnoj besmrtnosti.
A da je progonitelj bio samo jedan, ovaj mučenik ne bi zacijelo primio mučenički vijenac. Ali što je još gore, nisu progonitelji samo oni što se vide, nego i oni koji se ne vide: tih je progonitelja daleko više.
Kao što je naime jedan kralj progonitelj slao mnogima naredbe o gonjenju te su u pojedinim gradovima i pokrajinama bili razni progonitelji, tako upućuje i đavao mnoge svoje sluge da progone ne samo izvana nego također iznutra, u dušama ljudi. O tim je progonima rečeno: Svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu trpe progonstvo. Rekao je: svi, nije izuzeo ni jednoga.
A tko bi mogao biti izuzet kad je sam Gospodin podnio kušnju progona?
Koliko li je svaki dan nepoznatih i tajnih Kristovih mučenika, koji Gospodina Isusa priznavaju! Za to mučeništva i vjerno svjedočanstvo Kristu znade Apostol kad veli: To je naš ponos i svjedočanstvo naše savjesti.


Časoslov, služba čitanja 02. NKG – Sv. Sebastijan, mučenik
Iz komentara na Tacijanov Diatessaron, sv. Efrema, đakona

Iz Izlaganja o Isusovoj kušnji u pustinji

Zašto Sotona nije kušao Isusa prije njegove tridesete godine? Zato što nebo još nije dalo sigurni znak njegova božanstva; činio se kao i drugi ljudi, a njegov narod o njemu nije svjedočio.
Sotona se suzdržavao kušati ga sve do njegova krštenja. Ali kada je čuo: ‘Evo jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta’, jako se začudio. Međutim, čekao je krštenje da vidi hoće li Isus biti kršten kao i ostali’.
Kada je Isus sišao u vodu, ne kao onaj koji treba oprost, već kao onaj koji ispunjava svaku potrebu, razmislio je (Sotona) i rekao:’ Dok god ga ne iskušam, neću ga moći prepoznati. Nije doličilo da se naš spasitelj suprotstavi ovakvoj želji.“ ‘Naš Gospodin je pobijedio Sotonu u svojoj vlastitoj kući, a tek je onda počeo svoje propovijedanje/djelovanje“ (...)
„I nakon 40 dana, jer je postio, ogladnje. Svojom pobjedom nad neprijateljem Isus nas je svojim riječima poučio da trebamo biti gladni jedino Božje riječi. Zašto Pismo nigdje ne govori o Mojsiju ili Iliji da su ogladnjeli a to isto govori o našem Gospodinu? Zato da dokaže onima koji nisu vjerovali da se Isus stvarno utjelovio te da Sotoni da priliku da ga kuša riječima: „Reci ovom kamenju da postane kruhom“ a to je ono što Gospodin nije učinio da se ne podvrgne volji grešnika.
Međutim, kada je Isus dozvolio Sotoni da uđe u svinje, to je učinio zato što je narod trebao znak – čudo. No ovdje je izvan društva, u samoći. Sotona se zapravo ponio poput heretika – uzeo što mu paše iz Svetog Pisma te s time ‘gađao’ Isusa.“Govoreći da ima moć nad tim stvarima, Sotona negira Stvoritelja. „Isus je održao lekciju Sotoni koristeći Pisma. (...) Ako Bog može pretvoriti kamenje u kruh, onda znaj da Bog također može utažiti glad i bez kruha. Ako može pretvoriti kamenje u hranu, može također pretvoriti glad u sitost. Onome koji može pretvoriti jednu materiju u drugu, nije mu teško od gladi stvoriti sitost jer Bog može stvari mijenjati do kraja. Otkupitelj je kušan tri puta kao što je i tri puta uronjen u krsnu vodu: ‘Reci kamenju da postane kruhom’ – jer je kruh glavna hrana čovjeku.
Dati ću ti kraljevstva – jer je to obećanje zakona (Obećana zemlja), ‘Baci se odozgo’ – što je silazak u smrt. Nijedna od tih kušnji demona nije u Isusa uzrokovala strepnju. Isusova muka zapravo smiruje nas učenike.
Ako dakle nakon krštenja ulazimo u kušnje, to je zbog ulaska u kraljevstvo Božje.


