Milosrđe

Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha. 
( Knjiga Sirahova - Sir 3,30 )

  1. Pregled po čitanjima-MILOSRĐE
  2. Pregled po čitanjima-SAMILOST
  3. Pregled po čitanjima-MILOSTIVO
  4. Pregled po čitanjima-SMILOVANJE
  1. Iz Rječnika Biblijske teologije
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz Pisama sv. Maksima Ispovjedaoca, opata
  2. Iz Govora sv. Leona Velikog, pape
  3. Iz homilije Svetog Oca Ivana Pavla II
  4. Iz pisma koje je sv. Alojzije Gonzaga uputio svojoj majci
  5. Iz Života sv. Kazimira
  6. Iz Govora sv. Grgura Nazijanskog, biskupa
  7. Iz Razgovora o Božjoj Providnosti, sv. Katarine Sijenske, djevice
  8. Iz spisa sv. Vinka Paulskog, prezbitera
  9. Iz pisma Filipljanima sv. Polikarpa
  10. Iz Propovijedi o Pjesmi nad pjesmama, svetoga Bernarda, opata
  11. Iz Propovijedi o evanđelju po Mateju, sv. Ivana Zlatoustog, biskupa
REKAPITULACIJA:

Milosrđe
Hebrejski חֶ֖֙סֶד֙ checed  (kheh'-sed)
Grčki έλεος éleos
Latinski misericordia

Riječ Milosrđe, milosrdan, nemilosrdno.. pojavljuje se 144 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 8 puta. Ukupno 152 puta.
 - 104 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 40 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 9 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Psalmima : 20 puta

Pregled oznaka po čitanjima u tabeli :
B - Bog iskazuje milosrđe : 108 puta
Č - čovjek iskazuje milosrđe : 22 puta
NB - nemilosrdnost kod Boga : 5 puta
NČ - nemilosrdnost kod čovjeka : 9 puta
SZ Petoknjižje 10
Povjesne knjige 30
Mudrosne knjige 46
Proroci 18
NZ Evanđelja 9
Poslanice 31

Ukupno : 144

PREGLED PO ČITANJIMA - "Milosrđe"

1 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. 23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. Knjiga Postanka, 19, 19 B Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
2 8Potom Juda reče svome ocu Izraelu: "Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. 10Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti." 11Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. 13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku. 14Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." 15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. 16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: "Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" 17Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. Knjiga Postanka, 43, 14 Č Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem."
3 Knjiga Izlaska, 1, 14 Č Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu
4 Deset zapovijedi
Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 13Ne ubij! 14Ne učini preljuba! 15Ne ukradi! 16Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 17Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" 18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19Onda rekoše Mojsiju: "Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" 20"Ne bojte se", reče Mojsije narodu. "Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." 21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. Knjiga Izlaska, 20, 6		 B a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
5 Bogojavljenje
5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" 6Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, 7iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." 8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 9Onda reče: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!" Knjiga Izlaska, 34, 6		 B Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan
6 Jahvina srdžba i Mojsijevo posredovanje
10I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. 11Tada reče Mojsiju: "Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio? 12Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega." 13Onda Mojsije reče Jahvi: "Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. 14Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. 15Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: 16'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.' 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 18'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.' 19Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde." 20"Opraštam po riječi tvojoj", reče Jahve. 21"Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 23neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora." Knjiga Brojeva, 14, 18		 B Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.'
7 Knjiga Brojeva, 14, 19 B Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde."
8 21Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neću prijeći preko Jordana i unići u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 22Tako, ja ću umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neću prijeći. A vi ćete prijeći i zaposjesti onu krasnu zemlju. 23Zato pazite da ne zaboravljate Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo čega što je Jahve, Bog tvoj, zabranio. 24Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran. 25Kad budete izrodili djecu i unučad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveći sebi bilo kakve klesane likove i čineći zlo u očima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, 26znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: nećete dugo u njoj živjeti nego ćete biti iskorijenjeni. 27Jahve će vas raspršiti po narodima i ostat će vas samo malen broj među narodima među koje vas Jahve odvede. 28Ondje ćete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke načinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, ni jesti ni mirisati. 29Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 30U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 31Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. Ponovljeni zakon, 4, 31 B Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim.
9 Deset zapovijedi
Mojsije sazva sav Izrael te im reče: "Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite. 2Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. 3Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. 4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. 5Ja sam u ono vrijeme stajao između Jahve i vas da vam objavim Jahvine riječi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: 6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 7Nemoj imati drugih bogova uz mene! 8Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 9Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 10a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 12Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 13Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 14A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. 15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. 16Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 17Ne ubij! 18Ne učini preljuba! 19Ne ukradi! 20Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 21Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.' Ponovljeni zakon, 5, 10		 B a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
10 13Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ gdje govore: 14'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inače ne poznajete - 15tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 16onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve, Boga tvoga. Ponovljeni zakon, 13, 18 B Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima
11 10David upita Jonatana: "A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?" 11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izađimo u polje!" I izađu obojica u polje. 12Tada Jonatan reče Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 13neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 14Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem, 15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davida." 17Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. Prva knjiga o Samuelu, 20, 14 B Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem,
12 Natanovi prijekori - Davidovo kajanje
Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: "U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 3A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kći. 4I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." 5Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! 6Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!" 7Tada Natan reče Davidu: "Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. 9Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. 10Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' 11Ovako govori Jahve: 'Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. 12Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'" 13Tada David reče Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. 14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!" 15Potom Natan ode svojoj kući. Druga knjiga o Samuelu, 12, 6		 Č Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!"
13 Kuga i Božje oproštenje
10Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." 11Kad je David ujutro ustao, već je Jahvina riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: 12"Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!'" 13Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: "Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" 14David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!" 15David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. 16Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. 17Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!" Druga knjiga o Samuelu, 24, 14		 B David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!"
14 Pobjeda kod Afeka
26Na početku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom. 27Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. 28Tada pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'." 29Sedam dana bijahu utaboreni jedni sučelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuća pješaka u jedan jedini dan. 30Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. 31Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život." 32I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat." 33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za riječ govoreći: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad dođe i on ga uze na kola. 34Ben-Hadad reče mu tada: "Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat će ti na raspolaganju četvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. Prva knjiga o Kraljevima, 20, 31		 Č Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život."
15 Božja kazna i oproštenje
7Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela. 8David reče Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" 9Jahve reče Davidovu vidiocu Gadu: 10"Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti učinim!'" 11Došavši k Davidu, Gad mu reče: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi 12ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" 13David reče Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!" 14Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca. 15Bog je poslao anđela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je počeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anđelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anđeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. 16David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet. 17David reče Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, a što učiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!" Prva Knjiga Ljetopisa, 21, 13		 B David reče Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!"
16 Poziv na Pashu
Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 2Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca. 3Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4I to je bilo pravo u kraljevim očima i u očima svega zbora, 5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." 10I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. 11Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. 12Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošću da čine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj riječi. 13Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. 14Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 9		 B i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu."
17 Pokorničko bogoslužje
Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom. 2 Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 3 Stajali su, svatko na svome mjestu, i čitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana; za druge su četvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. 4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. 5 I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: »Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno. 6 Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju. 7 Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. 8 Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da ćeš mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obećanja ispunio, jer si pravedan. 9 Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov čuo kraj Mora crvenoga. 10 Znacima si se i čudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. 11 More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen među vode silovite. 12 Stupom oblaka danju si ih vodio, a noću si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. 13 Na goru si sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, čvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. 14 Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. 15 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pođu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati. 16 Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali. 17 Poslušnost su odbili, zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik: i nisi ih ostavio! 18 Čak su načinili tele saliveno, ‘To bog je tvoj’, rekoše, ‘koji te izveo iz Egipta!’ I teško su hulili, 19 a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. 20 Dao si im svoga duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio. 21 Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo, niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. 22 I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. 23 I sinove si im umnožio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da će ući u nju i zaposjesti je. Nehemija, 9, 17		 B Poslušnost su odbili,zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja ,milosrdan i blag ,na gnjev si spor,
18 Nehemija, 9, 17 B a u milosrđu velik: i nisi ih ostavio!
19 Nehemija, 9, 19 B a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao,danju ih je putem vodio,a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili.
20 27 U ruke si ih tada predao osvajačima, koji su ih tlačili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali. 28 Ali čim bi se smirili, opet su pred tobom zlo činili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio. 29 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a čovjek živi kad ih obdržava. Leđa su izvlačili, šije ukrućivali i nisu slušali. 30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. 31 U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. 32 A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji čuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, svećenike i proroke naše, očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. Nehemija, 9, 28 B Ali čim bi se smirili, opet su pred tobom zlo činili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili.I opet su k tebi vapilii ti si ih s neba uslišio :u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio.
21 Nehemija, 9, 31 B U velikom milosrđu svojemti ih nisi uništio,ni ostavio ih nisi,
22 15U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožđe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. 16A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. 17Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo činite i skrnavite dan subotnji? 18Nisu li tako činili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreću na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveći subotu?" 19I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. 20Jednom su ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli noć izvan Jeruzalema, 21ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. 22Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu! Nehemija, 13, 22 B Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu!
23 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta.3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom.4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i porugi među svim narodima među koje si nas razasuo.5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih činih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.6Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluči se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorčinu u duši kupiti. Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore pa da odem u prostore vječne: ne odvrći lica svoga od mene." Tobija, 3, 2		 B Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta.
24 Sarina molitva
11I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrđa, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.12Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te.13Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje i da više nikada ne čujem one uvrede.14Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda." Tobija, 3, 11		 B I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrđa, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.
25 Dolazak u Raguelovu kuću
Onda uđoše u Ekbatanu i pođoše prema kući Raguelovoj. Sara im dođe u susret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuću. 2Raguel reče Edni, svojoj ženi: "Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga rođaka!" 3Raguel ih zapita: "Odakle ste, braćo?" Odgovoriše mu: "Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu." 4Kaza im on: "Poznajete li Tobita, brata našega?" Oni odgovoriše: "Poznajemo ga." 5Onda ih upita: "Je li dobro s njime?" Oni odgovoriše: "Živ je i dobro je." Tobija nadoda: "To je moj otac." 6Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih očiju i blagoslovi ga čudeći se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog čovjeka." Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. 7I žena mu Edna i kći Sara zaplakaše i primiše ih spremno. 8Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju. 9Tobija kaza Rafaelu: "Brate Azarja, govori o onome o čemu si mi pripovijedao na putu." 10Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: "Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: 11već bijah svoju kćer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noću pomriješe. Ali ti sada budi veseo." 12Tobija odgovori: "Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću." 13Zatim pozva Saru, svoju kćer; uzevši je za ruku, dade je kao zaručnicu Tobiji govoreći: "Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu." I blagoslovi ih. 14Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pečat. Potom počeše blagovati. 15Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reče joj: "Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je." 16Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kći zaplaka. 17Vidjevši suze svoje kćeri, kaza joj: "Budi hrabra, kćerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošću za tvoju bol. Budi hrabra, kćerko!" Tobija, 7, 12		 B Tobija odgovori: "Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću."
26 Dobri zaručnici spašeni
Kad su povečerali, uvedoše Tobiju k Sari. 2On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova. 4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje." 5Onda se Tobija poče moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!6Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu: od njih je proizašao ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da čovjek bude sam; načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.'7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost." 8I zajedno rekoše: "Amen, amen." 9I zaspaše oboje te noći. 10A Raguel usta i pođe da iskopa raku misleći: "Ako i on umre." 11Raguel se vrati u svoju kuću 12i kaza Edni, ženi svojoj: "Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna." 13Sluškinja otvori vrata, uđe i nađe kako oboje spavaju. 14Izađe i javi im: "Dobro je, živ je." 15Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bože, svakim blagoslovom čistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi anđeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke!16Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo čega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrđe.17Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode, podari im da zavše život u zdravlju, sa srećom i milosrđem." 18A zatim zapovjedi kućnoj čeljadi da zatrpaju raku. 19Tada priredi gozbu koja je trajala četrnaest dana. 20Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši četrnaest svadbenih dana, 21a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi ćeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti." Tobija, 8, 16		 B Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo čega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrđe.
27 Tobija, 8, 17 B Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode,
28 Tobija, 8, 17 B podari im da zavše život u zdravlju, sa srećom i milosrđem."
29 Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. 8I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. 10Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. 11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi častan ukop. 12Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu. 13Tu doživje časnu starost, časno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i očev. 14Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive. Tobija, 14, 7		 Č Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj.
30 Tobija, 14, 9 Č Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.
31 13aOvo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: 13bBudući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. 13cPošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se među nama izdvaja razboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću i ustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, 13dprokazao je da se među ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vječno prezire kraljeve odluke tako te se ne može učvrstiti zajedničko carstvo kojim inače besprijekorno upravljamo. 13eUstanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se ističe načinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima počinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može učvrstiti. 13fStoga naređujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja i milosrđa potpuno iskorijene oni koji vam budu naznačeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to četrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuće godine. 13gTako će se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduće za sva vremena naši poslovi moći odvijati postojano i nesmetano." 14Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. 15Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren. Estera, 3, 13 Č Stoga naređujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja i milosrđa potpuno iskorijene oni koji vam budu naznačeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to četrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuće godine.
32 Gorgija i Nikanor provaljuju u Judeju
38Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve. 39S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. 42Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!" 44I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.45Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara. Prva knjiga o Makabejcima, 3, 44		 B I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.
33 Šimun zauzima Gezer
43U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Načinio je kule na kotačima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga. 44Oni s kule uskočili su u mjesto. U gradu nasta velika strka. 45Građani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeću i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir: 46"Ne postupaj s nama po našoj zloći nego po svojem milosrđu!" 47Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, očistio kuće u kojima su držali idole, a zatim uđe uz pjesme i hvalospjeve. 48Uklonio je odande svaku nečistoću, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište. Prva knjiga o Makabejcima, 13, 46		 B "Ne postupaj s nama po našoj zloći nego po svojem milosrđu!"
34 Sveta vatra čudesno sačuvana
18Dvadeset i petog Kisleva svetkovat ćemo očišćenje Hrama, pa smo smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija, sagradivši Svetište i žrtvenik, prinio žrtve. 19Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni svećenici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sličnu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna. 20Poslije mnogo godina bi Božja volja da perzijski kralj pošalje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potraže potomci onih svećenika koji su je sakrili. Ti izvijestiše da nisu našli vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu. 21Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija svećenicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima. 22Tek što su to učinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadiviše. 23Dok je žrtva izgarala, svećenici su molili - svećenici i sav narod. Započinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali. 24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogući i vječni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Čuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju! 29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!" 30Svećenici pak pjevahu hvalospjeve. 31Kad je izgorjela žrtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje. 32Kad su to izvršili, liznu plamen, ali ga upi jači sjaj vatre na žrtveniku. 33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje svećenici, odvedeni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 34Kralj nato provjeri događaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište. 35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvlačio. 36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, što znači "očišćenje", ali se ono općenito zove Neftaj. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 24		 B Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri,
35 Božja promisao očituje se u progonstvu
12One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti; 15ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko riječi nastavit ćemo kazivanje. Druga knjiga o Makabejcima, 6, 16		 B Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama.
36 Mučeništvo sedmorice braće
Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru. 6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista će nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja svečano svjedoči: 'I svojim ću se slugama smilovati.'" 7Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?" 8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neću!" Zato su i njega podvrgli mučenju kao i prvog. 9Izdišući reče: "Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni." 10Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11Junački reče: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti." 12I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. 14Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!" 15Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mučiti. 16On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" Druga knjiga o Makabejcima, 7, 23		 B Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima."
37 Počeci Makabejskog ustanka
Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje rođake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuća ljudi. 2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlačen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; 3da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; 4da se spomene zločinačkog pokolja nejačadi; da osveti pogrde svoga Imena. 5Kad je Makabej stao na čelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budući da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrđe. 6Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja često tjerao u bijeg. 7Takve je navale najradije vršio pod plaštem noći. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. Druga knjiga o Makabejcima, 8, 5		 B Kad je Makabej stao na čelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budući da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrđe.
38 21Kad ih je tim riječima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na četiri odreda. 22Na čelo svakom odredu stavio je svoju braću: Šimuna, Josipa i Jonatana, i dao svakomu po tisuću i pet stotina ljudi. 23Osim toga, naredi Eleazaru da im pročita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov: "S Božjom pomoću!" stao na čelo prvog odreda i napao Nikanora. 24Budući da im je Svemogući u boju bio suborac, pobili su preko devet tisuća neprijatelja, izranili i osakatili veći dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. 25Zaplijenili su i novac onih koji su ih došli kupovati. Pošto su ih podugo tjerali, vratiše se natrag jer nisu imali vremena. 26Bilo je, naime, uoči subote, pa ih nisu dalje gonili. 27Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvaleći i slaveći Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im počeo iskazivati svoju milost. 28Poslije subote podijelili su dio plijena žrtvama progonstva, pa udovicama i siročadi, a ono što je preostalo podijelili su među sobom i među svojom djecom. 29Završivši taj posao, okupiše se na zajedničku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. Druga knjiga o Makabejcima, 8, 29 B Završivši taj posao, okupiše se na zajedničku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama.
39 Prva Lizijina vojna
Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje, 2skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad učini grčkim naseljem 3i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast. 4Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova. 5Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi. 7Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno. 8Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. 9Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. 10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba. 11Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. 12Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. Druga knjiga o Makabejcima, 11, 9		 B Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.
40 Molitve i uspjeh Židova kraj Modina
9U to se primicao kralj, premećući u glavi najokrutnije nakane kako bi Židovima napakostio još gore nego njegov otac. 10Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noću zazivlje Gospodina, da i sad kao nekoć pritekne u pomoć onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama 11te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda. 12Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjući milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti ničice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme. 13Potom je sa starješinama odlučio da ne čekaju, nego da iziđu i s Božjom pomoći riješe stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad. 14Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junački bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina. 15Davši tada svojima bojni zov: "Božja je pobjeda!", noću s najboljim poizbor momcima napade kraljev šator; pobi u taboru oko dvije tisuće ljudi, a njegovi ljudi probodoše najvećega slona i njegova upravljača u kućici. 16Ispuniše sav tabor stravom i metežom pa se pobjedonosno povukoše. 17Kad je počela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i štitio Judu. Druga knjiga o Makabejcima, 13, 12		 B Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjući milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti ničice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme.
41 O nepravdi ljudskoj i pravdi Božjoj
Job progovorii reče:2"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!3Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.6Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?7Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.8Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.9Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.11Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.12Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.15Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.22No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti. Knjiga o Jobu, 16, 13		 NB Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
42 9S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.10Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;12kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.13Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.14Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.15Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?16Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.17Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?18Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?19De naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.20Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?21Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?22Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!23Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!" Knjiga o Jobu, 37, 13 B Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
43 Zahvala za spas od smrti
2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.3Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!6Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.7U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.9Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:10"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!12Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! Psalmi, 30, 9		 B Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:
44 Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju, a koje prokune bit će zatrti.$MEM 23Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov.24Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku.$NUN 25Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.26Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov.$SAMEK 27Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.28Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja.$AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika.29Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.$PE 30Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.31Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. Psalmi, 37, 26 Č Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov.
45 Zahvala i molba
2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.3Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu.5Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.6Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.7Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš.8Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene:9Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."10Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.11Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.12A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.13Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.14Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!15Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju!16Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!17Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube.18Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni! Psalmi, 40, 12		 B A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.1
46 Ispovijed raskajana grešnika
2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom. 3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!5Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.7Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.8Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.9Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!10Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!11Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!12Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!14Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!15Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.16Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.18Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.19Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!21Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. Psalmi, 51, 3		 B po milosrđu svome,
47 Zaziv za pomoć
2Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!4Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:5 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!7Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.8Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas čuje?"9No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.10Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.11Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!12Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.13Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!15Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.16Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.17A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.18Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. Psalmi, 59, 10		 B Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
48 Psalmi, 59, 17 B A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.
49 Psalmi, 59, 18 B Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
50 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.16Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!19Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!20Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.22U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.23Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!24Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!25Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! Psalmi, 69, 17 B Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
51 2Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.33I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.34Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.37Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.38A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.39Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraća se više.40Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!41Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova42ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,43ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.45Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.46I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.47Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.48I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova.49Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. Psalmi, 78, 38 B A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
52 Molitva za mir
2Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev.3Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.4Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga.5Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama!6Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?7Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi?8Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.9Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.11Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.12Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.13Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj.14Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih. Psalmi, 85, 8		 B Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
53 Molitva u nevolji
Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog.2Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.4Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.5Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.6Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati.8Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.9Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje.10Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.11Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!12Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.15No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. Psalmi, 86, 15		 B No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
54 Bog je ljubav
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:3on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;4on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;5život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.6Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.9Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.10Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.13Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.14Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.15Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;16jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.17Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,18nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.20Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Psalmi, 103, 8		 B Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
55 S poganima miješahu se, naučiše djela njina.36Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.37Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.38Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,39 djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.40Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.41Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.42Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.43Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu45i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.46Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.47Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.48Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!" Psalmi, 106, 45 B i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome
56 Protiv podmuklih neprijatelja
Bože, diko moja, nemoj šutjeti!2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.5Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.6"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!9Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:15nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"16Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.23K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.26Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!30Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu31jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca. Psalmi, 109, 16		 B Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
57 Pohvala Božjim djelima
Aleluja! $ALEF Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim$BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.$GIMEL 2Silna su djela Jahvina,$DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube.$HE 3Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,$VAU i pravda njegova ostaje dovijeka.$ZAJIN 4Čudesima svojim spomen postavi,$HET blag je Jahve i milosrdan.$TET 5Hranu dade štovateljima svojim,$JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza.$KAF 6Silna djela svoja objavi svom narodu,$LAMED u posjed im dade zemlju pogana.$MEM 7Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,$NUN stalne su sve naredbe njegove,$SAMEK 8utvrđene za sva vremena, dovijeka,$AJIN sazdane na istini i na pravdi.$PE 9On posla spasenje svom narodu,$SADE Savez svoj postavi zauvijek:$KOF sveto je i časno ime njegovo!$REŠ 10Početak mudrosti strah Gospodnji!$ŠIN Mudro čine koji ga poštuju.$TAU Slava njegova ostaje dovijeka! Psalmi, 111, 5		 B blag je Jahve i milosrdan.
58 Pohvala pravednika
Aleluja! $ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve$BET i koji uživa u naredbama njegovim:$GIMEL 2moćno će mu biti na zemlji potomstvo,$DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.$HE 3Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,$VAU njegova pravednost ostaje dovijeka.$ZAJIN 4Čestitima sviće k'o svjetlost u tami:$HET blag, milosrdan i pravedan Jahve.$TET 5Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,$JOD koji poslove svoje obavlja pravedno.$KAF 6Dovijeka neće on posrnuti:$LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik.$MEM 7Žalosne se vijesti neće bojati,$NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu.$SAMEK 8Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,$AJIN neprijatelje svoje prezire.$PE 9On prosipa, daje sirotinji:$SADE pravednost njegova ostaje dovijeka,$KOF njegovo će se čelo slavno uzdići.$REŠ 10Ljutito će to gledati bezbožnik,$ŠIN škrgutat će zubima i venuti,$TAU propast će želja opakih. Psalmi, 112, 5		 B blag, milosrdan i pravedan Jahve.
59 Bogu slave i milosrđa
Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!2Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!3Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!4Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.5Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje6 i gleda odozgo nebo i zemlju?7Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha8da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.9Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne. Psalmi, 113, 1		 B Bogu slave i milosrđa
60 8Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim.69Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.70Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu.71Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.72Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.$JOD 73Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.74Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah.75Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.76Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom.77Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada.78Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.79Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. Psalmi, 119, 77 B Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada.
61 Pouzdanje u Boga
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:2 Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?4Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.5U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.6Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna7 nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje;8on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. Psalmi, 130, 7		 B nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje;
62 Pohvala Jahve Kralja
$ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.$BET 2Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.$GIMEL 3Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!$DALET 4Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta.$HE 5Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.$VAU 6Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju.$ZAJIN 7Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.$HET 8Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.$TET 9Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.$JOD 10Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!$KAF 11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore$LAMED 12da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga.$MEM 13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja.$NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.$SAMEK 14Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.$AJIN 15Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme.$PE 16Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.$SADE 17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.$KOF 18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.$REŠ 19On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih.$ŠIN 20Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.$TAU 21Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka. Psalmi, 145, 8		 B i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.
63 Psalmi, 145, 9 B Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.
64 Blaženstvo pravednika
A duše su pravednika u ruciBožjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.2Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;3i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.4Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.6Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.7Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici.8Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke.9Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.10A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina.11Teško onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka.12Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod! Knjiga Mudrosti, 3, 9		 B Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.
65 Prijevremena smrt pravednika
7A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir.8Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se ona mjeri brojem godina.9Već razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost.10I jer je ugađao Bogu, On ga je zavolio, i jer je živio među grešnicima, On ga je uzeo k sebi.11Uzdignut je da zloća ne bi izopačila njegov razbor ili da mu himba ne zavede duše.12Jer blještavilo opačine zasjenjuje dobro i vihor požude izopačuje dobru dušu.13Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio;14i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloće oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća; njima i ne pada na um15da milost i milosrđe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima.16A pravednik koji umire osuđuje žive bezbožnike i prijevremeno dokončana mladost produženu starost opakih.17Svjetina vidi kraj mudračev, ali ne shvaća što je Gospod s njim naumio ili zašto ga je uzeo u zaštitu.18Oni gledaju i preziru, ali će se i njima Gospod podsmijevati.19Ubrzo će oni biti trupla prezrena i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut će ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama će oni biti i spomen će im propasti. Knjiga Mudrosti, 4, 15		 B da milost i milosrđe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima.
66 Dužnost je kraljevima težiti mudrosti
Čujte, dakle, kraljevi,i urazumite se! Poučite se, vladari zemalja dalekih!2Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se hvastate silom svojih naroda!3Gospod je onaj koji vam je moć podario, i vladavina je od Svevišnjeg, koji će ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti.4Iako ste upravljači njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti se držaste zakona, niti služiste nakani Božjoj.5Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna;6maleni su oproštenja dostojni, a moćnici će biti moćno kažnjeni.7Jer Gospod Svevladar ne uzmiče ni pred kim niti se plaši kakve veličine: ta on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve,8 a istraga oštra očekuje moćnike.9Vama su dakle, vladari upravljene riječi moje da se naučite mudrosti i ne griješite.10Jer oni koji sveto čuvaju svetinje sami se posvećuju, i koji su u tom poučeni nalaze obranu.11Žudite stoga za riječima mojim, čeznite za njima: one će vas poučiti. Knjiga Mudrosti, 6, 5		 NB Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna;
67 Molitva za mudrost
Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir2i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom da vlada nad stvorovima tvojim3i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravičnom:4daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me između djece svoje.5Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone.6Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio. Knjiga Mudrosti, 9, 1		 B Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir
68 Pouka popustljivosti božanske
19A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.20Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane -21kako li si brižno sudio sinove svoje, čijim si ocima dao divna obećanja i prisegama i savezima!22Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno. Knjiga Mudrosti, 12, 22		 B Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno.
69 Poniznost
17Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.18Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda.19Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju.20Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih.21Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga.22Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim.23Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski.24Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. Knjiga Sirahova, 3, 19		 B Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju.
70 Milosrđe prema siromasima
30Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha.31Tko dobročinstva uzvraća misli na budućnost, i u času svojeg pada naći će potporu. Knjiga Sirahova, 3, 30		 B Milosrđe prema siromasima
71 Knjiga Sirahova, 3, 30 B Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha.
72 Knjiga Sirahova, 5, 6 B Ne reci: "Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi moje mnoge grijehe!"
73 Knjiga Sirahova, 5, 6 B jer je s njime milosrđe i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova.
74 Knjiga Sirahova, 13, 12 NČ Nemilosrdan je čovjek preslobodan u riječima, taj te neće poštedjeti ni udaraca ni okova.
75 Zator bezbožnika
Ne želi mnoštva nevrijednedjece i ne raduj se bezbožnim sinovima.2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.3Ne računaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuću i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.4Jer jedan razborit čovjek napuči grad, a rod zlikovaca razori ga.5Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje.6U zboru grešničkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć.8Nije poštedio sugrađana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.9Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.10Ni šest stotina tisuća pješaka, koji propadoše zbog tvrdoće srca svojeg.11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.12Kao što mu je milosrđe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.13Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.14Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim. 1 Knjiga Sirahova, 16, 11		 B Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.
76 Knjiga Sirahova, 16, 12 B Kao što mu je milosrđe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.
77 Poziv na pokoru
25Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati.26Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin.27Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti?28Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina.29O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!30Ljudi ne mogu sve, jer sin čovjekov nije besmrtan.31Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloću.32Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo. Knjiga Sirahova, 17, 29		 B O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!
78 Ništavnost čovjekova
8Što je čovjek? Ili čemu služi? Što je njegovo dobro, a što njegovo zlo?9Trajnost života njegova? Sto godina vrlo je dugo.10A prema vječnosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska.11Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosrđem.12On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umnožio praštanje svoje.13Sućut je čovjekova za bližnjega njegova, a sućut je Gospodnja za sve živo: Gospod ih kori, odgaja i poučava te vraća kao pastir stado svoje.14On je milostiv onima koji se stege drže i koji su revni u naredbama njegovim. Knjiga Sirahova, 18, 11		 B Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosrđem.
79 Gospodine, Oče i vladaru životamoga, ne prepusti me ćudi njihovoj, ne dopusti da propadnem zbog njih.2Tko će biti bič mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem, nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,3da ne uzobiluju pogreške moje i ne namnože se moji grijesi; da ne padnem naočigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?4Gospode, Oče i Bože života moga, ne daj mi oči ohole,5odvrati požudu od mene,6 ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim željama. Knjiga Sirahova, 23, 2 NB Tko će biti bič mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem, nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,
80 Knjiga Sirahova, 27, 1 NČ Radi probitka mnogi griješe,i tko traži bogatstvo biva nemilosrdan.
81 Knjiga Sirahova, 28, 4 NČ Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe?
82 Posudba
Milosrđe čini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi.2Uzajmljuj bližnjemu kad je u potrebi i opet vraćaj bližnjemu u pravo vrijeme.3Čvrsto drži svoju riječ i budi mu vjeran, pa ćeš u svako vrijeme dobiti što ti treba.4Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.5Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega, ali na dan naplate on odgađa rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena.6Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vraća on kletvama i svađama, umjesto čašću uzvraća prezirom.7Mnogi se stoga, ne zbog zloće, ustežu davati zajam: boje se da ne budu nezasluženo opljačkani. Knjiga Sirahova, 29, 1		 Č Milosrđe čini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi.
83 Knjiga Sirahova, 37, 11 Č Ne svjetuj se sa ženom o njezinoj suparnici, niti s kukavicom o ratu, niti s trgovcem o trgovini, niti s kupcem o prodaji, niti sa zavidnikom o zahvalnosti, niti sa samoživcem o milosrđu, niti s lijenčinom o bilo kakvu poslu, niti s prolaznim najamnikom o svršetku posla, niti s lijenim slugom o veliku radu: ne oslanjaj se na njih ni za kakav savjet.
84 Različite izreke
12Svako mito i nepravda propadaju, a poštenje traje dovijeka.13Blago nepravedničko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena.14Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grešnici srljaju u svoju propast.15Izdanak bezbožnički ne tjera mladice, jer nečisto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje.16Trska što raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave.17A milost je kao perivoj blagoslova i milosrđe traje dovijeka. Knjiga Sirahova, 40, 17		 B A milost je kao perivoj blagoslova i milosrđe traje dovijeka.
85 Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;15pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.18A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,19dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.20Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom.21I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg. Knjiga Sirahova, 50, 19 B dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.
86 Himna zahvalnica
Slavit ću te, Gospodaru, Kralju,i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem,2jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoćnik moj.3Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,4od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio,5iz duboke utrobe Podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi,6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja.7Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud.8Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih.9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: "Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. - Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati."11I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće.12I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje. Knjiga Sirahova, 51, 3		 B Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,
87 Knjiga Sirahova, 51, 8 B Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih.
88 Otvorih svoja usta i rekoh: "Kupujte je bez novaca,26podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i čovjek odan nalazi je.27Pogledajte očima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao.28Kupujte pouku velikom svotom novca, njome ćete steći mnogo zlata.29Nek' se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.30Učinite djelo svoje prije određena vremena: u svoje vrijeme dat će vam on vašu plaću." Mudrost Isusa, sina Sirahova. Knjiga Sirahova, 51, 29 B Nek' se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.
89 Slavni povratak
7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,9da kažeš zasužnjenima: 'Iziđite!' a onima koji su u tami: 'Dođite na svjetlo!' Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima.10Neće više gladovat' i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode.11Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti."12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.13Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.14Sion reče: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."15"Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.16Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.17Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.18Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - riječ je Jahvina - "svima ćeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima ćeš se k'o nevjesta ukrasiti! Izaija, 49, 13		 B Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
90 Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje će se spotaći, oci i djeca zajedno, poginut će susjed zajedno s prijateljem."22Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje:23u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska.24Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju.25Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer mačevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. Jeremija, 6, 23 NČ u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska.
91 Razbijeni vinski vrčevi
12Reci tom narodu: "Svaki se vrč puni vinom." A oni će ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?" 13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja." Jeremija, 13, 14		 NB bez milosrđa
92 Odgovor izaslanicima Sidkijinim
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama." 3Jeremija im reče: "Ovako recite Sidkiji: 4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 5I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. 7Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.' 8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. 10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'" Jeremija, 21, 7		 NČ bez milosrđa
93 Narod sa sjevera i lav s Jordana
41Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje.42U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buči poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri babilonska.43Kralj babilonski ču vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju.44"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Al' ja ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?"45Zato, čujte što je Jahve naumio da učini Babilonu, čujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on će odvući; i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima.46Na glas da je pao Babilon zemlja će se potresti: razlijegat će se vapaj među narodima. Jeremija, 50, 42		 NČ U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buči poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri babilonska.
94 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Tužaljke, 3, 22 B Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
95 Skini, Jeruzaleme, haljinutugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,2ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga;3jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom 4i zasvagda ti hoće dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'.5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć' se što ih se spomenuo Bog.6Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.8A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi;9jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću." Baruh, 5, 9 B jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću."
96 Kazna
Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" 2I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. 3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 4te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" 5A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 6Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. 7I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom. 8Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" 9Reče mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' 10I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!" 11I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Učinih kako si mi zapovjedio!" Ezekiel, 9, 5		 NČ A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja.
97 Danielu objavljen san
17Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, 18da mole milosrđe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 19I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. 20Daniel prihvati riječ i reče: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila.21On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.22On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.23Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." Daniel, 2, 18		 B da mole milosrđe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.
98 Uvod u kraljevo pismo
Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! 32 Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, 32 Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog svevišnji. 33 te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. 33 Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo – kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja! 34 O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, 35 ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, 36 kojima si obećao umnožit’ potomstvokao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. Daniel, 3, 35		 B ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,
99 Daniel, 3, 39 B  i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
100 Daniel tumači san
16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 20A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim' - 21ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju:22Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće.23A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. 24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća." Daniel, 4, 24		 Č Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća."
101 Poziv na pokoru
12"Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'."13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.14Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu!15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani,16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.17Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?" Joel, 2, 13		 B Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.
102 Prorokov gnjev i Božji odgovor
Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. 3Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." 4Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?" 5Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. 6A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. 7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. 8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." 9Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." 10Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. 11A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!" Jona, 4, 2		 B I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan,
103 Jona, 4, 2 B spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.
104 Jahve sudi svom narodu
Čujte, dakle, riječ koju govoriJahve: "Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas!"2Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, čujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom:3"Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi.4Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuće ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.5Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina."6"S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine?7Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?"8"Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." Mihej, 6, 8		 Č "Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi."
105 Prvo viđenje: Konjanici
7Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 8Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli. 9Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: "Ja ću ti pokazati koji su." 10Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju." 11Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje." 12Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?" 13A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. 14I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.' 16Zato ovako govori Jahve: 'Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.' 17I ovo poruči: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'" Zaharija, 1, 16		 B Zato ovako govori Jahve: 'Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.'
106 Podsjećanje na prošlost
4Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i svećenicima: 5'Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite? 6A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? 7Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?'" 8Riječ Jahvina dođe Zahariji: 9"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' 11Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; 12otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - riječ je Jahve nad Vojskama. 14I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!" Zaharija, 7, 9		 B Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
107 Blaženstva
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati: 3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! 5Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! 6Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! 7Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! 8Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! 9Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! 10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" Evanđelje po Mateju, 5, 7		 Č Blago milosrdnima:
108 Evanđelje po Mateju, 5, 7 B oni će zadobiti milosrđe!
109 Poziv Mateja
9Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. 10Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 11Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" 12A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 13Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." Evanđelje po Mateju, 9, 13		 Č Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
110 Trganje klasja u subotu
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom." 3On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? 5Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin Čovječji gospodar je subote!" Evanđelje po Mateju, 12, 7		 Č I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive.
111 "Jao vama pismoznanci i farizeji!"
13"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli." 14 15"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." 16"Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' 17Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? 18Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' 19Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? 20Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 21I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. 22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi." 23"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. 24Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!" 25"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. 26Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista." 27 Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. 28Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." 29"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 30te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' 31Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. 32Dopunite samo mjeru otaca svojih!" Evanđelje po Mateju, 23, 23		 Č "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.
112 Hvalospjev Zaharijin
68"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 76A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine 79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." Evanđelje po Luki, 1, 78		 B darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
113 Ljubav prema neprijateljima
27"Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, 28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." 29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 30Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." 31"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." 32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." 35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." 36"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." Evanđelje po Luki, 6, 36		 Č "Budite milosrdni
114 Evanđelje po Luki, 6, 36 B kao što je Otac vaš milosrdan."
115 Milosrđe i dobrohotnost
37"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. 38Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti." 39A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? 40Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj." 41"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 42Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu." Evanđelje po Luki, 6, 37		 Č Milosrđe i dobrohotnost
116 Milosrdni Samarijanac
29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!" Evanđelje po Luki, 10, 29		 Č Milosrdni Samarijanac
117 Evanđelje po Luki, 10, 37 Č On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"
118 Tri prispodobe o milosrđu
Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." Evanđelje po Luki, 15, 1		 Č Tri prispodobe o milosrđu
119 Nad poganima
18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. 24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Poslanica Rimljanima, 1, 31		 NČ nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.
120 Bog nije nepravedan prema Izraelu
14Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 16Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. 19Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" 21Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 22A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? Poslanica Rimljanima, 9, 23		 B da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
121 Teologija povijesti
30Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe 31tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. 32Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. Poslanica Rimljanima, 11, 30		 B Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe
122 Poslanica Rimljanima, 11, 31 B tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni
123 Poslanica Rimljanima, 11, 31 B da i oni sada zadobiju milosrđe.
124 Hvalospjev mudrom milosrđu Božjemu
33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! 34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? 35Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? 36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. Poslanica Rimljanima, 11, 33		 B Hvalospjev mudrom milosrđu Božjemu
125 Duhovno bogoslužje
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. 2Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. Poslanica Rimljanima, 12, 1		 B Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje.
126 Ponizna ljubav u zajednici
3Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; 8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! 9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! 14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 16Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! 19Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. 20Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. Poslanica Rimljanima, 12, 8		 Č je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan!
127 Poziv na jedinstvo
7Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.10I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom.11I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!12Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.13A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. Poslanica Rimljanima, 15, 9		 B a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano:
128 25O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. 27Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 28Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. Prva poslanica Korinćanima, 7, 25 B O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.
129 Naslov, pozdrav i zahvalnica
Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 2Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! 4On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. 5Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. 6Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. 8Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. 11A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. Druga poslanica Korinćanima, 1, 3		 B Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!
130 Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. Druga poslanica Korinćanima, 4, 1 B Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.
131 VLASTORUČNI ZAKLJUČAK
11Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 12Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen Poslanica Galaćanima, 6, 16		 B A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe!
132 2. SPASITELJSKI NAUM BOŽJI OSTVAREN U NAMA
I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 2u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. 3Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. 4Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - 6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. Poslanica Efežanima, 2, 4		 B Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,
133 Novi život u Kristu
17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: 18zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. 20Vi pak ne naučiste tako Krista, 21ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 25Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 27i ne dajite mjesta đavlu. 28Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 29Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Poslanica Efežanima, 4, 32		 B Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.
134 Velikodušnost novog života
5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 6Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. 8Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! 9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist. 12Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 13te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 14A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. 15I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! 16Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Poslanica Kološanima, 3, 12		 B Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost
135 NASLOV I POZDRAV
Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše, 2Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega! Prva poslanica Timoteju, 1, 2		 B Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!
136 NASLOV I POZDRAV
Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu, 2Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. Druga poslanica Timoteju, 1, 2		 B Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega.
137 Milosti koje je Timotej primio (2 Tim 1,6)
6Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, 10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. 13Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 15Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, među njima i Figel i Hermogen. 16Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, 17nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. 18Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš. Druga poslanica Timoteju, 1, 16		 B Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova,
138 Druga poslanica Timoteju, 1, 18 B Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.
139 Temelj dužnosti vjernika
4Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, 5on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom 6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, 7da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. Poslanica Titu, 3, 5		 B on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom
140 3. PROSLAVLJENI BRAT LJUDI
5Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. 6Netko negdje posvjedoči: Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš. 7Ti ga tek za malo učini manjim od anđela, slavom i časti njega ovjenča, 8njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 9ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, 12kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 13I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Poslanica Hebrejima, 2, 17		 B Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.
141 II. ISUS VELIKI SVEĆENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN
A. ISUS JE VJERAN-OVJEROVLJEN
1. VJERNIJI OD MOJSIJA
Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: 2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. 3Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. 4Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, 6ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade. Poslanica Hebrejima, 3, 1		 B II. ISUS VELIKI SVEĆENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN
142 B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
15Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Heb 5. Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - 10proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima, 4, 15		 B B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
143 Poslanica Hebrejima, 4, 16 B Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
144 Strašni izgledi grešnika
26Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Poslanica Hebrejima, 10, 28		 Č Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.
145 Nepristranost
Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! 2Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći 3i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!", 4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? 5Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? 6A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? 7Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? 8Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; 9ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. 10Ta tko sav Zakon uščuva,a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 11Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. 12Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. 13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom. Jakovljeva poslanica, 2, 13		 NB Jer nemilosrdan je sud onomu
146 Jakovljeva poslanica, 2, 13 NČ tko ne čini milosrđa;
147 Jakovljeva poslanica, 2, 13 Č a milosrđe likuje nad sudom.
148 Prava i lažna mudrost
13Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. 14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! 15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska,đavolska. 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije čista je,zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. Jakovljeva poslanica, 3, 17		 B puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
149 Životna nada
3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, 4za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 5vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti. Prva Petrova poslanica, 1, 3		 B Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,
150 Prema subraći
8Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! 9Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! 10Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih; 11zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide: 12jer oči Gospodnje gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca. 13Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? 14Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! 15Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, 16ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. 17Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Prva Petrova poslanica, 3, 8		 Č Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni!
151 Pozdrav
Starješina izabranoj Gospođi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu - 2radi Istine koja ostaje u nama i bit će s nama dovijeka. 3Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi! Druga Ivanova poslanica, 1, 3		 B Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi!
152 Poticaji vjernima
20A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, 21uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. 22I jedne, svadljivce, karajte, 23druge spasavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. 24Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - 25jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen. Poslanica Jude apostola, 1, 21		 B uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život.

