molitva, moliti Molitva

Molitva

O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. 
( Psalmi - Ps 38,10 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz govora sv. Ivana Zlatoustoga, biskupa
  2. Iz Razlaganja o molitvi, Tertulijana, prezbitera
  3. Iz Izlaganja o psalmima, sv. Augustina
  4. Iz Djela o Gospodnjoj molitvi, sv. Ciprijana
  5. Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, sv. Ciprijana
  6. Iz Kateheze sv. Ivana Vianneya
  7. Iz Izlaganja o psalmu 37, sv. Augustina
  8. Iz knjige "Korska molitva i kontemplacija" Anselma Grüna
  9. Iz Knjige »Proslogion« sv. Anzelma, biskupa
  10. Iz Knjige »Osoba duhovnog vođe«, Josepha Aubrya
  11. Iz Poslanice Probi, sv. Augustina
  12. Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, sv. Ciprijana
  13. Iz spisa "Metafizička osnova molitve", Mije Škvorca, biskupa
  14. Iz spisa "Duhovni temelji života", Vladimira Solovljeva, filozofa
  15. Iz Govora svetoga Bernarda, opata
  16. Iz knjige "Storia di Cristo" Giovanni Papinia, spisatelja
  17. Sarajevski i Zagrebački očenaš, sv. Ivana Pavla II, pape
REKAPITULACIJA:

Molitva
Hebrejski תְפִלָה   tephillah (tef-il-law')
Grčki Προσευχή Prosefchí
Latinski Oratio

Riječ MOLITVA ( zamoliti, moliti, molba..) pojavljuje se 623 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 81 puta. Ukupno 704 puta.
 - 392 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 231 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 95 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Djelima apostolskim : 46 puta

Molitve/molbe navedene u Bibliji :
  - molitva upućena Bogu   : 469 puta
  - Isusova molitva Ocu   : 17 puta
  - molitva upućena anđelu : 2 puta
  - molba upućena čovjeku  : 119 puta
  - molba upućena Isusu   : 12 puta
  - Isusova molba čovjeku  : 1 puta (Lk 5,3)
  - "molitve" idolima    : 3 puta

SZ Petoknjižje 27
Povjesne knjige 199
Mudrosne knjige 97
Proroci 69
NZ Evanđelja 95
Djela apostolska 46
Poslanice 86
Otkrivenje 4

