Milostinja

Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak.
( Tobija - Tob 4,10 )

REKAPITULACIJA:

Milostinja
Hebrejski	נְדָבָה	nedabah (ned-aw-baw)
Grčki	Ελεημοσύνη	Eleimosýni
Latinski	Eleemosyna

Riječ MILOSTINJA, MILODAR pojavljuje se 39 puta u Bibliji
- 26 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 13 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 5 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Tobiji : 17 puta

SZ	Povjesne knjige	17
SZ	Mudrosne knjige	9
NZ	Evanđelja	5
NZ	Djela apostolska	8
	Ukupno :	39

PREGLED PO ČITANJIMA

1	Pobožni lik Tobitov Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana među svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posvećen Hram, prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše načinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. 6Često sam tako, za svetkovinu, sâm išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseći prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. 7Predavao sam sve to svećenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajući dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. 8Najposlije, poklanjao sam treću desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, budući da sam iza oca ostao siroče. 9Kad postadoh zreo čovjek, oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju. Tobija - Tob 1,3	Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca.
2	U progonstvu Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braća, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; 11a ja sam otklanjao da ih jedem. 12Misli sam i srce upravljao Bogu svome, 13i zato me Svevišnji nagradi milošću i naklonošću Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. 14Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrnih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom. 15Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao ići u Mediju. 16U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braći: 17hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa bačena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlačenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po naređenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naći. Tobija - Tob 1,16	U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braći:
3	Primjerno poštenje Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala. 12Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga dana mjeseca distrosa dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. 13Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: »Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.« 14A ona odgovori: »Dadoše mi ga kao dar povrh plaće.« Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: »Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!« Tobija - Tob 2,14	A ona odgovori: »Dadoše mi ga kao dar povrh plaće.« Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: »Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!«
4	Tobija upućen u Mediju Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. 2I reče u sebi: »Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?« 3Dozvavši ga, reče mu: »Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, čini sve što će joj biti milo i nemoj je žalostiti. 4Sjeti se, sine, da se ona suočila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu. 5Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Čini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroči putovima nepravde. 6Jer ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima svojim, kao svi oni koji čine pravdu. 7Dijeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe. 8Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. 9Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. 10Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak. 11Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega. Tobija - Tob 4,7	Dijeli milostinju od svoga dobra:
5	Tobija - Tob 4,7	kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe.
6	Tobija - Tob 4,8	Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju:
7	Tobija - Tob 4,8	imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju.
8	Tobija - Tob 4,10	Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak.
9	Tobija - Tob 4,11	Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega.
10	13I onda, sine, ljubi svoju braću i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braćom, ni pred sinovima i kćerima svoga naroda, skanjujući se da odabereš ženu između njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. 14Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit će ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. 15Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta. 16Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjećom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. 17Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga grešnicima. Tobija - Tob 4,16	Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjećom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto.
11	7Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći. 8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, 10a koji griješe bit će dušmani životu svome. 11Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. 15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!« Tobija - Tob 12,8	Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom.
12	Tobija - Tob 12,8	Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.
13	Tobija - Tob 12,9	Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha.
14	Tobija - Tob 12,9	Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života,
15	Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: »Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. Tobija - Tob 14,2	Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio.
16	8I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. 10Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. 11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava.« To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi častan ukop. Tobija - Tob 14,10	Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.
17	Tobija - Tob 14,11	Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava.«
18	Božanski sudac Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred očima njegovim. 17Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja. 19Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oči njegove svagda paze na putove njihove. 20Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi. 22Milostinja čovjekova njemu je kao pečat, i na dobročinstvo pazi kao na zjenicu oka. 23Jednoga će se dana dići i platiti im, svakomu će plaća pasti na vlastitu glavu. 24Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu. Knjiga Sirahova - Sir 17,22	Milostinja čovjekova njemu je kao pečat, i na dobročinstvo pazi kao na zjenicu oka.
19	Knjiga Sirahova - Sir 4,1	Sine moj, ne uskraćuj milodara siromahu i ne daj da dugo iščekuju oči ubogoga.
20	Knjiga Sirahova - Sir 7,10	Ne budi malodušan u molitvi svojoj i ne zanemari dati milodar.
21	Knjiga Sirahova - Sir 12,3	Nikakvo dobro ne dolazi čovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da dijeli milodare.
