Napast

..pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"  
( Evanđelje po Luki - Lk 22,46 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  4. Izreke svetaca / kratke izreke
  5. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz Govora O pastirima, sv. Augustina
  2. Iz Homilija koje se pripisuju sv. Makariju, biskupu
  3. Iz Govora sv. Augustina, biskupa
REKAPITULACIJA:


Riječ NAPAST pojavljuje se 19 puta u Bibliji
 - 4 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 15 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 6 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Jakovljevoj poslanici : 5 puta

SZ Povjesne knjige 1
Mudrosne knjige 3
NZ Evanđelja 6
Poslanice 9

Ukupno : 19

PREGLED PO ČITANJIMA
1 A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeći preko Jordana; 20i reče kralju: »Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne spominji se zla što ti ga je učinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu! 21Tvoj sluga uviđa da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siđem ususret svome gospodaru i kralju.« 22Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: »Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?« 23A David odgovori: »Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom.« 24Tada kralj reče Šimeju: »Nećeš poginuti!« I kralj mu se zakle. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 19,23 A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom."
2 19Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. 20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. Knjiga Mudrosti - Mudr 18,20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala.
3 Strah Gospodnji u kušnji
Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. 2Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe. 3Prioni uz Boga i ne odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan. Knjiga Sirahova - Sir 2,2		 Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe.
4 Trgovina
Trgovac teško odolijeva napasti, i prodavač nije bez grijeha. Knjiga Sirahova - Sir 26,29		 Trgovac teško odolijeva napasti, i prodavač nije bez grijeha.
5 Prava molitva. Očenaš
(Lk 11, 2–4)
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. 8Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 9Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 10Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! 11Kruh naš svagdanji daj nam danas! 12I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! 13I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’« 14»Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. 15Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.« Evanđelje po Mateju - Mt 6,13		 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"
6 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mk 14, 32–42; Lk 22, 39–46)
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,41		 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
7 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mt 26, 36–46; Lk 22, 39–46)
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!« Evanđelje po Marku - Mk 14,38		 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
8 Pouka o molitvi
(Mt 6, 9–15; 7, 7–11)
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« 2On im reče: »Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’« Evanđelje po Luki - Lk 11,4		 I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'"
9 Molitva na Maslinskoj gori
(Mt 26, 36–46; Mk 14, 32–42)
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42»Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Evanđelje po Luki - Lk 22,40		 Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!"
10 Evanđelje po Luki - Lk 22,46 pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"
11 1. ŽENIDBA I DJEVIČANSTVO
Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 7,5		 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.
12 1Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. 2Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! 3Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. 4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. 5Ta svatko će nositi svoj teret. 6Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. 7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! 8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. 9Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! 10Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. Poslanica Galaćanima - Gal 6,1 Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.
13 Pravi i krivi učitelji
To naučavaj i preporučuj! 3A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, 4nadut je, puka neznalica, samo boluje od rasprâ i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, 5razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. 6Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! 7Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 8Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. 9Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. 10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 6,9		 Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast.
14 Božja svetost
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. Jakovljeva poslanica - Jak 1,13		 Neka nitko u napasti ne rekne:
15 Jakovljeva poslanica - Jak 1,13 Bog me napastuje.
16 Jakovljeva poslanica - Jak 1,13 Ta Bog ne može biti napastovan na zlo,
17 Jakovljeva poslanica - Jak 1,13 i ne napastuje nikoga.
18 Jakovljeva poslanica - Jak 1,14 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.
19 Pouka prošlosti
Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,9		 umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati,


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

NAPAST
Bitna razlika napasti i kušnje je što je kušnja usmjerena prema životu (Post 2,17; Jak 1,1-12) , a napast rađa "smrt " (Post 3; Jak 1,13). Napast je nešto više od kušnje : to je grijeh koji "hvata zgodu" i vodi u smrt (Rim 7,9..).
Bog svoje kuša, a samo ih Sotona napastuje (Lk 22,31; Otk 2,10). Napast Bog samo dopušta (1 Kor 10,13), a ona dolazi od napasnika (Dj 5,3; 1 Kor 10,13) preko svijeta (1 Iv 5,19), a osobito novca (1 Tim 6,9). To je razlog zbog kojeg trebamo moliti da ne padnemo u napast (Mt 6,13; 26,41) , jer ona vodi u smrt (Jak 1,14). Isus je pobijedio napasnika od početka do kraja svoje kušnje (Lk 4,13) , a i posljednja etapa njegova poslanja otpočela je zadnjom napašću, napašću smrtne borbe (Lk 22,40.46).
Isus je to svladao i nama pokazao put. Kušnja i njezino sotonsko izrabljivanje, napast, neizbježni su : po njima se iz darovane slobode prelazi u življenu slobodu , iz izabranja u savez.
(vidi više pod Kušnja)

Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

NAPAST je podražaj na grijeh. Stvorenjska sloboda potrebuje neko slijepo (pasivno) iskustvo (pravih ili zamislivih) vrednota da može postati aktivna. Ukoliko taj nužni podražaj na aktivno djelovanje u životu čovjeka gubitkom prvotne milosti integriteta nastupa kao požuda, koja bez osvrtanja na ćudoredni cjeloviti cilj čovjeka slijedi svoje partikularno dobro i ne pušta se adekvatno integrirali u dobru temeljnu odluku čovjeka, podražaj prima vlastiti način napasti prema ćudoredno zlom kako ona postoji u našem poslijerajskom redu: napast koja u čovjeku traje protiv onoga NE poslušnosti čovjeka pred Bogom koje ju odbija, egzistira u čovjeku zajedno s tim ne i tako svoju vlastitu situaciju čini za nj nepronicivom .
Ipak se pritom mora držati da po sebi ni postojana napast ne uklanja slobodu i odgovornost čovjeka (1 Kor 10, 13; ), a molitvom i budnošću (Mt 26, 41), nadom vjere (Ef 6,16) i aktivnom askezom u milosti Božjoj može se nadvladati, osim da postane prisilom, ali pod kojom opet prestaje mogućnost teške subjektivne krivnje.

Izreke svetaca:

Isusovo i Marijino ime ima posebnu moć
uklanjanja đavolje napasti.

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj (1696.-1787.)

Samo Gospodin gorčini đavolskog progonstva
i napasti može reći: dosta!
Prema svojoj volji, On dopušta da napasti dođu,
da se udalje ili potpuno nestanu.
U nazočnosti milosrđa Isusa Krista napasti nestaju.
Stoga kad nas đavao napastuje,
pobožnim srcem moramo reći:
U Ime Isusovo zapovijedam ti , zli duše, da odeš od mene!

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Onaj tko se cijelim srcem približava Bogu
nužno mora biti izložen napastima i iskušenjima.

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Sotona napastuje samo one duše
koje se žele ostaviti grijeha
i one koje su u stanju milosti.
Ostali mu pripadaju - ne mora ih napastovati.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

"Treba nas žaliti, ako nismo jako iskušavani od Sotone!
Nismo li onda prijatelji Demona, Zloduha...
On nas pušta da živimo u lažnom miru,
uspavljuje nas pod izgovorom
da smo obavili nekoliko dobrih molitava,
dali nešto milostinje,
te da nismo učinili veće zlo od ostalih...

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Bila je jednom velika svetica
(mislim sveta Tereza)
koja se tužila našem Gospodinu
poslije napasti, pa mu je govorila:
"Gdje si, dakle, bio moj ljubljeni Isuse,
gdje si bio za vrijeme ove strahovite oluje?"
Naš joj je Gospodin odgovorio:
"Bio sam usred tvoga srca,
i uživao gledajući te da se boriš."

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Ako ste napastovani na oholost,
prinesite napast da postignete poniznost;
ako ste napastovani nečistim mislima,
prikažite napast da se održite čistima;
a ukoliko je protiv vašeg bližnjega,
da postignete ljubav.
Prikažite, također,
napast za obraćenje grješnika:
to ljuti đavla i tjera ga da bježi,
jer se napast okreće prema njemu.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Kao što dobar vojnik nema
nikakva straha pred borbom,
tako ne smije ni dobar kršćanin imati
nikakva straha pred napastima.
U vojarni su svi vojnici dobri,
a na bojnom polju se vidi razlika
između odvažnih i strašljivih.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Evo kako se đavao redovito odnosi
prema grešnicima koji se obrate Bogu.
On pušta da iskuse ugodnost
prvih trenutaka obraćenja,
jer dobro zna da tada neće
ništa postići;
oni su odviše oduševljeni.
On čeka nekoliko mjeseci,
dok prođe njihova vjernost.
Tada ih napastuje na to da
napuste molitvu i sakramente,
i to pokušava raznim napastima.
Tada dolaze velike borbe,
tada trebamo moliti ponajprije
za milost da ne padnemo.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Troje je posebno potrebno protiv napasti:
molitva za prosvjetljenje,
sakramenti za ojačanje,
i budnost da se sačuvamo.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Đavao dolazi jedino tada kada
napustimo Božju prisutnost,
jer zna da drukčije neće ništa osvojiti.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Bog nas ljubi:
Napasti jedino pokazuju
kako je vrijedno neko djelo Božje.

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Što si više napastovan,
to više moraš ustrajati u molitvi.

Sv. Anđela Folinijska , mističarka ( 1248.- 1309.)

Sotoni je dopušteno napastovati samo onoliko
koliko je isplativo za tvoju vježbu
i da bi ti koji nisi poznavao sebe saznao tko si.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Ako duša nije napastovana, vježbana i
prokušana mukama i napastima,
njezin osjećaj ne može prodrijeti do Mudrosti.
Zato kaže Sirah :
"Koji nije kušan , što zna?
I koji nema iskustva , malo toga prepoznaje."

Sv. Ivan od Križa , prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa W.P., Privatne objave i ukazanja, 1989.:
Čista, jednostavna, razborita i
ponizna duša treba upotrijebiti
sve sile i svu mudrost kako odbiti objave i
viđenja kao najopasnije napasti.