Samilost

Riječ Samilost, samilostan.. pojavljuje se 14 puta u Biblijskim tekstovima.
 - 12 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 2 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 1 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi proroka Jeremije : 4 puta

Pregled oznaka po čitanjima u tabeli :
B - Bog iskazuje samilost : 8 puta
Č - čovjek iskazuje samilost : 3 puta
NB - izostanak samilosti kod Boga : 1 puta
NČ - izostanak samilosti kod čovjeka : 2 puta
SZ Povjesne knjige 1
Mudrosne knjige 2
Proroci 9
NZ Evanđelja 1
Poslanice 1

Ukupno : 14

PREGLED PO ČITANJIMA - "Samilost"
1 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu:ali se oni uzjoguniše,nepokorni tvojim zapovijedima;griješili su protiv naredaba tvojih,a čovjek živi kad ih obdržava.Leđa su izvlačili,šije ukrućivali i nisu slušali.30Mnogo si godina bio strpljiv s njimai svojim si ih Duhom opominjaopo službi svojih proroka;no nisu slušali.Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih.31U velikom milosrđu svojemti ih nisi uništio,ni ostavio ih nisi,jer si ti Bog milostivi pun samilosti.32A sada, o Bože naš,veliki Bože, jaki i strašni,koji čuvaš Savez i dobrohotnost,neka ne bude pred licem tvojimneznatna sva ova nevoljakoja je snašla nas,kraljeve naše i knezove,svećenike i proroke naše,očeve naše i sav narod tvojod vremena asirskih kraljeva pa do danas.33Ti si pravedanu svemu što nas je snašlo,jer si ti pokazao vjernost,a mi zloću svoju.34Kraljevi naši i knezovi,svećenici i oci našinisu vršili Zakona tvoga,nisu osluškivali naredaba tvojih i opomenakoje si im davao.35Premda su bili u svom kraljevstvu,u velikim dobrima koja si im činio,u prostranoj i plodnoj zemljikoju si im dao,oni ti nisu služilii od svojih zlih djela nisu se odvraćali.36Mi smo danas, evo, robovii u zemlji koju si bio dao ocima našimda uživaju njene plodove i njena dobra,evo u njoj mi robujemo.37Njeni obilni prihodi idu kraljevimakoje si nam postavio zbog grijeha naših,i gospodare oni po volji svojojtjelesima našim i stokom našom.Ah, u velikoj smo nevolji! Nehemija, 9, 31 B pun samilosti.
2 Protiv podmuklih neprijatelja
Bože, diko moja, nemoj šutjeti! 2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, 3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. 4 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. 5 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. 6 »Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek’ mu stane zdesna! 7 Kad mu se bude sudilo, nek’ bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! 8 Dani njegovi nek’ budu malòbrojni, njegovu službu nek’ dobije drugi! 9 Djeca njegova nek’ postanu siročad, a njegova žena udovica! 10 Nek’ mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek’ budu bačena iz opustjelih domova! 11 Nek’ mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek’ razgrabe plod muke njegove! 12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! 13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! Psalmi, 109, 12		 Č Nitko ne imao prema njemu samilosti,
3 Mudre izreke, 21, 10 Č Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega.
4 7Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.8Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.9Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.10Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio.11Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Izaija, 63, 7 B Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.
5 Izaija, 63, 9 B Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.
6 Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno;13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali?14Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,16 jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek.17Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Izaija, 63, 15 B Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
7 Razbijeni vinski vrčevi
12Reci tom narodu: "Svaki se vrč puni vinom." A oni će ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?" 13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja." Jeremija, 13, 14		 NB I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti,
8 Prorokov život kao znamen
I dođe mi riječ Jahvina i reče: 2"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu. 3Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: 4Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 5Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost. 6Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 7Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. 8Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se." 9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice. 10A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrećom; u čemu je zločinstvo naše i u čemu su grijesi naši što ih počinismo protiv Jahve, Boga našega?' - 11onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - riječ je Jahvina - i trčaše za tuđim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. 12A vi još gore učiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošću zloga srca svoga, a mene ne sluša. 13Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!'" Jeremija, 16, 5		 B Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost.
9 Odgovor izaslanicima Sidkijinim
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama." 3Jeremija im reče: "Ovako recite Sidkiji: 4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 5I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. 7Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.' 8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. 10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'" Jeremija, 21, 7		 NČ Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti,
10 Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.19Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"20"Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti" - riječ je Jahvina.21"Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!22Dokle ćeš još oklijevati, kćeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena će okružiti Muža." Jeremija, 31, 20 B Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti" - riječ je Jahvina.
11 Neizbježna propast
12Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.13Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!14Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju!15Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. Hošea, 13, 14		 B Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju!
12 Amos, 1, 11 NČ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Edoma, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer gonjaše brata mačem prigušujuć' samilost svoju, jer gnjev svoj potpirivaše jednako, jer poticaše bijes svoj,
13 Padavičar
14Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. 15Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. 16A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" 17Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. 18Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." 19On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" 20I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! 22A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" 23Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" 24Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" 25Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" 26Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 27No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. 28Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" 29Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." Evanđelje po Marku 9,22		 B A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"
14 Poslanica Filipljanima 2,1 Č Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

Milostivo

Riječ Milostiv, milostovo, umilostiviti.. pojavljuje se 70 puta u Biblijskim tekstovima.
 - 66 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 4 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 1 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Psalmima : 14 puta

Pregled oznaka po čitanjima u tabeli :
B - Bog je milostiv : 59 puta
Č - čovjek je milostiv : 10 puta
NB - izostanak milosti kod Boga : 1 puta

SZ Petoknjižje 10
Povjesne knjige 19
Mudrosne knjige 27
Proroci 10
NZ Evanđelja 1
Poslanice 3