Ukupno : 623

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Uništenje Sodome i Lotov bijeg
Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im ususret. Nakloni se licem do zemlje, 2a onda im reče: »Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.« A oni rekoše: »Ne, noć ćemo provesti na trgu.« 3Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. 4Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. 5Zovnu Lota pa mu reknu: »Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo!« 6Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 7»Braćo moja«, reče on, »molim vas, ne činite toga zla! 8Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.« Knjiga Postanka - Post 19,2		 CC a onda im reče: »Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.« A oni rekoše: »Ne, noć ćemo provesti na trgu.«
2 Knjiga Postanka - Post 19,7 CC "Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla!
3 15Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: »Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!« 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: »Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!« 18Ali Lot odvrati: »Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima – a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život – ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim – mjesto je zbilja maleno – daj da život spasim!« 21Odgovori mu: »Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš.« Zato se onaj grad zove Soar. Knjiga Postanka - Post 19,21 B Odgovori mu: »Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš.
4 Abraham i Sara u Geraru
Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: »Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.« 4A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: »Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla: ‘On je moj brat.’ Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.« 6Bog mu odvrati u snu: »Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.« Knjiga Postanka - Post 20,7		 CC Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji."
5 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15Abimelek zatim reče: »Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!« 16A Sari reče: »Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana.« 17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati. 18Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu. Knjiga Postanka - Post 20,17 B Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.
6 10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 11Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. 12Onda reče: »Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas ususret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 13Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 14pa neka djevojka kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.« Knjiga Postanka - Post 24,12 B Onda reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
7 Knjiga Postanka - Post 24,14 CC pa neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru."
8 Jakovljeve pripreme za susret s Ezavom
4Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 5i naloži im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'" 7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka." 8Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' 11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. Knjiga Postanka - Post 32,10		 B Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!'
9 18Treći im dan reče Josip: "Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan. 19Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. 20Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete." Oni pristanu. 21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." 22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv." 23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača. 24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da bude svezan na njihove oči. Knjiga Postanka - Post 42,21 CC Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla."
10 Judino posredovanje
18Onda mu se Juda primače i reče: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu. 19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' 20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' 21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oči?' 22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Dječak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' 23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlađi brat s vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.' 24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu riječi moga gospodara. Knjiga Postanka - Post 44,18		 CC Onda mu se Juda primače i reče: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu.
11 25Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' 26Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi brat, sići ćemo, jer ne smijemo pred onoga čovjeka ako ne bude s nama naš najmlađi brat.' 27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. 28Jedan je nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. 29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju ćete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.' 30Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu svome, a mladić - čiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, 31on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama; tako će tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. 32Jer tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.' 33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom. 34Jer, kako mogu k svome ocu ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca." Knjiga Postanka - Post 44,33 CC Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom.
12 Onda Jahve reče Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i učini da žabe navale na egipatsku zemlju." 2Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziđoše i prekriše zemlju egipatsku. 3Ali i vračari učiniše tako svojim vračanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju. 4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja ću pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi." 5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoćeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." 6"Sutra", reče. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš. 7Žabe će otići od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat će samo u Rijeci. Knjiga Izlaska - Izl 8,4 B Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja ću pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi."
13 Knjiga Izlaska - Izl 8,5 B Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoćeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci."
14 21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji." 22"Ne dolikuje da tako učinimo", odgovori Mojsije. "Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipćane su svetogrđe. Kad bismo, dakle, na njihove oči prinosili žrtve koje su Egipćanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? 23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio." 24"Pustit ću vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!" 25Nato odvrati Mojsije: "Čim odem od tebe, zazvat ću Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi." 26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. 27I Jahve učini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. 28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode. Knjiga Izlaska - Izl 8,24 CC "Pustit ću vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"
15 Knjiga Izlaska - Izl 8,26 B Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.
16 27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. 28Molite Jahvu da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti da idete. Nećete više dugo ostati." 29"Kad iziđem iz grada", reče mu Mojsije, "dići ću ruke prema Jahvi, pa će gromovi prestati, a ni tuče više neće biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. 30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve." 31I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan u cvatu. 32Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita. 33Otišavši od faraona, Mojsije iziđe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuča, a ni kiša više nije padala na zemlju. 34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuča i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. 35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija. Knjiga Izlaska - Izl 9,28 B Molite Jahvu da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti da idete. Nećete više dugo ostati."
17 16Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: "Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! 17Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!" 18Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu 19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. 20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. Knjiga Izlaska - Izl 10,17 B Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!"
18 Slava Jahvina
18"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. 19"Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. 20A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. 21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na pećinu! 22Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. 23Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti." Knjiga Izlaska - Izl 33,18		 B "Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije.
19 Mojsijev prijedlog Hobabu
29Mojsije reče Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat ću vam ga!' Pođi s nama i dobro ćemo ti činiti, jer je Jahve obećao sreću Izraelu." 30"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraćam u svoju zemlju; k svojima se vraćam." 31"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reče. "Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči. 32Ako s nama pođeš, dobročinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom ćemo dijeliti." Knjiga Brojeva - Br 10,31		 CC "Molim te, ne ostavljaj nas!" - reče. "Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči.
20 Mrmljanje u Taberi
I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora. 2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. 3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. Knjiga Brojeva - Br 11,2		 B Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša.
21 Mojsije posreduje za Mirjamu
11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!" 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!" 14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reče Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. Knjiga Brojeva - Br 12,13		 B Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!"
22 Mjedena zmija
4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. 5I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim." 6Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. 7Dođe narod k Mojsiju pa reče: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, 8i Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." 9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. Knjiga Brojeva - Br 21,7		 CC Dođe narod k Mojsiju pa reče: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se
23 Knjiga Brojeva - Br 21,7 CC Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod,
24 13Ujutro Bileam ustane te će Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da pođem s vama." 14Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio poći s nama." 15Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. 16Oni dođu Bileamu i reknu mu: "Ovako je poručio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego dođi k meni. 17Bogato ću te nagraditi i učinit ću sve što mi kažeš. Dođi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'" 18Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da učinim išta, bilo veliko bilo malo. 19Ali provedite ovdje i vi noć da doznam što će mi Jahve još kazati." 20Noću Bog dođe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, pođi s njima! Ali da činiš samo što ti ja reknem!" Knjiga Brojeva - Br 22,17 CC Bogato ću te nagraditi i učinit ću sve što mi kažeš. Dođi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'"
25 11"Što mi to uradi!" - reče Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!" 12On odgovori: "Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?" 13"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak. "Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!" 14Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna. 15Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu." 16Jahve sretne Bileama; stavi riječi u njegova Knjiga Brojeva - Br 23,13 CC "Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak. Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!
26 Mojsije neće ući u Obećanu zemlju
23Tada zamolih milost u Jahve: 24'Gospodine moj, Jahve! Ti si počeo pokazivati svome sluzi svoju veličajnost i svoju moć. Ta koji bog, na nebu ili na zemlji, može izvesti takva djela i čudesa kao što su tvoja! 25Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!' 26Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. 'Dosta', reče mi Jahve, 'ne govori mi više o tom! 27Popni se na vrhunac Pisge i upri oči svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro očima svojim, jer preko Jordana nećeš prijeći. 28Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na čelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.' 29Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora." Ponovljeni zakon - Pnz 3,23		 B Tada zamolih milost u Jahve:
27 Mojsijev zagovor
25Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti. 26Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta. 27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov, 28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 29A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.' Ponovljeni zakon - Pnz 9,26		 B Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta.
28 Jošuina molitva i Jahvin odgovor 6Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom. 7Tada reče Jošua: "Jao, Gospode Jahve, zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predaš u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreće da smo stali s onu stranu Jordana! 8Oprosti, Gospode! Što drugo da rečem kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? 9Ako to čuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit će se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što ćeš, dakle, učiniti za veliko ime svoje?" 10A Jahve odgovori Jošui: "Ustani! Zašto si pao ničice? 11Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzeše ukleto, porobiše, posakrivaše i prisvojiše. 12I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreću leđa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. Jošua - Jš 7,6 B Jošuina molitva i Jahvin odgovor Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom.
29 Jiftah pregovara s Amoncima
Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: »Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?« 13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: »U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael je zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!« 14Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca 15i poruči mu: »Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, 16nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. 17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: ‘Htio bih proći kroz tvoju zemlju!’ Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. Knjiga o Sucima - Suci 11,17		 CC Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: ‘Htio bih proći kroz tvoju zemlju!’ Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu.
30 Jiftahov zavjet i pobjeda
29Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca. 30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce, 31tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu." 32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruči u njegove ruke. 33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. 34Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu u susret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 35Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreći." 36Ona mu odgovori: "Oče moj, ako si učinio zavjet Jahvi, učini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima." 37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo." 38"Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo. 39Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka. Otada je potekao običaj u Izraelu 40da svake godine odlaze Izraelove kćeri i oplakuju kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana na godinu. Knjiga o Sucima - Suci 11,37		 CC Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo."
31 Anđeo se javlja i drugi put
8Tada se Manoah pomoli Jahvi i reče: "Molim te, Gospode, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dođe još jednom k nama i pouči nas što ćemo činiti s djetetom kad se rodi!" 9Jahve usliši Manoaha i Anđeo Jahvin dođe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. 10Žena brzo otrča da obavijesti muža i reče mu: "Gle, ukazao mi se čovjek koji mi je došao onog dana." 11Manoah ustade, pođe za ženom i kada dođe k čovjeku, upita ga: "Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?" A on odgovori: "Jesam." 12"Kada se ispuni ono što si rekao", opet će Manoah, "po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?" 13Anđeo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. 14Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio." Knjiga o Sucima - Suci 13,8		 B Tada se Manoah pomoli Jahvi i reče: "Molim te, Gospode, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dođe još jednom k nama i pouči nas što ćemo činiti s djetetom kad se rodi!"
32 15Delila mu reče: »Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga.« 16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. 17I otvori joj cijelo svoje srce: »Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.« 18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: »Dođite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce.« I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. 19Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabjeti i ostavi ga snaga. 20Kad ona povika: »Samsone, eto Filistejaca na te!« on se probudi i pomisli: »Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se.« Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 21Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. Knjiga o Sucima - Suci 16,16 CC Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje.
33 Anina molitva
9Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. 11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove." 12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14I reče joj Eli: "Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" 15Ali Ana odgovori i reče: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." 17Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." 18A ona reče: "Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,9		 B Anina molitva
34 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,10 B I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko.
35 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,12 B Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.
36 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,16 B Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila."
37 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,17 B Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila."
38 Rođenje Samuelovo
19Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. 20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve". 21Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. 22Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: "Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." 23I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Čini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,20		 B Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve".
39 Posvećenje Samuelovo
Čim ga je odbila od prsâ, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. 25Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. 26I reče Ana: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. 27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. 28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.« I pokloniše se ondje Jahvi. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,26		 B I reče Ana: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. 
40 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 1,27 B Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila.
41 Hvalospjev Anin
Nato se Ana pomoli ovako: »Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. 2Nitko nije svet kao što je Jahve jer nema nikoga osim tebe i nema hridi kao što Bog je naš. 3Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 2,1		 B Nato se Ana pomoli ovako:"Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj
42 Najava kazne
Uto dođe jedan Božji čovjek k Eliju i reče mu: »Ovako govori Jahve: ‘Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kući faraonovoj? 28Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30Zato sam’ – riječ je Jahve, Boga Izraelova – ‘rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada’ – riječ je Jahvina – ‘neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 31Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 32Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 33Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 34Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 35Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: ‘Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.’« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 2,36		 CC A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će:
43 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 2,36 CC 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'"
44 5Samuel tada zapovjedi: »Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas.« 6Oni se, dakle, skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: »Sagriješili smo Jahvi!« I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7Kad su Filistejci čuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. 8I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: »Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca.« 9Samuel uze jedno janje sisanče i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša. 10Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu. 11Ratnici izraelski iziđoše iz Mispe i potjeraše Filistejce, tukući ih sve do ispod Bet Kara. 12A Samuel uze jedan kamen i postavi ga između Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govoreći: »Dovde nam je Jahve pomogao.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 7,5 B Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas."
45 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 7,8 CC I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca."
46 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 7,9 B Samuel uze jedno janje sisanče i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša.
47 1. USPOSTAVA KRALJEVSTVA
Narod traži kralja
Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. 2Njegov prvorođenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi. 3Ali sinovi nisu išli stopama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. 4Tada se skupiše sve starješine izraelske i dođoše k Samuelu u Ramu. 5I rekoše mu: »Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda.« 6Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: »Daj nam kralja da nam vlada!« Zato se Samuel pomoli Jahvi. 7A Jahve reče Samuelu: »Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima. 8Sve što su činili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana – ostavili su mene i služili tuđim bogovima – tako oni čine i tebi. 9Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih svečano opomeni i pouči o pravima kralja koji će vladati nad njima.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 8,6		 B Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: Daj nam kralja da nam vlada! Zato se Samuel pomoli Jahvi.
48 Scaron;aulov povratak
Čim je Šaul okrenuo leđa da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispuniše u onaj dan. 10Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, dođe mu ususret povorka proroka i duh Božji siđe na njega te on pade u proročki zanos usred njih. 11I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, počeše govoriti jedan drugome: »Što se to dogodilo sa sinom Kiševim? Zar je Šaul među prorocima?« 12A jedan od njih odvrati i reče: »A tko je njihov otac?« Otuda je nastala poslovica: »Zar je i Šaul među prorocima?« 13Kad je prošao njegov zanos, Šaul se vrati kući. 14A Šaulov stric upita njega i njegova momka: »Kamo ste išli?« A Šaul odgovori: »Da tražimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, otišli smo k Samuelu.« 15A njegov ga stric zamoli: »Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel.« 16A Šaul odgovori svome stricu: »Rekao nam je da su se našle magarice.« Ali mu ništa ne reče o kraljevskoj časti koju mu je prorekao Samuel. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 10,15		 CC A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel."
49 18Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela. 19I sav narod reče Samuelu: »Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tražeći sebi kralja.« 20Ali Samuel reče narodu: »Ne bojte se! Vi ste, doduše, učinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. 21Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila. 22A Jahve neće odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas učini svojim narodom. 23A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upućivati vas na dobar i pošten put. 24Samo se bojte Jahve i njemu iskreno služite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim očitovao među vama. 25Ako li budete činili zlo, propast ćete vi i vaš kralj.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 12,19 B I sav narod reče Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tražeći sebi kralja."
50 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 12,23 B A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upućivati vas na dobar i pošten put.
51 Rascjep između Samuela i Šaula
Šaul je još bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha. 8On pričeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije došao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Šaula. 9Tada reče Šaul: »Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve pričesnice!« I prinese žrtvu paljenicu. 10I upravo je završavao žrtvu paljenicu, kad eto Samuela. Šaul mu iziđe ususret da ga pozdravi. 11Samuel ga upita: »Što si učinio?« A Šaul odgovori: »Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do određenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, 12pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu.« 13Samuel tada reče Šaulu: »Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. 14A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati: Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio.« 15Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 13,12		 B pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu."
52 Jonatan označen kao kriv, ali ga spašava narod
Nato reče Šaul: »Pođimo još noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!« A narod mu odgovori: »Čini sve što misliš da je dobro!« Ali svećenik reče: »Pristupimo ovdje k Bogu!« 37I Šaul upita Boga: »Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?« Ali mu ne odgovori u onaj dan. 38Zato Šaul reče: »Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio današnji prestupak. 39Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!« Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. 40Šaul onda reče svemu Izraelu: »Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu.« A narod odgovori Šaulu: »Čini ono što misliš da je dobro!« 41Tada se Šaul pomoli: »Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj tumim.« I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 14,41		 B Tada se Šaul pomoli: Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan
53 Šaul uzalud moli oproštenje
Tada Šaul odvrati Samuelu: »Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. 25A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi.« 26Ali Samuel odgovori Šaulu: »Neću se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu riječ, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj nad Izraelom.« 27Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul čvrsto uhvati skut njegova plašta, ali se skut otkide. 28Tada mu reče Samuel: »Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe.« – 29Ipak, Slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije čovjek da bi se kajao. – 30Šaul reče: »Sagriješio sam, ali mi sada učini čast pred starješinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu.« 31I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,24		 B Šaul uzalud moli oproštenje Tada Šaul odvrati Samuelu: "Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu.
54 Jonatan pomaže Davidu u bijegu
David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: »Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?« 2A on mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!« 3Ali se David zakle i reče: »Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: ‘Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.’ Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti.« 4Tada Jonatan upita Davida: »Što želiš da učinim za tebe?« 5A David odgovori Jonatanu: »Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do prekosutra navečer. 6Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: ‘David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.’ 7Ako on rekne: ‘Dobro!’, tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je čvrsto naumio da me pogubi. 8Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sâm. Zašto bi me vodio k svome ocu?« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 20,6		 CC Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.'
55 24Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede. 25Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti sučelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. 26Ali Šaul ne reče ništa onaj dan jer mišljaše: »Dogodilo mu se štogod, bit će da nije čist.« 27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jučer ni danas?« 28A Jonatan odgovori Šaulu: »David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 29Rekao mi je: ‘Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braća pozvala da dođem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braću.’ Eto, zato ga nema kod kraljeva stola.« 30Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: »Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! 31Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 20,28 CC Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.
56 5David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio građane Keile. – 6Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu noseći u ruci oplećak. 7Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reče Šaul: »Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama.« 8I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. 9Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reče svećeniku Ebjataru: »Donesi oplećak!« 10Nato se David pomoli: »Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. 11Hoće li Šaul doći kao što je tvoj sluga čuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!« A Jahve odgovori: »Doći će!« 12David opet upita: »Hoće li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?« A Jahve odgovori: »Predat će vas!« 13Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziđoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,10 B Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.
57 Davidova molitva
Nato kralj David uđe u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 19Pa i to je još premalo u tvojim očima, Gospode Jahve, te daješ svoja obećanja kući svoga sluge za daleku budućnost i gledaš na me kao na ugledna čovjeka! 20Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sâm poznaješ svoga slugu, Gospode Jahve! 21Radi svoje riječi i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. 22Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 23Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 24Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obećanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 7,18		 B Davidova molitva
58 Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 7,18 B Nato kralj David uđe u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde?
59 Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obećanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. 26Neka se veliča tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji čvrsto pred tobom. 27Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, objavio svome sluzi ovo: ‘Ja ću ti podići dom.’ Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom. 28Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su riječi istinite i ti daješ ovo lijepo obećanje svome sluzi. 29Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, kuća tvoga sluge bit će blagoslovljena zasvagda.« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 7,27 B Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, objavio svome sluzi ovo: 'Ja ću ti podići dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli
60 Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 7,27 B ovom molitvom.
61 Smrt Bat-Šebina djeteta – Rođenje Salomonovo
A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. 17A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 12,16		 B David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom.
62 21Tada se kralj okrenu Joabu i reče mu: »Dobro, učinit ću to. Idi i dovedi natrag mladića Abšaloma!« 22A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju. Zatim reče Joab: »Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim očima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.« 23Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem. 24Ali kralj reče: »Neka ide u svoju kuću, a meni neka ne dolazi na oči!« I Abšalom se povuče u svoju kuću i ne dođe kralju na oči. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 14,22 CC A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju. Zatim reče Joab: »Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim očima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.«
63 Davidu javljaju da je Abšalom poginuo
Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: »Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja.« 20Ali mu Joab reče: »Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.« 21Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: »Idi javi kralju što si vidio!« Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča. 22A Sadokov sin Ahimaas opet zamoli Joaba: »Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom.« A Joab upita: »Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?« 23A on ponovi: »Dogodilo se što mu drago, trčat ću!« A Joab mu odvrati: »Trči!« I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 18,22		 CC A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?"
64 Barzilaj
I Barzilaj Gileađanin dođe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana. 33Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imućan čovjek. 34Kralj reče Barzilaju: »Pođi sa mnom, ja ću te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu.« 35A Barzilaj odgovori kralju: »A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? 36Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju? 37Tvoj će sluga još samo prijeći preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu? 38Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu učini što je dobro u tvojim očima!« 39Kralj odgovori: »Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja ću mu učiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš, sve ću mu učiniti za tebe.« 40Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeđe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 19,39		 CC Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja ću mu učiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve ću mu učiniti za tebe."
65 Adonijina smrt
Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: »Je li miroljubiv tvoj dolazak?« On odgovori: »Jest, miroljubiv je.« 14I nastavi: »Imam ti nešto reći.« Ona reče: »Govori.« 15Tada će on: »Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.« Ona reče: »Govori.« 17A on nastavi: »Reci, molim te, kralju Salomonu – jer tebe neće odbiti – neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!« 18A Bat-Šeba odgovori: »Dobro, govorit ću kralju o tebi.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 2,16		 CC Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reče: "Govori."
66 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 2,17 CC A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!"
67 Salomon moli za dar mudrosti
Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« 6Salomon odgovori: »Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« 10Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. 11Zato mu Jahve reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, 12evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. 14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 3,4		 B Salomon moli za dar mudrosti Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku.
68 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 3,10 B Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio.
69 Salomonova molitva
Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu 23i reče: »Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. 24Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 25Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obećao kad si rekao: ‘Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ 26Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obećanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! 27Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio! 28Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! 29Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim domom, nad ovim mjestom za koje reče: ‘Tu će biti moje ime.’ Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,22		 B Salomonova molitva
70 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,28 B Pomno počuj molitvu i
71 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,28 B vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje!
72 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,29 B Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje Ime.' Usliši molitvu
73 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,29 B koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.
74 Molitva za narod
»I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. 31Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu, 32tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. 33Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi ime tvoje i u ovom se domu pomoli, 34onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim očevima. 35Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 36tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. 37Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, 38ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom hramu, 39ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo – ti jedini poznaješ srce sviju – 40da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,30		 B Molitva za narod
75 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,30 B I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti
76 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,33 B Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,
77 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,35 B Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš
78 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,38 B ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu,
79 Dopune
»Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi imena tvoga 42jer je čuo za veliko ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu – ako dođe i pomoli se u ovom hramu, 43usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje ime zazvano nad ovaj dom koji sam sagradio. 44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema domu koji sam podigao tvojem imenu, 45usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. 46Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki’, 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema domu što sam ga podigao tvom imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,42		 B jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako dođe i pomoli se u ovom Hramu,
80 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,44 B Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu,
81 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,45 B usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu.
82 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,47 B pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki',
83 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,48 B i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema domu što sam ga podigao tvom imenu,
84 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,49 B usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 
85 Svršetak molitve i blagoslov puka
»Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti. 53Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!« 54Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, 55pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreći jakim glasom: 56»Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. 57Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. 58Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. 59Bile ove moje riječi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noću nazočne pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom činio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, 60ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. 61A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeći se njegovih zakona i obdržavajući njegove zapovijedi kao danas!« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,52		 B Svršetak molitve i blagoslov puka
86 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,52 B Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti.
87 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,54 B Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim,
88 Novo ukazanje
Kad je Salomon dovršio gradnju doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, 2javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu. 3Jahve mu reče: »Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj dom koji si sagradio da u njemu prebiva ime moje dovijeka; moje će oči i srce biti ovdje svagda. 4A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe, 5ja ću učvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obećao tvome ocu Davidu kad sam rekao: ‘Nikada ti neće nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.’ 6Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se, 7tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj ću dom, koji sam posvetio svome imenu, odbaciti od sebe, i Izrael će biti poruga i podsmijeh svim narodima. 8Ovaj je dom uzvišen, ali svi koji budu uza nj prolazili bit će zaprepašteni; zviždat će i govoriti: ‘Zašto je Jahve tako učinio s ovom zemljom i s ovim domom?’ 9A reći će im se: ‘Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, častili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.’« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 9,3		 B Jahve mu reče: Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje će oči i srce biti ovdje svagda.
89 Uskrisenje udovičina sina
Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?« 19On joj reče: »Daj mi svoga sina« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: »Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?« 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: »Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi. I reče Ilija: »Evo, tvoj sin živi!« 24Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 17,22		 B Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 
90 13Kralj posla opet trećega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: »Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! 14Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!« 15Anđeo Jahvin reče Iliji: »Siđi s njim, ne boj se!« On ustade i siđe s njim pred kralja 16i reče mu: »Ovako veli Jahve: ‘Zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.’« 17I umrije po riječi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. 18Ostala povijest Ahazje, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 1,13 B Kralj posla opet trećega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu!
91 3. JOŠ NEKA ELIZEJEVA ČUDESA
Udovičino ulje
Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: »Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima.« 2Elizej joj reče: »Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?« Ona odgovori: »Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja.« 3Tada joj reče: »Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! 4Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.« 5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. 6I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: »Dodaj mi još jedan sud!« Ali joj on odgovori: »Nema više sudova.« I ulje stade. 7Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: »Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 4,1		 CC Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima."
92 32Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. 33Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 34Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. 35Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. 36I zovnu Elizej Gehazija i reče: »Pozovi tu Šunamku.« On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: »Uzmi svoga sina.« 37Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 4,33 B Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.
93 15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« 16Ali on odgovori: »Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima, nego samo Jahvi. 18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome.« 19A on mu reče: »Idi s mirom.« I udalji se Naaman i prijeđe dio puta. 20Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: »Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega.« 21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola ususret i upita ga: »Je li sve dobro?« 22On odgovori: »Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.« 23Naaman reče: »Uzmi, molim te, dva telenta!« I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 5,15 CC Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge."
94 Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 5,22 CC On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine."
95 Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 5,23 CC Naaman reče: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.
96 15Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: »Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?« 16A on odgovori: »Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.« 17I Elizej se pomoli ovako: »Jahve, otvori mu oči da vidi!« I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! 18Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: »Udari sljepoćom ove ljude!« I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. 19Elizej im reče: »Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.« Ali ih odvede u Samariju. 20Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: »Jahve, otvori ovima oči da progledaju.« Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije! 21Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: »Treba li ih poubijati, oče moj?« 22A on odgovori: »Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lûkom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru.« 23Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 6,17 B I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oči da vidi!" I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!
97 Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 6,18 B Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoćom ove ljude!" I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom.
98 25Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sâm mi je Jahve rekao: ‘Idi na tu zemlju i razori je!’« 26Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: »Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama!« 27Ali im veliki peharnik odgovori: »Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 18,26 CC Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama!"
99 Pitanja proroku Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.’« 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: »Kažite svome gospodaru: ‘Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,4		 B Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'"
100 Sanheribovo pismo Ezekiji
Tada Sanherib ponovno uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10»Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! 11Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?’« 14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: »Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,15		 B I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
101 Posredništvo Izaijino
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’ 21Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. 22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,20		 B Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.'
102 Ezekijina bolest i ozdravljenje
U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.’« 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3»Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač. 4Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: 5»Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Jahvin. 6Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.’« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 20,2		 B Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:
103 Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 20,5 B "Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin.
104 Ašhur
To su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema. 5A otac Tekoe Ašhur imao je dvije žene, Helu i Naaru. 6Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaštarce. To su Naarini sinovi. 7Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan. 8Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela. 9Jabes je bio izvrsniji među braćom i mati mu je nadjela ime Jabes govoreći: »Rodila sam ga s bolom.« 10Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreći: »Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje područje, neka bude tvoja ruka uza me i sačuvaj me oda zla, tako da se ne mučim!« Ispuni mu Bog za što ga je molio. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 4,10		 B Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreći: "Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje područje, neka bude tvoja ruka uza me i sačuvaj me oda zla, tako da se ne mučim!" Ispuni mu Bog za što ga je molio.
105 Davidova molitva
Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: »Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 17Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve! 18Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; ta ti poznaješ svoga slugu! 19Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. 20Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 21Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 22Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 17,16		 B Davidova molitva
106 23Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. 24Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: ‘Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom.’ 25Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. 26Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. 27Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda.« Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 17,25 B Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.
107 Salomonova molitva
Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke. 13Salomon je, naime, bio napravio mjedeno podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, 14rekao: »Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. 15Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 16Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obećao kad si rekao: ‘Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ 17Jahve, Bože Izraelov, neka se sada, dakle, ispuni obećanje koje si dao svome sluzi Davidu! 18Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio! 19Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upućuje! 20Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim domom, nad ovim mjestom za koje reče da ćeš u nj smjestiti svoje ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,12		 B Salomonova molitva
108 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,19 B Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj,
109 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,19 B te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upućuje!
110 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,20 B Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče da ćeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu
111 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,20 B koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.
112 Molitva za narod
»I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! 22Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu naređeno da se zakune i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu, 23ti je čuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. 24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi ime tvoje i u ovom se domu pomoli i zavapije k tebi, 25onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima. 26Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 27tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući mu valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. 28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, 29počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom domu, 30usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi 31da te se boje idući tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim očevima. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,21		 B Molitva za narod
113 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,21 B I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti!
114 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,24 B Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi,
115 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,26 B Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,
116 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,29 B počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu,
117 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,30 B usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi
118 32Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veličine tvoga imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dođe i pomoli se u ovom domu, 33usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje ime prizvano nad ovaj dom koji sam sagradio. 34Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema domu koji sam podigao tvome imenu, 35usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. 36Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdivši se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo’ 38i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema domu što sam ga podigao tvom imenu, 39usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,32 B Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veličine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dođe i pomoli se u ovom Domu,
119 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,34 B Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu,
120 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,35 B usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu.
121 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,37 B pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo'
122 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,38 B i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema domu što sam ga podigao tvom imenu,
123 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,39 B usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.«
124 Završetak molitve
»Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! 41Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći! 42Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milòstî što ih dade sluzi svome Davidu!« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,40		 B Završetak molitve
125 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,40 B Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu!
126 Posveta Hrama
Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. 2Svećenici ne mogoše ući, jer slava Jahvina bješe ispunila dom Jahvin. 3Svi sinovi Izraelovi, videći gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše ničice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, počeše slaviti Jahvu »jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav«. 4Potom kralj i čitav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. 5Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisuće goveda, sto i dvadeset tisuća ovaca; i tako posvetiše dom Jahvin i kralj i sav narod. 6Dok su svećenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih učini kralj David, slavili Jahvu »jer je vječna njegova ljubav«. Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su svećenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 7,1		 B Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.
127 Božji odgovor na Salomonovu molitvu
Tako je Salomon dovršio dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u domu Jahvinu i u svojem dvoru. 12Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: »Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude dom žrtve. 13Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, 14i ponizi se moj narod na koji je prizvano ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. 15Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta. 16Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj dom da ovdje bude ime moje zauvijek i ovdje će sve dane biti moje oči i moje srce. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 7,11		 B Božji odgovor na Salomonovu molitvu
128 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 7,12 B Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom žrtve.
129 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 7,14 B i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.
130 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 7,15 B Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta.
131 Ahazovi prijestupi
U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. 17Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. 18Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. 19Jahve je počeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. 20Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. 21Ahaz bijaše opljačkao Jahvin dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. 22Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. 23Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: »Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali.« Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 28,16		 CC U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu.
132 Pasha i beskvasni kruhovi
Onda su stali klati pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca, a svećenici i leviti postidjeli se i, posvetivši se, počeli unositi paljenice u Jahvin dom. 16Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruku levita. 17Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jahvi. 18Najveći se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije očistio te je jeo pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreći: »Blagi Jahve neka očisti od grijeha svakoga 19tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije čist kako dolikuje Svetištu!« 20Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. 21Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i svećenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. 22Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su svečanu žrtvu sedam dana, žrtvujući žrtve pričesnice i slaveći Jahvu, Boga svojih otaca. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 30,18		 B Najveći se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije očistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreći: "Blagi Jahve neka očisti od grijeha svakoga
133 23Potom je sav zbor vijećajući odlučio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. 24Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuću mladih junaca i sedam tisuća grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuću mladih junaca i deset tisuća grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo svećenika. 25Tako se proveselio sav judejski zbor, i svećenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. 26Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. 27Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog prebivališta na nebu. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 30,27 B Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.
134 Uspjeh Ezekijine molitve
Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć. 21Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. 22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijateljâ, te im dao mir odasvud uokolo. 23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u očima svih naroda. 24U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo. 25Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. 26Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. 27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; 28skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. 29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,20		 B Uspjeh Ezekijine molitve
135 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,20 B Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć.
136 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,24 B U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo.
137 Manašeovo obraćenje
Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 15Osim toga, uklonio je iz Jahvina doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 18Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 19Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio – sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 20Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amon. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 33,12		 B Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca.
138 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 33,13 B Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.
139 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 33,18 B Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva.
140 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 33,19 B Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.
141 6Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! 7Pustite neka taj dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. 8Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovno sagradio taj dom Božji: od kraljevskog blaga – to jest od danka s onu stranu Rijeke – neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prijekida, 9i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenikâ u Jeruzalemu. 10Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. 11Naređujem osim toga: tko god prekrši tu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuće pa neka na njoj bude pogubljen, a kuća da mu zato postane bunište. 12I Bog, koji je ondje nastanio svoje ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam tu zapovijed. Neka se točno vrši!« Ezra - Ezr 6,10 B Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova.
142 18Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna čovjeka između sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braćom – njih osamnaest. 19Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset. 20A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni. 21Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. 22Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: »Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju.« 23I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. Ezra - Ezr 8,21 B Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem.
143 Ezra - Ezr 8,22 CC Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju."
144 Ezra - Ezr 8,23 B I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša.
145 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. 2Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajući riječ reče Ezri: »Mi smo izdali Boga svoga ženeći se tuđinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. 3Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo, dakle, po Zakonu! 4Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi ćemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!« 5Tada ustade Ezra i zakle glavare svećeničke, i levite, i sve Izraelce da će učiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. 6Ezra se udalji ispred doma Božjega i uđe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noć i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. Ezra - Ezr 10,1 B Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao.
146 Poziv Nehemijin – Njegovo poslanje u Judeji
Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi, 2dođe Hanani, jedan od moje braće, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima – o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu. 3Oni mi odgovoriše: »Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena.« 4Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. 5I rekoh: »O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! 6Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega! Nehemija - Neh 1,4		 B Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.
147 Nehemija - Neh 1,6 B Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga.
148 Nehemija - Neh 1,6 B Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega!
149 Veoma smo zlo činili prema tebi, ne držeći naredaba tvojih, zakona i običaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. 8Ali se spomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: ‘Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode; 9ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje ime.’ 10A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moći i snažnom rukom svojom. 11Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.« A ja bijah tada peharnik kraljev. Nehemija - Neh 1,11 B Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga,
150 Nehemija - Neh 1,11 B na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena.
151 Nehemija - Neh 1,11 B Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.
152 Naseljavanje Židova u Jeruzalemu
15Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva; 16i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova doma Božjega; 17i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, počinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi među svojom braćom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. 18Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i četiri. 19A vratari: Akub, Talmon i njihova braća koja su čuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva. Nehemija - Neh 11,17		 B i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, počinjao zahvale i molitve;
153 Drugo Nehemijino poslanje
A prije toga svećenik Elijašib, postavljen nad sobama doma Boga našega, bijaše svom rođaku Tobiji 5uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe, desetine žita, vina i ulja, određene za levite, pjevače i vratare, i doprinosi za svećenike. 6U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja 7da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga učini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima doma Božjega. 8To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana 9i naredih da se sobe očiste, zatim unesoh onamo posuđe doma Božjega, prinose i tamjan. Nehemija - Neh 13,6		 CC U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja
154 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge: 2»Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta. 3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. Tobija - Tob 3,1		 B Tobitova molitva
155 Tobija - Tob 3,1 B Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:
156 Sarina nesreća
Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8zbog toga što je sedam muževa, za koje Sara bijaše pošla, pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: »Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. 9Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!« 10Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: »Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.« Tobija - Tob 3,10		 B Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda."
157 Sarina molitva
I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: »Blagoslovljen, Bože milosrđa, i blagoslovljeno tvoje ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek. 12Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te. 13Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje i da više nikada ne čujem one uvrede. 14Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom 15i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda.« Tobija - Tob 3,11		 B Sarina molitva
158 Tobija - Tob 3,11 B I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrđa, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.
159 Obje molitve uslišane Obje molitve bijahu uslišane pred slavom Gospodnjom. 17I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe. Tobija - Tob 3,16 B Obje molitve uslišane
160 Tobija - Tob 3,16 B Obje molitve bijahu uslišane pred slavom Gospodnjom. 
161 14Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit će ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. 15Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta. 16Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjećom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. 17Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga grešnicima. 18Obraćaj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta. 19U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoće, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu. 20A sada ću te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom. 21Ne plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit ćeš bogat budeš li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo.« Tobija - Tob 4,19 B U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoće, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu.
162 Dobri zaručnici spašeni
Kad su povečerali, uvedoše Tobiju k Sari. 2On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova. 4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: »Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje.« 5Onda se Tobija poče moliti: »Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! Tobija - Tob 8,4		 B Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje."
163 Tobija - Tob 8,5 B Onda se Tobija poče moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!
164 U očekivanju da se Tobija vrati
A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je prošlo vrijeme za povratak a sina ne bijaše, 2reče Tobit: »Možda su odbijeni? Ili je možda umro Gabael pa novac nije predan?« 3I rastuži se veoma. 4Kaza mu žena: »Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema.« 5I poče jadikovati: »Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo očiju mojih?!« 6Tobit je stade tješiti: »Šuti, ne govori: njemu je dobro.« 7Ona mu odgovori: »Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje.« Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noću nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad prođe četrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, 8Tobija kaza Raguelu: »Pusti me da idem, jer su već otac moj i majka moja izgubili nadu da će me još ugledati.« 9Tast ga zamoli: »Ostani kod mene, a ja ću se pobrinuti da pronađem nekoga koji će ocu tvome donijeti vijesti o tebi.« Ali mu Tobija odvrati: »Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!« Tobija - Tob 10,9		 CC Tast ga zamoli: "Ostani kod mene, a ja ću se pobrinuti da pronađem nekoga koji će ocu tvome donijeti vijesti o tebi." Ali mu Tobija odvrati: "Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!"
165 8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, 10a koji griješe bit će dušmani životu svome. 11Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. 15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!« 16Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah. 17Ali im anđeo reče: »Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! 18Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke. 19Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid. 20Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo.« Tobija - Tob 12,8 B Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.
166 Tobija - Tob 12,12 B I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara,
167 Tobija - Tob 12,12 B ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;
168 Tobija - Tob 12,15 B Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"
169 Završna Tobitova molitva
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče: 2»Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci. 3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo. 4Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove. 5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti. Tobija - Tob 13,1		 B Završna Tobitova molitva
170 Tobija - Tob 13,1 B Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:
171 Molitva i pokora
Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: 10oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaćenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. 11Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: 12opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. 13Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred svetištem Boga Svevladara. 14Veliki svećenik Joakim, svećenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov. Judita - Jdt 4,9		 B Molitva i pokora
172 28Ozija joj odgovori: »Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neće usprotiviti tvojim riječima. 29Jer tvoja se mudrost ne očitova tek danas: još od početka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga! 30Ali puk trpi užasno od žeđe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obećali i da se zakunemo zakletvom koje nećemo prekršiti. 31Sada, budući da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod će poslati kišu i napuniti naše čatrnje da ne izginemo.« 32Odgovori im Judita: »Poslušajte me! Izvest ću djelo o kojemu će spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje među sinovima našeg naroda. 33Budite noćas na gradskim vratima da mognem izići sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima, Gospod će rukom mojom donijeti spas Izraelu. 34Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neću vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odlučila učiniti.« Judita - Jdt 8,31 B Sada, budući da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod će poslati kišu i napuniti naše čatrnje da ne izginemo."
173 Juditina molitva
Tada Judita pade ničice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u domu Božjem, prinosili večernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reče: 2»O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao mačem da se osveti tuđincima koji bijahu radi sramote odriješili pâs jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obeščastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: ‘Ne smije tako biti’, oni su svejedno učinili. 3I zato si predao pokolju vođe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiđenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim. Judita - Jdt 9,1		 B Juditina molitva
174 10Pogodi zamamnošću mojih usana roba s vođom, a vođu s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene. 11Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moć tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoćnik si malenih, potporanj slabih, utočište napuštenih, spasitelj očajnih. 12Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorče vodâ, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju! 13Daj mi zamamnu riječ koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuće sinova tvojih. 14Učini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moći i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!« Judita - Jdt 9,12 B Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorče voda, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju!
175 Judita u neprijateljskom taboru
Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu, 2ustade gdje bijaše pala ničice, dozva svoju sluškinju i siđe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje. 3Svuče sa sebe kostrijet, skide udovičke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašću, počešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u svečane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. 4Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi očarala oči ljudi koji je budu gledali. 5Sluškinji preda mijeh vina i vrč ulja, napuni dvojače ječmenom kašom, pogačama suhoga voća i čistim hljebovima; sve to složi i stavi na nju. Judita - Jdt 10,1		 B Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu,
176 16Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu će se začuditi sva zemlja kada za nj čuje. 17Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noć, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja će sluškinja samo zatražiti da može noću otići prema dolini. Ondje ću moliti Boga, pa će mi kazati kada oni počine grijeh. 18Zatim ću se vratiti i tebe obavijestiti, i ti ćeš tada izaći sa svom vojskom. Među njima neće biti nikoga da ti se odupre. 19Odvest ću te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit ću usred njega prijestolje tvoje. Ti ćeš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neće zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam.« Judita - Jdt 11,17 B Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noć, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja će sluškinja samo zatražiti da može noću otići prema dolini. Ondje ću moliti Boga, pa će mi kazati kada oni počine grijeh.
177 1Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posuđe i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova. 2Ali Judita odgovori: »Neću toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo priređuje od onoga što sam donijela sa sobom.« 3Holoferno je zapita: »Kad ti ponestane što imaš uza se, odakle ćemo ti davati takva jela kad među nama nema nikoga od tvoga roda?« 4Judita odgovori: »Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neće ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod će već rukom njezinom izvesti što je odlučio.« 5Onda je sluge Holofernove odvedoše u šator. Spavala je do ponoći. Ustade o jutarnjoj straži. 6Poruči Holofernu: »Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova iziđe radi molitve.« 7Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Noću je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru. 8Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina. 9Vrativši se čista, zadržala bi se u šatoru dok joj ne bi navečer priredili jelo. Judita - Jdt 12,6 B Poruči Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova iziđe radi molitve."
178 Judita - Jdt 12,8 B Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina.
179 Holofernova glava
A uvečer se časnici brzo povukoše. Bagoa zatvori šator izvana, pošto je otpravio od svoga gospodara one koji su se još ondje nalazili. Svi odoše na počinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila. 2Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo. 3Judita je naredila svojoj sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da će izaći na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. 4Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stojeći kraj Holofernove postelje, reče u srcu svom: »Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome času pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodiči Jeruzalem! 5Ovo je pravi čas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas.« 6Priđe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov mač. 7Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: »Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas!« 8I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. 9Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziđe i glavu Holofernovu predade sluškinji. 10Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoše na molitvu. Prešavši tabor, zaokružiše ono podolje, popeše se na uzvisinu Betulije i dođoše pod njezina vrata. 11Judita se javi još izdaleka straži na vratima: »Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog naš da izvede junaštvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao što je učinio i danas.« Judita - Jdt 13,3		 B Judita je naredila svojoj sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da će izaći na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.
180 Judita - Jdt 13,10 B Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoše na molitvu.
181 Mordokaj i Estera predusreću opasnost
Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. 2Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. 3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo postaše ležaj. 4Esterine djevojke i njezini eunusi dođoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. 5Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio određen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog čega je takav. 6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. 7Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obećao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. 8Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. <8a>»Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. <8b>Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti.« Estera - Est 4,8		 CC Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod.
182 Mordokajeva molitva
<17a>I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza: <17b>»Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! <17c>Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! <17d>Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. <17e>To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti. Estera - Est 4,17		 B Mordokajeva molitva
183 Estera - Est 4,17 B I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza:
184 Esterina molitva
<17k>I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu. Pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: <17l>»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. <17m>Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima: naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao. Estera - Est 4,17		 B Esterina molitva
185 Estera - Est 4,17 B <17k>I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu. Pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
186 Estera pred kraljem
Trećega dana, pošto presta moliti, svuče molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. <1a>Tako čarobna zazva Boga svevida i spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeću. <1b>Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. <1c>Kroza sva je vrata ušla pred kralja. Estera - Est 5,1		 B Trećega dana, pošto presta moliti,
187 Estera - Est 5,1 B svuče molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom.
188 Kralj, dakle, dođe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. 6Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: »Što god zatražiš, dobit ćeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit će ti!« 7Estera odgovori: »Molba mi je i želja, 8ako sam našla milost u očima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i učiniti što želim, da kralj ponovno dođe s Hamanom na gozbu koju ću sutra pripremiti za njih i tad ću postupiti po riječi kraljevoj.« 9Toga dana Haman iziđe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. 10Haman se ipak svlada. Ode kući i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu. 11Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. 12Haman još dometnu: »I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. 13Ali me sve to ne može učiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim.« 14Reče mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: »Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu.« Savjet se Hamanu učini dobar, pa on naredi da se podignu vješala. Estera - Est 5,7 CC Estera odgovori: »Molba mi je i želja
189 Estera - Est 5,8 CC ako sam našla milost u očima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i učiniti što želim, da kralj ponovo dođe s Hamanom na gozbu koju ću sutra pripremiti za njih i tad ću postupiti po riječi kraljevoj."
190 Haman na Esterinoj gozbi
Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. 2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: »Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!« 3Kraljica Estera odgovori: »Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja.« 5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: »Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?« Estera tada odgovori: »Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!« 6Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova. Estera - Est 7,2		 CC I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: »Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!«
191 Estera - Est 7,3 CC Kraljica Estera odgovori: »Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 
192 Estera - Est 7,7 CC Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova.
193 Ahasver sklon Židovima
Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuću Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj je on. 2Kralj skinu pečatni prsten, koji je već bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kućom. 3Estera tada ponovno progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruće ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agađanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. 4Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stade pred kraljem 5i reče: »Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim očima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agađanin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. 6Ta kako bih ja mogla gledati nesreću koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?« 7Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: »Eto, poklonio sam Esteri kuću Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, 8a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviđa i zapečatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pečatom zapečaćen.« Estera - Est 8,3		 CC Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruće ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agađanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova.
194 5Židovi, dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. 6Samo u tvrđavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; 7pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, 8Poratu, Adaliju, Aridatu, 9Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu 10i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. 11Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrđavi Suzi, 12kralj reče kraljici Esteri: »U tvrđavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit će uslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!« 13»Ako je kralju po volji«, reče Estera, »neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova.« Estera - Est 9,12 CC kralj reče kraljici Esteri: »U tvrđavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit će uslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!« 
195 26Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema riječi pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno 27Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. 28Te dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. 29Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. 30Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; 31da obdržavaju te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. 32Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bî zapisano u knjigu. Estera - Est 9,31 B da obdržavaju te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.
196 Gorgija i Nikanor provaljuju u Judeju
Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve. 39S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. 42Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43Rekoše tada jedni drugima: »Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!« 44I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 3,44		 B I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.
197 Sastanak Židova u Masfi
Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola. 49Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazireje koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: »Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo. 52Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?« 54I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 3,46		 B Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.
198 Prvi Lizijin ratni pohod
Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove. 29Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi. 30Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: »Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše. 31Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici. 32Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom. 33Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju ime!« 34I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi. 35Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 4,30		 B Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.
199 Prijetnje Hramu
Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. 34Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama. 35U napadu gnjeva progovorio je ovako: »Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo.« Potom je izišao sav razjaren. 36Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju: 37»Ti si izabrao ovaj dom da se posveti tvom imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje. 38Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 7,37		 B "Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje.
200 Nikanorov poraz kod Adase
Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. 40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: 41»Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. 42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 7,40		 B Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio:
201 Jonatan u pustinji Tekoe – Krvavi prizori oko Medabe
Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana. 33Čim je za to dočuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara. 34Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana. 35Jonatan je poslao svoga brata, kao vođu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu. 36Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziđoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiđoše s tim plijenom. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 9,35		 CC Jonatan je poslao svoga brata, kao vođu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.
202 Prvi odnosi između Demetrija i Jonatana
U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrđu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrđu. 22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Čim je to čuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije dođe u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. 24Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25Neki su ga odmetnici optuživali, 26ali je kralj učinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje. 28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata. 29Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 11,28		 CC Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata.
203 63Jonatan je čuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. 64On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. 65Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. 66Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. 67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. 68Strana vojska pođe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, 69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. 70Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. 71Tada Jonatan razdrije odjeću na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. 72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. 73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. 74Taj su dan pale tri tisuće ljudi tuđinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 11,66 CC Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.
204 Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 11,71 B Tada Jonatan razdrije odjeću na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se.
205 5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: 6»Veliki svećenik Jonatan, narodno vijeće, svećenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braću Spartance. 7Već prije poslao je Arije, koji je vladao među vama, velikom svećeniku Oniji pismo u kojem potvrđuje da ste naša braća, kako to pokazuje priloženi prijepis. 8Onija je s počastima dočekao čovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu. 9Što se nas tiče, iako nam to ne bi bilo potrebno budući da nam za utjehu stoje na raspolaganju svete knjige, 10pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuđimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. 11Mi se vas neprestano sjećamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim svečanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjećati se braće. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 12,11 B Mi se vas neprestano sjećamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim svečanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjećati se braće.
206 I. PISMA EGIPATSKIM ŽIDOVIMA
PRVO PISMO
Braću Židove u Egiptu pozdravljaju njihova braća Židovi iz Jeruzalema i iz židovske zemlje i žele im nepomućeni mir. 2Obasuo vas Bog dobročinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! 3Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite velikodušno i radosno! 4Otvorio vaše srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir! 5Uslišao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje! 6U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo. 7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo: »U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo, 8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove.« 9Sad vam pišemo da biste u mjesecu kislevu svetkovali Blagdan sjenicâ. Godine sto osamdeset i osme. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,5		 B Uslišao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje!
207 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,6 B U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo.
208 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,8 B zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove."
209 21Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija svećenicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima. 22Tek što su to učinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadiviše. 23Dok je žrtva izgarala, svećenici su molili – svećenici i sav narod. Započinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali. 24Molitva je glasila ovako: »Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogući i vječni, koji spašavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Čuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju! 29Usadi svoj narod u svoje sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!« Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,23 B Dok je žrtva izgarala, svećenici su molili - svećenici i sav narod. Započinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali
210 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,24 B Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri,
211 Jeremija sakriva obredne stvari
U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je već spomenuto, 2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporučio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove. 3Takvim i sličnim riječima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca. 4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnuću sa sobom ponio Šator i Kovčeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu. 5Stigavši onamo, Jeremija nađe stan u pećini, unese u nj Šator i Kovčeg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi. 6Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da označe put, ali ga nisu mogli naći. 7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: »Ovo mjesto bit će nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se. 8Tada će Gospodin ponovno pokazati sve ove predmete i vidjet će se Gospodinova slava i oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veličanstveno posvećen.« 9Tu se također pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudrošću, prinio žrtvu posvete i završetka Hrama. 10Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siđe oganj i sažga žrtvu, tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve. 11Mojsije bijaše rekao: »Zato što se nije pojela, okajnica je spaljena.« 12Tako je i Salomon svetkovao osam dana. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 2,8		 B Tada će Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet će se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veličanstveno posvećen."
212 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 2,10 B Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siđe oganj i sažga žrtvu,
213 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 2,10 B tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve.
214 Grad je uzbuđen
Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. 14Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. 15Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. 16Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavali su duševnu tjeskobu. 17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. 18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće. 19Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kućama, istrčale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, 20a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. 21Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći. 22Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima, 23s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlučilo. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,15		 B Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.
215 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,18 B Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće.
216 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,20 B a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu.
217 Kazna na Heliodoru
29Dok je on, udaren Božjom moći, ležao bez riječi i lišen svake nade u spasenje, 30Židovi su veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem. 31Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju. 32Bojeći se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki svećenik prinese žrtvu za spas toga čovjeka. 33Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladići u istoj odjeći. Stadoše preda nj i rekoše mu: »Budi vrlo zahvalan velikom svećeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. 34A ti, koga je Nebo izbičevalo, razglasuj svima veličanstvenu Božju silu!« To rekavši, iščeznuše. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,31		 B Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju.
218 Umorstvo Onije
Dok se to zbivalo, pobunili se Taršani i Malošani zbog toga što su im gradove darovali u miraz kraljevoj inoči Antiohidi. 31Kralj je, dakle, brže otišao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika. 32Menelaj, računajući da mu se pružila zgodna prilika, prisvoji nešto zlatnog posuđa iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima. 33Kad je Onija o tom primio točne obavijesti, oštro ga prekori, pošto se prije povukao u grad-utočište Dafnu kod Antiohije. 34Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj dođe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajući doduše, iziđe iz utočišta, a on ga smjesta ubi, ne mareći za pravdu. 35Zbog nepravednog umorstva toga čovjeka silno su se ogorčili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 4,34		 CC Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj dođe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajući doduše, iziđe iz utočišta, a on ga smjesta ubi, ne mareći za pravdu.
219 Druga egipatska vojna
U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat. 2Gotovo četrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane čete raspoređene u kohorte; 3pa konjički odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, mačevi izvučeni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme. 4Svi su molili da ta pojava bude dobar znak. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 5,4		 B Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.
220 Božja promisao očituje se u progonstvu
One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast, nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti; 15ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko riječi nastavit ćemo kazivanje. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 6,12		 CC One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda.
221 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga.« 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.« 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: »Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!« Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,28 CC Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod.
222 30Tek što je svoje dorekla, mladić reče: »Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod.« Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,37 B Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.
223 V. POBJEDA ŽIDOVSTVA SMRT PROGONITELJA I OČIŠĆENJE HRAMA
Počeci Makabejskog ustanka
Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje rođake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuća ljudi. 2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlačen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; 3da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; 4da se spomene zločinačkog pokolja nejačadi; da osveti pogrde svoga imena. 5Kad je Makabej stao na čelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budući da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrđe. 6Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja često tjerao u bijeg. 7Takve je navale najradije vršio pod plaštem noći. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 8,2		 B Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlačen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi;
224 27Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvaleći i slaveći Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im počeo iskazivati svoju milost. 28Poslije subote podijelili su dio plijena žrtvama progonstva, pa udovicama i siročadi, a ono što je preostalo podijelili su među sobom i među svojom djecom. 29Završivši taj posao, okupiše se na zajedničku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 8,29 B Završivši taj posao, okupiše se na zajedničku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama.
225 11Istom sada, sav skršen bolima, poče popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bičem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od časa do časa povećavale boli. 12Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: »Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednačuje!« 13Ali taj se zločinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja. 14Obećavao je da će Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim; 15da će s Atenjanima izjednačiti sve Židove, koje inače nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima; 16da će najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da će mu mnogostruko vratiti sve sveto posuđe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka; 17i napokon da će i sam postati Židov i da će krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoć. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 9,13 B Ali taj se zločinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja.
226 Antiohovo pismo Židovima
Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako: 19»Odličnim građanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeći im zdravlje i dobru sreću! 20Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo 21rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opće dobro. 22Ne očajavam zbog svog stanja, nego se čvrsto nadam da ću se iz bolesti izvući. 23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika, 24da se, bude li neočekivanih događaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajući kome je on prepustio upravu poslovima. 25Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i čekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam već više puta, polazeći u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporučio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo. 26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobročinstava koje sam vam svima pojedinačno učinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni sačuvate i prema mome sinu. 27Zaista sam uvjeren da će on savjesno slijediti moje nakane i blago i čovjekoljubivo postupati s vama.« Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 9,18		 CC Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako:
227 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 9,26 CC Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobročinstava koje sam vam svima pojedinačno učinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni sačuvate i prema mome sinu.
228 Očišćenje Hrama
Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i grad. 2Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tuđinci i uništili su posvećene gajeve. 3Potom su očistili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kâda, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove. 4Kad su sve to izvršili, pali su ničice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. 5Čišćenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan kisleva. 6Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenicâ, sjećajući se kako su nedavno, na Blagdan sjenicâ, boravili u planinama i špiljama kao divlje zvijeri. 7Zato su, noseći bršljanom ovijene štapove, zelene grančice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo očišćenje svoga Svetog mjesta. 8Ujedno su javno zaključili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 10,4		 B Kad su sve to izvršili, pali su ničice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima.
229 Gorgija i idumejska tvrđava
Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamničku vojsku i svakom se prilikom zaraćivao sa Židovima. 15U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrđava na dobrim položajima, dodijavali Židovima te su, prihvaćajući izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali održati ratno stanje. 16Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvrđava. 17Udarivši snažno, osvojiše te položaje i suzbiše sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su naišli, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisuća. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 10,16		 B Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu
230 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 10,16 B i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvrđava.
231 Juda se tuče s Timotejem, zauzima Gezer
Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih četa, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleći da će je oružjem osvojiti. 25Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet. 26Padnuvši ničice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon. 27Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilično se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem. 28Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo. 29Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na čelo Židovima. 30U isto vrijeme uzeše Makabeja među se da ga štite svojim oružjem i čuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najvećem neredu. 31Bî tada pobijeno dvadeset tisuća i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 10,26		 B Padnuvši ničice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon.
232 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 10,27 B Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilično se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem.
233 Prva Lizijina vojna
Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje, 2skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da grad učini grčkim naseljem 3i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast. 4Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova. 5Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi. 7Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno. 8Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. 9Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. 10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba. 11Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. 12Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 11,6		 B Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi.
234 Upad u Galaaditidu
Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisuća pješaka i pet stotina konjanika. 11Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoću Božjom pobijedili. Pobijeđeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obećali su da će mu dati stoku i u drugome mu biti na korist. 12Juda, držeći da će mu zaista moći u mnogome biti od pomoći, pristade na mir s njima. Dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 12,11		 CC Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoću Božjom pobijedili. Pobijeđeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obećali su da će mu dati stoku i u drugome mu biti na korist.
235 22Čim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se često međusobno ranjavali, probadali se vlastitim mačevima. 23Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuća. 24Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braće te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo. 25Kad ih je napokon uvjerio svečanim obvezama da će te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga – da spase svoju braću. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 12,24 CC Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braće te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo.
236 Borba protiv Gorgije
Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovođu Gorgiju. 33Taj je izišao sa tri tisuće pješaka i četiri stotine konjanika. 34U boju pade izvjestan broj Židova. 35Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, čovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeći ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki trački konjanik i odsiječe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu. 36Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoćnik i vođa. 37Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 12,36		 B Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoćnik i vođa.
237 Žrtva za mrtve
Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi – jer je već bio posljednji čas – da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. 44Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 12,42		 B Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.
238 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 12,44 B Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.
239 Molitve i uspjeh Židova kraj Modina
Uto se primicao kralj, premećući u glavi najokrutnije nakane kako bi Židovima napakostio još gore nego njegov otac. 10Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noću zazivlje Gospodina, da i sad kao nekoć pritekne u pomoć onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama 11te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda. 12Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjući milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti ničice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme. 13Potom je sa starješinama odlučio da ne čekaju, nego da iziđu i s Božjom pomoći riješe stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 13,9		 B Molitve i uspjeh Židova kraj Modina
240 Nikanor se sprijateljuje s Judom
Kad su Židovi čuli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prašinom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju baštinu. 16Na nalog svog zapovjednika odmah krenuše odande i sukobiše se s njima kod mjesta Desaua. 17Judin brat Šimun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenađen neočekivanim dolaskom protivničkih četa, pretrpje malen neuspjeh. 18Ipak se Nikanor bojao da odluči krvlju, jer je čuo o junaštvu Jude i njegovih, o njihovoj neustrašivosti u bojevima za domovinu. 19Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da Židovima predlože i prihvate mirovne ponude. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 14,15		 B Kad su Židovi čuli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prašinom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Baštinu.
241 Razisova smrt
Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, čovjeka koji je ljubio svoje sugrađane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38On je već u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da će nestanak tog čovjeka za Židove značiti težak udarac. 41Kad je, dakle, rulja već gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je već bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti mač. 42Radije je htio časno poginuti nego dopasti u bezbožničke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrča na zid te se junački strmoglavi na rulju. 44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45Još dišući, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoč teškim ranama potrča kroz rulju te stade na strmu pećinu. 46Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 14,46		 B Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.
242 Judin poticaj i san
Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednički spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da će mu Gospodin priteći u pomoć. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoći što su je od Neba već primili i nadaju se da će im i sada Svemogući udijeliti pobjedu. 9Osokolivši ih riječima Zakona i Prorokâ, podsjetivši ih na bojeve što su ih već bili, učvrsti ih u hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu. 11Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše. 12Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. 13Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna i veličanstvena dostojanstva. 14Tada Onija progovori: »Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad – Božji prorok Jeremija.« 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. Predajući mu ga, reče: 16»Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje!« Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,12		 B Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.
243 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,14 B Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija."
244 21Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva čudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju, nego prema tomu koga smatra dostojnim. 22Zazvao je ovako: »Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anđela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuća Sanheribovih ljudi. 23Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra anđela da sije strah i trepet! 24Jakom mišicom svojom udari one koji, huleći, izađoše da napadnu tvoj sveti narod!« Tako je završio molitvu. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,24 B Jakom mišicom svojom udari one koji, huleći, izađoše da napadnu tvoj sveti narod!" Tako je završio molitvu.
245 Nikanorov poraz
Dok su se Nikanorove čete primicale uz jeku truba i bojne pjesme, 26Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve. 27Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći. 28Kad su se poslije boja veselo vraćali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. 29Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemogućega jezikom svojih otaca. 30Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,26		 B Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve.
246 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 15,27 B Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći. 
247 7Al’ ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti. 8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! 9O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! Knjiga o Jobu - Job 6,8 B O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
248 5Al’ ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; 6ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku. Knjiga o Jobu - Job 8,5 B Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš
249 14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem? 15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. 16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. 17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. Knjiga o Jobu - Job 9,15 B I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
250 20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: 21digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. 22Tada me pitaj, a ja ću odgovarat’; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. Knjiga o Jobu - Job 13,20 B Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
251 17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista. 18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine. 19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. Knjiga o Jobu - Job 16,17 B A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
252 25Svesilni će postat’ tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. 26Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. 27Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. 28Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat’ svjetlost. Knjiga o Jobu - Job 22,27 B Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao
253 16Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? 17Jesam li kada sâm svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? 18Ta od mladosti k’o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! Knjiga o Jobu - Job 31,16 CC Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
254 8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. 9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. 10Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. Knjiga o Jobu - Job 32,10 CC Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
255 23Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, 24pa se sažali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! 25Neka mu tijelo procvate mladošću, nek’ se vrati u dane mladenačke!’ Knjiga o Jobu - Job 33,24 B pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu
256 Jahve kori tri mudraca
Kada Jahve izgovori Jobu te riječi, reče on Elifazu Temancu: »Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. 8Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.« 9Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. Knjiga o Jobu - Job 42,8		 B Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."
257 Večernja molitva Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov.
2Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi ìzbavî: smiluj mi se, usliši moju molitvu! 3Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? Psalmi - Ps 4,1		 B Večernja molitva
258 Psalmi - Ps 4,2 B Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
259 Jutarnja molitva Zborovođi. Uz frule. Psalam. Davidov.
2Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi! 3Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam! 4Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć’. 5Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, 6opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje 7i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi. Psalmi - Ps 5,1		 B Jutarnja molitva
260 Psalmi - Ps 5,4 B Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'.
261 9Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo. 10Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu. 11Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe. Psalmi - Ps 6,10 B Čuo je Jahve molbu moju,
262 Psalmi - Ps 6,10 B Jahve je primio moju molitvu.
263 Molitva progonjena pravednika Tužaljka. Davidova.
Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. 2O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, 3da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. Psalmi - Ps 7,1		 B Molitva progonjena pravednika
264 Vapaj nevina čovjeka Molitva . Davidova.
Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! 2Od tebe nek’ mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. Psalmi - Ps 17,1		 B Vapaj nevina čovjeka Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
265 Molitva za kralja Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva! 3Poslao ti pomoć iz Svetišta, branio te sa Siona! 4Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja! 5Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje! Psalmi - Ps 20,1		 B Molitva za kralja
266 4Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja! 5Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje! 6Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju! Psalmi - Ps 20,6 B Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!
267 Zahvala za kralja Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče. 3Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih. 4Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata. 5Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane – za vijeke vjekova. Psalmi - Ps 21,3		 B Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih.
268 Psalmi - Ps 21,5 B Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.
269 Molitva u pogibelji Davidov.
2ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju, BET u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! 3GIMEL Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. 4DALET Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! Psalmi - Ps 25,1		 B Molitva u pogibelji
270 Molitva nedužnog Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć’ se u Jahvu ja se ne pokolebah. 2Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. 3Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim. Psalmi - Ps 26,1 B Molitva nedužnog
271 3Nek’ se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek’ i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. 4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i dom njegov gledam. Psalmi - Ps 27,4 B Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam
272 Žarka molitva i zahvala Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. 2Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu hramu tvojem. 3Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. Psalmi - Ps 28,1 B Žarka molitva i zahvala
273 6Blagoslovljen Jahve što usliša glas molitve moje! Jahve je snaga moja i štit moj, 7U njega se srce moje pouzdalo, on mi pomognu; stoga kliče srce moje, pjesmom mu svojom zahvaljujem. 8Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku. 9Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka! Psalmi - Ps 28,6 B Blagoslovljen Jahve što usliša glas molitve moje! Jahve je snaga moja i štit moj,
274 Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! 3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. 4Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. Psalmi - Ps 31,1		 B Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
275 6Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki u času nevolje.Kad bujice silne navale, njega neće stići. 7Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’, odjenut’ me radošću spasenja. Psalmi - Ps 32,6 B Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići
276 Molitva progonjenog pravednika Davidov.
Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju! 2Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć! 3Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.« Psalmi - Ps 35,1		 B Molitva progonjenog pravednika
277 11Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam. 12Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu. 13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala. 14Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. Psalmi - Ps 35,13 B U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala
278 Molitva u nevolji Psalam. Davidov.
Za spomen. 2Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. 3Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: 4na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. Psalmi - Ps 38,1		 B Molitva u nevolji
279 13Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. 14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem! Psalmi - Ps 39,13 B Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši!
280 Zahvala i molba Zborovođi. Davidov.
2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. 3Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. Psalmi - Ps 40,1		 B Zahvala i molba
281 3Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu! 4Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih! 5Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću. Psalmi - Ps 54,4 B Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih
282 Molitva progonjenoga Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova.
2Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj: 3obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi, 4zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone. Psalmi - Ps 55,1		 B Molitva progonjenoga
283 Psalmi - Ps 55,2 B Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj
284 Molitva naroda nakon poraza Zborovođi. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Miktam. Davidov.
2Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 3Bože, ti nas odbâcî i bojne nam redove probî, razjari se, a sad nas opet vrati! 4Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala. Psalmi - Ps 60,1		 B Molitva naroda nakon poraza
285 Molitva prognanika Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov.
2O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! 3S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati, 4jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana. Psalmi - Ps 61,1		 B Molitva prognanika
286 Psalmi - Ps 61,2 B O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju
287 5O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat’ mogu pod okrilje tvoje! 6Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju. 7Kraljevim danima pridometni dánâ, kroz koljena mnoga nek’ mu ljeta traju, 8nek’ pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju! 9Ovako ću pjevat’ svagda tvom imenu, dan za danom vršit’ zavjete svoje. Psalmi - Ps 61,6 B Jer ti, Bože, usliši molbe moje , dade mi baštinu onih što ime ti štuju.
288 Molitva protiv klevetnikâ Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj! 3Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora 4koji bruse jezike k’o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, 5da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć’ se ničega. Psalmi - Ps 64,1		 B Molitva protiv klevetnika
289 Zahvalnica Zborovođi. Psalam. Davidov. Pjesma.
2Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu, tebi se ispunja zavjet – 3ti molitve uslišuješ. Svaka put dolazi k tebi 4pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ. Psalmi - Ps 65,3		 B ti molitve uslišuješ. Svaka put dolazi k tebi
290 16Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripòvjedit ću što učini duši mojoj! 17Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. 18Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. 19No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. 20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene! Psalmi - Ps 66,19 B No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje.
291 Psalmi - Ps 66,20 B Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!
292 14No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! 15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me – iz voda dubokih. 16Nek’ me ne pokriju valovi, nek’ me ne proguta dubina, nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom! Psalmi - Ps 69,14 B No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći
293 Molitva starca
Tebi se, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim! 2U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! 3Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. Psalmi - Ps 71,1		 B Molitva starca
294 12On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; 13smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: 14oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. 15Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek’ mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! Psalmi - Ps 72,15 B Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek’ mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!
295 17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali ga blaženim! 18Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! 19I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! 20Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida. Psalmi - Ps 72,20 B Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida
296 Molitva za obnovu Izraela Zborovođi. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafov. Psalam.
2Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj 3pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć! 4Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! 5Jahve, Bože nad vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? 6Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? 7Dokle će se oko nas svađat’ susjedi i rugat’ nam se naši dušmani? Psalmi - Ps 80,1		 B Molitva za obnovu Izraela
297 Psalmi - Ps 80,5 B Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj
298 9Jahve, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev! 10Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga! 11Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. Psalmi - Ps 84,9 B Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev!
299 Molitva za mir i pravdu Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.
2Zavolje opet Jahve zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. 3Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove. 4Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga. Psalmi - Ps 85,1		 B Molitva za mir i pravdu
300 Molitva u nevolji Molitva . Davidova.
Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog. 2Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi. 4Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem. Psalmi - Ps 86,1		 B Molitva u nevolji
301 Psalmi - Ps 86,1 B Molitva. Davidova.
302 5Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. 6Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog. 7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati. 8Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. Psalmi - Ps 86,6 B Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog
303 Vapaj iz nevolje Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu »Bolest«. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
2Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. 3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. Psalmi - Ps 88,3		 B Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome
304 14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. 15Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? Psalmi - Ps 88,14 B Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
305 Hvalospjev i molitva Bogu vjernome Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.
2O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. 3Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!« U nebu utemelji vjernost svoju: Psalmi - Ps 89,1		 B Hvalospjev i molitva Bogu vjernome
306 Krhkost čovjekova Molitva . Mojsija, sluge Božjega.
Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. 2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! 3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!« 4Jer je tisuću godina u očima tvojim k’o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. Psalmi - Ps 90,1		 B Molitva. Mojsija, sluge Božjega
307 Molitva u nesreći Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom.
2Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! 3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! 4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. 5Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. 6Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. Psalmi - Ps 102,1		 B Molitva u nesreći
308 Psalmi - Ps 102,1 B Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izli pred Jahvom
309 Psalmi - Ps 102,2 B Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
310 16Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje 17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, 18kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. Psalmi - Ps 102,18 B kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
311 38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 40Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. Psalmi - Ps 105,40 B Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani
312 44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu 45i sjeti se svog saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. 46Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. Psalmi - Ps 106,44 B On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu
313 Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć Pjesma. Psalam. Davidov.
2Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati. 3Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. Psalmi - Ps 108,1		 B Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć
314 4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. 5Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. 6»Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek’ mu stane zdesna! 7Kad mu se bude sudilo, nek’ bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! Psalmi - Ps 109,4 B Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim
315 Psalmi - Ps 109,7 B Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela
316 Pjesma zahvalnica
Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje: 2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4Tada zazvah ime Jahvino: »O Jahve, spasi život moj!« Psalmi - Ps 116,1		 B Pjesma zahvalnica Ljubim Jahvu jer čujevapaj molitve moje
317 145KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati. 146 K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat’ svjedočanstva. 147 Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam. 148 Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj. Psalmi - Ps 119,147 B Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam
318 169TAU Vapaj moj, Jahve, nek’ do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli. 170 Nek’ molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi. 171 Usne moje nek’ zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim. 172 Nek’ mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne. Psalmi - Ps 119,170 B Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi
319 6Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! 7Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama! 8Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: »Mir tebi!« 9Radi doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti. Psalmi - Ps 122,6 B Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!
320 Psalmi - Ps 122,9 B Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.
321 Molitva nevoljnikova Hodočasnička pjesma.
Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. 2Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. 3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. 4Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih. Psalmi - Ps 123,1		 B Molitva nevoljnikova
322 Molitva za izbavljenje Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna: 3od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge. 4Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin. Psalmi - Ps 140,1		 B Molitva za izbavljenje
323 7Zavapih Jahvi: »Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava! 8Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!« 9Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere! Psalmi - Ps 140,7 B Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava
324 Molitva u kušnji i progonstvu Psalam.
Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! 2Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji! 3Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! 4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! 5Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. Psalmi - Ps 141,1		 B Molitva u kušnji i progonstvu Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
325 Psalmi - Ps 141,2 B Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji
326 Psalmi - Ps 141,5 B Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
327 Molitva progonjenog Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u špilji. Molitva .
2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. 3Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. 4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. 5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. Psalmi - Ps 142,1		 B Molitva progonjenog
328 Ponizna molitva Psalam. Davidov.
Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! 2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Psalmi - Ps 143,1		 B Ponizna molitva
329 Mudre izreke - Izr 15,8 B Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika
330 Mudre izreke - Izr 15,29 B Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih
331 Mudre izreke - Izr 18,23 CC Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
332 Mudre izreke - Izr 28,9 B Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska
333 7Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: 8Udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; 9inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: »Tko je Jahve?« Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. Mudre izreke - Izr 30,7 B Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem
334 Salomonovo štovanje mudrosti
Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 8Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Knjiga Mudrosti - Mudr 7,7		 B Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti
335 19Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, 20ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. 21A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne dâ Bog – a razboritost je već bila znati čiji je ona dar – pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: Knjiga Mudrosti - Mudr 8,21 B A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je već bila znati čiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:
336 Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir 2i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom da vlada nad stvorovima tvojim 3i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravičnom: 4daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me između djece svoje. 5Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. Knjiga Mudrosti - Mudr 9,1 B Molitva za mudrost
337 I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoć, 18za život preklinje smrt, i utječe se za pomoć samoj nemoći, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti; Knjiga Mudrosti - Mudr 13,17 IDOL I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoć,
338 1A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveća, i Egipćani, slušajući njihov glas a ne videći im obličja, nazivahu ih blaženima jer nisu nevolju trpjeli; 2i zahvaljivahu im što se ne osvećuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo. Knjiga Mudrosti - Mudr 18,2 CC i zahvaljivahu im što se ne osvećuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo.
339 17Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neočekivan strah. 18Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujući zašto umiru. 19Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. 20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. 21Jer se brzo za njih zauzeo čovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje – molitvom i pomirbenim kadom – opro se srdžbi i dokrajčio nevolju, pokazavši da je sluga tvoj. Knjiga Mudrosti - Mudr 18,21 B Jer se brzo za njih zauzeo čovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srdžbi i dokrajčio nevolju, pokazavši da je sluga tvoj
340 Egipat i Izrael: Crveno more
A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što će oni: 2najprije će dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim će se predomisliti i poći za njima u potjeru. 3Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu. Knjiga Mudrosti - Mudr 19,3		 CC Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu.
341 15Zato, molim, čitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite 20ako nismo uspjeli naći primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izričaji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. Štoviše, prouči li se sam Zakon, Proroci 25i ostale knjige, opazit će se povelika razlika između prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma poučno. 30Odlučih stoga uložiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Uložih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tuđini žele baviti naukom 35i pripravni su prilagoditi svoje običaje kako bi živjeli prema Zakonu. Knjiga Sirahova - Sir 0,15 CC Zato, molim, čitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite
342 Dužnosti prema roditeljima
Djeco, slušajte mene, oca svoga, i radite tako da se spasite. 2Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. 3Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, 4i tko časti majku svoju, sabire blago. 5Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Knjiga Sirahova - Sir 3,5		 B Tko štuje oca radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje
343 1Sine moj, ne uskraćuj milodara siromahu i ne daj da dugo iščekuju oči ubogoga. 2Ne žalosti dušu gladnu i ne draži čovjeka u oskudici njegovoj. 3Ne razdražuj srca ogorčena i ne pusti uboga da čeka na dan tvoj. 4Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraćaj lice svoje od siromaha. Knjiga Sirahova - Sir 4,4 CC Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraćaj lice svoje od siromaha.
344 Knjiga Sirahova - Sir 7,10 B Ne budi malodušan u molitvi svojoj i ne zanemari dati milodar.
345 Knjiga Sirahova - Sir 7,14 B Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj riječi u molitvi svojoj.
346 Uzdaj se jedino u Boga
Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede. 13Uzdiže glavu njegovu i mnogi mu se dive. 14Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo – sve dolazi od Gospoda. 17Dar Gospodnji ostaje u pobožnikâ, i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti. Knjiga Sirahova - Sir 11,12		 B Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede.
347 Knjiga Sirahova - Sir 13,3 CC Bogataš počini zlo i još se razmeće; siromahu se čini zlo, a on još za milost moli.
348 Poziv na pokoru
Obrati se Gospodu i okani se grijehâ, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati. 26Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin. 27Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti? Knjiga Sirahova - Sir 17,25		 B Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati.
349 Knjiga Sirahova - Sir 21,1 B Sine moj, ako si griješio,nemoj više; a za prijašnje grijehe moli oproštenje.
350 Knjiga Sirahova - Sir 21,5 B Molitva iz usta siromaha ide pravo u uši Božje i presuda će brzo stići.
351 Knjiga Sirahova - Sir 28,2 B Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti
352 Knjiga Sirahova - Sir 28,4 B Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe?
353 7Govori, mladiću, ako ti je potrebno, ali tek pošto te dvaput zamole. 8Govori sažeto i mnogo reci u malo riječi: ostavi dojam čovjeka koji zna, ali ne želi govoriti. 9Kad si s odličnicima, ne izjednačuj se s njima i ne čavrljaj mnogo dok drugi zbori. Knjiga Sirahova - Sir 32,7 CC Govori, mladiću, ako ti je potrebno, ali tek pošto te dvaput zamole.
354 Nezavisnost
Ni sinu ni ženi, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za života svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaješ i ne zatražiš natrag. 21Dok si živ i dok je daha u tebi, ne daj nikomu vlasti nad sobom: 22jer je bolje da se djeca tebi mole nego da ti moliš u sinova svojih. Knjiga Sirahova - Sir 33,22		 CC jer je bolje da se djeca tebi mole
355 Knjiga Sirahova - Sir 33,22 CC nego da ti moliš u sinova svojih
356 23Ako jedan gradi, a drugi razgrađuje, što im ostaje, osim trudbe? 24Ako jedan moli, a drugi kune, čiji će glas uslišati Gospodar? 25Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, što mu koristi pranje njegovo? 26Tako je i s čovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet čini: tko će mu uslišati molitvu i zar mu koristi što se ponizio? Knjiga Sirahova - Sir 34,24 B Ako jedan moli, a drugi kune, čiji će glas uslišati Gospodar?
357 Knjiga Sirahova - Sir 34,26 B Tako je i s čovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet čini: tko će mu uslišati molitvu i zar mu koristi što se ponizio?
358 Pravda Božja
Ne podmićuj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u žrtvu nepravednu, 12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko. 13Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Knjiga Sirahova - Sir 35,13		 B Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga.
359 16Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. 17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga 18i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi. Knjiga Sirahova - Sir 35,16 B Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.
360 Knjiga Sirahova - Sir 35,17 B Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
361 Molitva za spas i obnovu Izraela
Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode! 2Podigni ruku protiv naroda tuđinskih da spoznaju tvoju moć. 3Kako si se u očima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u očima našim pokaži velik prema njima. Knjiga Sirahova - Sir 36,1		 B Molitva za spas i obnovu Izraela
362 15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. 16Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim. 17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog. Knjiga Sirahova - Sir 36,16 B Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim.
363 13I na savjet srca svoga pazi, jer nemaš nikog vjernijeg od njega. 14Jer srce često pretkazuje čovjeku pouzdanije nego sedam stražara s vidikovca visokog. 15Ali se kraj svega toga moli Svevišnjem da te vodi stazom istine. Knjiga Sirahova - Sir 37,15 B Ali se kraj svega toga moli Svevišnjem da te vodi stazom istine.
364 Knjiga Sirahova - Sir 38,9 B Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje.
365 31Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu. 32Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. 33Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga. 34Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena. Knjiga Sirahova - Sir 38,34 B Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.
366 Zakonoznanac
Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. 2On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka; 3istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. 4On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima. 5U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje. 6Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda. Knjiga Sirahova - Sir 39,5		 B U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim:
367 Knjiga Sirahova - Sir 39,5 B na molitvu otvara usta
368 Knjiga Sirahova - Sir 39,5 B i moli milost za grijehe svoje
369 Knjiga Sirahova - Sir 39,6 B Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda
370 18A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, 19dok se narod utjecao Bogu svevišnjem, moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. 20Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom. 21I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg. Knjiga Sirahova - Sir 50,19 B dok se narod utjecao Bogu svevišnjem, moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.
371 9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti, 10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: »Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. – Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.« 11I bî molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće. 12I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje. Knjiga Sirahova - Sir 51,9 B Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,
372 Knjiga Sirahova - Sir 51,11 B I bî molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće.
373 Pjesma o traženju mudrosti
Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama. 14Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg ću dana tragati za njom. 15Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kročila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti. Knjiga Sirahova - Sir 51,13		 B Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost
374 Knjiga Sirahova - Sir 51,13 B u molitvama.
375 Knjiga Sirahova - Sir 51,14 B Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg ću dana tragati za njom
376 14Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim – teški su mi, podnijet’ ih ne mogu! 15Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, 16operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Izaija - Iz 1,15 B Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam.
377 Izaija - Iz 1,15 B Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,
378 11Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršće, a grudi mi za Kir Herešom. 12Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeći u svetište da se moli: ništa postići neće. Izaija - Iz 16,12 B Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeći u svetište da se moli: ništa postići neće.
379 Molitva zahvalnica
Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, 2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Izaija - Iz 25,1		 B Molitva zahvalnica
380 15Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! 16Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. 17Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. Izaija - Iz 26,16 B Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.
381 11Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: »Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama.« 12Ali im veliki peharnik odgovori: »Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?« Izaija - Iz 36,11 CC Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama!"
382 Utjecanje Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!’« Izaija - Iz 37,4		 B Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'"
383 14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16»Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. 17Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. Izaija - Iz 37,15 B I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:
384 Izaijino proroštvo
Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.’ 22Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom Kći jeruzalemska. 23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! Izaija - Iz 37,21		 B Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.'
385 Bolest Ezekijina i ozdravljenje
U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.’« 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3»Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač. 4Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: 5»Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. 6Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!’« Izaija - Iz 38,2		 B Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:
386 Izaija - Iz 38,5 B "Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina.
387 13Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. 14Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. 15Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. 16Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se; grije se i govori: »Ah, grijem se i uživam uz vatru.« 17Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: »Spasi me, jer si ti moj bog.« Izaija - Iz 44,17 IDOL Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."
388 Obraćenje narodâ
Ovako govori Jahve: »Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: ‘Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.’« 15Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj. 16Postidjet će se i poniknut će svi zajedno, otići će u ruglu oni koji prave kipove. Izaija - Iz 45,14		 B Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'"
389 Jahve je sveopći Bog
»Saberite se i dođite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta i mole boga koji ih spasit’ ne može. 21Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednoga i Spasitelja osim mene nema. Izaija - Iz 45,20		 IDOL »Saberite se i dođite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta i mole boga koji ih spasit’ ne može.
390 6A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mome, 7njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.« 8Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: »Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.« Izaija - Iz 56,7 B Njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve.
391 Izaija - Iz 56,7 B Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode."
392 b) Tuđi bogovi
»A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti. 17Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? 18Djeca kupê drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘Kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde. 19Zar mene tim pogrđuju« – riječ je Jahvina – »a ne sebe na svoju sramotu?« 20I stoga ovako govori Jahve Gospod: »Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.« Jeremija - Jr 7,16		 B "A ti ne moli milosti za narod ovaj,
393 Jeremija - Jr 7,16 B ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti.
394 Molitva Jeremijina
Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! 24Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. Jeremija - Jr 10,23		 B Molitva Jeremijina
395 13Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu. 14Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neću uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj.« Jeremija - Jr 11,14 B Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod,
396 Jeremija - Jr 11,14 B ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neću uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj."
397 Osvetnička molitva
Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja. 15Evo ih što mi govore: »Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni!« Jeremija - Jr 17,14		 B Osvetnička molitva
398 16I svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: »Ovako govori Jahve: Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: ‘Evo, posuđe doma Jahvina bit će uskoro vraćeno iz Babilona.’ Oni vam laži prorokuju. 17Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? 18Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima riječ Jahvina, neka mole Jahvu nad vojskama da i posuđe što još ostade u domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! 19Jer ovako govori Jahve o stupovima, ‘Moru’, podnožjima i o preostalom posuđu što još ostade u ovome gradu – 20što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odličnike judejske i jeruzalemske. 21Da, ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov, o posuđu koje preostade u domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: 22‘U Babilon će ih odnijeti i ondje će ostati sve do dana kad ja odem po njih’ – riječ je Jahvina. ‘I ja ću sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!’« Jeremija - Jr 27,18 B Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima riječ Jahvina, neka mole Jahvu nad vojskama da i posuđe što još ostade u domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!
399 4»Ovako govori Jahve nad vojskama, kralj Izraelov: ‘Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! 5Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! 6Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! 7Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!’ 10Jer ovako govori Jahve: ‘Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. 11Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Jahvina – ‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. 12Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. 13Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. 14I pustit ću da me nađete’ – riječ je Jahvina. ‘Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah’ – riječ je Jahvina. ‘I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh.’ Jeremija - Jr 29,7 B Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!'
400 Jeremija - Jr 29,12 B Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati.
401 11Zatim uzmem kupovni ugovor, zapečaćen prema propisu i uredbama, 12predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazočni su bili: moj stričević Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamničkom dvorištu. 13Tada pred njima zapovjedim Baruhu: 14‘Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo sačuvaju. 15Jer ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: Još će se u ovoj zemlji kupovati i kuće, i njive, i vinogradi!’« 16Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: 17»O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguće! 18Tisućama iskazuješ milost, a krivnju otaca osvećuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moćni, kome je ime Jahve nad vojskama! Jeremija - Jr 32,16 B Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi:
402 21Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. 22Kralj je sjedio u zimskim odajama – bijaše to u devetom mjesecu – a pred njim stajaše ražarena žeravnica. 23I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bî uništen u vatri žeravnice. 24Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi, 25pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. 26Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. Jeremija - Jr 36,25 CC pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša.
403 Prekid opsade 588. godine
Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: »Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!« 4Jeremija u ono vrijeme još zalažaše među narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 5A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: čuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. 6Tada se javi riječ Jahvina proroku Jeremiji: 7Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: ‘Evo, vojska faraonova, koja vam priteče u pomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. 8Kaldejci će opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.’ 9Ovako govori Jahve: ‘Ne zanosite se mišlju: ‘Kaldejci će otići od nas’, jer oni neće otići! 10Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.’« Jeremija - Jr 37,3		 B Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!"
404 17Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: »Ima li riječi od Jahve?« A na to će Jeremija: »Dakako!« I dometne: »Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga!« 18Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: »Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? 19Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: ‘Kralj babilonski neće udariti na vas ni na ovu zemlju?’ 20A sada, hajde, čuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuću pisara Jonatana, da ondje ne umrem!« 21Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamničko dvorište te mu davahu svaki dan pogaču kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamničkom dvorištu. Jeremija - Jr 37,20 CC A sada, hajde, čuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuću pisara Jonatana, da ondje ne umrem!«
405 23Da, sve će žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam nećeš umaći rukama njihovim: dospjet ćeš u ruke kralju babilonskom, a grad će ovaj biti spaljen.« 24Sidkija reče Jeremiji: »Nitko živ ne smije o tome što saznati, inače ćeš umrijeti. 25Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te dođu k tebi i kažu: ‘Ta očituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inače ćemo te ubiti’, 26odgovori im: ‘ Molio sam kralja da me više ne vrati u kuću Jonatanovu, da ondje ne umrem!’« 27I doista, dođoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pročulo o onom razgovoru. 28Jeremiju, dakle, ostaviše u tamničkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje. Jeremija - Jr 38,26 CC Molio sam kralja da me više ne vrati u kuću Jonatanovu, da ondje ne umrem!'"
406 Bijeg u Egipat
Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 2i rekoše proroku Jeremiji: »Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. 3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo.« 4Prorok im Jeremija odgovori: »Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti.« 5Oni pak rekoše Jeremiji: »Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega.« Jeremija - Jr 42,2		 CC i rekoše proroku Jeremiji: »Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo.
407 Jeremija - Jr 42,4 B Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti."
408 7Poslije deset dana dođe riječ Jahvina Jeremiji. 8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 9te im reče: »Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: 10‘Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. 11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se’ – riječ je Jahvina – ‘jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. 12I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.’ Jeremija - Jr 42,9 B te im reče: »Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: 
409 7GIMEL Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. 8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. 9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. Tužaljke - Tuž 3,8 B Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
410 43SAMEK Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. 44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. 45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima. Tužaljke - Tuž 3,44 B Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
411 3Baruh pročita riječi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred čitavim narodom koji bijaše došao na čitanje knjige; 4pred mogućnicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda. 5Čuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom. 6Sabraše i novca, koliko tko mogaše, 7i poslaše ga u Jeruzalem svećeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina, i ostalim svećenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu. Baruh - Bar 1,5 B Čuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom.
412 10I napisaše: »Evo, šaljemo vam novac da njime kupite žrtve paljenice i tamjan; pripravite žrtve i prinesite ih za grijehe na žrtveniku Gospoda, Boga našega. 11I molite se za život Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za život sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba; 12neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oči naše da bismo živjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo služili te našli milost pred njima. 13molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas. 14Čitajte, dakle, knjigu koju vam šaljemo i obznanite je u kući Gospodnjoj, na blagdan i u dane zborovanja. Baruh - Bar 1,11 B I molite se za život Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za život sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba;
413 Baruh - Bar 1,13 B Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas.
414 II. MOLITVA IZGNANIKA
Ispovijed grijeha
»‘Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi – nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, 16našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, 17jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni 18i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. 19Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. 20Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. Baruh - Bar 1,15		 B I I . M O L I T V A I Z G N A N I K A
415 6Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama – nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim. 7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio. 8Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca. 9Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio, 10ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio.'« Baruh - Bar 2,8 B Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca.
416 Molitva za smilovanje
»‘A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i čudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: 12mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! 13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak među narodima kamo si nas raspršio. 14Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, 15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. 16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, 17otvori oči i pogledaj: ta mrtvi u podzemnom svijetu – kojima je iz utrobe oduzet dah – ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; 18samo duša ojađena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih očiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! Baruh - Bar 2,11		 B Molitva za smilovanje
417 Baruh - Bar 2,14 B Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli,
418 1Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'« Baruh - Bar 3,4 B Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.
419 33Ovako govori Jahve Gospod: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; 34opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 35Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ 36I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!’ 37Ovako govori Jahve Gospod: ‘Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 38Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve.’« Ezekiel - Ez 36,37 B Ovako govori Jahve Gospod: Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada.
420 Danielova vjernost Zakonu
Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. 9Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. 10Starješina reče Danielu: »Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem.« 11Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvorjanički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: 12»Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. 13Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio.« 14On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. 15A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. 16Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća. Daniel - Dn 1,8		 B Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja.
421 Daniel - Dn 1,12 CC "Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo.
422 12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. 13Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. 14No Daniel se mudrim i umnim riječima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. 15On reče Arjoku, zapovjedniku kraljevu: »Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?« Arjok pripovjedi Danielu, 16a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači. Daniel - Dn 2,16 CC a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači.
423 Danielu objavljen san
Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, 18da mole milosrđe u Boga nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 19I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga nebeskoga. 20Daniel prihvati riječ i reče: »Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. Daniel - Dn 2,18		 B da mole milosrđe u Boga nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 
424 21On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. 22On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. 23Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži.« Daniel - Dn 2,23 B Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži."
425 Nabukodonozor slavi Boga
Nato kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kâd. 47I reče kralj Danielu: »Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.« 48Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. 49Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru. Daniel - Dn 2,49		 CC Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.
426 Azarjina molitva
I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. 25Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: 26»Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! Daniel - Dn 3,24		 B Azarjina molitva
427 Daniel - Dn 3,25 B Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:
428 Kralj izdaje bezbožnu naredbu
Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: »O kralju Darije, živ bio dovijeka! 8Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavlju jamu. 9O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!« 10Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. Daniel - Dn 6,8		 CC Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavlju jamu.
429 Daniel se ne pokorava zabrani
Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. 12Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. 13Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: »Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.« 14Tada rekoše kralju: »Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu.« 15Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. 16Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: »Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!« Daniel - Dn 6,11		 B Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. 
430 Daniel - Dn 6,12 B Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga.
431 Daniel - Dn 6,13 CC Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: »Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.«
432 Daniel - Dn 6,14 B Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu."
433 Anđeo tumači viđenje
Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 17»One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.« Daniel - Dn 7,16		 CA Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:
434 Povod i vrijeme proročanstva
Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se – prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji – imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: »Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! Daniel - Dn 9,3		 B Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.
435 Daniel - Dn 9,4 B Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: »Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje!
436 Danielova molitva za izbavljenje naroda
»A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim – zbog tebe, Gospode! 18Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. 19Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj – zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!« Daniel - Dn 9,17		 B Danielova molitva za izbavljenje naroda
437 Daniel - Dn 9,17 B "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode!
438 Daniel - Dn 9,18 B Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih.
439 Anđeo Gabriel tumači proroštvo
Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 21Dok sam, dakle, ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa 22i pouči me: »Daniele, evo me: dođoh da te poučim. 23Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje.« Daniel - Dn 9,20		 B Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.
440 Daniel - Dn 9,21 B Dok sam, dakle, ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa 
441 Daniel - Dn 9,23 B Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje."
442 Poziv na pokoru i molitvu
Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! Joel - Jl 1,13		 B Poziv na pokoru i molitvu
443 15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, 16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. 17Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: »Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi narodâ. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?« Joel - Jl 2,17 B Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: »Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi narodâ. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?«
444 Prvo viđenje: skakavci
Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poče nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. 2Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: »Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« 3I Jahve se stoga pokaja: »Neće biti«, reče Jahve. Amos - Am 7,2		 B Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?
445 Drugo viđenje: suša
Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki bezdan i upravo poče gutati polje. 5A ja ću: »Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« 6I Jahve se stog pokaja: »Ni ovoga neće biti«, reče Jahve Gospod. Amos - Am 7,5		 B A ja ću: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?
446 Jona izbavljen
Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. 2Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. 3On reče: »Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. Jona - Jon 2,2		 B Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
447 8Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. 9Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. 10A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda.« 11Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu. Jona - Jon 2,8 B Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula,
448 Prorokov gnjev i Božji odgovor
Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: »Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. 3Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.« 4Jahve odgovori: »Srdiš li se ti s pravom?« Jona - Jon 4,2		 B I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.
449 Molitva protiv narodâ
Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! 15Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! 16Narodi će ih vidjeti i bit će posramljeni uza svu silu svoju; stavit će ruku na usta i uši će im oglušiti. Mihej - Mih 7,14		 B Molitva protiv naroda
450 III. VAPAJ JahvI ZA POMOĆ
Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.
2Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! Habakuk - Hab 3,1		 B Molitva. Od proroka Habakuka.Na način tužbalice.
451 O postu
Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji. 2Betel je, naime, poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino 3i da pitaju svećenike u domu Jahve nad vojskama i proroke: »Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?« Zaharija - Zah 7,2		 B Betel je, naime, poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino
452 20»Ovako govori Jahve nad vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. 21Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: ‘Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad vojskama!’ Ići ću i ja! 22I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Jahvu nad vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino. 23Ovako govori Jahve nad vojskama: U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: ‘Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.’« Zaharija - Zah 8,21 B Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: 'Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad Vojskama!' Ići ću i ja!
453 Zaharija - Zah 8,22 B I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Jahvu nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino.
454 9»U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 12I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 13porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; 14i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose. Zaharija - Zah 12,10 B A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.
455 Ljubav prema neprijateljima
(Lk 6, 27–28. 32–36)
»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?« 48»Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« Evanđelje po Mateju - Mt 5,44		 B A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
456 Molitva u skrovitosti
»Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 6Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« Evanđelje po Mateju - Mt 6,5		 B Molitva u skrovitosti
457 Evanđelje po Mateju - Mt 6,5 B "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri.
458 Evanđelje po Mateju - Mt 6,5 B Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
459 Evanđelje po Mateju - Mt 6,6 B Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori
460 Evanđelje po Mateju - Mt 6,6 B vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."
461 Prava molitva. Očenaš
(Lk 11, 2–4)
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. 8Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 9Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 10Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! 11Kruh naš svagdanji daj nam danas! 12I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! 13I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’« Evanđelje po Mateju - Mt 6,7		 B Prava molitva. Očenaš
462 Evanđelje po Mateju - Mt 6,7 B "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani
463 Evanđelje po Mateju - Mt 6,9 B Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!
464 Uspješnost molitve
(Lk 11, 9–13)
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 8Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. 9Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? 10Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? 11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!« Evanđelje po Mateju - Mt 7,7		 B Uspješnost molitve
465 Vjera jednoga rimskog satnika
(Lk 7, 1–10; Iv 4, 43–54)
Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6»Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« 7Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« 8Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.« 10Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.« 13I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas. Evanđelje po Mateju - Mt 8,5		 B Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:
466 Opsjednuti iz Gadare
(Mk 5, 1–20; Lk 8, 26–39)
I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?« 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« 32On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja. Evanđelje po Mateju - Mt 8,34		 B I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
467 Ovce bez pastira
I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 36Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. 38Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Evanđelje po Mateju - Mt 9,38		 B Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."
468 Isus hoda po vodi
(Mk 6, 45–52; Iv 6, 15–21)
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« 28Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« 29A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Evanđelje po Mateju - Mt 14,23		 B A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
469 Ozdravljenja u genezaretskom kraju
(Mk 6, 53–56)
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. 35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike 36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. Evanđelje po Mateju - Mt 14,36		 I te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
470 Strankinja vjeruje u Isusa
(Mk 7, 24–30)
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa. Evanđelje po Mateju - Mt 15,23		 I Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 
471 Bratska opomena i zajednička molitva
(Lk 17, 3)
»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. 16Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. 17Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.« 18»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.« 19»Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. 20Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« Evanđelje po Mateju - Mt 18,15		 B Bratska opomena i zajednička molitva
472 Prispodoba o okrutnom dužniku
»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 24Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 26Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ 27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.« 28»A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ 29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ 30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.« 31»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 32Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ 34I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. 35Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.« Evanđelje po Mateju - Mt 18,32		 CC Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.
473 Isus i djeca
(Mk 10, 13–16; Lk 18, 15–17)
Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. 14Nato će im Isus: »Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« 15I položi ruke na njih pa krene odande. Evanđelje po Mateju - Mt 19,13		 B Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.
474 Izgon trgovaca iz Hrama
(Mk 11, 15–19; Lk 19, 45–48; Iv 2, 13–22)
Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 13Kaže im: »Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.« 14U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. 15A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: »Hosana Sinu Davidovu!«, gnjevni 16mu rekoše: »Čuješ li što ovi govore?« Kaže im Isus: »Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?« Evanđelje po Mateju - Mt 21,13		 B Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku."
475 Neplodna smokva
(Mk 11, 12–14. 20–24)
Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. 19Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: »Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!« I smokva umah usahnu. 20Vidjevši to, učenici se začude: »Kako umah smokva usahnu!« 21Isus im odvrati: »Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego – reknete li i ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, bit će tako. 22I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.« Evanđelje po Mateju - Mt 21,22		 B I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
476 Razorenje Jeruzalema
(Mk 13, 14–23; Lk 21, 20–24)
»Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka razumije: 16koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; 17tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; 18i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!« 19»A jao trudnicama i dojiljama u one dane!« 20»I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom, 21jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti.« 22»I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni.« 23»Ako vam tada tko rekne: ‘Gle, evo Krista!’ ili: ‘Eno ga!’ – ne povjerujte! 24Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.« 25»Eto, prorekao sam vam.« Evanđelje po Mateju - Mt 24,20		 B "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom
477 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mk 14, 32–42; Lk 22, 39–46)
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,36		 BI Molitva u Getsemanskom vrtu
478 Evanđelje po Mateju - Mt 26,36 B Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."
479 Evanđelje po Mateju - Mt 26,41 B Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
480 Evanđelje po Mateju - Mt 26,42 B Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"
481 Evanđelje po Mateju - Mt 26,44 B Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
482 Isus uhvaćen
(Mk 14, 43–50; Lk 22, 47–53; Iv 18, 3–12)
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« 49I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. 50A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje?« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. 51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?« 55U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Evanđelje po Mateju - Mt 26,53		 B Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
483 Isus potajno ostavlja Kafarnaum i propovijeda po Galileji
(Mt 4, 23; Lk 4, 42–44)
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 36Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 37Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« 38Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« 39I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Evanđelje po Marku - Mk 1,35		 BI Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.
484 Ozdravljenje gubavca
(Mt 8, 1–4; Lk 5, 12–16)
I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« 41Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« 42I odmah nesta s njega gube i očisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« 45Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. Evanđelje po Marku - Mk 1,40		 B I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!"
485 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« 13I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 15Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« 20On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili. Evanđelje po Marku - Mk 5,17 B Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
486 Evanđelje po Marku - Mk 5,18 B Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
487 Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene
(Mt 9, 18–26; Lk 8, 40–56)
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« 24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Evanđelje po Marku - Mk 5,23		 I pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!«
488 Isus hoda po moru
(Mt 14, 22–33; Iv 6, 16–21)
On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. 47Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. 48Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. 49A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« 51I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. Evanđelje po Marku - Mk 6,46		 B I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
489 Ozdravljenje u genezaretskom kraju
(Mt 14, 34–36)
Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. 54Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. Evanđelje po Marku - Mk 6,56		 B I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
490 Vjera jedne strankinje
(Mt 15, 21–28)
Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 25nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. 26A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. 27A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 28A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« 29Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« 30I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. Evanđelje po Marku - Mk 7,26		 I A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. 
491 Ozdravljenje gluhog mucavca
Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. 32Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. 33On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 34Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« 35I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. 36A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali 37i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« Evanđelje po Marku - Mk 7,32		 I Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.
492 Ozdravljenje slijepca iz Betsaide
Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 23On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« 24Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju.« 25Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 26Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.« Evanđelje po Marku - Mk 8,22		 I Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 
493 19On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« 20I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! 22A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« 23Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« 24Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« 25Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« 26Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 27No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. 28Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« 29Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.« Evanđelje po Marku - Mk 9,29 B Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."
494 Molba Zebedejevih sinova
(Mt 20, 20–28; Lk 22, 24–27)
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« 36A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« 37Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« 38A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« 39Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.« 41Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« Evanđelje po Marku - Mk 10,35		 I Molba Zebedejevih sinova
495 Izgon trgovaca iz Hrama
(Mt 21, 12–17; Lk 19, 45–48; Iv 2, 13–22)
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 16I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 17Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!« 18Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. 19A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Evanđelje po Marku - Mk 11,17		 B Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!"
496 Osušena smokva. Vjera i molitva
(Mt 21, 20–22)
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.« 22Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. 23Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! 24Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.« Evanđelje po Marku - Mk 11,20		 B Osušena smokva. Vjera i molitva
497 Evanđelje po Marku - Mk 11,24 B Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
498 Evanđelje po Marku - Mk 11,25 B No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."
499 Isusov sud o pismoznancima
(Mt 23, 1–36; Lk 20, 45–47)
Silan ga je svijet s užitkom slušao. 38A on im u pouci svojoj govoraše: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 39prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; 40proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Evanđelje po Marku - Mk 12,40		 B proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!"
500 Propast Jeruzalema
(Mt 24, 15–28; Lk 21, 20–24)
»I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto – tko čita, neka razumije – koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! 15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. 16I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!« 17»Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18A molite da to ne bude zimi 19jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bî od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. 20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.« 21»Ako vam tada tko rekne: ‘Evo Krista ovdje! Eno ondje!’ – ne vjerujte. 22Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. 23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!« Evanđelje po Marku - Mk 13,18		 B A molite da to ne bude zimi
501 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mt 26, 36–46; Lk 22, 39–46)
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!« Evanđelje po Marku - Mk 14,32		 BI Molitva u Getsemanskom vrtu
502 Evanđelje po Marku - Mk 14,32 B I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."
503 Evanđelje po Marku - Mk 14,35 B Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.
504 Evanđelje po Marku - Mk 14,38 B Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
505 Evanđelje po Marku - Mk 14,39 BI Opet ode i pomoli se istim riječima.
506 Navještenje Krstiteljeva rođenja
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Evanđelje po Luki - Lk 1,10		 B Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
507 Evanđelje po Luki - Lk 1,13 B No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
508 Anino proroštvo
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. 38Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Evanđelje po Luki - Lk 2,37		 B a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.
509 Isusovo krštenje
(Mt 3, 13–17; Mk 1, 9–11)
Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Evanđelje po Luki - Lk 3,21		 B Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo,
510 Ozdravljenje Šimunove punice i drugih bolesnika
(Mt 8, 14–17; Mk 1, 29–34)
Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. 39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. 40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 41A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. Evanđelje po Luki - Lk 4,38		 I Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju.
511 Prva četiri učenika
(Mt 4, 18–22; Mk 1, 16–20)
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« 5Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« 11Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. Evanđelje po Luki - Lk 5,3		 IC Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo
512 Ozdravljenje gubavca
(Mt 8, 1–4; Mk 1, 40–45)
I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« 13Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega. 14I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« 15Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. 16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. Evanđelje po Luki - Lk 5,12		 B I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.
513 Evanđelje po Luki - Lk 5,16 BI A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
514 Rasprava o postu
(Mt 9, 14–17; Mk 2, 18–22)
A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« 34Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. 35Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!« 36A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.« 37»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. 38Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!« 39»I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’« Evanđelje po Luki - Lk 5,33		 B A oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."
515 Izbor dvanaestorice
(Mt 10, 1–4; Mk 3, 13–19)
Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. 13Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: 14Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, 15i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, 16i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. Evanđelje po Luki - Lk 6,12		 BI Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu.
516 Ljubav prema neprijateljima
(Mt 5, 38–48; 7, 12)
»Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, 28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.« Evanđelje po Luki - Lk 6,28		 B blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju."
517 Vjera rimskog satnika
(Mt 8, 5–13)
Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.« 9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.« 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. Evanđelje po Luki - Lk 7,3		 I Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 
518 Evanđelje po Luki - Lk 7,4 I Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš 
519 Ozdravljenje opsjednutoga
(Mt 8, 28–34; Mk 5, 1–20)
Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« 29Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« On reče: »Legija«, jer u nj uđoše mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. 32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. Evanđelje po Luki - Lk 8,28		 B Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!"
520 34Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. 35A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se. 36A očevici im ispripovjediše kako je opsjednuti ozdravio. 37I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se. 38A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: 39»Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog.« On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus. Evanđelje po Luki - Lk 8,37 B I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se.
521 Evanđelje po Luki - Lk 8,38 B A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: 
522 Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
(Mt 9, 18–26; Mk 5, 21–43)
Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 41I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 42Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 43A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 44priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I reče Isus: »Tko me se to dotaknu?« Svi se branili, a Petar će: »Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.« 46A Isus: »Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.« 47A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!« 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: »Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.« 50Čuo to Isus pa mu reče: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!« 51Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« 53No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: »Dijete, ustani!« 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. Evanđelje po Luki - Lk 8,41		 B I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću.
523 Petrova vjeroispovijest
(Mt 16, 13–20; Mk 8, 27–30; Iv 6, 67–70)
Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« 19Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« 20A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Evanđelje po Luki - Lk 9,18		 BI Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?"
524 Preobraženje
(Mt 17, 1–8; Mk 9, 2–8)
Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. Evanđelje po Luki - Lk 9,28		 BI Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli.
525 Evanđelje po Luki - Lk 9,29 BI I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
526 Opsjednuti padavičar
(Mt 17, 14–21; Mk 9, 14–29)
A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.« 41Isus odvrati: »O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« 42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. 43Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Evanđelje po Luki - Lk 9,38		 B I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,
527 Evanđelje po Luki - Lk 9,40 CC Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše."
528 Poslanje sedamdesetdvojice
Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« 8»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.« Evanđelje po Luki - Lk 10,2		 B Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.
529 Pouka o molitvi
(Mt 6, 9–15; 7, 7–11)
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« 2On im reče: »Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’« Evanđelje po Luki - Lk 11,1		 B Pouka o molitvi
530 Evanđelje po Luki - Lk 11,1 B Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike."
531 Evanđelje po Luki - Lk 11,2 B On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!
532 Prispodoba o uzvanicima
(Mt 22, 1–10)
Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: »Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!« 16A on mu reče: »Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. 17I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ 18A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ 19Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ 20Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’« 21»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ 22I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ 23Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ 24A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.« Evanđelje po Luki - Lk 14,18		 CC A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'
533 Evanđelje po Luki - Lk 14,19 CC Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.'
534 Bogataš i Lazar
»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« 22»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ 25Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’« 27»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ 29Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ 30A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ 31Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« Evanđelje po Luki - Lk 16,27		 CC "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.
535 Moć vjere
(Mt 17, 19–21; Mk 9, 28–29)
Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« 6Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« Evanđelje po Luki - Lk 17,5		 I Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« 
536 Ustrajnost u molitvi
Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« 6Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« Evanđelje po Luki - Lk 18,1		 B Ustrajnost u molitvi
537 Evanđelje po Luki - Lk 18,3 CC U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!
538 Farizej i carinik
Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« Evanđelje po Luki - Lk 18,10		 B "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
539 Evanđelje po Luki - Lk 18,11 B Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
540 Izgon trgovaca iz Hrama
(Mt 21, 12–13; Mk 11, 15–17; Iv 2, 13–17)
Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. 46Kaže im: »Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!« Evanđelje po Luki - Lk 19,46		 B Kaže im: "Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!"
541 Isusov sud o pismoznancima
(Mt 23, 1–36; Mk 12, 38–40; Lk 11, 37–54)
I pred svim narodom reče svojim učenicima: 46»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, 47proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.« Evanđelje po Luki - Lk 20,47		 B proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!"
542 Budnost. Noćni tat
»Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 35jer će kao zamka doći na sve žitelje po svoj zemlji.« 36»Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.« Evanđelje po Luki - Lk 21,36		 B "Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."
543 Proroštvo o Petrovoj zataji
(Mt 26, 31–35; Mk 14, 27–31; Iv 13, 36–38)
»Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« 33Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« 34A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« Evanđelje po Luki - Lk 22,32		 BI Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."
544 Molitva na Maslinskoj gori
(Mt 26, 36–46; Mk 14, 32–42)
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42»Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Evanđelje po Luki - Lk 22,39		 BI Molitva na Maslinskoj gori
545 Evanđelje po Luki - Lk 22,40 B Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!"
546 Evanđelje po Luki - Lk 22,41 BI I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:
547 Evanđelje po Luki - Lk 22,43 BI A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
548 Evanđelje po Luki - Lk 22,45 BI Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti
549 Evanđelje po Luki - Lk 22,46 B pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"
550 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.« Evanđelje po Ivanu - Iv 4,40 I Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 
551 Isus liječi sina kraljeva službenika
Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« 49Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« 50Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. Evanđelje po Ivanu - Iv 4,47		 I Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 
552 Neki Grci traže Isusa
(Mt 16, 24–25; Mk 8, 34–35; Lk 9, 23–24)
A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« 22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Evanđelje po Ivanu - Iv 12,21		 CC Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«
553 Obećanje Duha
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 16I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Evanđelje po Ivanu - Iv 14,16		 BI I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek:
554 Završetak govora: pobjeda nad svijetom
»To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. 26U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. 27Ta sâm vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. 28Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.« Evanđelje po Ivanu - Iv 16,26		 BI U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
555 Isusova svećenička molitva
To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. 3A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Evanđelje po Ivanu - Iv 17,1		 BI Isusova svećenička molitva
556 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. Evanđelje po Ivanu - Iv 17,9 BI Ja za njih molim;
557 Evanđelje po Ivanu - Iv 17,9 BI ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji.
558 15Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 18Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. 20Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: Evanđelje po Ivanu - Iv 17,15 BI Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.
559 Evanđelje po Ivanu - Iv 17,20 BI Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
560 Probodeni bok
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. Evanđelje po Ivanu - Iv 19,31		 CC Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu.
561 Ukop Isusov
(Mt 27, 56–61; Mk 15, 42–47; Lk 23, 50–56)
Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 39A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. 41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. 42Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. Evanđelje po Ivanu - Iv 19,38		 CC Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo.
562 Apostolski zbor
Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. 13I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – 14svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. Djela apostolska - Dj 1,14		 B svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
563 Izbor Matije
U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: 16»Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – 22počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.« 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. Djela apostolska - Dj 1,24		 B Onda se pomoliše: Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao
564 Prva kršćanska zajednica
Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spašenike. Djela apostolska - Dj 2,42		 B Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.
565 Ozdravljenje hromoga
Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. 4Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« 5Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, 6reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« 7I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi 8pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 9Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. 10Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. Djela apostolska - Dj 3,1		 B Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.
566 Djela apostolska - Dj 3,3 CC On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju.
567 Djela apostolska - Dj 3,5 CC Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti
568 Petrova besjeda
Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.« 16»I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.« Djela apostolska - Dj 3,14		 CC Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica.
569 Molitva u progonstvu
Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. 24Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: »Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! 25Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Djela apostolska - Dj 4,23		 B Molitva u progonstvu
570 29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! 30Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.« 31I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo. Djela apostolska - Dj 4,31 B I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
571 Ustanovljenje sedmorice
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.« 5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. Djela apostolska - Dj 6,4		 B a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi."
572 Djela apostolska - Dj 6,6 B Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke
573 44»Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. 45Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do danâ Davida, 46koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. 47Istom Salomon izgradi mu Dom. 48Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: 49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? 50Nije li ruka moja načinila sve to? Djela apostolska - Dj 7,46 B koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu.
574 Šimun čarobnjak
Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: »Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.« 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.« 20Petar mu odvrati: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.« 24Šimun odgovori: »Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!« 25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. Djela apostolska - Dj 8,15		 B Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
575 Djela apostolska - Dj 8,22 B Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
576 Djela apostolska - Dj 8,24 CC Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!"
577 Filip krsti Etiopljanina
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« 31On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. 36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. Djela apostolska - Dj 8,31		 CC On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
578 Djela apostolska - Dj 8,34 CC Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
579 10U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!« 11A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.« 13Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.« 15Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« Djela apostolska - Dj 9,11 B A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se;
580 Petar uskrisuje Tabitu
U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!« 39Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. 40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. 41On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. 43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. Djela apostolska - Dj 9,38		 CC A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
581 Djela apostolska - Dj 9,40 B Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede.
582 Petar i Kornelije
U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, 2pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« 4Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.« 7Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 9Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. 10Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. 12U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!« 14Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«. 15A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« 16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. Djela apostolska - Dj 10,2		 B pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
583 Djela apostolska - Dj 10,4 B Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.
584 Djela apostolska - Dj 10,9 B Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.
585 Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. 24Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« 27I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 28te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 29Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!« 30Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 31i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’ 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!« Djela apostolska - Dj 10,30 B Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me
586 Djela apostolska - Dj 10,31 B i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!
587 Petar se opravdava u Jeruzalemu
Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3»Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5»Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ 8Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.« 11»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’« Djela apostolska - Dj 11,5		 B "Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.
588 Petar zatvoren i čudesno oslobođen
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. Djela apostolska - Dj 12,5		 B Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
589 10Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.« 12Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. Djela apostolska - Dj 12,12 B Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.
590 Barnabino i Savlovo poslanje
U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. 2Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« 3Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. Djela apostolska - Dj 13,3		 B Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.
591 42Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje. Djela apostolska - Dj 13,42 CC Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore.
592 Povratak u Antiohiju sirijsku
Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s učenicima. Djela apostolska - Dj 14,23		 B Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
593 Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje
Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas. Djela apostolska - Dj 16,15		 B Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
594 Čudesno oslobođenje
Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!« 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?« 31Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!« 32Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. Djela apostolska - Dj 16,25		 B Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.
595 33Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti – on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: »Pusti te ljude!« 36Tamničar to priopći Pavlu: »Pretori«, reče, »poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!« 37Nato im Pavao odvrati: »Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!« 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. Djela apostolska - Dj 16,39 CC Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.
596 Povratak u Antiohiju
Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. 19Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. 20Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, 21nego se oprosti: »Još ću se«, reče, »vratiti k vama, bude li Božja volja.« I otplovi iz Efeza. 22Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju. Djela apostolska - Dj 18,20		 CC Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade,
597 Pobuna u Efezu
Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 24Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: »Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje. 26A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih. 27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.« 28Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: »Velika je Artemida efeška!« 29Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici. 31Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. Djela apostolska - Dj 19,31		 CC Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.
598 29»Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 30a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. 31Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.« 32»I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.« 33»Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. 35U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’« 36Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše se Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 38ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu. Djela apostolska - Dj 20,36 B Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
599 Iz Mileta u Jeruzalem
Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. 4Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući. Djela apostolska - Dj 21,5		 B Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se.
600 Pavlova obrana
Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: »Smijem li nešto reći?« On ga upita: »Zar znaš grčki? 38Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?« 39Pavao odvrati: »Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.« 40Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: Djela apostolska - Dj 21,39		 CC Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu."
601 12»Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, 13dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj. 14A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih 15jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. 16I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući ime njegovo!’« 17»Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’ 19Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’ 21Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’« Djela apostolska - Dj 22,17 B "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos
602 16Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: »Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti.« 18On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: »Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći.« 19Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: »Što mi imaš dojaviti?« 20»Židovi su se«, reče on, »dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.« 22Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: »Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.« Djela apostolska - Dj 23,20 CC »Židovi su se«, reče on, »dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. 
603 Rasprava pred Feliksom
Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom, te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. 2Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: »Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, 3u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. 4Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. 5Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, 6da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. 8Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo.« 9Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako. Djela apostolska - Dj 24,4		 CC Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš.
604 Pavao se brani pred Agripom
Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 2»Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj.« 4»Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?« Djela apostolska - Dj 26,3		 CC jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj."
605 33Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: »Četrnaesti je danas dan«, reče, »što bez jela čekate, ništa ne okusivši. 34Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.« 35Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. 38Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. 39Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. 40Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. 41Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova. 42Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi poskaču i izađu na kraj, 44a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. Djela apostolska - Dj 27,34 CC Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti."
606 Pavao na Malti
Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. 2Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je počela kiša i bilo zima. 3Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. 4Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: »Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti.« 5Ali on otrese životinju u vatru i ne bî mu ništa; 6a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog. 7U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 8A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. 9Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 10Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. Djela apostolska - Dj 28,8		 B A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga.
607 Od Malte do Rima
Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 12Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 13Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 14Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. 15Kada su tamošnja braća čula za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 16A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. Djela apostolska - Dj 28,14		 CC Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana.Tako stigosmo u Rim.
608 Pavao i rimski Židovi
Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. 18Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt. 19Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. 20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.« 21Oni mu odvrate: »Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi što zlo javio ili rekao. 22Nego htjeli bismo od tebe čuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi.« Djela apostolska - Dj 28,20		 CC S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige."
609 Zahvala i molitva
Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo – 12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje Poslanica Rimljanima - Rim 1,8		 B Zahvala i molitva
610 Poslanica Rimljanima - Rim 1,10 B u svojim molitvama neprekidno spominjem
611 Poslanica Rimljanima - Rim 1,10 B i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama.
612 Određeni za slavu
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. 26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. Poslanica Rimljanima - Rim 8,26		 B Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.
613 Židovi nisu priznali pravednosti Božje
Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje. Poslanica Rimljanima - Rim 10,1		 B Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
614 9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! Poslanica Rimljanima - Rim 12,12 B U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!
615 28Pošto dakle to obavim – ovaj im plod zapečaćen uručim – uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. 29A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima 32te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. 33Bog mira sa svima vama! Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 15,30 B Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,
616 1. ŽENIDBA I DJEVIČANSTVO
Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 7,5		 B Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.
617 Nošenje prijevjesa
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. 2Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predajâ kako vam predadoh. 3Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 4Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, sramoti glavu svoju. 5Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 6Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. 7A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. 8Jer nije muž od žene, nego žena od muža. 9I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. 10Zato žena treba da ima »vlast« na glavi poradi anđela. 11Ipak, u Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! 12Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga. 13Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? 14Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? 15A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. 16Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 11,4		 B Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju.
618 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 11,5 B Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.
619 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 11,13 B Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli?
620 13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,13 B Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti.
621 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,14 B Jer ako se drugim jezikom molim,
622 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,14 B moj se duh moli, ali um je moj neplodan.
623 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,15 B Što dakle? Molit ću se duhom,
624 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,15 B molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.
625 8Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. 11A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 1,11 B A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.
626 5Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku – da ne pretjeram – sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna od većine 7pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 8Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 10Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas – pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 2,8 B Zato vas molim, iskažite mu ljubav.
627 Poticaji na darežljivost
Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno – po svojim mogućnostima i preko mogućnosti – 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. 7Stoga kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,4		 B veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih.
628 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,6 CC Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti.
629 Pavao preporučuje sabirače milostinje
A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 17On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno. 18S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve. 19Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo – na slavu samoga Gospodina i na našu želju 20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. 21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 22Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. 23A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. 24Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,17		 CC On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno. 
630 1A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem. 2Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: »Ahaja je spremna od prošle godine.« I vaša gorljivost potaknu mnoge. 3Ipak šaljem braću da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se – 4ako sa mnom dođu Makedonci i nađu vas nespremne – ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi. 5Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar te bude pripravan – kao dar darežljivosti, a ne škrtosti. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 9,5 CC Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti.
631 A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. 11Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. 12Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 13Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. 14A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. 15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru! Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 9,14 B A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama.
632 Odgovor na optužbu slabosti
Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom – ja koji sam licem u lice među vama »skroman«, a nenazočan prema vama »odvažan« – 2molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 10,2		 CC molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo.
633 7I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: 9»Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,8 B Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče:
634 11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od »nadapostola«, premda nisam ništa. 12Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. 13Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«. 14Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? 16Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, »lukav« kako jesam, »na prijevaru vas uhvatih«. 17Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,18 CC Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
635 5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvi. 6A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvi. 7Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo prâvi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. 8Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. 9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 10To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,7 B Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi.
636 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,9 B Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje.
637 Pavao i Galaćani
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? 17Oni revnuju za vas, ne časno, nego – odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. 18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, 19dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. 20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. Poslanica Galaćanima - Gal 4,12		 CC Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.
638 15Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima 19i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. 22Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, 23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Poslanica Efežanima - Ef 1,16 B ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama:
639 8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova 9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, 10da sada – po Crkvi – Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja 11zasnovana – po naumu o vjekovima – u Kristu Isusu Gospodinu našemu. 12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! Poslanica Efežanima - Ef 3,13 CC Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša!
640 Pavlova molitva
Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. 20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – 21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. Poslanica Efežanima - Ef 3,14		 B Pavlova molitva
641 Poslanica Efežanima - Ef 3,20 B Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti
642 Duhovni boj
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. Poslanica Efežanima - Ef 6,18		 B Svakovrsnom se molitvom i prošnjom
643 Poslanica Efežanima - Ef 6,18 B u svakoj prigodi u Duhu molite.
644 Poslanica Efežanima - Ef 6,18 B Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete,
645 Zahvala i molitva
Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. Poslanica Filipljanima - Fil 1,3		 B Zahvala i molitva
646 Poslanica Filipljanima - Fil 1,4 B Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas
647 Poslanica Filipljanima - Fil 1,4 B s radošću molim
648 Poslanica Filipljanima - Fil 1,9 B I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju
649 Pavlovi okovi promiču evanđelje
A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. Poslanica Filipljanima - Fil 1,19		 B Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje
650 POSLJEDNJI SAVJETI
Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. 3Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. 4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Poslanica Filipljanima - Fil 4,3		 B Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života.
651 Poslanica Filipljanima - Fil 4,6 B Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu.
652 Zahvala za vjeru i dobročinstvo
Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. 4Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine – 6evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Poslanica Kološanima - Kol 1,3		 B Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći.
653 Molitva za napredak Kološana
Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: 10da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; 11osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. Poslanica Kološanima - Kol 1,9		 B Molitva za napredak Kološana
654 Poslanica Kološanima - Kol 1,9 B Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome:
655 Apostolski duh
U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! 3Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; 4da ga očitujem propovijedajući kako treba. 5Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! 6Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba. Poslanica Kološanima - Kol 4,2		 B U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!
656 Poslanica Kološanima - Kol 4,3 B Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan;
657 Pozdravi i blagoslov
Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite. 11Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjemu, oni mi bijahu utjehom. 12Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se održite, savršeni i ispunjeni, u posvemašnjoj volji Božjoj. 13Svjedočim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i one u Hierapolu. 14Pozdravlja vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema. Poslanica Kološanima - Kol 4,12		 B Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se održite, savršeni i ispunjeni, u posvemašnjoj volji Božjoj.
658 Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,2		 B Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama
659 Zahvala za dobre vijesti
A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas – 7zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. 8Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! 9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, 10dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere? Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 3,10		 B dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
660 Pavlova molitva
A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! 12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. 13Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 3,11		 B Pavlova molitva A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!
661 Svetost, čistoća i ljubav
Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! 2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. 3Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se suzdržavate od bludnosti, 4da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, 5a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, 6pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. 7Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. 8Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 4,1		 CC Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!
662 Nekoliko zahtjeva zajedničkog života
Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! 14Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. 16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite! Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 5,12		 CC Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas;
663 Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 5,17 B Bez prestanka se molite!
664 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. 25Braćo, molite i za nas! 26Pozdravite svu braću cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. 28Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 5,25 B Braćo, molite i za nas!
665 11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 12te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 1,11 B Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere
666 Znakovi Dana Gospodnjega
A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,1		 CC A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo:
667 1Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas 2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 3Ali vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. 4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. 5A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 3,1 B Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas
668 Prijetnje lažnih učitelja
Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovjediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 7htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 1,3		 CC Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka
669 2. TIMOTEJ – PROMICATELJ BOGOSLUŽJA I BOGOLJUBNOSTI
Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. 8Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; 9isto tako žene – u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, 10nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. 11Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. 12Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego – neka bude na miru. 13Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; 14i Adam nije zaveden, a žena je zavedena, učinila prekršaj. 15A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 2,1		 B Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude,
670 Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 2,8 B Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; 
671 Krivi učitelji
Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 2A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti 3koji zabranjuju ženiti se i nameću suzdržavati se od jelâ što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 4Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću 5jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 4,5		 B jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom.
672 Udovice
Udovice poštuj – one koje su zaista udovice. 4Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju očitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraćati roditeljima, jer to je ugodno Bogu. 5A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan; 6ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla. 7I to naglašuj da budu besprijekorne. 8Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 5,5		 B A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan;
673 Zahvala Bogu
Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan. 4Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti 5imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi – onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 1,3		 B Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan.
674 Zahvalnica i molitva
Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama 5jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 6Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! 7Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. Poslanica Filemonu - Flm 1,4		 B Zahvalnica i molitva
675 Poslanica Filemonu - Flm 1,4 B Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama
676 Zauzimanje za Onezima
Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti, 9poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. 12Šaljem ti ga – njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. 18Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. 19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! 20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! 21Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti nego te molim. Poslanica Filemonu - Flm 1,9		 B poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa.
677 Poslanica Filemonu - Flm 1,10 CC Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima,
678 Poslanica Filemonu - Flm 1,21 CC Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti, nego te molim.
679 Preporuke i pozdravi
K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan. 23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, 24Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. 25Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim! Poslanica Filemonu - Flm 1,22		 B K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan.
680 1Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – 10proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima - Heb 5,7 B On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
681 1. ESHATOLOŠKA OPOMENA
Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! 15Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, 16da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. 17Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio. 18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 20jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! 21I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem!« Poslanica Hebrejima - Heb 12,19		 CC ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori
682 17Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. 18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. Poslanica Hebrejima - Heb 13,18 B Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati.
683 Poslanica Hebrejima - Heb 13,19 CC Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio.
684 Popratna riječ
Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! 23Znajte: naš je brat Timotej oslobođen. Ako uskoro stigne, s njime ću vas pohoditi. 24Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije. 25Milost sa svima vama! Poslanica Hebrejima - Heb 13,22		 CC Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah!
685 Strpljivost i molitva
Strpite se dakle, braćo, do dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše »da« neka bude »da«, i »ne« – »ne«, da ne padnete pod sud. 13Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. Jakovljeva poslanica - Jak 5,7		 B Strpljivost i molitva Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu
686 Jakovljeva poslanica - Jak 5,13 B Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve!
687 Jakovljeva poslanica - Jak 5,14 B Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje
688 Jakovljeva poslanica - Jak 5,15 B pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
689 Jakovljeva poslanica - Jak 5,16 B Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite!
690 Jakovljeva poslanica - Jak 5,16 B Mnogo može žarka molitva pravednikova.
691 Jakovljeva poslanica - Jak 5,17 B Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci.
692 Jakovljeva poslanica - Jak 5,18 B Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.
693 U braku
Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, 2pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. 3Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. 4Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 5Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. 6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja. 7Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,7		 B Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava.
694 21Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spašava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,21 B Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista
695 Svršetak je blizu
Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! 8Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! 9Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! 10Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! 11Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 4,7		 B Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu!
696 Proročka riječ
Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 20Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno 21jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,19		 B Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 
697 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. 15I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. 16Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život – onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 5,16 B Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.
698 Zapovijed ljubavi
Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. 5I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. 6A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite. Druga Ivanova poslanica - 2 Iv 1,5		 CC I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge.
699 Poticaji vjernima
A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, 21uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. 22I jedne, svadljivce, karajte, 23druge spašavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. 24Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju – 25jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen. Poslanica Jude apostola - Jd 1,20		 B A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom,
700 6I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. Otkrivenje - Otk 5,8 B A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.
701 Molitve svetih pospješuju Veliki dan I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 3I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. 5Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. Otkrivenje - Otk 8,2 B Molitve svetih pospješuju Veliki dan
702 Otkrivenje - Otk 8,3 B I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem.
703 Otkrivenje - Otk 8,4 B I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje
704 8I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« 9Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« 10Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. 11I rečeno mi je: »Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!« Otkrivenje - Otk 10,9 CA Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med."





OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

MOLITVA je izričita i pozitivna realizacija povezanosti čovjeka s osobnim Bogom spasenja. Ona dakle ostvaruje jednostavno bit religioznog čina: prepuštanje čovjeka u transcendenciju svoga vlastitog bića i time ponizno, prihvaćajno, štovateljsko dopuštenje dolaska i potvrđivanje u odgovoru totalnoga oslovljenog bića, pa i subjektivno neizbježna pogodenost ljudske egzistencije tajnom Božjom kao osobe.
Molitva je temeljna funkcija Crkve koja stupa na mjesto starozavjetnog molitelja (ona moli njegove psalme, a da ne zamijeni povijesno-spasenjsko povijesne situacije, u kojima se on nalazi, sa svojima), a ujedno prihvaća svoju specifično novozavjetnu spasenjsku situaciju.
Crkva razdvaja oduvijek tu svoju molitvu od vlastite molitve Isusove (ukoliko je ona bila izraz i izljev njegove jedincate samosvijesti), iako je ona prihvatila temeljni način i temeljnu tematiku svoje molitve iz usta samoga Isusa: Očenaš .
Adresat molitve Crkve već je u najranijem vremenu uz Oca i sam Isus Krist kao posrednik spasenja. Temeljno je raspoloženje molitve zahvalnost koja proizlazi iz teološke biti molitve, a Crkva ju je uvijek najviše voljela: ona se izražava u euharistijskim molitvama , a nalazi se konačno i u temelju doksologija (molitva slave).
Njena prozbena molitva specificirana je već unaparijed ispunjenim prihvaćanjem konačnoga Božjeg jamstva u vezi sa svršetkom svijeta i s konačnim uslišanjem svake ljudske molitve koja se u njemu događa (Mt 7,7-11 i par.; Iv 16,23 si; 15,7. 16.).
U refleksnom nauku vjere pozna Crkva liturgijsko-javnu i »privatnu« molitvu: za oba oblika kaže ona da su nužni . Ukoliko je i molitva pojedinca prihvaćanje Božje volje ljubavi i spasenja, utoliko je ona i čin milosti, ali utoliko je uvijek i »u Kristu i u Crkvi« (Ef 3,21) i ima zato uvijek i ekleziološki karakter.
Ako se to kao takvo i ne pomišlja uvijek, ipak je djelotvorno kad se moli za oproštenje grijeha, za pokojne, svecima i za osobno spasenje. Bez obzira na činjenicu da se smije i mora moliti za sebe i za vlastito spasenje u brizi koju je Bog htio i koja priznaje vlastitu stvorenjsku potrebitost, ipak molitva ima intencionalnost kao izvršenje božanskih kreposti, i uvire kod Boga u sebi i zbog njega samoga.
Upravo zbog toga molitvi je vlastita i pravilno shvaćena antropocentričnost (zbog toga samozaborava koji na kraju ne traži potvrdu samoga sebe). A time i objektivna zasluga kao »dobro djelo«, kao spasenjski čin i kao rast u milosti, iako ta zasluga ne može biti prvi i obuhvatni motiv molitve. Isto tako pripada molitvi učinak kao zadovoljština. Kao molba čovjeka koju nosi sama Božja volja ljubavi i djelo ljubavi molitva je apsolutno sigurna u uslišanje, jer i ukoliko ona hoće sve drugo izvan Boga samo onda kad se uklapa u ono temeljno nastojanje prema Bogu, prema Božjoj bezuvjetno prihvaćenoj odredbi. Zato je i način uslišanja u pravilnoj molitvi prepušten Božjoj odluci.
Ukoliko je molitva vjere u milosti Isusa Krista (bilo to u promišljenom znanju ili ne) za spasenje koje je u Isusu Kristu postalo javno i trajno, svaka se molitva događa »u Kristovo ime«.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Ako te molitva ne mijenja,
mijenjaj molitvu!

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Još se možeš vratiti :
Molitva nije govor jezika, nego govor srca.
Molitva mora biti duhovna,
izrasla iz dubine srca.
Molitva je naša najvažnija dužnost.
Ne molimo li, nemamo na zemlji prostor
u koji bi Bog mogao doći da nam pomogne.
Pokušaj već danas, uzdići duh k Bogu,
postati svjestan da te gleda,
dopustiti Mu da obasja tvoje lice,
da se Njegov simpatični pogled zaustavi na tebi.
Vidjet ćeš da nikada nećeš moći biti
dovoljno zahvalan što si danas tako učinio...

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Putovi puni nade:
Bog naš Spasitelj.
On je onaj koji te uvijek traži,
On je svoga Duha ulio u tebe i On te treba.
Treba te za druge, da ih spasi,
da bi razgovarao s tobom,
On te treba jer te voli,
jer si mu dragocjen,
jer On uživa razgovarati sa svojom djecom.
Onog časa kad počneš razgovarati s Bogom,
kad počneš moliti,
kad počneš slušati Njegovu riječ,
ili kad baciš pogled na križ,
shvatit ćeš da te On voli,
da čeka pred tvojim vratima,
da bi htio razgovarati s tobom,
da bi htio čuti što te muči...
Najsigurniji je izlazak iz osame razgovor s Bogom.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Sabranost je gotovo najvažnija u molitvi.
A to uvijek znači usmjerenost na Boga.
Inače će molitva biti izgovaranje
nečega što ne izlazi iz srca ili pak
govorenje riječi nikome,u prazno.
Sabrati se znači:
biti s Bogom, biti tu i
vjerovati da je Bog tu.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Molitva je otvaranje Duhu Svetom
čijom silinom Bog u nama sve izvodi.
Zato za uslišenje molitve treba vrijeme
u kome se traženo ostvaruje.
Ustrajnost je stoga bitni uvjet molitve.
Prekinuti molitvu nakon nekog vremena,
znači uništiti klicu koja je izrasla i
traži još molitve - "kiše i sunca"-
da se razvije do ploda.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Povratak središu,
Molitva — velika šansa naše Crkve, 1979.:
Kad se čuje riječ molitva,
tad svatko od nas ima određeni pojam
o tome što bi to moglo biti.
Redovito je to razlog nesporazuma.
Molitva naime znači puno toga.
Moliti se mogu naučene formule,
može se moliti svojim riječima;
moliti se može šutnjom, može vapajem.
Molitva je meditacija, razmatranje i kontemplacija.
Molitva je krunica, molitva je časoslov,
molitva su i formule koje se izgovore
prije ili poslije jela,
molitve su jutarnja i večernja molitva.
Molitva je i sveta Misa, molitva je i blagoslov,
dijeljenje sakramenata.
Molitva je i doživljavanje istine,
težnja za pravdom, rad, napor, vršenje dužnosti,
karitativno djelovanje.
Molitva je kajanje, molitva je zahvaljivanje,
molba, praštanje, ispovijedanje,
slavljenje, klanjanje, ushićenje, divljenje.
Molitva je napokon svaki čin ljubavi,
strelovite molitvice, svaka žrtva, dobro djelo,
dobra nakana i napokon čitav jedan život
može biti molitva.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Povratak središu,
Molitva — velika šansa naše Crkve, 1979.:
Kako danas treba moliti —
spozmat ćemo ako poslušamo što Duh
danas govori Crkvi preko znakova vremena.
Duh Sveti je naime onaj koji nas
preko znakova vremena poučava,
kako danas aktualizirati evanđelje,
kako danas dakle moliti.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Izvan naše moći je da spriječimo
pojavljivanje opsjedajućih misli
koje rastresaju i uznemiravaju dušu.
Ali jest u našoj moći
da im ne damo da se zadržavaju u nama
i da nas vuku za sobom.

Teodor Isposnik (VII.st., monah i biskup ).)

Sve poteškoće u molitvi izviru iz jednog uzroka:
iz toga što se moli kao da Bog nije prisutan.

Sv.Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Nikad ne upučuj riječi Bogu dok misliš na nešto drugo.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Ne nazivam, naime, molitvom molitvu onoga
koji ne uzima u obzir s kim govori,
tko je taj koji govori, što traži i od koga traži.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Unutarnja molitva, po mom mišljenju,
nije ništa drugo doli prisno prijateljsko drugovanje,
često zadržavanje nasamo s Onim
za koga znamo da nas ljubi.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Ako, dok govorim, potpuno shvaćam i vidim
da razgovaram s Bogom,
usredotočena više na to,
nego na riječi koje izgovaram,
istodobno je molitva mislena i usmena.
No, ako vam kažu da razgovarate s Bogom dok molite Očenaš,
a mislite na svijet, tu ne kažem ništa.
Ali ako ćete razgovarati onako kako dolikuje
razgovarati s tako velikim Gospodinom,
dobro je da pogledate s kime razgovarate
i tko ste vi, zato da barem uljudno razgovarate...
A zato da ne mislite da se postiže
neznatna dobit time što se savršeno moli usmeno,
kažem vam je vrlo moguće da vas,
dok molite Očenaš,
Gospodin uvedu u savršenu kontemplaciju.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Molitva je prijateljsko ophođenje i
razgovor često puta na samo s
Onim za kojega znamo da nas ljubi...

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Iz spisa Moj život 19, 1 p 139 :
 Đavao zna da je izgubio dušu
koja ustraje u molitvi.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Iz spisa Moj život 19, 1 p 139 :
 Duša koja ostavlja molitvu
je kao da samu sebe stavlja
u Pakao bez da su za to potrebni đavli.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Iz spisa Autobiografija, 11, 4. :
 Uvjerena sam da početnik u molitvi,
ako se trudi da dosegne
vrhunac savršenosti,
neće sam ući u nebo,
nego će sa sobom povesti mnoštvo ljudi,
kao dobar vojskovođa,
kome je Bog povjerio hrabru vojsku.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Iz spisa Moj život,8,9:
 Kažem da su vrata, za tako velike milosti
koje mi je udijelio Gospodin,
molitva.

Sv.Terezija Avilska , crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Iz spisa SANTA TERESA, 1997.:
 Ne mislite da biste,
kad biste imali više vremena,
više molili.
Ne varajte se:
dobro upotrijebljeno vrijeme,
kao što su briga i skrb za Vašu djecu,
ne oduzima molitvu.
Božja se djela ne mjere vremenom
jer Bog mnogo puta udijeli više
u jednom trenutku nego u bezbroj sati.

Sv.Terezija Avilska, crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Iz spisa Zamak duše:
 Kad vidim kako vrlo revne duše shvaćaju
molitvu koju obavljaju,
da su vrlo zgrčene kad su u njoj
te se čini kako se ne usude maknuti
niti pokrenuti misao zato da im ode ono malo
zadovoljstva i pobožnosti što su ih imale,
pokazuje mi da malo razumiju put
kojim se stiže do sjedinjenja,
a misle da je u tome sav posao.
Ne, sestre, ne; Gospodin hoće djela,
i ako vidiš neku bolesnicu kojoj
možeš pružiti kakvo olakšanje,
neka ti ne bude teško izgubiti
tu pobožnost i sažaliti se nad njom;
ako osjeća kakvu bol, neka boli tebe...
To je istinsko sjedinjenje
s Njegovom voljom...

Sv.Terezija Avilska, crkvena naučiteljica (1515.-1582.)

Ako moliš u "duhu i istini" (Iv 4,23),
više nećeš slaviti Stvoritelja
zbog njegovih djela,
već zbog njega samog.

Evargije Pontski (oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

Istinsku si molitvu upoznao
tek kad u njoj osjetiš radost
koja nadmašuje sve užitke svijeta.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

Oni koji stalno nose loše uspomene
i ogorčenost u sebi,
a očekuju nekakve plodove od svoje molitve,
sliče na ljude koji idu po vodu s probušenim vjedrom.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

De oratione
Ne žalosti se ako odmah
od Boga ne primiš što od njega tražiš;
On hoće da ti učini još više dobra
po tvojoj ustrajnosti da budeš s njim u molitvi.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

Capita practica ad Anatolium, 49 :
Nije nam određeno da neprestano radimo,
bdijemo i postimo,
dok nam je zakon da bez prestanka molimo.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

De oratione, 6. :
Ako si teolog, molit ćeš;
ako moliš, bit ćeš teolog.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

De oratione,44
Kada moliš, bdij snažno nad svojim sjećanjem
kako ti ne bi pokazalo ono što je njemu vlastito,
nego da te uvede u poznavanje svrhe tvoje molitve.
Intelekt, naime, tijekom molitve
postaje vrlo lak plijen tvojeg sjećanja.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

O molitvi:
Tko ljubi Oca neprestano razgovara
s Njime kao s ocem.

Evargije Pontski ( oko 346.-399., učenik Grgura Nazijanskog )

Iz spisa Poglavlje o molitvi:
Nećeš doći do čiste molitve ako si u
poslovima koji se bave materijalnim stvarima i
ako si neprestano uznemiren
brigom o njima.
Jer tko moli, mora se osloboditi od misli.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Poglavlje o molitvi:
Kada moliš ne brini se o potrebama
svoga života, inače bi mogao zbog jednog
ujeda buhe ili zbog jedne uši,
jedne muhe ili jednog komarca
nanijeti štetu onom nenadmašivom
daru što ga primaš u molitvi.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Poglavlje o molitvi:
Sretan je onaj duh koji je za vrijeme
molitve slobodan od svega predmetnoga,
koji se štoviše oslobodio svih misli.
Sretan je onaj duh koji je za vrijeme molitve
posve slobodan od sjetilnog iskustva.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Više vrijedi samo jedna sveta duša sa svojom molitvom,
nego bezbrojni grešnici sa oružjem u ruci:
molitva svete duše prodire u nebesa.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Dobrim se ljudima često kaže :
"Moli se za mene, siromašnog grešnika!"
Zamoliti nekoga da se moli za nas , sigurno je znak poniznosti.
No, postoji opasnost da se to uvuče u lijenost,
očekujući od drugog ono što je naša dužnost.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

"Prije nego započneš s molitvom .
oprosti svima koji su te povrijedili.
Samo će tada tvoja molitva .
moći uzaći u prisutnost Boga.
Ako nisi oprostio,
tvoja će molitva
jednostavno ostati na zemlji."

Afrata Perzijski ( IV.st., Sirija)

Iz spisa V. J. McGuckin, Knjiga mističnih poglavlja:
Kad započinješ s molitvom:
srce uzdigni visoko,
a oči spusti dolje;
usredotoči se na najskrovitije
mjesto svoje duše i tu se moli
u tajnosti svom nebeskom Ocu.

Afrata Perzijski ( IV.st., Sirija)

Moj Bože, pomozi mi! Smiluj mi se!
Nije li lako to reći?
A tih nekoliko riječi , ustrajno ponavljanih, .
dovoljno je za naš spas.

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Glede teme za meditaciju, ne propustite nikako Isusovu muku.
Isus koji trpi iz ljubavi prema nama
jest tema koja najviše privlači naše srce.
Ako Vam tokom razmatranja muke Isusove .
Gospodin udijeli koju utješnu nježnost,
primite je sa zahvalnošću.
No, isto tako, ako ne osjetite tu nježnost,
znajte da ćete u duši jednom primiti veliku utjehu.
Napose često umom pohodite Getsemanski vrt,
kako je to činila sv. Terezija,
govoreći da Ga je tamo pronalazila samoga.
Promatrajući Ga tako ožalošćenog,
kako se bori u smrtnoj borbi,
znoji se krvlju jer se osjeća tako žalostan
kao da mu sama žalost zadaje smrt,
promatrajući da sve to trpi samo iz ljubavi prema Vama,
svakako ćete pronaći utjehu u svojim bolima.
I kontemplirajući koji se priprema na smrt za Vas,
pripremite se i Vi da umrete za Njega,
i što Vas više muče Vaše tjeskobe,
recite s apostolom Tomom i drugim učenicima:
Umrimo s Isusom. (Iv.11,16)

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Iznad svega Vam posebno preporučam molitvu.
Kada ne znate što reći,
dovoljno je da molite:
Deus in adiutorium meum intende;
Domine ad adiuvandume me festina;
Gospodine, pohiti da mi pomogneš;
Gospodine, u pomoć mi priteci:
Znate li da Crkva daje
svim redovnicima i svećenicima
da vrlo često ponavljaju taj zaziv u Časoslovu.
Sv. Filip Neri je poučavao
ponavljati ga 63 puta kao krunicu.
Gospodin nam je obećao da će nam dati što Ga ištemo:
Molite i primit ćete. (Mt. 7,7)
Sv. Bemard je padao u ekstazu
samo kada je pomišljao na riječi
koje je Isus govorio
Zebedejevim sinovima koji su Ga molili:
Učitelju, mi hoćemo da nam učiniš
ono što ćemo te zamoliti,
a Isus im je odgovorio:
Što hoćete da vam učinim? (Mt. 10,35)

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Iz Del gran mezzo della preghiera, 1. dio
Tko moli, sigurno se spašava;
tko ne moli sigurno je osuđen.

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Držim da nisam nikada napisao
korisnije knjige od one o molitvi.

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Svaki čovjek je obvezan moliti
zbog toga što je dužan
brinuti se da zadobije duhovna dobra
koja se ne mogu zadobiti
ako ih se ne traži u molitvi.
Posebno u tri situacije
čovjek je dužan moliti:
kada se nalazi u stanju grijeha,
kada je u smrtnoj opasnosti i
kada je teško napastovan.

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Jednostavno je nemoguće
bez pomoći molitve živjeti kreposno.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Često i žarko moliti moguće je čak i
na tržnici ili na samotnoj šetnji;
također u svojoj radnji,
bilo kupujući bilo prodajući,
pa čak i kuhajući.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Možeš moliti i kod kuće,
ali ne možeš ondje moliti kao u crkvi,
gdje je sakupljen Božji puk,
gdje se jednodušno diže vapaj k Bogu [...].
Ima tu nešto više: sjedinjenje pametî,
suglasje dušâ, veza ljubavi, molitve svećenikâ...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Da bi nam molitva bila uslišana,
ne ovisi o količini riječi
već o gorljivosti naših duša....

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Iz De Anna, sermo
Ništa nije ravno molitvi;
ona čini mogućim ono što je nemoguće,
i lakim što je teško […].
Nemoguće je […] da čovjek koji moli
[...] ikad padne u
grijeh.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Iz In Matthaeum, homilia 19, 4 :
Gospodin nas uči da zajednički
molimo za svu našu braću.
On ne kaže Oče moj koji jesi na nebesima,
nego Oče naš tako da naša molitva
bude jednodušna za cijelo Tijelo Crkve.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Propovjed o Ani,4,4 ;
Patrologija graeca 54, 667 (1857.-1866.):
Ako kršćanska molitva zahtjeva
da je molimo naglas,
ne možemo je moliti bilo gdje,
na tržnici ili na poslu...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj(347.-407.)

Kad nisam u stanju moliti,
nastavim Mu govoriti da Ga volim.
To nije teško, a održava vatru.

Sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

Ah! molitva i žrtva sačinjavaju
svu moju snagu,
one su nepobjedivo oružje
koje mi je Isus dao,
one mogu mnogo bolje nego
riječi djelovati na duše:
često sam to iskusila.

Sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

Za mene je molitva zanos srca,
jednostavan pogled bačen prema nebu,
usklik zahvalnosti i
ljubavi kako u kušnji tako i u radosti;
ukratko, ona je nešto veliko,
nešto nadnaravno,
što mi širi dušu i
sjedinjuje me s Isusom.

Sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Nisam Ga nikada čula govoriti,
ali ćutim da je On u meni,
svakog trenutka.
On me vodi i nadahnjuje
što treba reći ili učiniti...
Uz božanski časoslov,
koji nisam dostojna moliti,
nemam hrabrosti prisiliti se na
traženje lijepih molitava u knjigama:
od toga me boli glava,
ta ima ih tako lijepih...
i onda je sve
jedna ljepša od druge.
Ne bih bila u stanje sve moliti,
a budući da ne znam
koju bih izabrala,
pravim se djetetom koje
ne zna čitati pa govorim dragom Bogu
posve jednostavno ono što Mu želim
reći, bez lijepih fraza i
On me uvijek razumije...

Sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

Iz života Sv. Majke Tereze:
Kad joj sestre umorne od preteškog naprezanja
i rada sa siromasima reknu navečer:
"Majko, danas ne možemo moliti cijeli sat.
Preumorne smo, večeras idemo ranije spavati,
sutra ćemo moliti..."
Majka Terezija odgovara:
"Zaista ste premorene i zaista mi vas je žao.
Baš zato danas nećemo moliti jedan sat,
nego dva sata."

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz pisma Majke Terezije sestrama 31.01.1980.:
Plod šutnje je molitva,
plod molitve je vjera,
plod vjere je ljubav,
plod ljubavi je služenje,
plod služenja je mir.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Pouke Majke Terezije sestrama:
U tišini srca Bog govori...
Kolike su od nas zaista čule Boga
kako govori u tišini srca?...
Jeste li vi čule Božji glas?
Da li moje srce šuti?
Da bismo mogli moliti,
mi moramo biti sposobni slušati.
Vi možete izreći mnogo molitava,
no da biste mogle moliti vi morate... šutjeti.
Samo kad smo ga čule u tišini srca —
da, moje Sestre, samo kad smo naučile
slušati Boga u tišini našega srca,
samo tada možemo reći: Ja molim.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz pisma Majke Terezije sestrama 31.01.1980. :
On traži od nas da živimo u
šutnji kako bismo Ga otkrivale...
Potrebna nam je šutnja
kako bismo bile same s Bogom,
razgovarale s Njim, slušale Ga,
razmišljale o Njegovim riječima
u dubinama našega srca.
Potrebno je da budemo same s Bogom
u šutnji kako bismo se obnavljale i preobražavale.
Tišina nam daje novi pogled na život.
Mi se u njoj napunjamo energijom samoga Boga koja
nas osposobljava da sve činimo radosno.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz pisma Majke Terezije sestrama 31.01.1980. :
Šutnja se nalazi u korijenima
našega zajedništva s Bogom i međusobno.
Bez toga će čitav naš život
kao život Misionarki ljubavi klonuti..

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz pisma Majke Terezije suradnicima, Korizma 1996. :
Nama je potrebna ona intimna povezanost
s Bogom u našem svakodnevnom životu.
Kako nam to uspijeva? Molitvom.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Pouke Majke Terezije sestrama:
Bog govori meni i ja njemu;
baš tako — to je molitva...

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz pisma Majke Terezije sestrama ožujak 1964. :
Često duboki žarki pogled prema Kristu
može biti žarka molitva.
'Ja gledam njega i on gleda mene'—
to je najsavršenija molitva.
Savšena se molitva ne sastoji u mnoštvu riječi,
nego u žarkoj želji koja uzdiže dušu Isusu.
Isus nas je odabrao da budemo 'duše molitve"...
Mi moramo učvrstiti naš pogled na Isusu...
On želi da budemo sve više puput djece... u molitvi.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Gdje je ljubav, ondje je i Bog:
Moljenje i življenje Očenaša je put prema svetosti.
U Očenašu je, naime, sadržano sve:
i Bog, i ja i moj bližnji.

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Oni koji nešto mole od Boga i ne dobivaju,
svakako ne bivaju uslišani iz jednog od ovih razloga:
ili zbog toga što prije vremena traže,
ili zbog toga što traže nedostojno i iz sujete,
ili zbog toga što bi se uzoholili i
ulijenili ukoliko dobiju traženo."

Sv. Ivan Klimak , pustinjak-monah na Sinaju (579.-649.)

Iz spisa Ljestve ili 30 stuba do raja:
S obzirom na svoj maravni značaj,
molitva je razgovor duše s Bogom,
a s obzirom na učinak,
ona je očuvanje svijeta i
njegovo pomirenje s Bogom.

Sv. Ivan Klimak , pustinjak-monah na Sinaju (579.-649.)

Iz spisa Filokalija:
Tvoje mišljenje na Isusa treba vezati
uz tvoje disanje,
Tek onda ćeš shvatiti smisao šutnje.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Ovo je molitva uzvišenija od svih riječi:
kad molitelj postane jedno s Onim
pred kime kleči.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Ako se umu, u vrijeme dok se moli,
dodaje neka misao sa strane ili briga o bilo čemu,
tada molitva nije čista".

Sv. Izak Sirijski, pustinjak i biskup (VII.stoljeće)

It Pravila sv. Benedikta :
Ako ljudima na visoku položaju podnosimo neku molbu,
to se ne usuđujemo nego s poniznošću i smjernošću.
Koliko više dolikuje sa svom poniznošću i čistom pobožnošću
molbom obraćati se Gospodu Bogu svega stvorenoga.
I valja nam znati da ćemo biti uslišani ne zbog mnoštva riječi,
već zbog čista srca i skrušenih suza.
Neka stoga molitva bude kratka i čista,
osim ako nas nadahnuće božanske milosti ne potakne da je produžimo.

Sv.Benedikt , redovnik i osnivač reda (480-21.3.543.)

Zamoli svoju Majku Mariju,
Svetog Josipa, svog Anđela Čuvara,
da razgovaraju s Gospodinom,
da mu kažu ono što ti, nezgrapan,
ne znaš izraziti.
(Kovačnica, 272)

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Freunde Gottes-64,67:
I tvoj rad mora biti osobna molitva,
živi razgovor s nasim Ocem na nebu.
Ako tražiš posvećenje u svojoj
staleškoj djelatnosti i po njoj,
tada moraš iz te djelatnosti odagnati ono anonimno,
kako bi postalo osobna molitva.
Vjerujte mi, uopće nije tako teško
pretvoriti rad u molitveni dijalog.
Time što ga Gospodinu prikažemo,
a sebe dadnemo na posao, Bog nas već čuje,
on nam već pomaže.
Usred svoga dnevnog posla
preuzimamo način života smirenih duša...

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz "Pisma i zapisi iz zatvora" :
Dolaze dani u kojima će možda biti
nemoguće otvoreno govoriti,
ali mi ćemo moliti,
činit ćemo ono što je ispravno
i Božje će vrijeme doći.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Zapisi iz 1942.:
Svagdanja meditacija u šutnji riječi Božje,
koja se odnosi na me — pa bila ta meditaciija
samo od nekoliko časova — mora biti za me
momenat za kristalizaciju svega onoga,
što se odnosi na moj unutarnji i vanjski red.
U ovo vrijeme, kada je prijašnji raspored
našeg života nužno uništen i kada opstoji
velika opasnost, da duhovni život
bude kompromitiran od prevelikog
mnoštva događaja,
od pretjeranog zahtjeva rada i službe,
méditacija daje našem životu
neku vrstu stalnosti,
podupire vezu s našim prošlim životom,
od krštenja do potvrde ili ređenja...,
ona je izvor mira, strpljivosti i veselja...,
ona je poput čiste, duboke vode,
u kojoj nebo, sa svojim oblacima i
svojim suncem, odsijeva u jasnoći.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Zapisi iz 1943.:
Naš kršćanski život sastojat će se
danas samo od dviju stvari:
od molitve i djelovanja među
ljudima po pravednosti.
Svaka misao, riječ i organizacija u
stvarima kršćanstva mora biti
ponovno rođena iz molitve i
toga djelovanja.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Jedno od zadnjih pisama prije smaknuća:
Molim te, da se me brineš za me,
ali me zaboravi molitvu ..
Tako sam siguran, da sam u Božjim
rukama i pod njegovim vodstvom,
da se nadam uvijek ostati u toj sigurnosti.
Ti ne smiješ nigda sumnjati,
da ja idem zahvalno i radosno putem,
kojim me vode.
Moj prošli život prepun je Božje dobrote i
otkupiteljska ljubav Raspetoga
pokriva svaku krivicu.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Ja ne znam boljeg puta k Bogu od ovoga:
vrši to što ti tvoj poziv svaki dan nalaže,
ali ne zato da bi te ljudi hvalili nego
-koliko je u tvojoj moći-
samo iz čiste ljubavi prema Bogu.
Velika je zabluda vjerovati
da se vrijeme molitve mora razlikovati
od ostalog vremena. NE!
Jednako smo obvezni biti sjedinjeni s Bogom
u vrijeme rada po radu
i u vrijeme molitve po molitvi.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Vrijeme koje je određeno za molitvu
ja ne razlikujem od ostalog vremena.
Ako mi otac prior zapovijedi,
ja se povlačim na molitvu,
iako mi nije potrebno posebno vrijeme za molitvu,
jer me ni najveći posao
ne može omesti u povezanosti s Bogom.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Isprva sam svo vrijeme određeno za molitvu
provodio suzbijajući rastrešene misli
i uvijek iznova zapadao u njih...

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Jedno kratko prisjećanje,
jedna tiha molitva za vrijeme marša
i s mačem u ruci,
to su molitve koje,
koliko god kratke,
vrlo raduju Boga...