22	Umijeće darivanja Sine, dobročinstva ne popraćuj ukorom niti darove ujedljivim riječima. 16Ne ublažava li rosa žegu? Tako je i riječ dragocjenija od milodara. 17I mislim, nije li riječ bolja od dara? A oboje se nalazi u čovjeka puna milosti. 18Luđak ne daje ništa i grdi, a zavidnikov dar peče oči. Knjiga Sirahova - Sir 18,16	Ne ublažava li rosa žegu? Tako je i riječ dragocjenija od milodara.
23	Milostinja Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar. 9Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku. 10Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju rđajući pod kamenom. 11Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit će ti probitačnije nego samo zlato. 12Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje: 13bolje će se boriti za te pred neprijateljem negoli čvrsti štit i teško koplje. Knjiga Sirahova - Sir 29,8	Milostinja
24	Knjiga Sirahova - Sir 29,8	Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar.
25	Knjiga Sirahova - Sir 29,12	Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje:
26	Zakon i žrtve Tko se drži Zakona, umnožava svoje žrtve. Tko vrši zapovijedi, prinosi žrtve pričesnice. 2Tko pokazuje razboritost, prinosi brašneni cvijet. Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu. 3Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde. 4Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi. Knjiga Sirahova - Sir 35,2	Tko pokazuje razboritost, prinosi brašneni cvijet. Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu.
27	Knjiga Sirahova - Sir 40,24	Braća i pomoćnici u nevolji dobro dođu, ali od obojih bolje izbavlja milostinja.
28	Milostinja u skrovitosti »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. 2Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 3Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, 4da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!« Evanđelje po Mateju - Mt 6,1	Milostinja u skrovitosti
29	Evanđelje po Mateju - Mt 6,2	Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
30	Evanđelje po Mateju - Mt 6,3	Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
31	Evanđelje po Mateju - Mt 6,4	da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!«
32	Protiv farizejâ i zakonoznanaca (Mt 23, 1–36; Mk 12, 38–40; Lk 20, 45–47) Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. 38Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. 39A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. 40Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu? 41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.« 42»Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.« Evanđelje po Luki - Lk 11,41	Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.«
33	Pouzdanje u providnost (Mt 6, 25–34. 19–21) Zatim reče svojim učenicima: »Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. 23Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. 24Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 25A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? 26Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? 27Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 28Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!?« 29»Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! 30Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 31Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!« 32»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.« 33»Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.« Evanđelje po Luki - Lk 12,33	»Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.
34	Ozdravljenje hromoga Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. 4Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« 5Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, 6reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« 7I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi 8pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 9Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. 10Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. Djela apostolska - Dj 3,2	Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram.
35	Djela apostolska - Dj 3,3	On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju.
36	Djela apostolska - Dj 3,10	Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
37	Petar uskrisuje Tabitu U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!« 39Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. 40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. 41On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. 43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. Djela apostolska - Dj 9,36	U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila.
38	Petar i Kornelije U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, 2pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« 4Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.« 7Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. Djela apostolska - Dj 10,2	pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
39	Djela apostolska - Dj 10,4	Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.
40	24Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« 27I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 28te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 29Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!« 30Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 31i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’ 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!« Djela apostolska - Dj 10,31	i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!
41	Pavlova obrana Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: »Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 11Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. 12A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju.« 14»Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. 16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima.« 17»Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 19Ali neki Židovi iz Azije – da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 20Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, 21osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!« Djela apostolska - Dj 24,17	»Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose;
42	II. SABIRANJE MILOSTINJE ZA CRKVU U JERUZALEMU Poticaji na darežljivost Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno – po svojim mogućnostima i preko mogućnosti – 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,1	II. SABIRANJE MILOSTINJE ZA CRKVU U JERUZALEMU Poticaji na darežljivost
43	Pavao preporučuje sabirače milostinje A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 17On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno. 18S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve. 19Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo – na slavu samoga Gospodina i na našu želju 20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. 21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 22Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. 23A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. 24Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,16	Pavao preporučuje sabirače milostinje