Ukupno : 70

PREGLED PO ČITANJIMA - "Milostiv, milostovo, umilostiviti..."
1 Kajin i Abel
Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. 9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" 10Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" 13A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti." 15A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. Knjiga Postanka, 4, 4		 B A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
2 18Ode on k ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" 19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." 20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." 21Potom Izak reče Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." 22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." 23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 24upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." 25Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 26Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 27Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.29Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" Knjiga Postanka, 27, 20 B Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."
3 26Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 27Upita ih on za zdravlje te će dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?" 28"Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. 29Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" 30Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. 31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: "Poslužite ručak!" 32Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. 33I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. 34I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. Knjiga Postanka, 43, 29 B Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"
4 Ćudoredni zakoni
15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. 16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. 17Ne dopuštaj da vračarica živi! 18Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću. 19Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. 20Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 21Ne cvilite udovice i siročeta! 22Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. 23Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. 24Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! 25Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. 26Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv! 27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda. 28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova. 29Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! 30Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite paščadi!" Knjiga Izlaska, 22, 26		 B Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!
5 Porez
11Nadalje Jahve reče Mojsiju: 12"Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novačenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snađe zbog novačenja. 13Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi. 14Tko god potpada pod novačenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi. 15Bogataš neka ne plaća više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. 16Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv." Knjiga Izlaska, 30, 16		 B Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv."
6 Slava Jahvina
18"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. 19"Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. 20A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. 21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na pećinu! 22Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. 23Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti." Knjiga Izlaska, 33, 19		 B Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv
7 Knjiga Izlaska, 33, 19 B kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem.
8 Bogojavljenje
5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" 6Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, 7iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." 8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 9Onda reče: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!" Knjiga Izlaska, 34, 6		 B Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću,
9 Svećenički blagoslov
22Jahve reče Mojsiju: 23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:24Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva!25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati." Knjiga Brojeva, 6, 25		 B Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!
10 O ocu svome i majci reče on: Nisam ih vidio! Braće svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvrće, jer tvoju riječ on je vršio i tvojega se držao Saveza.10On uči Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.11O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu. 12O Benjaminu reče: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda počiva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, između njegovih prebiva bregova. 13O Josipu reče: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije!1 Ponovljeni zakon, 33, 11 B O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu.
11 Naseljenje Josipova doma
22Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima. 23I pleme Josipovo uze izviđati Betel. Grad se nekoć zvao Luz. 24Uhode opaziše čovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa ćemo ti biti milostivi." 25On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše mačem, a onoga čovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode. 26Čovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas. Knjiga o Sucima, 1, 24		 Č Uhode opaziše čovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa ćemo ti biti milostivi."
12 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. 2Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. 3Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. 4Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. 5Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža. 6Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. 7Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. 8Noemi tada reče svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. 9Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plač. 10I rekoše joj: "Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu." 11Ali im reče Noemi: "Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? 12Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove' - 13zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me." 14One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. 15Noemi joj reče: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!" 16A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. 17Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe." 18Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati. 19Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene. 20A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! 21Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?" 22Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma. Knjiga o Ruti, 1, 8 B Noemi tada reče svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.
13 10Ona tada pade ničice, pokloni se do zemlje i reče: "Čime sam stekla toliku milost u očima tvojim da mi posvećuješ pažnju kad sam tuđinka?" 11Boaz joj odgovori: "Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala. 12Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!" 13Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja." 14Kad bijaše vrijeme ručku, Boaz joj reče: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoči svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteče. 15Kad je ustala da pabirči dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I među snopljem neka ona pabirči, a vi joj nemojte zanovijetati. 16Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kupi i nemojte je koriti!" 17I tako je pabirčila sve do večeri, pa onda ovrše ono što je napabirčila: bijaše otprilike jedna efa ječma. 18Uze ona svoje i dođe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirčila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila. 19Svekrva je upita: "Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reče: "Čovjek u koga sam danas radila zove se Boaz." 20Tada će Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraćuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je čovjek naš rod; jedan od naših skrbnika." 21Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Još mi reče: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'" 22Noemi nato reče Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kćeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi." 23I tako se držala poslenika Boazovih i pabirčila dokle ne požeše i ječam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje Knjiga o Ruti, 2, 13 Č Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja."
14 Gradnja žrtvenika
18Istoga dana dođe Gad k Davidu i reče mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" 19I ode David po Gadovoj riječi, kako mu je zapovjedio Jahve. 20Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziđe i pokloni se kralju licem do zemlje. 21Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." 22Arauna reče Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim očima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! 23Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reče Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" 24Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoću da kupim od tebe i da platim; neću prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. 25Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu. Druga knjiga o Samuelu, 24, 23		 B Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reče Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!"
15 Dopune
41Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 42jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, 43usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, 45usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. 46Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. Prva knjiga o Kraljevima, 8, 50		 Č učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu,
16 Osuda žrtvenika u Betelu
A neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. 2I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: 'Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!'" 3U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik će se raspuknuti i prosut će se pepeo što je na njemu." 4Kada je kralj čuo što je čovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reče: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. 5Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po naredbi Jahvinoj. 6Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. 7Kralj onda reče čovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kući da se okrijepiš. I dat ću ti dar." 8Ali čovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, 9jer mi je ovako zapovjeđeno riječju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.'" 10I otišao je drugim putem, nije se vraćao putem kojim je došao u Betel. Prva knjiga o Kraljevima, 13, 6		 B Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi."
17 Prva knjiga o Kraljevima, 13, 6 B Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.
18 Druga knjiga o Kraljevima, 20, 3 B Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač.
19 6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 9 B Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu."
20 15Sabrao sam ih kod rijeke koja teče prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i svećenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita. 16Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama i učitelje Jojariba i Elnatana 17i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta riječi koje će reći Idonu i njegovoj braći koja su se nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga našega. 18Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna čovjeka između sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braćom - njih osamnaest. 19Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset. 20A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni. Ezra, 8, 18 B Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna čovjeka između sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braćom - njih osamnaest.
21 U velikom milosrđu svojemti ih nisi uništio,ni ostavio ih nisi,jer si ti Bog milostivi pun samilosti.32A sada, o Bože naš,veliki Bože, jaki i strašni,koji čuvaš Savez i dobrohotnost,neka ne bude pred licem tvojimneznatna sva ova nevoljakoja je snašla nas,kraljeve naše i knezove,svećenike i proroke naše,očeve naše i sav narod tvojod vremena asirskih kraljeva pa do danas.33Ti si pravedanu svemu što nas je snašlo,jer si ti pokazao vjernost,a mi zloću svoju.34Kraljevi naši i knezovi,svećenici i oci našinisu vršili Zakona tvoga,nisu osluškivali naredaba tvojih i opomenakoje si im davao.35Premda su bili u svom kraljevstvu,u velikim dobrima koja si im činio,u prostranoj i plodnoj zemljikoju si im dao,oni ti nisu služilii od svojih zlih djela nisu se odvraćali.36Mi smo danas, evo, robovii u zemlji koju si bio dao ocima našimda uživaju njene plodove i njena dobra,evo u njoj mi robujemo.37Njeni obilni prihodi idu kraljevimakoje si nam postavio zbog grijeha naših,i gospodare oni po volji svojojtjelesima našim i stokom našom.Ah, u velikoj smo nevolji! Nehemija, 9, 31 B U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio,ni ostavio ih nisi,jer si ti Bog milostivi pun samilosti.
22 Anđeo Tobiji namjenjuje Saru
7Mladić potom upita anđela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?" 8A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti. 9A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi." 10Kad bijahu blizu Ekbatane, 11anđeo reče mladiću: "Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. 12Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." 14Onda mladić kaza anđelu: "Brate Azarja, čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi: 15jedinac sam u oca; bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povučem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani." 16Anđeo mu reče: "Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. 17Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti. 18Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda." Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu. Tobija, 6, 18		 B Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda." Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.
23 Molitva i pokora
9Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: 10oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaćenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. 11Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: 12opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. 13Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. 14Veliki svećenik Joakim, svećenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov. Judita, 4, 15		 B posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.
24 14Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priđoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare. 15Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. 16Dozvaše gradske starješine, ali dođoše na zbor i svi mladići i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim. 17Ahior ih izvijesti o svemu što je rečeno na Holofernovu vijećanju: što je sam kazao vođama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova. 18Tada narod pade ničice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi: 19"Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posvećenih!" 20Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga. 21Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noć dozivahu u pomoć Boga Izraelova. Judita, 6, 19 B "Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posvećenih!"
25 Juditin hvalospjev
Judita zapjeva:"Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u čast, veličajte i zazivajte Ime njegovo!2Jer Gospod Bog što dokončava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.3Asur siđe s planina sjevernih, dođe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrči, konji njihovi bregove prekriše.4Kaza da će kraj moj zapaliti, moje mladiće mačem isjeći, o tlo razmrskati moju dojenčad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.5Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!6Nisu im mladići silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kći Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!7Ona svuče udovičke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašću mirisnom,8 na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opčini.9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, mač mu kroza šiju prođe.10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.11Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoćni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše!12Djevojčica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše.13Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!14Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reče, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.15Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ćeš i tada milostiv biti. Judita, 16, 15		 B Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ćeš i tada milostiv biti.
26 Mordokajeva molitva
<17a>I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza: <17b>"Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! <17c>Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! <17d>Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. <17e>To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti. <17f>Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvoja baština. <17g>Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! <17h>Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" <17i>I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim. Estera, 4, 17		 B Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!"
27 Prvi odnosi između Demetrija i Jonatana
20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrđu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrđu. 22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Čim je to čuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije dođe u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. 24Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25Neki su ga odmetnici optuživali, 26ali je kralj učinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje. 28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata. 29Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: Prva knjiga o Makabejcima, 11, 24		 Č Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.
28 24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogući i vječni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Čuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju! 29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!" Druga knjiga o Makabejcima, 1, 27 B Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog!
29 Juda se tuče s Timotejem, zauzima Gezer
24Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih četa, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleći da će je oružjem osvojiti. 25Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet. 26Padnuvši ničice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon. 27Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilično se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem. 28Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo. 29Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na čelo Židovima. 30U isto vrijeme uzeše Makabeja među se da ga štite svojim oružjem i čuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najvećem neredu. 31Bi tada pobijeno dvadeset tisuća i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika. 32Timotej pobježe u vrlo utvrđeno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja. 33Makabej i njegovi srčano su ga opsjedali četiri dana. 34Uzdajući se u čvrstoću mjesta, oni koji bijahu ondje užasno su psovali i sipali bestidnosti. 35Kad je peti dan počelo svitati, dvadeset mladića iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid muški hrabro i u divljem žaru pobi svakoga na koga naiđe. 36Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Zažegli su kule i, raspirivši lomače, žive sažgali one bogohulnike. Drugi razbiše vrata, pustiše unutra ostalu vojsku i zaposjedoše grad. 37Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zaklaše zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom. 38Pošto obaviše posao, počeše himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu. Druga knjiga o Makabejcima, 10, 26		 B Padnuvši ničice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon.
30 Molitva nedužnog
Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.2Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce.3Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim.4S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima.5Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim.6U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,7da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.8O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje.9Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima;10na rukama je njihovim zločin, a desnica im puna mita.11A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.12Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat ću Jahvu. Psalmi, 26, 11		 B A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.
31 U Božjoj blizini nema straha
Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.3Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.6I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati.7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!8Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!10Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.11Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.12Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.13Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.14U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! Psalmi, 27, 7		 B Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!
32 Prividna sreća bezbožnika
2Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje,3vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!4Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.5K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.6Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica7koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?8Ta nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:9životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti10tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.11Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.12Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.13Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.16A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.17Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:18kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići.19Ako se u životu držao sretnim - "Govorit će se da ti je dobro bilo!" -20i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće.21Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. Psalmi, 49, 16		 B A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.
33 Ispovijed raskajana grešnika
2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom. 3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!5Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.7Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.8Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.9Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!10Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!11Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!12Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!14Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!15Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.16Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.18Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.19Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!21Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. Psalmi, 51, 20		 B U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!
34 Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću
2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.3U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.4Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.5Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.6Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;7razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:8"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."12Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.14Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?15Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.16Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.17Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.18Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. Psalmi, 77, 8		 B Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
35 Molitva u nevolji
Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog.2Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.4Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.5Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.6Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati.8Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.9Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje.10Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.11Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!12Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.15No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. Psalmi, 86, 17		 B Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.
36 Krhkost čovjekova
Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"4Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.5Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:6jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.8Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš? milostiv budi slugama svojim!14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije. Psalmi, 90, 13		 B Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš? milostiv budi slugama svojim!
37 Jahve - sveti i pravedni Kralj
Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi;sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!2Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode.3Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto!4Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.5Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto.6Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša.7Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade.8Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.9Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš. Psalmi, 99, 8		 B Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.
38 Bog je ljubav
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:3on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;4on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;5život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.6Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.9Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.10Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.13Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.14Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.15Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;16jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.17Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,18nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.20Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Psalmi, 103, 8		 B Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv
39 Pohvala pravednika
Aleluja! $ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve$BET i koji uživa u naredbama njegovim:$GIMEL 2moćno će mu biti na zemlji potomstvo,$DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.$HE 3Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,$VAU njegova pravednost ostaje dovijeka.$ZAJIN 4Čestitima sviće k'o svjetlost u tami:$HET blag, milosrdan i pravedan Jahve.$TET 5Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,$JOD koji poslove svoje obavlja pravedno.$KAF 6Dovijeka neće on posrnuti:$LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik.$MEM 7Žalosne se vijesti neće bojati,$NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu.$SAMEK 8Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,$AJIN neprijatelje svoje prezire.$PE 9On prosipa, daje sirotinji:$SADE pravednost njegova ostaje dovijeka,$KOF njegovo će se čelo slavno uzdići.$REŠ 10Ljutito će to gledati bezbožnik,$ŠIN škrgutat će zubima i venuti,$TAU propast će želja opakih. Psalmi, 112, 5		 Č Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,$JOD koji poslove svoje obavlja pravedno.$KAF 6Dovijeka neće on posrnuti:$LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik.$MEM
40 Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje.8Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada!$BET 9Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.10Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.11U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.12Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima.13Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih.14Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu.15Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'.16Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'.$GIMEL 17Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.18Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! Psalmi, 119, 17 B milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.
41 Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj.127Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.128Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi.$PE 129Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja.130Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.131Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim.132Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.133Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome.134Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.135Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim!136Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.$SADE 137Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.138Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma Psalmi, 119, 132 B Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.
42 Hvalbena pjesma
Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine2koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega!3Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko!4Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.5Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.6Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.7Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.8On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako.9On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih.10On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne:11Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska.12I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom.13Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena.14Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.15Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:16usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;17uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim.18Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.19Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!20Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!21Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu! Psalmi, 135, 14		 B Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.
43 Pohvala Jahve Kralja
$ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.$BET 2Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.$GIMEL 3Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!$DALET 4Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta.$HE 5Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.$VAU 6Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju.$ZAJIN 7Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.$HET 8Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.$TET 9Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.$JOD 10Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!$KAF 11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore$LAMED 12da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga.$MEM 13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja.$NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.$SAMEK 14Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.$AJIN 15Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme.$PE 16Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.$SADE 17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.$KOF 18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.$REŠ 19On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih.$ŠIN 20Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.$TAU 21Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka. Psalmi, 145, 8		 B milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.
44 Mudre izreke, 14, 21 Č Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
45 Mudre izreke, 14, 31 Č Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
46 Mudre izreke, 19, 17 Č Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo.
47 Mudre izreke, 22, 9 Č milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.
48 Mudre izreke, 28, 8 Č Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.
49 Voda, propast Egipćanima a spas Izraelcima
5I tako je ono čime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobročinstvo kada bijahu u nevolji.<7a>Njima si, zbog njihove zapovijedi o čedomorstvu,6 umjesto vječnog izvora vode tekućice, dao rijeku zamućenu krvlju i blatom,7ba svojima si, unatoč svakoj nadi, dao izobilje vode,8pokazavši im u žeđi koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.9Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio.10Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.11Jednako su se mučili nazočni i nenazočni,12 i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjećanju na prošlost.13Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobročinstvo, osjetiše ruku Gospodnju;14i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoć izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeđ bijaše sasvim različita od žeđi pravednika. Knjiga Mudrosti, 11, 9		 B Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio.
50 Razlozi popustljivosti
21I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici?22Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.23A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali.24Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.25A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao?26Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, Mudr 12. i tvoj je besmrtni duh u svemu. Knjiga Mudrosti, 11, 23		 B A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali.
51 Izrael nije krivobožački
A ti si, Bože naš, blag i istinit,spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.2Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i nećemo griješiti kad znamo da smo tvoji.3Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.4Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeća ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani ličilima5koji u budalama potiču žudnju te žude za neživim obličjem mrtva lika.6Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih čine ili žele ili štuju. Knjiga Mudrosti, 15, 1		 B A ti si, Bože naš, blag i istinit,spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.
52 Egipat i Izrael: Crveno more
A grešnike je sasvim pritisnuognjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što će oni:2najprije će dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim će se predomisliti i poći za njima u potjeru.3Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu.4A zaslužena ih je sudbina nagnala da zaborave prošle jade i da svojim mukama dodaju još jednu:5dok će narod tvoj prijeći put čudesan, oni će naći smrt nečuvenu.6Da se sačuvaju djeca tvoja neozlijeđena, sve stvoreno preinači opet narav svoju služeći tvojim zapovijedima.7Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije bijaše voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od strašnih valova.8Preko njega prijeđe narod sav, štićen tvojom desnicom, zadivljen silnim čudesima.9Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slaveći tebe, Gospode, izbavitelja svoga. Knjiga Mudrosti, 19, 1		 NB A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što će oni
53 Strah Gospodnji u kušnji
Sine moj, ako želiš služiti Gospodu,pripravi dušu svoju na kušnju.2Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe.3Prioni uz Boga i ne odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.4Primi sve što te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.5Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja.6Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.7Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete.8Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i plaća vam neće propasti.9Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vječnoj radosti i milosti.10Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao?11Ta Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje.12Jao strašljivim srcima i lijenim rukama i grešniku koji hodi dvjema stazama.13Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neće naći zaštite.14Jao vama koji ste izgubili izdržljivost: što ćete raditi kad vas Gospod pohodi?15Koji se boje Gospoda slušaju njegove riječi, i koji ga ljube drže se putova njegovih.16Koji se boje Gospoda čine što je njemu po volji, i koji ga ljube uživaju u njegovu Zakonu.17Koji se boje Gospoda pripravljaju se srcem svojim i pred njim se ponizuju.18Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u Gospoda veličanstvo, takva je i njegova milost. Knjiga Sirahova, 2, 11		 B Ta Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje.
54 Uzdaj se jedino u Boga
12Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede.13Uzdiže glavu njegovu i mnogi mu se dive.14Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda. 15 (16) 17Dar Gospodnji ostaje u pobožnika, i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti.18Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošću, i evo što im je plaća:19dođe dan kad kažu: "Nađoh mir, i sad ću uživati svoja dobra", ali ne znaju koliko će trajati: morat će dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.20Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari.21Ne čudi se djelima grešnikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i začas obogatiti siromaha.22Blagoslov je Gospodnji plaća pobožniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova.23Ne reci: "Što mi još treba? I kakav me probitak čeka?"24Ne reci: "Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti?"25U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreće ne pamti se sreća.26Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti čovjeku prema činima njegovim.27U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem času otkrivaju se djela čovjekova.28Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek. Knjiga Sirahova, 11, 12		 B Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede.
55 Ništavnost čovjekova
8Što je čovjek? Ili čemu služi? Što je njegovo dobro, a što njegovo zlo?9Trajnost života njegova? Sto godina vrlo je dugo.10A prema vječnosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska.11Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosrđem.12On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umnožio praštanje svoje.13Sućut je čovjekova za bližnjega njegova, a sućut je Gospodnja za sve živo: Gospod ih kori, odgaja i poučava te vraća kao pastir stado svoje.14On je milostiv onima koji se stege drže i koji su revni u naredbama njegovim. Knjiga Sirahova, 18, 14		 B On je milostiv onima koji se stege drže i koji su revni u naredbama njegovim.
56 Ezekija
17Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa pećine i sagradi spremišta vodena.18Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše.19Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima;20ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,21razbio je logor asirski, i njegov ih anđeo sve pobi. Knjiga Sirahova, 48, 20		 B ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,
57 Poziv na obraćenje
6Jahve mi reče u dane kralja Jošije: "Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 7A ja mišljah: 'Poslije svega što učini vratit će se k meni.' Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 8A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. 10I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno" - riječ je Jahvina. 11I reče mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka.13Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - riječ je Jahvina. Jeremija, 3, 12		 B Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka.
58 Dvije kotarice smokava
Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovačima i bravarima. 2U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve već jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rđave da se ne mogahu jesti. 3I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo." 4I dođe mi riječ Jahvina: 5Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. 6I milostivo ću svrnuti oči na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ću ih podići i neću ih više uništiti; opet ću ih posaditi i neću ih više iščupati. 7I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. 8Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, riječ je Jahvina - tako ću postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. 9Učinit ću da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. 10I poslat ću na njih mač, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Jeremija, 24, 5		 B Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku.
59 Jeremija, 24, 6 B I milostivo ću svrnuti oči na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ću ih podići i neću ih više uništiti; opet ću ih posaditi i neću ih više iščupati.
60 16Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." 17Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 18"Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.' 19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?" 20Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. 21A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. 22Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; 23dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 24Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. Jeremija, 26, 19 B Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?"
61 Povod i vrijeme proročanstva
Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. 7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. 8Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. 11Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. 12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. 15A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. 16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju." Daniel, 9, 13		 B Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.
62 Prorokov gnjev i Božji odgovor
Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. 3Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." 4Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?" 5Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. 6A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. 7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. 8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." 9Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." 10Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. 11A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!" Jona, 4, 2		 B I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.
63 Optužba protiv svećenika
6Sin časti oca, a sluga gospodara.Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja?Ako sam gospodar, gdje je strahod mene?To govori Jahve nad Vojskama vama,svećenici, koji moje ime prezirete,a pitate: "Čime smo prezreliime tvoje?"7Oskvrnjen kruh na mome prinositežrtvenikui još pitate: "Čime te oskvrnismo?"Time što kažete "Stol je Jahvinstvar nevažna!"8A kada za žrtvu slijepu stokuprinosite,zar to nije zlo?I kad prinosite hromo i bolesno,zar to nije zlo?Donesi takvo što svome namjesniku,hoće li biti zadovoljan i dobro teprimiti? -govori Jahve nad Vojskama.9Sada umilostivite lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad Vojskama.10O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja nažrtveniku!Niste mi mili -govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše.11Jer od istoka do zapadaveliko je ime moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.12Ali vi ga skvrnitekada govorite: "Stol je Gospodnjiokaljani hrana na njemu ni za što nije!"13Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori Jahve nad Vojskama.Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da to iz vaše ruke milostivoprimim? -govori Jahve nad Vojskama.14Proklet bio varalica koji u staduima ovnašto mi ga je zavjetovao,a žrtvuje mi ovcu jalovicu.Jer ja sam velik kralj -govori Jahve nad Vojskama -i strašno je Ime moje među narodima. Malahija, 1, 9		 B Sada umilostivite lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad Vojskama.
64 Malahija, 1, 13 B Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da to iz vaše ruke milostivo primim? -govori Jahve nad Vojskama.
65 Slavlje pravednika na Dan Gospodnji
13Teške su besjede vaše protiv mene -govori Jahve.14Vi ipak pitate:" Što smo između sebe govorili protiv tebe?"Govorili ste: "Zaludu je Bogu služitii kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.15Odsad ćemo sretnim zvati oholice:napreduju oni koji zlo čine,i premda Boga iskušavaju,izvuku se!"16Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih,i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.17Moji će biti, moja stečevina -govori Jahve nad Vojskama.U Dan koji spremambit ću im milostivkao što je milostiv otac sinu kojimu služi.18I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Boguod onoga koji mu ne služi.19Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovcibit će kao strnjika:dan koji se bliži spalit će ih -govori Jahve nad Vojskama -da im neće ostati ni korijena nigrančice.20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranutisa zdravljem u zrakama,i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu.21I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama. Malahija, 3, 17		 B Moji će biti, moja stečevina -govori Jahve nad Vojskama.U Dan koji spremambit ću im milostiv
66 Malahija, 3, 17 B kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.
67 Farizej i carinik
9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." Evanđelje po Luki, 18, 13		 B A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
68 Krist gospodar ljudi i anđela
9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. Poslanica Kološanima, 2, 13		 B On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. milostivo nam je oprostio sve prijestupe,
69 Prava i lažna mudrost
13Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. 14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! 15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska,đavolska. 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije čista je,zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. Jakovljeva poslanica, 3, 17		 B A mudrost odozgor ponajprije čista je,zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
70 Strpljivost i molitva
7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da",i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud. 13Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. Jakovljeva poslanica, 5, 11		 B Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

Smilovanje

Riječ Smilovanje, smilovati... pojavljuje se 138 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 1 puta. Ukupno 139 puta.

 - 115 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 23 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 15 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Psalmima : 32 puta

Pregled oznaka po čitanjima u tabeli :
B - Bog je milostiv : 131 puta
Č - čovjek je milostiv : 7 puta

SZ Petoknjižje 6
Povjesne knjige 29
Mudrosne knjige 36
Proroci 44
NZ Evanđelja 15
Poslanice 8