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Neprekidna molitva ne sastoji u neprestanoj molitvi,
nego u neprestanoj čeznji za Bogom.
To je neprestana čežnja srca, čežnja ljubavi,
stalno traženje Boga.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Jedan od problema je da danas ljudi
imaju premalo vremena za molitvu.
Drugi je problem da ih ništa k njoj ne privlači.
Mnogi zamjenjuju molitvu s govorenjem.
Smatraju da moraju uvijek Bogu
nešto reći i ne nalaze pritom
odgovarajuće riječi za razgovor s Bogom.
Formulirane molitve (molitveni obrasci)
im ništa ne govore i ne privlače ih,
a sami nisu u stanju izraziti riječima
ono što ih u nutrini potiče.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Teoretski se može svugdje moliti,
i u tramvaju i usred prometa.
No, sigurno je korisno da se čovjek
povuče na mirno mjesto kad moli.
Crkva je za to vrlo prikladna.
Kad sam u crkvi,
osjećam da sam u svetom prostoru,
obavijen Božjom prisutnošću.
Pred tabernakulom osjećam da sam s Kristom,
puštam da me on gleda i da mu predajem
sve što je u meni.
I neki mirni kut za meditaciju
u mojoj samostanskoj ćeliji mi je važan.
Tamo sjednem i upalim svijeću.
Tada uronim u neki drugi svijet,
ali nisam se nipošto okrenuo od
problema svakidašnjice.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Mnogim ljudima je teško
izjednačiti molitvu s razgovorom.
Nije to nikakav razgovor
kad se ne izmjenjuju pitanja i odgovori.
Pod susretom podrazumijevam nešto cjelovito.
Tu se ja, takav kakav sam, tijelom i
dušom predajem Bogu.
Ovaj susret mijenja čovjeka.
On se može dogoditi u jednom trenu,
u jednom razgovoru ili u jednom zajedništvu
s nekim bez riječi.
Katkada je molitva samo šutnja pred Bogom.
Pa ipak se u njoj događa susret.
Iz njega izlazim drugačiji
nego što sam u nj ušao.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Ako prvo nisam kod sebe,
kako ću biti kod Boga?
Već je Ciprijan iz Kartage rekao:
„Kako možeš zahtijevati od Boga da te čuje,
kad ti sam sebe ne čuješ?“
Ako nisam kod sebe,
kako ću Boga dohvatiti?
Da bih njega mogao sresti,
trebam prvo sresti svoje unutarnje ja.
Molitva nije, dakle, nikakav
pobožni bijeg od svojega ja,
nego u prvom redu poniranje u
sebe samoga.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Mnogi se ljudi tuže
da im Bog nije stvaran i
da ne osjećaju Njegovu prisutnost.
Te ljude uvijek pitam:
„Jesi li ti sam sebi stvaran?“
Mi jednostavno nismo u stanju iskusiti Boga
tako dugo dok ne susretnemo sami sebe.
Za pravi susret s Bogom
potrebno je sve predati Bogu.
Ako prilazim Bogu isključivo razumski,
o njemu ću samo razumski razmišljati,
ali ga u stvarnosti neću susresti.
Drugim riječima:
ono što izostavim u takvom susretu,
nedostajat će mi u molitvi.
I još puno više: Ono na što u takvom
susretu ne pristanem,
ne dopustim da se dogodi,
može me podmuklo potajno napasti i
naškoditi mi, umjesto da ojača
moj odnos s Bogom.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Bog očekuje od nas
da se s njim susretnemo u molitvi.
To će uspjeti tek tada kad sve
što je u nama unesemo u svoj odnos s njim.
Naša molitva ne mora biti pobožna,
ali mora u svakom slučaju poštena.
Trebam pustiti Bogu da zaviri
u sve zakutke moje duše,
u sve moje strasti i
sva ogorčenja i zagriženost,
ali i u sve potrebe i neizrečene želje.
Naprosto moram sav svoj život
sa svim svojim aktualnim
doživljajima rasprostrti pred njim.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Evagrije Pontski dapače kaže da nema
prave istinske molitve ako se u njoj
ne nabasa na vlastite pogreške.
Ne treba ih posebno tražiti,
jer one pri istinskoj
molitvi same izranjaju.
Naime, molitva je mjesto gdje stojimo
potpuno nezaštićeni pred Bogom,
pogotovo onda kad se ne držimo
formuliranih molitava.
Zato ću pred njim uvijek spomenuti
i svoje grijehe.
I to je spasonosno.
Moram prvo znati da su to zaista
moji grijesi jer u molitvi spoznajem
da me Bog prihvaća zajedno s njima.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Tko časno moli i izlaže se u šutnji
Bogu sa svime što je u njemu,
spoznat će kako stoje
stvari u njegovu srcu.
Javit će se radost za riječ,
ali i njegova žalost, njegov bijes i
njegova ljubomora i čežnja i razočaranje.
Kad bez zaštite i obrane sjednem pred Boga,
sučelit ću se s njim u punoj istini.
A tu će izroniti sve ono nesvjesno.
To što sam odavno potiskivao,
izići će u intenzivnoj molitvi
iz dubine moga nesvjesnoga.
Molitva rasvjetljuje
sve ponore moje duše.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Moliti uvijek znači:
ne zadržavati se na svojoj stvarnosti,
nego je uvijek predavati Bogu.
Molitva je mjesto povjerenja na kojem
možemo biti jako intimni i možemo izreći
baš sve za čime žudi naše srce.
Kad smognemo snage da to sve
Bogu izgovorimo što smo možda i
pred samima sobom skrivali,
što možemo izgovoriti
samo u najintimnijim odnosima,
tada će naš život postati dublji i
više istinit.
Neće više biti tako siv,
dosadan i prosječan.
Mi osjećamo da živimo.
Ne bojimo se više svoga srca.
Ne trebamo više svoju tvrdu
vanjsku ljusku i možemo druge
pustiti bliže k sebi.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Smijemo biti zahvalni ako u molitvi
imamo pobožne osjećaje.
Njima možemo posve vjerovati.
No ne smijemo ih zamijeniti s Bogom.
Bog je u nama još dublje,
s onu stranu svih osjećaja.
Ne smijemo ih svaki put u molitvi očekivati.
Ne smijemo živjeti pod pritiskom
da je neophodno da uvijek Boga osjetimo.
Katkad će nam Bog oduzeti
sve osjećaje kako bismo prodrli
još dublje u svoje srce,
s onu stranu svih osjećaja i
tako otkrili Boga koji stanuje
u samom temelju naše duše
gdje ni same emocije više nemaju pristupa.
Osjećaji me žele dovesti do Boga,
no na putu k Bogu moram iza sebe
ostaviti sve osjećaje.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Za mene postoje tri načina
kako treba Bogu govoriti.
Prvi način se sastoji u tome da
Bogu svojim riječima iz srca govorim
kako mi je i što me pokreće i brine.
Drugi je način da Bogu
naglas kažem što je u meni.
Kad čujem svoj vlastiti glas,
osjetim kako Bogu ne mogu
reći nešto na površan način.
Ljutim se na svoje prazne fraze.
Osjećam da moram Bogu
predati svoju pravu stvarnost.
Tako me molitva naglas sili
da izrazim baš to što je moja
najdublja istina,
da to kažem točno onako
kako je u stvari,
što je moja stvarna čežnja.
Treći se način sastoji u tome
da pred Bogom šutim.
Nije to prazna šutnja,
nego svu svoju dušu
otvaram Bogu i ne tražim riječi,
uzdam se u to da će pred Boga doći
ono što je upravo važno.
Tada se u meni budi mnogo toga
nesvjesnoga što onda Bogu predajem.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Ne možemo prisiliti Boga
da nam govori u molitvi.
Njegova je šutnja za nas
često vrlo ljekovita.
Prisiljava nas da napustimo
svoje slike o Bogu i da se prepustimo
onom Bogu koji je neshvatljiv i nevidljiv.
Bog je uvijek onaj koji je posve drugačiji.
Nema takve molitvene tehnike
koja može raspolagati s Bogom.
Bog nije na raspolaganju i tom njegovom
svojstvu pripada njegova šutnja i
privid odsudnosti.
Odsutnost Božja želi me iznutra
pročistiti i prisiliti da prestanem
svoje projekcije smatrati Bogom i
da se otvorim tajni
nespoznatljivog Boga.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Evagrije Pontski je u „Knjizi o molitvi“
opisao kako čovjek pri molitvi
prvo susreće svoje strasti:
srdžbu, seksualnost i svoje brige.
Strasti mora ostaviti iza sebe i tek tada
zaroniti u pobožne misli i uzvišene
osjećaje ili lijepe slike o Bogu.
Ipak, Bog je – kako kaže Evagrije
– s onu stranu tih misli, osjećaja i slika.
U tom se sastoji stvarna molitva i
sjedinjenje s Bogom,
s onu stranu svih strasti.
No, to je uvijek samo kratak trenutak.
Strasti me odvraćaju od molitve,
one iskrivljuju moju molitvu i
dovode me tome da formiram svoju
vlastitu sliku o Bogu.
Tek kad strasti u meni zašute,
tek kad mogu u čistoj tišini
svog srca postati jedno s Bogom,
tada strasti više nemaju
nada mnom nikakve moći.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Krunica pripada molitvi ponavljanja,
ali je i meditativna molitva.
Ne radi se o tome da mislimo istovremeno
na značenje pojedinih riječi,
nego kroz molitvu i stalno stvaramo
u sebi prostor i ozračje mira i
sabranosti koje nas otvara Bogu.
Krunica je jednostavan način meditacije.
Doživio sam to kod svoje majke koja je
svaki dan nakon doručka molila
dvije krunice za svoju djecu i unuke.
Da u svojoj starosti još može
nešto učiniti za druge,
davalo joj je snagu i utjehu.
Umjesto da jadikuje,
molila je krunicu,
jer je ona za nju bila
izvor životne radosti.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Gesundheit als geistliche Aufgabe,1989.:
 U adoraciji se ne želi od Boga nešto
izmoliti ili imati neki lijep osjećaj.
Današnji panhedonizam koji posvuda
traži užitak predstavlja
opasnost za duhovni život.
Treba tražiti Boga, a ne osjećaje.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Collationes, 10,10:
Monah treba preko cijeloga dana
pri svim svojim radnjama uvijek ponavljati stih psalma:
"O Bože, u pomoć mi priteci,
Gospodine, pohiti da mi pomogneš!"
To on treba izgovarati više srcem nego usnama.
O primjeni tog stiha neprestano razmišljaj u svom srcu.
Ne posustaj da ga izgovaraš pri svakom poslu i službi,
pa i na putovanju.
Trudi se da je s tobom i u snu,
i pri jelu i u najvećoj tjelesnoj potrebi.
To razmatranje u srcu
bit će ti ljekovita i spasonosna formula
i ne samo da će te čuvati neozljeđena
od svih demonskih napadaja,
nego će te čistiti i od svih zaraznih
opačina svega zemaljskoga,
voditi te do nevidlivoga nebeskog gledanja
i privući te k neizrecivom i mnogima nepoznatom
i neiskušanom žaru molitve.

Sv. Ivan Kasijan, monah i mistik (oko 360.–435.) 

Iz djela Collationes:
Gospodin se povukao
sam na brdo da moli poučavajući
nas tako primjerom svoga povlačenja...
da se slično i mi povučemo.

Sv. Ivan Kasijan, monah i mistik (oko 360.-435.) 

Iz spisa Pouke IX,31; Sources chretiennes 54(1942.):
Reći ću ono čemu me poučilo
iskustvo s obzirom na znakove po kojima
prepoznajemo je li Gospodin
uslišio neku molitvu:
uslišana je ona molitva u kojoj
nije bilo nikakva oklijevanja.

Sv. Ivan Kasijan, monah i mistik (oko 360.–435.)

Iz spisa Collationes IX.3:
Čistim srcem, kako to molitva zahtjeva,
možemo moliti samo:
- ako smo slobodni od svakog
mogućeg djelovanja koje
sputava našu pozornost;
- ako izbjegavamo sve glupe i
nepotrebne razgovore,
posebno razgovore o drugima;
- ako se držimo daleko od srdžbe i
zbunjujuće ožalošćenosti naše duše;
- ako iz korijena iščupamo
svaku pohlepu, za zadovoljavanjem
naših sebičnih potreba,
a prije svega pohlepu
za posjedovanjem;
Te i slične opačine - strasti -
treba najprije iskorjeniti
da bi temelj naše duše
bio čist i jasan.
Tada treba postaviti postojan temelj
poniznosti koji može nositi
toranj do neba.
Tek tada se može izgraditi
duhovna zgrada kreposti.
Opat Izak

Sv. Ivan Kasijan, monah i mistik (oko 360.–435.)

Iz spisa Collationes IX.3:
Mi moramo odviknuti naš duh
od rastresenosti:
samo se tada može on
korak po korak uzdizati k
duhovnom motrenju, kontemplaciji.
Ono što učini dojam na naš duh
prije molitve,
ponovo izranja u molitvi.
Zato moramo još prije molitve
pripraviti ono duhovno stanje koje
želimo imati u molitvi.
Unutarnje raspoloženje u kojem smo bili
prije molitve, obilježit će,
također, i molitvu.
Kad kleknemo na molitvu,
sve ono što smo kratko prije osjećali,
govorili ili činili,
snažno će opet oživjeti.
Zavisno od našeg prijašnjeg
duševnbog raspoloženja, bit ćemo
srditi ili deprimirani...
Moramo već prije izbaciti iz
svoga srca ono s čime ne želimo biti
opterećeni za vrijeme molitve.
Tek tada će nam uspjeti ono
što apostol opominje:
"molite bez prestanka! (1Sol 5,17),
i "Svagdje uzdižite čiste ruke
bez srdžbe i svađe" (1Tim 2,8).
Opat Izak

Sv. Ivan Kasijan, monah i mistik (oko 360.–435.)

Iz spisa Collationes X.7:
Konačni cilj svega savršenstva jest:
uzdići k uzvišenim visinama
duhovnih stvarnosti naše srce
oslobođeno od svake teške i
prigušene sebične zatvorenosti,
sve dotle dok svako razmišljanje i
svaka težnja, dok svaki
otkucaj srca ne postane jedina i
stalna molitva.
Opat Izak

Sv. Ivan Kasijan, monah i mistik (oko 360.–435.)

Iz spisa M. Herceg Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Molitva još nije savršena ako monah
koji moli zna da moli...

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Isuse, tražio sam te!
Čuo sam kako si plakao od radosti
zbog rođenja jednoga djeteta.
Vidio sam te kako tražiš slobodu
kroz rešetke neke tamnice.
Prošao sam pokraj tebe
dok si prosio komad kruha.
Čuo sam te kako od boli zavijaš
dok su tvoju djecu bombe raznosile.
Otkrio sam te u bolničkim sobama
u kojima si podvrgavan terapijama bez ljubavi.
Sad sam te našao;
ne želim te nikada više izgubiti.
Nauči me, molim te, Gospodine, ljubiti Tebe“.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Sigurno je da nema po sebi ništa bogatije,
ništa privlačnije za naš duh od psalama,
himana, liturgijskih molitva...
Ali baš preveliko bogatstvo Časoslova
koje je Opus Dei - Djelo Božje,
dovodi gotovo neminovno razum do šutnje
i "dezintelektulizira" liturgijsku molitvu.

Henri Brémond, prezbiter i filozof (1865.-1933.)

Onaj koji razmatra, bio on jednostavan ili učen čovjek,
svoju će temu promotriti i o njoj razmišljati
sa svih strana kao što to običavaju činiti govornici.
Što je revnosniji, to više udubljuje u temu.
Dok tako prevladava sve rastresenosti svog duha,
otvorit će slobodno polje rastresenostima srca!
To što čini, dobra je asketska vježba, ali nije molitva.
Naprotiv, tko želi razmatrati devet ili četrnaest psalama,
čitanja, himana ili responzorija -
taj čarobni sag - redak po redak,
za to bi mu trebalo mnogo tjedana,
a nema više od jednog sata na raspolaganju!
Naravno, naučili smo izgovarati riječ po riječ,
ali tko bi na uvjerio da Crkva od na traži
takav iscrpljujući podvig
kojibi bio isto tako besmislen, kao i nemoguć.
Upravo ta nemogućnost oslobađa naš duh od samog početka
i poziva ga da izabere ispravan put,
put pozornosti srca !

Henri Brémond, prezbiter i filozof (1865.-1933.)

Čovjek moli da sebe transformira,
a ne da Boga informira.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

O tri dimenzije Isusove molitve
Iz Enarratio in Psalmum :
Isus moli za nas kao naš svećenik,
moli u nama kao naša glava,
mi Mu se molimo kao svome Bogu.
Prepoznajmo, dakle, u Njemu svoje glasove
i u nama njegov glas...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Epistula 130, 8, 17 :
On hoće »da se naša čežnja iskuša u molitvi.
Tako nas priprema da primimo
što nam je spreman dati.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Epistula 130, 12, 22: :
Pretražite sve molitve koje su u Pismima,
i vjerujem da nećete ništa naći
što ne bi bilo sadržano u Gospodnjoj molitvi.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Gospodine, daj mi snage da radim
sve što od mene tražiš.
Onda traži od mene što hoćeš..

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Iz spisa Poslanica Probi:
Stalno čeznimo za blaženim životom i
neprestano molimo Gospodina da nam ga udijeli.
Zato napuštajući brige i poslove,
u kojima se ta želja nekako hladi,
u određenim trenucima budimo spremni moliti.
Riječi nas molitve podsjećaju
na ono za čim težimo,
jer bi se to moglo početi hladiti,
sasvim ohladiti i potpuno ugasiti,
ako se češće ne potpali.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

Iz spisa Propovijedi 159, 1.:
Za mučenike se ne molimo,
nego se njima obraćamo
svojim molbama.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj ( 354.- 430.)

O pjevanju u službi Božjoj:
Ako pjevanje nije tu da ublažuje moj unutarnji nemir,
neka pjevači odu. -
Ako pjesma nije vrijedna tišine koju prekida,
nek mi vrate moju tišinu. -
Svaka pjesma koja nije tu da potiče na tišinu,
nije ništa drugo nego taština.

Joseph Samson, crkveni skladatelj i
zborovođa u katedrali u Dijonu  (1888.–1957.)

Blaženi Učitelj je na dnu naše duše
kao što je na dnu Petrove lađe...
Ponekad se čini da spava,
ali je uvijek ondje:
spreman spasiti nas,
spreman uslišiti našu prošnju.

Sv. Charles de Foucauld, prezbiter i pustinjak (1858.-1916.)

Neprestano klicanje :
Tražeći Boga, posvećujući se kontemplaciji,
i to sa svim svojim srcem,
oni koji su ostavili
svaku brigu za dobra ovoga svijeta,
žude za Bogom po kontemplaciji,
žele i traže samo njega
sa svom ljubavlju svoga srca;
traže sa svom ljubavlju najveće tajne njegova Božanstva.
O pravednici kličite u radosti,
i da bi mogli to činiti pjevajte Bogu,
to jest slavite ga u kontemplaciji.
Dajte se na kontemplativni život
koji se sastoji u prednju molitvi i razmatranju
Božjih tajna, ostavljajući sve zemaljsko.

Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda (1035.– 1101.) 

Ad Radulphum 6 ,o životu u kartuziji :
Odvažni muževi smiju koliko im drago
sabrati se i biti sami sa sobom,
postojano gajiti sjeme kreposti i
obilno se hraniti rajskim plodovima.
Ovdje se stiče oko čijim se vedrim pogledom
zaručnik ranjava ljubavlju,
kojim se, čistim i nevinim, gleda Bog.
Ovdje se provodi radina dokolica i
odmor u mirnoj djelatnosti.
Ovdje Bog isplaćuje svojim atletama
željkovanu nagradu za tešku borbu,
tj. mir što ga svijet ne pozna i
radost u Duhu Svetom.
To je onaj najbolji dio
što ga je Marija odabrala,
koji se neće oduzeti.

Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda (1035.– 1101.) 

Iz Pravila kartuzijanskog reda :
Mi kartuzijanci nemamo
neki jedinstveni uzorak molitvenog života.
Pustinjačko zvanje uključuje popriličnu slobodu i
spontanost u prijateljskom odnosu s Bogom.
Pored liturgijskih i drugih obvezatnih molitava,
monah može slobodno crpsti
iz bogate riznice katoličke duhovnosti
što god mu pomaže većoj prisnosti s Bogom.
Inače, u kontemlativnom životu
nije toliko važno što mi činimo,
već što Bog čini u nama.
Zato neka se monah „navikne spokojno osluškivati srce,
tako da Bog može ulaziti
kroz sva njegova vrata“.

Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda (1035.– 1101.) 

Gospodine moj i Bože moj,
uzmi od mene sve što me od tebe udaljuje.
Gospodine moj i Bože moj,
daj mi sve što me k tebi vodi.
Gospodine moj i Bože moj,
oduzmi me meni i posve me predaj sebi.

Sv. Nikola iz Flüe, pustinjak i mistik (1417.-1487.)

Trebao bih se dulje moliti
da ne izgubim ovu mističnu vezu s Njim,
da Ga osjetim u svakoj misli,
kod svakog pogleda,
kod svakog posla.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 25. X. 1914. :
 Taj razgovor sa Svevišnjim, ta veza,
priznavanje Svevišnjega je religija.
Religija je bez molitve mrtva.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika Ivana Merza, 05.II.1918. :
 Boga zaboraviti nikada!
Težiti neprestano za ujedinjenjem s njime.
Svaki dan — ponajbolje zoru —
upotrijebiti jedino za razmišljanje,
molitvu i to po mogućnosti
u blizini Euharistije ili kod sv. Mise.
Taj sat mora biti izvor dana,
u tome satu čovjek valja
zaboraviti na cijeli svijet,
izgubiti sve brige svijeta,
svu nervozu života,
biti miran kao u kolijevci.
U tome satu se moraju stvoriti
planovi za budući dan,
tu se svlada sva slabost.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa B.Nagy "Boreac s bijelih planina" : :
Što sam radio pod sv.Misom?
Molio sv.Misu.
Što molim ujutro i navečer?
Ujutro: razmatram tričetvrt sata.
Navečer: krunica, ispit savjesti,
pripravim materijal za razmatranje
sljedećeg dana.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz pisma D.Maroševiću, sv.Luka 1921. : :
Držim da je redovita i konzekventna meditacija
jedino sredstvo da čovjek na zemlji
ne izgubi nikada ravnotežu i
da se radosno iz dana u dan
(budućnost to nije ništa spram vječnosti!)
s Kristom raduje ili s Njime trpi.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa D.Kniewald Dr.Ivan Merz - život i djelovanje :
 Duševni svijet,
svijet molitve je najstvarniji,
za njim mi valja težiti.
To ću pomoću češće Pričesti.
Zašto je u meni tolika težnja
za usavršavanjem samoga sebe,
za zbliženjem s Onim najvećim?
Zašto neka nadnaravna sila uvijek govori:
posti, ne jedi previše, budi nadčovjek?!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa "Liturgijski listić", Posestrinstvo :
 Mistična nazočnost Kristova u svetohraništu,
njegova naročita blizina,
koja daje molitvi veću iskrenost,
veću intimnost, jači žar i bistriju dubinu.
Ona nas neodoljivo privlači,
daje nam želju za molitvom i
onda kada je inače možda
ne bismo osjetili i
čini da naši pohodi crkvi
nisu samo časovi molitve,
nego i djela najviše mističke dobrotvornosti,
obilaženje sužnja Ljubavi.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Duhovna obnova po liturgiji:
 U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i
vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom,
treba biti vrhunac vašega života;
u tom je činu i vrhunac cjelokupne liturgije.
Sve veličanstvene molitve i pjesme,
sva vaša razmatranja,
svi vaši čini tijekom dana
moraju biti kristocentrični,
moraju biti usmjereni prema
tom jedinom času vašega dnevnoga života — sv. Pričesti.
Na taj se način već na zemlji
ispunjava vaša zadnja svrha i
postajete dionicima same biti Božje.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik:
Jako volim tišinu, mir; mogu razmišljati,
mogu misliti na misterij Euharistije,
zapadati u nepomično čuđenje,
mogu se dugo moliti. (...)
Ljepše je u samoći, ljepše je zavući se
u tamnu crkvicu i
pri treptanju vječne svjećice,
za posljednjih traka sunca
tiho moliti krunicu i diviti se,
vječno se diviti Euharistiji,
tome sjaju, toj veličini,
toj neizrecivoj Ljubavi.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa B. Nagy, »Put k suncu«, 1993.:
Molim te, Isuse, da u staležu,
koji sam izabrao,
uvijek nastojim biti Tebi sličan, (...)
biti poslušan poticajima Tvojim
u mojoj duši i savjetima
moga duhovnog vođe kojim se Ti služiš.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa B. Nagy, »Put k suncu«, 1993.:
Kad vam bude u životu teško i
kada vas snađu nevolje,
uzmite Gospinu krunicu i
ona će vas utješiti i
dati vam snage da sve mirno snosite
s potpunim predanjem u Volju Božju...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa »Katolička Akcija«:
Čovjek je stvoren radi kontemplacije duše i
sve ljudske djelatnosti moraju imati
za cilj kontemplaciju duše.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa »Duhovna obnova po liturgiji«:
Na temelju liturgije svaka se
pojedina duša odgaja.
Može se reći da je liturgija pedagogija
u pravom smislu riječi,
jer pomoć u nje vjernik u svojoj duši
proživljava sve faze vječnog Kristova života.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Jako volim tišinu i mir:
mogu tada razmišljati,
mogu misliti misterij Euharistije...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Ivan Jäger D.I. Moj susret s Ivom..., 1938.:
 Uzmite koji tekst sv. Mise i razmatrajte ga,
primijetite uvijek na sebe i
odlučite provesti u duši spoznanu istinu.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, zatvor u Bečkom Novom mjestu, 24.10.1914.:
 Kano što čovjek, koji još nije
sasvim zagazio u blato,
želi da se razgovara s pametnijim od sebe,
tako isto duh svom žestinom teži za
savršenijim, za velikim Duhom.
Razgovara se u molitvi s Njim i
Ovaj njemu tako čudnovato fino odgovara,
da čovjek misli, da diše visinski zrak,
kao što Baron kaže.
Taj razgovor sa Svevišnjim, ta veza
— priznavanje — Svevišnjega je Religija.
Religija bez molitve je mrtva.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, zatvor u Bečkom Novom mjestu, 24.10.1914.:
 No molitva se ne mjeri na duljinu,
i ona ne mora da se čita iz knjiga;
razgovor iz vlastitog čuvstva,
razmišljanje o Pismu i
namjerama Svevišnjega je molitva.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 23.08.1918.:
 Bože, daj mi urnebesnu snagu,
da sve moje strasti skupim u šaku,
da ih zahvatim desnicom rukom i
topovskom snagom lupim o stijenu,
da se ko staklo razbiju...
Daj mi Bože silnu volju pa
makar bio go i bos.
Jer ako sam već na svijetu, svejedno je,
da li imam zvijezdu pod vratom ili
mi proviruje košulja na lakat.
Glavno je veliko »ja«, sloboda duha, koja se ni smrti ne boji,
a ostalo je sve sporedno.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

O moj Bože, Trojstvo kome se klanjam,
pomozi mi da posve zaboravim sebe
te se nastanim u tebi,
nepokretna i smirena kao da je
moja duša već u vječnosti.
Ništa neka ne pomuti moj mir i
učini da izađem iz tebe,
o moj Nepromjenljivi,
nego nek me svaki trenutak
unosi unutra u dubine tvoje Tajne!
Umiri moju dušu!
Načini od nje svoje nebo,
svoj dragi stan i mjesto svoga počinka.
Da te nikada ne ostavim sama,
nego da sva budem tu,
sva budna u svojoj vjeri,
sva u klanjanju,
sva predana tvojem stvaralačkom djelovanju.

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Ljepota i izgled slika poticaj su za moju molitvu.
To je blagdan za moje oči,
kao što pogled na prirodu potiče
moj duh da dadem slavu Bogu.

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili
traženje primjerenih dobara od Boga.

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Opis slavljenja euharistije prvih kršćana (oko 155. god):
U dan, zvani dan sunca,
svi se sastaju na istome mjestu,
i oni koji stanuju u gradu i
oni koji stanuju na selu.
Čitaju se spomen-zapisi apostola ili spisi proroka,
već prema tome koliko ima vremena.
Zatim, kad čitač završi,
predstojnik uzima riječ da opomene i potakne
da se tako sjajni primjeri nasljeduju.
Zatim se svi zajedno dižemo i
molimo molitve za nas same [...]
i sve druge gdje god bili:
da, spoznavši istinu, zavrijedimo i tu milost,
da svojim ispravnim životom i
djelovanjem budemo vjerni zapovijedima
te postignemo vječno spasenje.
Nakon završene molitve,
pozdravimo jedni druge cjelovom.
Potom se predstojniku braće
donosi kruh i čaša s vodom i vinom.
On ih uzme, izreče hvalu i slavu
Ocu svega svijeta po imenu Sina i
Duha Svetoga i opširno izriče zahvalu (grčki: eÙcaristίan),
za ove od njega prim ljene darove.
Kad predstojnik završi molitve i zahvalu,
sav prisutni narod složno klikne: Amen.
[...] Pošto je predstojnik završio molitve i
narod odgovorio, oni što se kod nas zovu đakoni
prisutnima dijele ‘euharistijski’ kruh, vino i vodu
i nose ih odsutnima.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz spisa Apologija sv. Justina – poglavlje 65-67:
 A mi, nakon što smo tako oprali onoga
koji je povjerovao i pridružio se nama,
vodimo ga onima koje nazivamo braćom,
koji su sabrani i zajedno upravljamo
molitve za nas same i za onoga
koji je prosvijetljen (= kršten) i
za ostale gdje god se nalazili,
da svi, spremna duha, upoznavši istinu,
zavrijedimo činiti dobro i obdržavati zapovijedi,
da postignemo vječni život.
Nakon što završimo molitve
pozdravimo se međusobno poljupcem.
Tada se predstojniku braće donese kruh i
posuda s pomiješanom vodom i vinom.
On ih primi i upravi gore hvalu i
slavu Ocu svemira po imenu Sina i
Duha Svetoga i dade hvalu
(grčki: „eucharistia“!)
da nas je učinio dostajnima tih darova.
Kad on te molitve i zahvale završi,
sav nazočan puk klikne Amen.
Riječ Amen na hebrejskom znači „Neka bude“.
Nakon što je predstojnik iskazao hvalu i
puk uskliknuo, oni koje mi nazivamo đakonima,
svima prisutnima dijele da kušaju
kruh, vino i vodu,
nad kojima je izrečena zahvalnica,
a šalje se i onima koji su odsutni.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Anafora Ivana Zlatoustog :
Za pričesnika tvoje otajstvene večere
primi me danas, Sine Božji,
jer ja neću izdati tajnu tvojim neprijateljima,
niti ću ti poljubac dati kao Juda,
već ti se kao razbojnik ispovijedam:
Spomeni se mene, Gospode, kada
dođeš u kraljevstvo svoje.

Bizantska liturgija

Najstarija molitva Crkve za građansku vlast:
Gospodine, daj [im]
zdravlja, mira, sloge, ustrajnosti
da mogu bez zapreke izvršavati vlast
koja im je povjerena.
Ti, Gospodine, nebeski kralju vjekova,
daješ ljudskoj djeci slavu, čast i moć na zemlji.
Stoga, Gospodine, upravljaj njihovim odlukama,
da čine što je dobro i
što se tebi sviđa te tako uzmognu pobožno,
mirno i blago izvršavati vlast
koju si im ti povjerio da budu dostojni tvoga milosrđa.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Sermo de die Dominica :
Dođi jutrom u crkvu,
približi se Gospodinu i
priznaj svoje grijehe,
kaj se u molitvi [...].
Sudjeluj u svetoj i božanskoj liturgiji,
dovrši svoju molitvu i
nemoj otići prije otpusta [...].
Često smo ponovili: ovaj ti je dan darovan
za molitvu i počinak.
Ovo je dan što nam ga učini Gospodin.
Kličimo i radujmo se u njemu.

Pseudo-Euzebije Aleksandrijski (V.-VI. stoljeće)

Iz spisa Scala claustralium :
Tražite čitajući,
i naći ćete razmatranjem;
kucajte moleći,
i otvorit će vam se
promatranjem...

Guigo II, redovnik, deveti prior Velike Kartuzije ( ? -1188.)

Iz spisa Scala claustralium II:
Lectio divina su ljestve za redovnike
koje se penju sa zemlje prema nebu …
Čitanje je marljivo proučavanje Svetog pisma koja
odvija se u sabranosti duha.
Razmatranje je marljivo djelovanje uma,
koji traga za skrivenom istinom.
Molitva je iskreno predanje srca Bogu
kako bi se otrglo od zla i postigalo dobro.
Duhovna zrelost je svojevrsno
uzdizanje duha Bogu;
duh se uzdiže iznad sebe da okusi
radost vječnog blaženstva.

Guigo II, redovnik, deveti prior Velike Kartuzije ( ? -1188.)

Iz spisa Scala claustralium III:
Molitva bez razmatranja je mlaka,
a razmatranje bez molitve je neplodno.
Molitva iz srca donosi duhovno sazrijevanje...

Guigo II, redovnik, deveti prior Velike Kartuzije ( ? -1188.)

Iz spisa Oratio 27 (theologica 1), 4:
Valja se Boga spominjati
češće nego što udišemo...

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa De oratione :
Bez prestanka moli onaj
tko povezuje molitvu s djelima i
djela s molitvom.
Samo tako možemo smatrati ostvarivim
načelo molitve bez prestanka.

Origen , prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Contra Celsum, VIII,74 :
Kršćani poklanjaju svojoj domovini
više dobra od drugih ljudi.
Oni su poučan primjer i drugim građanima
jer naučavaju da treba biti vjeran Bogu,
koji je iznad države.

Origen , prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Contra Celsum, VIII,73 :
Mi našim molitvama tvorimo jedinstvenu vojsku,
vojsku pobožnosti, koja cezaru čini
bolju uslugu nego vidljivi vojnici...

Origen , prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Indiculus de gratia Dei :
Smatramo sakramentima i molitve svećenika
(obsecrationum quoque sacerdotalium sacramenta respiciamus)
koje se – predane od apostolâ –
po cijelom svijetu u svakoj Katoličkoj crkvi
na jednak način slave (uniformiter celebrantur),
tako da obvezatan način (“zakon”) moljenja
određuje obvezatan način (“zakon”) vjerovanja
(ut legem credenti lex statuat supplicandi):
Lex orandi, lex credendi
- Zakon molitve je zakon vjerovanja - .

Rimski obrednik

Iz spisa Iz De oratione, 10 - o Gospodnjoj molitvi:
Kad nam je Gospodin predao ovaj oblik molitve,
dodao je: »Ištite i dat će vam se« (Iv 16, 24).
Svatko, dakle, može nebu upraviti
različite molitve,
ali uvijek započinjući s Gospodnjom molitvom,
koja ostaje temeljna molitva.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa De oratione, 5 - o Gospodnjoj molitvi:
I kad nam ta molitva ne bi nalagala
da tražimo dolazak kraljevstva,
mi bismo ipak sami od sebe klicali ovaj poklik
žureći se zagrliti predmet naših nadâ.
Duše mučenika, pod oltarom, glasno zazivaju Gospodina:
‘Ta dokle, Gospodaru [...],
zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na onima
što stanuju na zemlji?’ (Otk 6, 10).
Njima, na kraju vremenâ,
mora biti dosuđena pravda.
Požuri, dakle, Gospodine, dolazak svog kraljevstva!

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa De oratione, I, 6; IX, 1 - o Gospodnjoj molitvi:
U njemu je kao u nekom sažetku
sadržano cijelo evanđelje...

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Apologia, 30,5.:
Sjajna i velika žrtva koju kršćani prinose,
a koju je Bog zapovjedio,
jest molitva koja izvire iz čista tijela,
iz duše bez grijeha i iz Duha Svetoga...

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Summa theologiae, II-II, q. 83..:
Očenaš je najsavršenija molitva [...].
U njoj ne samo da molimo sve ono
što s pravom možemo željeti,
nego i redoslijed po kojem treba željeti;
tako nas ova molitva ne uči samo tražiti,
nego i oblikuje sve naše osjećaje.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Molitva nakon pričesti:
Gospodine, sveti Oče,
svemogući vječni Bože,
zahvaljujem Ti što si mene,
svoga grešnog i nedostojnog slugu
nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina,
Gospodina našega Isusa Krista,
ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.
Molim Te i zaklinjem,
da mi ova pričest ne bude razlog za osudu
nego spasonosna preporuka za oproštenje.
Daj da mi bude učvršćenje vjere i
štit dobre volje.
Nek’ istrijebi moje pogrješke,
iskorijeni požude i putenost,
nek’ mi uveća ljubav, strpljivost,
poniznost, poslušnost i sve kreposti.
Nek’ mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja,
vidljivih i nevidljivih,
nek’ smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja.
Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i
sretno postignem svoj konačni cilj.
Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu,
gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim
svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost,
najveća naslada i savršena sreća.
Po Kristu Gospodinu našem.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa theologiae, II-II, q. 83., 2 :
 Božanska providnost ne uređuje samo
koji će se učinci proizvesti,
nego i iz kojih uzroka i
kojim će redom nastajati.
No među uzrocima nekih učinaka
nalaze se i ljudski čini. (...)
A slično je i s molitvom.
Ne molimo naime da bismo promijenili
božanski poredak,
nego da bismo zadobili ono
što je Bog odlučio ispuniti
posredstvom molitve svetaca.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa protiv pogana:
 Bogu ne upravljamo naše molitve
zato da se promijeni vječna rasporedba Providnosti
— ta to je nemoguće — nego da ono što
netko želi od Boga i postigne.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Molite kao da sve ovisi o Bogu,
a radite kao da sve ovisi o vama...

Sv. Ignacije Loyolski , prezbiter i utemejitelj reda (1491. - 1556.)

Iz spisa Spisi Ignacija Loyole, Torino,1988.:
Skolastici (studenti) mogu se vježbati
da traže prisutnost našeg Gospodina u svim stvarima,
npr. razgovarajući s kime, odlazeći, dolazeći,
gledajući, slušajući, razmišljajući i
u svemu drugom što činimo,
jer uistinu Njegovo Božansko Veličanstvo
se nalazi u svim stvarima,
u njihovom postojanju, moći i biti.
Ovaj način razmišljanja (meditacije)
koji se sastoji u traženju Boga,
našeg Gospodina u svim stvarima lakše je
nego se uzdizati do božanskih stvari
koje su apstraktnije i za koje treba
uložiti puno napora da ih se učini prisutnim.
Ovo izvrsno sredstvo učinit će nas otvorenim za velike
posjete Gospodinove također i u kratkoj molitvi.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz spisa DI LOYOLA, Il messaggio del suo epistolario,1975.:
Što se tiče molitve i meditacije,
kad nema posebne potrebe, tj.
kad nema duha oholosti i drugih opasnih napasti,
Ignacije odobrava i preporučuje napor
da se traži Boga u svim stvarima,
u svemu što netko čini, radije
nego da se dadne na duge molitve.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz spisa H.ALPHONSO, »The Ignatian Ideal: Finding God in all Things«:
Lakše je za umrtvljenog čovjeka
da u 15 minuta molitve postigne više
nego neumrtvljen čovjek u dva sata.
Jer zaista umrtvljenom čovjeku je dovoljno
15 minuta da se sjedini s Bogom u molitvi.
(Prema Ignaciju : umrtvljen je čovjek
koji ima ima čisto i slobodno srce.)

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Bez molitve čovjek ne otkriva pravu istinu,
ne otkriva sebe.
Netko je lijepo rekao:
‘Čovjek ne živi zato da bi izgovarao
molitve, nego moli da bi mogao živjeti.’
Očenaš je molitva koju je sam Gospodin
darovao svojim učenicima kao odgovor
na njihovu molbu:
‘Nauči nas moliti.’

Fridl Stjepan, prezbiter , DI (1950.)

Iz spisa Obiteljska molitva - uvođenje u osobnu molitvu, 1984.:
Pisati ili čitati o molitvi;
govoriti, misliti i željeti molitvu
— sve to još uvijek ne znači i moliti.
Moliti znači staviti se pred Boga
potpuno praznih ruku i ostati u Njegovoj blizini.
Molitva je pred Bogom uvijek priznanje — klanjanje:
jer je Bog ;
hvala: jer je predivan i svemoćan ;
zahvalnost: jer je dobrota i pomoć ;
molba: jer je Otac i Ljubav koji će nam dati i ribu,
i kruh, i sunce, i kišu ... ,
kako je to Isus obećao.

Fridl Stjepan, prezbiter , DI (1950.)

Iz spisa Obiteljska molitva - uvođenje u osobnu molitvu, 1984.:
Bez molitve čovjek ne otkriva pravu istinu,
ne otkriva sebe. Život je dar;
na nj smo pozvan i po Božjoj stvaralačkoj riječi i
ta je riječ poziv da pred Njim svjesno živimo
upravo taj poziv na život;
tako se možemo naći u pravom svjetlu
odgovarajući na Božji zov koji nam daruje
naše pravo ime i sve što posjedujemo i jesmo.
Bez tog odnosa s Bogom ne možemo govoriti
o čovjekovom identitetu.
Molitva je, dakle, bitna sastojnica
kršćanskoga života;
pripada našem »čovještvu«:
On a je prvotni izražaj nutarnje istine
o čovjeku, prvi uvjet istinske slobode duha.

Fridl Stjepan, prezbiter , DI (1950.)

Iz spisa Obiteljska molitva - uvođenje u osobnu molitvu, 1984.:
Onaj koji se moli vjeruje u stvarnu i
aktivnu prisutnost Boga,
koji se čovjeku objavljuje i
potiče ga na odgovor.
Ta prisutnost moguća je samo kao
odgovor čovjeka Bogu, koji mu se objavljuje.
Vjera da je Bog prisutan raste i živi po molitvi.
Zapravo, živa vjera, pretočena u riječi,
nije ništa drugo nego molitva.
Taj čovjekov odgovor Bogu govor je koji uvijek
odgovara na Stvoriteljevu milosnu inicijativu,
jer je On nas prvi ljubio i u nas vjerovao.
Onoga trenutka kad čovjek doista vjeruje,
izriče to molitvom.
Tamo gdje prestaje molitva,
gasne također i vjera.
Molitva je čuvar vjere,
a to isto možemo reći i za vjeru.
Zato molitva i vjera uzajamno rastu,
ali i zajedno stradavaju...

Fridl Stjepan, prezbiter , DI (1950.)

Iz spisa Obiteljska molitva - uvođenje u osobnu molitvu, 1984.:
U ranom djetinjstvu dovoljno je da
roditelji mole pred djetetom.
Promatrajući mamu i tatu, prije ili poslije,
i ono će se samo uključiti u molitvu,
i to s najvećim užitkom.
Među mnogim imenima koje dijete nauči
jest i ime Bog .
Kad roditelji izgovaraju tu riječ,
dobro je da pripaze na svoje držanje
te da ga izgovaraju s poštovanjem,
jer više od same riječi,
za mališana je važna boja glasa,
izraz lica, pokret ruke.
Dijete će na osnovi tih gesta,
kao po nekoj vrsti telepatije,
razumjeti njihovo značenje.

Fridl Stjepan, prezbiter , DI (1950.)

Iz Pirkei Avot 2:18 :
Budite pažljivi kada recitirate Shema
i kada molite ...
Nemojte moliti napamet,
već molite za milosrđe i milost pred Bogom.

Židovska duhovnost - Pirkei Avot

Najljepša je molitva od jedne riječi:
Bog, Bog, Bog, Bog!
Postoji jedno sredstvo
kojim se sve postizava,
a to je molitva...
Molimo s pouzdanjem, molimo!

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz pisma - Varaždin, 21.2.150. :
Da, Gospodin je blizu.
Štoviše, On je prisutan, da još više,
ne samo prisutan, On je u nama.
Bog u nama.
Ali još više, mi u Njemu.
Zaista: coram Domino et in Domino!
Neopisive li sreće!
Ne samo kod molitve,
uvijek, po danu i po noći ponavljam:
coram Domino et in Domino!

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz djela Vita Christi - Kristov život
(o meditaciji / kontemplaciji / ulaženju u prizore iz evanđelja) :
 Ako želite imati koristi od ovih prizora
otajstava Kristova života,
morate prikazati sebe kao prisutne
onome što je rečeno ili učinjeno
po našem Gospodinu Isusu Kristu,
sa svom afektivnom moći vašega uma,
s ljubavlju i produženim ushitom
ostavljajući po strani
sve druge zabrinutosti i brige.

Slušajte i vidite ispripovijedane stvari,
kao da slušate vlastitim ušima
i promatrate vlastitim očima,
jer ove su stvari slatke onomu
koji o njima željno razmišlja
(cogitanti ex desiderio),
a još više onome koji ih kuša (gustanti).

I premda se mnoge od njih pripovijedaju
kao prošli događaji,
morate ih meditirati (mediteris)
kao da se događaju baš u ovome trenutku,
jer ćete na taj način sigurno iskusiti
veću slatkoću (sauvitatem gustabis).

Zatim čitajte (lege) o onom što se čini
kao da se događa sada.
Predočite si prošle radnje kao da su sadašnje.
Tada ćete osjetiti (sentires)
koliko su pune mudrosti i miline.

Ludolf Saksonski , prezbiter, kartuzijanac (1300. – 1378.)

Iz spisa D. Vuković, Brajičićev poziv na mističan život, 2018.:
I ne treba moliti Boga za mistične darove,
nego se s milošću intenzivno baviti
kontemplacijom Boga pa će mistični čini
uz Božju pomoć nadoći,
rekao bih, od sebe samih.
Bog se daje koliko mu se otvaramo...

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kriza i obnova molitve, 1974.:
 Danas treba prije svega ići za iskustvom
prisutnosti Boga u svijetu kao
punine bitka i očinstva,
iz kojega nam dolazi naš bitak i
sav njegov blagoslov i u kojega smo
pozvani da djetinje slobodno uprostorimo
svoj cjelokupni život.
To je iskustvo temelj molitve,
a bez temelja se ne može ništa izgraditi,
ništa postojano i čvrsto učiniti.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kriza i obnova molitve, 1974.:
 Molitva je razgovor s Bogom onakvim
kakav On jest i kakav se pokazao
u povijesti spasenja, a pokazao se
neshvatljivim Bogom u sebi
i neshvatljivim Bogom u ljubavi prema nama i
njezinim putovima kojima nas vodi,
a nije razgovor s bogovima koje stvara
naš razum i naša ljudska mašta,
punim racionalnosti, znanstvenosti,
matematičke preciznosti i najbolje
socijalne strukturiranosti.
Poslušno predanje neshvatljivom
Bogu jest bitan uvjet za naš
dijalog s njime,
za našu molitvu .

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kriza i obnova molitve, 1974.:
 Molitva je razgovor s Bogom onakvim
kakav On jest i kakav se pokazao
u povijesti spasenja, a pokazao se
neshvatljivim Bogom u sebi
i neshvatljivim Bogom u ljubavi prema nama i
njezinim putovima kojima nas vodi,
a nije razgovor s bogovima koje stvara
naš razum i naša ljudska mašta,
punim racionalnosti, znanstvenosti,
matematičke preciznosti i najbolje
socijalne strukturiranosti.
Poslušno predanje neshvatljivom
Bogu jest bitan uvjet za naš
dijalog s njime,
za našu molitvu.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz pjesme Molitva :
Oče dobri, Bože svemogući,
u kojega svetoj ruci
sva su carstva, svi su puci
k Tebi dižem duh svoj — uzdišući,
i molitvom svetom zaodijevam
najmilije blago sebi,
preporučam, Bože, Tebi
rod svoj mili, kog ti glasom pjevam.

Petar Preradović, pjesnik (1818.-1872.)

Iz VERITAS - br. 9/2000.
 Još je jedan važan znak istinske molitve:
spremnost na praštanje.
"Kad ustanete na molitvu,
otpustite ako što imate protiv koga,
da i vama Otac vaš, koji je na nebesima,
otpusti vaše prijestupe."
Samo u oproštenju, pomireni sa svima,
možemo uspostaviti sinovski odnos s nebeskim Ocem.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Oče naš, Molitva Gospodnja, »najljepša molitva kršćanska«.
Molitva je »sinova« koji ispovijedaju
da imaju Oca i slobodno i smjelo otkrivaju
da ovise o njemu i s njime žele raspraviti
»obiteljske stvari«.
Molitva je učenika koji priznaju Isusa Kristom,
prihvaćaju njegovu nauku,
slijede ga na njegovu životnom putu.
Samo onaj koji je prihvatio njegov poziv
može smjelo moliti.
Molitva je odvažnih i smjelih
koji su protiv svakog konformizma,
nepokretnosti, koji se bore za mir, pravdu,
bratstvo i zajedništvo među narodima i čovječanstvom.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Tertulijan kaže da je Gospodnja molitva
breviarium totius evangelii, sažetak svega Evanđelja.
Isusov navještaj osvjetljuje Očenaš i
Očenaš je ključ da shvatimo navještaj Isusov.
Ako želimo spoznati najdraže želje i težnje Isusove,
što je u središtu njegova navještaja,
što mu je najsvetije u srcu,
moramo osluškivati tu molitvu.
Isus je stavio u tu molitvu
svoje intimne želje i nakane,
ograničujući se na ono bitno,
i odatle ono blještavilo i sjaj u Očenašu.
Tko dobro shvati molitvu Isusovu,
shvaća jezgru i smisao Isusova navještaja,
njegovu svojevrsnost.
Samo u školi Gospodnje molitve
ulazimo u jezgru Isusova navještaja,
otkrivamo njezin blagoslovljeni smisao i
učimo se kako živjeti istinsko sinovstvo s Ocem.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Gospodnja molitva ne završava hvalama Bogu,
kao što nije ni počela.
Ali želje i molbe su upravljene Ocu
u sinovskoj nježnosti i nose u sebi
već uzvišenu hvalu Bogu.
Gospodnja molitva završava kod Luke
krikom za pomoć, kod Mateja vapajem
da budemo izbavljeni od zla.
Kao da se želi da bude otklonjena
svaka izvanjska liturgijska i
kultna svečanost i da stupimo pred Boga —
Oca svoga u poniznosti i predanosti,
u vapaju i želji koja je samo jedna:
da dođe Kraljevstvo.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Tri prošnje Očenaša, posebno posljednja,
kruže oko tog središta kao planeti oko sunca,
jer Kraljevstvo je središte i žarište
koje sav naš život mora obasjavati i oživljavati.
U toj sunčanoj toplini i svjetlu i
posljednji krikovi i vapaji u molitvi
postaju tako topla molba i želja
upravljena Ocu u sigurnosti
da će nas on poslušati i uslišati,
da će ostvarili u nama i u svijetu
Kraljevstvo svoje i svoje spasenje.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Možemo shvatiti molitvu
samo u ozračju Isusove molitve,
u svijesti da smo djeca Božja.
Za one »izvan« molitva ostaje zagonetna i
oni je ne mogu moliti.
Crkva će tijekom vremena oko te molitve dodati svoje.
Već početkom drugog stoljeća pojavljuje se dodatak:
» Jer tvoje je Kraljevstvo i moć i slava u vijeke. Amen!« (Did 8,2; 9,4).
Oko te molitve stvara se liturgijski svemir molitava.
Ali sve su osvijetljene tom molitvom.
I kao što riječi Gospodnje,
tako ni ta molitva neće proći (Mk 13,21).
Odjekivat će dok ne dođe Kraljevstvo.
Tada će nestati tri prošnje i bit će ostvarena
jedna jedina želja —
ostvarenje Božjeg kraljevstva i spasenja,
i Bog će biti »sve u svemu« (1 Kor 15,28).

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz Memorie spirituali :
 Onaj tko duhovno traži Boga u dobrim djelima,
u molitvi ga potom nađe bolje
nego da se bio uzdržao od tih djela.

Sv. Petar Faber, prezbiter, DI (1506.-1546.)

Iz Memorie spirituali :
 Bit će prikladnije, kad sve promotrimo,
da svoje molitve urediš
prema blagu dobrih djela,
a ne drukčije.

Sv. Petar Faber, prezbiter, DI (1506.-1546.)

Gospodine,
daj da razumijem što radim...

Sv. Petar Faber, prezbiter, DI (1506.-1546.)

Iz Acta Ecclesiae Mediolanensi :
 Svim crkvenim osobama nije ništa
tako potrebno kao meditacija koja prethodi,
prati i slijedi sva naša djela.
Pjevat ću, kaže prorok, i meditirati.
Ako dijeliš sakramente,
razmišljaj, brate, o tome što radiš.
Ako služiš misu,
meditiraj to što prikazuješ.
Ako recitiraš psalme u koru,
meditiraj o tome komu i o čemu govoriš.
Ravnaš li dušama,
misli na to kojom su krvlju oprane;
a ’sve među vama neka se čini u ljubavi’ (1 Kor 16, 14).

Sv. Karlo Boromejski, kardinal (1538.-1584.)

Iz djela Kontemplacija. Susret s Bogom danas :
 Kontemplacija dolazi od latinske riječi contemplari,
što znači motriti.
Cilj je motrenje u svoje vlastito ja,
gledanje božanskog u nama i
u svekolikom stvorenju na način
pounutarnjenja ili stjecanja iskustva
izvan naših umnih sposobnosti.
Kontemplacija na svom vrhuncu
više je stanje podnošenja,
nego aktivno djelovanje.
To stanje ne može se u osnovi naučiti,
nego samo probuditi.
Sklonost za to svakom je čovjeku prirođena.

Willigis Jäger, benediktinac (1925.-2020.)

Iz djela School for prayer :
 Nerazumno je o Bogu razmišljati dok je On prisutan!
Pustinjski Oci često upozoravaju
na opasnost da susret s Bogom
zamijenimo s mislima o Bogu.

Anthony Bloom, monah, episkop (1914.-2003.)

Iz djela Nove sjemenke kontemplacije :
 Kontemplacija je uvijek onkraj našega znanja,
onkraj našega vlastitog svjetla,
onkraj sistema, onkraj razjašnjavanja,
onkraj rasprava, onkraj razgovora,
onkraj našeg vlastitog ja. (…)
Kontemplacija je religiozno poimanje Boga,
po mojem životu u Bogu…
iskustvo onoga što svaki kršćanin nejasno vjeruje:
A sada ne živim više ja,
nego Krist živi u meni...

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa Glasnik Srca Isusova i Marijina, lipanj 1987.:
Morate imati barem sobu ili neki kut
gdje vas nitko neće naći, smetati
niti zamjećivati.
Morate biti sposobni da se otresete svijeta i
da budete slobodni,
razrješujući sve fine uzice i
napete konce koji vas vežu pogledom,
zvukom i mišlju uz pisutnost drugih ljudi.
A ti, kad moliš, uđi u svoju sobu i
zatvorivši vrata, moli se svojem Ocu u tajnosti...
Kad ste jednom pronašli takvo mjesto,
budite zadovoljni s njim i nemojte se
uzrujavati ako vas pametan razlog
odvede od njega.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa Kontemplacija u svijetu akcije:
Kontemplacija - to znači sam život,
potpuno aktivan, potpuno svjestan da je živ.
To je zahvalnost za život,
za svijest i za bitak.
To je živo shvaćanje činjenice da život i
biće u nama proizlaze od nevidljiva i
beskrajno obilna Izvora.
Kontemplacija je, iznad svega,
svijest o stvarnosti tog Izvora.
Kontemplacija je onkraj estetskog zrenja,
onkraj umjetnosti, onkraj pjesništva.
Uistinu, ona je i onkraj filozofije,
onkraj spekulativne teologije.
Ona ih sve sažima, nadilazi i dopunjuje,
a ipak se u isto vrijeme čini da ih,
na neki način, sve istiskuje i niječe.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz djela Consuetudines :
 On je neposredno pred mukom
ostavio apostole da se sam moli;
najbolje upozorava upravo tim primjerom
koliko samoća koristi molitvi,
kad nije htio moliti s pratiocima
premda su to bili apostoli.

Guigo (Guigues du Chastel), kartuzijanski redovnik (1083.-1136.)

Iz djela Subida III :
 Za molitvu je korisno samotno,
pa i neprohodno mjesto,
da bi se duh postojano i izravno
dizao ka Gospodinu a da ga ne smetaju
niti zadržavaju vidljive stvari.
Zato je Gospodin, da bi nam dao dobar primjer,
izabirao za molitvu samotna mjesta i
ona koja ne bi odveć zaokupljala osjetila,
nego koja bi dušu uzdizala Bogu,
kao brda koja su se uzdizala nad zemljom.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz djela Duh. pjesma, kit. 6:
 Jao tko me može izliječiti?
(Predaj mi se napokon bez ikakva pridržaja!)
Dođi i objavi mi se otvoreno!
Nemoj mi više slati glasnike,
jer mi oni ne umiju reći ono
što ja očekujem...

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Isuse, ja želim biti vosak,
pa utisni u mene Tvoje želje;
neka se one ispunjavaju nada mnom.
Neka sve što se sa mnom dogodi
Tvoje djelo svjedoči.
Ti si jedini nebeskom Ocu ugađao,
a ja ću Tebi.
Molitva otpočinka sve zaustavi,
ali ipak pažnju sebi ostavi,
da se Tebi kao vosak preda.

o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin, sluga Božji (1876.-1956.)