OSTALA LITERATURA :

Iz Rječnika Biblijske teologije:

Milostinja
Stari zavjet
1. Značenje riječi
Hebrejski riječnik ne poznaje poseban izraz za milostinju. Grčka riječ "eleemosyne" znači Božje milosrđe (Ps 24,5;Iz 59,16) ili pak čovjekovo milosrđe prema bližnjemu (Post 47,29). To je milosrđe pravo samo ako se izražava u činima , a među tim činima važno mjesto ima materijalna potpora onima koji su u potrebi.
U kasnijim knjigama Starog zavjeta (Danijel, Tobija, Sirah) , te u Novom zavjetu ta će se grčka riječ ograničiti na savim određeno značenje "milostinje".
2. Dužnost milostinje
U Zakonu postoje propisane stari oblici milostinje : obveza da se jedan dio uroda ostavi za pabirčenje i paljetkovanje (Lev 19,9; 23,22; Pnz 24,20; Rut 2); trogodišnja desetina za one koji nemaju vlastite zemlje a to mogu biti :leviti, tuđinci, sirote, udovice (Pnz 14,28). Na siromahov poziv treba odgovoriti nesebično (Pnz 14,28) i obzirno (Sir 18,15).
3. Milostinja i religiozni život
Milostinja ne smije biti puko čovjekoljubje, već religiozni čin. Darežljivost prema siromasima dobiva svoju vrijednost i time jer dopire do samog Boga (Izr 19,17) i daje pravo na nagradu i oproštenje grijeha (Dn 4,24; Sir 3,30). Ona je jdnakovrijedna žrtvi prinesenoj Bogu (Sir 35,2) .
Tobija preporučuje sinu : "Ne okreći lice od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe...ako imaš malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju (Tob 4,7-11.15).

Novi zavjet
Isus ubraja milostinju u tri stupa religioznog života zajedno sa postom i molitvom (Mt 6,1-18). Ali Isus traži da se ona dijeli u potpunoj nesebičnosti, bez razmetanja ((Mt 6,1-14), bez ikakva računanja , da ništa ne očekujete natrag (Lk 6,35). Isus , kao i židovska predaja, smatra da je milostinja izbor nebeske nagrade (Mt 6,2.4) , da je ona blago na nebu (Lk 12,21), ali to nije i nesmije biti sebična računica , nego što u potrebitoj braći susrećemo samoga Krista (Mt 25,31-46).
Jer kako će Božja ljubav ostati u onome tko zatvori svoje srce kad vidi brata u nevolji (1 Iv 3,17; Jak 2,15); kako se može svetkovati sakrament euharistijskog zajedništva , a da se bratski ne podijele vlastita dobra (1 Kor 11,20)?
Milostinja može imati i veći domašaj i biti znak jedinstva crkve. Pavao tražeći skupljanje milostinje za Crkvu u Jeruzalemu od Crkve iz poganstva čini upravo to : govori da smo svi članovi istog Kristova Tijela, i da je milostinja znak tog jedinstva.

Izreke svetaca:

Ništa nas neće obogatiti na ovome svijetu
kao davanje milostinje.

Sv.Franjo Saleški , biskup i crkveni naučitelj ( 1567.-1622.)

Bogu ne treba tvoj novac,
ali siromašnima treba.
Daješ ga siromašnima, ali ga Bog prima.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Sermo 61:
Što je tebi suvišno,
siromasima je nužno.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Moramo dati milostinju.
Milosrđe pridobiva duše i
privlači ih kreposti.

Sv. Anđela Merici, utemeljica Uršulinki (1474.-1540.)