Ukupno : 138

PREGLED PO ČITANJIMA - "Smilovanje..."
1 15Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. 23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. Knjiga Postanka, 19, 16 B Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.
2 Slava Jahvina
18"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. 19"Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. 20A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. 21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na pećinu! 22Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. 23Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti." Knjiga Izlaska, 33, 19		 B Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se
3 Knjiga Izlaska, 33, 19 B komu hoću da se smilujem.
4 13Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ gdje govore: 14'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inače ne poznajete - 15tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 16onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve, Boga tvoga. Ponovljeni zakon, 13, 18 B Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima
5 45Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 46Ona će služiti za čudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 47Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, 48služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre. 49Jahve će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji će sletjeti kao orao. Bit će to narod kojemu jezika nećeš razumjeti; 50narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. 51On će ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi; neće ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne upropasti. 52Opsjedat će te u svim tvojim gradovima širom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrđene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut će te u svim gradovima tvojim širom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. 53U tjeskobi i jadu, kojima će te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest ćeš plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kćeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. 54Čovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim će okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naručju i djecu svoju što mu preostanu, 55ne hoteći ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima će te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neće preostajati. 56I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoćutna da se ne usuđuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na sina svoga, i na kćer svoju, 57i na posteljicu svoju što joj iziđe između nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer će ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim će te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim. Ponovljeni zakon, 28, 50 Č narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima.
6 Povratak k Jahvi
Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 2i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, 3tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande će te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande će te uzeti. 5Jahve, Bog tvoj, dovest će te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; učinit će te sretnijim i brojnijim od očeva tvojih. 6Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8A ti ćeš ponovo slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. Ponovljeni zakon, 30, 3		 B tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj.
7 Jošua izvršava Mojsijevu zapovijed
15Sve što Jahve bijaše zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Jošui, a Jošua sve izvršio, ne izostavivši ništa od svega što Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. 16Tako je Jošua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Gošen, Šefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brežuljke, 17od gore Halaka, koja se diže prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. 18Dugo je vremena ratovao Jošua s tim kraljevima. 19Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su živjeli u Gibeonu: sve ih zauzeše ratom. 20Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. Jošua, 11, 20		 B Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju.
8 19A David opazi da njegovi dvorani šapću među sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." 20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. 21A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!" 22A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!' 23A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!" 24Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj. Druga knjiga o Samuelu, 12, 22 B A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!'
9 10Rispa, Ajina kći, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od početka ječmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noću. 11Kad su Davidu javili što je učinila Ajina kći Rispa, Šaulova inoča, 12ode David i uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili Šaula na Gilboi. 13David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. 14I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji. Druga knjiga o Samuelu, 21, 14 B I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.
10 Gradnja žrtvenika
18Istoga dana dođe Gad k Davidu i reče mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" 19I ode David po Gadovoj riječi, kako mu je zapovjedio Jahve. 20Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziđe i pokloni se kralju licem do zemlje. 21Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." 22Arauna reče Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim očima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! 23Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reče Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" 24Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoću da kupim od tebe i da platim; neću prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. 25Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu. Druga knjiga o Samuelu, 24, 25		 B Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.
11 44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, 45usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. 46Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. Prva knjiga o Kraljevima, 8, 50 Č učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu,
12 Pobjeda nad Aramejcima
22Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. 23Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. 24Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. 25Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove. Druga knjiga o Kraljevima, 13, 23		 B Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.
13 Manašeovo obraćenje
11Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 18Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 19Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 20Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. Druga Knjiga Ljetopisa, 33, 13		 B Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.
14 15U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožđe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. 16A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. 17Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo činite i skrnavite dan subotnji? 18Nisu li tako činili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreću na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveći subotu?" 19I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. 20Jednom su ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli noć izvan Jeruzalema, 21ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. 22Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu! Nehemija, 13, 22 B Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu!
15 Sarina molitva
11I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrđa, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.12Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te.13Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje i da više nikada ne čujem one uvrede.14Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda." Tobija, 3, 15		 B i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda."
16 10Kad bijahu blizu Ekbatane, 11anđeo reče mladiću: "Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. 12Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." 14Onda mladić kaza anđelu: "Brate Azarja, čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi: 15jedinac sam u oca; bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povučem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani." 16Anđeo mu reče: "Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. 17Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti. 18Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda." Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu. Tobija, 6, 18 B Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda." Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.
17 Dobri zaručnici spašeni
Kad su povečerali, uvedoše Tobiju k Sari. 2On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova. 4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje." 5Onda se Tobija poče moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!6Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu: od njih je proizašao ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da čovjek bude sam; načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.'7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost." 8I zajedno rekoše: "Amen, amen." 9I zaspaše oboje te noći. 10A Raguel usta i pođe da iskopa raku misleći: "Ako i on umre." 11Raguel se vrati u svoju kuću 12i kaza Edni, ženi svojoj: "Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna." 13Sluškinja otvori vrata, uđe i nađe kako oboje spavaju. 14Izađe i javi im: "Dobro je, živ je." Tobija, 8, 4		 B Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje."
18 Tobija, 8, 7 B Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost."
19 je, živ je." 15Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bože, svakim blagoslovom čistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi anđeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke!16Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo čega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrđe.17Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode, podari im da zavše život u zdravlju, sa srećom i milosrđem." 18A zatim zapovjedi kućnoj čeljadi da zatrpaju raku. 19Tada priredi gozbu koja je trajala četrnaest dana. 20Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši četrnaest svadbenih dana, 21a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi ćeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti." Tobija, 8, 17 B Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode, podari im da zavše život u zdravlju, sa srećom i milosrđem."
20 Tobitovo ozdravljenje
10Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu 11i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: "Hrabro, oče moj!" 12Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. 13Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:14"Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!" 15Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji. 16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. Tobija, 11, 14		 B "Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"
21 Tobija, 11, 16 B Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
22 Završna Tobitova molitva
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:2"Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo.4Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove.5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti.6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.7Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!9Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj:10tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On će te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali će se opet smilovati sinovima pravednih. Tobija, 13, 5		 B On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti.
23 Tobija, 13, 10 B tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On će te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali će se opet smilovati sinovima pravednih.
24 Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. 8I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. Tobija, 14, 5		 B Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci:
25 Molitva i pokora
9Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: 10oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaćenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. 11Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: 12opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. 13Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. 14Veliki svećenik Joakim, svećenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov. Judita, 4, 13		 B Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara.
26 Bitka kod Emausa
Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću 2da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe. 3Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari 4dok su joj pripadnici još izvan tabora. 5Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama". 6U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva. 7Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju. 8Juda reče svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. 9Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. 10Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog Saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti. 11Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela." 12Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane, 13iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj. 14Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici. 15Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi. Prva knjiga o Makabejcima, 4, 10		 B Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog Saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti.
27 Jeremija sakriva obredne stvari
U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je već spomenuto, 2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporučio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove. 3Takvim i sličnim riječima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca. 4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnuću sa sobom ponio Šator i Kovčeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu. 5Stigavši onamo, Jeremija nađe stan u pećini, unese u nj Šator i Kovčeg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi. 6Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da označe put, ali ga nisu mogli naći. 7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit će nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se. 8Tada će Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet će se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veličanstveno posvećen." 9Tu se također pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudrošću, prinio žrtvu posvete i završetka Hrama. 10Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siđe oganj i sažga žrtvu, tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve. 11Mojsije bijaše rekao: "Zato što se nije pojela, okajnica je spaljena." 12Tako je i Salomon svetkovao osam dana. Druga knjiga o Makabejcima, 2, 7		 B Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit će nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se.
28 Poziv na posvetu
16Pišemo vam zato što namjeravamo svetkovati očišćenje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete. 17Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, svećeništvo i Svetište - pa će nam se Bog, kako se nadamo 18jer je Zakonom obećao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i očistio mjesto. Druga knjiga o Makabejcima, 2, 18		 B jer je Zakonom obećao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i očistio mjesto.
29 19Povijest Jude Makabeja i njegove braće, očišćenje velikog Hrama, obnovu žrtvenika; 20zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora; 21nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodušno borili za židovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg; 22zatim kako su ponovo osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuće, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagošću; 23sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi ćemo pokušati da zbijemo u jedno djelo. Druga knjiga o Makabejcima, 2, 22 B zatim kako su ponovo osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuće, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagošću;
30 Mučeništvo sedmorice braće
Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru. 6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista će nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja svečano svjedoči: 'I svojim ću se slugama smilovati.'" 7Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?" 8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neću!" Zato su i njega podvrgli mučenju kao i prvog. 9Izdišući reče: "Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni." Druga knjiga o Makabejcima, 7, 6		 B Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista će nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja svečano svjedoči:
31 Druga knjiga o Makabejcima, 7, 6 B 'I svojim ću se slugama smilovati.'"
32 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" Druga knjiga o Makabejcima, 7, 27 B Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila.
33 30Tek što je svoje dorekla, mladić reče: "Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjećao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima. Druga knjiga o Makabejcima, 7, 37 B Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.
34 Počeci Makabejskog ustanka
Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje rođake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuća ljudi. 2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlačen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; 3da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; 4da se spomene zločinačkog pokolja nejačadi; da osveti pogrde svoga Imena. 5Kad je Makabej stao na čelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budući da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrđe. 6Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja često tjerao u bijeg. 7Takve je navale najradije vršio pod plaštem noći. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. Druga knjiga o Makabejcima, 8, 2		 B Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlačen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi;
35 11Istom sada, sav skršen bolima, poče popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bičem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od časa do časa povećavale boli. 12Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednačuje!" 13Ali taj se zločinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja. 14Obećavao je da će Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim; 15da će s Atenjanima izjednačiti sve Židove, koje inače nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima; 16da će najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da će mu mnogostruko vratiti sve sveto posuđe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka; 17i napokon da će i sam postati Židov i da će krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoć. Druga knjiga o Makabejcima, 9, 13 B Ali taj se zločinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja.
36 Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.14Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.15Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.16Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.17Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.18I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.19Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.20Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.21Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.22Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?23O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;24kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!25Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.26A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Knjiga o Jobu, 19, 21 B Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
37 Večernja molitva
Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov. 2Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! 3Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? 4Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem. 5Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite. 6Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte! 7Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica! 8Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. 9Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak. Psalmi, 4, 2		 B Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
38 Vapaj u nevolji
Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov. 2Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! 3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. 4Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle ćeš? 5Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: 6jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? 7Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam. 8Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji. 9Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo. 10Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu. 11Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe. Psalmi, 6, 3		 B Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje.
39 Bog ponizuje bezbožne a spasava ponizne
Zborovođi. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov. ALEF 2Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja. 3Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! BET 4Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše. 5Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan: GIMEL 6ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka. 7Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. HE 8Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:9sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu. VAU 10Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. 11Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. ZAJIN 12Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova, 13jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. HET 14Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me Psalmi, 9, 14		 B Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me
40 Molitva u pogibelji
Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,$BET 2 u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani!$GIMEL 3Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere.$DALET 4Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama!$HE 5Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj:$VAU u tebe se pouzdajem svagda.$ZAJIN 6Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka.$HET 7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!$TET 8Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi.$JOD 9On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.$KAF 10Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise.$LAMED 11Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.$MEM 12Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti.$NUN 13Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju.$SAMEK 14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.$AJIN 15K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke.$PE 16Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.$SADE 17Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!18Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!$REŠ 19Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze.$ŠIN 20Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.$TAU 21Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.22Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih. Psalmi, 25, 16		 B Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.
41 Zahvala za spas od smrti
Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov. 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.3Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!6Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.7U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.9Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:10"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!12Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! Psalmi, 30, 11		 B Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!
42 Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
Zborovođi. Psalam. Davidov. 2Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.4Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.7Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.8Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.9Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.10Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.11Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.12Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.13Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.14Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.15A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!16U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!17Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.18Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu. Psalmi, 31, 10		 B Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
43 Pouzdanje zapuštena bolesnika
Zborovođi. Psalam. Davidov. 2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"6Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"7I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.8Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju:9"Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."10Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.11A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.12Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.13A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka.14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen! Psalmi, 41, 5		 B Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"
44 Psalmi, 41, 11 B A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.
45 Psalmi, 51, 3 B Smiluj mi se, Bože,
46 Psalmi, 51, 3 B po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
47 Vjernik neće posrnuti
Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. 2Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.3Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, 4kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.5Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?6Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.7Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.8Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!9Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?10Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!11Božje obećanje slavim,12 u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?13Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne14 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih. Psalmi, 56, 2		 B Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.
48 "Usred lavova"
Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. 2Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.3Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.4Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!5Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!7Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!8Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.9Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.10Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.12Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! Psalmi, 57, 2		 B Smiluj mi se, Bože,
49 Psalmi, 57, 2 B o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
50 Zaziv za pomoć
Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. 2Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!4Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:5 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!7Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.8Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas čuje?"9No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.10Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.11Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!12Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.13Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!15Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.16Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.17A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.18Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. Psalmi, 59, 6		 B Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
51 Zahvalnica za žetvu
Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Pjesma. 2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!4Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!5Nek' se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.6Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!7Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš!8Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski! Psalmi, 67, 2		 B Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,
52 Mesijino kraljevstvo
Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.2Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!3Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.4Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti.5I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.6Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!7U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca.8I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.9Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu.10Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.11Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.12On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;13smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku:14oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. Psalmi, 72, 13		 B smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku:
53 Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću
Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. 2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.3U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.4Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.5Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.6Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;7razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:8"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."12Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.14Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?15Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.16Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.17Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.18Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. Psalmi, 77, 10		 B Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
54 Psalmi, 77, 10 B ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"
55 Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom
Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine.2Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.3Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa.4Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.5Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?6Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!7Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo.8Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.9Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!10Zašto da pogani govore: "Ta gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!11Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!12A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!13A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju! Psalmi, 79, 8		 B Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.
56 Molitva u nevolji
Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog.2Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.4Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.5Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.6Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati.8Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.9Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje.10Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.11Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!12Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.15No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. Psalmi, 86, 3		 B o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.
57 Psalmi, 86, 16 B Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!
58 Krhkost čovjekova
Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"4Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.5Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:6jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.8Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije. Psalmi, 90, 14		 B Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!
59 Molitva u nesreći
Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izli pred Jahvom 2Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.5Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.6Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.7Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.8Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.9Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.10Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.13A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.16Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,18kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.19Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.20Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda21da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu23kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.24Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.25Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.26U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.27Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.29Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. Psalmi, 102, 14		 B Ustani, smiluj se Sionu:
60 Psalmi, 102, 14 B vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
61 Bog je ljubav
Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:3on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;4on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;5život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.6Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.9Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.10Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.13Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.14Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.15Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;16jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.17Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,18nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.20Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Psalmi, 103, 13		 B Kako se otac smiluje dječici,
62 Psalmi, 103, 13 B tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
63 Psalmi, 109, 12 Č nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
64 U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.48Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam.$ZAJIN 49Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.50U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja.51Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.52Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi.53Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju.54Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.55Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon.56Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe.$HET 57Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi.58Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju.59Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.60Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam.61Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam. Psalmi, 119, 58 B Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju.
65 Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam.148Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj.149Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me.150Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.151A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.152Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.$REŠ 153Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.154Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me!155Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare.156Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.157Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.158Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju.159Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me.160Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje. Psalmi, 119, 156 B Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.
66 Molitva nevoljnikova
Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš.2Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.4Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih. Psalmi, 123, 2		 B Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.
67 Psalmi, 123, 3 B Smiluj nam se, Jahve,
68 Psalmi, 123, 3 B smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.
69 Molitva za spas i obnovu Izraela
Smiluj nam se, Gospodaru,Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode!2Podigni ruku protiv naroda tuđinskih da spoznaju tvoju moć.3Kako si se u očima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u očima našim pokaži velik prema njima.4Da poznaju kao što znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.5Obnovi znake i ponovi čudesa, proslavi ruku i desnicu svoju.6Probudi gnjev i srdžbu izlij, obori protivnika, uništi neprijatelja.7Požuri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela.8Neka žestok oganj proždre preživjele i neka propadnu tlačitelji puka tvojeg.9Satri glavu poglavarima tuđinskim koji se hvale: "Nikoga nema osim nas."10Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im baštinu kao na početku.11Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si učinio prvencem svojim.12Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivalištu svome.13Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i Svetište svoje slavom svojom.14Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime.15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti.16Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim.17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog. Knjiga Sirahova, 36, 1		 B Smiluj nam se, Gospodaru,Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode!
70 Knjiga Sirahova, 36, 11 B Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si učinio prvencem svojim.
71 Knjiga Sirahova, 36, 12 B Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivalištu svome.
72 Jahvina odmazda
7Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.8Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:9"Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi."10Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:11Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.12Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.13Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.14Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep.15Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.16Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Izaija, 9, 16		 B Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.
73 1Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.12Rjeđi će biti čovjek neg' žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.13Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.14I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit' svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći.15Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći;16pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene.17Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato.18Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.19Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit će k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.20Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit' će pastiri ondje počivati.21Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati.22Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti. Izaija, 13, 18 B Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.
74 Povratak iz progonstva
Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu. 2Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima. Izaija, 14, 1		 B Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu.
75 Milost Jakovu i kazna tlačitelju 6Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.7Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše?8Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.9Tako će se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi krečno kamenje! Nek' se više ne dižu ašere i sunčani stupovi!10Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti.11Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati. Izaija, 27, 11 B Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati.
76 Oporuka
8Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu da vremenima budućim svjedočanstvo ostane.9Ovo je narod odmetnički, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju Zakon Jahvin.10Vidovitima oni govore: "Okanite se viđenja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte!11Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!"12Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer riječ ovu odbacujete, a uzdate se u opačinu i prijevaru i na njih se oslanjate,13grijeh će vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbočene, koja prijeti rušenjem.14Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se među krhotinama ne nađe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca."15Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste.16Rekoste: 'Ne! Pobjeći ćemo na konjima!' - i zato, bježat ćete! 'Na brzim ćemo konjima jahati!' - i zato, bit će brži vaši neprijatelji!"17Pobjeći će vas tisuća kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg ćete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljača na vrhu gore il' na brijegu zastava.18Al' Jahve čeka čas da vam se smiluje, i stog izgleda da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega čekaju. Izaija, 30, 18		 B Al' Jahve čeka čas da vam se smiluje, i stog izgleda da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega čekaju.
77 Buduće blagostanje
19Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. 20Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neće kriti tvoj Učitelj - oči će ti gledati Učitelja tvoga. 21I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22Smatrat ćeš nečistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ćeš ih kao nečist i reći im: "Napolje!" 23A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 24Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. 25I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potoka i rječica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 26Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca. Izaija, 30, 19		 B Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te.
78 Psalam nade u Jahvu
Teško tebi koji nepustošenpustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati.2Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.3Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci4i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca.5Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.6Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. Izaija, 33, 2		 B Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.
79 Slavni povratak
7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,9da kažeš zasužnjenima: 'Iziđite!' a onima koji su u tami: 'Dođite na svjetlo!' Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima.10Neće više gladovat' i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode.11Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti."12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Izaija, 49, 10		 B Neće više gladovat' i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode.
80 Ljubav Jahvina
4Ne boj se, nećeš se postidjeti; na srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.6Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj.7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u sućuti velikoj opet ću te prigrliti.8U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj.9"Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti.10Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao. Izaija, 54, 8		 B U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj.
81 Izaija, 54, 10 B Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao.
82 Blizina Jahvina
6Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu!7Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.8"Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina.9"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." Izaija, 55, 7		 B Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.
83 Uskrsnuće Jeruzalema
Ustani, zasini, jer svjetlosttvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. 5Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit' se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. 6Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući. 7Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit ću Dom Slave svoje! 8Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? 9Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. 10Zidine će tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. Izaija, 60, 10		 B Zidine će tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.
84 Sud i spasenje susjednih naroda
14Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću isred njih. 15A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. 16Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga. 17Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti" - riječ je Jahvina. Jeremija, 12, 15		 B A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu.
85 Razbijeni vinski vrčevi
12Reci tom narodu: "Svaki se vrč puni vinom." A oni će ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?" 13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja." Jeremija, 13, 14		 B I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja."
86 Velika suša
Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši:2Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije.3Odličnici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraćaju se praznih vrčeva, postiđeni, posramljeni, pokriše glavu svoju.4Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave.5Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema.6Divlji magarci, stojeć' na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila.7Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo,8o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoći?9Zašto si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ta ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! Jeremija, 14, 7		 B Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo,
87 O nevoljama rata
5"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li će se svratit' da te zapita kako ti je?6Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam!7Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova.8Bit će u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ću zatornika, usred podneva, i pustit ću na njih iznenada užas i strahotu.9Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zađe još za dana: postiđena, osramoćena je. A što od njih ostane, pod mač ću vrći pred njihovim dušmanima" - riječ je Jahvina. Jeremija, 15, 5		 B Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li će se svratit' da te zapita kako ti je?
88 Prorokov život kao znamen
I dođe mi riječ Jahvina i reče: 2"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu. 3Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: 4Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 5Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost. 6Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 7Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. 8Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se." 9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice. 10A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrećom; u čemu je zločinstvo naše i u čemu su grijesi naši što ih počinismo protiv Jahve, Boga našega?' - 11onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - riječ je Jahvina - i trčaše za tuđim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. 12A vi još gore učiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošću zloga srca svoga, a mene ne sluša. 13Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!'" Jeremija, 16, 13		 B Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!'"
89 Odgovor izaslanicima Sidkijinim
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama." 3Jeremija im reče: "Ovako recite Sidkiji: 4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 5I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. 7Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.' 8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. 10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'" Jeremija, 21, 7		 B Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.'
90 Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizlječiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti učinih.16Al' i oni što te žderu bit će prožderani, u ropstvo će svi dušmani tvoji; pljačkaši tvoji bit će opljačkani, i koji te plijeniše bit će oplijenjeni.17bZvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'.<17a>Al' ja ću te iscijeliti, rane ti zaliječiti" - riječ je Jahvina.18Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu.19Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati. Jeremija, 30, 18 B Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu.
91 Ustanova budućnosti
14"Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:15U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici.16U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' 17Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. 18I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." 19I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 20Ovako govori Jahve: "Ako možete razvrći savez moj s danom i savez moj s noći, tako da ni dana ni noći više ne bude u pravo vrijeme, 21moći će se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i svećenicima koji mi služe. 22Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe." 23I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 24"Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom poriču narod moj kao da mi više nije narod." 25Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem." Jeremija, 33, 26		 B mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem."
92 Bijeg u Egipat
Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 2i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. 3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo." 4Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti." 5Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega." 7Poslije deset dana dođe riječ Jahvina Jeremiji. 8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 9te im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: 10'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. 11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - riječ je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. 12I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.' 13Ako pak kažete: 'Nećemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajući se glasu Jahve, Boga svoga, 14ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne čujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo', 15onda čujte riječ Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odlučili krenuti u Egipat da ondje živite, 16mač kojega se plašite u zemlji će vas egipatskoj dostići; glad od koje strahujete, u Egiptu će vam biti za petama: i ondje ćete umrijeti! 17I svi oni koji odluče da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut će od mača, gladi i kuge: nitko živ neće umaći nesreći koju ću na njih svaliti.' 18Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako će se gnjev moj izliti i na vas ako pođete u Egipat: postat ćete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više nećete ugledati.' Jeremija, 42, 12		 B I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.'
93 1Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:32jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. Tužaljke, 3, 32 B jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
94 Molitva za smilovanje
11A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i čudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: 12mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! 13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak među narodima kamo si nas raspršio. 14Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, 15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. 16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, 17otvori oči i pogledaj: ta mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; 18samo duša ojađena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih očiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! Baruh, 2, 11		 B Molitva za smilovanje
95 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših. Baruh, 3, 2 B Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.
96 Baruh, 4, 15 B Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;
97 Baruh, 4, 22 B Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš.
98 29Ta kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene. 30U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave; 31tule i viču pred svojim bogovima, kao na mrtvačkim gozbama. 32Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. 33Učine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; 34niti mogu koga učiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Učini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara. 35Oni ne mogu čovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jačeg; 36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti čovjeka iz nevolje; 37ne mogu se smilovati udovici niti učiniti dobro siroti. 38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet će se! 39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! Baruh, 6, 37 B ne mogu se smilovati udovici niti učiniti dobro siroti.
99 8Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. 9Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: 10posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11Života mi moga! - riječ je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: 12trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima - i mač ću svoj trgnuti na njih! 13Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 14Opustošit ću te, izvrgnut ću te ruglu naroda koji te okružuju, na oči svim prolaznicima. 15Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 16I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ću pustiti na vas da vas uništim i glađu zatrem - uništit ću vam i posljednju pričuvu kruha. 17A povrh gladi pustit ću na vas i divlje zvijeri koje će ti djecu rastrgati; kuga će te i krv preplaviti: pod mač ću te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!" Ezekiel, 5, 11 B Života mi moga! - riječ je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati:
100 Skori svršetak
Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: 2"Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'" 5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreća, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 12Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i nitko neće bezakonjem ojačati život! 14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo. Ezekiel, 7, 4		 B I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'"
101 Ezekiel, 7, 9 B I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije.
102 Opačine Jeruzalema
Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 2Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 5I reče mi: "Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!" I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. 6I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!" 7I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8I reče mi: "Sine čovječji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! 9I reče mi: "Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!" 10Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 11A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. 12I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" 13I reče mi još: "A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!" 14I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza. 15I reče mi: "Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!" 16I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. 17I reče mi: "Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? 18Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti." Ezekiel, 8, 18		 B Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti."
103 Kazna
Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" 2I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. 3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 4te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" 5A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 6Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. 7I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom. 8Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" 9Reče mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' 10I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!" 11I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Učinih kako si mi zapovjedio!" Ezekiel, 9, 5		 B A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja.
104 Ezekiel, 9, 10 B I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!"
105 Povijest Izraela u slici: Jeruzalem - nevjerna zaručnica
I dođe mi riječ Jahvina: 2Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 4Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 5Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje. 6A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! 7Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 8Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Ezekiel, 16, 5		 B Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
106 Objava opsade Jeruzalema
Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 2"Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 3Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj!4Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleće! Napuni ga ponajboljim kostima!5Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.'6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkom, zahrđalu loncu s kojega se hrđa ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kocke!7Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti!8Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.'9Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkome, jer ću veliku lomaču naložiti!10Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj začina, nek' izgore i kosti!11A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i nečistoća njegova sva se rastopi, da se uništi hrđa na njemu! 12Grdne li muke! Ali se velika hrđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - riječ je Jahve Gospoda." Ezekiel, 24, 14		 B Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - riječ je Jahve Gospoda."
107 Danielova vjernost Zakonu
8Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. 9Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. 10Starješina reče Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem." 11Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvorjanički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: 12"Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. 13Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio." 14On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. 15A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. 16Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća. Daniel, 1, 9		 B Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine.
108 Povod i vrijeme proročanstva
Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. 7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. 8Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. Daniel, 9, 9		 B U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega
109 Danielova molitva za izbavljenje naroda
17"A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! 18Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. 19Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" Daniel, 9, 18		 B Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih.
110 Poziv na pokoru
12"Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'."13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.14Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu!15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani,16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.17Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?" Joel, 2, 17		 B Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?"
111 Joel, 2, 18 B Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.
112 Poticaj
14Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest.15Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. Amos, 5, 15		 B Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu.
113 Obraćenje Ninive i božanski oprost
Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 2"Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći." 3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. 4Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." 5Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. 6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 7Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. 9Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" 10Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. Jona, 3, 9		 B Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"
114 Molitva. Od proroka Habakuka.Na način tužbalice.2Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!3Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.4Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.5Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.6On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti.7Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj.8Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? Habakuk, 3, 2 B Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
115 Prvo viđenje: Konjanici
7Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 8Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli. 9Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: "Ja ću ti pokazati koji su." 10Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju." 11Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje." 12Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?" 13A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. 14I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.' 16Zato ovako govori Jahve: 'Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.' 17I ovo poruči: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'" Zaharija, 1, 12		 B Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?"
116 Optužba protiv svećenika
6Sin časti oca, a sluga gospodara.Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja?Ako sam gospodar, gdje je strahod mene?To govori Jahve nad Vojskama vama,svećenici, koji moje ime prezirete,a pitate: "Čime smo prezreliime tvoje?"7Oskvrnjen kruh na mome prinositežrtvenikui još pitate: "Čime te oskvrnismo?"Time što kažete "Stol je Jahvinstvar nevažna!"8A kada za žrtvu slijepu stokuprinosite,zar to nije zlo?I kad prinosite hromo i bolesno,zar to nije zlo?Donesi takvo što svome namjesniku,hoće li biti zadovoljan i dobro teprimiti? -govori Jahve nad Vojskama.9Sada umilostivite lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad Vojskama.10O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja nažrtveniku!Niste mi mili -govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše.11Jer od istoka do zapadaveliko je ime moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.12Ali vi ga skvrnitekada govorite: "Stol je Gospodnjiokaljani hrana na njemu ni za što nije!"13Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori Jahve nad Vojskama.Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da to iz vaše ruke milostivoprimim? -govori Jahve nad Vojskama.14Proklet bio varalica koji u staduima ovnašto mi ga je zavjetovao,a žrtvuje mi ovcu jalovicu.Jer ja sam velik kralj -govori Jahve nad Vojskama -i strašno je Ime moje među narodima. Malahija, 1, 9		 B Sada umilostivite lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad Vojskama.
117 Prispodoba o okrutnom dužniku
23"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 24Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 26Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' 27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." 28"A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' 29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' 30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." 31"Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 32Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' 34I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. 35Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." Evanđelje po Mateju, 9, 27		 B Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."
118 Strankinja vjeruje u Isusa
21Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." 24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" 26On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." 27A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" 28Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. Evanđelje po Mateju, 15, 22		 B I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!"
119 Opsjednuti padavičar
14Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena 15i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. 16Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." 17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" 18I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. 19Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" 20Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." Evanđelje po Mateju, 17, 15		 B i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.
120 Prispodoba o okrutnom dužniku
23"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 24Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 26Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' 27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." 28"A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' 29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' 30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." 31"Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 32Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' 34I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. 35Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." Evanđelje po Mateju, 18, 27		 Č Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."
121 Evanđelje po Mateju, 18, 33 Č Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu,
122 Evanđelje po Mateju, 18, 33 B kao što sam se i ja tebi smilovao?'
123 Dva jerihonska slijepca
29Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. 30I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" 31Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" 32Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?" 33Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči." 34Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. Evanđelje po Mateju, 20, 30		 B I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"
124 Evanđelje po Mateju, 20, 31 B Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"
125 Opsjednuti Gerazenac
Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. 3Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" 8Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" 9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" 10I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" 13I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 15Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." 20On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili. Evanđelje po Marku, 5, 19		 B No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao."
126 Jerihonski slijepac Bartimej
46Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." 52Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. Evanđelje po Marku, 10, 47		 B Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"
127 Evanđelje po Marku, 10, 48 B Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
128 Bogataš i Lazar
19"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." 22"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' 25Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" 27"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' 29Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' 30A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' 31Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" Evanđelje po Luki, 16, 24		 Č pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.'
129 Deset gubavaca
11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" Evanđelje po Luki, 17, 13		 B i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
130 Jerihonski slijepac
35A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." 38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41"Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." 42Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. Evanđelje po Luki, 18, 38		 B Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"
131 Evanđelje po Luki, 18, 39 B Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
132 Bog nije nepravedan prema Izraelu
14Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15Ta Mojsiju veli: smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 16Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. 19Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" 21Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 22A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? Poslanica Rimljanima, 9, 15		 B Ta Mojsiju veli: smilovat ću se
133 Poslanica Rimljanima, 9, 15 B komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
134 Poslanica Rimljanima, 9, 16 B Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
135 Poslanica Rimljanima, 9, 18 B Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
136 Teologija povijesti
30Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe 31tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. 32Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. Poslanica Rimljanima, 11, 32		 B Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
137 Timotejevo i Epafroditovo poslanje
19Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. 25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 26Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. Poslanica Filipljanima, 2, 27		 B I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.
138 Neuspješnost staroga Saveza
7Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. 9Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. 10Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 11I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: "Spoznaj Gospodina", ta svi će me poznavati, malo i veliko, 12jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati. 13Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku. Poslanica Hebrejima, 8, 12		 B jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati
139 Poticaji vjernima
20A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, 21uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. 22I jedne, svadljivce, karajte, 23druge spasavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. 24Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - 25jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen Poslanica Jude apostola, 1, 23		 Č druge spasavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu.