Sv. Ivan od Križa , prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Neki podnose teške kušnje radi vjere i Sakramenta;
no to ne valja pripisati njima nego prije neprijatelju.
Nemoj se starati i nemoj raspravljati sa svojim mislima,
niti odgovaraj na sumnje koje ti đavao narivava;
nego vjeruj riječima Božjim,
vjeruj njegovim svecima i prorocima
pa će pobjeći od tebe opaki neprijatelj.
Često veoma koristi kad sluga Božji podnosi takve stvari.
Jer nevjernike i grešnike,
koje đavao ima već sigurno u vlasti, njih ne kuša;
ali pobožne vjernike kuša i muči na razne načine.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Počinak:
Večer, kasno.
Umoran liježem. Još samo koji "Očenaš"...
Ili možda koji sutra više?
Ne!
Odlazi napasti!
Hvala, Gospodine, i za ovu pobjedu.
Pobjeđuj uvijek preko mene Ti.
Anđele moj, zaštitniče,
Opet si me štitio!
Kasno je!
S molitvom na usnama tonem u san.
Miran san!
(7.10.1998.)

Denis Sačer, franjevac konventualac (1967.-2005.)

Ako se duh od samog početka ne drži na uzdi,
loše navike rastresenosti i misaonog tumaranja
poslije će vrlo teško pobijediti.
One nas često vode protiv naše volje k nižim strastima.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Beskorisne misli mogu sve upropastiti.
S njima počinje muka.
Čim primjetimo da one nisu prijeko potrebne
za posao koji obavljamo,
ni za naš spas,
moramo biti oprezni i suzbiti ih,
te se vratiti našem općenju s Bogom.
Tada će naam ići dobro.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

"Mi moramo biti stalno na oprezu,
jer sudjelujemo u stalnom ratu.
Iako se čuvamo, đavao će nas iznenaditi
kad ga najmanje očekujemo!
Brod ponekad prođe sigurno
i bez problema kroz uragane i oluje.
No, jednoga mirnoga dana,
ako kapetan dobro ne kormilari,
samo jedan val kojega je podigao
nagli nalet vjetra može potopiti brod.
Nije bitno ako vrag uđe kroz prozor,
već ako se od odjednom potresu
sami temelji i ako na kraju uništi kuću!

Sv. Sinkletika Aleksandrijska, djevica, pustnjakinja (320. - 400)

Napasti navale užasno,
no molitva me diže.
U svetinji nad svetinjama u srcu mom,
nepokolebiva je vjera.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik,Banja Luka, sri., 20.IX.1916. :
Ne mogu potpuno napisati jednu cijelu rečenicu,
a kamoli da štogod temeljito razmislim.
Eto, već to što sam bio u subotu na ispovijedi,
a u nedjelju ne odoh na Pričest
pokazuje onu rastrganost koja mi je u duši.
Uz to je nezgodno došla lektira Hamsunova Glada s
nekim suviše erotičnim mjestima.
Trebao sam štogod što će mi dušu
sjediniti u Jednomu i dići,
a ne rastrgati i siliti da proživljavam i po
stoti puta svladavam sjetilnost.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Stalno smo u NAPASTI da zaželimo živjeti
u nekom drugom vremenu,
a ne u ovom u kojem nas je želio Bog.
Mladi ljudi žive u budućnosti,
stari žive u prošlosti
koja im na neki način postaje sve bliža.
Rijetki su oni koji prihvaćaju Božju volju
skrivenu u sitnicama sadašnjeg trenutka...

Suenens Leon Joseph, kardinal (1904.-1996.)

22. nedjelja kroz godinu, Zborna molitva
Svemogući milosrdni Bože,
milostivo odagnaj od nas zapreke
što nam stoje na putu,
da se smirene duše i tijela
možemo slobodno posvetiti tvojoj službi.

Rimski misal

Iz De oratione :
Bog ne želi nametnuti dobro,
on želi slobodne ljude [...].
U određenom smislu napast je korisna.
Nitko osim Boga, čak ni mi sami,
ne zna što je naša duša primila od Boga.
To nam otkriva kušnja, i tako nas uči da
upoznamo sami sebe i na taj način,
otkrijemo svoju bijedu,
te nas time primorava da zahvalimo
za dobra koja nam je napast otkrila.

Origen , prezbiter (185.-253.)

Isus je ukorio učenike jer su bili malovirni
u prirodnoj oluji na moru, kad je On spavao;
al što smo mi, kad u duhovnoj oluji:
u napastima i teretima duše smo malovirni.
Ako spava Isus kao čovik,
ne vidimo Ga da nas čuva, da nas brani.
On je kao Bog vazda budan,
prisutan i čuva nas, ako Ga zazivamo.

o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin, sluga Božji (1876.-1956.)

Iz spisa Il combattimento spirituale - Duhovni boj :
 Lukava i zla zmija ne prestaje nas iskušavati
svojim varkama ni u krepostima koje smo stekli,
kako bi one postale prigoda naše propasti dok se,
zadovoljni njima i nama samima,
uzdižemo da bismo potom pali
u porok oholosti i isprazne slave...

Lorenzo Scupoli , prezbiter, teatinac (1530. - 1610.)