Preuzeto iz Vrhbosensia, 2017, vol.2
Izvatci iz pisma Ivana Merza, blaženika

Iz pisma od 18.listopada 1921. prijatelju Draganu Maroševiću

Znam da je teško trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv (vocatio — taj latinski izraz jest u duhovnom bogoslovlju stalan naziv, terminus technicus, za Božji poziv na suradnju u Božjim namjerama) trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo, te su na njemu uloge podijeljene. Jedni moraju da trpe, da uklone kaznu Božju, koja bi se morala stresti na okolicu.
Huysmans bi nazvao te odabranike Mističkim gromobranima.
' Jesi li ikada na to pomišljao da ti trpiš za naš pokret?
Jesi li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za pokret?
Katolicizam se ne će širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Putnika (sve tri riječi Merz je započeo velikim početnim slovom i podcrtao).
To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji. Naš pokret je stvorio do sada samo prvi tip (radnika) imi smo si stvorili u našim dušama ideal Radnika za katolički pokret. Molili smo se manje, a trpili smo kada smo morali.
Zadnji tip je svakako vrhunac — imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na Križu. I vidim u našem pokretu već priličan broj patnika. Pošto slučaja nema, to držim da je plan Providnosti trpjeti za druge.


M. Belić: Crkva i hijerarhija kod I. Merza - Obnov. Život (52) 3/4 (1997)
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 304, 1 – 4; PL 38, 1395 – 1397)

Posluživao je svetu Kristovu krv

Danas nam rimska Crkva preporučuje slavni dan blaženog Lovre, dan kada je on pogazio bučni i prezreo laskavi svijet, i obojim time nadvladao progonitelja đavla. U Crkvi je, kako često čujete, vršio službu đakona. Tu je posluživao svetu Kristovu krv; tu je za Kristovo ime prolio svoju krv.
Blaženi apostol Ivan očito tumači otajstvo Gospodnje večere kad kaže: Kao što je Krist za nas položio svoju dušu, tako i mi moramo polagati duše za braću. Braćo, to je sveti Lovro shvatio; shvatio i učinio; i upravo što je blagovao na onom stolu, to je i pripravio. U svome životu ljubio je Krista, nasljedovao ga je i u svojoj smrti.
Zato i mi braćo, ako istinito ljubimo, nasljedujemo. Jer i ne možemo dati bolji plod ljubavi negoli primjer nasljedovanja: Krist je za nas trpio, i tako nam ostavio primjer da se povedemo za njegovim stopama. Čini mi se kao da je apostol Petra tom tvrdnjom htio istaknuti kako je Krist trpio samo za one koji slijede njegove stope i kako Kristova muka nimalo ne koristi osim onima koji idu njegovim stopama. Sveti su mučenici pošli za njim, sve do prolića krvi, do sličnosti muke. Mučenici su slijedili, ali ne jedini. Nije naime porušen most pošto oni njime prijeđoše, niti je presahnuo izvor nakon što su oni pili.
Ima, braćo, zacijelo taj Gospodnji perivoj ne samo ružā mučenikā nego i ljiljanā djevicā, bršljana oženjenih i ljubica udovicā. Doista, predragi, nijedan rod ljudi ne smije očajavati nad svojim pozivom: Krist je trpio za sve. Istinito je o njemu pisano: On hoće da se svi ljudi spase i dospiju do spoznaje istine.
Shvatimo dakle kako kršćanin, i mimo prolijevanja krvi i pogibli muke, treba nasljedovati Krista. Kad govori o Kristu Gospodinu, Apostol kaže: Budući da je bio u liku Boga, nije držao grabežom biti jednak Bogu. Koje li uzvišenosti! Ali sebe snizi uzimljući lik sluge, postavši sličan ljudima i oblikom kao čovjek. Kakve li poniznosti!
Krist se ponizio! Kršćanine, imaš čega ćeš se držati. Krist je poslao poslušan: što se oholiš? Završivši put te poniznosti i odbacivši smrt. Krist uziđe na nebo. Slijedimo ga. Čujmo Apostola kako kaže: Ako ste suuskrsnuli s Kristom, težite za onim što je gore, gdje Krist sjedi Bogu zdesne.