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

MILOSRĐE

Svakodnevni govor, nesumnjivo pod utjecajem crkvene latinštine, poistovjećuje milosrđe sa sućuti ili opraštanjem. Mada to poistovjećivanje vrijedi, ono lako može zastrti konkremo bogatstvo što je Izrael na temelju svog iskustva razurnijevao pod onim što mi nazivamo milosrđem. Za Izrael se, naime, milosrđe nalazi na stjecištu dviju mislenih struja: sućuti i vjemosti.
Hebrejski izraz za ono prvo (ra'haimim) izražava nagonsku privrženost nekog bića drugomu. Prema Semitima, sjedište tog osjećaja nalazi se u majčinu krilu (re'hem: 1 Kr 3,26) te u utrobi (ra'hamim) - mi bismo rekli: u srcu - oca (Jr 31,20; Ps 103,13) ili brata (Post 43,30): to je nježnost; taj se osjećaj smjesta prevodi u djela: u sućut prigodom nekog kobnog stanja (Ps 106,45) ili u opraštanje uvreda (Dn 9,9).
Drugi hebrejski izraz ('hesed) obično se na grčki prevodi riječju koja također znači milosrđe (eleos); on sam po sebi označuje pijetet, vezu što sjedinjuje dva bića i uključuje vjernost. Time milosrđe dobiva čvrst temelj: ono više nije puki odjek nagonske dobrote, koja se može i prevariti u svom predmetu i njegovoj naravi, već je svjesna, »htijena« dobrota; ono je dapače odaziv na nutarnju obavezu, vjernost samom sebi.
Francuski - a i hrvatski - prijevodi ovih bebrejskih i grčkih riječi kolebaju se od milosrđa do ljubavi, preko nježnosti, smilovanja, sućuti, blagosti, dobrote, pa čak milosti (hebr.'hen), koja ipak ima šire značenje. Unatoč toj raznolikosti, nije sasvim nemogće utvrditi biblijsko shvaćanje milosđa. Kad se pojavi ljudska bijeda, Bog kroza svu nju, s kraja na kraj, očituje svoju nježnost; sa svoje strane, i čovjek se mora pokazti milosrdnim prema bližnjemu, nasljedujući svoga Stvoritelja.

Stari zavjet

I. Bog milosrdnih

Kad čovjeku prodre do svijesti da je nesretan ili grešan, onda mu se, više ili manje jasno, očituje lice beskrajnog milosrđa.

1. U pomoć bijednomu. - Neprestan odjekuju krikovi psalmista: »Smiluj mi se, Bože!« (Ps 4,2; 6,3; 9,14; 25,16), ili pak izjave zahvaljivanja: »Hvalite Jahvu... jer je dovijeka ljubav ('hesed) njegova« (Ps 107,1), ono milosrđe što ga Bog neprestano pokazuje prema onima koji viču k njemu u svojoj bijedi, na primjer moreplovci u pogibli (Ps 107,23), milosrđe prema sinovima Adamovim ma koji oni bili. On se uistinu pokazuje kao branič siromaha, udovice i sirote: oni su njegovi povlaštenici.
Čini se da to nepokolebivo uvjerenje bogobojaznih ljudi vuče korijen iz onog iskustva što ga je izrael doživio u vrijeme izlaska. Mada se izraz milosrđe ne susreće u izvještaju o tom dogadaju, izbavijenje iz Egipta opisuje se kao čin Božjeg milosrđa. To se jasno nameće iz prvih predaja o Mojsijevu pozvanju: »Vidio sam jade svoga naroda Egiptu... i čuo tužbu na tlačitelje njegove... Znane su mi muke njegove. Odlučio sam vas izvesti egipatske bijede ...« (Izl 3,7 s1.16 sl). Kasnije će svećenička redakcija Božju odluku protumačiti Božjom vjernošću Savezu (6,5). Bog u svom milosrđu ne može podnijeti bijedu svoga izabranika; izgleda kao da gs je, sklapajnći s njim savez, učinio 'bićem svoga roda+ ( usp. Dj 17,28 sl.) s njim ga dovijeka vezuje neki nagon nježnosti.

2. Spas grešnika - A što će se dogoditi ako se taj izabranik grijehom odvoji Boga? Milosrđe će i onda pobijediti, samo ako grešnik ne otvrdne; Bog je, naime, potresen kaznom što je za sobom povlači grijeh te želi spasiti grešnika. Tako, kad se desi grijeh, čovjek još dublje ulazi u tajnu Božje nježnosti.

a) Središnja objava - Sinaj je mjesto gdje je Mojsije čuo kako Bog objavljuje dubinu svoga bića. Izbrani je narod uprave tada otpao. Ali Bog, ustvrdivši da mu je slobodno iskazati milosrđe komu god mu se svidi (Izl 33,19), obznanjuje da Božja nježnost može pobijediti grijeh bez povrede Božje svetosti: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan (ra'hum) i milostiv (hannun), spor na srdžbu, bogat ljubavlju ('hesed) i vjernošću ('emet), iskazuje milost ('hesed) tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažajava opačinu... do trećeg i četvrtog koljena« (Izl 34,6 sl). Bog dopušta da posljedice dostižu grešnika do četvrtog koljena, a to dokazuje ozbiljnost grijeha.
No zbog svoga milosrđa, koje ostaje nenačeto i do tisućeg koljena, spreman je na beskrajnu strpljivost. To je onaj ritam koji će obilježavao Božje odnose prema njegovu narodu sve do dolaska Božjega Sina.

b) Milosrđe i kazna. Bog, doista, od početka do kraja svete povijesti pokazuje kako ga, ako i biva prisiljen kazniti narod koji je sagriješio, obuzima milosrđe čim ovaj zaviče k njemu s dna svoje bijede. Tako je Knjiga o sucima sva u znaku naizmjeničnog ritma srdžbe što se razgorijeva protiv nevjernoga i milosrđa koje mu šalje spasitelja (Suci 2,18). Proročko će iskustvo toj povijesti dati neobično čovječje prizvuke. Hošea otkriva je Bog odlučio kako više neće iskazivati. Izraelu milosrđa (1,6) i kako će ga kazniti, ali »srce [mu] je uznemireno, uzavrela [mu] sva utroba« te odlučuje da neće više gnjevu dati maha« (11,8 sl); za to će se nevjerna zaručnica jednog dana zvati Ruhamah (ona koja je primil milosrđe: [2,37). Čak i kad najavljuje najgore nesreće, proroci znaju za nježnost Božijeg srca:
»Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmillje? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti« (Jr 31,20; usp. Iz 49,14 sis, 54,7).

c) Milosrđe i obraćenje - Bog je snažno potresen pred bijedom u koju čovjeka baca grijeh, i to zato što želi da se grešnik okrene prema njemu, želi njegovo obraćenje. Ako ponovno odvodi svoj narod u pustinju to je zato što hoće »njegovu progovorit srcu« (Hoš 2,16); Izrael će poslije izgnanstva shvatiti volju jahve da povratak u zemlju bude znamen povratka k njemu, k životu (Jr 12,15; 33;26; Ez 33,11; 39,25; Iz 14,1; 49,13). Ne, Bog se neće »gnjeviti dovijeka« (Jr 3,12 si), već hoće da grešnik spozna svoju zloću; »nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našemu, jer je velikodušan u praštanju« ( Iz 55,7).

d) Zov grešnika. - Izrael dakle u dnu srca čuva uvjerenost u milosrđe u kojemu nema ništa ljudsko: »On je razderao, on će nas iscijeliti (Hoš 6,1). »Tko Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše!« (Mih 7,18 sl.). Stoga neprestano odjekuje krik psalmista, krik što je sažet u Miserrere :"Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!« (Ps 51,3).

3. Milosrdan prema svakom smrtniku - Iako Božje milosrđe ne zna za druge granice osim grešnikove tvrdokornosti (Iz 9,16; Jr 16,5.13) dugo su vremena to milosrđe shvaćali pridržanim izabranom narodu. No Bog je u svojoi začudnoj darežljivosti najzad dao pukne taj ostatak ljudske sićušnosti (usp. već Hoš 11,9). Poslije izgnanstva pouka je shvaćena. Povijest Jone je satira protiv uskih srdaca što ne prihvaćaju golemu Božju nježnost (Jon 4,2).
Sirah jasno kaže: »Sućut je čovjekova za bližnjega njegova, a sućut je Gospodnja za sve živo« (Sir 18,13).
Jednodušnu predaju Izraelu (usp. Izl 34, 6; Nah 1,3; Jl 2,13; Neh 9,17; Ps 86,15; 145,8) najzad je izvrsno prihvatio psalmist, bez ikakva traga partikularizma: »Milosrdan je i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim... Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina« (Ps 103,8 sl. 13 sl).
'Blago onima koji se u njega uzdaju, jer će im se smilovati' (Iz 30,18), jer 'dovijeka je milosrđe njegovo' (Ps 136), jer u njega je smilovanje (Ps 130,7).

II. Milosrđe hoću

Ako je Bog nježnost, kako da od stvorova ne traži tu uzajamnu nježnost? A taj osjetj čovjeku nije prirođen: homo homini lupus! David to dobro zna, on bi radije pao »u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe« nego u ljudske ruke (2 Sam 24,14 ). Bog će i u tom pogledu postupno odgojiti svoj narod.
On osuđuje pogane koji guše milosrđe (Am 1,11). Hoće da se poštuje zapovijed bratske ljubavi (usp. Izl 22,26), koja je daleko vrednija od paljenica (Hoš 4,2; 6,61; to znači da 'nježna ljubav ima biti kruna vršenja pravednosti ( Mih 6,8). Ako se želi istinski postiti, treba pomći siromahu, udovici i siroti, a ne skrivati se pred onim koji je naše vlastito tijelo (Iz 58,6-11; Job 31,16-23). Doista, obzorje bratstava ostaje još ograničeno na rasu ili vjeru (Lev 19,18), ali sam Božji primjer proširit će ljudska srca do širine Božjeg srca: »Jer ja sam Bog, a ne čovjek« (Hoš 11,9; usp. Iz 55,7). Obzorje će se proširiti prvenstveno zaslugom zapovijedi da se zatomi vlastita osveta, da se ostavi zlopamćenje; ali ono će biti stvarno pokazano tek u posljednjim mudrosnim knjigama, koje u ovom pogledu ocrtavaju Isusovu poruku: opraštati se mora 'svakomu' (Sir 27,30-0-28,7).

Novi zavjet

I. LICE BOŽJEG MILOSRĐA

1. Isus, »veliki svećenik milostiv« (Heb 2, 17). - Htijući ispuniti Božji naum, Isus je »u svemu morao postati sličan svojoj braći« kako bi iskusio i samu bijedu onih koje došao spasiti.
Stoga su svi njegovi čini izraz Božjeg milosrđa, pa i ne označili ih evanđelisti takvima. Luka se sasvim naročito trudio da to istakne. Isusovi su miljenici »siromasi.« (Lk 4,18; 7,22); grešnici u njemu nalaze »prijatelja« (7,34) koji se ne boji s njima drugovati (5,27.3( 15,1 sl; 19,7) Milosrđe što ga je Isus pokazivao općenito prema mnoštvima (Mt 9,36; 14,14, 15,32) poprima kod Luke osobnije lice: ono se okreće prema 'jedinicu sinu' u udovice (Lk 7,13}, ili zaplakanom ocu (8,42; 9,38.42).
Isus napokon pokazuje naročitu dobrohotnost prema ženama i tuđincima. Tako je univerzalizam priveden svom ispunjenju: »Svaki će čovjek vidjeti spasenje Božje« (3,6). Kad Isus ima toliko sućuti prema svima, shvatljivo je što mu se nevoljni obraćaju kao Bogu samome, govoreći: »Smiluj mi se, Gospodine!« (Mt 15,22; 17,15; 20,30 sl).

2. Srce Boga Oca. - Isus je htio zauvijek naslikati crte toga lica Božjeg milosrđa što ga je pokazivao svojim činima. Grešnicima koje je uskogrudnost farizeja isključivala iz kraljevstva Božjega obznanjuje evanđelje beskrajnog milosrđa, izravno nastavljajući vjerodostojne navještaje SZ. Ne razveseljuju Božje srce ljudi koji se smatraju pravednicima, već raskajani grešnici, slični izgubljenoj i ponovno pronađenoj ovci ili drahmi (Lk 15, 7.10); Otac izgleda povratak rasipnog sina, a kad ga izdaleka zapazi, »sažaljeva mu se i trči mu u susret (15,2 ). Bog je dugo čekao, on i sad strpljivo čeka Izraela koji se ne obrać, kao ona neplodna smokva (13,6-9).

3. Preobilje milosrđa. - Bog je, dakle, »Otac milosrđa« (2 Kor 1,3, Jak 5,11), koji je svoje milosrđe iskazao Pavlu (1 Kor 7,25; Kor 4,1; 1 Tim 1,13), a obećava ga svima koji vjeruju (Mt 5,7; 1 Tim 1,24, 2 Tim 1,2; Tit 1,4; 2 Iv 3).
Pavao jasno očituje širinu i preobilje ispunjenja nauma o milosrđu u spasenju i miru, kako ga navjšćuju hvalospjevi u osvit evandelja (Lk 1,50.54.72.78). Ta objava jest vrhunac Poslanice Rimljanima.
Židovi na kraju nisu prepoznali Božje milosrđe jer su smatrali da stječu pravednost svojim djelima vršeći Zakon; Pavao, naprotiv, izjavljuje da su i oni grešnici , pa je onda i njima potrebno milosrđe i opravdanje po vjeri.
Pored njih pogani, kojiima Bog nije bio ništa obećao, privučeni su također u neizmjerni krug milosrđa. Svi se dakle moraju priznati grešnicima kako bi svi stekli milosrđe: »Bog je naime zatvorio sve ljude u neposlušnost da im se svima smiluje« (Rim 11,32).

II. BUDITE MILOSRDNI...

Savršenstvo što ga Isus, prema Mt 5,48, traži od svojih učenika sastoji se - kako iznosi Lk 6,36 - u dužnosti da budu »milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš « . To je bitan uvjet da se može ući u kraljevstvo nebesko (Mt 5,7), Isus ga uzima slijeći proroka Hošeu (Mt 9,13; 12,7). Ta me nježnost mora učiniti dobrim Samarijancem (Lk 10,37), bliskim bijedniku što ga susrećem na svom putu i punim sućuti za onoga tko me uvrijedi (Mt 18,23-35), jer se i meni Bog smilovao (18, 32 sl). Zato će nam biti suđeno mjerom milosrđa što ga budemo iskazali, možda i nesvjesno, prema samome Isusu (Mt 25, 31-46).
Dok nedostatak milosrđa u pogana izaziva Božju srdžbu (Rim 1,31), kršćanin mora ljubiti i 'suosjećati' (Fil 2,1), gajiti pravu sućut u svom srcu (Ef 4,32; 1 Pt 3,8); ne može zatvoriti svoje srce pred bratom koji je u nevolji: ljubav Božija ostaje samo u onima koji iskazuju milosrđe (1 iv 3,17).

Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :


MILOSRĐE je spremnost pomoći patniku. Milosrđe Božje izriče se prije svega u SZ posebnim glagolima »biti majčinski« i »sagnuti se«. Uvjeravanja koja se protežu kroz cijeli SZ o milosrđu, milosti i Božjoj vjernosti Savezu prelaze preko svih često antropomorfnih izjava o srdžbi Božjoj; ona određuje Božju sliku NZ u pravoj i posljednjoj liniji.
Za kršćansku teologiju proizlazi milosrđe Božje već iz njegove beskonačnosti i svakog savršenstva , ali se ono ne može proračunati ni uračunati onome koji je stvarno zaslužio osudu, nego samo zahvalno prihvatiti kao povijesno spasenjsko iskustvo. Ono ne uklanja pravednost Božju, jer ono samo opravdava grešnika pred Bogom, tako da je Bog pravedan u jedinstvu svoga milosrđa i pravednosti.
Ljudsko milosrđe ne mjeri se prema Pismu po osjećajima nego po konkretnom dokazu milosrđa. Ono prema SZ tek čini vrijednim i vjerodostojnim štovanje Boga i kult; prema NZ pripada ono bitno ljubavi koju je Isus objavio, omogućio i tražio (Mt 5,48; Lk 6,31); nemilosrđe spada u katalog opačina.
U svakodnevnom životu kršćanina ograničuje se njegova dužnost za milosrđe, jer on sam to više mora vršiti milosrđe što mu je samome neusporedivo više bilo oprošteno (Mt 18, 23- 35), ne samo na djelu tjelesnog i duhovnog milosrđa za koja misli da su uzorna. Ono se realizira u solidarnosti, u pravoj ljubavi i u praštanju. Usp. još ljubav prema bližnjemu, propovijed na gori.

Izreke svetaca:

Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci.
Dajem im posljednju slamku spasa –
moje sveto milosrđe. (Dn 965)

Sv. Faustina Kowalska, redovnica, mističarka (1905.-1938.)

Kćeri moja, govori cijelomu svijetu
o mojemu neshvatljivom milosrđu.
Želim da svetkovina Milosrđa bude utočište
i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima.
Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa
i ja ću izlijevati mora milosti na duše
koje se približe izvoru mojega milosrđa.
Duša koja se ispovjedi i pričesti
dobit će potpuni oprost od grijeha i kazni.
Toga su dana otvorene sve rijeke Božjih milosti.
Neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša,
makar joj grijesi bili poput purpura.
Moje je milosrđe tako veliko
da kroz čitavu vječnost ostaje neshvatljivo
svakom razumu, bilo ljudskom, bilo anđeoskom.
Sve što postoji izišlo je iz nutrine moga milosrđa.
Svaka će duša u odnosu sa mnom čitavu vječnost
razmatrati moju ljubav i milosrđe.
Svetkovina Milosrđa izvire iz moje nutrine
i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu.
Čovječanstvo neće pronaći mira
dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa. (Dn 699)

Sv. Faustina Kowalska, redovnica, mističarka (1905.-1938.)

Tebi, Gospodine, pokazujem svoje rane,
Tebi razotkrivam svoju sramotu.
Znam da su mi grijesi mnogi i veliki, i zato se bojim
ufam se u Tvoje milosrđe koje nema granice.
Pogledaj me, dakle,
milosrdnim očima svojim, Gospodine Isuse Kriste,
Kralju vječni, Bože i čovječe, raspeti zbog čovjeka!
Usliši mene koji se uzdam u Tebe;
smiluj se meni koji sam pun bijede i grijeha,
Ti koji nikad ne ćeš zaustaviti vrelo milosrđa.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz Izlaganja Evanđelja po Luki 7, 229-230:
Krist ti se baca oko vrata
jer ti želi skinuti teret ropstva s vrata i
staviti ti slatki jaram.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz djela Expositio psalmi CXVIII :
Znamo da su mnogi koji su darivali
svoja privatna dobra siromasima
već na ovom svijetu obogaćeni
jednim posebnim blagom.
Ovo je veoma lijep dokaz
koji potiče na milosrđe.
Ne treba tražiti od Gospodina
ovozemaljsku nagradu
niti se pouzdavati u dobra
koja se odnose na ovaj svijet,
nego se radije pouzdati u sigurnost
da je Bog baština onim ljudima
koji su ostavili sve što su imali.
Krist je savršena nagrada kreposti...

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

Kad siromaha nebi bilo na svijetu,
trebalo bi da ih ljudi traže,
pa makar ih izvukli iz zemlje,
kako bi im mogli činiti dobro i
iskazivati im milosrđe.

Sv. Kamilo de Lellis, prezbiter (1550.-1614.)

„On je nepromjenjivi,
Onaj koji se nikada ne mijenja.
On te i danas tako ljubi
kao što te je ljubio i jučer i
kao što će te sutra ljubiti.
Pa i kada si mu zadala bol
misli na to da jedna neizmjernost izaziva drugu
i da ponor tvoje bijede,
privlači ponor Njegova milosrđa!“

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Zborna molitva 26. nedjelje kroz godinu :
Bože, ti svoju svemoć očituješ
ponajviše praštanjem i milosrđem.

Rimski misal

Obred pričesti, embolizam :
Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala,
daj milostivo mir u naše dane,
da s pomoću tvoga milosrđa
budemo svagda i slobodni od grijeha i
sigurni od sviju nereda,
čekajući blaženu nadu:
dolazak Spasitelja našega
Isusa Krista.

Rimski misal

Zborna molitva četvrte uskrsne nedjelje :
Bože, koji si otkupio čovjeka i
uzdigao ga povrg starog sjaja,
pogledaj na djelo svog milosrđa.

Rimski misal

In Epistulam I ad Korinthios, homilia 27, 5 :
Krv si Gospodinovu pio,
a ne prepoznaješ brata svoga. [...]
Tim što ne smatraš dostojnim
podijeliti svoju hranu s onim
koji je smatran dostojnim
biti dionik ovoga stola,
obeščašćuješ taj isti stol. [...]
Bog [...] te je oslobodio
od svih tvojih grijeha i
pozvao te na ovu gozbu.
A ti, čak ni tada, nisi postao
milosrdniji...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Komentar na Matejevo evanđelje 15,4 :
Na prvi pogled čini se da je nagrada
jednaka dobru koje je učinjeno,
ali u stvarnosti je puno veća.
Ljudi čine milosrđe kao ljudi,
a dobivaju zauzvrat milosrđe od Boga svega svemira.
Ljudsko milosrđe i ono božansko nisu jednaki:
između njih je onolika razlika
kolika je između zla i dobra.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Propovjed na Matejevo evanđelje:
Želiš li častiti tijelo Kristovo?
Ne dozvoli da bude sredstvo prezira u
svojim udovima, tj. u siromasima
lišenih krpa da bi se pokrili.
Ne časti ga ovdje u crkvi sa svilenim platnom
dok ga vani zanemaruješ kad trpi hladnoću i golotinju...
Tijelo Kristovo na oltaru nema potrebe za ogrtačima...,
dok onaj koji stoji vani treba puno skrbništva...
Bog ne treba zlatne posude, nego zlatne duše...
Koju korist može imati Krist
ako je žrtveni stol pun zlatnih posuda
dok poslije umire od gladi u osobi siromaha?...
Daruješ mu zlatni kalež,
a nećeš mu dati čašu vode?
Koja je potreba ukrašavanja njegovoga oltara
sa zlatnim zastorima ako mu ne podariš
potrebnu odjeću?
Reci mi: ako vidiš nekoga tko nema potrebne hrane i
ne pobrineš se za nj, a zlatom ukrašavaš samo
njegov (Kristov) stol,
vjeruješ li da bi ti zahvalio,
a da se ne bi razbjesnio na tebe?
I kad bi vidio nekoga pokrivenoga prnjama i
ukočenoga od hladnoće i ne bi se pobrinuo obući ga,
a podizao bi mu (Kristu) pozlaćene stupove,
govoreći da to činiš njemu u čast,
ne bi li se (Krist) osjećao
ismijan i pogrđen na najgori način?...
Ti odbijaš primiti (Krista) u hodočasniku,
a urešavaš pod, zidove, stupove svetoga hrama.
Stavljaš na kandila srebrne lance,
a ne ideš ga (Krista) posjetiti kad je u zatvoru...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Sermo 169, 11, 13:
Bog koji nas je stvorio bez nas,
nije nas htio spasiti bez nas.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz De natura et gratia :
I mi djelujemo,
ali djelujemo sudjelujući s Bogom,
jer On djeluje pretječući nas
svojim milosrđem.
Pretječe nas da nas ozdravi,
a potom nas prati da ozdravljeni očvrsnemo.
Pretječe nas da bi nas pozvao i
pratit će nas da nas proslavi.
Pretječe nas da bismo u pobožnosti živjeli,
a pratit će nas da bismo s njime vječno živjeli,
jer zasigurno bez njega ne možemo ništa.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovijesti, VI., 26:
Tebi hvala, Tebi slava, izvoru milosrđa!
Što sam ja postajao bjedniji,
Ti si mi postajao bliži.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz Enciklike Centesimus annus :
Ljubav Crkve prema siromasima [...]
dio je njezine stalne tradicije.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Enciklike Dives in misericordia :
Otajstvo Krista,
otkrivajući nam uzvišenost čovjekova poziva,
nagnalo me da u poslanici Redemptor hominis
naglasim njegovo neusporedivo dostojanstvo;
ono me također obvezuje da obznanim milosrđe
kao milosrdnu Božju ljubav,
objavljenu u tom istom otajstvu.
Jednako tako me obvezuje
da se obratim tom milosrđu i
da ga zazivam u ovom teškom i
presudnom razdoblju povijesti Crkve i svijeta,
kad se približavamo
svršetku drugog tisućljeća.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Enciklike Dives in misericordia :
Crkva živi svoj istinski život
kada ispovijeda i obznanjuje milosrđe,
najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja,
i kada ljude privodi vrelima Spasiteljeva milosrđa,
kojeg je ona čuvar i djelitelj.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Propovijedi na misi na stadionu Koševo u Sarajevu, 13. travnja 1997.:
Oprostimo i zatražimo oproštenje!
Ako je Krist naš zagovornik kod Oca,
onda ne možemo ne izgovoriti te riječi.
I onda ne možemo ne krenuti tim teškim,
ali nužnim, putem oproštenja,
koji vodi duhovnom pomirenju.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Poruke za Svjetski dan mira 1997. godine :
Oprosti i primi mir!
Oproštenje je, u svojemu najistinskijem i
najuzvišenijem obliku, čin čiste ljubavi...
Tražiti oproštenje i oprostiti
put je posve dostojan čovjeka.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz propovjedi u u Santo Domingu:
Neka ne bude više djece bez dostatne ishrane,
izobrazbe, podučavanja;
neka ne bude više siromašnih seljaka bez zemlje;
neka ne bude više zlorabljenih radnika;
neka ne bude više onih koji imaju previše
dok drugi nemaju ništa;
neka ne bude više nejednakosti u
administraciji pravde.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Enciklike Centesimus annus.58:
Ljubav prema čovjeku i, u prvom redu,
prema siromahu, u kojemu Crkva vidi Krista,
konkretizira se u promicanju pravde.
Pravda se nikada neće moći potpuno ostvariti ako
ljudi ne budu prepoznali u onomu koji nema,
koji moli pomoć za svoj život,
ne nekog nepoćudnog ili neki teret,
nego priliku za dobro u sebi,
mogućnost većeg bogatstva...
Nije, naime, riječ da se dadne samo suvišak
nego da se pomogne čitavim narodima
da uđu u krug ekonomskog i ljudskog razvitka
iz kojeg su isključeni ili su u njemu otjerani na rub.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Onog dana kad ju je majka ukorila
što u kuću prima siromahe i bolesne,
sveta Ruža Limska rekla joj je:
"Mi smo Kristov miomiris kada
poslužujemo bolesnike..."

Sv. Ruža Limska, redovnica (1568.–1617.)

Iz Pirkei Avot 1:5 :
Vaša kuća treba biti širom otvorena,
a prema siromasima se odnosite
kao prema članovima svog domaćinstva.

Židovska duhovnost - Pirkei Avot

Iz Pirkei Avot 1:5 :
Što više milosrđa,
to više mira..

Židovska duhovnost - Pirkei Avot

Iz spisa Les Rébabilités (1866.):
Sada razumijete naš cilj i sredstva
kojima se on može postići.
Vidjeli ste problem i vidjeli ste
kako se može riješiti.
Ovi [zatvorenici] su vrijedni vašeg suosjećanja.
Na vama je da im date neku naknadu
za te duge godine zatvora.
Obeščašćeni u prošlosti,
ali davno rehabilitirani pred Bogom,
sada moraju biti rehabilitirani pred čovječanstvom.
Moraju se spasiti,
ne samo od nečasti iz prošlosti,
već i od tog neizbježnog povratka zločinu;
moraju biti spašeni,
ne samo za ovaj život, već i za vječnost;
moraju biti spašeni iz ljubavi
prema onome koji je rekao:
'Sin Čovječji je došao potražiti i
spasiti izgubljeno.'

Bl. Jean-Joseph Lataste, dominikanac, "Apostol zatvora", (1832.-1869.)

Summa Theologiae, II–II, q. 30, a. 4:
Između svih kreposti
koje se odnose na bližnjega,
milosrđe je najizvrsnija krepost.

Sv. Toma Akvinski, crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz Poslanice Korinćanima 9,1:
Budimo, dakle, poslušni
njegovoj velikoj i slavnoj volji.
Postavši molitelji njegova milosrđa i dobrote,
padnimo nice i utecimo se njegovom milosrđu,
napuštajući ispraznost, neslogu i
ljubomoru koja vodi u smrt.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz Poslanice Filipljanima 6,1.2:
Nek svećenici budu blagonakloni
i milosrdni prema svima,
pozivajući zalutale i
posjećujući sve nemoćne,
ne zanemarujući udovice,
siročad i siromašne,
ukorijenjeni u dobru pred Bogom i ljudima.

Sv. Polikarp , biskup i mučenik (69.-155.)

Iz Dijalog s Trifonom 96:
Možemo opaziti kako je svemogući Bog
blag i milosrdan,
daje da sunce svijetli nad pravednima i
nepravednima i šalje kišu na svete i na zle.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz Govora 14, 38.40:
Zadobijmo blagoslov...
pokušajmo biti dobronamjerni.
Neka ni noć ne obustavi tvoju dužnost činiti milosrđe.
Ne reci: Vratit ću se i sutra ću ti pomoći.
Nijedan trenutak neka se ne ispriječi
između tvoje namjere i dobročinstva.
Dobročinstvo, u biti, ne dopušta odgode.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa Oratio De amandis pauperibus:
 Upoznaj odakle imaš da jesi, da dišeš,
da misliš i znadeš – i što je najviše –
da Boga spoznaješ, nadaš se kraljevstvu nebeskom,
promatranju slave ... da si sin Božji,
subaštinik Kristov i da si –
da odvažnije rečem – postao bog:
odakle tebi sve to, i od koga?...
Tko te postavi za gospodara i kralja
nad svim stvarima koje su na zemlji?
Zar ne Bog koji sada prije svega i
za sve od tebe traži dobrohotnost?
Zar nas ne bi bilo sram – kad smo od njega
toliko toga dijelom dobili,
a jednom se dijelu nadamo –
ne uzvratiti mu ni tu jedinu stvar,
to jest milosrdnost.
On koji je Bog i Gospodin,
nije se stidio nazvati našim Ocem,
zar onda da se mi odreknemo
onih koji su nam srodni?...
Svima je u izobilju dodijelio prvotne
životne potpore koje nisu
ničijom vlasti zaposjednute,
nikakvim zakonom ograničene ili
odmjerene granicama.
Te su životne potpore zajedničarske,
znatne i obilate...

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa Oratio De amandis pauperibus:
 Nijedan kult nije ugodan Bogu kao milosrđe...
Za nevoljnika budi Bog,
nasljedujući milosrđe Boga,
jer čovjek nema ništa što bi bilo tako
vlastito Bogu kao što je činiti dobro ...

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz Komentara na Matejevo evanđelje 17,6:
Gospodin milosrđa kaže da su blaženi milosrdni.
Time im želi reći da nitko ne može
zadobiti milosrđe od Gospodina
ako u svoje vrijeme nije sam činio milosrđe.
Drugdje se kaže:
Budite milosrdni kao Otac vaš koji je na nebesima.

Sv. Kromacije, biskup (388–408)

Iz Komentara na Lukino evanđelje. Homilija 29:
U bliskoj vezi s već spomenutim krepostima je milosrđe.
Ono je predobro i jako ugodno Bogu i
u najvišem stupnju priliči pobožnim dušama.
Budite milosrdni, kaže,
kao što je milosrdan Otac vaš
koji je na nebesima.

Sv. Ćiril Aleksandrijski, crkveni naučitelj (376.-444.)

Asketski razgovori 4:
A ja vam kažem,
ako milosrdan čovjek
ne nadiđe pravdu nije milosrdan.
To jest, trebat će biti milosrdan
s ljudima ne samo davši svoje
nego također podnoseći dragovoljno
i s radošću nepravdu.

Sv.Izak Sirijski, pustinjak i biskup (VII.stoljeće )

Prošlo je toliko godina u kojima
sam primila mnogo od Njega,
a ja jadna...
Ali umjesto da se zaustavim na toj bijedi,
okrećem svoje oči
prema beskrajnom milosrđu
Božanskoga Srca i tu želim počinuti.

Bl. Laura Cavestany - Terezija M., Madridska mučenica (1888.-1936.)

Iz bule Misericordiae vultus (Lice milosrđa):
Oproštenje je snaga
koja nas iznova budi na novi život i
ulijeva nam hrabrost
da u budućnost gledamo s nadom.

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Božje je ime Milosrđe, 97.:
Isus je tamo, sa svojom pruženom rukom,
spreman da nas uhvati i izvuče iz blata,
iz grijeha, pa i iz ponora zla u koji smo upali...

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist.
Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim riječima.
Milosrđe je postalo živo, vidljivo i dosegnulo
svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta. [...]
Isus iz Nazareta, svojom riječju,
svojim djelima i cijelom svojom osobom,
objavljuje Božje milosrđe.

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Milosrđe je izvor radosti, vedrine i mira.
Ono je uvjet našega spasenja.
Milosrđe: to je riječ koja objavljuje
otajstvo Presvetog Trojstva.
Milosrđe: ono je posljednji i najviši čin
kojim nam Bog dolazi ususret.
Milosrđe: ono je temeljni zakon
koji prebiva u srcu svake osobe,
kada gleda iskrenim očima brata
kojeg susreće na životnom putu.
Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka,
jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek
usprkos ograničenju zbog svoga grijeha

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Milosrđe će biti uvijek veće
od svakoga grijeha,
i nitko neće moći postaviti
granicu ljubavi Boga koji oprašta.

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Kao što možemo vidjeti u Svetome pismu,
milosrđe je ključna riječ koja
opisuje Božje djelovanje prema nama.

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Milosrđe je sam temelj
na kojem počiva život Crkve.

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Zato, gdje god je Crkva prisutna,
ondje mora biti vidljivo Očevo milosrđe.
U našim župama, zajednicama,
udruženjima i pokretima, ukratko,
gdje god su kršćani,
svatko mora naći oazu milosrđa.

Papa Franjo (1936.)

Zidovi naših samostana obasežu mali prostor.
Tko unutar njih želi izgraditi kuću svetosti,
taj mora jako duboko kopati i
graditi u visinu:
duboko silaziti u tamu noći
vlastitog ništa kako bi se izdigao u
sunčano svjetlo Božje ljubavi i milosrđa.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Ljubav vječne Mudrosti :
 Kakva je tek bila Isusova blagost
prema jadnim grješnicima!
Kako je blago postupao s
Magdalenom grješnicom,
s kakvom milosrdnošću obratio samaritanku,
s kolikim je milosrđem oprostio ženi preljubnici,
a s koliko je ljubavi išao jesti
k javnim grješnicima samo da ih pridobije.
Nisu li njegovi neprijatelji
uzeli upravo tu njegovu dobrotu
kao dokaz protiv njega da krši Mojsijev zakon i
progonili ga vrijeđajući ga i
nazivajući ga prijateljem carinika i grješnika?
S koliko li je dobrote i poniznosti
pokušavao pridobiti Judino srce
kad ga je već odlučio izdati,
dok mu je prao noge i nazvao ga prijateljem!
Konačno, s koliko li je ljubavi molio Oca
za svoje krvnike ispričavajući ih
da ne znaju što čine.

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Možeš li nekoga utješiti, pomoći ili ljubiti,
gurni u stranu sve što bi te u tom
moglo spriječiti i u vremenu budi
široke ruke.
Takvo je vrijeme najkorisnije.

Ludwig Köhler, teolog (1880.-1956.)

"Imao je vremena za mene."
Pred Božjim prijestoljem nema
o tebi većeg svjedočanstva.

Ludwig Köhler, teolog (1880.-1956.)

Iz Propovjedi o zazivu "Srce Isusovo,
strpljivo i mnoga milosrđa, smiluj se nama! :
Toliku je samilost imao prema nama.
Beskrajno milosrđe nije Mu dalo,
da nas pusti propasti.
Zato i odgovara onima,
koji mrmljaju protiv Njega,
što se je svratio u kuću carinika Zakeja:
Sin čovječji je došao,
da potraži i spasi što je bilo izgubljeno?
(Lk 19,10)

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Kad bi Krist sutra (1954.) :
Siguran sam da će doći dan,
kada više neće biti gladi,
bijednih kućeraka i rata,
djece bez ljubavi i staraca bez ognjišta,
dan u kom će svi oni koji žive
imati pravo na život.

Raoul Follereau, književnik, humanitarac (1903.-1977.) 

Organizirajmo epidemiju milosrđa,
sve dok ne svane dan kada više
nećemo govoriti: ja, moja dobra,
moji poslovi, moja sreća,
već ćemo svi slobodna srca uzviknuti:
"To što imam je ono što sam poklonio."

Raoul Follereau, književnik, humanitarac (1903.-1977.) 

Iz spisa Kad bi Krist sutra (1954.):
Pažnja! Milosrđe nije milodar!
Nije to prezrivi poklon koji se baca s visoka i
osim što vrijeđa onoga koji ga prima,
obeščašćuje onoga koji ga daje.
Taj milodar je samo prividnost, karikatura Milosrđa.
Treba učiniti mnogo da bi se shvatilo
da se nije učinilo dovoljno...

Raoul Follereau, književnik, humanitarac (1903.-1977.) 

Iz spisa Govor o milosrđu (1955.):
Milosrđe je slika Kristova lica
na licu siromaha, čovjeka koji trpi i
koji je proganjan.
Previše su dugo ljudi živjeli
jedni pokraj drugih.
Sada znaju da treba da žive svi zajedno.
Mi ih moramo naučiti da sutra žive
jedni za druge...

Raoul Follereau, književnik, humanitarac (1903.-1977.) 

Iz spisa Pouke Majke Terezije sestrama :
Kad pokupim osobu s ulice, gladnu,
dadnem joj tanjur riže, komad kruha,
ja sam zadovoljna. Ja sam otklonila glad.
No osoba koja je odbačena,
koja se doživljava neželjenom,
neljubljenom, prestrašenom,
osoba koja je izbačena iz društva —
takvo je siromaštvo strašno bolno i tako veliko,
i ja ga smatram strašno teškim.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Praktikòs 89 :
Svrha djela ljubavi i milosrđa je
ponašati se prema svakoj slici Božjoj
gotovo na isti način kao prema Modelu,
čak i kada je demoni nastoje prekriti.

Evargije Pontski (oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

Iz spisa Milosrđe, Temeljni pojam evanđelja – ključ kršćanskog života:
Milosrđe je, prema vani vidljiva i
djelotvorna strana Božje biti,
koja je ljubav (1Iv 4,8.16)
Ono izriče Božje biće koje je milostivo
okrenuto svijetu i ljudima i koje im se
u povijesti uvijek iznova okreće,
svoju dobrotu i ljubav koja mu je svojstvena.
Ona je Božja caritas operativa i effectiva.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Milosrđe, Temeljni pojam evanđelja – ključ kršćanskog života:
Milosrđe nije u prvom redu pitanje morala,
nego vjera u Krista, nasljedovanje Krista i
susret s Kristom...

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Narav - milost - kultura, 2005.:
 Ljubav je više od nejasnog osjećaja i
površna ganuća.
Ona znači prevladavanje našega
zapadnog individualizma i egoizma
putem solidarnosti;
ona je odgovor na bijedu
u današnjem svijetu.
Doduše, ljubav i milosrđe ne može se
pozitivno-pravno kodificirati,
ali one mogu i moraju nadahnjivati
konkretni poredak prava i pravednosti
te društvo iznutra mijenjati.
U tom smislu mi kršćani trebamo dati
specifičan prinos uređenju gospodarstva,
kulture i politike.
Trebamo konkretno pokazati da solidarnost i
milosrđe nužno spadaju u humanost društva.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Rasprava protiv hereza:
Onima koji njega slijede i Njemu služe
On podjeljuje život i neumrlost i vječnu slavu [...]
No, On od njih ne prima nikakva dobročinstva:
On je naime bogat, savršen i bez ikakve potrebe [...]
Bog pak od ljudi traži služenje
radi toga da ih obdari dobročinstvima,
njih koji ustraju služeći Njemu,
budući da je dobar i milosrdan.
Ukoliko naime Bog nikoga ne treba,
utoliko pak čovjek treba zajedništvo s Njime.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Čovjek i svijet po mjeri Božjega milosrđa:
Odazvati se pozivu na pomirenje s Bogom,
s bližnjima, sa sobom i stvorenim svijetom
ne znači kapitulirati, doživjeti poniženje.
Božje milosrđe je ljubav
koja ne ponižava i ne omalovažava.
Pogled milosrđa, kako je to najslikovitije
svojom gestom pranja nogu učenicima
za vrijeme oproštajne večere pokazao Isus (usp.: Iv 3,3-15)
nije pogled odozgo prema dolje,
nego obratno, odozdo prema gore;
milosrdna ljubav je djelo
koje potrebnika ne ponižava,
nego ga cijeni i uzvisuje;
to je ljubav koja uključuje i povezuje,
nevoljnika sjedinjuje s onim
koji je u mogućnosti pomoći,
čini ga dionikom njegovih dobara.

Anton Tamarut, prezbiter, teolog i pjesnik (1960.)

Iz spisa Govor 10. u korizmi:
Gospodin se ni jednoj pobožnosti vjernika
toliko ne veseli koliko toj
koja obogaćuje njegove siromahe.
Gdje zatekne brigu za milosrđem,
tu raspoznaje sliku svoje naklonosti.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Govor 6. u korizmi:
Vrlo su mnoga i raznolika djela milosrđa.
Ona sama svojom raznolikošću pravim kršćanima
podjeljuju to da u dijeljenju milostinje
nemaju udjela samo bogati i oni
koji imaju svega u izobilju,
nego i oni koji osrednje posjeduju
ili su čak siromašni.
A ako i nemaju svi jednaku mogućnost darivati,
neka ipak svi budu u srcu osjećajem jednaki.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Sermo 10:
 Kad hranimo gladne, kad odijevamo gole,
kad pomažemo bolesnike, zar nije istina
da tako ruka poslužitelja
dopunja pomoć Božju?
Zar možda dobrohotnost sluge
nije dar Gospodnji?
On ne treba pomoćnika u
djelima svoga milosrđa;
ipak je svoju svemoć uredio
na takav način da potrebama ljudi
pritječe po ljudima samim.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Poslanica Diognetu:
 Budeš li ljubio Boga,
nasljedovat ćeš njegovu dobrotu.
Ne čudi se da čovjek može postati
nasljedovateljem Božjim.
Može, ako On to hoće...
Nasljeduje Boga koji na sebe uzima
teret bližnjega, tko hoće činiti dobro
nekome tko je u nevolji...
Tko daje potrebnima ono što je primio
od Boga postaje bogom onima
kojima je dobar.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Razgovori o nadi:
Milosrđe je put koji nam je prijeći,
na kojemu nas malo-pomalo Bog uzdiže
kako bismo mogli izići iz svojih egoizama i
uključiti drugoga u svoj život.

Gerhard Ludwig MÜLLER, kardinal , prefekt Kongregacije za nauk vjere (1947.)

Iz spisa Poslanica „Ratna pomoć bez razlike vjere i nacije“ (1918.) :
Ako u župi bude rišćana ili muhamedanaca
možda još siromašnijih i jadnijih od katolika,
da nijeste odvratili lica svojega od njih,
nego sjećajući se priče dobroga Samaritanca
spomenite se, da nam je Gospodin zapovjedio,
da se svim siromasima smilujemo bez
razlike vjere i narodnosti.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Utemeljiteljeva pisma sestrama, 147-148:
Stari i siromašni moraju biti hranjeni,
bolesni njegovani, svi poučavani i
održavani u vedrom raspoloženju...
Neka sestre štuju Boga u svojim siromasima,
siromasi neka ljube Boga u svojim sestrama...
Sestre neka gledaju utjehu (u tome)
kad se duše siromaha otvaraju istini i
kad sasvim predano umiru u Gospodinu.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Matthäusevangelium (Evanđelje po Mateju):
Identifikacija Isusa s onima
koji trebaju pomoć ima nešto
paradoksalno u sebi
što se može prihvatiti samo u vjeri.
U patnicima se odražava uzvišenost Krista.
Ljudsko zajedništvo, zajedništvo s potrebitima
dobiva božanski smisao koji nadilazi tu patnju.
Zajednica koja je naklonjena nevoljnicima
živi u svijetu kao zajednica istinski naklonjena Bogu.

Joachim Gnilka, teolog, profesor (1928.-2018.)

Iz spisa Bog Otac — Otac Isusa Krista i Otac ljudi, 1999.:
Druga posebna karakteristika Očeva lica je
činjenica da je Božje očinstvo preobilno i besplatno,
tj. ide »iznad« stvarnih ili
umišljenih čovjekovih zasluga.
Upravo o tome svjedoči Isusova prispodoba
o najamnicima u vinogradu (usp. Mt 20,1-15):
Bog svima daje jednaku nagradu
jednostavno zato jer je dobar i milosrdan...

Ivan Karlić, prezbiter, franjevac, profesor KBF Zagreb (1962.)

Iz spisa Bog Otac — Otac Isusa Krista i Otac ljudi, 1999.:
Ako milosrđe i nije sinonim za ljubav,
onda je njezina prva posljedica i njezin plod.
Tako se shvaća da je kršćanin
koji je pozvan nasljedovati Oca,
također pozvan da bude milosrdan kao i Otac:
»Budite milosrdni kao što je
Otac vaš milosrdan« (Lk 6,36).
Riječ je tek o drukčijoj verziji Matejeva načela
o savršenosti (usp. Mt 5,48).
Može li se pretpostaviti da se savršenost
sastoji (i) u milosrđu?

Ivan Karlić, prezbiter, franjevac, profesor KBF Zagreb (1962.)

Iz spisa Bog Otac — Otac Isusa Krista i Otac ljudi, 1999.:
Kao alternativna zajednica,
Božja i Kristova Crkva mora postati
posebno mjesto milosrđa i međusobne ljubavi;
to je program njezine egzistencije i
u pojedincima i u zajednicama.
Kao takva, postat će izazov modernom društvu
koje se sve više zatvara u sebe,
a istodobno će se moći otvoriti tom društvu i
svijetu, nadviti se nad njegove rane i poviti ih.
Danas kada nema čudesa(nema ih u smislu
»gotovih rješenja« ljudskih problema),
ljubav i milosrđe mogu stvarati čuda.
Po njima Crkva postaje doista vjerodostojna.

Ivan Karlić, prezbiter, franjevac, profesor KBF Zagreb (1962.)

Iz spisa Evanđelje milosrđa, 1993.:
Ljubav milosrdna u izvornom označuje djelo ostvareno,
a ne samo neki osjećaj.
Svijet ne treba praznih ganuća, toplih suza,
slatkastih riječi, on treba djela,
djela milosrđa, učinkovita i trajna.
»Bogoljubnost čista i neokaljana jest:
zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji« (Jak 1,27).

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Evanđelje milosrđa, 1993.:
Mijenjaju se oblici Božjeg milosrđa u svijetu,
ali ostaje uvijek evanđeoski zahtjev:
zračiti Božje milosrđe na svim područjima,
gospodarskim, političkim i međunarodnim.
Učiniti ovaj svijet ljepšim, bratskijim, sretnijim.
To je temeljno u kršćanstvu.
Tako jednostavno, a tako čudesno:
biti obasut milosrđem Božjim i
zračiti Božje milosrđe oko sebe,
biti ljubljen i ljubiti,
biti pomilovan i pomilovati,
biti oprošten i praštati.
Sve smo primili, sve dajmo.
To znači postati djeca Božja.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Evanđelje milosrđa, 1993.:
Milosrđe, ako postanc hladna milostinja,
nanosi siromahu veće zlo nego dobro.
Mora biti prožeta ljubavlju.
Pavao je to jasno izrekao:
»Kad bi razdao sav svoj imetak,
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bi imao -
ništa mi ne bi koristilo« (1 Kor 13,3).
Sve predati siromasima, a tijelo vatri,
to još nije ljubav.
Ničem ne služi bez ljubavi.
Može čovjek postati »veliki dobročinitelj«,
ali to nije božanska ljubav koja izvire iz milosrđa,
koja je plod božanskog milosrđa u nama.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Evanđelje milosrđa, 1993.:
Pitam vas, braćo, što hoćete ili
što tražite kad dolazite u Crkvu?
Što drugo ako ne milosrđe?
Dajte dakle zemaljsko i primit ćete nebesko.
Od tebe ište siromah, a ti išteš od Boga:
on zalogaj, ti život vječni.
Udijeli prosjaku da zaslužiš
primiti od Krista život vječni.

Sv. Cezarije Arleški, biskup (468.-542.)

Iz spisa J.Antolović, Srce Isusovo, srce naših obitelji, 1989.:
 O Isuse, vrelo života, daj mi piti
od te žive vode što ključa iz Tvog Srca.
Svu me uroni u dubine
Tvoga milosrđa...

sv. Gertruda, redovnica, mističarka (1256.-1302.)

Iz spisa J.Antolović, Srce Isusovo, srce naših obitelji, 1989.:
 Čavli i rane glasno viču da se u Kristu
Bog doista pomirio sa svijetom.
Željezo ga je probolo sve do srca
da zna suosjećati sa patnjama
naše krhke naravi...
Otkrivena je velika tajna Božje nježnosti:
gle, u dan velik Njegove milosrdne dobrote.

Sv. Bernard, prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa J.Antolović, Vrijednost Kristove patnje u svjetlu Njegova Srca, 1989.:
 Ako je Bog 'impassibilis'
- nepodvrgnut strastima -
ne znači da je 'incompassibilis'
- bez suosjećajnosti, jer ništa mu nije svojskije
od toga da je uvijek samilostan i da prašta.

Sv. Bernard, prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa Ne pravi sebi urezana lika..., 1988.
Božje su ruke otvorene da zagrle rasipnoga.
Ovisi o njemu hoće li napustiti ono krdo svinja,
one posebne idole, kumire, vratiti se i
ponovno baciti u Očev zagrljaj.
Oslobođenje je ponuđeno.
Uvjeti su jasni, poziv je snažan:
»Ne klanjaj im se niti im služi« (Izl20,5).
Bog je »bogat milosrđem« (Ivan Pavao II.),
uvijek iznova pruža ruke,
naginje se da bi nas izvukao iz ponora i
oslobodio iz opasnih ruševina.
Naravno, i opet ovisi o rušiocu
hoće li dopustiti da mu Bog ljubavi
ponovno sazida razrušeni grad.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Predanje Božjoj Providnosti:
Kad bismo jednim pogledom unutarnjih očiju
mogli vidjeti svu dobrotu i sve milosrđe
Božjih nakana s nama, pa čak i u onome
što nazivamo sramotom, brigama i patnjama,
svoju bismo sreću našli u tome
da se bacimo u naručaj Božje volje
s pouzdanjem malog djeteta koje se baca
u ruke svoje majke.
U svemu bismo postupali s namjerom
da se svidimo Bogu i bili bismo
u svetom miru, uvjereni da je Bog naš Otac
i da želi naše spasenje
više negoli mi sami.

bl.Marija od Utjelovljenja, redovnica, mističarka (1566.-1618.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
Jedan od najjasnijih Isusovih zahtjeva jest:
uvijek praštati, »ne sedam puta na dan,
nego sedamdeset sedam puta« —
praštati bez granice, svima,
dobrima i zlima, onima koji nas ljube i
onima koji nas mrze.
Ovaj zahtjev proizašao je iz Božjih dubina.
Isus odvijeka počiva na Očevu srcu i
promatra što se u njemu nalazi:
beskrajna spremnost na praštanje.
Bog traži neograničeno praštanje,
jer sam oprašta bez granica.
To je najdublje iskustvo kršćanstva.
Božje milosrđe prati čitav naš život.
Događaju se čuda pomirenja, olakšanja,
obnove srca i duha u susretu s Božjom dobrotom —
u ispovijesti, kroz pokoru, gdje god zakucamo
na uvijek otvorena vrata njegova milosrđa.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
Ono što ćemo doživjeti u susretu s Bogom
u času smrti nadilazi sve
što smo ovdje iskusili.
Ovdje, dok smo tvrdi, sebični,
zatvoreni u sebe, nepročišćeni,
Bog nam neprestano oprašta i
vuče nas na svoje srce.
Tamo ćemo biti lišeni samih sebe,
stajat ćemo pred njim posve nemoćni,
razotkriveni, bez mogućnosti da se prikazujemo
ljepšima no što jesmo.
Zato ćemo biti sposobni da se Božje praštanje
bez zapreke izlije na nas.
Uronit ćemo u pravu bujicu Božjega milosrđa.
Ništa joj više neće stajati na putu.
U susretu s Božjim milosrđem spalit će se i
uspomena na naše grijehe,
zadnji ostaci naše grešnosti.
»Ako nas naše srce optužuje,
Bog je veći od našeg srca« (1 Iv 3,20).
Naše će srce biti po drugi put svladano i
mi ćemo kroz Božje milosrđe doživjeti
same sebe posve preobražene,
otkupljene, oslobođene.
Neopisivi osjećaj vječnog, neuništivog zdravlja,
svježine prostrujat će iz
Božjeg srca čitavim našim bićem.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa O nadi u Božje milosrđe:
Nâda se onaj tko se ne uzda toliko
u Božje milosrđe da se ne bi bojao
njegove pravednosti niti se toliko boji
njegove pravednosti da se ne bi uzdao
u njegovo milosrđe...
(Vtiliter sperat, qui nec adeo
misericordie Dei confidit,
ut iustitiam non timeat,
nec adeo iustititam timet,
ut misericordie diffidat.)

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz J.Gusić, Rad naših misionara na humanizaciji društva po obitelji, 1978.:
Nedavno nas je pohodio glavni oficir
policijske postaje onoga kraja, Sinha.
Došao je s cijelom obitelju.
Doveo ih je da vide život sestara,
njihovu požrtvovnost,
onaj njihov rajski smiješak i sreću,
kako mi sam reče.
On je nedavno morao doći ovamo po poslu.
Vidio je to mnoštvo bolesnika oko dispanzera,
sjeo je tamo i kao prikovan dva sata je samo
promatrao to mnoštvo, tolike bijedne majke
s dječicom, umorne, ispaćene, bolesne.
Sestre ih primaju s ljubavlju.
I ti ljudi vraćaju se u svoja daleka
sela sa srećom, sa zahvalnošću i
utjehom u očima, s lijekom u ruci i
blagoslovom u srcu.
I reče mi tada taj čovjek:
»Tog a dana vidio sam nebo na zemlji,
pa sam, eto, doveo i svoju obitelj
da i oni budu dionici te sreće...«

Ante Gabrić, prezbiter DI, misionar (1915.-1988.)

Iz spisa Koronavirus ili korizma?, 2021.:
Iskreno rečeno: nije božanska komedija,
nego ljudska je komedija
taj govor o milosrđu!
Ta inflacija govora o Božjem milosrđu
nikad mi nije dobro legla.
Smatram da je Godina milosrđa
bila potpuni fijasko, promašaj!
Zašto? Razlog je jednostavan:
udaljili smo se od Pisma i
kršćanske Tradicije.
Znate gdje i kako izrasta
biblijski govor o milosrđu?
U grijehu! (…)
Tamo gdje nema grijeha, nema ni Boga,
a ni milosrđa.
Koji je smisao govoriti današnjem čovjeku
o milosrđu kad on sebe ne smatra grješnikom!
Ma koji je smisao govoriti o milosrđu
kad se ni današnji biskupi,
ni svećenici ne usude govoriti o grijehu!
Zato je govor o Božjem milosrđu farsa!
Pustimo sada milosrđe, da budem brutalan,
govorimo o grijehu pa
ćemo doći do milosrđa!

Ivica Raguž, prezbiter, profesor KBF (1973.)

Iz spisa Našli smo milosrđe. Tajna božanskoga milosrđa, 2010.:
Jamačno je jedincato u povijesti religija
da se sveti spisi jedne religijske zajednice
tako kritički ophode s vlastitom zajednicom.
Kakvih sve optužaba protiv izabranog naroda
nema u proročkim knjigama!
Svaki je prekršaj neumoljivo nazvan
njegovim imenom,
svaki je grijeh razotkriven. (…)
No, upravo se u tomu pokazuje pravo milosrđe:
ono nikad ne može biti bez istine.
Ona može liječiti samo ako je nepotkupljivo
uspostavljena dijagnoza.

Christoph Schönborn, kardinal, teolog (1945.)

Iz spisa Dokumentacija u Lisieuxu:
 Ne mogu se bojati Boga
koji je zbog mene postao malen...
Ja ga ljubim... jer on nije drugo
nego ljubav i milosrđe...

Sv.Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Metanoja, 1974.:
 Nije dobro Isusovo milosrđe nad grešnicima
odjeljivati od Isusove osude nad grijehom.
Dok Isus ljubi grešnike, mrzi grijeh.
Bez kompromisa traži popravak života.
Milosrđe ne ukida Zakon,
nego popravlja ruševine
prekršenog Zakona.

Antun Weissgerber, prezbiter DI, profesor (1921.-1989.)

Iz spisa Sakrament sadašnjeg trenutka:
Da bi izbjegao nemir koji dolazi
od bola zbog onoga što je prošlo
i straha pred onim što će doći,
zapamti tri stvari:
prošlost prepusti prevelikom
Božjem milosrđu,
budućnost povjeti Njegovoj
ljubaznoj providnosti,
sadašnjost povjeri Njegovoj
vjernoj ljubavi,
s čime odgovaram na Njegovu milost.
Amen!

Jean-Pierre de Caussade, prezbiter DI, profesor, propovjednik (1675.-1751.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Budimo oprezni, budimo puni milosrđa i
strpljivosti s našim protivnicima.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Kršćanska etika u ozračju svakodnevnice, 2004.:
Mislim na ljubav kao eminentni oblik
humanizma, altruizma,
ali s izrazitom dozom radikalnosti.
Drugim riječima, svatko će nastojati
biti pošten, pravedan, a kršćanin će za razliku
odsvih drugih nastojati biti i milosrdan:
to znači učiniti i ono što temeljem
pravednosti nije dužan...
Da bi se... ostvario kvalitetan suživot
sigurno nisu dovoljni samo pravednost i pravo,
nego i milosrđe, ljubav, a sve to
mora na neki način biti institucionalizirano.
Nije dovoljno da ja budem milosrdan,
nego to mora predvidjeti zakonodavstvo.

Josip Grbac, prezbiter, profesor (1955.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Treba, djevojko, da netko bude dobar...
treba žaliti ljude.
Krist je sve ljude žalio,
a to je i nama zapovijedio...
Kažem ti: uvijek je dobro
sažaliti se nad čovjekom
dok je vremena.

Maksim Gorki, spisatelj (1868.-1936.)

Iz spisa Časoslov IV, jutarnja
XXXII tjedan kroz godinu, Molbenica:
Ti si, Bože, milosrdan i pružaš nam
ruku svoju milosrdnicu:
– daj da idemo za tobom i
nikad ne skrenemo s puta života.
Tebe, Gospodine, slavimo,
u tebe se pouzdajemo.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Pjesma slijepom raznosaču novina:
Od susreta s tobom duša me zazebe.
Ti si sam i štap tvoj vjeran drug.
Idući, ti njime šaraš oko sebe.
tajni obruč, nevidljivi krug.

Pomislih na vid i više ti se bolnom ne živi.
Velik je to san koji te rastuži.
Tako silno da ti se šešir na glavi nakrivi,
i od bola postane mnogo duži.

Tuga me obuzme da to izreći ne mogu,
kad pomislim kako dugo tražiš ključe.
Ili obućeš desnu cipelu na lijevu nogu,
kao što si lijevu na desnu obukao juče.

Od slijepoće postao si tako lijep,
ali to ne vide ti prozalnici bučni.
Na grudima ti ploča na kojoj piše: slijep.
Novine, novine, čuje se tvoj glas mučni...

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Hom. De pauperibus I:
 Neka mnoštvo siromašnih i iznemoglih
nađu utočište u tebi, kršćanine...
Sij ljubav, ako hoćeš žeti njezin plod i
ispuniti svoju kuću lijepim rukovetima...
Ne preziri siromaha koji leže na tlu,
kao da bi bili bezvrijedni.
Promatraj tko su i upoznat ćeš
njihovo dostojanstvo:
jer oni su se zaodjenuli osobom
našega Spasitelja.

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Iz spisa De Opere et Elemos. c.23:
 Dakle, onaj koji se ne gane
pred bratom u nevolji,
neka se gane barem što se tiče Krista;
tko se ne udostoji ganuti milosrdnim
pogledom potlačenoga i potrebnoga brata,
neka se barem sjeti da u osobi onoga
koga prezire prebiva sam Gospodin.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz uvodne riječi na otvaranju II. vatikanskog sabora
Gaudet mater ecclesia, 1962.:
 U današnje vrijeme se Kristovoj Zaručnici
više sviđa da posegne za lijekom milosrđa,
nego li da pograbi oružje strogosti.

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

Katekizam katoličke crkve:

"BOG BLAG I MILOSRDAN"
210 Nakon grijeha kojim se Izrael odvratio od Boga da se klanja zlatnome teletu, Bog sluša Mojsijevo posredovanje i prihvaća da stupa usred nevjernog naroda očitujući tako svoju ljubav. Mojsiju koji moli da vidi njegovu Slavu, Bog odgovara: "Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj i pred tobom ću izustiti svoje ime JHVH" (Izl 33,18-19). I Gospodin prođe ispred Mojsija i objavi: "JHVH, JHVH, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću" (Izl 34,5-6). Mojsije tada ispovjedi Gospodina kao Boga koji prašta.

211 Božansko ime "Ja jesam" ili "On jest" izražava vjernost Boga koji unatoč grešnoj ljudskoj nevjernosti i kazni koju zaslužuje "iskazuje milost tisućama" (Izl 34,7). Bog objavljuje da je "bogat milosrđem" (Ef 2,4) te ide dotle da predaje svoga vlastitog Sina. Dajući svoj život da nas oslobodi od grijeha, Isus će otkriti da i on sam nosi to božansko ime: "Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam" (Iv 8,28).

270 Bog je svemogući Otac. Njegovo očinstvo i njegova moć međusobno se osvjetljuju. Svoju očinsku svemoć pokazuje na način kako se brine za naše potrebe: darom posinovljenja ("I bit ću vam otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući", 2 Kor 6,18) i svojim neizmjernim milosrđem, jer on svoju moć pokazuje u najvišoj mjeri slobodno prastajući grijehe.

589 Isus je izazvao sablazan poglavito time što je svoje milosrdno ponašanje prema grešnicima poistovjetio sa stavom samoga Boga prema njima. Čak je dao razumjeti da, sjedajući za stol grečnikâ, pripušta grešnike na mesijansku gozbu. Ali osobito opraštajući grijehe Isus je vjerske vlasti stavio pred dilemu. Naime, kao što oni, užasnuti, ispravno tvrde, samo Bog može opraštati grijehe. Praštajući grijehe, Isus ili huli jer je čovjek koji se izjednačuje s Bogom, ili govori istinu te njegova osoba uprisutnjuje i objavljuje ime Božje.

1422 "Oni koji pristupaju sakramentu Pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom"

1431 Unutarnja pokora korjenito je preusmjerenje cijelog života, povratak i obraćanje k Bogu svim srcem, raskid s grijehom, odvraćanje od zla, zajedno s osudom zlih djela koja smo počinili. Ona istodobno obuhvaća želju i odluku za promjenom života s nadom u Božje milosrđe i pouzdanjem u pomoć njegove milosti. To obraćenje srca popraćeno je spasonosnim bolom i žalošću koju su Oci nazivali animi cruciatus (muka, mučnina duha), compunctio cordis (skrušenje srca).

1439 Razvoj obraćenja i pokore Isus je divno opisao u prispodobi o "rasipnom sinu", u kojoj je središnji lik "milosrdni otac" (Lk 15,11-24): privlačnost varljive slobode i napuštanje očinske kuće; krajnja bijeda u kojoj se sin našao nakon što je uludo potrošio imutak; duboko poniženje što mora čuvati svinje, i još gore, što želi nasititi se rogačima što su ih jele svinje; razmišljanje o izgubljenim dobrima; kajanje i odluka da se prizna krivim pred ocem; put povratka; velikodušan doček očev; očeva radost - to su, eto, neke naznake puta obraćenja. Lijepa haljina, prsten i svečana gozba jesu simboli novog života, čistog, časnog i punog radosti. To je život čovjeka koji se vraća Bogu i u krilo svoje obitelji - Crkve. Jedino Kristovo srce, jer poznaje dubine Očeve ljubavi, moglo nam je, na tako jednostavan i lijep način otkriti preobilje njegova milosrđa.

1465 Slaveći sakramenat Pokore, svećenik vrši službu Dobrog Pastira koji traži izgubljenu ovcu, Dobrog Samarijanca koji liječi rane, Oca koji čeka izgubljenog sina te ga pri povratku prihvaća, kao i službu pravednog Suca koji ne pravi razlike među osobama i ciji je sud u isti mah pravedan i milosrdan. Riječju, svećenik je znak i sredstvo Božje milosrdne ljubavi prema grešniku.

1716 Blaženstva su u središtu Isusova propovijedanja. U njihovu su navještaju obećanja dana izabranom narodu još od Abrahama. Ona su usavršena time što su usmjerena ne više prema pukom uživanju zemlje, nego prema Kraljevstvu nebeskom: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti.
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju.
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi.
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe.
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati.
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati.
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.
Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas.
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima. (Mt 5,3-12).

1829 Plod su ljubavi radost, mir i milosrđe; ona zahtijeva velikodušnost i bratsku opomenu; ljubav je dobrohotnost; budi uzajamnost, ostaje nesebična i blagotvorna; ona je prijateljstvo i zajedništvo: Ispunjenje svih naših djela je ljubav. Tu je naša svrha; zato mi trčimo, prema tom cilju trčimo; kad stignemo, u njoj ćemo naći svoj odmor.

I. Milosrđe i grijeh
1846 Evanđelje je objava, u Isusu Kristu, Božjeg milosrđa prema grešnicima. Anđeo ga naviješta Josipu: "a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Mt 1,21). Isto se to može reći o Euharistiji, sakramentu otkupljenja: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha" (Mt 26,28).

1847 "Bog koji nas je stvorio bez nas, nije nas htio spasiti bez nas". Prihvaćanje njegova milosrđa traži od nas priznanje naših krivica. "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1 Iv 1,8-9).

1864 "No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga" (Mk 3,29). Božje milosrđe ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci prihvatiti ga pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti.

2092 Dva su oblika preuzetnosti. Ili je čovjek preuzetan po tome što precjenjuje svoje moći (te se nada da se može spasiti bez nebeske pomoći), ili po tome što neopravdano računa na svemoć i milosrđe Božje (nadajući se da će postići oproštenje bez obraćenja i slavu vječnu bez zasluge).

2100 Vanjska žrtva, da bude vjerodostojna, mora biti izraz duhovne žrtve: "Žrtva Bogu duh je raskajan (...)" (Ps 51,19). Proroci Starog saveza često su prokazivali žrtve prinesene bez nutarnjeg sudjelovanja ili bez povezanosti s ljubavlju prema bližnjemu. Isus doziva u pamet riječi proroka Hošee: "Milosrđe mi je milo, a ne žrtva!" (Mt 9,13; 12,17). Jedina savršena žrtva jest ona što ju je Krist prinio na križu, potpunoma se prinoseći Očevoj ljubavi za naše spasenje. Sjedinjujući se s njegovom žrtvom, možemo od svoga života učiniti žrtvu Bogu.

2300 S tjelesima pokojnika treba postupati s poštovanjem i ljubavlju u vjeri i nadi uskrsnuća. Pokopati mrtve djelo je tjelesnog milosrđa; jest iskazivanje časti djeci Božjoj, hramovima Duha Svetoga.

2447 Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeće, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim đdjlima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je i vršenje pravde koje je Bogu milo:
Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka ucini isto tako (Lk 3,11). Dajte za milostinju ono iznutra, i gle - sve vam je čisto (Lk 11,41). Ako su koji brat ili sestra goli, bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dade im ono što im je potrebno za tijelo, kakva korist od toga? (Jak 2,15-16).

2677 "Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas". Divimo se s Elizabetom: "Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?" (Lk 1,43). Marija je Majka Božja i Majka naša, jer nam daje Isusa, svoga sina; možemo joj povjeriti sve svoje brige i molbe: ona moli za nas kao što je molila za sebe: "Neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38). Povjeravajući se njezinoj molitvi, s njom se prepuštamo volji Božjoj: "Budi volja tvoja". "Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše". Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo "Majci milosrđa", svoj svetoj. Predajemo joj se "sada", u današnjici naših života. I naše se pouzdanje širi da joj već od sada prepustimo "čas naše smrti". Da joj bude prisutna kao na samrti svoga Sina na križu i da nas u času našega prelaska primi kao majka i privede svome sinu Isusu, u raj.

2839 Očenaš smo počeli moliti sa smionim pouzdanjem. Moleći Oca da njegovo ime bude posvećeno, molili smo ga da budemo sve posvećeniji. No, iako obučeni u krsne haljine, ne prestajemo griješiti, odvraćati se od Boga. Sada se, ovom novom molitvom, kao rasipni sin, vraćamo k njemu i, kao carinik, priznajemo se grešnima pred njim. Naša molba pocinje s "priznanjem", kojim istodobno priznajemo svoju bijedu i njegovo milosrđe. Naša je nada izvjesna, jer u njegovu Sinu "imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha" (Kol 1,14; Ef 1,7). Djelotvoran i nesumnjiv znak njegova praštanja nalazimo u sakramentima Crkve.

2840 Međutim, a ovo je strašno, ta bujica milosrđa ne može prodrijeti u naše srce, sve dok ne oprostimo onima koji su nas uvrijedili. Ljubav je, kao i Tijelo Kristovo, nedjeljiva: ne možemo ljubiti Boga koga ne vidimo, ako ne ljubimo brata i sestru koje vidimo. Odbijanjem praštanja braći i sestrama naše se srce zatvara, i njegova tvrdoća čini ga nepropusnim za milosrdnu ljubav Očevu; priznanjem grijeha naše se srce otvara njegovoj milosti.

2842 Ovaj "kako" nije jedini u Isusovu nauku:"Budite dakle savršeni,'kako' je savršen Otac vas nebeski" (Mt 5,48); "budite milosrdni `kako' je Otac vaš milosrdan" (Lk 6,36); "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge `kako' sam ja ljubio vas" (Iv 13,34). Nemoguće je opsluživati Gospodinovu zapovijed, ako to biva izvanjskim oponašanjem božanskog uzora. Ovdje je, pak, riječ o životnom udjelu u Svetosti, Milosrđu i Ljubavi Boga našega, koje provire "iz dubine srca". Samo Duh koji je naš život (Gal 5,25), može učiniti "našima" iste osjećaje koji su bili u Kristu Isusu. Tada postaje moguće jedinstvo praštanja: "Praštajuci jedni drugima `kao što' i Bog u Kristu nama oprosti" (Ef 4,32).

2862 Peta prošnja "Otpusti nam duge naše (...)" zaziva za naše uvrede milosrđe Božje, koje ne može prodrijeti u naše srce, ako ne znamo, po primjeru i uz pomoć Krista, oprostiti našim neprijateljima.
Iz Pisama svetoga Maksima Ispovjedaoca, opata
(Pismo 11: PG 91, 454 – 455)

Gospodnje milosrđe prema pokornicima

Vjesnici istine i službenici božanske milosti, koliko god ih je od početka pa do naših dana, svaki u svoje vrijeme, tumačilo spasiteljsku Božju volju prema nama, vele da Bogu nije ništa tako drago i da on ništa tako ne voli koliko da se ljudi iz prave pokore obrate k njemu.
Kako bi to božanskije od svega ostalog pokazala, Riječ se Boga i Oca (taj prvi i jedini znak beskrajne dobrote) udostojala u tijelu boraviti s nama. Nema tako snažne riječi da istakne način njenoga sniženja i naklonosti prema nama. Ta je Riječ ono i ostvarila i pretrpjela i rekla što je dolikovalo da mi budemo izmireni s Bogom i Ocem, jer smo bili neprijatelji i tuđinci. Mi koji smo bili daleko od blaženog života k njemu smo iznova pozvani.
Snagom je čudesa Riječ ozdravila naše bolesti. Uzevši na se slabosti naših patnja i smrtnu kaznu kao da je sam bio kriv, a bi slobodan od svakoga grijeha, isplativši za nas dug, Sin nas je Božji oslobodio od mnogih i strašnih opačina. Ali je isto tako uz svakovrsnu nauku, kako bismo mu postali jednaki stavom čovječnosti i savršenom uzajamnom ljubavi, bio savjetnik.
To je razlog zbog kojeg govoraše: Nisam došao zvati pravedne već grešnike da čine pokoru.
Također: Zdravima nije potreban liječnik već bolesnima. Isto tako kaza da je došao potražiti izgubljenu ovcu, odnosno da je poslan izgubljenim ovcama Izraelove kuće. Nešto je skrovitije naznačio usporedbom o drahmi da je došao pronaći sliku koja je bila zastrta najgušćim blatom mana.
Također uči: Zaista vam velim, u nebu je radost nad jednim grešnikom koji obavlja pokoru. K tome je onoga koji, upavši među razbojnike, ostade bez ikakve odjeće, napola živ od rana, osnažio vinom, uljem i zavojima. Stavio ga je na svoju životinju i doveo u gostionicu da se o njemu brinu. Uplatio je toliko da bude dovoljno za njegovu njegu obećavši da će dati na povratku bude li trebalo još štogod isplatiti. Zbog toga veli da je otac koji je naklon rasipnom sinu koji se vraća najbolji otac. Zagrlio je povratnika poradi pokajanja, iznova ga okitio ukrasom očinske slave niti mu je tko predbacivao što od onoga što je ranije bio počinio. Iz istoga razloga ovčicu koja je ispala iz božanske stotine i lutala po brdima i brežuljcima, u tor je doveo kad ju je pronašao ne sileći i grozeći se niti zadajući joj trud, već ju je sam stavio na svoja ramena i neozlijeđenu milosrdno priveo stadu.
Eto zbog čega govoraše: Dođite k meni svi koji ste umorni i u srcu ste opterećeni i ja ću vas osnažiti. Također: Nosite moj jaram na sebi. Jarmom je nazvao zapovijedi ili život određen evanđeoskim mišljenjima, a bremenom, dakle nešto tegotnije, pokoru jer se čini teškom.
Kaza: jaram je moj sladak i breme je moje lako.
I opet naučavajući božansku pravednost i dobrotu zapovijeda govoreći: Budite sveti, budite savršeni, budite milosrdni poput svoga nebeskog Oca.
Uz to: Oprostite i bit će vam oprošteno.
Također: Što god želite da vam čine ljudi, upravo tako i vi činite njima.


Časoslov, služba čitanja IV. KORIZMENI TJEDAN – SRIJEDA
Iz Govora svetog Leona Velikog, pape
(Govor 6. o korizmi. 1 – 2: PL 54, 285 – 287)

Vjersko čišćenje po postu i milosrđu

Uvijek je, naime, predragi, zemlja bila puna milosrđa Gospodnjega. Svakog je vjernika naučila sama priroda štovati Boga. Naime nebo i zemlja, more i sve što je u njima, očituju dobrotu i svemogućnost svoga Stvoritelja, a prekrasna ljepota svega što njemu služi iziskuje od razumnog stvorenja pravedno zahvaljivanje!
A pošto smo dospjeli u one dane koji su na posebni način označeni sakramentima čovječanskog otkupljenja i koji neposredno i blizu prethode blagdanu Pashe, naređeno nam je da marljivije izvršimo vjersku obnovu čišćenjem.
Ovo je naime vlastito blagdanu Pashe da čitava Crkva zadobiva oproštenje grijeha koje se ne zbiva samo u onima koji se preporađaju u sakramentu krštenja nego i u onima koji se još ubrajaju u zajednicu posinjenih. Iako, naime, prvenstveno nove ljude stvara voda preporoda, — a jer ipak preostaje svima svakodnevno se obnavljati od prljavštine smrtnosti, a medu onima koji su uznapredovali nema nikoga koji ne bi bio dužan biti uvijek bolji, — treba općenito paziti da se na dan otkupljenja nitko ne nađe u starim pogreškama. Ono što, predragi, u svakom vremenu treba da svatko sebe pokazuje kršćaninom to treba sada brižnije i pobožnije izvršiti, da bismo ispunili apostolsku ustanovu četrdeset dana posta ne samo uskraćivanjem u hrani nego najviše u odstranjivanju pogrešaka.
A razumnim se i svetim postovima ništa korisnije ne pridružuje nego dijeljenje milostinje, koje pod jednim imenom milosrđa sadržava mnoge hvale vrijedne čine pobožnosti, da bi svi vjernici mogli biti jednaki duhom ako već to nisu svojim imanjem. Ljubav naime, koju dugujemo i Bogu i ljudima, nije nikada takvim zaprekama zapriječena te se ona ne bi mogla slobodno uvijek ispuniti.
Anđeli su naime pjevali: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koji su Bogu mili! Svaki onaj koji iskaže ljubav onima koji su u nevolji ne samo da biva obdaren krepošću dobre volje nego i darom mira.
Vrlo su mnoga i raznolika djela milosrđa. Ona sama svojom raznolikošću pravim kršćanima podjeljuju to da u dijeljenju milostinje nemaju udjela samo bogati i oni koji imaju svega u izobilju, nego i oni koji osrednje posjeduju ili su čak siromašni. A ako i nemaju svi jednaku mogućnost darivati, neka ipak svi budu u srcu osjećajem jednaki.


Časoslov, služba čitanja ČETVRTAK NAKON PEPELNICE
Iz homilije Svetog Oca Ivana Pavla II o sv.Faustini Kowalskoj
(Acta Apostolicae Sedis 92 [2000] 671 – 673)

Poruka Kristova milosrđa

Radost je moja zbilja prevelika što mogu danas cijeloj Crkvi predstaviti životno svjedočanstvo sestre Faustine Kovalske kao Božji dar našemu vremenu. Božanska je Providnost posvema povezala život te ponizne poljske kćeri s poviješću dvadesetoga stoljeća, koje je netom ostalo iza nas.
Krist je njoj između dva svjetska rata povjerio svoju poruku milosrđa. Oni koji se toga sjećaju kao svjedoci događaja tih godina te su proživjeli strašnu patnju milijuna ljudi i predobro znaju kako je nužna poruka milosrđa.
Isus je rekao sestri Faustini: “Čovječanstvo ne će naći mira dokle god se ne okrene s velikim pouzdanjem Mojemu milosrđu” (Dnevnik). Preko života i djela te poljske redovnice povezala se ta poruka zauvijek s dvadesetim stoljećem, posljednjim u drugome i mostom prema trećemu tisućljeću.
Ta poruka nije nova premda se može smatrati darom posebnoga prosvjetljenja koje nam pomaže da uskrsnu radosnu vijest iznovice proživimo na intenzivan način kako bismo je ponudili muževima i ženama našega doba, kao snop svjetla.
Što će nam donijeti godine koje slijede? Kako će izgledati budućnost čovjeka ovdje na zemlji? Nije nam to dano znati. Pa ipak je izvjesno da uz novi napredak ne će izostati ni bolna iskustva.
Ali će svjetlo Božanskoga milosrđa koje je Gospodin Isus karizmom sestre Faustine htio izliti na svijet osvjetljavati put čovječanstva u trećem tisućljeću. Nužno je da – kao nekoć apostoli – i današnje čovječanstvo prihvati u dvorani Posljednje večere povijest uskrsloga Krista koji pokazuje rane svoga razapinjanja opetujući: „Mir vama!“ Čovječanstvo se mora dati zahvatiti i prožeti Duhom što mu ga daruje uskrsli Krist. To je Duh koji liječi rane srca, koji ruši brane i ograde koje nas udaljuju od Boga te koje i nas međusobno dijele, Duha koji nam vraća radost o ljubavi Očevoj i bratskom jedinstvu.
Stoga je danas bitno, na ovu drugu nedjelju u uskrsnom vremenu, koja će ubuduće u cijeloj Crkvi nositi ime “Nedjelja Božanskoga milosrđa” shvatiti i prihvatiti poruku Božje riječi u njezinoj cjelovitosti. Čini se da bogoslužje kroz ponuđena čitanja orisava put milosrđa: Uspostavljajući taj odnos svakoga pojedinoga prema Bogu, i među ljudima se budi novi odnos bratske solidarnosti.
Krist nas je učio da “čovjek ne samo prima i doživljava Božje milosrđe, nego da je i pozvan iskazivati i očitovati milosrđe i prema svojim bližnjima: ‘Blago milosrdnima – oni će postići milosrđe’ (Mt 5,7)” (Dives in misericordia, 14). Potom nam je očitovao mnogostruke putove milosrđa koje ne samo da oprašta grijehe nego dolazi svim čovjekovim potrebama ususret.
Isus se spustio do svake ljudske bijede, materijalne ili duhovne naravi. Njegova poruka milosrđa dopire do nas preko njegovih ruku ispruženih čovjeku patniku.
Tako ga je Sestra Faustina vidjela i navijestila svih ljudima svih kontinenata. U Samostanu u Lagiewniki u Krakovu svoj je život učinila hvalospjevom milosrđa.
“Misericordias Domini in aeternum cantabo” (O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, Ps. 89,2).


Časoslov, služba čitanja 27. NKG – Sv. Faustina Kowalska, đevica
Iz pisma koje je sv. Alojzije Gonzaga uputio svojoj majci
(đela svetaca, lipanj 5, 878)

Vječno ću opjevati milosrđe Gospodnje

Za tebe, presvijetla gospođo, molim milost Duha Svetoga i vječnu utjehu. Kad je tvoje pismo stiglo, bio sam uistinu još u ovome kraju mrtvih. Ali daj da sada – jer negda treba težitit i za nebom – veličamo vječnoga Boga u zemlji živih. Pred malo sam se vremena ponadao da ću uskoro prevaliti taj put.
Sveti Pavao kaže da je ljubav u tome da se plače s onima koji plaču i raduje s onima koji se raduju. Zato i ti, presvijetla majko, moraš otuda crpiti vrlo veliku radost i u sebi naći temelj za dobročinstvo i milost, jer je meni Bog označio pravo veselje i sigurnost svoga straha, što nikada neću izgubiti…
Inače, kažem ti u povjerenju, gospođo, da mi duh tone kad razmišljam o božjoj dobroti, o tom moru bez dna i bez granica. Nikako mi ne uspijeva, shvatiti, zašto Gospodin gleda na te moje male i kratke napore i daje za njih vječni pokoj te me poziva u nebesa k najvećoj sreći, koju sam dosada tako nemarno tražio. Meni, koji sam tako malo suza prolio za njega, nudi blago, koje je kruna velikoga truda i suza. O gospođo, vidi, da ne uvrijediš beskonačnu božju dobrotu, kada oplakuješ navodno mrtvoga, koji živi pred Bogom a možeš mu svojim zagovorom puno više pomoći u ovom životu.
Rastanak neće biti dug. Vidjeti ćemo se u nebesima, te ćemo se zajedno veseliti združeni u vječnoj radosti sa Početnikom našeg spasenja. Hvaliti ćemo ga, sa svim mogućnostima svojih duša, te ćemo bez prestanka pjevati njegovom milosrđu. Uzima nam, ono što nam je prije toga dao, samo zato, da bi to prenio na sigurno i nedodirljivo mjesto i onda nas usrećio dobrima, koja i sami želimo.
To sam zapisao, samo zato, jer želim udovoljiti svojoj gorućoj želji, da bi ti, presvijetla gospođo i sva rodbina gledali na moj odlazak kao na veseli događaj.
Ti budi najprije uza me sa svojim majčinskim blagoslovom, dok veslam po moru u luku mojih nada.
Napisao sam zato, jer mi nije preostalo ništa drugo, čime bih mogao jasnije pokazati svoju ljubav i poštovanje, koju kao sin dugujem svojoj majci.


Časoslov, služba čitanja 12. NKG – Sv. Alojzije Gonzaga, redovnik
Iz Života svetoga Kazimira, napisana od njegova suvremenika
(Cap. 2 – 3 : Acta Sanctorum, Ožujak , l , 347 – 348)

Njegovo je blago Božji zakon

U Kazimirovu srcu gorjela je silna, iskrena i nehinjena ljubav prema svemogućem Bogu. Iz dubine njegove duše ona se tako širila i razlijevala na bližnjega, da mu ništa nije bilo ugodnije, ništa draže nego davati. I to ne samo svoj imutak, nego je i svega sebe predao i razdijelio Kristovim siromasima, putnicima i bolnicima, zarobljenima i ucviljenima.
Udovicama, siročadi i potlačenima bio je ne samo skrbnik i zaštitnik, nego i otac, i sin, i brat. Ovdje bi zaista trebalo napisati dugu povijest kad bi se htjela iznijeti pojedina djela ljubavi i najvišeg predanja što ih je činio prema Bogu i bližnjemu.
Jedva se može izreći ili zamisliti koliko mu je bilo stalo do pravednosti i kako je volio umjerenost, kako je bio obdaren razboritošću, kolikom je jakošću i postojanošću bio utvrđen, i to baš u onim godinama kad su ljudi po naravi skloniji na zlo i gore.
Često je svom ocu preporučivao da pravedno upravlja kraljevstvom i podložnim narodima. Ako bi katkada kralju upravi štogod zanemario zbog nepažnje i ljudske slabosti, znao ga je čedno i neustrašivo opomenuti.
Prihvaćao bi se parnica jadne i nevoljne sirotinje i vodio ih kao svoje. Zato ga je narod nazivao braniteljem siromaha. Premda je bio kraljev sin i plemenite krvi, ipak je bio ljubazan u susretu i razgovoru i s najnižim i najbjednijim ljudima. Bolje se osjećao među skromnima i siromasima kojima pripada nebesko kraljevstvo nego među mogućnicima i proslavljenim ljudima.
Kraljevske vlasti niti je želio, niti ju je ikako htio prihvatiti kad mu je otac nudio. Bojao se bogatstva, koje je naš Gospodin Isus nazvao dračom, da mu ne bi ranilo dušu ili ga okaljalo zemaljštinom.
Živio je djevičanski sve do kraja života i preminuo je kao djevac. To potvrđuju i svjedoče uvaženi i odlični ljudi koji su s njim bili povjerljivi i poznavali ga u dušu.


Časoslov, služba čitanja II. KORIZMENI TJEDAN – Sv. Kazimir
Iz Govora svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa
Govor 14, O ljubavi prema siromasima, 38. 40: PG 35, 907. 910

Služimo Kristu u siromasima

Pismo kaže: Blaženi milosrdni jer će i sami postići milosrđe.
Milosrđe se ne nalazi među posljednjim blaženstvima. Isto tako: Blažen koji razumije čovjeka u potrebi i siromaha. Pa opet: Blažen čovjek koji se smiluje i iskaže ljubav. Na drugom pak mjestu: Pravednik je povazdan milosrdan i pokazuje ljubav. Zadobijmo blaženstvo, budimo razumni i blagostivi.
I da ne bi noć kod tebe prekidala dužnost milosrđa, nemoj reći: Navrati se opet i sutra ću ti dati. Neka se ništa ne ispriječi između tvoje odluke i dobroga djela jer jedino činjenje dobra ne dopušta oklijevanja.
S gladnim podijeli svoj kruh, potrebne i beskućnike uvedi u svoj dom. Učini to vesela i razdragana srca. Onaj reče: Tko iskazuje milosrđe u veselosti, njemu se cijena dobroga djela udvostručuje zbog spremnosti i brzine. Što se pak nudi iz sjetne ili prinuđene duše, neugodno je i nimalo lijepo.
Valja se radovati, a ne tugovati, kad pružamo dobročinstvo. Onaj je kazao: Ako odstraniš okove i odabiranje, to jest škrtost i ispitivanje, odnosno oklijevanje i mrmljanje, što će onda biti? Kako sjajno i divno! Kakva li je i kolika nagrada za to! Ujutro će se probiti tvoje svjetlo i tvoje će zdravlje ubrzo izići. A tko je taj da ne bi iščekivao svjetlost i zdravlje?
Poradi toga, ako držite da me treba poslušati, Kristove sluge, braćo i subaštinici, posjećujmo Krista dok je vremena, liječimo Krista, hranimo ga, oblačimo, primajmo ga na noćenje, častimo Krista; i to ne samo gošće-njem kao neki; ili balzamom kao Marija, odnosno grobom poput Josipa Arimatejskog, niti jedino stvarima koje spadaju na pogreb kao onaj Nikodem koji je samo napola ljubio Krista, niti napokon zlatom, tamjanom i mirom kao Magi prije svih koje nabrojismo.
Gospodar svega hoće milosrđe, a ne žrtvu, i smilovanje nadmašuje bezbroj pretilih janjaca. Smilovanje mu danas iskazujmo služeći siromasima što se muče na zemlji, da bi nas primili kad se odavde preselimo u vječne šatore, k samome Kristu, našemu Gospodinu, komu neka je slava u vjekove. Amen.


Časoslov, služba čitanja III. KORIZMENI TJEDAN – SUBOTA
Iz Razgovora o Božjoj Providnosti, svete Katarine Sijenske, djevice
Pogl. 134, ed. lat. Ingolstadt 1583. ff° 215v – 216

Gospodine, kako je dobar i sladak tvoj Duh u svima

Vječni Otac s neizrecivom dobrohotnošću svoje blagosti svrnu svoj pogled na ovu dušu počevši ovako:
»O predraga kćeri, odlučih se smilovati svijetu i želim se brinuti za ljude u svemu što im je prikladno. No, čovjek ne znajući obraća u smrt ono što mu za život udjeljujem, i tako sam prema sebi postaje veoma okrutan; a ja se za njega vazda brinem. Stoga želim da znaš ovo: što god udjeljujem čovjeku, proistječe iz višnje Providnosti.
Stoga kad sam s providnošću njega stvorio, pogledah na sebe samoga i bijah silno zanesen ljepotom svoga stvorenja. Svidjelo mi se naime da ga stvorim na svoju sliku i priliku i za nj se silno brinem. Štoviše, dadoh mu pamćenje da se prisjeća mojih dobročinstava hoteći tako da ima udjela u mojoj moći, tj. moći Vječnoga Oca.
Dao sam mu i pamet da u mudrosti spozna moga Sina i upozna moju volju, jer ja dijelim svekolike milosti i obdarujem s puno očinske ljubavi. Dadoh mu i volju da ljubi te ima udjela na blagosti Duha Svetoga, da tako uzmogne ljubiti ono što je um spoznao i vidio. To je slatka moja providnost učinila kako bi on mogao jedini spoznati i okusiti mene s najvećom radosti u vječnom gledanju mene. I kao što sam ti i druge stvari iznio, nebo bijaše zatvoreno zbog neposlušnosti vašega praroditelja Adama. Konačno, iz te neposlušnosti po svem svijetu iziđoše sva zla.
A da smrt koja je došla zbog te neposlušnosti odstranim od čovjeka, dobrostivo sam se pobrinuo i dao vam svoga jedinorođenoga Sina da zadovolji vašim potrebama. Naložio sam mu veliku poslušnost, da ljudski rod oslobodi otrova što je neposlušnošću vašega praroditelja izliven bio u svijet.
Stoga je njega ljubav oduševila i poslušnošću obuzela te je vrlo spremno pošao u susret gorkoj i sramotnoj smrti na križu i po svojoj presvetoj smrti udijelio vam život ne snagom svoga čovještva već božanstva.«


Časoslov, služba čitanja XXX. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
Iz spisa svetog Vinka Paulskog, prezbitera
(Usp. Dopisivanje, razgovori, isprave, izd. P. Coste, Pariz 1920.-25., izvaci)

Pred svime treba prednost dati služenju siromasima

Ne smijemo siromahe prosuđivati po izvanjskom držanju i odgoju, niti po njihovoj duševnoj obdarenosti kako se čini da je imaju, jer su oni često oporije (grublje) i neizgrađene naravi. Ako naprotiv siromahe promatrate obasjani svjetlom vjere, uočit ćete da ih prati podjednaka sudbina kao i Sina Božjega, koji je odabrao da bude siromašan. I kad je trpio, premda je gotovo i izgubio obličje čovjeka, postavši poganima lud, a Židovima sablazan – On se njima pokazao kao Navjestitelj blage vijesti siromasima:Posla me da naviještam evanđelje siromasima.
To i mi moramo osjetiti u duši i nasljedovati ono što je Krist učinio, to jest brinuti se za siromašne, tješeći ih, pomažući im i preporučujući ih.
Krist htjede da se rodi kao siromašan, siromašne odabra Sebi i učenike, a Sam postade služiteljem siromasima i u toj mjeri dionikom njihova položaja te reče kako će sve što je dobro ili zlo učinjeno siromasima držati kao da je Njemu učinjeno. Bog ljubi siromašne, pa zato voli i one koji njih ljube: jer kad netko nekoga voli, on osjećajem ljubavi obuhvaća i one koji tomu pružaju svjedočanstvo prijateljstva i uslužnosti.
Zato se i mi nadamo da će nas Bog ljubiti poradi siromaha. Stoga, posjećujući, nastojmo razumjeti potrebne i siromahe; u toj mjeri suosjećajmo s njima da osjetimo što i Apostol kad kaže: Svima postadoh sve. Zato, ganuti u duhu brigama i bijedom bližnjih, moramo težiti za tim da molimo Boga te ulije u nas osjećaj milosrđa i smilovanja, da time ispuni naša srca i ispunjena ih čuva.
Služenju pak siromasima treba dati prednost pred svime i valja ga bez odlaganja izvršivati. Ako treba u vrijeme molitve odnijeti potrebnomu lijek ili pomoć, mirne duše pođite k njemu, a to što treba obaviti prinesite Bogu kao da ste prisustvovali molitvi. Nek vas ne mori tjeskoba u misli niti pomisao na grijeh zbog toga što ste propustili molitvu poradi služenja siromasima. Ne zanemarujemo naime Boga ako se radi Boga od Njega udaljimo, to jest ako propustimo jedno Božje djelo da bismo na taj način izvršili drugo.
Stoga, kad ostavite molitvu da iziđete u susret nekom siromahu, sjetite se da je to također služba koja se iskazuje Bogu. Ta ljubav je veća od bilo kakvih propisa. Ona je uzvišena gospodarica, pa valja izvršavati što naređuje. Obnovljenim osjećajem duha iskazujmo dakle svoju službu siromasima. Posebno tražimo sve one koji su napušteni i koji prose jer su nam dani kao gospodari i zaštitnici.


Časoslov, služba čitanja 26. NKG – Sv. Vinko Paulski, prezbiter - Spomendan
Iz pisma Filipljanima sv. Polikarpa
(Pogl 6, 1 – 8, 2; Funk, 1, 273 – 275)

Krist nam je u sebi pružio primjer

I prezbiteri neka budu samilosni, milosrdni prema svima, obraćajući zalutale, pohađajući sve bolesne, ne zanemarujući udovice, sirote ili siromahe, Neka uvijek misle na dobro pred Bogom i pred ljudima, držeći se daleko od svake mržnje, pristranosti, nepravedna suda, svake pohlepe za novcem.
Neka ne povjeruju prebrzo zlo o drugomu i neka u suđenju ne budu strogi, znajući da smo svi dužnici grijeha. Ako tražimo od Gospodina da nam oprosti, treba da i mi opraštamo. Pred okom smo našega Gospodina i Boga, i treba da svi stanemo pred Kristov sud, i svaki će dati račun sam za se. Zbog toga dakle služimo mu u strahu i svoj zdušnosti, kako je on sam naredio, a tako i apostoli, koji su nam propovijedali evanđelje, te proroci, koji su navijestili dolazak našega Gospodina.
Revnujmo za dobro, kanimo se sablazni i lažne braće, a i onih koji licemjerno nosi ime Gospodinovo, a zavode prazne glave.
Antikrist je svaki koji ne prizna da je Isus Krist došao u tijelu; i koji ne prizna svjedočanstvo križa, od đavla je; i koji iskrivljuje Gospodinove riječi prema vlastitim željama te kaže da nema ni uskrsnuća ni suda, taj je sotonin prvorođenac. Stoga se ostavimo bezumna govora mnogih i krive nauke; obratimo se na nauku koja nam je dana od početka ; ostanimo trijezni za molitvu i ustrajni u postovima, usrdno molimo od Boga, koji sve vidi, da nas ne uvede u napast; jer Gospodin reče : Duh je spreman, ali je tijelo slabo.
Stoga bez prestanka ostanimo čvrsti u našoj nadi, u zalogu naše pravde, to jest u Isusu Kristu, koji u svom tijelu naše grijehe ponese na drvo, koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare, nego sve podnese za nas da mi živimo u njemu.
Nasljedujmo dakle·njegovu strpljivost, i ako trpimo zbog njegova imena, iskazujmo mu slavu. Ta. sam nam je on u sebi pružio primjer, i u taj smo povjerovali.


Časoslov, služba čitanja 26. NKG – Sv. Većeslav, mučenik
Iz Propovijedi o Pjesmi nad pjesmama, svetoga Bernarda, Opata
(Prop. 61, 3 – 5; Sabrana djela, 2, 150 – 151)

Krivica je bila velika, a milost još veća

Gdje je slabim ljudima jaka i čvrsta sigurnost i pokoj, ako ne u ranama Spasiteljevim? Ja tu toliko sigurnije prebivam, koliko više shvaćam njegovu spasiteljsku moć. Neka viče svijet, neka smeta tijelo, neka zasjeda đavao! Ne bojim se da ću pasti, jer je moj temelj na čvrstoj stijeni.
Ako sam možda i teško sagriješio, ako me i savjest tišti, neću očajavati, nego ću se sjećati rana Gospodnjih, jer je Gospodin izranjen zbog bezakonja naših. Ima li išta što vodi u smrt, da to Kristova smrt ne bi uništila.
Ako se samo sjetim da imam tako snažan i djelotvoran lijek, ne treba mi se bojati ni od kakve opasne bolesti. Očigledno je da je pogriješio onaj koji je rekao: Moja je zloća tako velika da ne zaslužujem oproštenja. Tako može govoriti samo onaj koji ne pripada udovima Kristovim, tko nema zajedništva u zaslugama Kristovim onako kao što su udovi u jedinstvu s glavom, nego računa i govori da je njegovo samo ono što je sam učinio.
A ja bez straha iz Srca Gospodnjega prisvajam sebi ono čega nemam, jer je njegovo Srce prepuno milosrđa, a i probodeno je da milosrđe razlije. Proboli su njegove ruke i noge, a prsi mu kopljem otvorili. Kroz te rane mogu slobodno dohvatiti med što curi s litice i ulje što se prelijeva ispod tvrdog kamena, to jest kušati i vidjeti kako je sladak Gospodin. On je mislio misli mira, a ja to nisam znao. Tko može spoznati misao Gospodnju? Ili tko mu je bio savjetnik? Čavao koji je otvorio rane postao je ključ koji mi otvara vrata da upoznam volju Gospodnju.
A što mogu vidjeti kroz otvor? Govori mi čavao, govori mi rana da je Bog doista u Kristu svijet sa sobom pomirio. Koplje je probolo dušu njegovu i približilo se Srcu njegovu, tako da može dobro suosjećati s mojim slaboćama. Otvoreno je skrovište Srca ranama tijela.
Otvoreno je veliko otajstvo, otvoreno je milosrđe Srca Boga našega, po kome nas je pohodilo Mlado Sunce s visine. Zašto srce ne bi bilo otvoreno po ranama? U čemu bi se drugom jasnije negoli u tvojim ranama moglo vidjeti da si ti, Gospodine, sladak i blag i bogat milosrđem? Doista, nitko nema veće ljubavi od ove da položi život svoj za osuđene na smrt i odbačene. Stoga Božje smilovanje postaje meni zasluga. Nisam sasvim bez zasluga dok god u njega ima smilovanja. Pa kad u njega obiluje smilovanje, i ja, unatoč svemu, obilujem zaslugama. A što ako sam svjestan svojih mnogih krivica? Utjeha mi je da je krivica bila velika a milosrđe još veće.
Ako je milosrđe Gospodnje od vijeka do vijeka, i ja ću o milosrđu Gospodnjem uvijek pjevati. A što mogu misliti o svojoj pravednosti? Gospodine, samo ću se tvoje pravednosti spominjati. No to je ujedno i moja pravednost, jer ti si postao moja pravednost pred Bogom Ocem.


Časoslov, služba čitanja, III. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
Iz Propovijedi o evanđelju po Mateju, sv. Ivana Zlatoustog, biskupa
(G.Crocettl, Le opere di misericordia, San Paolo, Milano, 1999., str.38-40.)

Želiš li častiti tijelo Kristovo?

Želiš li častiti tijelo Kristovo? Nemoj dopustiti da bude predmet podcjenjivanja u njegovim udovima, tj. u siromasima, lišenima odjeće da bi se mogli pokriti. Nemoj ga slaviti ovdje u crkvi sa svilenim platnom dok ga vani zanemaruješ kad trpi hladnoću i golotinju. Onaj koji je rekao: 'Ovo je moje tijelo', potvrđujući čin riječju, također je rekao: Vidjeli ste me gladnoga i niste mi dali jesti (usp. Mt 25,42) i svaki put kad to ne učiniste jednome od najmanjih od ovih, niste učinili ni meni (usp. Mt 25,45). Tijelo Kristovo koje je na oltaru, ne treba ogrtača, nego čiste duše, dok onaj koji je vani, treba puno skrbi.
Učimo, dakle, misliti i častiti Krista kako on želi. Najdraže čašćenje koje možemo iskazati onome kojega želimo slaviti je ono koje on sam želi, ne ono koje smo sami zamislili. I Petar je vjerovao da ga časti braneći mu da mu opere noge. To nije bilo čašćenje, nego prava neuljudnost. Tako mu i ti podari ono čašćenje koje je on zapovjedio: neka se siromasi okoriste tvojim bogatstvom. Bog ne treba zlatne pehare, nego duše od zlata.
S ovim vam ne želim naravno zabraniti da darujete crkvu. Ne. Ali vas zaklinjem da obilno dijelite, s ovima i prije ovih, milostinju. Bog prima darove u svoj zemaljski dom, ali puno više zahtijeva pomaganje siromaha.
U prvom slučaju korist izvlači samo onaj tko daruje, u drugome i onaj tko prima. Tamo bi dar mogao biti razlogom hvastanju, no ovdje je milosrđe i ljubav. Koju korist može imati Krist ako je žrtveni stol pun zlatnih kaleža, dok onda umire od gladi u osobi siromaha? Najprije nahrani gladnoga pa tek onda ukrasi oltar s onim što preostane. Darovat ćeš mu zlatni kalež, a nećeš mu dati čašu vode? Koje potrebe ukrašavanja zlatnim platnom njegov oltar ako mu poslije ne podariš potrebnu odjeću? Koju korist on od toga ima? Reci mi: kad bi vidio nekoga tko nema potrebne hrane i kad bi, bez ikakve brige, zlatom ukrašavao samo njegov oltar, vjeruješ li da bi ti on zahvalio i da se prije svega ne bi razbjesnio na tebe?...
Misli isto na Krista kad luta i kad je kao hodočasnik, potreban krova. Ti ga ne želiš primiti kao hodočasnika, a ukrašavaš pod, zidove, stupove, stijene svetoga zdanja. Na svjetiljke stavljaš srebrne lance, ali ne ideš njega posjetiti kad je u lancima u zatvoru. Ne kažem ovo da bih vam zabranio nabavku takvih ukrasa i svetih posuda, nego da vas ponukani da, zajedno s ovima, darujete potrebnu pomoć siromašnima, ili bolje, da se ovo čini prije onoga.
Nitko nije nikad bio osuđen zato što nije sudjelovao u uljepšavanju hrama, nego tko zanemaruje siromaha, osuđen je na gehenu, vječnu vatru i na smrtne muke demonske. Zato, dok ukrašavaš obredni prostor, ne zatvaraj svoje srce bratu koji trpi. On je živi hram, dragocjeniji od onoga.



Copyright © 2020, BIBLIJA