Iz spisa Il combattimento spirituale - Duhovni boj :
 Ako bi đavolska lukavost
te naše neznanje i zle sklonosti
prevladale u nama na način
da misli o našoj uzvišenosti
ne bi prestale uznemirivati nas i
unositi nemir u naše srce,
tada je vrijeme da se toliko više ponizimo
u našim očima koliko više vidimo
da smo iz kušnje malo koristi
imali u putovima duha i
u iskrenom spoznanju nas samih
budući da se ne možemo osloboditi
takvih napastovanja koje imaju korijen
u našoj ispraznoj oholosti.
Tako ćemo iz otrova izvući med
te iz rana svetost.

Lorenzo Scupoli , prezbiter, teatinac (1530. - 1610.)

Iz spisa Posveta Isusu Kristu po Mariji :
 Pazite, nemojte propustiti meditaciju
pod izgovorom da ste rastreseni,
uznemireni, da vam je dosadno,
ili jer vam se čini beskorisnom,
da ste odveć obične osobe
kako biste je razumjele,
da se ne osjećate pozvani na nju i
da imate poziv za ručni rad i aktivnost,
a sigurno ne za kontemplaciju i meditaciju.
To su napasti zloga duha!

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Iz spisa Posveta Isusu Kristu po Mariji :
 Mrzi svoju maštu i pamćenje
odbacujući loše predodžbe,
nekorisna sanjarenja i tlapnje,
isprazne, opasne ili barem beskorisne
zamisli iz prošlosti ili budućnosti.
Isprazni svoje sjećanje od svega
što nije Božja prisutnost...

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Iz djela J.Zink, Kako danas moliti :
Više puta mislim na sebe.
Ima u meni nešto što me baca
sad tamo sad ovamo;
vodstvo preuzima sad jedno
sad drugo i sve je to
neprestano mučenje.
Kao da nemam sreće.
Tada pomislim kako bi to bilo lijepo,
kad bi Gospodin stavio točku
na ta lutanja i kad bi me On
sam vodio...

Matthias Claudius, pjesnik  (1740. - 1815.)

Iz djela Kako danas moliti :
Ne uvedi nas u napastda dvojimo o Tvojoj blizini,
o Tvojoj moći i vlasti.
Ne uvedi nas u napast
da laž smatramo jačom od Tebe
i nepravdu moćnijom od Tvoje pravde.
Ne uvedi nas u napast
da pustimo Tvoju ruku,
da se udobno smjestimo u svijet
i pomirimo se s laži, nasiljem i nepravdom.
Čvrsto drži našu ruku...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz spisa De humilitate et gloria Christi :
Jer tko slijedi istinu, ne luta.
Tko prilazi k svjetlu, ne spotiče se u mraku.
Tko gradi na stijeni,
kuću čini postojanom za nalet oluja.
No ti koji želiš slijediti Krista i
postići blaženstvo u koje si pozvan,
svaki put kad ti duh
preplavljuje požuda za taštom slavom,
svaki put kad te ljubav za novcem nagoni na lakomost,
svaki put kad te draška požuda
za pijančevanjem i bludničenjem,
ustukni pred tim i uguši težnju smrtonosne pomisli. (...)
Ako hoćeš vidjeti Isusa (...)
treba da se preseliš (...)
od poroka ka kreposti.

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Nevolje s odsutnim Bogom, (1998.):
Riječi zadnje prošnje iz Očenaša ne služe tome
da Boga odvrate od neke zlobne naslade
koja bi nas dovela u opasnost.
Još jednom, kao i za sve ostale prošnje,
to je zato da mi govorimo.
Izgovarajući ovu prošnju,
mi po Duhu opet nalazimo sigurnost
da Bog ne stoji na listi naših neprijatelja i
naših strahova,
da nas on doista ne uvodi u napast;
naprotiv, on je ovdje zato da nas od nje oslobodi,
kako bismo rasli pobjeđujući napasti i
kušnje koje proizlaze iz samih događaja,
iz djelovanja ljudi ili iz naše vlastite požude.