Božji je način dati puno za malo.
Jer ne gleda naš Gospodin koliko dajemo,
nego velikodušnost naše volje.

Sv. Ivan Zlatousti , crkveni naučitelj (347.- 407.)

Zar ti je čovjekoljubivi Gospodin dao mnogo,
da bi ti to što ti je dano
trošio samo na svoju korist?
Ne, već da bi tvoje izobilje
ispunilo nedostatak kod drugih.

Sv. Ivan Zlatousti , crkveni naučitelj (347.-407.)

Ne dati siromasima da imaju udjela
u našim vlastitim dobrima,
znači okradati ih i oduzimati im život.
Dobra koja držimo [...] nisu naša, nego njihova.

Sv. Ivan Zlatousti , crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa On Naboth, 129:
Bogati su u posjedu dobara siromašnih
čak ako su ih stekli pošteno ili naslijedili legalno.
Ne reci: "Koristim ono što pripada meni."
Ti koristiš ono što pripada drugima.
Sve bogatstvo svijeta pripada tebi i
drugima zajedno, kao što pripadaju sunce,
zrak, zemlja i sve drugo.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Propovijedi na Evanđelje po Mateju:
Koju korist može imati Krist
ako je žrtveni stol pun zlatnih posuda
dok umire od gladi neki siromah?
Najprije nahrani gladnoga i tek kasnije uresi
oltar s onim što ostane.
Dat ćeš (Isusu) zlatni kalež,
a nećeš mu dati čašu vode?
Koja korist od ukrašavanja oltara
s oltarnicima od zlata,
ako (Kristu u siromahu) ne daš nužnu odjeću?

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Siromasi pružaju ruku,
a Bog prima ponuđeno.

Sv. Petar Krizolog , biskup i crkveni naučitelj (406.- 450.)

Moliti za one koji su u smrtnom grijehu
najbolja je milostinja,
jer ljubav se Božja uvijek sjeti
takvih duša kad moliš.

Sv.Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

"Skupljajte si blago na nebu " (Mt 6,20).
Veliko blago je milostinja.
Sv. Lovro , mučenik , rekao je onima
koji su od njega tražili crkveno blago :
"Crkvena su bogatstva pohranjena u
nebesku riznicu po rukama siromašnih."
Blago skuplja u nebu tko daje Kristu.
Kristu daje tko daje siromahu:
"Što ste učinili jednom od ovih najmanjih,
meni ste učinili" (Mt 25,40)

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Ako počneš čuvaš bogatstvo -
neće biti tvoje;
ako kreneš trošiti -
na ljude koji su potrebiti -
nećeš ga izgubiti".

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Iz spisa Propovijed 6, 7:
Tko je onda pohlepan?
Onaj tko nije zadovoljan onim što mu je potrebno.
Tko je onaj tko otima drugima?
Onaj tko nagomilava ono što pripada svima.
Nisi li ti pohlepan?
Nisi li ti onaj tko otima drugima?
Ti si primio ove stvari da upravljaš njima,
a pretvorio si ih u svoje vlasništvo! ...
Kruh koji zadržavaš, pripada gladnima;
kaput koji držiš zaključanim u ormaru,
pripada golima...
Ti si povrijedio toliko ljudi,
koliko si mogao pomoći s tim stvarima.

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Sve što pravi kršćanin posjeduje
treba smatrati dobrom
koje mu je zajedničko sa svima;
zato mora uvijek biti spreman i
brižan da priskoči u pomoć
onome koji nema
i pomogne bližnjemu u potrebi.

Rimski katekizam

Skupljanje milostinje (collecta) u prvotnoj Crkvi :
Oni koji su imućni i to žele,
daju što tko hoće.
A što se skupi, pohranjuje se u predstojnika,
i on pomaže siročad i udovice
i one koji trpe oskudicu
zbog bolesti ili drugog uzroka,
kao i utamničenike i pridošle strance,
jednom riječju, brine se za sve potrebne.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Regula pastoralis :
Kad siromasima dajemo prijeko potrebne stvari,
vraćamo im što je njihovo,
a ne dajemo im što je naše.
Više nego čin ljubavi,
vršimo dužnost pravednosti.