Časoslov, služba čitanja - SV. LOVRO, đakon i mučenik - Blagdan
Iz Rasprave svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika, Fortunatu
(Pogl. 13, CCL 3, 346 – 347)

U miru se okrunjuje savjest

Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Tko, dakle, da na sve načine ne radi da takvu postigne slavu, da postane Božjim prijateljem, da se odmah s Kristom raduje, da nakon muka i nevolja zemaljskih bude dionikom božanskih nagrada?
Ako je slava za vojnike ovoga svijeta da se nakon pobjede nad neprijateljem slavodobitno vrate u domovinu, koliko će veća i bolja biti slava nakon pobjede nad đavlom slavodobitno se vratiti u raj , odakle je Adam istjeran zbog svog grijeha, natrag uzeti pobjedonosne trofeje onome koji ih je prijevarom uzeo, prinijeti Gospodinu veoma ugodan dar, nepokvarenu vjeru, nepokolebljivu snagu duha, sjajnu hvalu za njegovu velikodušnost, pratiti ga kad počne dolaziti da osvetu donese neprijateljima, biti kraj njega kad sjedne suditi, postati subaštinik Kristov, izjednačiti se s anđelima, radovati se s patrijarsima, apostolima i prorocima s posjedovanja nebeskog kraljevstva?
Kakvo progonstvo može nadvladati te misli, koje ih muke mogu nadjačati? Pamet koja je učvršćena u promatranju vjere ostaje snažna i postojana ; i protiv svakog đavolskog zastrašivanjai prijetnji ovoga svijeta ustraje duh koga jača sigurna i čvrsta vjera u budućnost.
U progonstvima se zatvara zemlja, ali se otvara nebo; prijeti antikrist, ali Krist zaštićuje; nanosi se smrt, ali nadolazi besmrtnost. Kakva li dostojanstva i kakve li sigurnosti izići odavle radostan, izići slavan iz tjeskoba i nevolja, u jednom trenutku zatvoriti oči koje su gledale ljude i svijet i odmah ih otvoriti da gledaju Boga i Krista. Kakve li hitrosti ako tako sretno netko otputuje! Brzo ćeš biti otrgnut od zemlje da budeš smješten u kraljevstvo nebesko.
O tome se trebamo mišlju i pameću baviti, o tome nam treba danju i noću razmišljati. Ako progonstvo snađe takva Božjeg vojnika, neće moći biti svladana snaga duha koja je za boj spremna. Ili ako se prije dogodi da dođemo pred sud, neće ostati bez nagrade vjera koja je bila pripravna za mučeništvo; Bog sudac nagrađuje ne gledajući na vrijeme; u progonstvu se okrunjuje spremnost za borbu, a u miru savjest.


Časoslov, služba čitanja - 27. NKG – Sv. Kalist I., papa i mučenik
Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi, svetoga Grgura Velikoga, pape
(Knj. 3, 39 – 40: PL 75, 619 – 620)

Izvana borbe, iznutra strepnje

Sveti muževi zahvaćeni ratom nevolja u jedno te isto vrijeme jedne koji udaraju a druge koje savjetuju podnose, jednima suprotstavljaju štit strpljivosti a na druge bacaju koplja nauke; za jedan i drugi način borbe podižu se čudesnim umijećem kreposti; da iznutra izopačeno mudro pouče, a izvana protivno snažno prezru; ovo poučavajući ispravljaju, ono podnoseći potiskuju.
Neprijatelje koji se podižu strpljivošću nadvladavaju a slabe građane suosjećanjem privode spasenju: onima se opiru da i druge za sobom ne povuku; za ove se boje da posve ne izgube život pravednosti. Pogledajmo vojnika Božjeg tabora gdje se protiv jednog i drugog bori: Reče: Izvana borbe, iznutra strepnja. Nabraja ratove koje izvana podnosi kad kaže: Pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u, pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće. A dodaje kakve u tom ratu protiv protivnika baca strijele.
U trudu i naporu, često u nespavanju, u glađu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji. No zahvaćen tolikim borbama, neka kaže kakvom zaštitom straže čuva i tabor. Jer dodaje: Osim toga, uz ono što je izvana, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Evo na sebe odvažno prima borbe i milosrdno se zalaže da zaštiti bližnje.
Priča o zlima koje podnosi, pridodaje dobra koja udjeljuje.Promislimo, dakle, kakav je napor u jedno te isto vrijeme izvana podnositi protivštine, a iznutra slabosti štititi. Izvana borbe podnosi, jer se udarcima razdire, lancima se veže; iznutra strah podnosi, jer se straši da muku ne sebi nego učenicima ne nanese.. Zato njima i piše: Nitko neka se ne pokoleba u tim nevoljama.
Sami znate da smo u to stavljeni. U vlastitoj muci bojao se pada drugih, da ne bi učenici, dok upoznaju njega radi vjere kažnjena bičevima, odbili da se priznaju vjernima. O silnog li izraza ljubavi! Prezire što sam trpi, i brine se da učenici u srcu ne bi trpjeli nešto od krivog uvjerenja. U sebi prezire rane tijela a u drugima liječi rane srca.
Vlastito je pravednicima da podnoseći u boli svoje nevolje, ne prestaju se brinuti za korist drugih; i dok sami žale protivštine koje podnose, drugima proviđaju svojom poukom ono što je nužno, i boluju kao neki veliki liječnici kada su udareni. Sami podnose rezove rana, a drugima pružaju lijekove ozdravljenja.


Časoslov, služba čitanja - XX. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
Iz Propovjedi Tomislava Šaguda, prezbitera
(Prva korizmena nedjelja – C)

Kušnja Adamova sina

Uvod
Svake se godine u evanđelju prve korizmene nedjelje prisjećamo Isusova odlaska u pustinju, gdje on proživljava tri temeljne kušnje duhovnog života. Iako nam ove kušnje isprva mogu izgledati pomalo strano, u njima se kriju tri glavne opasnosti za duhovni život. Isus nam daje primjer kako ih savladati.

Isus – novi Adam
Isus nakon krštenja odlazi u pustinju na četrdeset dana. Korizma traje četrdeset dana – poveznica je očita. Vrijeme od četrdeset dana ili godina u Svetom pismu označava vrijeme čišćenja i kušnje. Četrdeset su dana vode čistile zemlju u doba Noe, četrdeset je dana Mojsije na brdu Sinaj dobivao Božje zapovijedi, a Izrael je četrdeset godina živio u pustinji kako bi, pretrpjevši razne kušnje, naučio živjeti u potpunom povjerenju prema Bogu.
Neposredno prije odlaska u pustinju Isus je kršten na Jordanu. Njegovo krštenje nije bilo kao naše, za oproštenje grijeha, jer on je bio bez grijeha. Bio je to simboličan silazak među grešnike, njegovo potpuno poistovjećivanje s nama, grešnim ljudima.
Prvi su ljudi nasjeli na Sotonino zavođenje (usp. Post 3) i od tada su svi njihovi potomci trpjeli, zarobljeni okovima grijeha. Svi su ljudi nakon Adama padali u grijeh, nije se našao nijedan koji se mogao potpuno oduprijeti đavlu. Zato je Isus, ako je htio biti pravi čovjek, morao dopustiti da ga Sotona iskuša. Isus ovdje ne nastupa kao Božji sin, nego prvenstveno kao čovjek – sin Adamov. Ako otvorimo Lukino evanđelje, vidjet ćemo da neposredno prije današnjeg teksta imamo Isusovo rodoslovlje, gdje nam završna rečenica govori da je Isus Adamov sin (usp. Lk 3,38).
Zato đavao Isusu stalno ponavlja: „Ako si Sin Božji…” On ga mami da upotrijebi svoje božanske moći kako bi ga pobijedio, no Isus se ne da: želi pobijediti đavla kao čovjek, upravo zato da nama utre put i ostavi primjer kako pobijediti Sotonu.

Tri temeljne kušnje
Ove tri kušnje kroz koje Isus prolazi, to su tri temeljne kušnje duhovnog života kroz koje svi mi prolazimo, koje nas udaljuju od Boga i našega poslanja. To su iste tri kušnje kroz koje su prošli prvi ljudi, kako je opisano u jednoj rečenici Knjige Postanka:
„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede.” (Post 3,6). Krenimo redom analizirati ove napasti:
Prva se kušnja tiče tjelesne požude:„stablo dobro za jelo”. Đavao od izgladnjelog Isusa traži da pretvori kamen u kruh i prekine post. Nije hrana loša kao takva; dapače, vrlo je dobra. Nakon što je đavao otišao, anđeli su Isusu donijeli hranu i on je jeo (usp. Mt 4,11). Problem nastaje kada nas tjelesna požuda – a to uključuje hranu, piće, seksualnost, želju za ugodom, lijenost i slično – udaljuje od našega poslanja i naših dobrih odluka.
Isus je naumio četrdeset dana postiti, a đavao to želi prekinuti i natjerati ga da prekrši svoju odluku, tj. želi mu oduzeti slobodu da izvrši ono što je naumio. Zbog tjelesnih požuda nastaju strašne ovisnosti koje mogu potpuno paralizirati naš duhovni život i oduzeti nam slobodu, čak do te mjere da postanemo nesposobni ustrajati i u najsitnijim odlukama.
Druga se kušnja odnosi na primamljivost zemaljskih bogatstava: sve što je „za oči zamamljivo”. Ovaj me dio uvijek podsjeti na neke scene iz filmova, recimo kada gusari nađu špilju sa skrivenim blagom, pa toliko razrogače oči da samo što im ne ispadnu. Bogatstvo je privlačno našim očima: okrećemo se za njim, gledamo u njega, želimo ga imati.
Đavao želi zarobiti Isusa potičući ga na pokvarenu čežnju za materijalnim kraljevstvom, no on je došao navijestiti jedno drugo kraljevstvo, ono koje nije vidljivo sebičnim okom, nego čistim srcem. Teško će bogataš u kraljevstvo nebesko, jer bogatstvo zasljepljuje za prave vrijednosti.
Posljednja se kušnja tiče oholosti: „za mudrost poželjno”. Prvi su ljudi htjeli biti poput Boga i zato su odbacili njegove zapovijedi. Sotona pokušava Isusa nagovoriti na isto: da odbaci Očev plan spasenja, da smisli neki bolji i pametniji; neki plan u kojem neće morati trpjeti, biti osramoćen, u kojem će svojom silom i moći pokoriti neprijatelje.
Kuša ga da usred glavnoga grada napravi spektakl, da doslovno siđe s neba i pokaže se ljudima kao božanski i moćni vladar koji će ih osloboditi ako mu se pokore, a ne kao trpeća ljubav koja je došla dati svoj život, razdati sebe u služenju ljudima.
„Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega.” Možemo nabrojiti tisuću različitih kušnji kroz koje prolazimo u životu, ali sve se nekako mogu svesti na ove tri. Rekli smo na početku kako je korizmeni hod pokušaj kopiranja Isusova boravka u pustinji. Tri stvari koje Crkva svim vjernicima u korizmi stavlja na srce, služe nam kako bismo pobijedili ove tri kušnje: post i odricanje oružje su za pobjedu nad požudom, djela milosrđa štite od gramzljivosti, a molitva je lijek za oholost.

Zaključak
U svojoj borbi s kušnjama i Sotonom ne smijemo zaboraviti dvije važne stvari koje su blisko povezane. Prvo, Isus nije otišao u pustinju sam, nego „pun Duha Svetoga” (Lk 4,1). U konačnici, ne borimo se mi, nego Duh Božji u nama. „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.” (Gal 2,20). Zato je molitva važna za poniznost: u njoj Bogu prepuštamo kontrolu nad svojim životom, a to je velik udarac oholosti, koja nam govori da sve moramo sami napraviti. Drugo, u sukobu s đavlom Isus se ne upušta u raspravu, nego citira Sveto pismo – najjače oružje u našim borbama.
To će poslije Pavao predivno izreći: „Uzmite (…) mač Duha, to jest Riječ Božju.” (Ef 6,17). Duh Božji prebiva u Svetom pismu. Nije toliko važno znati napamet citirati tekst Pisma koliko puniti se Duhom Svetim dok molimo nad Božjom riječi. Neka nam to budu poticaji za korisne odluke ove korizme.


Propovjedi, Prva korizmena nedjelja – C (sagud.xyz)