François Varone, prezbiter, teolog, pisac (1936.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Napast, grčki peirasmos (obično glagol)
dočarava dva niza stvarnosti:
jedan aktivnost akcije: kušati,
napastovati, staviti na kušnju, uvesti u kušnju;
drugi pasivan, povezan s patnjom:
iskusiti neku stvar, bolest, žalost, patnju.
Peirasmos ima dvoznačni smisao: napast i kušnja.
Redovito se to miješa kod mnogih.
Ipak potrebno je to lučiti: napast je zavođenje, zasjeda.
U Bibliji njoj je uzročnik Sotona, svijet, tama,
i cilj je da čovjeka zavede na pobunu protiv Boga i
njegova plana spasenja.
Tako je i Gospodin bio kušan napastima,
napastovan (Mt 4,1) i opominje:
»Bdijte i molite da ne padnete u napast!« (Mt 26,41).
Naprotiv kušnja dolazi od Boga.
Tako Abrahama Bog kuša da žrtvuje sina (Post 22),
kuša Joba, i kušnja ima za cilj odgoj u vjeri,
odgoj u posvemašnjem predanju Bogu,
otkriće iskrene pobožnosti i ljubavi.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa I ne uvedi nas u napast, 1991.
 Kušnja i napast se razlikuju:
kad se čovjek želi dokazati da je »kao bog«,
kušnja postaje napast.
Kušnja je usmjerena prema životu (Post 2,7;Job 1,1-12),
napast rađa smrt (Post 3; Jak 1,13).
Kušnja je dar milost
napast poziv na grijeh.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Kako naučiti moliti , 1987.
 Pod pojmom napasti ne misli se samo,
barem ne izravno, na nagon da činimo zlo.
Napast je nešto mnogo suptilnije,
nešto dramatičnije, i opasnije...
bježanje od stvarnog, zatvaranje očiju, skrivanje...
Sastoji se u lijenosti,
u strahu da ne poduzmemo ono
što bismo trebali poduzeti,
da ne poduzmemo ono na što nas Bog,
Crkva i svijet zovu... da padnemo u ozračje
lakomislenosti i udobnosti i nagodbe,
zla, bježanja i nezanimanja u kojem
dozrijeva naša odluka da ne izaberemo
što bismo morali izabrati,
odluka da se ne odlučimo za ono
zašto bismo se morali odlučiti,
da pobjegnemo od odgovornosti...

Carlo Maria Martini, DI, kardinal, bibličar (1927.-2012.)

Iz spisa Kako naučiti moliti , 1987.
 Isus vidi na »napasti« opasnost dublju i opasniju.
Više nego »staviti na kušnju«,
ona je kao sinonim »pada«, »propasti«.
Gotovo isto što i »zlo« u posljednjoj molbi Očenaša.
Tko uđe u tu napast kao da je propao:
toliko je opasna...

Heinz Schürmann, prezbiter, teolog, (1913.-1999.)

Iz spisa Dijalog okrepe u nevoljama:
 Možemo usporediti čovjeka napastovana
od očaja s čovjekom koji hoda
preko uskog mosta strašno uplašen,
a prešao bi bez po muke
da je ostao hladnokrvan.
Ako mu tko viče dok prelazi:
»Past ćeš! Past ćeš!« — vjerojatno će pasti,
dok bi, kad bi ga umirivali i hrabrili,
prešao bez poteškoće,
trčao bi kao da jednom nogom dotiče tlo.
Tako se sotona igra s napastovanim ljudima,
zastrašujući ih.

Sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Duhovne vježbe, primjedba 7:
 Primijeti li vođa duhovnih vježbi
da je egzercitant u suhoći i u
napastima, neka ne bude prema njemu
tvrd i bezobziran, već blag i prijazan,
sokoleći ga i hrabreći da ne klone,
otkrivajući mu varke neprijatelja
čovječje naravi i potičući ga
da se pripravi i raspoloži
za buduću utjehu.

Sv. Ignacije Loyolski , prezbiter i utemejitelj reda (1491. - 1556.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
 U početku duhovnog života
čovjek ima napast da si dopusti svašta,
što je po sebi sklisko, jer misli,
da je već duhovno dosta jak.
Napast veoma opasna, proti kojoj treba
tražiti snagu u molitvi:
»I ne uvedi nas u napast«...

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
 Čovjek si lako umišlja,
da je viši od drugih i da bolje posjeduje
istinu od drugih,
kao da Istina nije jedna.
Odatle taština, umišljenost, zavist...

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
 Napast duhovnih ljudi:
ovi naime hoće da oholo natovare
svoj auktoritet na leđa drugih i misle,
da su nužni za spasenje svijeta.
Mjesto da surađuju kod spasenja svijeta,
oni hoće da vladaju svijetom.
I to sve pod izlikom duhovne revnosti.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Uđimo u korablju, 2001.:
U tvojoj osobnoj molitvi,
kao i na svim drugim putevima
prema savršenstvu, đavao će,
da bi te odvratio od Isusa i Njegova učenja,
doći s tri oružja.
To su osjećaji sumnje, straha i žalosti.
Moraš ih odbiti oružjem
vjere, hrabrosti i radosti.
Nemoj đavolu dopustiti da posije sjeme
sumnje, strahova i žalosti.
Slušaj uvijek Isusov glas.
On ti govori:
"Vjeruj mi; ja, Bog tvoj sam s tobom;
Ne boj se, ja sam s tobom,
uvije se raduj u Gospodinu, raduj se!"

James Manjackal, prezbiter Kongregacije sv. Franje Saleškog (1948.)

Iz spisa Molitva "modernog" čovjeka, 1920.:
Život je na ovom svijetu takav,
da čovjeka snalaze sumnje i napasti.
Ti nijesi ni sva mudrost ni sva sila.
Zato se moli onome,
koji je savršena mudrost i prasila.
Sve zaprjeke u življenju, u nastojanju,
u naravnom spoznavanju nijesu nesavladive
za čvrsta vjernika,
a još manje tamnički zidovi za tebe,
ako moliš.
Znam, da je lako dobru nauku napisati.
A ne znam, da li ću je ja slab čovjek
do svoga konca vršiti.
Ali opet znam, da sam je dosad
s pomoći Božjom vršio.
I to me je pronijelo kroz buru i oluju,
kroz žegu i studen —
i izbavilo iz mnoge nevolje.
Zašto ti ne bih to priznao?
Bogu je na slavu.