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)

"Ne mogu studirati nad mrtvim kožama,
dok živi ljudi umiru od gladi oko mene..."
(Dominik je prodao knjige potrebne za studiranje
kako bi nahranio gladne u vrijeme velike gladi.)

Sv. Dominik Guzman, redovnik ( 1170. – 1221.)

Iz spisa Rad i milostinja,25:
Međusobno dijeliti sva dobra,
to znači istinski postati
sinovima Božjim duhovnim rođenjem;
to znači nebeskim zakonom oponašati pravičnost Boga Oca.
Jer štogod je od Boga,
zajedničko je u našoj uporabi;
niti je bilo tko isključen iz Njegova dobročinstva i
Njegovih darova tako da bi se spriječilo
cjelokupni ljudski rod u jednakom uživanju
božanske dobrote i velikodušnosti.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Rad i milostinja,25:
Onaj tko po tome primjeru jednakosti,
kao posjednik na zemlji dijeli svoje prihode i
plodove bratski, pravedno prema svima,
on je oponašatelj Boga Oca.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa On Naboth, 128:
Vi ne darujete od svojih dobara siromašnoj osobi.
Vi mu samo predajete ono što je njegovo.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Apostolicam actuositatem - Dekret o apostolatu laika, 8:
Neka se u prvom redu zadovolje zahtjevi pravde
da se ne daje kao dar ljubavi ono
što se već duguje na osnovi pravednosti.
Neka se uklone uzroci zala a
ne samo posljedice.
Neka se pomoć tako organizira da se oni
koji je primaju pomalo oslobode od
izvanjske zavisnosti i
postanu sami sebi dostatni.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz spisa Pisma sestrama, 14. II. 1902.:
Gospodin Isus je kazao: Dajte i dati će Vam se.
Tako i Vi radite.
Nemojte nikakve sirotinje prazne odbiti od sebe,
nego ustanovite stalnu svotu
što ćete davati siromahom,
recimo jedno dvadeset ili trideset forinti.
Za te novce kupite brašna pa od toga brašna
svaki put sirotinji dajite, kad k Vam dolaze.
Ako kad saznate, da ima kakova sirota bolestna,
pa ne može sama doći, onda joj pošaljite po
kom hljeba i šta drugoga.
Budete li se tako smilovala drugom i
Bog će se smilovati Vama.
Nemojte misliti, da je takav novac uzalud potrošen,
ne nije tako, jer time zadužujete si samoga Boga.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Ep. 52,9:
Postoje osobe koje dadnu nešto siromasima
da bi još više dobile:
pod izlikom da daju milostinju
žele se obogatiti;
tu se radi više o odlasku u lov
nego davanju milostinje.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,16:
Kako postupati s novcem dobivenim za pomoć siromašnima:
Oteti što prijatelju, krađa je.
Zakinuti Crkvu, povreda je svetinje.
Primiti što se ima podijeliti siromasima,
pa dok mnogi nemaju što jesti,
biti lukav ili malodušan,
ili — što je posve očito zločin —
od onoga što potajno ukrasti,
to nadilazi nemilosrde svakog razbojnika. (...)
Ili podijeli odmah što primiš ili,
ako si malodušan djelitelj,
pusti da sam darivalac po svojoj volji razdaje svoje. (...)
Znašli tko je najbolji darovatelj?
Onaj koji ništa ne ostavlja za sebe...

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Didahe, 1,5 - o milostinji:
Tko daje milostinju,
Bogu u braći vraća što je dao,
a siromah pak od Boga preko braće
prima ono što mu nedostaje.