Iz Perfectae carhatla - Dekret o obnovi redovništva :
 Redovničke ustanove koje su posve usmjerene
na kontemplaciju tako da se njihovi članovi
u samoći i šutnji, u neprestanoj molitvi i
revnoj pokori bave samo Bogom,
uvijek zauzimaju istaknut položaj u
otajstvenome Tijelu Kristovu – u
kojem „svi udovi nemaju isto djelovanje“ (Rim 12,4) –
ma koliko bila velika potreba aktivnoga apostolata.
Oni, naime, prinose Bogu izvrsnu žrtvu hvale,
a narod Božji obasjavaju
najobilnijim plodovima svetosti,
primjerom ga potiču i
otajstvenom apostolskom plodnošću
promiču njegov rast.
Tako su oni ures Crkve i
izvor nebeskih milosti.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Sacrosanctum Concilium.
Konstitucija o svetoj liturgiji (22. XI. 1964.), br. 83.:
 Isus Krist, Veliki svećenik Novoga i vječnoga zavjeta,
uzimajući ljudsku narav,
unio je u ovo zemaljsko progonstvo
onu pjesmu koja se po sve vijeke
pjeva u višnjim boravištima.
On oko sebe okuplja svu ljudsku zajednicu
te si je pridružuje u pjevanju toga božanskog hvalospjeva.
Tu svoju svećeničku zadaću Krist nastavlja
upravo po svojoj Crkvi,
koja ne samo slavljenjem euharistije
nego i na druge načine,
napose moljenjem božanskog časoslova,
bez prestanka hvali Gospodina i
moli za spasenje svega svijeta.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Kartuzija-pleterje.si:
 Majke, učite li svoje mališane molitve kršćanina? ...
Molite li s njima krunicu?
I vi, očevi, znadete li moliti sa svojom djecom,
s cijelom obiteljskom zajednicom,
bar koji put?
Vaš primjer, praćen ispravnošću
vaše misli i vaših čina i
podržavan kojom zajedničkom molitvom,
doista je životna pouka,
bogoštovni čin od posebnog značenja.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Govor 20. kolovoza 1969:
 Bez vlastitog, intimnog, trajnog
života unutarnje molitve, vjere i ljubavi,
nije moguće sačuvati se kršćanima,
nije moguće s korišću i znalački sudjelovati
u procvatu obnovljene liturgije,
nije moguće djelotvorno podati
svjedočenje o onoj kršćanskoj
autentičnosti o kojoj se često danas govori.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Apostolska pobudnica Marialis cultus:
Nema sumnje, krunicu blažene Djevice Marije
valja smatrati jednom od najuzvišenijih i
najdjelotvornijih ’zajedničkih molitava’
koje obitelj treba moliti.
Doista, radost nam je pomisliti i živo to želimo da
— kada obiteljski susret postane vrijeme molitve —
krunica bude čest i mio izražaj takve molitve.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Molitva je način da se uspostavi
brz i pouzdan komunikacijski kanal
između čovjeka i božanstva.
Molitvi je potrebna riječ,
magičnost njena zvuka,
makar to bio samo šapat..

Luko Paljetak, književnik (1943.)

Iz pjesme Molitva na putu :
 Bože,
koji si me do ovog časa
doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke
prođe mlaz crvene svježe krvi
Budi nad mojom glavom
moja pratilica zvijezda.

Antun Branko Šimić, pjesnik (1898.-1925.)

Iz pjesme Molitva:
Noćas tišina bjesni svoju oluju
i kroz moje srce prolaze
oštri glasovi dalekog predjela
kuća
stvari —
Noćas tišina bijesni svoju oluju —
I moja duša u svetomu času
pada na koljena kao očajnik
i pruža ruke,
moli —
Bože koji ne daš da moje noći sjaju
od sjaja kakvih sitnih bijelih cvjetova
ili kakvih visokih zvijezda,
koji ne daš da moje noći mirišu aprilima
i snovima nevinih mladih djevojaka,
daj mi, daj mi, da pada noćas
jedna cijela oluja zvijezda i cvijeća
na me
na moje noći mračne i žalosne
na sve moje
i na cijelu zemlju,
jedna cijela oluja zvijezda i cvijeća,
da sve bude jedna beskrajna radost od zvijezda
i cvijeća cvijeća.

Antun Branko Šimić, pjesnik (1898.-1925.)

Iz spisa Sveci i duhovni pisci o molitvi:
Što god je moja molitva bivala
pobožnija i usrdnija,
sve manje sam imao što govoriti.
I nakraju - posve sam umuknuo...
I, postao sam slušalac.
A to je nešto posve suprotno od govora.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Ispočetka sam mislio da
moliti znači govoriti.
A naučio sam da moliti
ne znači ni samo šutjeti...
Moliti znači slušati.
Tako je to:
moliti ne znači slušati
sebe kako govoriš;
moliti zanči utihnuti,
šutjeti i čekati
dok nas Bog ne čuje...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz Veritas splendor :
 Bog ne zapovijeda nemoguće stvari,
a zapovijedajući traži da se založiš
da činiš ono što možeš,
da moliš za ono što ne uspijevaš i
pomoći će ti da mogneš.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Pismo obiteljima :
 Molitva treba postati određujućom sastojnicom
Godine obitelji u Crkvi:
molitva obitelji,
molitva za obitelj,
molitva s obitelji...
Molitva učvršćuje čvrstoću i
duhovni sklad obitelji
pridonoseći da ona sudjeluje
u jakosti Božjoj.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Familiaris consotio:
 Temeljni i nezamjenjivi elemenat odgoja
za molitvu jest konkretan primjer,
drugim riječima, živo svjedočanstvo roditelja:
moleći sa svojom djecom, otac i majka
ispunjaju svoje kraljevsko svećeništvo,
prodiru duboko u srce svoje djece i
u njemu ostavljaju tragove koje događaji
života neće uspjeti izbrisati.
Ponovno čujmo poziv koji je papa Pavao VI.
uputio roditeljima:
Majke, učite li svoje mališane molitve kršćanina?
Pripravljate li ih u suradnji sa svećenicima
na sakramente prve dobi: ispovijed, pričest, potvrdu?
Navikavate li ih ako su bolesni
da misle na Kristove patnje,
da zazivaju pomoć Gospe i svetaca?
Molite li s njima u obitelji krunicu?
I vi, očevi, znadete li moliti sa svojom djecom,
s cijelom obiteljskom zajednicom,
barem koji put? (...)
Tako unosite mir među zidove svoga doma:
"Pax huic domui'.
Ne zaboravite, vi tako izgrađujete Crkvu..

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Familiaris consotio:
Ne smije se nikada zaboraviti da je molitva
bitni dio kršćanskoga života;
gajena u svojoj cjelovitosti i
kao središnja stvarnost,
ona čak pripada našoj 'ljudskosti';
ona je prvi izraz unutarnje istine o čovjeku,
prvi uvjet autentične slobode duha.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz govora kod posjeta Njemačkoj, 1980.:
Nakon izjave o fatimskoj tajni,
Papa je uzeo krunicu i rekao:
"Ovo je lijek protiv ove zloće.
Molite i molite, i ne pitajte dalje!
Sve drugo izručite Majci Božjoj!"

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Krunica Djevice Marije, 2003. :
 Obraćam se osobito vama,
draga subraćo biskupi,svećenici i đakoni,
i vama pastoralni djelatnici,
koji ste zauzeti u različitim službama,
da po osobnom iskustvu ljepote krunice
postanete njezini revni promicatelji.
- Uzdam se u vas, teolozi,
da ćete svojim mudrim i
ozbiljnim promišljanjem,
utemeljenim na Božjoj riječi i
osjetljivim za iskustvo kršćanskog naroda,
moći otkriti biblijsko utemeljenje,
duhovna bogatstva i pastoralnu vrijednost
te tradicionalne molitve.
- Računam na vas, redovnici i redovnice,
koji ste na osobit način pozvani razmatrati
Kristovo lice u Marijinoj školi.
- Upirem svoje oči u vas,
braćo i sestre svakog staleža, u vas,
drage obitelji, u vas, bolesni i stari,
u vas mladi:
ponovno uzmite s pouzdanjem krunicu u ruke!

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Moramo se navikavati
da hranimo svoju dušu jednostavnim pogledom i
punim ljubavi na Boga i na Isusa Krista,
i da bismo to postigli moramo se polagano
odijeliti od razumskog razglabanja,
razgovora i mnogih čuvstava,
da je uzdržimo u jednostavnosti,
poštovanju i pažnji, i
da se tako sve više i više približimo Bogu,
njezinom prvom početku i
konačnog njezinoj svrsi...

Jacques-Bénigne Bossuet, biskup, teolog (1627.-1704.)

Duša dakle, koja napušta djelovanje razuma,
služi se tihom kontemplacijom,
po kojoj duša biva veselom, pažljivom i
spremnom da prima Božansko djelovanje
i utiske, koje joj Duh Sveti daje.

Jacques-Bénigne Bossuet, biskup, teolog (1627.-1704.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Bez prave pobožnosti i
tijesne komunikacije s Bogom
nije nam moguće ustrajati u dobrom i
savjesnom vršenju svoje službe.
Proroci, apostoli i sveci
činili su divna djela jer ih je Bog nadahnjivao i
jer su se s Njime prijateljski odnosili.
Svecima je sve uspijevalo
jer su svojim molitvama postigli blagoslov i
moć da im djela budu uspješna.
Premda često slabi i bolesni,
kao sv. Grgur i sv. Bernard,
ipak su činili čudesna djela.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Uzalud nam je raditi i stvarati velike planove
za slavu Božju i spas duša,
bez molitve se ne možemo nadati
plodovima svojega truda i poduzimanja.
No s darom molitve možemo činiti čudesa i
u poteškoćama gdje je potreban
oprez i snalažljivost.
Neka naš rad za bližnjega prati duh molitve,
sabranosti i poniznosti
pa će Bog preko nas učiniti velika djela
pa makar mi i nemali velikih talenata.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Nemojmo započinjati nijedan posao
ne pripravivši se prije na njega molitvom.
Sav uspjeh svojega rada
trebamo očekivati od Boga.
Mi smo Njegovo oruđe i
radimo pod Njegovim vodstvom
kao pod rukom graditelja
koji sam pravi nacrt i s
vakom određuje posao
prema svojemu cilju i zamisli.
Ako smo i sposobni za služenje bližnjemu,
naša će djelatnost biti tim plodonosnija
što smo više s Bogom sjedinjeni i
više ovisni o Njegovu vodstvu.
A molitva nas s Bogom sjedinjuje.
Ovom se svetom vježbom osposobljujemo
za primanje djelovanja i poticaja milosti i
postajemo sredstvo za ispunjenje Božjih namjera.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa J. Maritain, Le Paysan de la Garonne, 1966.:
Bez kontemplacije nikada se neće
mnogo napredovati u kreposti...
Nikada neće biti oslobođenja od
svojih slabosti i nesavršenosti.
Bit će čovjek uvijek privezan uza zemlju i
nikada se neće dignuti mnogo
iznad naravnih osjećaja.
Nikada neće moći savršeno služiti Bogu.
No, s kontemplacijom će se napraviti više,
i za, se i za druge, u jedan mjesec nego
što bi se napravilo bez nje u deset godina.
Ona proizvodi... veoma uzvišene
čine ljubavi prema Bogu, koji se,
bez tog dara, veoma rijetko čine...
I, na koncu, ona usavršava
vjeru i sve kreposti.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Hasidiska izreka :
 Dobro je kad čovjek čini
da Bog u njemu pjeva...

Židovska duhovnost

Iz molitve Kadiš:
 Neka bi Njegovo veliko ime bilo veličano i posvećeno
U svijetu koji je stvoren po Njegovoj volji
I neka se uspostavi Njegovo Kraljevstvo
I neka izbavljenje proklija
I neka Njegov pomazanik dođe
Neka to bude za našeg života
I u naše dane
I u dane čitavog Doma Izraelovog
Brzo i uskoro
Neka je Njegovo veliko ime blagosloveno u sve vijeke
Neka bi ime Svetog, da je blagosloven,
bilo blagosloveno i slavljeno i ukrašavano
I uzvišeno i uzdignuto i proslavljeno
I uzneseno i hvaljeno
Više od svakog blagoslova i pojanja,
Slavljenja i utjehe
Koje možemo reći u svijetu
I neka kažu „Amen“.

Židovska duhovnost

Iz spisa La mistica ebraica :
 Gospodine, gdje Te mogu naći?
Tvoje je mjesto visko i sakriveno.
A gdje mogu, a da te ne nađem?
Svijet je pun Tvoje slave.

Sofia Cavalletti, teolog (1917.-2011.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti:
Molitva "Očenaš" sadrži
sve moguće prošnje.
Ne može se izmisliti ni jedna molitva
koja ne bi bila već uključena u ovu.
Nemoguće je jedanput je izmoliti i
obratiti pažnju na svaku riječ,
a da u duši ne nastupi neka,
makar i beskonačno mala,
ali stvarna promjena.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Duhovna biografija - O molitvi Oče naš:
Moja misao je već nakon prvih riječi
napuštala tijelo i bila prenesena na
neko mjesto izvan prostora gdje nema
ni perspektive ni motrišta.
Prostor se otvara.
Njegova beskrajnost,
što je redovito zamjećujemo,
zamijenjena je beskrajem na drugu ili
ponekad na treću potenciju.
U isto vrijeme taj beskraj beskraja
skroz je bio ispunjen tišinom,
tišinom koju možemo iskustveno osjetiti,
iskustvenije nego neki zvuk.
Zvukovi, ako ih ima, dopirali su do mene
tek pošto su prošli kroz tu tišinu.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Duhovna biografija - O molitvi Oče naš:
Ponekad također, za vrijeme toga moljenja
ili u drugim trenucima,
Krist je osobno prisutan,
ali ta je prisutnost beskrajno zbiljskija,
dirljivija, jasnija i punija ljubavi
nego prvi put kad me je obuzeo.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Kome je molitva teška,
jer smatra nemogućim da Bog
sluša sve ljude,
neka preispita sliku koju ima o Bogu;
možda je to slika prezaposlenog
službenika na šalteru,
umjesto slike Božje...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz spisa Vitez Kristov - Dr. Ivan Merz :
Sigurno je, da je Merz imao
početke ulivene kontemplacije,
takozvanu molitvu jednostavnog zrenja,
molitvu mira i jednostavnog sjedinjenja,
kad je duša tako svjesna blizine Božje,
da je s Bogom jedno kao u zagrljaju,
te da Duh Sveti u njoj moli.

Josip Vrbanek, prezbiter DI (1882.-1945.)

Iz djela Expositio psalmi CXVIII :
I mi moramo iz škrinje svoje memorije
izvlačiti duhovno sijeno,
iz naše utrobe i preživati ga.
Hvalospjevi, pjesme, psalmi
neka budu za nas zakon
Gospodnje pravednosti.
Pjevajmo psalme s duhom,
pjevajmo ih također s intelektom.«

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Velike svete molitve Crkve
u trajnoj su pogibelji da se isprazne
jer ih više nitko ne prožima
osobnom ljubavlju....

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Gospodine ne znam
za što bih Te molio.
Samo Ti znadeš što mi treba.
Ti me ljubiš bolje nego bih ja
sam znao ljubiti sebe.
Daj, Oče, svom djetetu
što ni samo ne zna
kako bi te zamolilo.
Ne usuđujem se moliti.
Jednostavno donosim svoje srce
preda Te i otvaram ga pred Tobom...

François Fénelon, nadbiskup, teolog, pjesnik, pisac (1651.-1715.)

Iz spisa J.Zink - Kako danas moliti:
Oče nebeski,
ne molim Te ni za zdravlje,
ni za bolest,
ni za život, ni za smrt,
nego da Ti raspolažeš
i mojim zdravljem i mojom bolešću,
i mojim životom i mojom smrću,
sebi na slavu, meni na spas.
Ti jedini znaš što je meni korisno.
Ti si jedini Gospodar
pa radi što hoćeš:
daj mi ili oduzimlji, svejedno,
samo moju volju uskladi sa svojom...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
 Vanjština se mora spojiti s nutrinom:
pasti na koljena,
moliti ustima.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz Pisma društvima Katoličke akcije, 1939. :
U svakoj hrvatskoj kući
neka se stvori 'Božji kutić'
urešen Raspelom, slikama Majke Božje i svetaca,
osobito naših hrvatskih blaženika;
pod zaštitom toga 'Božjeg kutića'
neka se skupe svi članovi obitelji
na pobožnu molitvu osobito po večerima,
a po nedjeljama na molitvu i pobožno štivo;
konačno neka se obitelji posvete
predobrom Srcu Isusovu
poznatom naročitom posvetom.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa C. Tomić, Blaženi Alojzije Stepinac,
marijanski biskup, 2003.:
Dobro je da djeca prije blagoslova
zajednički mole svetu krunicu
jer će se tako priviknuti da je mole.
Smatram da je uzrok pada kod svećenika,
i ostalih, u tome što su prestali moliti.
Kad bi župnik uspio da u svakoj obitelji
mole krunicu, puno bi učinio.
Mogu reći da bi time preporodio župu,
ne dakako odmah, ali bi ovo moljenje
izazvalo zagovor Bogorodice i
preporod duše ne bi izostao.
Moj je otac svaki dan molio krunicu.
I mi smo je zajednički molili.
To se ne zaboravlja.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Teologija i svetost :
Teologija je bila,
dok je ona bila teologijom svetaca,
ujedno i molećom i klečećom teologijom
(eine betende, eine kniende Theologie).
Stoga je njezin doprinos molitvi,
njezina plodnost za molitvu,
njezina moć da rađa molitvom bila neizmjerna...

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Pjesme I:
PODNEVNA SLAVA
Daleka tiha zvonjava.
Selu usnulo...Podne.
Grane se privile rodne
i viču nebu: Slava!

Tri oblaka idu plava
i nose kiše plodne.
Tri melodije tihe, srodne
pjevaju suncu: — Slava!

Gore vrhovi kuća, ginu akordi.
Šute sa ura duge minute —
i plamti molitva vruća...

I mir. Daleka zvonjava.
Selu usnulo...Podne.
Grane se privile rodne
i viču nebu: Slava!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
MOLITVA
Gospode, Ti si bez broja i mjere,
A srce nas naše silno boli
I duša se tako skrušeno moli,
Jer nemamo ništa do molbe i vjere.

Prijestolju Tvome u mistične sfere
Uz drhtaj duše i srca boli
Kroz mrak i tamu suzne doli
Molitva se naša Tvom Božanstvu stere.

Gospode, Ti si bez broja i mjere,
Mi nemamo ništa do nade i vjere
I molitava, što ih dušom volimo.

Gospode Bože, iz mračnih uza
Zato Te tako skrušeno molimo,
Spasi nas, spasi ropstva i suza.

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
PRIKAZANJE
Ušutjele su stijene suncem polite
i soba.
Modre stvari nemirnog sna.
Tiho dršću dvije tople zavjese.
Nasred sobe prolite neke boje bolećive,
žute, mole mir i jutra radost ćute.

Ni sam ne znam kako,
dižem dvije ruke
ko dva bijela cvijeta
i molim.

I dok jutrom mlado sunce,
ide noćni umor.
Ja nesvijesno ćutim ruke,
što me tješe i dižu u dane,
koji paralelno sa mnom stižu.

I sve više gledam, gdje se uspinju
ko plavi oblaci tamjana.
I sad samo čekam dan
i ljubomorno tištim srce
— šutim
i tražim mjesto, gdje ću s Njime biti sam:
da Mu ga dam!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme II:
DIJETE
Htjelo je dijete da moli,
da se potuži,
sa zričkom, sa travom,
s malom vrbom na otoku,
s mjesecom u potoku,
Isusu! ...

Htjelo je, da Ga moli,
da mu pripovijeda o bolesnom psu,
o kozici, s kojom se svaki dan vere u brda,
kako mu drača tvrda nožice bose para,
kako mu oteše koricu crnoga hljeba.

Htjelo je dijete da se potuži,
da se izjada,
a tog je toliko bilo
- da je zaboravilo!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa na početku II. svjetsog rata Na rubu stranice (1940.) :
Onaj koji kraljuje iznad Vremena,
za kojega je sve vječni sada?,
On je uklopio utjecaj moje molitve
tako savršeno u neprekinuti lanac događaja,
da se nevjerniku čini,
da se sve fizičkom i psihološkom nuždom odvija,
ali vjernik je uvjeren,
da pri svemu tomu on, njegova molitva,
ima svoj udio i da na koljenima
pred Bogom postaje stvaralac sretnije budućnosti.

Kozelj, Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.) 

Samo moleći prodiremo naprijed.
Gdje prestaje molitva,
svršava shvaćanje.

Reinhold Schneider, pjesnik (1903.-1958.)

Krist bio u srcu svakoga
tko misli na me.
Krist bio na ustim svakoga
tko o meni zbori.
Krist bio u svakom oku
koje me gleda,
u svakom uhu koje me sluša.
On je moj Gospodin.
On je moj Spasitelj.
Snažna me sila danas diže
dok zazivam Boga Trojedinoga.

Sv. Patrik, biskup (385.-461.)

Iz spisa Smisleno govoriti o Bogu:
Boga se ne može natjerati
ni na kakvu akciju
(ta on je čista zbilja, aktivnost i
djelatnost, energeia),
nego ga po kršćanskom nauku
možemo samo ponizno moliti,
ali uvijek uz uvjet da to bude Njegova volja.
Svaka prava molitva je već
put slobode i oslobođenje, ali naravno,
kršćanin treba biti ustrajan na tom putu,
pa se dragi Bog uopće neće oglušiti
priznati ga svojim — što ne znači
da će mu odmah narasti amputirani prst.

Nikola Stanković, prezbiter DI, profesor (1946.)

Iz spisa Poslanica Filipljanima :
Molite također i za kralja,
za suce i upravitelje
i za one koji nas progone i mrze
i za protivnike križa.

Sv. Polikarp , biskup i mučenik (69.-155.)

Iz spisa Apologija, 16,6 :
Uopće ne sumnjam da samo
kršćanske pobožne molitve
održavaju svijet na životu...

Aristid iz Atene, apologet, filozof (II. stoljeće)

Iz spisa obrana pred Perenijem :
O Gospodine Isuse Kriste,
Daj nam mjerilo Tvoga duha
Kako bismo mogli slušati Tvoj nauk
Kako bismo utišali ljutnju
Suosjećali,
Obuzdali žudnju,
Umnožili ljubav,
Odagnali tugu,
Odbacili jalovu slavu,
Bez osvetoljubivosti,
Bez straha od smrti,
I zauvijek povjerili svoj duh besmrtnome Bogu,
Koji s Tobom i Duhom Svetim
Živi i kraljuje svijetom bez kraja.

Sv. Apolonije Apologet, rimski senator, filozof i mučenik (185.-253.)

Nije dovoljno moliti,
potrebo je postati, biti molitva,
izgraditi se u obliku molitve...

Pavel Nikolaevič Evdokimov, teolog i filozof (1901.–1970.)

Ja mislim da u srcu mnogih od nas postoji
pravo bogatstvo nadnaravne ljubavi
koja može pretvoriti naš život
u istinsku molitvu,
koja nas može izgraditi u molitvi.
Trebamo je samo sabrati u prikladnim trenucima...

Chiara Lubich, utemeljica Pokret Fokolara (1920.-2008.)

Iz spisa Similitude 3:
Siromašna osoba radi molitvom,
u kojoj je ona bogata,
koju je primila od Gospodina [...]
a bogata osoba jednako tako, bez predumišljaja,
dijeli sa siromahom bogatstvo koje je primila od Gospodina.
I ovo je djelo veliko i prihvatljivo Bogu.

Herma, propovjednik pokore (II. stoljeće)

Iz spisa Časoslov Rimskog Obreda, sv. III. :
Dnevnim svjetlom svojeg znanja, Gospodine,
odagnaj noćne tmine naše pameti,
da bi naš um, obasjan, služio Tebi
u obnavljanju naše čistoće.
Početak je djela za smrtnike započinjanje sunčeva toka.
Ukrasi, Gospodine, u našim srcima
trajanje onoga dana koji ne pozna zalaska.
Udijeli nam da u svojoj osobi vidimo uskrsli život.
I neka naše pameti ništa ne skrene s uživanja u Tebi.
Stalnim našim teženjem k tebi utisni u nas,
Gospodine, znak onoga dana
koji ne počinje gibanjem i tokom Sunca.

Sveti Efrem Sirijski, đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Iz spisa Okružnica povodom srebrnog jubileja Družbe od 15.10.1915
Ima jedan posao među svima najvažniji
za svaku napose i za sve zajedno,
posao o kojem svi ostali ovise,
posao o kom ovisi spasenje duše Vaše.
Budete li taj posao dobro obavljale,
obavljat ćete i sve druge dobro,
i spasit ćete duše svoje;
zanemarite li taj glavni vaš posao,
nećete imati blagoslova niti
za dobro obavljanje drugih poslova,
a svakako ćete izgubiti duše svoje.
Koji je to tako važni posao,
koji se iz ništetnih razloga katkad ispušta?
Molitva, taj sveti i prijateljski i
djetinji razgovor sa samim Gospodinom Bogom,
Ocem i najvećim dobročiniteljem našim...

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Marko TVRTKOVIĆ, Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup :
O MOLITVENOM ŽIVOTU NADBISKUPA STADLERA
Rano bi ustajao ljeti i zimi u 5 sati.
Onda bi molio. Iza jutarnje bi molitve misio.
Iza sv. Mise Bogu se opet dugo zahvaljivao.
Jedva se otkidao od oltara
Presvetoga Srca Isusova u svojoj tihoj kapelici.
Kad bi onda uzeo svoj jednostavni zajutrak,
prihvatio bi časoslov, da i njega pobožno izmoli,
prije nego se dade sav na posao.
I svoj posao započinjao bi opet molitvom.
Mogu po duši reći, kad god bi došao nadbiskupu,
zatekao bih da gotovo uvijek kleči
na klecalu pred Propelom…
I više bi puta kroz dan sišao u kapelicu
da se pokloni Isusu, Bogu svojemu.
I kad bi izlazio iz kuće, pohodio bi Presveto.
U 15 sati dolazio bi u sobu tajnika
da s njime moli Časoslov.
Prije večere bio bi na zajedničkoj
večernjoj molitvi u kapelici, s kućnom družinom.
Iza večere molio bi u sobi sve tri krunice
u čast Kraljice svete Krunice…
Može se ustvrditi da je Stadler
proveo u molitvi 7-8 sati dnevno.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Redovnička pravila sv. Augustina
kao temeljna pravila za sestre Služavke Malenoga Isusa
pod zaštitom sv. Josipa, 2 i 9, toč. 6. i 26. :
Obavljajte molitve točno u opredieljenom vremenu....
neka bude u srcu ono, što Vam je na jeziku....
Dao Bog, da sve to obdržavate rado i
velikom ljubavlju za duhovnu ljepotu svoju,
te da pobožnim životom posvuda širite
miomiris Isusa Krista.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Utemeljiteljeva pisma sestrama, 60:
O utisni duboko u srca naša te svete kreposti,
kojima si se odlikovao kroz sav život svoj.
O preljubezni Isuse, daj nam poradi Tvoje Božanske časti,
da mi odsele samo za Te živimo i
da ne znamo za nikakovu drugu radost,
nego za tu, da samo Tebe ljubimo i
jedino Tebi služimo...
i u Tvojoj vjernoj službi do konca svoga života
ustrajemo ter primimo krunu vječnoga života,
u tvojem kraljevstvu nebeskom.

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa De dominica oratione 2 :
Onaj što – između ostalih svojih spasonosnih opomena i
božanskih naredaba kojima se služio
da poradi na spasenju svoga naroda –
sâm pruži oblik kako moliti,
osobno je poučio i naučio što ćemo iskati.
Onaj koji učini da živimo, poučio je moliti [...]
Već je prorekao da dolazi vrijeme
kada će se ‘pravi klanjatelji klanjati
Ocu u duhu i istini’ (Iv 4, 23).
Ispunio je što ranije obeća.
Mi smo od njegova posvećenja primili Duha i
istinu da bismo se iz njegova predanja
istinito i duhovno klanjali.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa De dominica oratione, 8-9:
Navjestitelj mira i učitelj jedinstva nije htio
da molitvu molimo pojedinačno i svaki za sebe (...)
Naša je molitva javna i zajednička,
pa kad molimo, ne molimo za jednoga,
nego za sav narod, jer sav narod jest jedno.
Bog učitelj mira i sloge,
koji je naučavao jedinstvo,
htjede da jedan moli za sve,
kao što je On u jednome sam nosio sve nas.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Isus me je učinio svjedokom:
Molitva je izravna veza s izvorom zdravlja.
Veza s Gospodinom je važnija od
krvi ili kisika za bolesnika.
Ako prekinemo tu vezu,
izlažemo se da izgubimo nešto
dragocjenije od tjelesnog ili
nutarnjeg zdravlja.
Molitva je zajedništvo ljubavi.

Emiliano Tardif, prezbiter (1928.-1999.)

Sve više shvaćam da je najveća
blagodat u mom životu bilo razdoblje
u kom sam naučio meditirati.
Da nije bilo tog dugog vremena klanjanja,
sa svim onim nepredvidivim i čudnm stvarima
koje su mi se desile nakon toga,
ne bih se mogao uhvatiti u koštac,
jer ne bih imao dovoljno duhovne snage.

Abbé Pierre - Henri Marie Joseph Grouès, prezbiter,
utemeljitelj pokreta Emaus (1912.-2007.)

Iz spisa Pisma starijeg đavla mlađem, 26.:
Ja se ne molim onome što sebi predočavam,
nego onome kakav si Ti u sebi.

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Pjesma Molitva:
Neka Te moje ruke hvale,
Gospodine,
i neka budu otvorene
za sirotinju
neka na mome licu
bude osmijeh
i po toplini da privlačim
neka u mom srcu
prebiva radost
i u radosti da Tvoje lice donosim
i budi u svakom mom koraku
u svakoj iskri očiju mojih
Amen!

Adolf Polegubić, teolog, pjesnik, novinar (1962.)

Iz spisa The Simplicity of Prayer:
A discussion of the methods and results of Christian prayer:
U molitvi ulazimo u područje stvarnosti i
vidimo stvari kakve one doista jesu,
iz Božjeg kuta gledanja...

Harry Abbott Williams, redovnik, teolog (1919.-2006.)

Iz spisa A. D'Amato - Nacrt jednog sveca:
Kako je molio sv. Dominik :
Imao je naviku provoditi noć u molitvi.
U noćnim bdjenjima, ispunjenim molitvama,
nitko nije bio ustrajniji od njega.
Dan je posvećivao bližnjemu, a noć Bogu.
Noću je molio i produbljivao bdjenja
dok ga ne bi obuzeo umor.
Kad bi ga svladao san,
naslonio bi glavu na žrtvenik...
i otpočinuo kratko vrijeme.
Zatim bi se probudio i nastavio pobožno moliti.

Jordan Saski, blaženik, redovnik dominikanac (1185.-1237.)

Iz spisa G.de Marchi-Bila je to Gospođa sjajnija od sunca..:
Blažena Djevica Marija
je krunici podarila takvo djelovanje
da ne postoji nijedan materijalni ili
osobni, društveni, duhovni, nacionalni ili
međunarodni problem koji se putem nje i
naše žrtve ne bi mogao riješiti.

Lucija dos Santos, svetica, vidjelica iz Fatime (1907.-2005.)

Iz spisa Fenomen i bit zahvalnosti:
Fenomenologijom smo pokazali da dar nije darovatelj,
a ipak darovatelj u daru daje sebe i
primatelj u njemu prihvaća darovatelja.
Stoga Božji poziv u daru čovjekove slobode
nije granica njegove slobode,
nego buđenje na zahvalnost i kao takvo,
zov na dijalog u povjerenju i predanju.
Zahvala je bitni dio religioznoga čina
koji nazivamo molitva.
Ili, molitva je zahvala za dar slobode.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Odnos filozofije prema molitvi, 1989.:
Molitva je, još prema otačkoj teologiji,
bila u svojoj biti shvaćena kao »maxima ars«
čovjekova bivovanja — ne tek ekstaza uma,
već blagdan slobode u iskustvu blizine apsolutnog Ti.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Gestalten und Gedenken. Ein Ruckblick auf mein Leben, 1940.:
Ako biste me pitali prije nego odem,
definitivno odem,
nemam li možda kakav čarobni ključ
koji bi mogao otvoriti vrata mudrosti života,
tada bih vam odgovorio potvrdno.
Taj čarobni ključ nije refleksija,
kako biste od jednoga filozofa
zacijelo očekivali, nego molitva.

Peter Wust, filozof (1884.-1940.)

Iz spisa Gestalten und Gedenken. Ein Ruckblick auf mein Leben, 1940.:
Molitva shvaćena kao posljednje predanje
čini tihim, čini djetinjim, čini objektivnim.
Za mené čovjek uraštava toliko dublje
u prostor ljudskosti (ne humanizma),
koliko je sposoban moliti,
pri čemu mislim samo na pravu molitvu.
Molitva označuje sasvim posljednju poniznost duha.
Velike stvari bitka bit će darovane
samo duhovima koji mole.

Peter Wust, filozof (1884.-1940.)

Iz spisa Tagebiicher 1914-1916.:
Bog — smisao života?
Znam da postoji svijet,
da sam smješten u nj
kao što je mojemu oku mjesto na mom licu.
Znam da je nešto u svijetu problematično, ono,
naime, što nazivamo njegov smisao.
Znam da ... moja volja prožima svijet,
da je ona dobra ili zla,
znam da su dobro i zlo na neki način
ovisni o smislu svijeta.
Smisao svijeta,
tj. smisao života možemo nazvati Bog.
A kad govorimo o Bogu, mislimo na Oca.
Molitva je misao
na smisao života...

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Kateheze sv.Ivana Marije Vianneya:
Divne li čovjekove zadaće:
da moli i ljubi.
Moliti i ljubiti,
evo blaženstva čovjekova na zemlji!
Molitva nije ništa drugo doli
sjedinjenje s Bogom. (...)
Po sebi smo nedostojni moliti,
ali Bog je dobar te je dopustio
da se s njim mognemo porazgovoriti.
Naša mu je molitva najugodniji kad. (...)
Sveti Franjo Asiški i sveta Koleta
gledali su Boga i s njim razgovarali
kao što se mi među sobom razgovaramo.

Sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Odakle teodiceja, 1998.:
Zasigurno je moguće živjeti ili
barem samo postojati bez nade,
možda čak i bez istine,
ali nije moguće bez molitve
jer moliti znači:
probiti usamljenost i prevladati strah
od usamljenosti u nastojanju da se iskusi
Božja prisutnost u njegovoj odsutnosti.

Stjepan Kušar, teolog, profesor (1950.)

Iz spisa Umijeće molitve - Ars orandi, 1919.:
Molitva je najrazumniji i najplemenitiji
čin čovječje duše.
Ona je potpuno dostojna čovječjega duha.
Njegovo je najprirodnije općenje —
općenje s najsavršenijim,
najbogatijim duhovnim životom.

Paul de Mathies, prezbiter, spisatelj (1868.-1924.)

Iz spisa Umijeće molitve - Ars orandi, 1919.:
Možeš uvijek s pouzdanjem moliti se najvećoj
mudrosti i svemoci, ako iskreno prepustiš toj
najvećoj mudrosti i svemoći, da odluči,
može li biti tvoja molitva uslišena.
O tome "može" nema što da kaže čovječja znanost.
Bog od vijeka gleda tvoje molitve.
One su u njegovu svjetskom planu...

Paul de Mathies, prezbiter, spisatelj (1868.-1924.)

Iz spisa Umijeće molitve - Ars orandi, 1919.:
Mnogi kršćanin kad moli umije
da si stvari i događaje tako zorno predočuje,
kao da je kod njih uprav nazočan;
drugi manje rade svojom maštom a
više razumom svojim ispituju i
razglabaju vjerske istine.
Na taj način cijeli im je katekizam
molitvena knjiga.
Svaka molitva je dobra,
koja našu dušu prosvjetijuje i
pobuđuje na dobre odluke.
Svakako je najbolje,
kad nam molitva neposredno iz srca izlazi.

Paul de Mathies, prezbiter, spisatelj (1868.-1924.)

Iz spisa Umijeće molitve - Ars orandi, 1919.:
I krunica, kojoj se oholice i
neznalice rugaju, izvrsna je molitva.
U njoj razmatraš svoga Spasitelja
u zajednici s njegovom blagoslovenom Majkom u
radosnim, žalosnim i slavnim glavnim zgodama
zajedničkoga im života.
Krunica je molitva za priprostoga seljaka,
ali njezine dubine ne može da iscrpi
ni najučeniji bogoslovac.
Možda ti je teško da budeš sabran,
kad se krunica zajednički moli.
Tad se vježbaj, da je sam u miru moliš,
među tvojim poslovima i naucima,
na početku ili na svršetku rada,
ili na šetnji.
Što se budeš više bavio svojom krunicom,
to će ti ona više davavi.
Krunica je najjednostavniji
i najnaravniji uvod u razmatranje.
Badava nije ju Crkva tolikoput
najtoplije preporučila svim staležima.
Ne stidi se imati krunicu i
sa sobom je nositi,
ako je revno upotrebljavaš.
Ne daj se time smesti,
što neki tu krasnu molitvu odbijaju.
Ti je možeš dobro izvršiti...

Paul de Mathies, prezbiter, spisatelj (1868.-1924.)

Iz spisa Okružno pismo od 02.12.1954.:
Sveta Misa sva je prikazana Nebeskom Ocu.
Prikazujući mu Hostiju i Kalež,
Njegovog ljubljenog Sina
prikazujemo u Tijelu i predragocjenoj Krvi.
Ali i mi se u sv. Misi moramo sjediniti
s Kristom staviti sebe na onu patenu,
staviti na nju naš život kao prinos Ocu.

bl. Marija Petković - Marija od Propetog Isusa, redovnica, osnivačica reda (1892.-1966.)

Iz spisa Bilješke, Bilježnica 5, 1945.:
 Isuse, daj mi milost da za tebe radim
u slici bijednih i zapuštenih,
koji su moja djeca u tebi...
koji si rekao - što učinite
Jednom od najmanjih mojih,
meni ste učinili.

bl. Marija Petković - Marija od Propetog Isusa, redovnica, osnivačica reda (1892.-1966.)

Iz spisa Katolički list br.20, 1886.:
Žalosnije zablude jedva
bi se moglo i izmisliti.
Pak da mi kršćani ne zamijenimo vjeru svoju
s ovom toli utješnom filozofijom!
(govori protiv pozitivizma, senzizma,
darvinaca, transformista i drugih novih učenja...)
Nećemo, ma nas darvinovci i sažaljevali;
mi ćemo i dalje ostati
uz onu filozofiju koja moli:
Oče naš, koji jesi na nebesih.

Antun Bauer, nadbiskup, teolog, filozof (1856.-1937.)

Iz spisa Molitva kao duhovni lijek duše, 1996.:
Na temelju Svetoga pisma molitva
nije potrebna Bogu nego čovjeku.
Čovjek, naime, tek po molitvi
postaje svjestan da mu je potreban Bog.
Isto tako Bogu nisu potrebne
čovjekove informacije, jer Bog »zna što je
čovjeku potrebno i prije nego ga se zamoli« (Mt 6,8).
Čovjeku je potrebna molitva
da bi saznao što mu je potrebno.

Roko Prkačin, prezbiter DI, pisac (1931.-2020.)

Iz spisa Molitva kao duhovni lijek duše, 1996.:
Bez molitve čovjek nema milosti
koje su mu potrebne za spasenje.
Koliko god je molitva potrebna da bi čovjek
zadobio potrebne milosti od Boga,
isto tako je ona potrebna
da bi čovjek mogao sačuvati milost.
Kao što je za tjelesni život
potrebno dnevno uzimanje hrane,
slično je potrebna molitva kao
duhovna hrana za kršćanski život.

Roko Prkačin, prezbiter DI, pisac (1931.-2020.)

Iz spisa Molitva kao duhovni lijek duše, 1996.:
Iluzija je misliti da će sve teškoće jednom svršiti.
Kršćanska molitva nije matematički problem,
što ga valja riješiti i teškoće prestaju.
Bez obzira na to javljaju li se teškoće ili ne,
kršćanska je molitva uvijek duhovna borba i
duhovna pobjeda. I to do kraja života.
Tek će u vječnosti biti moguće
promatranje Boga bez teškoća.

Roko Prkačin, prezbiter DI, pisac (1931.-2020.)

Iz spisa Mijo Škvorc, Albert Veliki — Autentični svetac, 1981.:
 Molitva je sredstvo kojim se penjemo
božanskom svjetlu.
Molitva je uzdignuće duše k Bogu.
Da mognemo spoznati Boga, moramo moliti!

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Molitva Presvetom Trojstvu:
Svevišnji Bože, preblagi i dobrotvorni,
Oče, Sine, Duše Sveti, Bože Trojedini!
Ja se ufam u Te.
Uči me, vodi me,uzdrži me!
Oče vječni, neizmjernom svojom moću
privuci k sebi moju misao,
nadahni me svojim duhom!
Sine Božji, svojom vječnom mudrošću
rasvjetljuj moj razum,
objavi mi istinu!
Duše Sveti, ljubavi Oca i Sina,
svojom beskrajnom dobrotom
oduševi moju voljuu za se,
zapali je vatrom svoje ljubavi!
Gospodine moj i Bože moj,
od Tebe potječem, Tebi se vraćam.
Ti si savršeno jednostavan,
savršeno miran i ljubezan,
Ti si sreća moje duše,
ocean radosti, punina dobara.
Bože moj i sve moje!
Ako si Ti u meni, što mi više treba?
Ti si moje jedino i stalno dobro!
Daj, da samo Tebe tražim,
da za Tobom samo čeznem.
Bože, kucam i molim:
Otvori mi, molim Te, otvori!
Daj da zaronim u dubine Tvoga Božanstva,
da budem jedno s Tobom,
da se radujem uživajući u
Tvojoj prisutnosti.

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Rasprava o prvom principu:
 Neka mi prvi princip stvari dade vjerovati,
razumjeti i izložiti ono što se sviđa
Njegovu veličanstvu i što uzdiže
naše pameti prema kontemplaciji Njega...

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Postoji vrlo jednostavan način
moljenja krunice koji bi mnogima mogao
olakšati »dosadu« te molitve.
Radi se, naime, o tome da svako zrnce
posvetimo nekoj konkretnoj osobi:
za svoje najdraže, ili za one za koje i
najmanje mislimo moliti; ili pak,
ako smo pravi kršćani,
za one koji nam ne žele dobro.
Na taj način, mjesto da nam se krunica
čini dosadnom i kao da neće nikad završiti,
zapravo nam postaje prekratka.

André Frossard, novinar, esejist (1915.-1995.)

Iz pjesme Molitva:
Samo to Te molim, samo to Te molim:
Da Ti služit smijem, da Te žarko volim.
Da se za čast Tvoju i borim i stradam,
A jedinoj plaći da se Tebi nadam.
Pa da kao vitez iz davnih vremena
Umrem za Te srca stoput probodena.

Izidor Poljak, prezbiter, pjesnik (1883.-1924.)

Iz spisa Iskrice, Obnov.život,1994.,49,1:
Ne daj da budem izdajica
koji osjeća Tvoju milost samo u uspjehu
nego daj da i u svojim neuspjesima
prepoznam djelo Tvoje ruke.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Berba:
 Ne daj da ti se molim,
da me poštede pogibelji,
nego da ih proživim bez straha.
Ne daj da prosjačim da mi boli prestanu,
nego daj mi srce, koje će ih svladati.
Ne daj da tražim drugove na životnom bojištu,
nego da se uzdam u vlastitu snagu.
Ne daj da te drhćući od straha
zaprosim da me spasiš,
nego da ustrajem u borbi za slobodu.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Berba:
 Daj da čekam kod tvojih vratiju,
vazda svijestan tvojih želja,
te da hodam po tom kraljevstvu
vazda spreman na tvoj poziv.
Ne daj da upadnem u dubinu lijenosti i
tu da lutam.
Ne daj da idem mnogim putevima te
mnogo stvari sakupim.
Ne daj da svoje srce skučim pod jaram mnogih.
Daj da visoko držim svoju glavu u
odlučnosti i ponosu, što sam tvoi sluga.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Gitanjali:
 Tebe da trebam i Tebe samo,
neka mi srce opetuje vječno.
Želje sve, što dane i noći me razdiru,
isprazne do dna su sve.
Kao noć što tami u svojoj poriv skriva za svijetlom,
tako i iz podsvijesti dubina zaječi krik:
»Ja tebe trebam i Tebe samo!«
Kao oluja u miru što cilj traži svoj,
protiv mira sa svom kad se je borila moću,
tako i u meni buna se protiv ljubavi
uzdiže tvoje, pa ipak je krik moj:
»Ja Tehe trebam i Tebe samo!«

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa T.Ivančić, Za bolji svijet, 1989.:
Gospodine,
Dolazim k Tebi
Da me Tvoj dodir
Blagoslovi
Prije nego započinjem dan.
Gospodine,
Daj da Tvoje oči
nekoliko trenutaka počinu
Na očima mojim.
Gospodine,
Dopusti mi, da znanje o
Tvojem prijateljstvu
Ponesem u svagdan.
Gospodine,
Ispunjaj moju dušu
Glazbom svojom,
Mirisom svojim,
Radošću svojom.
Gospodine,
Prati me kroz buku
Dana.
Neka sunčani trak ljubavi Tvoje
Poljubi vrhove misli mojih.
Gospodine,
Neka u dolini mojih napora
Sazrijeva žetva moja.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Vjera u funkciji rasta mladih, 1992.:
Više ne osjećaš želju za molitvom?
To je zato što bi htio kad moliš da
Bog bude sklon tvojim planovima,
a trebao bi se pitati koji su Njegovi
planovi s tobom.
I Isus je u smrtnoj borbi molio
da ga mimoiđe kalež,
jer je osjećao muku koja se približavala,
ali je dodao: ne moja volja nego Tvoja.
To znači ulaziti u Božji plan sa mnom,
a ne htjeti prisiliti Boga da
se podloži mojim planovima i željama.

Mirko Nikolić, prezbiter DI (1954.)

Iz spisa Vjera i nevjera, 1982.:
Molitva je suza spuštena iz oka
zbog osobnog zla ili zbog radosti što je Bog dobar.
Molitva je zagovor drugih,
molitva je odgovor Bogu.
Molitva je širina duše,
jedinstvena domovina svjetla
gdje se srce lako nađe sa srcem vječne Ljubavi i
znade da će ostati uslišano.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
U molitvi naš saobraćaj s Bogom dobiva
najdublji i najispravniji smisao.
Iz nje nestaje prazne i šuplje znatiželje.
U njoj sveto pročišćenje žubori kao jutarnja
bistrica preko izlizana kamenja
(uzporedimo li svoje dnevne nevolje s kamenjem).
U njoj se mi ne nadimamo želeći sami po sebi
odkriti i zauzeti pokrajine sreće i
punoga života.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
U molitvi je sadržano naše realno stanje stvorenja.
U njoj mi igramo najistinitiju ulogu —
molitelja ubogara.
U njoj mi, kao u neprestanom Confiteoru,
ispovijedamo svoju nemoć, svoju polovičnost,
svoj nagib k užasnom prolomu pod samima sobom.
U molitvi se rješavamo spona nihilizma i
nihilističke porazne sebičnosti.
Rješavamo se kobne upiljenosti u zamamnu taštinu.
U nju ulazimo s djetinjim,
savršeno jasnim priznanjem,
da nam je potreban pomočnik i
usavršitelj života.
U njoj se krećemo slobodni pred vječno nužnim i
slobodnim Bogom, slobodni,
jer smo sve struje svoje nužde skrenuli
u oceane vječno nuždne slobode.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Kroz prizmu molitve svijet se ne motri
svagdanjim očima.
To su vidici vječnosti.
Sve dobiva svoje pravo mjesto i
pravi smisao.
Sve biva punije i krcatije smislom.
Sve se stavlja u silni dinamički
pokret uzajamne pomoći, kako ćemo vidjeti.
Sva se bića u premudro uređenoj
hijerarhiji međusobno pomažu,
kako bi u zajedničkom Tedeumu
izrekla svoj pravi raison-d’étre.
Jer obstojanje bilo kojega stvora
moralo bi biti neprekinuti himan
Božjoj mudrosti i dobroti.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Molitva je izreka naravi.
To je krik podnaravi za naravlju,
krik naravi za nadnaravi.
Krik nepodpunog za podpunim;
bolestnoga za zdravljem;
krik stvorenja za Stvoriteljem.
To je prirodna molitva.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Čovjek baš u molitvi,
pred svjetlim Božjim Veličanstvom,
upoznaje sve svoje putove produžene
u blistavoj vertikali
prema Nadbitku.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Bez Boga ne bismo u sebi našli sebe.
Zašto? Jer ne bismo našli
svoga opravdanja i završnog tumačenja.
Ali — približivši se po molitvi
prebogatom Izvoru svoje egzistencije,
odkrili smo i sve bogatstvo
sadržano u toj egzistenciji.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Molitva nas jedina uvodi u posjed svega,
što nam je Providnost dobrostivo spremila.
Ne samo razum osvijetljen vjerom i volja,
pritegnuta magnetizmom nadzemaljskog dobra;
ne samo osjećaj pravde i zakonitosti;
ne samo tugaljivi instinkt za ljepotom
i razkidani vapaj za pomoću;
ne samo vrelo sumnje i suluda
bogomračja — ne samo to, nego naprosto sve,
sve, što je u nama, mi čitavi,
uhvaćeni kao pojedina bića i razsuđeni u
bezkrajnom tkivu svih odnosa
s bližnjima i daljnjima —
osjećamo u molitvi blago smirenje,
koje se širi preko svih granica očekivanja.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Više nismo nemoćno upiljeni u
grozne razpukline bijede.
Bijeda nas još uvijek tišti i
progoni nas nevolja. Neka!
To su čarkanja, koja se svladavaju
svetim i sretnim podvizima molitve.
Štogod može bez molitve nasrtljivošću
duši oduzeti slobodu i ravnovjesje,
po molitvi se prekiva u najkoristnije
oruđe milosti.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Nema više škodljive strasti.
Strast je bujica,
voda brzica na Božje mlinove.
Ulje na Božji oganj.
Motor, kojim se i tijelo,
ukroćeno i pokrenuto u sferu duha, posvećuje.
Strast je strašan doprinos
naravi u izgradnji nadnaravnoga.
Po molitvi dolazi do ispravno
shvaćene sublimacije svega u nama.
Čiste se mezgre i sokovi, rekao bi Nazor.
Što smo nekoć držali mutnim i nejasnim,
po molitvi počinje sjati prosjajivano
samim božanskim zrakama...

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Spojivši molitvom, kao najveličanstvenijim
duhovnim mostom svoju narav s Bogom,
mi smo se dokopali doista
sveobuhvatne realnosti.
Što se god njome ne bi dohvatilo,
bilo bi tek raztreskano iverje,
možda odkinuto od nas,
od naše duhovne grede. Možda.
Ali ne zaboravimo — i to triješće,
ako je samo upilo nešto stvarnosti,
makar i ne bilo našom svojinom,
našom izravnom svojinom,
ipak je razasuto oko drvnjaka
na svemirskom dvorištu našega Nebeskoga Oca.
A po molitvi i ono će se razgorjeti
na vatri našeg duha...

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Isus, smisao mojega života, 1990.:
Sasvim bi moglo biti da će nam u ovom životu
ostati nepoznat razlog zašto Bog dopušta
da postoji naš nasilnički i ubilački svijet i
uvijek nam iznova daje nove prilike za obraćenjem.
Dok mi svu svoju pažnju usmjeravamo
na pokrete velikih ove zemlje,
na mirovne konferencije i masovne demonstracije,
možda su baš nepoznati molitelji i
ljudi koji djeluju u tišini
ti koji Boga pokreću na to
da nas spasi od propasti.

Henri Nouwen, prezbiter, spisatelj (1932.-1996.)

Iz spisa Isus, smisao mojega života, 1990.:
Često mislim da sam samo zato mogao ostati vjeran
sebi i svojem zvanju kao kršćanin i svećenik,
jer mi je u tome pomagala molitva i velikodušnost
ljudi koji mi za vrijeme mojeg života
ostadoše potpuno nepoznati.
Možda najveći sveci ostaju za nas bezimeni!

Henri Nouwen, prezbiter, spisatelj (1932.-1996.)

Iz spisa J.Antolović, Molite, braćo!,1982.:
Molitva je velesila u
Božjem kraljevstvu.

Josef Kentenich, prezbiter, utemeljitelj pokreta Schönstatt, sluga Bložji (1885.-1968.)

Iz spisa Duhovni dnevnik:
Sveta misa mora biti središnja točka i
cilj čitava mojega života:
središte mojega života
od kojega sve izlazi i kome sve cilja.

Vilim Eberschweiler, prezbiter DI (1837.-1921.)

Iz spisa Uloga duhovnika u odgoju svećenočkih kandidata, 1987.:
 Molitveni život ne dolazi sam od sebe.
Ne može se naučiti moliti
iz knjige o molitvi.
Potreban je netko tko ima iskustvo molitve
da bi ga prenio na druge.
To bi morao biti duhovnik.

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Proslogion, pogl. 1.:
Uđi u sobu svoje duše;
odstrani sve osim Boga,
i onoga što bi ti moglo pomoći da ga tražiš;
zatvori vrata i traži ga.
Reci sada, cijelo srce moje, reci sada:
Tražim lice tvoje, lice tvoje,
Gospodine, ja tražim...

Sv. Anzelmo, crkveni naučitelj, benediktinac (1033.-1109.)

Iz spisa Katarza psihe univerzalnog molitelja, 1986.:
Molitva za druge ne samo da pomaže
prihvaćanju samoga sebe nego nas i oplemenjuje.
U molitvi općenito, a pogotovo u molitvi
koja je okrenuta prema drugima,
čovjek postaje osjetljiviji za slabije impulse,
za nijanse, koje u životnoj vrevi
inače ne primjećuje.
To je ono što obično nazivamo:
molitva oplemenjuje...

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.)

Iz spisa Wie Brot das gebrochen wird, 1973.:
Molitva je čekanje.
To čekanje opečaćuje, oblikuje moju osobnost.
Ako sam spreman čekati, postat ću drukčiji.
Molitva čini čovjeka pažljivim, kontemplativnim.
Čovjek koji moli ne manipulira ovim svijetom,
nego ga osluškuje.
On ne trga, nego miluje;
ne grize, nego dotiče;
ne ispituje, nego se divi i klanja.

Pierre van Breemen, prezbiter DI, spisatelj (1927.-2021.)

Iz spisa Deset pravila molitve:
Osiguraj si svaki dan nekoliko
minuta koje ćeš provesti u tišini.
Odmori tijelo, srce i razum...

S Bogom razgovaraj jednostavno i prirodno,
te Mu reci sve što ti je na secu.
Nije ti potrebno tražiti birane riječi
i govorničke izraze.
Bog razumije svaku tvoju riječ.

Vježbaj se u razgovoru s Bogom
i za svog dnevnog posla.
Gdjegod bio, zaklopi oči za
nekoliko sekundi bilo to u trgovini,
u autobusu ili za pisaćim stolom,
bilo to za strojem ili u polju, i
sjeti se da te Bog ljubi.

Dozovi u pamet činjenicu da je Bog blizu i
da ti je uvijek spreman pomoći.
Ne moraš Ga nasrtljivo moliti i
tražiti Njegov blagoslov,
nego budi više svjestan činjenice
da te Bog želi blagosloviti.

Moli s uvjerenjem da će Bog prihvatiti
tvoje molitve i pomoći tvojim
milima i dragima makar oni bili
bilo gdje na ovome svijetu.

Moliti možeš samo za nešto što je dobro,
a ne što je zlo.

U svojoj molitvi uvijek istakni da si u svemu
pripravan prihvatiti volju Božju.

Kod molitve stavi se jednostavno u Božje ruke.
Moli za jakost da što bolje upoznaš sebe,
a sve ostalo s povjerenjem prepusti Bogu.

Pomoli se ukratko za one koji
za tebe ne mare ili su s tobom
zlo postupali.
To će ti dati izvanrednu snagu.

Svaki dan pomoli se za svoju
duhovnu domovinu - Crkvu,
i za svoju zemaljsku domovinu,
za mir i sreću njezinih stanovnika.

Theodore Bovet, neurolog, spisatelj (1900.-1976.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Duh stalne molitve i duševni mir
najvažnija su sredstva koja omogućuju
da se u nama uspostavi divno Isusovo kraljevstvo.
Stalno mislite na tu istinu koja neka se
ukorjeni u vašoj duši i u srcu:
najjače sredstvo i nepogrešivo sredstvo
da bi se postigla neprestana molitva
jest biti u duševnom miru pred Gospodinom.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa "Pustinia" ili pustinja u srcu gradova, 1977.:
Da, tiha pustinja je sveta.
To je molitva preko svake molitve
koja vodi do neprekidne Božje Prisutnosti
i do vrhunca kontemplacije,
gdje duša, napokon umirena,
živi od volje Onoga koga ona ljubi
potpuno, apsolutno, neprekidno...

Catherine de Hueck Doherty, spisateljica (1896.-1985.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
I tijelo ima svoju ulogu u molitvi.
I mjesto.
Rekao bih da moramo ostvariti
najveće moguće jedinstvo onoga
u sebo i izvan sebe.
Vanjski položaj ponekad postaje
svjedočanstvom naše vjere
i često nam pomaže da ostanemo
u pribranosti i ponizni u molitvenom naporu.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Žarišna točka velikog ekumenizma sutrašnjice
među vjernicima cijeloga svijeta
bit će baš molitva,
to jest način življenja čina vjere
u prisutnosti Apsolutnoga u nama.
Pogledajte čovjeka koji moli.
Vidljivo je njegovo iskustvo
da u njemu "obitava" Duh Božji.
Upravo ćemo u središtu sebe samih
pronaći jedinstvo među svim ljudima.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
"Dođi Gospodine Isuse",
molili su prvi kršćani u Efezu.
To uvijek ostaje molitva za teška vremena,
za vremena poput našega
u kojima se vjera pročišćava tminom
i u kojima se Bog objavljuje u
razvidnosti proživljene ljubavi.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Hrvatski časoslov, 5, 2959.:
 Ako treba u vrijeme molitve odnijeti lijek ili
pomoć potrebnomu, mirne duše pođite k njemu,
a ono što treba obaviti prinesite Bogu
kao da ste prisustvovali molitvi...
Ne zanemaruje se naime Bog
ako smo se zbog njega udaljili od njega,
to jest ako propustimo jedno Božje djelo
da bismo izvršili drugo.

Sv. Vinko Paulski, prezbiter i osnivač reda (1580.-1660.)

Iz spisa Cvijeće ne raste u hladnjaku, 1985.:
Molitva je u prvom redu izraz ljubavi.
Moramo se osloboditi pojma molitve
kao da je ona samo neprestano pružena ruka
prosjaka koji uvijek želi nešto primiti.
To bi značilo da je čovjek raspoložen za molitvu
samo kad je pritisnut tjeskobom,
a da inače ne moli.
Kao da je Bog samo neki automat
pa u molitvi pritisneš polugu i
mora doći neko rješenje.

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Cvijeće ne raste u hladnjaku, 1985.:
Pojam molitve uključuje u sebi najprije pojam ljubavi.
Molim jer Boga ljubim.
Molim jer Bogu zahvaljujem za toliko toga
što mi je dao bez ikakve moje molitve.
Molim jer sam radostan što živim,
što mi je Bog darovao život u vječnoj perspektivi.
Molim također jer sam svjestan
da sam grešan i žao mi je što uvijek
ne usklađujem svoju volju s Božjom.
Dakle, molim i oproštenje.
Onda se zaključuje Isusovim riječima:
»Tražite stoga najprije Kraljevstvo i
pravednost njegovu,
a sve će vam se ostalo nadodati« (Mt 6,33).

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Cvijeće ne raste u hladnjaku, 1985.:
U razgovoru s djecom kažem i ovo:
Djeco, vidim da imate cvijećem okićene prozore.
Biste i mogli uzgojiti cvijeće
da raste i cvate stavivši ga u hladnjak?
— Djeca se smiju. Kako bi u hladnjaku
moglo cvasti cvijeće!?
Zatim kažem: — Djeco, u obitelji
u kojoj se ne voli Bog,
u kojoj se ne moli Bog
vi rastete kao u hladnjaku.
— To je duhovni hladnjak, ili,
kako je rekla Tatjana Goričeva,
»duhovna pustinja«.

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Govor na početku Obiteljske ljetne škole, 21.08.1972.:
Ljubav, sloboda i križ,
to su tri stvarnosti koje se
između sebe veoma povezuju.
Slobodi je smisao da se pozitivno
opredijeli za ljubav.
A smisao je ljubavi da se potpuno
žrtvuje i da se potpuno daje.
I ja mislim da se to u obitelji
mora ostvariti da bi ona ostvarila
svoj smisao te da bi najviše
poslužila tajni čovjeka,
jer je odnos čovjeka i obitelji
uvijek recipročan.
Obitelj rađa čovjeka,
a čovjek stvara obitelj.

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Govor na početku Obiteljske ljetne škole, 21.08.1972.:
Evanđelje uvijek traži potpuno srce čovjeka,
ali Bog neće da to bude
prepušteno ljudskoj moći
nego to traži snagom svoje milosti.
Mi smo zaboravili da je Isus rekao:
»Bez mene ne možete ništa učiniti«,
da se zapravo u kraljevstvu duše Bog
nalazi na svom području,
te da mi u tom kraljevstvu duše
bez Boga ništa ne možemo učiniti.
Ništa ne možemo učiniti bez milosti,
bez struje Božje, koja mora biti
ukopčana u tu dinamiku ljudskoga života:
ništa ne možemo učiniti bez milosti!
A znamo li da te milosne
struje našega bića nema bez molitve?
Jesmo li mlade naučili moliti?
Onda ćemo i njihove buduće
obitelji naučiti moliti!

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Govor na početku Obiteljske ljetne škole, 21.08.1972.:
Ima jedna silna napast koja je zapravo
isključila molitvu iz obitelji.
To su televizija i radio,
to je i zaposlenost oca i majke,
a to je i ta podvojenost
generacija u obitelji, stari i mladi.
A sve je to — ta podvojenost,
ta borba, taj sukob — od ovoga svijeta,
to nije od Duha Božjega.
Duh Sveti ujedinjuje.
Pa kako onda da Duh Sveti
ne bi mogao ujediniti u jednu
zajednicu ljubavi i molitve? I vjere?

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se:
Nakon što zazoveš Duha Svetoga
da bi dobro molio krunicu,
na trenutak se saberi pred Bogom,
i na način kako ću ti kasnije pokazati,
prikaži pojedine desetice.
Prije nego što započneš deseticu,
zaustavi se na trenutak, duže ili kraće,
ovisno o vremenu kojim raspolažeš,
kako bi sagledao otajstvo koje slaviš
te po tom otajstvu i po zagovoru
Presvete Djevice uvijek traži jednu od kreposti
koja je na poseban način sadržana u
tom otajstvu i koja ti je najpotrebnija.
Najviše pazi na dvije pogreške koje čine
gotovo svi koji mole krunicu.
Prva, da ne formuliraju nikakvu nakanu
prije nego počnu moliti;
ako ih pitaš zašto mole ne znaju ti odgovoriti.
Zbog toga uvijek imaj na pameti
da moliš za neku milost,
da nasljeduješ neku krepost ili
da se oslobodiš od nekoga grijeha.
Druga greška u koju se redovito pada
moleći krunicu je ta da već od početka molitve
mislimo samo na to da je čim prije završimo...

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Iz spisa Himan Svemira (Hymn e de l'Univers):
Učini, Gospodine, da vjerujem,
da mi nikakav otrov danas ne naškodi,
da me nikakva smrt ne ubije,
da me nikakvo vino ne opije,
učini da Tebe otkrijem i
Tebe osjetim u svakom stvorenju.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Misa nad Svijetom:
Gospodine, ja, tvoj svećenik,
nemam danas ni kruha, ni vina,
ni oltara.
Ispružit ću stoga svoje ruke nad
cjelokupnošću Svemira i prikazat ću
njegovu beskrajnost kao materiju
svoje misne žrtve.
Nije li beskonačni krug stvari
konačna Hostija koju Ti želiš preobraziti?
Nije li ova uzavrela talionica, u kojoj se miješaju i
ključaju aktivnosti sve žive i kozmičke tvari,
bolni kalež koji Ti želiš posvetiti?
...Ka o osjećam da u mene danas, Gospodine,
prelazi zov izmorenog mnoštva koje žudi
da u Božanskome nađe svoj red i svoje odmorište!
Čini mi se da čujem opće uzdisanje
koje izlazi iz svih stvorova,
iz onih koji čame u nepokretnoj materiji,
iz onih koji se bude na svjetlost života i
iz onih koji se slobodno kreću —
čini mi se da čujem vapaj:
'Smiluj nam se, svećenice, ako možeš.
Podaj nam naše dovršenje,
dajući nam našega Boga.'
Tko će dakle nad bezličnom masom Svijeta
izgovoriti riječi koje će joj dati dušu?
Koji će glas učiniti da između Boga i
Stvorenja padne zapreka koja
priječi da se Ovo s onim spoji?
Neka se i danas, i sutra, i uvijek —
dok se preobrazba potpuno ne ostvari —
ponavlja Božja riječ: 'Ovo je Tijelo moje.'

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa H.Egan, I mistici e la mistica, 1995.:
 Gledajući nepokretnoga mistika,
razapetoga ili udubljenoga u molitvu,
možda neki misle da njegova aktivnost
drijema ili da je on ostavio ovu zemlju:
varaju se.
Na ovome svijetu ništa nije tako
snažno živo i aktivno kao čistoća i
kao molitva koje lebde kao
nepomično svjetlo između svemira i Boga.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa O brizi za molitvu i načinu moljenja:
Nemojmo stoga moliti drugo doli ono
što je dostojno da mu anđeli prenesu i
što Božje uši raduje čuti...
(...nisi quod angelorum relatione
dignum sit quodque Dei aures delectet audire.)

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa O snazi molitve:
Onaj će, dakle, primiti obilatiju
milost tko se bude odanije molio.
Is igitur gratiam recipiet,
qui deuotius rogarit.

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa O napastima za vrijeme molitve:
Molitva zaista iziskuje puno napora,
ako je iskrena i zdušna,
jer za vrijeme molitve zli duh
zadaje najviše muka kako bi
zbunio i smeo dušu.
Ako se čovjek skrušeno moli, tada postojana,
neprekidna i ustrajna molitva
ima veliku vrijednost pred Bogom,
a zli duh to najbolje zna.

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Institucije I:
Spasitelj naš i Gospodin,
kako nas je učio moliti,
tako nam i zapovijeda da se prije molitve
pobožno pripremimo tražeći od nas
vjeru, ufanje i ljubav.
Vjeru ovdje: 'Sve što s vjerom
zamolite, dobit ćete.'
Ufanje ovdje: 'Nemojte se bojati, stado malo,
jer je Otac vaš odlučio dati vam kraljevstvo.'
Ljubav ovdje: 'Kad ustanete da se molite,
oprostite ako što imate protiv koga'.

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa M.Marulić, O napastima za vrijeme molitve:
Koja duhovna radnja zahtijeva najviše napora?.
Molitva.
(Cuinam spiritalium actionum
plus laboris inesset?
Precationi.)

Sv. Agaton, opat, papa (577.-681.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Molitva šutnje vodi nas u
iskustvo Boga koji nam je bliži
nego smo mi sami sebi.

Mladen Herceg, prezbiter, franjevac (1945.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Kontemplacija kao dar Božji uvodi nas u
iskustvo da smo Božja molitva
ne samo kada izgovaramo neke molitve,
nego smo Božja molitva i kad sjedimo,
hodamo, jedemo, radimo,
spavamo ili se igramo...

Mladen Herceg, prezbiter, franjevac (1945.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Tko se predaje kontemplativnom moljenju,
kroz to vrijeme ostavlje sve druge
načine molitve.
Ipak se moramo čuvati da ne bismo
tbog toga druge oblike prezreli.
Kontemplativni put je nadopuna i
produžetak našeg normalnog moljenja i
ne smije potisnuti ni liturgiju,
ni razmatranje ni usmenu molitvu.

Mladen Herceg, prezbiter, franjevac (1945.)

Iz spisa Krunica kao kontemplativna molitva:
 Krunica je po svojoj naravi
kontemplativna molitva koja najbolje
djeluje kada se moli zajednički.
Monotono ponavljanje izraza i riječi
uvodi u otajstveno stanje gdje Bog djeluje.
To se isto može reći za litanije i
za korsku molitvu koja najveći učinak
ima kad se zajednički
recitiraju ili pjevaju.
Krunica nam je poznata još iz
ranoga srednjovjekovlja.
U to je vrijeme bila iznimno važna
jer priprost puk koji je odlazio
na nedjeljne mise nije mogao razumjeti
o čemu govori Evanđelje s obzirom na to
da se naviještalo na latinskom jeziku.
Temeljeći se na Očenašu,
molitvi koju nam je dao Isus,
i dijelovima iz Svetog pisma
od kojih je bila sastavljena Zdravomarija,
krunica je te jednostavne molitve uobličila
tako da su ih laici mogli
lako zapamtiti i izgovarati.

Mladen Herceg, prezbiter, franjevac (1945.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Ljudi nabrajaju mnogo:
tko moliti zna duhovno,
pred Boga može utješen stupiti sa aaa i ooo...

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Filokalija:
Ako uistinu hoćeš sačuvati šutnju
onako kako bi zapravo i trebao i
biti bez naprezanja budna srca,
onda molitvu Isusu veži uz svoje disanje.

Hesihije (VI./VII.stoljeće, poglavar samostana na Sinaju)

Iz spisa Filokalija:
Poveži sa svojim disanjem ozbiljnost i
Isusovo Ime i pri tome ne zaboravi
svoju smrt i krepost poniznosti,
jer će ti sve to donjeti veliku korist.

Hesihije (VI./VII.stoljeće, poglavar samostana na Sinaju)

Iz spisa V. J. McGuckin, Knjiga mističnih poglavlja:
Blago onom kom je Isusovo Ime
neprestano na umu i na usnama
zazivajuć ga u svom srcu
bez prestanka,
kao što zrak bez prestanka
kruži tijelom,
ili kao što se plamen svijeće
stalno hrani voskom.
Sunce, prolazeći nad zemljom,
donosi joj dan;
tako i sveto i časno
Ime Gospodina Isusa
donosi mnoštvo mističkih uvida duši,
sjajući neprestano u njoj
poput sunca.

Hesihije (VI./VII.stoljeće, poglavar samostana na Sinaju)

Iz spisa Duh Sveti i liturgija:
Tišina u liturgiji nije nikakva ceremonija.
To je prije svega izlaganje svake kretnje,
svake riječi i svake radnje.
Tišina nije nikakva stanka u slavlju,
ona je, naprotiv, ulaz u srce liturgije.
Tišina nije nikakva mrtva točka,
nego vrhunac koji upućuje na Duha Svetoga:
na njegovu prisutnost, njegovo djelovanje
koje nas uvodi u promatranje, kontemplaciju…
Liturgijska tišina poziv je u kome se stavljamo
na raspolaganje djelovanju Duha Svetoga.
Duh govori u tišini.
I treba nam tišina da bismo ga čuli.

Achille Maria Triacca, prezbiter, salezijanac (1935.-2002.)

Iz spisa Moralno - religiozni odgoj djeteta, 1979.:
Važna je obiteljska molitva.
Ona ne zamjenjuje osobnu molitvu,
ali je sprema.
Treba djetetu pomoći da što uspješnije izađe
iz sasma sentimentalne dječje pobožnosti.
Dati mu prilike da molitvu
samo pripremi za svu obitelj,
prema uputi starijih i zahtjevu
liturgijskih vremena.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Odsutna dimenzija koncilske obnove, 1971.:
 Ono što je za Crkvu liturgija,
to je na neki način za pojedinca
člana Božjega naroda osobna molitva.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Odsutna dimenzija koncilske obnove, 1971.:
 Razvitak kršćanstva bez molitve
jedva se može zamisliti a da ne izgubi
na svojim osnovnim postavkama,
da ne bude poljuljano u temeljima.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Meditacija je osloboditi se od
svjetovnih stvari da bi se moglo
više okrenuti Božjim stvarima.
Kontemplacija je osloboditi se od
Božjih stvari da bi se okrenulo
samom Bogu.

Arthur Henry Stanton, prezbiter  (1839.-1913.) 

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Mnogi ljudi u svom životu dođu
do toga da ih razmatrajuća molitva
više ne zadovoljava.
Štoviše, vrlo im je teško,
gotovo nemoguće moliti na taj način.
Ako je taj razvoj praćen dubljom
čežnjom za Bogom,
ako ustanovimo da Njega i
samo Njega želimo,
onda nam to smije biti znak
da nas Duh Sveti želi voditi
prema kontempltivnoj molitvi
te da smijemo mirno napustiti
razmatrajuću molitvu i
prepustiti se vodstvu Duha Svetoga.

Robert Charles Llewelyn, prezbiter, spisatelj (1909.-2008.)

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Vrijeme ove vrste molitve je
ispunjeno ni s čim drugim do htjeti Boga.
To u početku izgleda potpuno
ludim držanjem, štoviše
najvećim rasipanjem vremena,
sve dok se to vladanje
ne počne ispunjati životom.
Najčudnije je pri tomu da se nakon
izvjesnog vremena počinjemo pitati
namjeravamo li nešto uopće,
obraćamo li se uopće nekomu,
ili čisto mehanički samo ponavljamo
jednu formulu koja je za nas
postala potpuno praznom.
Riječ Bog čini se kao da je
postala bez značenja.
Ako se nalazimo u ovom ćudnovatom i
paradoksalnom stanju,
onda smo na pravom putu.
Moramo se međutim čuvati od
pokušaja da razmišljamo o tome
što je Bog i što je On za nas učinio itd.
jer upravo nas to drži izvan ove
vrsti molitve i čini Božje
djelovanje uzaludnim.

John Chapman, prezbiter (1865.-1933.)

Iz spisa Dnevnik - Najdublje putovanje jest prema unutra I.:
Gospodine, sjedim ovdje pred Tobom,
uspravno i opušteno,
s opuštenom kralježnicom.
Moja težina se spušta okomito
kroz moje tijelo prema
podu na kojem sjedim.
Moj duh je u mojem tijelu.
Suprostavljam se pritisku da bude
na nekom drugom mjestu,
a ne ovdje;
da bude u prošlosti i budućnosti,
a ne u sadašnjosti.
Nježno i snažno držim svoj duh
ondje gdje je moje tijelo:
u ovom prostoru.
U ovom sadašnjem trenutku
puštam svoje planove, brige i tjeskobe.
Sve ih polažem u Tvoje ruke, Gospodine.
Opuštam napor s kojim ih držim i
dajem ih Tebi.
Za ovaj trenutak ih prepuštam Tebi.
Pun čežnje čekam Tebe.
Ti prilaziš k meni.
Dopuštam da me nosiš.
Započinjem putovanje prema unutra.
Putujem u svoju nutrinu,
u najunutarniju jezgru
svojega bitka gdje Ti stanuješ.
Na toj najdubljij točki moga bića
Ti si uvijek nazočan.
Tu stvaraš, oživljuješ i jačaš
bez prestanka moju cijelu osobu.

Dag Hammarskjöld, političar, tajnik UN (1905.-1961.)

Iz spisa Dnevnik:
Sveti se ime Tvoje
ne moje
Dođi kraljevstvo Tvoje
ne moje
Budi volja Tvoja
ne moja
Ti koji si iznad nas,
Ti koji si jedan od nas,
Ti koji si
Također i u nama,

Neka Te svi mogu vidjeti — i u meni, Neka ja uizmognem pripravljati Tvoj put,
Neka Ti mognem zahvaljivati za
Sve što će mi se dati,
Nek uzmognem da ne zaboravim također
Potrebe druigih.
Čuvaj me u svojoj ljubavi
Kao što Ti hoćeš da ja sve
Obuhvatim svojom ljubavlju.
Veseli se, ako se Bog mogao
poslužiti tvojim trudom
za Svoje djelo.
»Ne ja, nego Bog u meni!«

Dag Hammarskjöld, političar, tajnik UN (1905.-1961.)

Iz spisa Metoda kontemplativne molitve:
Važno je shvatiti da se kontemplativna
molitva ne smije brkati s određenim
istočnjačkim tehnikama meditacije
kao što je transcendentalna meditacija.
Korištenje svete riječi u
kontemplativnoj molitvi nema određeni
smirujući učinak pripisan mantri
transcendentalne meditacije,
niti je sveta riječ prijenosno sredstvo
koje vodi do duhovne razine nečijeg bića
kao u transcendentalnoj meditaciji.
Ne postoji uzročno-posljedični odnos između
korištenja svete riječi i postizanja nekog
promijenjenog stanja svijesti.
Sveta riječ je tek simbol unutarnjeg
pristanka volje pojedinca na Božju prisutnost i
djelovanje koje se temelji na vjerovanju u nauk
o Božjem prebivanju u nama.
Sveta riječ jednostavno je sredstvo
za ponovno potvrđivanje naše prvobitne namjere
na početku našeg molitvenog razdoblja
da budemo u Božjoj prisutnosti i da se predamo
Božjem djelovanju kada nas privuče
neka druga misao, osjećaj ili dojam.
Kroz trajanje kontemplativne molitve
ljudska namjera prevladava, stoga je potrebno
pokretanje naše volje da pristane
na Božju namjeru, a to je za nas kršćane
priopćavanje božanskog života.
Dakle, za razliku od transcendentalne meditacije,
kontemplativna molitva je osoban odnos sa Bogom,
a ne tehnika.

Thomas Keating, prezbiter, trapist , spisatelj (1923.-2018.)

Iz spisa Metoda kontemplativne molitve:
U suštini kontemplativna molitva
predstavlja istovremeno dvije stvari.
Prvo, kontemplacija produbljuje naš
osobni odnos s Kristom koji se razvija
kroz razmatranje Svetog Pisma.
Drugo, kontemplacija je metoda oslobađanja
sebe od navezanosti koje sprečavaju razvoj
kontemplativnog odnosa i razvijanje
teoloških vrlina vjere, ufanja i ljubavi.
Kontemplacija smanjuje sklonost pretjeranoj
aktivnosti u molitvi i pretjeranoj ovisnosti
o pojmovima kako bi se došlo do Boga.
Ukratko, ona smanjuje prepreke u nama,
posebice sebičnost, da bi na taj način
postali osjetljivi na nježna nadahnuća
Duha Svetoga koja vode do jedinstva s Bogom.

Thomas Keating, prezbiter, trapist , spisatelj (1923.-2018.)

Iz spisa Kontemplativni život prema T.Mertonu:
Ophođenje s maštom i mislima u molitvi
sastavni je dio nutarnje discipline
molitvenog života.
Naglasak je na konstruktivnoj uporabi mašte.
Ako mašta nije podložna sudu razuma i
volje, postat će razorna.
Vođena razumom i voljom,
može biti vrlo plodonosna,
poglavito u molitvenom čitanju Biblije.
Disciplina misli i mašte uključuje i
stupanj slobode koji potencira
kreativnost u molitvi,
ali ta sloboda ima granice,
ovisno o našoj sposobnosti sublimacije
slobodnog potencijala misli u molitvene svrhe.

Richard Pavlić, prezbiter, teolog, profesor (1972.)

Iz spisa Kontemplativni život prema T.Mertonu:
Tradicionalno poimanje kontemplativnoga života,
molitve i meditacije tumačilo se kao
nastojanje na produbljenju
osobnog života pojedinca,
što je povezano s rastom
razumijevanja i služenja drugih.
Danas je to shvaćanje gurnuto ustranu.
Molitva i meditacija više ne zauzimaju
središnje mjesto u vjerničkom životu.
Molitva se doima kao nabrajanje riječi,
a meditaciju se drži nekom mističnom i
tajnom disciplinom, i to ne samo među
“običnim” vjernicima nego i među samim,
takozvanim, “formalnim kontemplativcima”,
samostanskim ljudima.
U kakvoj je to vezi s akcijom?
Jednostavno, tko ne nastoji
na produbljenju samospoznaje,
slobode i ljubavi,
neće imati što dati drugima.
Akcija takve osobe bit će obilježena
egocentričnošću, frustracijama,
sebičnim ambicijama i navezanošću
na rezultate vlastita rada.
Sve su to zapreke slobodnoj ljubavi.

Richard Pavlić, prezbiter, teolog, profesor (1972.)

Iz spisa Kontemplativni život prema T.Mertonu:
Ako živimo u Božjoj prisutnosti,
postaje nam očito kako se On sam
zauzima za nas u svakoj našoj potrebi i
stoga nemamo više potrebe
moliti Ga za sitnice.
Dovoljno nam je prebivati u Njegovoj blizini.
Iskustvo Božje prisutnosti čini nas
osjetljivima na potrebe trenutka,
ljudi našega doba.
To nas može potaknuti na zagovornu molitvu,
ali tada se radi o čistom poticaju milosti i
to molitvu čini plodnom.
Ona je sada oslobođena
sebičnih želja i ambicija,
ona je čisti izraz ljubavi.
Sam Krist moli u nama.

Richard Pavlić, prezbiter, teolog, profesor (1972.)

Iz spisa C. Baumgartner, „La contemplation dans le nouveau testament”:
Duša koja ga ljubi ponovno ga stišće
svojim molitvama i svojim suzama,
on - Krist - vraća se,
daje mu što taj - čovjek - želi,
ali još jednom on će nestati;
više ga - čovjek - neće vidjeti,
ako ga ne pozove
čitavom svojom željom...

Sv. Bernard , prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa Jedna od najstarijih uščuvanih kršćanskih molitava u liturgiji:
Što se tiče euharistije, ovako iskazujte hvalu:
Hvalu ti dajemo, Oče naš,
za sveti trs Davida, sluge tvojega,
koji si nam dao spoznati po Isusu,
sluzi svojemu.
Tebi slava u vijeke. Amen.
A o razlomljenom kruhu:
Hval u ti dajemo, Oče naš,
za život i spoznaju,
koju si nara dao spoznati po Isusu,
svome sluzi.
Tebi slava u vijeke. Amen.
Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh
raspršen po bregovima,
i sabran postade jedan,
tako neka se sabere tvoja Crkva
s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo.
Jer, tvoja je slava i moć u vijeke. Amen

Didahe - ranokrščanski spis

Iz spisa Antropologia teologica, 1977.:
Autentični teolozi bili su uvijek i
veliki ljudi molitve.
Sv. Toma provodio je sate u molitvi
pred raspelom prije nego je pošao
k pisaćem stolu da pisarima diktira
stranice djela Summa Theologiae.

Battista Mondin, filozof, teolog (1926.-2015.)

Iz spisa Vjera i teologija, 1977.:
Svaka prava teologija korisna je za
kršćanski život jer pruža molitvi
širu i sigurniju tematiku;
kontemplaciji daje nove elemente.
Tko bi se u molitvi bavio
uvijek istim mislima,
postali bi mu bezukusni i oni sadržaji
koji su na njeg nekad veoma djelovali.
Teološka refleksija svratit će mu
pažnju na nove vidike u kršćanskom
misteriju koje onda kontemplacija
može proširivati i produbljivati.

Franjo Pšeničnjak, prezbiter DI, profesor (1938.-2018.)

Iz spisa Je li moguće danas moliti, 1976.
 Molitva nije samo stvar
naše refleksije i naše volje.
Razum i volja mogu nas dovesti do vjere,
vjera nas uvodi u Božji život,
a to je život ljubavi.
Molitva nije ništa drugo nego
izričaj te uzajamne ljubavi
između Boga i čovjeka.
Kad mi očekujemo da nas drugi nauči moliti,
zaboravljamo da tražimo nešto
što je u sebi nemoguće:
tražimo da nam drugi priopći,
prenese na nas iskustvo ljubavi
koje u sebi doživljava.
Onaj koji nije nikad ljubio,
koji nije osjetio da je bio ljubljen,
ne razumije onoga koji je zaljubljen,
kao da mu, jednostavno,
to osjetilo nedostaje...

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Iz spisa Je li moguće danas moliti, 1976.
 Tko želi ući dublje u tajnu molitve,
mora biti spreman mnogo žrtvovati
za svoju Ljubav, mora se znati osloboditi
utjecaja bezvrijednih stvari,
mora biti spreman žrtvovati
za svoju Ljubav određeno vrijeme,
mora biti preman da se vodi od Istine,
a ne da Istinu želi manipulirati,
mora ući u molitvu
»svim srcem, svom snagom, svom dušom«,
mora ući spremno da prihvati život
kakav mu Bog nudi, mora biti spreman
svoju volju u svemu prilagoditi Božjoj volji,
da je izjednači s njome.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Iz spisa Je li moguće danas moliti, 1976.
 Kad se nađemo jednom s Bogom,
onda smo uistinu našli sebe,
svoj mir, sigurnost, autentičnost i samostalnost.
Tada smo sposobni da iskusimo jedinstvo s Bogom,
da doživimo ljubav Stvoritelja
prema svom stvorenju.
Tada možemo ostvariti do kraja radost
u darivanju svoga bića Bogu.
Tada možemo razumjeti što je to
zahvalnost prema Bogu, divljenje Bogu
zbog njegove ljubavi i njegovih savršenstava,
možemo mu se klanjati svim svojim bićem,
možemo ga s neograničenim
pouzdanjem moliti,
znajući da će nas uslišiti u svemu
što god tražimo u skladu s njegovom voljom.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Iz spisa Je li moguće danas moliti, 1976.
 Budući da je odnos svakog čovjeka
prema Bogu strogo osoban i neponovljiv,
molitva je također strogo osobna i neponovljiva.
Zato svaki čovjek mora pronaći
svoj specifičan pristup Bogu,
specifičan izričaj svoga bića pred Bogom.
Budući da su ljudi tako različiti po karakteru,
po inteligenciji, po okolnostima u kojima žive,
po međuljudskim odnosima i
način molitve bit će različit,
ali će ipak svaki od načina molitve
imati jedan zajednički element:
izlaženje iz sebe i predanje Bogu.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Iz spisa Traditio apostolorum — Apostolska predaja, III.st.
 Svi vjernici, muževi i žene,
kad se ujutro ustanu oda sna,
prije nego pristupe poslu,
neka se operu i pomole Bogu,
a zatim neka se prihvate posla...
Moli također prije nego pođeš u
postelju na počinak...
Ako je prisutna tvoja žena,
molite oboje zajedno.
Ali ako ona nije još vjernica,
povuci se u drugu sobu:
pomoli se i vrati u svoj krevet...
Dakle, svi vi vjernici,
koji to vršite i spominjete,
poučavate se među sobom i
dajete primjer katekumenima,
nećete biti napastovani i
nećete se izgubiti,
jer uvijek imate na pameti Krista.

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Iz spisa P.Bulat, Oblici obiteljske molitve, 1976.
 Već 20 godina rade bojovnici
na kraljevstvu Božjem u svojoj sredini.
No da li rezultati odgovaraju očekivanjima?
Da li su oni u razmjeru s naporima...?
Meni se čini da kršćanskoj zajednici
— i obiteljima i njezinim članovima —
nedostaje vitalnosti:
nema u njima silovitosti
ni ikakve strasti.
Što se mene tiče,
ja mislim da je uzrok toj beskrvnosti,
koja nas zabrinjuje,
u hladnoći današnjih kršćana prema molitvi,
prema onoj molitvi koja se zove razmatranje...

Henri Caffarel, prezbiter, spisatelj (1903.-1996.)

Iz spisa Glas iz Karmela, Tijelo u molitvi
 Poštujmo tijelo zato što nam pruža prvu i
čvrstu stepenicu našeg uspona.
Sveta Božja Crkva puna je valjanih ljudi
koji ulažu mnogo životnog truda u molitvu,
a u njoj ne uspijevaju.
Nije li to zato što su nepažnjom propustili
da stanu nogom na prvu stepenicu?
Ne tužite li se na stalnu rastresenost?
Ne govorite li da tom zlu nema lijeka?
Nije li to zbog toga što se odviše igrate anđela,
to jest ne oslanjate li se odviše
na snagu svoga duha?
Što radite sa svojim tijelom?
Prepušteno sebi što će drugo
nego spavati ili vas smetati?
Ovaj neotesanac (tijelo), zapostavljen,
mogao bi vas svojom naivnošću mnogočem naučiti.
Da izbjegnete pitanje brata magarca,
jeste li ikada pomislili da biste mogli
udobno na nj zajašiti?
On nam se rado umiljava čim osjeti
da smo čvrsto zasjeli u sedlo!
Da, tijelo moli.
Ruke što ste ih u Lurdu širili u obliku križa
molile su kao što su na križu molile Isusove ruke.
Kada prestanete radom i sklopite ruke
te čvrsto stisnete prste,
ovo ujedinjenje vaše duhovnosti i
tjelesnosti oslobođenih od ostalih smetnji,
nije samo kako se nekome čini
»tjelesno raspoloženje« za molitvu,
već je to bitni sastojak vaše molitve.
Vaše ruke mole.
Vaša je duša, veli Sveto pismo, u vašim rukama.
Lagano sklapanje ruku,
što vam često pomaže sabranosti,
čin je vaše gorljivosti.
Uostalom, što vrijedno imate u sebi
čime biste Boga mogli zadiviti?
Ne zna li on bolje od nas koliko se duhovnosti
krije u ovim rječitim kretnjama
koje ne žele lagati?

Victor Poucel, prezbiter DI, teolog (1872.-1953.)

Iz spisa Protiv Vigilancija 6:
Ako se apostoli i mučenici
već za svoga života, dok se još
moraju baviti samima sobom, mole za druge,
koliko više imamo prava vjerovati
da to nastavljaju i kasnije,
pošto su postigli svoju krunu,
svoju pobjedu, svoj trijumf!
Zar nije Mojsijeva i Stjepanova molitva
(Izl 32,30 slij.; Dj 7,59-60)
bila zaista snažna?
Zar da postane slabom
sada kad su kod Krista?
Pavlova molitva spasila je njegove drugove
od potonuća (Dj 27,37);
zar da sada, kad je slobodan Krist,
bude prisiljen šutjeti?!
Zar da onaj koji je propovijedao
po svem svijetu, sad ne bi imao
više prava progovoriti niti riječ molbe?

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Pisma 109, 1:
Veliš da Vigilancije… opet otvara
svoja smrdljiva usta,
bljuje odvratnu trulež protiv
ostataka svetih muĉenika i nas,
koji se za njih zazimamo,
grdi nas kao pepeljare i
idolopoklonike zato što štujemo
kosti umrlih ljudi.
Nesretna li ĉovjeka, potoke bih suza
nad njim mogao ostičiti!...
Mi ne iskazujemo božansko štovanje i
ne molimo se – ne kažem ostacima muĉenika,
nego – ni suncu, ni mjesecu, ni anđelima,
ni nadanđelima, ni kerubinima, ni serafinima,
ni bilo kojem imenu koje se imenuje
na ovom ili na onom svijetu,
da ne bismo više služili nekoj stvari
nego Stvoritelju koje je
blagoslovljen u vijeke.
A štujemo ostatke muĉenika,
da bismo se klanjali Njemu,
ĉiji su mučenici.
Štujemo službenike, da bi se ĉast,
iskazana službenicima,
prenosila na Gospodina.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Mistagoške kateheze V,9:
S jedne strane zagovor apostola i mučenika,
kojima se pri euharistijskom slavlju
preporučujemo, a s druge pak strane molitve,
koje prinosimo na korist onima
koji su usnuli u Gospodinu,
a nisu još stigli Gospodinu
u neprolaznom blaženstvu.
Apostoli su i mučenici – kaže se tu –
zbog tješnjeg sjedinjenja
s Kristom sigurno sposobni
pružiti pomoć svojim zagovorom.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Riječ liturgijskom pitanju:
 Liturgija je važna, ali je važan također i
prijeko potreban osobni religiozni život...
Liturgijski odgoj mora zato
ići usporedo s osobnom molitvom,
razmatranjem, upotrebom Svetog pisma,
religioznim shvaćanjem dnevnoga života i
vjerskim tumačenjem bivovanja uopće.

Guardini Romano, prezbiter, teolog (1885. - 1968.)

Iz spisa Rječnik biblijske teologije, 1969.:
 Zapanjuje čovjeka kada ustanovi
koliko je velikih trenutaka
povijesti spasenja obilježeno molitvom
posrednika i cijeloga naroda,
koji se oslanjaju na poznavanje
Božjega nauma da izmole Božji zahvat
u sadašnjem času.

Xavier Léon-Dufour, prezbiter DI, teolog, bibličar (1912.-2007.)

Iz spisa Liturgische Feier, 1939.:
 Čitanje, pjesma, molitva, izražena u
molitvi puka i svećenika
– eto osnovne sheme…
Ova struktura nije proizvoljna,
nego odgovara dubokoj naravi
kršćanske ekonomije spasenja.
Spasenje dolazi od Boga od koji
nam se objavljuje dok čitamo njegovu riječ.
Ta riječ silazi u srca u
kojima potiče „jeku“- odgovor u obliku pjesme.
Molitve zajednice vjernika na koncu
bivaju sabrane i upućene Bogu preko svećenika.
Ova struktura crkvenog bogoštovlja
doista izražava život Crkve.

Josef Andreas Jungmann, prezbiter DI, liturgičar (1889.-1975.)

Iz spisa Gewordene Liturgie, 1941.:
 Različite pobožnosti koje se održavaju
u popodnevnim satima nisu ništa manje
bogoštovlje Crkve od časoslova
kojeg kanonici mole u koru.
Dapače, ove su pobožnosti više
bogoštovlje Crkve jer ih slavi
čitava zajednica pod predsjedanjem svećenika,
a to je Crkva.
Naprotiv kanonički časoslov,
koji je u počecima, istina,
bio u punom smislu molitva Crkve,
postao je vremenom liturgijom nekolicine…
Tamo je liturgija gdje je crkvena zajednica
(tj. puk Božji pod vodstvom
hijerarhijskog službenika)
sabrana na molitvu i bogoštovlje.
Kad župnik, nedjeljom popodne,
predvodi čak i krunicu i lauretanske litanije,
on slavi liturgiju, ništa manje
od redovnika koji u koru pjevaju večernju.

Josef Andreas Jungmann, prezbiter DI, liturgičar (1889.-1975.)

Iz spisa Bilješke, 1. V 1965.:
 U svim prilikama moram tražiti
snagu u molitvi, no u ozbiljnoj,
konkretnoj molitvi, kakva je bila
Spasiteljeva u Maslinskom vrtu:
puna pouzdanja, ali i odanosti
do skrajnosti:
ne moja volja, nego tvoja!
Gospodin Bog je uvijek Otac:
»Oče, ako hoćeš«...

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. VI 1963.:
 Na Taboru nema stalnog prebivanja.
To pokazuju i mističari...
Ovdje apostolat crpi snagu i polet.
Ako i to nije mistika.
Bar mora postojati solidan život
sjedinjenja s Bogom, život molitve,
mrtvenja i svladavanja.
Iz molitve proistječe za moj apostolat,
kakav bio da bio,
snaga, polet i sadržaj.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. VI 1962.:
 Rad za jedinstvo kršćana
ne može se odvijati bez
mnogo napora, bez neuspjeha i
bez krivih tumačenja.
Ovdje moram crpsti srčanost i
snagu iz »preobraženja« koje mi dolazi
po molitvi.
Nije potrebno da to »preobraženje«
bude mistični fenomen,
nego duševno raspoloženje mira,
ljubavi, svagdanje spremnosti i, prema
tome, atmosfera nadnaravnog stava
za čitav moj život i za moje djelovanje.
Uz takvo duševno raspoloženje
žrtve nisu žrtve, već čin ljubavi,
ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Notre Père, si tu existes, j’ose me tourner vers Toi:
Oče naš, ako postojiš,
usuđujem se obratiti Ti se.
Ako postojiš, Tvoje je Ime sveto, sveti se.
Ako postojiš, tvoja vladavina je red,
a i njegov sjaj:
neka dođe tvoja vladavina!
Ako postojiš, tvoja volja je zakon
svjetova i zakon duša!
Neka bude volja tvoja u
svima nama i u svemu,
na zemlji i na nebu.
Daj nam, ako postojiš,
kruh naš svagdašnji, kruh istine,
kruh mudrosti, kruh radosti,
obilni kruh koji je obećan onima
koji ga mogu prepoznati.
Ako postojiš, dugujem ti velike dugove:
udostoj se oprostiti mi moje dugove,
kao što i sam rado opraštam
svojim dužnicima.
Ubuduće me ne prepusti napasti,
nego me izbavi od svakog zla.
Neka tako i bude.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa D.Žanko, Misa u novijoj francuskoj literaturi, 1938.:
 Moliti za sve ljude i za sve stvari,
to još nije dosta,
treba moliti sa svima i sa svime,
u zajednici i u uređenoj harmoniji
sa svim onim, što je Providnost
stavila u naše živote,
naše osobe i naše stvari.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Knjige Katoličkog života:
Ja ne bih mogao pojmiti život bez molitve.
Ne znam kako bih se ujutro probudio
bez Božjega blagoslova,
kako bih navečer legao
bez Isusova zagrljaja.
Takav bi život morao biti
sličan mrkloj noći, pun poniženja i očaja,
besplodan zbog Božjega prokletstva,
nesposoban, da napastima odoli,
prepušten pokvarenosti,
bez smisla za sveto duhovno veselje.
Jadnoga li života!

bl. Kontardo Ferrini,franjevački trećoredac, profesor (1859.-1902.)

Iz spisa Knjige Katoličkog života:
O, ja molim Boga, da molitva nikad
ne zamre na mojim usnama, da prije umrem,
nego što tako nevoljno zašutim.
Da, jer onaj dan, kad bi molitva
utihnula na mojim usnama
— ne daj Bože — za mene bi svršio
ćudoredni život, svršila bi čežnja za dobrim,
svršile najslađe utjehe moje duše!
Kad bi molitve nestalo, bio bi to znak,
da me je Bog ostavio!

bl. Kontardo Ferrini,franjevački trećoredac, profesor (1859.-1902.)

Iz spisa I. Kukula,Seksualni odgoj intelektualne omladine, 1940.:
Molitva je dihanje duše.
Bez nje duša prestaje naravno živjeti,
kao što tijelo prestaje fizički živjeti,
ako mu se uskrati zrak...

Ivan Kukula, prezbiter DI (1902.-1985.)

Iz spisa Sveci i duhovni pisci o molitvi:
Otkloni sve što priječi,
to je metoda za put prema Bogu:
otkloni sve bučno,
kričavo i nečisto;
otkloni sve svjetsko.
Ali ako smo uklonili iz naše duše
sve svjetsko, što nam onda ostaje,
nama svjetskima?
Šutnja. Tama.
A u toj tami: BOG...

Dionizije Areopagit, prvi atenski biskup, učenik sv. Pavla (I. St.)

Iz spisa Molitva pred meditaciju:
Gospodine, pripremi moje srce,
moj duh, osjećaje i dušu za sebe.
Stvori šutnju u meni
i kad bude posve mirno,
ispuni, Bože, šuteću prazninu
svojom nazočnošću,
svojim blagim svjetlom,
svojom mudrošću i ljubavlju.
S disanjem probudi u meni
slutnju svoje nazočnosti,
dok mi ne postane znanje i uvjerenje.
Odmori me u svojoj šutnji
bez slika i maštanja.
I kad, Gospodine, izmaknem vremenu,
daj da čujem poruku, riječ,
koja će u pravo vrijeme
u meni donjeti plod.

Otto Gillen, spisatelj, novinar (1899.-1986.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Ako čovjek šutnjom pripravi u sebi mir
tako da nestane svake buke,
tada Gospodin dolazi u tihom lahoru
kao Iliji i rasvjetljuje duh...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Čovjeku pomaže izvanjski stav mirovanja:
da sjedi i šuti i da tijelo izvana
nema nikakva nemira.
Zbog toga mira Bog će nam dati
Kraljevstvo nebesko i sebe samoga.

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa Jacques Riviere et Paul Claudel: Correspondance, 1907—1914:
 Molite svaki dan, ništa zato,
ako niste sabrani.
Glavno je da sjeknete s voljom...
Pođite, ako ikako možete,
svako jutro k Misi, i posvetite se
barem jednom cijeloj crkvenoj godini.
— Misa. —
Kako da govorim o toj božanskoj tajni?
Prihvatio sam se toga više puta,
ali nadilazi moju snagu.
Pribivajte češće kod nje i
razumjet ćete je.

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Marijino Navještenje:
 Evo kako sjedim i s vrha brda gledam
pred sobom prostranu zemlju.
Prepoznajem puteve i seljačka dobra,
i sela koja poznam s ljudima
koji su u njima...
Sve mi izgleda kao neko kazalište.
I svugdje i u svakom času.
Ispred mene, s moje strane, oko mene,
Ne prestajem gledati Zemlju,
kao postojano nebo oslikano svim bojama.
I evo nadošle večeri, kada zalazeće sunce
poziva na odmor ljude i životinje...
Širim ruke prema posljednjim zracima sunca,
kao krojač koji mjeri platno...
Smiluj se, Gospode,
svakom čovjeku pod večer života.

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Moi, Juif (Ja, Židov), 1928.:
 Ako je Misa najsavršenija žrtva,
nastavak one na Kalvariji,
najljepša molitva Crkve jest
za vrijeme Mise Hosanna...

René Schwob, spisatelj, obraćenik (1895.-1946.)

Iz spisa Borbeni ateizam — njegove metode i sredstva, 1937.:
 Samo ako smo učinili sve,
što smo mogli uz pomoć Božju,
možemo i moramo očekivati,
da će Bog uslišati naše molbe,
ako je dobro za nas, što molimo.
Tako i u borbi protiv ateizma nije dovoljno
sve samo od Boga očekivati,
nego moramo i sami s Njime sudjelovati.
U ovo naše sudjelovanje ide
u prvom redu molitva i pokora,
a u drugom redu naš rad.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Panteizam i vjera obrazovanog svijeta, 1931.:
 Trebamo Boga, kojemu se možemo moliti.
Bog, kojemu se ne možemo moliti,
nije Bog.
Naše je srce stvoreno za molitvu.
Kaošto ne može biti prosjak, koji ne prosi,
tako ne može biti čovjek, koji se ne moli.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Storia di Cristo, 1921.:
 Trebamo Te, Tebe samoga i nikoga drugog.
Samo Ti, koji nas ljubiš,
možeš osjetiti za sve nas, koji trpimo, samilost,
koju svaki od nas osjeća za sebe samog.
Samo Ti možeš oćutjeti, kako te jako,
neizmjerno jako trebamo na ovome svijetu,
u ovaj čas svijeta...
Svi Te trebamo, oni također,
koji tog i ne znaju... oni Te zovu,
a da i ne znaju, da Te zovu,
a njihov krik je neizrecivo bolniji
od našeg...

Giovanni Papini , spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Storia di Cristo, 1921.:
 Mi te dakle molimo, Kriste,
mi otpadnici, krivci, rođeni u nevrijeme,
mi, koji se još sjećamo tebe, i silimo se,
da živimo s tobom, ali uvijek odviše
udaljeni od tebe, mi, posljednji, očajnici,
mi povraćenici s lutanja i ponora,
mi te molimo, da se još jedno vratiš medu ljude,
koji su te ubili, među ljude,
koji nastoje da te ubiju,
da dadneš svima nama,
ubojicama u tami, svijetlo pravog života...
Nikad kao danas nije bilo tvoje
naviještanje potrebito,
a nikad kao danas zaboravljeno i prezirano.
Kraljevstvo je sotonino došlo
već do potpune zrelosti, a spas,
koji svi tumarajući traže,
može biti samo u tvojem kraljevstvu...
mi, posljednji, očekujemo te,
čekat ćemo te svaki dan, unatoč
našoj nedostojnosti i svakoj nemogućnosti.
A sva ljubav, što ćemo je moći
istisnuti iz naših opustošenih srdaca,
bit će za te, Raspeti,
koji si bio mučen iz ljubavi za nas,
i sada se mučiš svom
moći svoje neugasljive ljubavi.

Giovanni Papini , spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Nepopravljiva sreća - Poesía in versi, 1932.:
 Kasne noći u augustu
pod bisernim drhtajem
izvan svog ležaja
na koljenima priznah Boga.

Na koljenima medu stijenama i dračem,
blizu klisure, što nosi križ,
vidjeh u mraku Njegove poglede
i govorio mi je Njegov glas.

U šutljivu svemiru
budne i nazočne su samo dvije osobe:
jedna mala ružna nesreća
pred licem Oca Gospodara.

Srce je tuklo poput čestih brecaja zvona,
a ja sam ostao poslušno na
tvrdom kamenju, što para koljena,
upoznao sam napokon svoje ništa.

Iza mene se oholost rastvara
sva, osjetio sam, i u plavu bezdanu
vidio — ili mi se učini — dvije ruke, gdje
se oslobađaju čavala
sa crnog debla mog raspela...

Giovanni Papini , spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Brindilles pour rallumer la Foi, 1925.:
 Neposredno prije službe Božje,
mogu se stojeći pred tabernakulom
upotrebiti kratke molitvice,
uzete iz sv. Pisma:
Ti si moj Gospodin i moj Bog!
Gospodine, onaj, kojega ti ljubiš, boluje.
Moja duša kao suha zemlja čezne pred tobom.
Gospodine, daj mi ove vode (milosti).
Neka bude volja tvoja.

Francis Jammes, pjesnik, obraćenik (1868.-1938.)

Iz spisa MOLITVA DA S MAGARCIMA ODEM U RAJ:
 Kad budem morao k tebi, o moj Bože, daj
da to bude na blagdan, kada prašnjavi sjaj
ovije selo, jer želim, ko što živjeh ovdje
da put svoj izaberem i da njime odem
gore, prema raju, gdje zvijezde danju sjaju.
Svoj ću uzeti štap i poći na dug put
i magarcima dragim reći ću, kad me vide:
Ja sam Francis Jammes i evo u raj idem,
jer ne postoji pakao u zemlji dobroga Boga.
Reći ću: vi prijatelji neba plavetnoga,
Dođite, drage životinje, koje zamahom uha
oslobađate se pčela i dosadnih muha.

Da k tebi dođem, Bože, s tim životinjama
koje od srca volim, jer su blagost sama
kad milo spuste glavu, a kad naglo stanu,
tako skupe noge da nas u dušu ganu.
Među bezbroj ušesa ja ću doći s njima
što korpe nošahu na svojim bokovima,
s njima koji su vukli kola pelivana,
il kola od bijelog lima, perjem nakrcana,
s njima što na sebi nose kante u muku,
s magaricama bređim što se jedva vuku,
s onima što im znaju stavit hlače stare
zbog pomodrjelih rana što stalno krvare,
jer ih jata muha napadaju i more.
S tim magarcima, Bože, daj da dođem gore.
I nek nas u miru anđelâ ruke bijele
povedu k potocima gdje drhte trešnje zrele,
glatke poput pùti djevojačke vedre.
U boravištu dušâ, na svetim jezerima,
daj da budem posve jednak magarcima,
koji će sliku svoje ubogosti smjerne
ogledat u jasnoći ljubavi bezmjerne.

Francis Jammes, pjesnik, obraćenik (1868.-1938.)

Iz spisa D. Žanko, Uz 1900. godišnjicu prve sv. Mise, 1934.:
 Ljudska bijeda i Božje milosrđe
jesu dva krila, na kojima se diže molitva...

Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)

Iz spisa Le Catholicisme, 1930.:
 Osam puta se za vrijeme Mise,
obraća misnik vjernicima...
između njegove molitve i njihovih molitava
postoj i kooperacija.
Osam puta veli on puku:
Gospod s vama!
Osam puta puk odgovara:
I s duhom tvojim!
I jedan i drugi znaju, svećenik i puk,
ako su im molitve, kojima se pripravljaju,
potrebne za primitak milosti,
da najprije trebaju milost
za dobru molitvu, i
da je već i sam duh molitve milost.
Ovaj osam puta ponovljeni dijalog između
svećenika i puka konstatira
božansko djelovanje istodobno,
dok ga zaziva, ovo djelovanje,
iz kojeg kao da nastaju sve ljudske molitve...
U riječima cijele Mise leži
psihologija katoličke molitve,
osnovana na točnom pojmu odnosa
između čovjeka i Boga.

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz spisa Le Catholicisme, 1930.:
 Njegovom (Kristovom) voljom,
svaka Misa, što se služi na svijetu
ima svoj odjek,
ako se smije tako reći,
u intimnom životu Presv. Trojstva,
u intimnom životu Boga;
u svakoj Misi izgovorenoj od svakog svećenika,
ovaj svećenik ima moć da molitve
metne u sama usta Sina,
pa da ih Sin kao prikazana žrtva,
podastre Ocu.

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz spisa Le Catholicisme, 1930.:
 Molitva u katolicizmu
osvjetljuje katkada istinu,
ali je nikada ne stvara;
istina pak potiče i hrani molitvu.

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz spisa Duša svakog apostolata:
 Sve u tebi kruži oko tvoga Križa.
Sve, što je u meni,
neka kruži oko svete Mise.
Ona neka bude središtem i suncem
mojih dana, kao što je tvoja žrtva
središnjim činom čitave litugije.

Jean-Baptiste Chautard, redovnik trapist, spisatelj, teolog (1858.-1935.)

Iz spisa Spolna odgoja i opća odgoja, 1932.:
 Molitva su nebeska krila,
na kojima se čovjek diže
nad ovu zemlju, nad osjetnost,
da se sa Serafima klanja Svemogućemu
pjevajući Svet, Svet, Svet je Gospodin Bog.
Bit će, da je moderan čovjek
zaboravio na molitvu,
kad je tako ogreznuo u osjetnost.
Bez molitve ne da se čistoća sačuvati.
Naš je duh slab u borbi sa sjetilnošću.
Zato mu treba pomoći od Svemogućega Duha.

Bogoljub Strižić, prezbiter DI, profesor (-1944.)

Iz spisa Dobra molitva, 1921.:
Ako dobro moliš, tad dobro i radiš.
Ako dobro moliš, tad dobro i trpiš.
Ako dobro moliš, tad i umjereno i
pošteno uživaš one radosti,
što ti ih daje dobrota Božja.
Ako dobro moliš, tad će tvoje srce
mnogo rjeđe posezati za onim užicima,
što su čovjeku zajedničke sa životinjama ili
po kojima čovjek postaje pače niži od životinja,
kad se nižemu podaje rafiniranošću duha svojega.
Ako dobro moliš, tad ćeš svako stvorenje
cijeniti kako treba, a Stvoritelja
samoga nada sve.

Bogoljub Strižić, prezbiter DI, profesor (-1944.)

Iz spisa Molitva "modernog" čovjeka, 1920.:
Moli!
Inače ne ćeš doći do mira u svojoj unutrašnjosti.
Moli!
Drugačije skoro ne ćeš znati,
što je pravi a što šuplji,
oličeni katolicizam.
Moli, da vazda budeš svijestan
o opreci među "svijetom" i "carstvom Božjim",
koju toliko ističu Isus i apostoli.
Moli, da se kloniš rafinirane opačine,
uglađenoga nevjerstva.
Moli pred slikom raspetoga Otkupitelja i
pitaj Boga-čovjeka, da li ono,
što hoče moderni svijet,
može pred njim obastati.
Kad on odluči, odluči i ti.
Moli se Duhu Svetome, da te njegovih
sedam svetih darova prosvijetle i utvrde.
Moli kako možeš i znaš, ali moli,
čovječe dvadesetoga vijeka.
I baš zato, što taj vijek malo moli,
moli ti.

Bogoljub Strižić, prezbiter DI, profesor (-1944.)

Iz spisa Pismo kardinalu Duboisu, 28. ožujka 1929.:
 Živo se veselimo, što nastojite sve to sigurnije
postići dragocjene plodove duhovnih vježbi i
zato vjernike sokolite, da se posluže
duhovnim vježbama Ignacijevim,
koje su naši pretšasnici onamo od Pavla III.
preporučivali, i koje su toliki sveci
visoko cijenili i obavljali,
ne samo da posvete svoju dušu,
nego također da koriste vjernicima svih staleža.
Uistinu su duh. vježbe sv. Ignacija
posve odličnom snagom unaprijedile
duhovni uzlazak i dovele su duše do
najvišeg vrhunca molitve i ljubavi Božje.
One se drže puta odricanja samog sebe i
pobijanja zlih strasti te čuvaju ljude
od finih obmama oholosti.
Mi sami iskusili smo više puta na sebi
ovu svetu djelatnost, i mogli smo
sebi račun dati o napretku i savršenstvu,
što ga postizavaju duše,
ako ih slijede.

Papa Pio XI (1857.-1939.)

Iz spisa APOSTOLSKA KONSTITUCIJA UMRATILEM
kojom se odobravaju Statuti kartuzijanskog reda, 1924. :
Ne čudi da su crkveni pisci minulih vjekova,
želeći izložiti i uzveličati snagu i
učinkovitost molitve ovih redovnika,
došli dotle da su je usporedili s
Mojsijevom molitvom, upućujući na
dobro poznati dogañaj:
kada je Jošua zapodjenuo borbu s
Amalečanima u nizini,
Mojsije je na vrhu obližnjeg brda molio i
usrdno vapio Bogu da udijeli
pobjedu njegovu narodu.
Dok je Mojsije držao ruke uzdignute,
Izraelci bi nadjačavali,
a čim bi ih zbog umora malo spustio,
Amalečani bi nadjačavali Izraelce.
Stoga su mu Aron i Hur s obje strane
držali ruke sve dok Jošua nije
izašao pobjedonosan iz boja.
Ovaj primjer veoma dobro označava
vrijednost molitve redovnika,
o kojima smo govorili.
Njihove molitve imaju svoja dva uporišta
u Oltarskoj žrtvi i pokorničkim djelima i
na odreñen način slika su Arona s jedne i
Hura s druge strane.
Uobičajena je i uistinu najvažnija dužnost
ovih samotnika, kao što smo gore razložili,
prikazati se i posvetiti Bogu kao
žrtve umilostive i pomirbene radi spasenja
svoga i bližnjega – u poslanju službenih
predstavnika ljudskoga roda.

Papa Pio XI (1857.-1939.)

Iz spisa APOSTOLSKA KONSTITUCIJA UMRATILEM
kojom se odobravaju Statuti kartuzijanskog reda, 1924. :
Lako je onda s druge strane uvidjeti
da mnogo više napretku Crkve i
spasenju ljudskoga roda doprinose oni
koji vrše službu usrdne molitve i pokore,
od onih koji pridonose radeći
na njivi Gospodnjoj.
Ako prvi ne bi s nebesa privukli
obilje božanske milosti,
koja će natopiti njivu,
evanđeoski radnici ubirali bi mršavije
plodove svoga napora.

Papa Pio XI (1857.-1939.)

Iz spisa Braća Karamazovi:
Mladiću, ne zaboravljaj molitve.
Svaki put u molitvi, ako je iskrena,
iskrsne nov osjećaj,
a s njim i nova misao koja ti je bila
prije nepoznata i koja }e te ohrabriti,
i ti ćeš razumjeti da je molitva odgoj.
Zapamti još i ovo: svaki dan, kad god možeš,
ponavljaj u sebi: ’Gospodine, smiluj se svima
koji stupiše danas pred tebe’.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, spisatelj (1821.-1881.)

Iz spisa Job, 2006.:
Jedino Bog znade koliko je bezbožnika
svoj put ostavilo,
a zlikovaca naume svoje nije ostvarilo,
samo zahvaljujući Jobovim molitvama i posvećenju.
Samo Bog znade koliko je zadanih situacija
u zadnji čas skrenulo od zla prema dobru.
Jedino Bog može znati koliko je događaja,
koji se već zakotrljaše prema tragičnom ishodu,
zaustavljeno i preusmjereno prema
sretnom ishodu.
Jedino Bog znade koliko Niniva nije razoreno
samo zahvaljujući Jobovom posvećenju.
I koliki su Jobovi po molitvama
spašeni od vječne smrti.

Ivan Bakmaz, spisatelj (1941.-2014.)

Iz spisa Poslanica Efežanima, 13.:
 Trsite se dakle, da biste se češće
sastajali na Euharistiju i hvalu Božju.
Kad se naime drže česti sastanci u tu svrhu,
slabe se sile sotonine,
i po slozi vaše vjere uklanja se propast,
za kojom on ide.
Ništa nije izvrsnije od mira (euharistijskoga),
po kojem se poništuje svaki rat
nebeskih i zemaljskih vlasti.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Obitelj i radosna vijest, Glasnik SiM, 1982.:
 Kad nas dakle Papa poziva da ovog
mjeseca (to je bilo u svibnju 1982., op. admin)
posebno molimo za kršćanske obitelji,
stavlja pred nas nakanu koja zadire
u samu bit spasenja.
Moliti na tu nakanu znači moliti
za "novo lice obitelji i Crkve",
za lice koje će privlačiti i spasavati.

Josip Antolović, prezbiter DI, spisatelj (1926.-2008.)

Iz spisa Soirées de Saint Pétersbourg, Vile Entr.
o hvalospjevu »Tebe Boga hvalimo«:
 Držim, da nije moguće
Bogu se zahvaliti za dane pobjede,
koje dolaze samo od njega,
ljepšom molitvom .., to je ognjena pjesma,
lišena svih umjetnih nakita.
Sumnjam, da je vjeru, ljubav,
zahvalu ikada izrekao istinitiji i
dirljiviji jezik..

Joseph Marie  de Maistre, filozof, diplomat (1753.-1821.)

Iz spisa Soirées de Saint Pétersbourg, Vile Entr.
o hvalospjevu »Tebe Boga hvalimo«:
 Držim, da nije moguće
Bogu se zahvaliti za dane pobjede,
koje dolaze samo od njega,
ljepšom molitvom .., to je ognjena pjesma,
lišena svih umjetnih nakita.
Sumnjam, da je vjeru, ljubav,
zahvalu ikada izrekao istinitiji i
dirljiviji jezik..

Joseph Marie  de Maistre, filozof, diplomat (1753.-1821.)

Iz spisa Kat. List od 20, IX. 1923:
 Napokon je sam zanos inspirirao
pijev Tebe Boga hvalimo.
Kad je francuska vojska na ravnici
kod Lensa ili kod Tontenaya sred krvi i prašine,
izbrazdana ratnom vatrom,
prigibala koljena i započinjala
himnu Bogu bitaka, ili kad su sred
svjetiljaka, zlata, baklja i miomirisa,
uz zvuk orgulja, uz njihanje zvona,
uz trublje i gudala od te himne odzvanjali
vitraži, podzemlje i svodovi bazilike,
tada ne bijaše čovjeka,
koji se ne bi osjećao zanesen,
koji ne bi osjećao neko
gibanje onog zanosa,
koji je tresao Pindara u šumama olimpskim ili
Davida na potoku Cedrontu.

François-René de Chateaubriand, spisatelj, diplomat (1768.-1848.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
U našoj se obitelji redovito
svakodnevno molilo, ja sam mislio
da je tako svagdje i da ne može
biti drukčije jer je molitva bila
praktički mjera života.
Promatrajući svoje roditelje,
od njih sam učio važnost molitve,
zbilja veliku važnost molitve.
I kad si umoran i zaspao,
kako je opasno ne probuditi se i moliti.
Ali nikada nismo molili
a da na okupu nismo bili svi.
Čekali smo da svatko dođe s posla -
iz polja, ili s njive gdje se radilo,
gdje su se čuvale ovce, koze krave...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
(O djetinjstvu, život u komunizmu)
Svjedočanstvo naših roditelja
nije bilo teoretsko,na riječima,
već je bilo nešto tako duboko.
Takva se molitva mogla čuti iz svih kuća.
To je bila naša snaga, pouzdanje u Boga...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Moj otac nikad nije počinjao dan bez molitve.
Nikad nije završavao dan
bez molitve: nikad!
Dođu gosti, bilo koji,i kasnije
kad je bolovao pa bi ga
došli obići,
i njima bi se reklo:
"Sačekajte, on moli."
To se nije prekidalo.
To je nešto tako važno...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Krunica je jedno veliko čudo i
znak u srcu kršćanina koji
ulazi u jedan misterij -
otajstvo Isusova života.
U njemu Duh Božji rasvjetljava
lice Isusovo.
U otajstvima upoznaje Isusa,
oduševljeno polazi za Isusom i
nasljeđuje ga.
Zato nikada nisam u svom srcu
razmišljao da je to nekakvo
ponavljanje jednog te istog
pedeset puta, sto puta, tisuću...
U svakoj Zdravo Mariji vidim
novu milost, novi blagoslov...
Baš kao one mudre djevice
koje su sačuvale svoju svjetiljku,
ja u svakoj Zdravo Mariji vidim
novu kap ulja...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Čovjek koji je nervozan dok moli ili
kojemu je teško moliti,
dosadno mu je,
on je još uvijek u tami.
Naprotiv, osjetio sam da molitelj
uvijek zna kazati zašto vjeruje i kome.
I uvijek zna izreći:
"Moj Bog nje živ,
On je ljubav,
On je moj mir,
On je moja snaga."

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Molitva je Božji dar čovjeku.
Molitva postaje naša potreba kroz
koju teku Božji darovi
od Boga k nama.
U molitvi naša ljubav i
naša zahvalnost rastu kao predanje,
kao zahvalnost, kao čašćenje i
slavljenje Boga.

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Papa u svom pismu o krunici donosi
šest savjeta za dobru molitvu.
Prvi je da prije molitve ružarija
uzmemo Sveto pismo, otvorimo neki tekst,
pročitamo neki ulomak i zaustavimo se u
tišini svoga srca.
Pusti Duhu Svetomu da ti govori i
odvede te pred lice Gospodnje
da možeš motriti, sresti Gospodina,
da se tako nađeš pred slikom Gospodina
kao što se dijete nađe pred TV likom.

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Važniji je jedan sat molitve
nego sve rasprave svijeta.
U tom jednom satu molitve čovjek
dolazi do iskustva Boga,
otkriva snagu i nalazi milost.
To ni u kakvim raspravama
ne može pronaći.
Vidite, to sam htio reći:
čovjek kao vjernik mora imati
osobno iskustvo,
življeno iskustvo Boga...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa Complies:
(O pjevanju kompletorija u jednom
zatvorenom ženskom kontemplativnom
samostanu:)
I glasovi, koji dolaze s kora,
U ovom kratkom danu, što preostaje,
Još su uvijek puni iste tjeskobe,
Puni iste tužne ekstaze.

Nevidljive blizu oltara
Sestre, čovjek naslućuje da su blijede,
Zanesene ljubavlju besmrtnog Učitelja
Šapuću polako Kompletorij.

I kada se tmine spuštaju,
Kada kapelica zatvara svoja vrata
Čovjek bi rekao, iz dubokog podruma
Da čuje gdje uzlaze glasovi umrlih...

Louis Le Cardonnel, prezbiter, pjesnik (1862.-1936.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Uči moliti.
U molitvi ćeš neizmjerno mnogo naučiti.
To su putovi spoznaje koji se otvaraju
samo moliteljima, poniznima.
Ako hoćeš k Bogu,
bez molitve nećeš nikada stići.
Moli, uči moliti moleći.
I kad ti u grlu zapne riječ,
neka tobude tvoja šutljiva molitva.
Zagledaj se u Isusa ispred sebe i
govoreći šuti i šuteći govori.
Možda i ovako:
"Slava ti Bože, za muku dana i
mir noći, za kratki život i
veliku zagonetku smrt,
neka su blagoslovljene odluke tvoje
po kojima dolazimo na svijet i
odlazimo sa njega.
Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji.
Ali teško je biti čovjek, Gospode."

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Traktati / Poučni govori:
O NAJSNAŽNIJOJ MOLITVI I NAJUZVIŠENIJEM DJELU
Najsnažnija i gotovo svemoćna molitva da
se sve postigne i najdostojnije od svih djela
jest ono koje proizlazi iz slobodna srca.
Što je ono slobodnije, to su molitva i djelo
snažniji, vredniji, dostojniji i savršeniji.
Slobodnu srcu sve je moguće.
Što je slobodno srce?
Slobodno je ono srce koje nije ničim smućeno i
ni za što navezano, koje nije ni na koji način
vezalo ono što je njemu najbolje,
te ni u čemu ne gleda ono što je njegovo,
nego je, naprotiv, posve uronjeno u
predragu volju Božju, a odreklo se svoje.
Čovjek ne može nikada obaviti ma i
najmanje djelo koje ne bi odatle
primalo svoju snagu i moć.
Moliti trebamo tako snažno da bismo
poželjeli da se svi naši udovi i moći,
oči kao i uši, usta, srce i sva osjetila
na to usmjere; i ne treba prestati
dok se ne osjeti da se
stiglo na prag sjedinjenja s onim
koji je nazočan i kojemu se molimo,
to jest: s Bogom.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Traktati / Poučni govori:
O NAJSNAŽNIJOJ MOLITVI I NAJUZVIŠENIJEM DJELU
Najsnažnija i gotovo svemoćna molitva da
se sve postigne i najdostojnije od svih djela
jest ono koje proizlazi iz slobodna srca.
Što je ono slobodnije, to su molitva i djelo
snažniji, vredniji, dostojniji i savršeniji.
Slobodnu srcu sve je moguće.
Što je slobodno srce?
Slobodno je ono srce koje nije ničim smućeno i
ni za što navezano, koje nije ni na koji način
vezalo ono što je njemu najbolje,
te ni u čemu ne gleda ono što je njegovo,
nego je, naprotiv, posve uronjeno u
predragu volju Božju, a odreklo se svoje.
Čovjek ne može nikada obaviti ma i
najmanje djelo koje ne bi odatle
primalo svoju snagu i moć.
Moliti trebamo tako snažno da bismo
poželjeli da se svi naši udovi i moći,
oči kao i uši, usta, srce i sva osjetila
na to usmjere; i ne treba prestati
dok se ne osjeti da se
stiglo na prag sjedinjenja s onim
koji je nazočan i kojemu se molimo,
to jest: s Bogom.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Journal I, str. 602:
Stavi, Gospodine, moju molitvu
kao onu od duša mnogo čistih,
da ne bude ništa do Tvoj odsjaj (odsjev)
što se Tebi vraća,
kad se nada mnom naginješ.

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Journal I, str. 452:
Jutros, prije nego sam ostavio Emanuelu,
kleknuo sam kraj nje i tražio
da mi moli Oče naš.
Učinio sam to za nju, i moja je oholost
uzmakla bez boli pred ljubavlju.
Čitavo se moje srce
priljubilo njenoj molitvi...

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Ako nas molitva dirži u »sjajnoj izoliranosti«,
onda treba da se pitamo:
čemu takva molitva?
Ali, naša nas je molitva dovela
da tražimo ljudski napredak za one
koji su najrazbaštinjeniji,
tu kod nas kao i dalje,
u Latinskoj Americi...

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Sve bi bilo izgubljeno ako svojim životom i
svojom zajedničkom molitvom
mi ne bismo sudjelovali u trajanju Crkve i
ako se preko našeg života i naše zajedničke
molitve ne bi osjećala neprolaznost,
prema kojoj su katkad pažljiviji nevjernici
nego toliki kršćani.
Zar nas nisu toliki agnostici otkrili i
prepoznali preko liturgijske molitve?

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Časoslov IV, jutarnja
XXXII tjedan kroz godinu, Molbenica:
Daj nam, Gospodine,
duha molitve i zahvaljivanja,
– da ti u svemu vazda zahvaljujemo.
Tebe, Gospodine, slavimo,
u tebe se pouzdajemo.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Méditations d’un Solitaire en 1916
Evo jadne djevojke koja se moli u
bijednoj opustošenoj crkvi.
Ona ne zna ništa,
osim da je Bog nužno umoljiv,
jer je obećao da će dati što se bude
od njega tražilo s pouzdanjem...
Čujete li, u noći, onaj golemi šum pješaka,
konjanika i teretnih kola u pokretu?
Taj žagor, to je micanje usana
toga nedužnoga stvorenja
koje će Bog zasigurno poslušati.

Léon Bloy, spisatelj (1846.-1917.)

Iz spisa I.Fuček, Vjera pred pojavom historizma, 1970.:
O, Gospodine, ne dopusti da se izgubim
kao sitan prašak u vihoru,
kao kaplja u beskrajnom moru...
Smjesti me kao sitni kamečak na
najneuglednije mjesto u
velikoj katedrali života...
Pokaži mi pravi put u ovo doba
raspadanja i zbrke... da živim
poput onih koji su u vjekovima vjere
napunili svijet ljepotom,
da i ja radim kao i oni,
ali ne zbog sebeljubija i taštine,
nego samo od želje da vidim
proslavljeno tvoje Ime
kako na nebu tako i na zemlji.

Jens Johannes Jørgensen, spisatelj (1866.-1956.)

Iz spisa Golub i zmija (o molitvi modernog čovjeka), 1973.:
Pojam molitve upravljene Bogu,
kao i pojam molbe upravljene čovjeku,
u sebi uključuje dvojicu »nejednakih«.
To može biti krivac pred sucem,
podređeni pred gospodarom,
siromah pred bogatim,
podložnik pred pretpostavljenim,
nemoćan pred mogućim, itd.
Ako su u svemu jednaki,
onda nema mjesta molitvi.
Oni mogu ravnopravno dijagnozirati,
ili jedan drugoga upozoriti na
dužnost ili pogrešku,
ili razmijeniti mišljenja...
Molitva, dakle, po svojoj naravi
proizlazi iz odnosa i osjećaja,
ili skrušenosti, ili poniznosti,
ili poslušnosti, ili siromaštva,
ili ovisnosti, ili nemoći,
ili iz svega toga skupa...

Ratko Perić, biskup (1944.)

Iz spisa Marta Obregon, mučenica čistoće i primjer za mlade:
Molim Te samo jedno: da mi, bilo što bilo,
daš dovoljno snage da to prihvatim i ostvarim.
Da me to nikada ne odvoji od Tebe,
nego da svaki put budu snažnije užadi
koja me povezuju s Tobom.
Jer želim da jedino Ti budeš moj vodič.
Samo Ti, moj Bože.
Ti odlučuješ u meni i ja prihvaćam.
Tako ću moći postići sreću...

Marta Obregón, mučenica čistoće (1969.-1992.)

Iz spisa Marta Obregon, mučenica čistoće i primjer za mlade:
Bez molitve i bez Euharistije
ne postoji svetac koji bi izdržao.

Marta Obregón, mučenica čistoće (1969.-1992.)

Iz spisa Bilješke, Molitva prepuštanja:
Oče moj,
Prepuštam se Tebi.
Radi sa mnom što želiš.
Što god učiniš sa mnom, zahvaljujem Ti.
Na sve sam spreman,
prihvaćam sve.
Tvoja se volja u meni ispunja,
u svim Tvojim stvorenjima.
Ne želim ništa više, Bože moj.
Predajem dušu svoju u Tvoje ruke.
Dajem ti je Bože moj,
svom ljubavlju moga srca,
zato što Te volim,
i to je potreba moje ljubavi da se darujem,
da se predam u Tvoje ruke bez rezerve,
s beskonačnim povjerenjem,
JER TI SI MOJ OTAC.

Kiko Argüello, slikar, osnivač Neokatekumenskog puta (1939.)

Iz spisa P.Blajić, Životna epopeja L.van Beethovena, 1977.:
Bože moj, jedina obrano moja.
Samo Ti si moja utjeha.
Ti, koji čitaš dubinu duše moje,
znaš koliko trpim; usliši
vruću molbu svoga najnesretnijeg stvora.

Ludwig van Beethoven, skladatelj (1770.-1827.)

Iz spisa »Hamlet«:
Kroz tisuće dogledâ se tmina
Sabrala i samo na me pada.
Ako može, abba tvoga sina
Neka mine ova čaša jada.
Tvoju čvrstu zamisao štujem,
Primam rolu, u koju me vodiš.
Al’ sad tu se druga drama snuje
I ovog me puta oslobodi (...)
Sâm sam. Sve u farizejstvo grezne.
Živjet život
— nije prijeći poljem.

Boris Leonidovič Pasternak, pjesnik, spisatelj (1890.-1960.)

Iz spisa »Mase«:
Ti Bog si vječan.
Posrtanja naša
i nijekanja česta tebe stalno traže.
Ti bivaš Bog, kad bježimo od tebe
i hoćemo razbit šutnju tihih zvijezda.
O nemoj nikad prestati biti Bog,
bez nijekanja bi prestali svi
povratci u zoru.
Sve ove mase, koje kleti znadu i
dizat ruku žedne traže pravdu.
A djeca znadu, da si pravda ti.
O nisu, Bože, zle te burne mase,
u njima živi želja za životom (...)
Molim ti se.
Boli me nemaran pogled
radničke djevojke i kriva peta na
nogama njenim.
Boli me korak žene iz predgrađa
i vraćanje muža pjanog asfaltom kroz noć.

Vinko Kos, pjesnik (1914.-1945.)

Iz spisa »Otrovane lokve«:
... Gdje si? Da uneseš malo stege
u ovu zbrku krvi i htijenja:
sitnu krijesnicu
u pokošenu travu.
Noćas si bio skriven
iza hladno vedrih zvijezda.
Ništa se od Tebe nije vidjelo,
samo Ti se naslućivao sjaj.
Skroviti Bože!

Viktor Vida, spisatelj (1913.-1960.)

Iz spisa Rudnik:
Nebeski Oče, koji vatrom srca svoga
glečere ravnodušja tališ,
obasjaj rudnik, osvijetli mu dane
kroz okno rova dubokoga
fosforom zvijezda, kojim svemir pališ.
Sad rudari silaze u majdane.
Nijemi uđu u tišinu zemlje,
koja sluša odjeke koraka...

Zadrhti stijena, oznoji se ugalj,
pod svrdlom puca zub kamenu.
Zemlja sopće, tutnji, podrhtava:
Bog vam pomogao svima, koji u radu
jeste braća.

Viktor Vida, spisatelj (1913.-1960.)

Iz spisa Evanđelje — Kristov proglas o tom, šta je prava sreća:
Dovršivši svoj posao,
ja sam na svoje čuđenje i
na veliku svoju radost našao,
da molitva Gospodnja — Oče naš —
nije ništa drugo nego u nazbijenijem,
najkraćem obliku iskazano
cijelo učenje Isusovo.

Lav Nikolajevič Tolstoj, spisatelj (1828.-1910.)

Iz spisa Svakidašnja jadikovka:
O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten. (...)

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama. (...)

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da za vapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam kriješ na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Molitva iz tamnice:
Beskrajni Bože, što na plavom svodu
zlato i srebro noćnih zvijezda pališ,
čuješ li gdje ti na praljavu podu
leleče ljutu molbu srvan mališ?

U noći kad sam očajnički bdio
s pogledom rujnim povrh vlažna stropa,
kad sam u ognju bonih mašta snio
zvuk pjesme, bune ili gromor topa,

Koliko puta iz te crne jame
podigoh nebu ruke pune gnjeva,
koliko puta povrh oštre slame
provrištah mržnjom svetih hvalospjeva! (...)

Ako te grudi i te oči bistre,
treba da kljunom svirep jastreb kljuje,
i da me memla, ili bitka istre,
neka! o neka! samo Bog da čuje! (...)

i neka čemer potone u dimu,
a plavi sanci u zelenoj travi,
no samo, Višnji, živom pobratimu
kandilo svoje milosti objavi.

Razgali svijetu bagrenu slobodu,
i čudo stvari što se sebi dive,
ozari plavet i objasjaj vodu,
razderi zorom horizonte sive.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Molitva za koru kruha i zdjelu leće:
Daj nam da jedemo svoju zdjelu,
pa makar leće, boba i pasulja.
Glad oblizuje siti prst od ulja,
a žig žalosti na našem je čelu
kad u tanjuru ogledamo ćelu. (...)

Daj nam kaži put i moć da spomenemo
na sav glas sve dobro što u nama ruje,
da sebe i sve druge već opomenemo:
da se krepče čini što silnije se čuje.

A sami ćemo tada ostvariti
srce za ljubav kao kovčeg zgodni.
I za ljepotu srce će mariti,
ljubav za lijepo i za život plodni.

Jer svijet i mi po tebi smo srodni.

Daj nama svakog dana našu zdjelu,
pa makar jeli pasulj, puru, rižu,
i makar pili vodu tek na vrelu ...

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Molitva za koru kruha i zdjelu leće:
Oprosti našoj ljubavi kad zgriješi:
na kraju srdžbe kada nam se smiješi,
i kad mrzimo neprijatelja svoga
znaj da nas spaja muških ljudi sloga,
ne biti zao, no uman u snazi
i ispraviti, pravicu na vazi.
Daj pravdu nama i neprijatelju,
dvije mrlje ulja u istome zelju.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Pjesma o smrti:
Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete, koje volim,
Ovako boga bih da molim:
Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kuda put nas vodi zvjezdan!
O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!
Sve zvijezde što joj život mrače,
O dobri Bože, ti ugasi —
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,
I onih koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.
Al ako nećeš da ih zgasiš
I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred pomorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!

Dobriša Cesarić, pjesnik, prevoditelj (1902.-1980.)

Iz spisa Molitva za smirenje:
O Bože, što mi daješ dane
I darivaš me plimom srca,
U tvojoj mreži ja sam riba,
Što lijeskajući se koprca.

Bez izlaza je tvoja mreža,
Ljeskanje slast je tek za druge,
A noći, pune tvoga daha,
Tako su teške, tako duge.

Prestani, Bože, biti javom
To srce, klonulo od bdijenja.
Pokrij mi ime zaboravom,
Odaha daj mi i smirenja!

Dobriša Cesarić, pjesnik, prevoditelj (1902.-1980.)

Iz spisa Molitva:
O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!

Dobriša Cesarić, pjesnik, prevoditelj (1902.-1980.)

Iz spisa Oče naš:
Kruh naš nam svagdanji daj!
Jer ti si nam dao to tijelo,
Kroz koje se rasiplje — kao
Kroz kapljicu rose trak sunčev
U sedmero duginih boja —
Najtoplija zraka tvog srca
U sedmero tvojih darova,
— Jér ti si posadio u nj
Glad i žeđ, da doznamo što je
Gladovat i žednjet;
Pa da budemo uvijek žedni
Kruha sa dlanova tvojih,
Vode sa izvora tvog. (...)
I od Zla nas izbavi!

— Stablo
Jer od Zla i Dobra još stoji
Pred nama, na dohvatu. Još se
Oko njeg ovija zmija.
I naša srca se ljudska
Nadimlju; a što su šira,
To manje primaju tebe.
I mi već ne znamo tko smo
i čiji smo.

— Čuvaj nas od zla,
Dok iduć na tvoje vrhunce,
Noseć ti sve svoje plode
Sa ovih njiva zemaljskih
U tebe nas ne nestane.
— Amen !

Vladimir Nazor, pjesnik (1876.-1949.)

Iz spisa Molitva:
Otvori prozor na nebu,
O Bože — nek znamo dal’ jesi
Još tu! Boljem Svijetu mjesi
Mulj nov, i nov kvas našem hljebu!
Presjeci te krvave pute,
Oče, što vjerujem u te!

Vladimir Nazor, pjesnik (1876.-1949.)

Iz spisa Molitva da seljaci sretno stignu:
Moj Bože, koji si obilan svanućima ranim,
s kojih u rosi kaplju radosti i jadi,
ne zamjeri, molim te, seljacima pijanim,
kad iz grada jašu u selo, na staroj kljusadi.

Nek te ne buni, što će u svom prigušenom bijesu
bez pozdrava proći kraj raspela, na povratku kući.
Daj da ih ipak sretno u daleko selo odnesu
stari konji pažljivo ušima strižući.

Moj Bože, kako bih volio da ovog časa
ostavim taj tašti rad za stolom.
Moj nevrijedni lik da s njima otkasa,
posrćući pod njihovim bolom.

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Molitva za sve:
Klecnuše visoko statue. Vrh litica
zadrhtao je srnin skok.
Sve stalo. Ne plače ni mala Vidica.
Daleko šuti putova suhi tok.

O znam tko si, što mi sad snene sklapaš ruke.
I zoveš u tišinu tu.
Znam što ne skače srna i ne plače mala Vidica.
Čas je kad molim sjevernu molitvu.

0 Bože ti, što vunene oblake kupaš
u dubokom plavilu mora svaki dan.
molim ti se za onu staricu što me noćas
upitala da li znam kakav jeftin stan.

Molim ti se i za onaj crni brod,
što plače daleko u ledu sjevernog pola.
I za onaj nečiji osamljeni hod.
I za ono svjetlo u mraku dubokog dola.

Molim ti se i za onog čovjeka mladog
što očajan stade na oštru hrid.
Molim ti se i za onaj zid,
u kome mrtve vojske snivaju.

Molim ti se i za ono nevino lice.
I za onu crnku, podšišane kose,
koja u mraku zaustavlja prolaznike,
nudeći cjelove za gorki hljebac svoj.

I za onog se crnca mladog molim,
što je očajan plakao u kasarni
za Afrikom i mladom ženom. (Ona još ne zna
da je on jadnik poginuo na Marni.)

Molim ti se, o Bože, molim se
za sve, za sve. Za vrelu Afriku,
za tajanstvenu Aziju i gvozdenu Ameriku
I Evropu umornu.

Dižu se visoke statue. Vrh litica
zadrhtao je srnin skok.
U majčinu krilu zaplakala mala Vidica.
I zašumi muklo putova suhi tok.

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Molitva za mrtvu ulicu:
Moj Bože, dok se bol u oku mome sija
i u jezivoj hladnoći rosnoj drhte pijetli,
daj nek oživi opet mrtva ulica zanatlija.
Mutno okno uz okno neka se zasvijetli.

Neka opet za našim starim plotom
maglenu, svježu vunu nanese sumrak plavi.
O, daj neka suknenim zvukom i mekotom
pod rukom tkalje zabruji razboj čegrtavi.

Neka opet zadrhti pred jutarnju jezu
vezilja mlada, nagnuta nad uho igleno.
I radosna nek zaspi na dovršenom vezu,
udišući miris polja, mlado sijeno.

Nek odzvanja, moj Bože, nek odzvanja zvučno
ulica moja pusta, od rada nek se žari.
Pod rukama, koje lupaju muklo, mučno,
nek se pojave divne, tople stvari.

O daj da svježe obučen u subotu mogu
posjetiti svakog zanatlije stan.
Bdijući s njim, da pričam dugo o dragom Bogu.
Kujući s njim, da zaspim za stolom nasmijan.

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Molitva da svi imaju posla:
O Bože, teško li je u doba časa snenog
prisloniti na ruku svoj umorni sluh.
I slušati u njoj zvuk posla izgubljenog,
koji nam je svet, ko neki dragi duh. (...)

Obilje posla daj i svakome čovjeku.
Neka mu radošću urodi svaki sat.
I neka tebi samo, kad dani mu proteku,
blistav od rada preda svoj alat.

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Molitva za svetost bogatih:
O Bože, daj da jednom u nekom času svetom
iz sjaja svojih soba bosi se pojave.
Plačući, jaučući da odu svijetom.
U krpama i pepelom posute glave.

Kroz jezu, kroz mrzost i opustošenje stvari
nek ih vjerno vodi tvoja ruka blaga.
Moleći juhe zdjelicu ili kakav ogrtač stari,
nek budu sretni što će ih otjerati s praga.

I poslije divnih patnja ti svoga anđela pozovi,
neka svakom od njih vijenac slave isplete.
I neka najzad radosno, ko bijeli golubovi,
pred prijestolje tvoje odlete.

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Gott lädt uns ein zum Mahl., 1975:
Svaki koji reče: Ja želim svoj mir...
To se mene ne tiče — taj nije za mir.
Molimo Te, Gospodine, učini da budemo za mir...

Friedrich Dietz, prezbiter, spisatelj (1921.-1998.)

Iz spisa Kršćanska vizija obitelji danas, 1988.:
U obiteljskoj molitvi nitko nije izuzet.
Nijedan član obitelji ne smije se osjećati
kao tuđinac ili promatrač
nego treba da u njoj sudjeluje.
Ona ne smije biti svedena samo na
molitvu roditelja ni ti na molitvu
majke s malom djecom,
nego je govor cijele obitelji.
Vrlo je važno ozračje obiteljske solidarnosti i
zajedništva u kojem su svi članovi
prožeti istim osjećajima.
Ako roditelji svojim primjerom uvedu djecu u
molitvu time ih uvode u dijalog s Bogom
odnosno u iskustvo koje će im pomoći da
lakše nađu put svetosti i spasenja.

Stanko Lasić, spisatelj, povjesničar (1927.-2017.)

Iz spisa Kršćanska vizija obitelji danas, 1988.:
U čitanju i razmatranju Božje Riječi
kršćanska obitelj jasnije nazire putokaze
svog životnog izbora i njegova ostvarenja.
Meditacija i molitva u obitelji produbljuje
zajedničarsku dimenziju u kojoj muž i žena,
roditelji i djeca rastu u zajedničkom
nastojanju zahvalnosti, poniznosti i
ustrajnosti na putu posvećenja.

Stanko Lasić, spisatelj, povjesničar (1927.-2017.)

Iz spisa Kršćanska vizija obitelji danas, 1988.:
Molitva u obitelji ne smije se shvaćati
jednostavno kao pomoć ili oslonac u
raznim poteškoćama nego kao izraz vjere i
ljubavi prema Stvoritelju.
Moliti za obitelj treba da znači otkrivati i
planirati vlastiti život u svjetlu vjere.
Molitva nije bijeg od svagdašnjih dužnosti
nego poticaj »koji snažnije pokreće
kršćansku obitelj da se prihvati svojih
odgovornosti koje ima kao prva i temeljna
stanica ljudskog društva i da te odgovornosti
u punini ispuni«.

Stanko Lasić, spisatelj, povjesničar (1927.-2017.)

Iz spisa Causa Praeclara
povodom četvrtstoljetne obljetnice
reforme karmelskog reda, 1962.:
Crkva, dok mnogo cijeni vanjski apostolat,
toliko potreban u našemu vremenu,
ipak najveću vrijednost pripisuje
životu posvećenom kontemplaciji,
i to upravo u ovom dobu prenaglašenog aktivizma…
Spasitelj je otkupio svijet,
koji je robovao grijehu prvenstveno
uzdižući Svoju molitvu Ocu i
žrtvujući sama sebe.
Zato onaj koji nastoji živjeti
ovaj intimni vid Kristova poslanja
premda se ne posvećuje nikakvom
vanjskom djelovanju,
ipak na najizvrsniji način vrši apostolat.

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

Iz spisa Golgota:
O, Gospode, dovodim Ti
Pred patničko Tvoje drvo,
O, sve one, o, sve one,
Što ih teški udes srvo:
Prevarene, zavedene
I bez nade, i bez vjere,
I molim se za nje Tebi:
Miserere, miserere!

Silvije Strahimir Kranjčević, pjesnik (1865.-1908.)

Iz spisa Isusova molitva prije i poslije jela.
Biblijski kontekst i hvaljenje iz zahvalnosti, 1991.:
 Molitva prije i poslije jela
jamačno je velika i živa vjera
izrečena riječima, uzmah duše i
udivljenje srca što ga Božja darežljivost
budi kod stvorova.

Stipe Jurič, prezbiter, dominikanac, profesor (1951.)

Iz spisa Isusova molitva prije i poslije jela.
Biblijski kontekst i hvaljenje iz zahvalnosti, 1991.:
 Naša predobjedna i poobjedna molitva
ne samo da se uklapa u biblijski
kontekst molitve; ona je nastavak,
karika u dugome lancu koji sačinjavaju
molitve patrijarha, sudaca, proroka,
psalmiste, apostola, kao i one
naših pređa i roditelja.
Tim više kada znamo da nije samo Bog
(ili svećenik u njegovo ime)
koji blagoslivlje ljude,
nego ljudi također blagoslivlju Boga
(npr. Post 24,48; Pnz 8,10; Suci 5,2.9;
Tob 12,6; Ps 16,7; 34,2;
68,27; Dn 3,57ss itd.).

Stipe Jurič, prezbiter, dominikanac, profesor (1951.)

Iz spisa Pismo Ermentrudi:
 Molimo Boga jedni za druge,
tako ćemo, naime, noseći breme ljubavi
jedni drugima lako ispuniti
zakon Kristov. Amen.

sv. Klara Asiška, redovnica (1194.-1253.)

Iz spisa Oče naš:
 Očenaš
koji jesi
oslobodi me suvišnih
stvari slova nastojanja
osobito te molim oslobodi me kadikad
moje nepresušne potrebe za drugima
no, pri tom, molim te,
visoko moje srce čuvaj
ne suši ga i ne smanjuj me
radije svrši samnom
pomogni mi ponekad
da podnesem bol i strah svoj
sebe
do nekasnog časa smrti moje
Amen

Tonči Petrasov Marović, spisatelj (1934.-1991.)

Iz spisa Tanke zahvalnosti 2:
 Bože moj ne daj
da prođem svijetom mrzeći
već grleć ono
što svi izbjegavaju
stišćuć stapajući se s tim

Tonči Petrasov Marović, spisatelj (1934.-1991.)

Iz spisa Osnovni podaci iz moje autobiografije, 1996.
 Ne preostaje mi nego da se molim
Ocu Nebeskome da me po zagovoru svoga Sina,
našega Otkupitelja Isusa Krista,
i Bogorodice vazda Djevice Marije,
majke i slike Crkve,
primi u svoje nebesko kraljevstvo,
gdje će biti:
sine nocte dies - dan bez noći
sine lite quies - počinak bez svađe.
Opraštam svima sve!
Molim sve, oprostite i vi svi meni sve.
Hvala.

Frane Franić, nadbiskup (1912.-2007.)

Iz spisa CV 171
Gospodine, (...) udijeli mi dvije milosti
prije nego umrem: (...) da za svoga života
osjetim u duši i na tijelu,
koliko god je to moguće,onu bol
što si je Ti, slatki Gospodine,
podnio u vrijeme svoje pregorke muke (...)
i da osjetim u svome srcu (...)
onu neizmjernu ljubav kojom si Ti,
Sine Božji, gorio da dragovoljno
podneseš toliku muku za nas grešnike.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Što novi crkveni pokreti očekuju od duhovnog vođe, 1997.:
Svi veliki ljudi duha, svi veliki
duhovni vođe kroz povijest
bili su ljudi molitve.
Kad u čovjeku raste vjera,
raste također molitva.
Ona dopušta čovjeku da stigne
do što izravnijeg iskustva Boga;
ono mu daje sposobnost, u svjetlu vjere,
da ispravno vrednuje ljude i događaje.
Na početku svih velikih novih
crkvenih pokreta stoji molitva.
Oni je, dakle, cijene i očekuju
od onih koji se bave duhovnim vodstvom
da između ostaloga budu i ljudi molitve.
Duhovni se vođa čovjekom molitve
najprije očituje u vjernosti,
slobodi i jednostavnosti.

Miljenko Stojić, prezbiter OFM, teolog, spisatelj (1960.)

Iz spisa Izvori - Molitva hvale:
 Jednostavno rečeno,
molitva se sastoji u hvali i
zahvali Bogu za sve.
Osniva se na uvjerenju da se u našem
životu ništa ne događa
a da to Bog nije predvidio i
planirao - uistinu ništa,
čak ni naši grijesi.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Minuta mudrosti - Samoća :
 Želim biti s Bogom u molitvi.
To što želiš je besmisleno.
Zašto?
Jer ako si ti, Bog nije;
ako je Bog, ti nisi.
Kako dakle ti možeš biti s Bogom?
Traži samoću.
Kad si s nekim, nisi sam.
Kad si s Bogom, nisi sam.
Jedini način da uistinu budeš
s Bogom jest da budeš posve sam.
I tada, treba se nadati, Bog će biti,
a ti nećeš biti.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa "Fizika besmrtnosti", 1994.:
 Ja bih rekao: molitva je pokušaj
osjetiti da Bog postoji,
osjetiti da On/Ona nas ljubi,
i da se stvari na kraju okreću u nešto
najbolje te da ćemo mi svi jednog dana
uskrsnuti na vječni život u Bogu.
U tom značenju molitva i u
Omegapunkt-teoriji ima svoj smisao.
Ako tradicionalna molitva i ritual
neke crkve ljudima pomažu iskusiti
istinitost tih vjerovanja,
idite u crkvu i molite.
Ako istinu možete iskusiti i bez rituala,
nemojte moliti (ja to ne činim).

Frank Jennings Tipler, matematički fizičar, kozmolog (1947.)

Iz spisa Kršćanska duhovnost u ozračju pluralizma, 2003.:
 Duhovni život se mjeri prema
količini ljubavi,
a ne prema jačini iskustva.
Čovjek treba iskustvo, ali u vjeri.
Je li se stvarno traži Boga,
a ne površni doživljaj,
najbolje se vidi po spremnosti na šutnju.
Tko je u svojoj pobožnosti uvijek "zaposlen",
uvijek nešto "čini",
izbjegava šutnju a time i Boga.
On je Boga "uvrstio" u svoje molitve,
ali se boji izložiti Onomu koji ga može
staviti u pitanje.
Prema tome, svrha je kontemplacije
izgradnja sve jače povezanosti s Bogom.
U kontemplaciji se čovjek probije do
čiste ljubavi prema Bogu.
To je šutnja ispražnjena od naših
misli i osjećaja, šutnja koja ostavlja
samog sebe i svako traženje iskustva
te se s povjerenjem baca u Božje naručje.

Anđelko Domazet, prezbiter OFM, teolog (1962.)

Iz spisa Kršćanska duhovnost u ozračju pluralizma, 2003.:
 Kontemplativna šutnja je povlašteno
mjesto slušanja.
Iz kraljevstva šutnje pristižu mnogi
odgovori koje duh riječi i
buke ne može čuti.
Iz šutnje se Božja blizina izlijeva
iz središta ljudskog postojanja te
preplavljuje cijelo biće,
dok ono iz nje crpi sve što je uistinu
potrebno i važno za duhovni život.
Takva iskustva mijenjaju i uspostavljaju
nove prioritete i drukčije ljestvice
vrijednosti kod iskustvenika meditacije.
Čovjek tada shvaća istinsko značenje
bezuvjetne ljubavi, istine, mira,
tolerancije, nenasilja.
A kao posljedica ispravnog shvaćanja
slijedi ispravno djelovanje i time
sustvaranje boljeg svijeta.
Kroz kontemplativna iskustva u šutnji,
oštre se naša osjetila i raste senzibilitet
za sve oko nas, otvaraju se oči srca i
oči duše za djelovanje u dobru.

Anđelko Domazet, prezbiter OFM, teolog (1962.)

Iz spisa N.A. Ančić, Krunica Djevice Marije, 2003. :
 Marijina krunica je slatki okov
koji nas veže uz Boga.

bl.Bartolo Longo, obraćenik, dominikanski trećoredac (1841.-1926.)


Katekizam katoličke crkve:

2613 Tri najvažnije prispodobe o molitvi donosi sveti Luka:
Prva je "o bezočnu prijatelju", i poziva na upornu molitvu: "Kucajte, i otvorit će vam se." Onomu tko tako moli, Otac će s neba "dati sve što mu je potrebno", osobito Duha Svetoga u kojemu su svi darovi.
Druga, "o udovici koja dodijava", usredotočena je na jednu od odlika molitve: moliti treba uvijek i neumorno, strpljivošću vjere. "Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
Treća prispodoba, "o farizeju i cariniku", smjera na poniznost srca koje moli. "Bože, milostiv budi meni grešniku". Tu molitvu Crkva trajno preuzima kao svoju: "Kyrie eleison". "Gospodine, smiluj se".

2709 Što je unutarnja molitva? Sveta Terezija odgovara: "Unutarnja molitva, po mom mišljenju, nije ništa drugo nego prisno prijateljsko obraćanje, često zadržavanje nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi". Takva molitva traži "Onoga koga ljubi duša moja" (Pj 1,17). To je Isus, i u njemu Otac. Njega traži, jer njega željeti uvijek je početak ljubavi. Njega traži u čistoj vjeri, onoj vjeri kojom nas On preporađa i kojom živimo u njemu. U unutarnjoj molitvi može se i razmatrati, ali je pogled upravljen na Gospodina.

2710 Izbor vremena i trajanja unutarnje molitve ovisi o odlučnoj volji, koja odaje tajne srca. Ne obavlja se unutarnja molitva kad se ima vremena: nego se odvaja vrijeme za Gospodina, sa čvrstom odlukom da mu se neće tijekom puta oduzeti, ma kakve bile kušnje i suhoća susreta. Ne može se uvijek razmatrati, ali se uvijek može ući u unutarnju molitvu, neovisno o zdravstvenom, poslovnom ili osjećajnom stanju. Srce je mjesto traženja i susreta, u siromaštvu i u vjeri.

2711 Ulazak u unutarnju molitvu sličan je početku euharistijskog bogoslužja: "skrušiti" srce, pribrati cijelo svoje biće pod djelovanjem Duha Svetoga, boraviti u prebivalištu Gospodnjem koje smo mi sami, probuditi vjeru da uđemo u prisutnost Onoga koji nas čeka, dati da nam padnu maske i obratiti srce Gospodinu koji nas ljubi, da mu se predamo kao prinos koji valja pročistiti i preobraziti.

2712 Unutarnja molitva je molitva Božjeg djeteta, grešnika kojemu je oprošteno i koji pristaje prihvatiti ljubav kojom je ljubljen te joj želi odgovoriti ljubeći još više. No, ujedno zna da je njegova uzvratna ljubav ona koju mu Duh razlijeva u srcu, jer sve je Božja milost. Unutarnja molitva jest smjerno i siromašno predanje u ljubljenu Očevu volju u sve dubljem jedinstvu s njegovim ljubljenim Sinom.

2713 Tako je unutarnja molitva najjednostavniji izraz otajstva molitve; ona je dar, milost; i može biti primljena samo u poniznosti i siromaštvu. Unutarnja je molitva saveznički odnos koji Bog sklapa u dubini našega bića. Ona je zajedništvo: Presveto Trojstvo u njoj oblikuje čovjeka, sliku Božju, "na svoju sličnost".

2714 Unutarnja je molitva također osobito jako vrijeme molitve. U njoj nas Otac "jača po Duhu svome u snazi za unutarnjeg čovjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima našim te budemo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi".

2715 Promatranje (kontemplacija) je pogled vjere, usmjeren na Isusa. "Ja gledam njega i on gleda mene", kazao je svom svetom župniku seljak iz Arsa moleći pred svetohraništem. Ta pozornost prema njemu jest pregaranje "sebe". Njegov pogled čisti srce. Svjetlo Isusova pogleda rasvjetljuje oči našega srca; ono nas uči da sve vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjećanja za sve ljude. Kontemplacija svraća također pogled na otajstva Isusova života. Uči nas također "unutarnjem poznavanju Gospodina" da ga više ljubimo i nasljeđujemo.

2716 Unutarnja je molitva slušanje Riječi Božje. Daleko od toga da bude pasivno, to slušanje jest posluh iz vjere, bezuvjetan prihvat sluge i srdačno prianjanje djeteta. Ono sudjeluje u "DA" Sina koji je postao sluga i u "DA" njegove ponizne službenice.

2717 Unutarnja je molitva šutnja, "znak svijeta koji dolazi" ili "šutljiva ljubav". Riječi u toj molitvi nisu govor već kao grančice koje podržavaju oganj ljubavi. U toj tišini, nepodnošljivoj " izvanjskom" čovjeku, Otac nam izriče svoju utjelovljenu Riječ, patnika, umrloga i uskrsloga, a Duh sinovstva čini nas dionicima Isusove molitve.

2718 Unutarnja je molitva sjedinjenje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj daje da sudjelujemo u njegovu otajstvu. Otajstvo Kristovo Crkva slavi u euharistiji, a Duh Sveti ga oživljuje u unutarnjoj molitvi, da bi ga ljubav izrazila djelom.

2719 Unutarnja je molitva zajedništvo ljubavi, nositeljice Života za mnoge, u mjeri u kojoj pristaje ostati u tamnoj noći vjere. Vazmena noć Uskrsnuća prolazi kroz noć smrtne borbe i groba. To su tri povlaštena vremena Isusova Časa koje njegov Duh (a ne "tijelo koje je slabo") daje proživjeti u unutarnjoj molitvi. Valja pristati "jednu uru bdjeti s njim" (Mt 26,40-41).

ZAŠTO SE ŽALITI DA NISMO USLIŠANI?
2735 Trebala bi nas najprije potresti jedna činjenica. Kada slavimo Boga ili mu za njegova dobročinstva općenito zahvaljujemo, ni najmanje se ne brinemo saznati je li mu naša molitva ugodna. Naprotiv, zahtijevamo da vidimo uspjeh naše prošnje. Kakva je dakle Božja slika koja potiče našu molitvu: sredstvo za iskorištavanje ili Otac našega Gospodina Isusa Krista?

2736 Jesmo li uvjereni da "ne znamo što da molimo kako valja" (Rim 8,26)? Ištemo li od Boga "prava dobra"? Otac nas dobro zna što nam je potrebno, prije nego ga zaištemo, no on očekuje našu prošnju zato što je dostojanstvo njegove djece u njihovoj slobodi. I zato valja moliti s njegovim Duhom slobode, da bismo mogli uistinu spoznati njegovu zelju.

2737 "Nemate jer ne molite. Molite, i ne primate jer zlo molite, da u svojim nasladama trošite" (Jak 4,2-3). Ako ištemo sa srcem podijeljenim, "preljubničkim" (Jak 4,4), Bog nas ne može uslišati, jer hoće naše dobro, nas život. "Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama"? Naš je Bog na nas "ljubomoran", što je znak istinitosti njegove ljubavi. Neka nas zahvati želja njegova Duha, i bit ćemo uslišani: Ne žalosti se ako odmah od Boga ne primiš što od njega tražiš; On hoće da ti učini jos više dobra po tvojoj ustrajnosti da budeš s njim u molitvi. On hoće da se naša čežnja iskuša u molitvi. Tako nas priprema da primimo što nam je spreman dati.

2740 Isusova molitva čini od kršćanske molitve uspjesnu prošnju. On joj je uzor, on moli u nama i s nama. Budući da srce Sina ne traži ništa drugo doli ono što se sviđa Ocu, kako da srce posvojene djece prione uz darove radije nego uz Darovatelja?

2742 "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17); "svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista" (Ef 5,20); "molite se u Duhu svakovrsnom molitvom i prošnjom u svakoj prigodi; poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete" (Ef 6,18). "Nije nam određeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je zakon da bez prestanka molimo". Ta neumorna revnost može doći samo iz ljubavi. Borba molitve protiv naše tromosti i lijenosti jest borba ljubavi ponizne, pune povjerenja i postojane. Ta nam ljubav otvara srce za tri jasne i životvorne vjerske spoznaje:

2743 Moliti je uvijek moguće: vrijeme kršćana jest vrijeme uskrsloga Krista koji je s "nama u sve dane" (Mt 28,20), ma kakve bile oluje. Naše je vrijeme u Božjim rukama: Često i žarko moliti moguće je čak i na tržnici ili na šetnji, te također sjedeći u svojoj prodavaonici, bilo kupujući bilo prodajući, pa čak i kuhajući.

2744 Moliti je životna potreba. Suprotan dokaz nije manje uvjerljiv: ako se ne prepustimo vodstvu Duha, padamo u ropstvo grijeha. Kako Duh Sveti može biti "naš Život" ako je naše srce daleko od njega? Ništa nije ravno molitvi; ona čini mogućim ono što je nemoguće, i lakim što je teško. Nemoguće je da čovjek koji moli može griješiti. Tko moli, sigurno se spašava; tko ne moli sigurno je osuđen.

2752 Molitva pretpostavlja napor i bitku protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki. Molitvena borba neodvojiva je od "duhovne borbe" potrebne da redovito djelujemo po Kristovu Duhu: čovjek moli kako živi, jer živi kako moli.

2753 U molitvenoj borbi moramo se suočiti s pogrešnim shvaćanjima, s raznim mentalitetima i s iskustvom naših neuspjeha. Na te napasti, koje bude sumnju u korist pa i u samu mogućnost molitve, valja odgovoriti s poniznošću, povjerenjem i postojanošću.

2754 Glavne teskoće u molitvenom životu jesu rastresenost i suhoća. Lijek im je u vjeri, obraćenju i budnosti srca.

2755 Dvije ceste napasti prijete molitvi: manjak vjere i duhovna lijenost, što je oblik klonuća zbog slabljenja askeze i koji vodi u malodušnost.

2756 Naše sinovsko pouzdanje dolazi u kušnju kad osjetimo da nismo uvijek uslišani. Evanđelje nas poziva da se pitamo je li naša molitva u skladu sa željom Duha.

2757 "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17). Moliti je uvijek moguće. Štoviše, to je životna potreba. Molitva i kršćanski život neodvojivi su. 2758 Molitva Isusova Časa, s pravom nazvana "svečenićka molitva", sažimlje sav Božji naum stvaranja i spasenja. Ona nadahnjuje velike prošnje Očenaša.

1. "SAŽETAK SVEGA EVANĐELJA"
2761 "Gospodnja je molitva doista sažetak svega Evanđelja"."Kad nam je Gospodin predao ovaj oblik molitve, dodao je: "Ištite i dat će vam se" (Lk 11,9). Svatko, dakle, može nebu upraviti različite molitve, ali uvijek započinjući s Gospodnjom molitvom, koja ostaje temeljna molitva".

Iz govora sv. Ivana Zlatoustoga, biskupa

Molitva je svjetlo duše

Molitva i razgovor s Bogom najveće su dobro. Oni naime predstavljaju združivanje i sjedinjavanje s Bogom. I kao što se tjelesne oči gledajući svjetlost rasvjetljuju, tako isto i duh koji Boga motri postaje rasvijetljen njegovim neizmjernim svjetlom.
Mislim na onu molitvu koja se ne obavlja iz pukog običaja nego iz dna duše, onu koja se ne propisuje u određena vremena i u određene ure nego se obavlja neprekidno, danju i noću.
Duh svoj moramo iznenada k Bogu usmjeriti ne samo onda dok u molitvi razmatramo, nego i tada moramo u jedno staviti želju za Bogom i sjećanje na Boga kad smo zauzeti nekim dužnostima, ili brigom oko siromašnih, ili drugim brigama, ili korisnim djelima dobročinstva, da bi sve to, kao solju potkrijepljeno ljubavlju prema Bogu, postalo ugodna hrana Gospodinu. Doista ćemo od toga imati obilnu korist neprekidno, kroz cijeli život, ako njemu poklonimo što više vremena.
Molitva je svjetlo duha, prava spoznaja Boga, posrednica između Boga i ljudi. Duh čovjekov, molitvom uzdignut gore prema nebu, grli Gospodina neizrecivim zagrljajima, poput djeteta što dozivlje svoju majku plačući, čezne za božanskim mlijekom. Traži, istina, ostvarenje svojih želja ali prima darove bolje od svake vidljive stvari.
Molitva, naime, stoji pred Bogom kao časna posrednica: razveseljuje duh i smiruje mu osjećaj. Kad govorim o molitvi, nemoj misliti da su to samo riječi. Molitva je želja za Bogom, neizreciva pobožnost koja nije dar čovjekov nego učinak milosti Božje. O njoj i Apostol veli: Što da molimo da bi nam se ostvarilo, ne znamo; ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim jecajima.
Onaj, koga Gospodin takvom molitvom obdari, stekao je bogatstvo koje mu nitko ne može odnijeti, i nebesku hranu koja duh zasićuje. Tko je nju jednom okusio, rasplamćuje se vječnom željom za Gospodinom; njegov duh ižaruje poput najužarenije vatre. Ako molitvu želiš istinski obaviti, oslikaj dom svoj čednošću i poniznošću.
Rasvijetli ga svjetlošću pravednosti. Dobrim djelima, isprobanima poput komadića željeza, ukrasi dom svoj. Umjesto zidovima i kamenjem ukrasi ga vjerom i velikodušnošću. Postavi molitvu iznad svega kao zabat kuće, na ukras kuće, da sav dom svoj za Gospodina pripraviš i da Gospodina primiš kao u kraljevskoj i sjajnoj palači.
Drži Gospodina u duši svojoj po milosti njegovoj kao svetu sliku u hramu duše svoje.


Časoslov, služba čitanja KORIZMENO VRIJEME – PETAK PETAK NAKON PEPELNICE
Iz Razlaganja o molitvi, Tertulijana, prezbitera
(Pog. 28 – 29: CCL 1. 273 – 274)

Duhovna žrtva

Molitva je duhovna žrtva koja je poništila ranije žrtve. Gospodin veli: Čemu mi mnoštvo vaših žrtava?
Sit sam ovnovskih paljenica i ne želim više janjećeg sala i krvi bikova i jaraca. Tko je to tražio iz vaših ruku?
Što je pak tražio Bog, uči Evanđelje. Doći će čas, kaže, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Bog je naime Duh, i stoga traži takve klanjaoce.
Mi smo pravi klanjaoci i pravi svećenici jer u duhu prinosimo za žrtvu molitvu, tu žrtvu koja odgovara Bogu i od njega je prihvatljiva. Nju je tražio i za se unaprijed nazreo.
Tu žrtvu, iz sveg srca predanu, vjerom uhranjenu, istinom priređenu, po nevinosti bez mane, čistu iz čistoće, ljubavlju ovjenčanu, na slavlje dobrih djela sa psalmima i himnima dovedimo k Božjem oltaru. Ona će nam od Boga sve isprositi.
Što će Bog uskratiti molitvi koja dolazi iz duha i istine, a on je traži? Čitamo i čujemo i vjerujemo koliki su dokazi njene djelotvornosti!
I starodrevna molitva oslobađaše od vatre, životinja i od gladi, a ipak joj Krist nije bio dao oblik. Uostalom, daleko je djelotvornija kršćanska molitva! Ona doduše ne postavlja anđela rose posred vatre, niti lavovima zatvara usta ili donosi ručak izgladnjelim težacima. Podijeljena milost ne uklanja osjećaj boli, ali zato one koji trpe, koji osjećaju i bolesni su, uči podnošenju, milost povećava krepošću, da bi vjera znala što se od Gospodina postiže razumijevajući što se trpi zbog Božjeg imena.
Ali, nekada je molitva i rane dozivala, neprijateljske vojske otjerivala, priječila korisnu kišu. Sada pak molitva otklanja svaku srdžbu Božje pravednosti, stara se za neprijatelje, usrdno moli za progonitelje. Zar je čudno što znade nebeske vode dozvati, kad je bila kadra i vatru isprositi? Jedino molitva Boga može »svladati«. Ali Krist nije htio da bi ona činila neko zlo, dao joj je svu snagu za dobro.
I tako će molitva znati duše preminulih pozivati sa same staze smrti, slabe osnaživati, bolesne ozdravljati, opsjednute oslobađati, ključanice zatvorske otvarati, nevinima lomiti okove. Molitva uništava prijestupe, goni napasti, dokončava progonstva, tješi malodušne, razveseljuje velikodušne, putnike vodi, ublažuje oluju, onemogućava lopove, hrani siromašne, ravna bogatima, podiže pale, pridržava one koji posrću, drži one koji stoje.
Mole i svi anđeli. Svako stvorenje moli. Moli stoka i divlje zvijeri. Prigibaju koljena i izlazeći iz staja i špilja ne motre nebo nezaposlenih usta već na svoj način izbacuju dah. Ali i ptice, ustajući tada, podižu se nebu. Umjesto ruku šire krila u obliku križa i nešto govore što kao da naliči molitvi.
Što još treba reći o dužnosti molitve? I sam je Gospodin molio. Neka mu je čast i moć u vijeke vjekova.

 Časoslov, služba čitanja III. KORIZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
Iz Izlaganja o psalmima, svetog Augustina, biskupa

Isus Krist moli za nas, moli u nama, i mi se njemu molimo

Bog nije mogao ljudima pružiti većega dara, nego što je učinio našom glavom svoju Riječ po kojoj je sve stvorio i sve nas učinio njezinim udovima. Tako je Riječ postala Sin Božji i Sin čovječji, jedan Bog s Ocem, jedan čovjek s ljudima. Stoga se molimo Bogu i ne dijelimo u molitvi Sina, a kad moli Sinovljevo tijelo, ne rastavlja od sebe Glave. Tako je Gospodin naš Isus Krist Sin Božji jedini spasitelj svoga otajstvenog tijela.
On moli za nas, i moli u nama, i mi se molimo njemu.
Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, a mi mu se molimo kao svome Bogu.
Dakle, prepoznajmo u njemu i naš i u nama njegov glas. Koji se put govori osobito u proroštvima, nešto kao ponizujuće o Gospodinu Isusu Kristu i kao Boga nedostojno. Ne bojmo se to njemu pripisati, kad se ni on nije bojao sebe nama pridružiti. Sasvim je naravno da mu služe sva stvorenja, jer ih je on sazdao.
Katkada u Svetom pismu promatramo njegovo uzvišeno božanstvo, kao na primjer u ovim riječima: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga – i Bog bijaše Riječ. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo. Dok promatramo to uzvišeno božanstvo Sina Božjega, koje u svemu nadvisuje svaku stvorenu veličinu, dotle ga na drugim mjestima Svetog pisma čujemo kako jeca, moli i tuži se.
I ne da nam se pripisati mu ove riječi i teško nam se spustiti do njegove poniznosti, jer smo malo prije promatrali njegovo uzvišeno božanstvo. Kao da bismo mu nanijeli nepravdu, kad bismo prepoznali riječi čovjeku upravljene, koje smo malo prije u molitvi upravili Bogu. Zato često oklijevamo i nastojimo drukčije misliti. A Pismo nas potiče da se njemu utječemo i da ne odstupamo od njega.
Stoga nek nam se pamet probudi i bdije u vjeri. Neka zna da je uzeo obličje sluge onaj koga je malo prije promatrala kao Boga. Postao je sličan čovjeku i izgledao kao čovjek. Ponizio je samoga sebe i postao poslušan sve do smrti. Dok je visio na križu, izgovorio je kao svoje one riječi iz psalma: Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio?
Mi mu se molimo kao Bogu, a on moli kao sluga; u prvom slučaju je Stvoritelj, a u drugom stvorenje. On nepromjenjivi prihvatio je našu promjenjivu narav. I tako je nas sjedinio sa sobom i postali smo s njim jedan čovjek kojemu je on i glava i tijelo. Molimo se njemu, po njemu i u njemu.
Razgovaramo s njim i on s nama.

 Časoslov, služba čitanja V. KORIZMENI TJEDAN – SRIJEDA
Iz Djela o Gospodnjoj molitvi svetog Ciprijana, biskupa i mučenika
(Pog. 1_3. CSE 3, 267 – 268)

Onaj koji dade život, poučio je i moliti

Zapovijedi Evanđelja, predraga braćo, nisu drugo nego božanske poduke, temelji za izgradnju nade, potpora za osnaženje vjere, hrana za okrepu srca, kormilo ravnanja na putu, pomoć za postizavanje spasenja.
One na zemlji podučavaju pameti vjernika koji se dadu podučiti i vode u nebesko kraljevstvo.
Htjede Bog da mnogo toga bude kazano i poslušano od proroka, njegovih slugu. Ali kudikamo je uzvišenije ono što Sin govori i što Božja riječ koja je bila u prorocima vlastitim glasom posvjedočuje.
Riječ više ne naređuje da se pripravi staza onome koji dolazi, već je sama došla, otvorila nam put pokazujući da idemo, pod vodstvom i upravljanjem Gospodnjim, putem života, prosvijetljeni svjetlošću milosti, mi koji smo prije bili bezbrižni i slijepi, lutajući u tamama smrti. Onaj koji je, između ostalih svojih spasonosnih opomena i božanskih zapovijedi kojima se brine o spasenju svoga naroda, pružio oblik moljenja, on je napomenuo i podučio što bi trebalo moliti. Taj koji je učinio da živimo, poučio je i moliti. Načinio je to onom dobrotom kojom se udostojao i ostale stvari dati i podijeliti da bismo lakše bili uslišani jer Ocu govorimo molbom i molitvom koju je Sin učio.
Već je unaprijed prorekao da dolazi vrijeme kad će se istinski klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Što je prije obećao, ispunio je. Mi koji smo primili od njegova posvećenja duh i istinu, također se po njegovoj predaji doista i duhovno klanjamo. Koja naime molitva može biti duhovnija od ove koju nam je dao Krist, koji nam je poslao i Duha Svetoga?
Koja molitva može biti kod Oca istinskija od one koju je svojim usnama izgovorio Sin, koji je istina?
Nije samo neznanje drukčije moliti nego je on poučio, već je i grijeh. On je ustvrdio i rekao: Odbacujete Božju zapovijed da biste uspostavili svoju predaju.
Molimo stoga, predraga braćo, kako nas je naučio učitelj Bog. Molitva je prijateljska i prisna kad Boga molimo njegovim riječima i k njegovim ušima uzdižemo Kristovu molitvu.
Neka Otac raspozna riječi svoga Sina kad se mi molimo. Taj koji stanuje unutra u grudima, neka bude i u glasu. Budući da je on u vezi s našim grijesima naš branitelj kod Oca, kad kao grešnici molimo s obzirom na naše grijehe, izgovarajmo riječi našega zagovornika. On sam veli: Jer što god zaištemo od Oca u njegovo ime, dat će nam. Koliko ćemo djelotvornije postići što molimo u Kristovo ime, ako tražimo njegovom molitvom?

Časoslov, služba čitanja I. KORIZMENI TJEDAN – UTORAK
Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
1 Br. 4 – 6: CSEL 3, 208-270

Molitva izlazi iz ponizna srca

Vapaj i prošnja onih koji mole trebaju biti usklađeni sa stegom koja donosi smirenost i poštovanje. Promatrajmo sebe kao da stojimo u Božjoj nazočnosti. Božjim se očima imamo svidjeti i držanjem tijela i bojom svoga glasa. Kao što je vlastito bezobrazniku podizati kreštavi glas, tako je naprotiv prikladno pristojnomu moliti umjereno. Konačno, Gospodin nas je poučio i naredio nam da molimo u tajnosti, na skrovitim i udaljenim mjestima, u samim ložnicama, što je više u skladu s vjerom, da budemo svjesni kako je Bog posvuda nazočan, kako svakoga čuje i vidi te prodire i u skrovita i osamljena mjesta puninom svoga veličanstva, kako je pisano: Ta zar sam ja Bog samo iz blizine, zar iz daljine nisam više Bog? Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? A drugdje: Oči su Gospodnje na svakome mjestu i budno motre zle i dobre.
I kad se skupljamo zajedno s braćom i zajedno s Božjim svećenikom prinosimo božansku žrtvu, mora nam biti na pameti čednost i stega i ne smijemo svoje molitve izgovarati mrmljanjem, niti smijemo prevelikom brbljavošću Bogu upućivati svoju prošnju koju mu treba skromno povjeriti, jer Bog ne sluša glas, nego srce, i ne može se on, koji vidi misli, skloniti našim vapajima, kako je to potvrdio i rekao sam Gospodin: Zašto snujete zlo u srcima?I na drugom mjestu: I sve će Crkve znati da sam ja Onaj koji istražuje bubrege i srca.
Promatraj i nasljeduj Anu, pralik Crkve, o kojoj govori Prva knjiga Kraljeva: ona se nije molila Bogu bučnim vapajima, već je potiho i usrdno molila u skrovitosti svoga srca. Molila je skrovito, ali otvorenom vjerom, molila je srcem, a ne glasom, jer je znala da će je tako uslišiti Gospodin; i zaista je isprosila ono što je molila, jer je pouzdano prosila.
To izjavljuje Sveto pismo kad veli: Ona govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo, i Gospodin ju je uslišio. Isto čitamo u psalmima: Promislite u srcima i razmislite na svojim ležajima. Isto nas to uči i Duh Sveti kad po Jeremiji veli: Iskreno se treba tebi klanjati, Gospodine. Premila braćo, tko moli, neka ima dobro na umu kako je carinik molio s farizejem u hramu. Nije bestidno podigao oči k nebu, niti je ruke bahato ispružio, nego se udarao u prsa i priznavao grijehe skrite u srcu te zazivao u pomoć milosrđe Božje. I dok se farizej sam sebi dopadao, većma je oproštenje zavrijedio carinik koji se tako molio, jer nije nadu u spas gradio na uzdanju u svoju nedužnost — ta nitko nije nedužan — nego je priznavao svoje grijehe i ponizno se molio, i uslišao ga je Onaj koji poniznima prašta.

Časoslov, služba čitanja XI. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
Iz Kateheze svetog Ivana Vianneya (Molitva)

Čovjek moli i ljubi

Promotrite djeco moja: blago kršćaninovo nije na zemlji, nego na nebu. Misao nam dakle treba da bude ondje gdje nam je blago. Divne li čovjekove zadaća: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji! Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, zalije ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake.
U tom unutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti. Divna li je to zbilja, to sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom; sreća je to neshvatljiva. Po sebi smo nedostojni moliti, ali Bog je dobar te je dopustio da se s njim mognemo porazgovoriti.
Molitva nam omogućuje da unaprijed kušamo nebesku sreću, da na nas siđe dio raja. Ona nas nikada ne ostavlja bez slasti, jer je kao med koji teče u dušu i sve zaslađuje. U dobro se obavljenoj molitvi boli rastapaju kao snijeg na suncu. Molitva ima i to svojstvo da nam vrijeme hitro prođe, a čovjeka ispunja tolikom slašću te i ne zapaža dugočasnosti.
Čujte, kad bijah župnikom u mjestu Bresse, jednom mi svi kolege bijahu bolesni, pa mi je bilo mnogo putovati, a ja sam se dobrome Bogu molio i vjerujte, vrijeme mi se nije odugovlačilo. Ima ih koji se sasvim utope u molitvu kao riba u more, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O kako volim te velikodušne duše!
Sveti Franjo Asiški i sveta Koleta gledali su Boga i s njime razgovarali kao što se mi među sobom razgovaramo. Mi naprotiv toliko puta dođemo u crkvu a da ne znamo što da počnemo, što da molimo! A kada idemo nekom čovjeku, dobro znamo radi čega idemo k njemu. Štoviše, ima i takvih koji kao da ovako dobrome Bogu vele:
“Progovorit ću s tobom dvije-tri, samo da te se riješim…” Ja često u sebi mislim ovo: Kad odlazimo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo ako to zaištemo posve živom vjerom i čistim srcem.

Časoslov, služba čitanja 18. NKG – Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter - Spomendan
Iz izlaganja o Psalmu 37

Tumačenje o molitvi bez prestanka

O jedinstvu unutarnje i izvanjske molitve i kakva je mogućnost neprestane molitve kako je vidi monaštvo:

"Pred tobom su sve moje čežnje. Tvoja čežnja neka bude pred njim i tvoj Otac koji vidi u skrovitosti, naplatit će ti u skrovitosti (Mt 6,6).
Ta tvoja čežnja je, naime, molitva. I ako je to neprestana čežnja, onda je to i neprestana molitva. Apostol, dakle, ne kaže uzalud: "Bez prestanka molite" (1 Sol 5,17). Padamo li bez prestanka na koljena, bacamo li se bez prestanka na zemlju ili bez prestanka podižemo svoje ruke kad kaže "Molite bez prestanka"? Ako to zovemo `moliti' tada - vjerujem to ne možemo činiti bez prestanka.
Postoji i druga, unutarnja molitva bez prestanka, naime, čežnja. Što si drugo činio kad si čeznuo za onim šabatom (Kraljevastvom Božjim) nego to da si molio bez prestanka?
Kad molitvu ne želiš prekinuti, nemoj prekinuti ni čežnju. Tvoja neprekidna čežnja je tvoj neprekidni (molitveni) glas. Ti šutiš kad prestaješ ljubiti (...) kad zašuti srce, ohladi ljubav.
Ljubav koja izgara, zov je srca. "


Iz knjige "Korska molitva i kontemplacija" Anselma Grüna

Mnogo riječi i kontemplativno moljenje

Riječi i slike psalama i liturgijskih tekstova trebaju upasti u srce, bez obvezatnog razumskog razumijevanja i razgledavanja sa svih strana. Naravno ima smisla i poniranje u tekst razumom i razumijevanjem.
No to se događa izvan liturgije. U starom monaštvu bilo je određeno i vrijeme u kojem su se psalmi učili napamet. Psalmi su se studirali. Komentari psalama crkvenih otaca služili su tome da se prodre u smisao riječi.
Monasi su dnevno skoro tri sata imali "božansko čitanje" lectio divina - gdje su čitali i meditirali prije svega psalme. Duhovno upijanje liturgijskih tekstova išlo je po ovoj shemi: lectio - meditatio - oratio - contemplatio.
U čitanju (lectio) susreli su tekst, pokušali ga razumjeti i puštali su da na njih djeluje, da ih obuzme, da se u njima pojave pitanja.
U meditiranju (meditatio) tražili su riječi, sladili se njima, kušali ih, i u tom kušanju i naslađivanju riječi su budile u srcu i čežnju za potpunim kušanjem samog Boga.
I tako su u moljenju (oratio), u malo osobnih riječi izrazili tu čežnju za gledanjem Boga, a i za neposrednim iskustvom Boga.
Kontemplacija (contemplatio) je tada bila tiho počivanje u Bogu. Riječ je Božja stvorila tišinu u kojoj više nije bila potrebna niti jedna riječ i niti jedna misao. Bila je to šutnja bez riječi, sjedinjenje s Bogom u dubini vlastite duše.
Kad su monasi zajedno molili ili pjevali psalme, već su ih bili prije duhovno proradili i već su okusili njihovo kontemplativno značenje. Riječi su već našle svoj put do srca i vodile do šutnje pred tajnom Božjom. Kad zazvuči neki psalam ili samo neki redak, srce ga odmah može prihvatiti jer je već poznat i u nutrini potiče nešto za što više i ne treba nikakvih riječi.
Tako nam se uvijek događa da smo u nutrini trgnuti kad smo pojedine riječi vodilje iz psalama temeljito prostudirali, da smo dirnuti uzvišenošću, vjernošću i milošću, i da je tu čitava teologija spasenja. Ove riječi bude tada pri reciiranju sve ono što se u nama nekad odigralo.
No to nije samo puko sjećanje na teološke odnose, nego stvarnost počne svijetliti u riječima s onu stranu riječi. Tajna Božja u pojedinim riječima, kao što su npr. uzvišenost i milost, sada dobivaju posve novu boju. Riječ otvara sebi prostor u kojem Božja tajna i bez riječi postaje zamjetna, može se kušati.
Slično iskustvo je ima i sveti Franjo. O njemu se pripovjeda :
"Pri molitvi psalama bili su njegov Duh i njegovo srce tako u toj pobožnosti kao da je Gospodina gledao nazočna. Ako bi se pojavilo ime Gospodinovo u tekstu, činilo se da od užitka i radosti i same usne oblizuje."


Iz Knjige »Proslogion« svetog Anzelma, biskupa
(Pogl. 1: Opera omnia, Edit. Schmitt, Seccovii, 1936, 1, 97 – 100)

Želja za gledanjem Boga

Jadni čovječe, otmi se sad malko svojim poslovima, sakrij se malo od burnih misli svojih. Odloži sada tegobne brige i odgodi mučna naprezanja svoja. Posveti malo vremena Bogu, i otpočini malko u njemu.
Uđi u sobu svoje duše; odstrani sve osim Boga, i onoga što bi ti moglo pomoći da ga tražiš; zatvori vrata i traži ga. Reci sada, cijelo srce moje, reci sada Bogu: Tražim lice tvoje; lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Deder sada ti, Gospodine Bože moj, nauči srce moje gdje i kako da te traži, gdje i kako da te nađe. Gospodine, ako nisi tu, gdje da te odsutna tražim? Ako si pak svagdje, zašto te ne vidim nazočna?
No zacijelo ti prebivaš u nedostupnu svjetlu. A gdje je to svjetlo nedostupno, ili kako ću doći do svjetla nedostupnoga? I tko će me povesti, i uvesti u nj, da te vidim u njemu? I konačno, po kojim znacima, po kojemu licu da te tražim? Nikada te nisam vidio, Gospodine Bože moj; ne poznam tvojega lica.
Što da učini, previšnji Gospodine, što da učini taj tvoj daleki izgnanik? Što da učini tvoj sluga, žedan ljubavi tvoje a bačen daleko od tvojega lica? Živo želi da te vidi a odveć mu je daleko tvoje lice. Želi da ti pristupi, a tvoje je boravište nedostupno. Htio bi da te nađe, a ne zna tvoje mjesto, trudi se da te traži, a ne poznaje tvoga lica.
Gospodine, ti si moj Bog, ti si moj Gospodin, a nikada te nisam vidio. Ti si me stvorio i obnovio, i sva si dobra moja ti meni udijelio, a još te ne poznam. Konačno, stvoren sam da tebe gledam, a još nisam učinio to za što sam stvoren.
A ti, o Gospodine, dokle ćeš? Dokle ćeš nas, Gospodine, zaboravljati, dokle ćeš odvraćati lice svoje od nas? Kada ćeš se obazreti i uslišiti nas? Kada nam osvijetliti oči, i pokazati nam lice svoje? Kada ćeš nam vratiti sebe?
Pogledaj, Gospodine, usliši, osvijetli nas, pokaži nam sebe. Vrati nam sebe, da nam bude dobro, jer bez tebe nam je tako zlo. Smiluj se našim naporima i nastojanjima za tobom, jer bez tebe nismo nizašto. Nauči me tražiti tebe, i pokaži mi se kad te tražim; jer te ni tražiti ne mogu ako me ne poučiš, a ni naći ako se ne pokažeš. Daj da te tražim želeći i želim tražeći, daj da te nađem ljubeći i ljubim nalazeći.

Časoslov, služba čitanja 18. NKG – I. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK
Iz Knjige »Osoba duhovnog vođe«, Josepha Aubrya

O potrebi duhovnog iskustva koje duhovnik treba da posjeduje

Da bi se bilo otac ili majka, sposoban odgajati čovjeka, mora se ozbiljno biti čovjek. Da bi se bilo duhovni otac ili voda, treba biti duhovan. Duhovno vodstvo nije sakramenat koji bi mogao djelovati ex opere operato...
Potrebno je duhovno iskustvo. Kako netko može biti stručnjak na putovima Duha u korist braći a da sam nije prošao te putove? Kako netko može biti učitelj kršćanskog života i mudrosti a da prije sam ne živi i nije mudar u Kristu?... Kako rasvijetliti drugoga riječju Božjom ako se nije naučilo slušati i usvajati tu riječ?
Kako učiti moliti a da nisi čovjek molitve...?
Kako potaknuti brata na budnost i poučljivost pozivima Duha a sam ne biti budan i poučljiv?...
Ukratko, kako djelovati na stupanj duhovnog života nekog brata a da se ne posjeduje osjetljivost, simpatija, intuicija za Božje stvari?
Uloga duhovnog vođe izazov je našoj gorljivosti, našoj dubini, našem otajstvu. I nije samo problem subjektivne lojalnosti već objektivne djelotvornosti. Tko ne provodi autentičan osobni duhovni život, tko nije čovjek Božji koji je s njim u zajednici, i ne nastoji ponizno živjeti ne po tijelu nego po Duhu, te ne zna moliti i razmatrati i njegovati u sebi djelotvornu vjeru, taj može biti doktor teologije, laureant antropoloških znanosti, čašćen kao veliki poglavar..., ali će konkretno ipak malo učiniti, ili će učiniti pogreške u svojem poslu oko duhovnog vodstva! Naprotiv, tko duboko proživljava taj život, učinit će mnogo...
Zadnji problem duhovnog vodstva uvijek je isti: U dozrijevanju kršćanske osobnosti nekog brata može pomoći samo onaj koji je izgradio vlastitu duhovnu osobnost...

Obnovljeni život 1987, 42,2
Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa
( Posl. 130, s, 15.17 – 9, is: CSEL 44, 56 – 57, 59 – 60)

Neka se naša želja vježba u molitvi

Zašto nas mnoge stvari rastresaju i zašto tražimo što ćemo moliti, bojeći se da ne bismo možda molili kako ne treba. Zašto radije ne kažemo sa Psalmistom:
Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u domu Gospodnjemu sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam? Tu ne nastaje nijedan dan dolaženjem i odlaženjem, niti je početak jednoga svršetak drugoga. Svi su dani zajedno bez svršetka ondje gdje ni sam život, komu pripadaju ti dani, nema svršetka.
Da bismo postigli taj blaženi život, sam nas je istiniti Život naučio da nam molitva ne bude glagoljiva kao da ćemo biti bolje uslišani time što budemo govorljiviji. Ta molimo se Gospodinu, koji, kako on sam kaže, zna što nam je potrebno i prije nego smo ga zamolili.
Onaj koji zna što nam je potrebno i prije nego smo ga zamolili, potiče našu dušu da shvatimo kako naš Gospodin i Bog ne želi upoznati našu volju koju ne može ne poznavati, nego da se naša želja vježba u molitvama, kako bismo mogli primiti ono što nam sprema dati. To je veoma veliko, ali mi smo maleni i ograničeni da to primimo. Zato nam Pismo kaže: Raširite se; ne budite s nevjernicima pod istim jarmom.
To što je veoma veliko (što oko nije vidjelo, jer tamo ne postoji boja; što uho nije čulo, jer tamo ne postoji zvuk; na što ljudsko srce nije pomislilo, jer ljudsko srce tamo tek treba prispjeti), utoliko ćemo spremnije primiti, ukoliko iskrenije vjerujemo, čvršće se nadamo i žarče ljubimo.
Uvijek, dakle, molimo stalnom željom u vjeri, nadi i ljubavi. Ali u nekim vremenskim razmacima molimo Boga i riječima, da tim osjetnim znakovima sami sebe opomenemo i da upoznamo koliko smo u toj želji napredovali i da sami sebe smjelije potaknemo da se ta želja poveća. Učinak će, naime, biti tim vredniji što je prethodna želja bila žarča. Zato i kaže Apostol: Bez prestanka molite. To znači: Od onoga koji jedini može dati, bez prestanka želite blaženi život, koji ne može biti nego vječan.

Časoslov, služba čitanja 29. NKG – DVADESET DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 28 – 30, CSEL 3, 287 – 289)

Moramo moliti ne samo riječima, nego i djelima

Kakvo čudo, premila braćo, što je upravo takva molitva kojoj nas je naučio Bog, on koji je kao učitelj sažeo bit naše molitve u spasonosnom obrascu. To je već unaprijed bilo prorečeno po proroku Izaiji kad je pun Duha Svetoga govorio o Božjem veličanstvu i njegovoj dobroti: Riječ koju dokončava — veli — i skraćuje u pravednosti, jer će Gospodin dati sažetu odredbu po svem krugu zemaljskom.
Zaista, kad je Božja Riječ, Gospodin naš Isus Krist, došao svima te skupljao mudre i neuke, on je dao zapovijedi spasenja svakoj dobi i svakome spolu, a sve svoje zapovijedi sažeo je da se pamćenje ne bi opteretilo pri učenju nebeske nauke, već da se brzo nauči sve što je nužno za priprostu vjeru.
Tako kad je poučavao što je život vječni, čudesno je i sažeto božanski protumačio otajstvo tog života riječima: A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista. Jednako tako kad je iz zakona i proroka uzeo glavne i najveće zapovijedi veli: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini; i: Zato ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.
To je prva zapovijed, a druga je ovoj jednaka: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. A na drugom mjestu: Sve što želite da vama ljudi dobro čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.
I učio nas je da se ne molimo Bogu samo riječima, već i djelima. Sam je često molio i uznosio prošnje, a što moramo činiti, to je pokazao sam svojim primjerom, kao što je pisano: A on se sklanjao na samotna mjesta na molitvu. I opet: Iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu.
Gospodin je molio i vapio, ali ne za sebe — što da on nevin moli za sebe? — već za opačine naše, kao što je i sam izjavio kad govori Petru: Evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. I konačno, molio je Oca za sve govoreći:
Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu.
Velika je Božja dobrota i milosrđe radi našega spasenja, jer se nije zadovoljio da nas krvlju otkupi, već je usrdno i molio za nas. Pogledajte kakva je bila njegova želja, želja onoga koji se za nas molio: kao što su Otac i Sin jedno, tako da i mi ostanemo u tom jedinstvu.

Časoslov, služba čitanja XI. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
Iz spisa "Metafizička osnova molitve", Mije Škvorca, biskupa

Sravnjenje potencijala realnosti

Molitva je sredstvo, koje nas prije svega približuje na tajanstveni način Bogu. Koja nešto od Božjega daje nama, Koja nas na neki način sjedinjuje s Bogom.
U tom slučaju molitva je doista najuspješnije sredstvo za sravnjenje potencijala realnosti.
Mi smo stvorovi. U tome pametno čeljade ne sumnja. A jer smo stvorovi, mi smo oni, koji mole.
A molimo, jer nam nešto ne dostaje. U kojemgod pogledu. I prema gore i prema dolje. Jer je nešto u nama polovično, trećinasto i četvrtinasto, nedovršeno i napuklo. Jer uviek možemo nešto primiti i nikad sasvim zatrpati bezdan žudnje.
Molimo, jer možemo i moramo moliti. Molimo, jer naša molitva ima razlog u nama i opravdanje u Bogu, Molimo, jer nam život bez molitve zieva u praznini bezsmisla, nalikuje na smrt i hrli k uništenju.
Molimo iz uvjerenja, da imamo veza s Božanstvom, koje nas je stvorilo, Uvjereni smo, da je to Božanstvo predobro. Da nas je diglo u svemir iz ljubavi, Da iz iste ljubavi želi dovršavati i dovršiti svoje djelo.
Molimo, jer nas i bića niža od nas nekako sile na molitvu. Razabirući razpršene nieme glasove u prirodi, čovjek pribire notu k noti, dok ne uhvati djelomične akorde i napokon čitavu konstrukciju svemirske simfonije Božanstvu.
Zbog toga, jer sve izpod čovjeka teži prema čovjeku i kao da želi, niemo po sebi, progovoriti na njegova usta, čovjek mora otvoriti svoja razumna usta i izreći svoju molitvu.

Obnovljeni život 1943, 24, 3-4
Iz spisa "Duhovni temelji života", Vladimira Solovljeva, filozofa

O molitvi Oče naš

Naša duša je presretna, što je tako uzvišena i sposobna da primi Boga. Duboko iz zla duša gleda prema Dobroti samoj, koja je saopćuje, duša zaziva tu Dobrotu kao ono, što je najdraže, kao oca:
»Oče naš, koji jesi na nebesima«
— to je krik duše, koja hoće da spozna smisao života, koja hoće da spozna i da prizna Boga svoga — slobodno.
»Sveti se ime Tvoje«
— kad duša spozna jednom Boga, mora nastojati da mu što više sliči, e se tako njegovo Ime posveti u nama.
»Dođi kraljevstvo Tvoje«
— Ime će Božje biti posvećeno, kad duša i sve duše budu potpuno pripadale Bogu. Bog hoće da se saopći svima, ali ima jednu veliku zapreku, volju naime bića, što odbijaju Vječnu Sreću. Stoga duša, u kojoj već vlada Bog, moli za one zemaljske duše, koje odbijaju milost.
»Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.«
Ovom molitvom duša grli cijeli svemir i nudi se božanskoj volji kao oruđe njezinog djelovanja. Premda smo se prepustili volji Božjoj iz svega srca, ipak nijesmo sigurni, jer imamo tri zapreke, koje bi nas mogle odvratiti od Boga:
Prva je zapreka pokvarenost naše osjećajne naravi — to je naša sadašnjost, koja nas baca ili u robovanje tijelu ili u robovanje duhu. Duša otklanja ove poteškoće moleći:
»Kruh naš svakidašnji daj nam danas!«
Ako dobro molio ovu molitvu, neće biti za nju pogibelji, neće nagomilati tvarna dobra, koja bi čovjeku ugušila duhovni život; niti je pogibelj, neće zaboraviti svoju slabost i pravo Vrelo duševnog života i postati oholicom. Čovjek je bitno potrebit, prosjak.
Druga zapreka naša su zla djela: naša prošlost. Mi ne možemo isplatiti dugova svoje prošlosti; sirotinja smo. Stoga priznajemo svoju golotinju:
»Oprosti nam duge naše!« No pravda zahtijeva, da i mi učinimo isto:
»Kao što i mi otpuštamo dužnicima našim.«
Treća je zapreka u budućnosti. Prije milosti čovjek je rob grijeha. A kako je ujedinio svoju volju s božanskom Voljom, on je slobodan od grijeha, ali sjena grijeha — napast — proganja ga još uvijek. Samo ljudi Božji poznaju napasti. Tri su napasti: U početku duhovnog života čovjek ima napast da si dopusti svašta, što je po sebi sklisko, jer misli, da je ve duhovno dosta jak. Napast veoma opasna, proti kojoj treba tražiti snagu u molitvi:
»I ne uvedi nas u napast«
Iza napasti tijela dolazi razum. Čovjek si lako umišlja, da je viši od drugih i da bolje posjeduje istinu od drugih, kao da Istina nije jedna. Odatle taština, umišljenost, zavist.
Treća i najopasnija napast jest napast duhovnih ljudi: ovi naime hoće da oholo natovare svoj auktoritet na leđa drugih i misle, da su nužni za spasenje svijeta. Mjesto da surađuju kod spasenja svijeta, oni hoće da vladaju svijetom. I to sve pod izlikom duhovne revnosti:
»Nego izbavi nas od zla!«
Molitvu mora pratiti žrtva. Ne žrtva iz straha kao kod primitivnih naroda ni žrtva samo iz čašćenja nego žrtva iz ljubavi. Mi ljubimo Boga, koji nas sve ljubi: mi ga ljubimo i direktno i indirektno u braći. Naša se žrtva sastoji u ljubavi prema bližnjemu, u samilosti, u saučešću, u milostinji, »Ja hoću milosrđe, a ne žrtvu.« Pravda upravlja naša djela prema bližnjemu, a milosrđe naša čuvstva.
Molitvom smo stekli milost; milostinjom smo je saopćili bližnjemu. Ali mi moramo učiniti još više: moramo posvetiti narav i smanjiti zlo; moramo činiti pokoru.

Obnovljeni život 1934, 15, 6
Iz Govora svetoga Bernarda, opata
(Govor 5. o raznim pitanjima, 4-5: Sabrana djela, Edit. Cisterc., 6, 1 /1970/. 103 – 104)

Stupnjevi kontemplacije

Zauzmimo položaj u zaklonu oslanjajući se svim silama na najtvrđu stijenu Krista, kako je pisano: Noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. Tako postavljeni i učvršćeni počnimo razmišljati, da vidimo što će nam Gospodin reći i što ćemo mu odgovoriti kad nas ukori.
Prvi je, naime, stupanj kontemplacije da neprestano ispitujemo što Gospodin hoće, što mu se sviđa i što mu je drago. I budući da uistinu svi često griješimo i da se naša samovolja sudara s njegovom pravednom voljom, pa se s njome ne možemo ni vezati ni složiti, ponizimo se pred moćnom rukom Svevišnjega Boga. Neka nam bude prva briga da pred njegove milosne oči prikažemo svoju bijedu govoreći:
Iscijeli me, Gospodine, i bit ću zdrav, spasi me i bit ću spašen, kao i ono: Gospodine, smiluj mi se, iscijeli mi dušu, jer tebi sagriješih.
I nakon što su se u takvu razmišljanju očistile oči naše duše, više ne živimo s gorčinom u svojoj duši, nego radije izvanredno uživamo u božanskom duhu. I više ne razmišljamo što je volja Božja u nama, nego što je ona u samoj sebi.
Život je po njegovoj volji. Stoga ne sumnjajmo da nam je sve ono korisnije i zato ugodnije što se slaže s njegovom voljom. I stoga, s kolikom brigom želimo sačuvati život svoje duše, s tolikom brigom — koliko možemo — ne smijemo od nje bježati. Zatim, kada smo u duhovnom vježbanju malko napredovali slijedeći Svetoga Duha, koji ispituje Božje dubine i visine, razmišljajmo kako je sladak Gospodin i kako je u sebi dobar i molimo s prorokom da upoznamo volju Gospodnju i da ne pohodimo svoje srce nego njegov hram, uz to govoreći: Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem.
U ovim se dvjema stvarima sastoji čitav duhovni život, da se naime u razmišljanju ganemo i spasonosno ražalostimo, da čeznemo za božanskim stvarima, da se utješimo radošću Duha Svetoga, pa da u sebi začnemo bogobojaznost, poniznost, nadu i ljubav.

Časoslov, služba čitanja XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
Iz knjige "Storia di Cristo" Giovanni Papinia, spisatelja

Oče naš

Apostoli su od Isusa tražili Molitvu.
Oni se ne zadovoljiše onima, što su ih preporučili čuvari knjiga, u hramu. Oni htjedoše imati posebnu molitvu, koja bi bila kao znak onih, koji slijeđahu Isusa.
Isus ih prvi put na Brdu nauči »Oče naš«. To je jedina molitva, koju je Isus preporučio. Jedna je od najjednostavnijih molitava na svijetu. Najdublja, što se diže iz kuće ljudske i kuće Božje. Molitva bez oholosti i puzavosti. Najljepša od sviju.
No i ako je »Oče naš« jednostavan, ipak ga svi ne razumiju. Vjekovno opetovanje, mehanitno ponavljanje jezikom i ustima, tisućljetno ponavljanje, formalno, ritualno, bez pažnje, bez interesa: od njega je učinilo niz riječi, kojih se je pravi i domaći smisao izgubio. Čitajući ga danas slovo po slovo kao novi tekst, kao da nam je prvi put pod oko došao, on gubi svoje obilježje dnevne običajnosti i otkriva se u svom prvom značenju.
Oče naš: dakle došli smo k tebi i ti nas kao djecu ljubiš; ti nam ne ćeš nikakovo zlo nanijeti.
Koji si na nebesima — u onome, što je suprostavljeno zemlji, u sferi protivnoj Materiji, dakle u duhu, i u onoj najmanjoj i ipak vječnoj duši.
Sveti se ime tvoje. Ne moramo te samo riječima častiti, već biti dostojni tebe, približiti se tebi jačom ljubavlju. Jer ti nijesi više Osvetnik, Gospodin Vojska, već Otac, koji obećaje blaženstvo u miru.
Dođi kraljevstvo tvoje: Kraljevstvo nebesko, kraljevstvo duha i ljubavi, ono evanđelja.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji: Tvoj zakon dobrote i savršenstva neka zavlada u Duhu i Materiji po čitavom svemiru vidljivom i nevidljivom.
Kruh naš svagdanji daj nam danas, jer materija našeg tijela, nužnog potpornja duhu, treba svaki dan nešto materije da se uzdrži. Ne tražimo od tebe bogatstva, pogibeljne zapreke, već samo ono malo, da možemo živjeti i postanemo dostojniji obećanog nam života. Čovjek ne žive o samom kruhu, ali bez ovog komada hljeba duša, koja žive u tijelu, ne bi se mogla hraniti drugim stvarima, dragocjenijim od hljeba.
Otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim. Oprosti nam, jer i mi drugima opraštamo. Ti si naš vječni i neizmjerni vjerovnik: nikad se ne bismo mogli odužiti. No nama je, zbog naše slabe naravi, mnogo teže oprostiti samo i jednom našem dužniku, nego tebi izbrisati i spomen svega našeg dugovanja.
Ne uvedi nas u napast. Slabi smo, u nama još putenost vlada, na svijetu smo, koji se katkada pričinja tako lijep i vabi nas na svaki prekršaj. Pomozi nam, da naša promjena ne bude odvige teška i napadana, pa da naš ulazak u Kraljevstvo ne bude osporen.
Izbavi nas oda zla. Ti koji si na Nebu, koji si Duh i imaš moć nad Zlim, nad Materijom oporom i zlobnom, koja nas sa svih strana okružuje, a nije uvijek lako njoj se oprijeti; ti, Sotonin protivniče, negacijo Materije, pomozi nam. U ovoj pobjedi nad Zlim — nad Zlim, što sveđer s nova niče, jer ne će biti posvema svladano, dok ga svi ne nadvladamo — stoji naša veličina, ali ova će odlučna pobjeda biti bliža,
ko nam ti u pomoć pritečeš. S ovom molbom svršava Oče naš. Ovdje je jedina pohvala riječ Otac. Hvala, koju smo dužni i kojom zasvjedčujemo ljubav. U ovog Oca ne molimo drugo nego komadić kruha — spremni da radem zaslužimo, jer je i naviještanje Kraljevstva potreban posao — i uz to modlimo za ono isto oproštenje, koje dajemo našim neprijateljima. Na koncu molimo dobru pomoć, da možemo svladati zlo, općeg neprijatelja sviju, crni bedem, koji nam priječi ulaz u Kraljevstvo.

Iz knjige "Storia di Cristo", 1921.
Iz knjižice O molitvi, Origena, prezbitera
(Pogl. 25: PG 11,495 – 499)

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kraljevstvo Božje po riječi Gospodina i Spasitelja našega ne dolazi primjetljivo te se neće moći kazati:”Evo ga ovdje! ili, Eno ga ondje!” nego — kraljevstvo je Božje u nama. Ta blizu je Riječ, u ustima našim i u srcu našemu. Stoga, bez dvojbe, onaj tko moli za dolazak kraljevstva Božjega, zapravo moli za ono kraljevstvo Božje što ga u sebi nosi: da ono nastane, rod donosi i do kraja se razvije.
Jer, u svakome od svetih Bog kraljuje i svaki svetac pokorava se duhovnim zakonima Boga koji je u njemu kao u dobro upravljanu gradu. Otac, nazočan, stoji uza nj, a s Ocem u toj savršenoj duši sukraljuje Krist, po onoj: K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.
To kraljevstvo Božje, koje je u nama, prispjet će k vrhuncu trajnim našim napredovanjem, to jest kad se ispuni što Apostol veli: kada Krist, pošto sve neprijatelje podloži sebi, preda kraljevstvo Bogu i Ocu, da Bog bude sve u svemu. Stoga mi neprestance molimo onom srdačnošću duše koja po Riječi postaje božanska i govorimo svome Ocu: Sveti se ime tvoje! Dodđi kraljevstvo tvoje!
A glede kraljevstva Božjeg valja primijetiti ovo: kao što ništa nema pravednost s bezakonjem niti ima kakvo zajedništvo svjetlo s tamom niti kakvu slogu Krist s Belijalom, tako kraljevstvo Božje ne može stajati zajedno s kraljevstvom grijeha.
Hoćemo li, dakle, da Bog u nama kraljuje, ne, nipošto neka ne kraljuje grijeh u našem smrtnom tijelu nego mrtvimo udove svoje zemaljske i budimo plodni po Duhu. Neka u nama kao u duhovnom raju Bog šeće te u njemu jedino on kraljuje zajedno sa svojim Kristom koji neka u nama sjedi zdesna njegove duhovne Sile što je želimo primiti. I neka djeluje sve dotle dok svi njegovi neprijatelji koji su u nama ne postanu podnožje njegovim nogama pa se i u nama obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaka Vlast i Sila.
Sve to može da se u nama zbude, pa da kao posljednji neprijatelj bude uništena smrt da onda i u nama Krist rekne: Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Neka se stoga već sada ova naša raspadljivost obuče u svetost i neraspadljivost i neka se ova smrtnost, pošto je smrt obeskrijepljena, obuče u očinsku besmrtnost. Tada će u nama kraljevati Bog pa ćemo u sebi već uživati dobra preporoda i uskrsnuća.

Časoslov, služba čitanja XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
"Papini Očenaši", sv. Ivana Pavla II, pape

"Sarajevski i Zagrebački Očenaš"

"Sarajevski Očenaš" što ga je Papa - tijelom doduše u Castelgandolfu nedaleko od Rima, ali dušom i srcem u Sarajevu - molio i izlagao u svojoj misi na Marijin rođendan, na Malu Gospu, 8. rujna 1994.

Sarajevski Očenaš
Oče naš! ... Oče ljudi, oče naroda! Oče svih naroda koji nastavaju ovaj svijet! Oče naroda Europe, naroda Balkana! Oče naroda koji pripadaju obitelji Južnih Slavena! Oče naš!... Ja, Rimski biskup, prvi papa Slaven, padam na koljena pred tobom i vapijem: "Od kuge, glada i rata - oslobodi nas!"...
Oče naš, "sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje"... Neka svijetli medu ljudima tvoje sveto i milosrdno ime. Neka dođe tvoje kraljevstvo, kraljevstvo pravde i mira. Praštanja i ljubavi.
"Budi volja tvoja!" Tvoja volja neka se ostvari u svijetu, poglavito u ovoj izmučenoj zemlji Balkana. Ti ne voliš nasilje i mržnju. Ti zazireš od nepravde i sebičnosti. Ti želiš da ljudi međusobno budu braća i da te priznaju ocem.
Oče naš, oče svakog ljudskog bića! "Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji." Tvoja volja jest mir!...
"Kruh naš svagdanji daj nam danas!" Moliti za kruh znači moliti za sve ono stoje potrebno za život.
Molimo da se u raspodjeli dobara medu ljudima i medu narodima uvijek uzmogne ostvariti načelo o sveopćem sudjelovanju ljudi u dobrima koje je Bog stvorio.
Molimo da ulaganje dobara u naoružanje ne naudi, ili ne daj Bože, uništi kulturnu baštinu koja predstavlja neprocjenjivo dobro cijeloga čovječanstva.
Molimo da ograničavajuće mjere, procijenjene kao nužne da bi se zaustavio sukob, ne postanu uzrokom neljudskih patnji nedužnog naroda. Svaki čovjek, svaka obitelj ima pravo na svoj "svagdanji kruh".
"Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim..." Ovim riječima dodirnuli smo ključno pitanje. Sam Krist je na nj upozorio, kada je - umirući na križu - rekao glede svojih ubojica: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine" (Lk 23,24).
Ljudska povijest, povijest naroda i nacija, puna je uzajamne mržnje i nepravdi... Nizanje "krivnji" i "kazna" neće se nikada okončati, ako se jednom ne oprosti. Oprostiti ne znači zaboraviti. Ako je sjećanje zakon povijesti, oproštenje je snaga Božja, snaga Krista, koji djeluje u događajima ljudi i naroda.
"Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla..." Ne uvedi nas u napast!
Koje su to napasti od kojih danas molimo Oca da nas oslobodi? To su one koje srce čovjeka pretvaraju u srce kameno, neosjetljivo za poziv na oprost i slogu. To su napasti etničkih predrasuda zbog kojih je čovjek neosjetljiv za prava drugoga i njegovu patnju.

U to se ozračje Sarajevskog Očenaša smješta i Zagrebački Očenaš. Tom je Očenašu Papina homilija na zagrebačkom Hipodromu smjerala od početne vjeroispovijesti: "Ti si Krist!" Provodeći nas kroz svu našu svetu povijest, Papa nas dovodi do suvremene naše zadaće, do naše misije na ovim prostorima, a to je misija mira. "Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!" I tu Papina riječ postaje silno naglašena, izravna: "Bez obzira na ljudske račune, na taj hitan zadatak ti, Zagrebačka Crkvo i Crkvo u cijeloj Hrvatskoj, pozvana si jednim kategoričkim moralnim imperativom. Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerničkoj savjesti, svaki put kada usne izgovore molitvu: 'Oče naš'!"

Zagrebački Očenaš
"Oče naš!" Tim je riječima Krist učio kako se trebamo obraćati Bogu. "Oče" - riječ slatka, ali i vrlo zahtjevna! Ako nam je, dakle, Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti braća.
Prije svih razlika, postoji duboko, temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Mi kršćani pozvani smo da to jedinstvo svjedočimo posebnom snagom i odgovornošću. Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati "Oče naš", dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti, ili čak namjere nasilja i osvete?
"Oče naš" uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje, nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti...
Ta divna slika društva izložena je, nažalost, ljudskoj krhkosti. Zato nam i sama molitva Gospodnja pokazuje pravi put kojim nam je krenuti nakon svakoga našeg posrtaja: to jest put praštanja. "Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim."
Predragi, moramo pažljivo razmišljati nad snagom riječi 'kako', nad obećanjem i nad prijetnjom koju taj prilog sadrži. Prijetnja: samo ono srce koje se oslobodilo svake mržnje može primiti Božje oproštenje. Obećanje: nema osude za onoga koji se, iako kriv, pokaje i sam bude milosrdan prema svojoj braći.

Crkva u svijetu, Vol. 30 No. 4, 1995.