Bogoljub Strižić, prezbiter DI, profesor (-1944.)

Iz spisa Journal I, str. 591:
Oh, Gospodine, nemoj dopustiti
da Zao Duh zauzme tvoje mjesto u
mojem srcu!
Nemoj otići, Gospode!
Ako se Ti povučeš, on će se nastanili.
Ah, nemoj me posve pomiješati sa njim!
Ja ga ne volim kako se to može činiti,
budi siguran.
Sjeti se da sam Te mogao ljubiti...

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Journal I, str. 591:
Više voliš dakle tonuti polako,
sve dublje u svoj bezdan i ponor?
Misliš možda da će se ova
istrunula put sama htjeti
od tebe odlijepiti, i otkinuti? Ne.
Ako se nećeš ti od nje sam odvojiti.

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Journal I, str. 601:
Bože! Bez Tvoje pomoći,
ona će me cijelog pokvariti!
Ne, ne radi se o oholosti,
Ti dobro znaš.
Ali da prihvatim Tvoju ruku
htio bih biti manje nedostojan;
ovakav kakav jesam, naprotiv,
moj će mulj ovu put oblatiti,
više nego što će je
Tvoja svjetlost obijeliti.

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Journal I, str. 601:
Oprosti Gospodine! Da, znam da lažem.
Istina je da ovo bijedno tijelo
koje tako mrzim, volim još više nego Tebe.
Očajan sam i bez nad što ne uspijevam
istrošiti privlačnost,
koje izvršava na mene jadnog.
Tražim od Tebe dam i pomogneš,
ali to činim bez jednog istinskog odricanja...

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Journal I, str. 602:
O Bože! Nesretan je onaj koji pokušava
u Tebi sjediniti Nebo i Pakao —
Ne darujemo sebe Bogu,
ako se ne damo potpuni.

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Prema tvojim prostorima, 1966.:
Kada, Isuse, nakon ljubavi pretočene u
čvrstoću zadane Ti riječi,
ustreptim uzvitlan ognjem
tijela i pomrčinom duha,
kad osjećam da se uvijam
kao drvo na vihoru,
u meni se stvara jedno nelogično i
strano raspoloženje:
ne misliti na Tvoje oko,
ne držati se čvrsto Tvoje ruke,
ne privijati se uza Te.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Katekizam katoličke crkve:

397 Čovjek napastovan od đavla pustio je da mu u srcu zamre povjerenje prema Stvoritelju i, zlorabeći slobodu, nije poslušao zapovijed Božju. U tom je bio prvi čovjekov grijeh. Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovu dobrotu.

NAPASTOVANJE ISUSA
538 Evanđelja govore o razdoblju Isusove samoće u pustinji neposredno nakon što ga je Ivan krstio: "Poveden" od Duha, Isus ostade u pustinji četrdeset dana posteći; bijaše sa zvijerima a anđeli mu služahu. Kad je to vrijeme završilo, Sotona ga je tri puta napastovao tražeći da iskuša njegovo sinovsko držanje prema Bogu. Te napade, koji obnavljaju napastovanja Adama u raju i Izraela u pustinji, Isus je odbio te se i đavao od njega udaljio "do druge prilike" (Lk 4,13).

539 Evanđelisti ističu spasenjski smisao toga otajstvenog događaja. Kao novi Adam, Isus je ostao vjeran dok je prvi popustio napasti. Isus savršeno ispunjava poziv Izraelov: nasuprot onima koji su nekoć Boga tijekom četrdeset godina iskušavali u pustinji, Krist se objavljuje kao Sluga Božji u svemu poslušan božanskoj volji. Tako je Isus pobjednik đavla: on je "svezao jakoga" da mu otme plijen. Isusova pobjeda nad napasnikom u pustinji nagovješćuje pobjedu muke, posvemašnju poslušnost njegove sinovske ljubavi prema Ocu.

540 Napastovanje Isusa očituje kakvo je mesijanstvo Sina Božjega, suprotno onome što mu ga predlaže Sotona i koje mu ljudi žele pripisati. Zato je Krist pobijedio napasnika za nas: "Nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego koji je u svemu iskušan kao i mi, osim grijeha". (Heb 4,15). Crkva se svake godine četrdesetdnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.

2340 Tko hoće ostati vjeran obećanjima svoga Krštenja i oprijeti se napastima nastojat će upotrebljavati potrebna sredstva za to: upoznati sebe, voditi asketski život već prema prilikama u kojima se nalazi, slušati Božje zapovijedi, vježbati se u moralnim krepostima i biti vjeran molitvi. "Uzdržljivost nas sabire i dovodi k jedinstvu koje smo izgubili rasipljući se."

2753 U molitvenoj borbi moramo se suočiti s pogrešnim shvaćanjima, s raznim mentalitetima i s iskustvom nasih neuspjeha. Na te napasti, koje bude sumnju u korist pa i u samu mogućnost molitve, valja odgovoriti s poniznošću, povjerenjem i postojanošću.