Didahe - ranokrščanski spis (I.-II. stoljeće)

Iz spisa T.ŠAGI-BUNIĆ, Povijest kršćanske literature I:
Ne budi čovjek koji za primanje
ima ruke pružene, a za davanje stisnute.
Ako imaš što kao plod svojih ruku,
daj za otkup svojih grijeha.
Ne oklijevaj s davanjem,
i dok daješ ne zanovijetaj:
jer spoznat ćeš Onoga
koji će ti dobro uzvratiti plaću.
Ne otjeraj potrebnoga, nego učini da imaš
sve zajedničko sa svojim bratom,
i ne reci da je tvoje:
jer ako ste zajedničari u besmrtnim dobrima,
koliko više morate biti u smrtnima.

Didahe - ranokrščanski spis (I.-II. stoljeće)

Iz spisa Dalla memoria alla profezia, 1996.:
Postapostolska Crkva, barem do trećega stoljeća,
ne brine se o promoviranju ideala
dragovoljnoga siromaštva, nego štoviše
propovijeda dužnost milostinje i
borbu protiv svakoga oblika škrtosti,
egoizma i svjetovnosti.
U bogatstvu vidi sredstvo
da bi se činilo dobro potrebnima.
Ona je svjesna da se bogataš spašava
dajući velikodušno, slobodno i radosno...

Marcella Farina, redovnica, teolog, profesor (1945.)

Katekizam katoličke crkve:

1351 Kršćani već od početka, zajedno s kruhom i vinom za Euharistiju, prinose također svoje darove da se podijele potrebnima. Običaj skupljanja milostinje (collecta),uvijek suvremen, nadahnut je primjerom Krista koji je postao siromašan da nas obogati: Oni koji su imućni i to žele, daju što tko hoće. A što se skupi, pohranjuje se u predstojnika, i on pomaže siročad i udovice i one koji trpe oskudicu zbog bolesti ili drugog uzroka, kao i utamničenike i pridošle strance, jednom riječju, brine se za sve potrebne.

1434 Unutarnja pokora kršćana može poprimiti veoma raličite izraze. Sveto Pismo i Oci naročito ističu tri oblika: post, molitvu i milostinju - jer izrazavaju obraćenje u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima. Osim, dakle, korjenitog očišćenja koje biva krštenjem ili mučenistvom, ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja "pokriva mnoštvo grijeha" (1 Pt 4,8).

1969 Novi zakon vrsi religijske čine: milostinju, molitvu i post, usmjerujući ih "Ocu koji vidi u skrovitosti", nasuprot želji "da ljudi vide". Molitva toga zakona jest Očenaš.

2447 Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjece, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je i vršenje pravde koje je Bogu milo: Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako (Lk 3,11). Dajte za milostinju ono iznutra, i gle - sve vam je čisto (Lk 11,41). Ako su koji brat ili sestra goli, bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dade im ono što im je potrebno za tijelo, kakva korist od toga? (Jak 2,15-16).

Iz Govora svetog Leona Velikog, pape

Vjersko čišćenje po postu i milosrđu

Uvijek je, naime, predragi, zemlja bila puna milosrđa Gospodnjega. Svakog je vjernika naučila sama priroda štovati Boga. Naime nebo i zemlja, more i sve što je u njima, očituju dobrotu i svemogućnost svoga Stvoritelja, a prekrasna ljepota svega što njemu služi iziskuje od razumnog stvorenja pravedno zahvaljivanje! A pošto smo dospjeli u one dane koji su na posebni način označeni sakramentima čovječanskog otkupljenja i koji neposredno i blizu prethode blagdanu Pashe, naređeno nam je da marljivije izvršimo vjersku obnovu čišćenjem.
Ovo je naime vlastito blagdanu Pashe da čitava Crkva zadobiva oproštenje grijeha koje se ne zbiva samo u onima koji se preporađaju u sakramentu krštenja nego i u onima koji se još ubrajaju u zajednicu posinjenih.
Iako, naime, prvenstveno nove ljude stvara voda preporoda, — a jer ipak preostaje svima svakodnevno se obnavljati od prljavštine smrtnosti, a medu onima koji su uznapredovali nema nikoga koji ne bi bio dužan biti uvijek bolji, — treba općenito paziti da se na dan otkupljenja nitko ne nađe u starim pogreškama. Ono što, predragi, u svakom vremenu treba da svatko sebe pokazuje kršćaninom to treba sada brižnije i po- božnije izvršiti, da bismo ispunili apostolsku ustanovu četrdeset dana posta ne samo uskraćivanjem u hrani nego najviše u odstranjivanju pogrešaka. A razumnim se i svetim postovima ništa korisnije ne pridružuje nego dijeljenje milostinje, koje pod jednim imenom milosrđa sadržava mnoge hvale vrijedne čine pobožnosti, da bi svi vjernici mogli biti jednaki duhom ako već to nisu svojim imanjem. Ljubav naime, koju dugujemo i Bogu i ljudima, nije nikada takvim zaprekama zapriječena te se ona ne bi mogla slobodno uvijek ispuniti.
Anđeli su naime pjevali: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koji su Bogu mili! Svaki onaj koji iskaže ljubav onima koji su u nevolji ne samo da biva obdaren krepošću dobre volje nego i darom mira.
Vrlo su mnoga i raznolika djela milosrđa. Ona sama svojom raznolikošću pravim kršćanima podjeljuju to da u dijeljenju milostinje nemaju udjela samo bogati i oni koji imaju svega u izobilju, nego i oni koji osrednje posjeduju ili su čak siromašni. A ako i nemaju svi jednaku mogućnost darivati, neka ipak svi budu u srcu osjećajem jednaki.

Časoslov, služba čitanja u korizmeno vrijeme – ČETVRTAK NAKON PEPELNICE

Iz Govora svetoga Petra Krizologa, biskupa

Što molitva traži, post postiže, milosrđe prima

Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života.
Duša je naime molitve post, a život je posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli jer se ne da odvojiti. Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, nek je i milosrdan. Nek sluša onoga tko nešto traži, ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli.
Tko posti neka shvati post. Nek počuje gladnoga, ako hoće da i Bog čuje za čim on gladuje. Nek bude milosrdan ako se nada milosrđu. Tko iziskuje dobrotu, neka je i vrši, tko hoće da mu daju, nek i sam daje. Nepošten je onaj tražitelj koji za se traži što drugome niječe.
Budi, čovječe, za sebe slika milosrđa. I zato onako i onoliko i kako brzo hoćeš da tebi budu milosrdni, tako brzo, toliko i tako i sam ostalima budi milosrdan. Molitva dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas.
Stoga, što preziranjem izgubismo, iznova stecimo postovima. Posredstvom postova prinesimo za žrtvu svoju dušu jer ništa dragocjenije ne bismo mogli prinijeti Bogu, kako potvrđuje Prorok kad kaže: Skrušeni je duh za Boga žrtva, srce raskajano i poniženo Bog ne prezire.
Čovječe, prikaži Bogu svoju dušu i prinesi prinos posta kako bi prineseno bilo čisto i žrtvovano sveto, a žrtva živa, da bi i za te ostala i bila dana Bogu. Tko to ne bude dao Bogu, neće biti ispričan. Nitko naime nije toliki siromah da ne bi mogao darovati samoga sebe. A da bi Bog primio dar, mora uz dar ići i milosrđe. Post ne niče ako ga ne natapa milosrđe. Presušivanje milosrđa suši post, jer što je kiša za zemlju, milosrđe je za post. Makar da tko posti, oplemenjuje srce, očišćuje tijelo, iskorjenjuje mane, sadi kreposti, ali ne sabire ploda ako ne pridoda vodu milosrđa. Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu.
Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu. Čovječe, ne gubi. dakle, čuvajući, već skupi dajući. Čovječe, dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugome ne prepustiš, nećeš imati.

Časoslov, služba čitanja III. KORIZMENI TJEDAN – UTORAK