VI. "Ne uvedi nas u napast"
2846 Ova prošnja seže u korijen prethodne, jer su naši grijesi plod pristanka na napast. Molimo našeg Oca da nas u nju ne "uvede". Teško je grčki izraz prevesti jednom riječju: znači "ne dopustiti unići u", "ne dopusti da podlegnemo napasti". "Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga" (Jak 1,13). Naprotiv, želi nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh. Uključeni smo u borbu "između tijela i Duha". Ova prošnja moli Duha razlučivanja i jakosti.

2847 Duh Sveti nam omogućuje razlučivati između kušnje, nužne za rast unutarnjeg čovjeka, što vodi k "prokušanoj kreposti" (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo također razlikovati što je "biti napastovan" a što je "pristati" na napast. Konačno, dar razlučivanja razobličuje varku napasti: prividno, njezina je ponuda "dobra, zamamljiva za oči i poželjna" (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt. Bog ne želi nametnuti dobro, on želi slobodne ljude (...). U određenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, čak ni mi sami, ne zna što je nasa duša primila od Boga. To nam otkriva kušnja, i tako nas uči da upoznamo sami sebe i na taj način, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila.

2863 Govoreći "Ne uvedi nas u napast", molimo Boga da nam ne dopusti krenuti putem koji vodi u grijeh. Ova prošnja zaziva Duha razlučivanja i snage; moli i milost budnosti i ustrajnosti sve do kraja.

Iz Govora O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 10 – 11: CCL 41, 536 – 538)

Pripravi se za napast

Već ste čuli što vole zli pastiri, a sad čujte što zanemaruju! Što je oslabilo niste osnažili i što je oboljelo niste liječili. Što je slomljeno niste iscijelili, što je zalutalo niste priveli na put, što se izgubilo niste tražili, što je bilo jako oslabili ste, umorili i ubili. Ovca je bolesna, to jest ima slabo srce, ako neoprezno i nepripravno postupa, pa može lako popustiti napasti.
Nemarni pastir neće reći: Sinko, pristupajući u Božju službu ostani u pravednosti i strahu i pripravi svoju dušu na kušnju. Tko tako govori ojačava slaboga i od slabića čini snažnoga čovjeka, te ovaj kad povjeruje ne očekuje dobra ovoga svijeta; a ako bude poučen da se nada dobrima ovoga svijeta, samo će ga bogatstvo pokvariti. Kad mu nadođu poteškoće, izranit će ga, ili će možda čak i umrijeti.
Tko tako gradi, ne gradi na stijeni, nego sve gradi na pijesku. A stijena bijaše Krist. Kršćani moraju nasljedovati Kristove patnje, a ne tražiti udobnosti. Slabi dobiva snagu kad mu se rekne: »Nadaj se kušnjama i napastima, ali će te Gospodin iz sviju izbaviti ako se tvoje srce ne udalji od njega.
Da ohrabri tvoje srce, on je došao da muku podnese, da umre, da bude popljuvan, trnjem okrunjen, da čuje pogrde i napokon da bude pribijen na drvo. Sve je to on za te učinio, a ti nisi ništa učinio. Nije to učinio za sebe, nego za tebe.«
Kakvi li su oni koji se boje da ne bi povrijedili slušatelje, pa ne samo da ih ne pripravljaju za predstojeće kušnje, nego im još na ovome svijetu obećavaju sreću koju Bog samom svijetu nije obećao? On najavljuje ovome svijetu muke za mukama sve do sudnjega dana, a ti bi htio da kršćanin od svega toga bude izuzet. Baš zato jer je kršćanin, nešto će više trpjeti na ovome svijetu.
Apostol, naime, kaže: Svi koji žele u Kristu pobožno živjeti, trpjet će progonstvo. Ako misliš da je pravo, ti pastiru koji tražiš svoje, a ne ono što je Isusa Krista, dozvoli da Apostol ponovi:
Svi koji žele u Kristu pobožno živjeti trpjet će progonstvo; a ti reci: »Ako budeš u Kristu pobožno živio, obilovat ćeš u svemu. I ako nemaš djece, rodit će ti se i sve ćeš ih othraniti i nitko ti neće umrijeti.«
Da li je to tvoj odgoj? Pazi što radiš i na što se oslanjaš. Na pijesku sve gradiš. Doći će kiša, navalit će bujica, puhnut će vjetar, udarit će na tu kuću, past će ona i bit će potpuno srušena i uništena.
Makni je s pijeska i postavi na liticu. Neka bude na Kristu sagrađen onaj za koga želiš da bude pravi kršćanin. Neka promatra Kristove gorke muke, neka promatra njega bez ikakva grijeha, neka promatra Pismo koje mu govori: Udara svakoga sina kojeg prima. Ili neka bude pripravan da bude bičevan, ili neka ne traži da bude primljen.


Časoslov, služba čitanja XXIV. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
Iz Homilija koje se pripisuju svetomu Makariju, biskupu
(Hom. 28: PG 34, 710 – 711)

Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen!

Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njihovi mrzitelji te nije bilo više ni blagdana ni prinosa. Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše.
Ako u kući ne stanuje gospodar, brzo je zahvati tama, nečistoća i neizglednost te se sva napuni smećem i smradom. Tako se i duša, ako u njoj nema Gospodina s anđelima koji ga u njoj slave, ispunja tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrsnom sramotom.
Jao putu kojim nitko ne ide i na kojemu glasa čovječjega čuti nije! Stan je zvjeradi. Jao duši ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri! Jao kući u kojoj ne stanuje gospodar! Jao zemlji nema li zemljoradnika koji je obrađuje! Jao brodu bez kormilara, jer će propasti kao igra valova i morskih oluja! Jao duši ako u sebi nema pravog kormilara Krista: plovi užasnim i mračnim morem, valovi je nagnuća potresaju, zlodusi je kao za zimskih oluja bacaju amo-tamo, dok konačno ne potone u propast.
Jao duši ne bude li imala onoga koji će je marljivo obrađivati, to jest Krista, kako bi urodila dobrim plodovima Duha! Jer, bude li zapuštena, u korovu i draču, konačni će joj urod biti da bude spaljena ognjem. Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen! Jer, bude li nenastanjena, ogreznut će u smradu zlih nagnuća i postati stanom svih opačina.
Zemljoradnik koji se pripaše da obraduje zemlju treba da uzme u ruke oruđe i odjeću koja je prikladna za zemljoradnju. Tako i Krist, kralj nebeski i pravi zemljoradnik, kad je došao k čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uze tijelo, a za oruđe uze križ, da obradi zapuštenu dušu. Iz nje iskorijeni trnje i drač zlih duhova, iščupa ljulj grijeha, i ognjem spali sve snoplje grijeha. Kad ju je tako drvetom križa obradio, zasadio je u njoj prekrasni vrt Duha što rodi Bogu, svome Gospodaru, svakovrsnim slatkim i ugodnim plodovima.


Časoslov, služba čitanja XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Govor 256,1. 2. 3: PL 38,1191 – 1193)

Pjevajmo Aleluja dobrome Bogu koji nas izbavlja od zla

Ovdje još pjevajmo Aleluja zabrinuti, da ga ondje mognemo pjevati zbrinuti. Zašto ovdje zabrinuti? Zar da ne budem zabrinut dok čitam: Nije li kušnja život ljudski na zemlji? Zar da ne budem zabrinut dok mi se još govori: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Zar da ne budem zabrinut ovdje gdje su tolike napasti da nam je propisana molitva: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim?
Svednevice smo molitelji, svednevice dužnici. Zar da ne budem zabrinut kad svednevice molim oproštenje zbog grijeha, pomoć u pogiblima? Čim zbog minulih grijeha reknem: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim, odmah zbog skorih pogibli dodajem i nastavljam: I ne uvedi nas u napast.
Ta kako je narodu dobro kad sa mnom vapi: Izbavi nas od zla? A ipak, u tome ovdašnjem zlu pjevajmo Aleluja dobrome Bogu koji nas izbavlja od zla. I ovdje posred pogibli, posred kušnja i mi i drugi pjevamo Aleluja. Vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila. Stoga i ovdje pjevajmo Aleluja. Tu je još čovjek nevjeran, ali Bog je vjeran. Ne veli: Neće pustiti da budete kušani.
Nego: Neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod, te mognete izdržati. Ušao si u napast, ali Bog će dati takav ishod da ne propadneš u napasti. S tobom je kao s lončarevom posudom: propovijed te oblikuje, u kušnji ćeš se ispeći.
I zato kad uđeš u napast, misli na ishod, jer vjeran je Bog: Čuvat će Gospodin tvoj ulazak i izlazak. Nadalje, kad ovo tijelo postane besmrtno i nepokvarljivo, proći će svaka napast i kušnja. Jer, tijelo je doduše mrtvo. Zašto mrtvo? Zbog grijeha. Ali Duh je život. Zašto? Zbog pravednosti. Odnemarujemo li mrtvo tijelo? Nipošto, ali čuj: Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Isusa od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša. Sada je to tijelo životinjsko, a onda će biti duhovno.
O blaženog li ondje Aleluja, o bezbrižnog, o sigurnog od protivnika! Ne, nema ondje neprijatelja, svi su ondje prijatelji! I ovdje se i ondje hvali Bog, ali ovdje ga hvale zabrinuti, ondje zbrinuti; ovdje smrtni, ondje vječno živi; ovdje u nadi, ondje u posjedovanju; ovdje na putu, ondje u domovini.
Pjevajmo, dakle, i sada, braćo, iako ne u radosnom spokoju, nego za predah u trudu. Pjevaj kako to običavaju putnici: pjevaj i putuj, pjevajući se tješi u trudu, a ne odaj se lijenosti — pjevaj i putuj.
Što znači: putuj? Napreduj, napreduj u dobru. Ima ih, po Apostolu, koji napreduju u zlu. Ti, ako napreduješ, putuj, ali napreduj u dobru, napreduj u pravoj vjeri, u dobrom vladanju — pjevaj i putuj.


Časoslov, služba čitanja XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA