Obraćenje

Ne sramoti čovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi krivci. 
( Knjiga Sirahova - Sir 8,5 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz prve Apologije kršćana, svetoga Justina
  2. Dokumenti II.vatikanskog koncila
  3. Dinko Vlašić, PAUL CLAUDEL. U povodu 50. godišnjice smrti
  4. Iz Govora svetoga Bernarda, opata
  5. Iz spisa "Teolozi ponovno istražitelji", Ivana Fučeka, prezbitera
  6. Iz spisa "Od Ženeve do Rima, preko Canterburyja", André de Baviera, prezbitera
REKAPITULACIJA:

Obraćenje
Hebrejski הֲמָרָה  hamara
Grčki μετατροπή metatropí
Latinski conversio

Riječ OBRAĆENJE ( obratiti, obratiše, obrati..) pojavljuje se 187 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 25 puta. Ukupno 212 puta.
 - 114 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 73 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 29 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Djelima apostolskim : 20 puta

 O - obraćenje Bogu - spominje se u Bibliji : 150 puta
 K - obraćenja čovjeka kumirima / idolima - spominje se u Bibliji : 5 puta
 X - ostali oblici pojma "obraćenje" - spominju se u Bibliji : 32 puta
SZ Petoknjižje 8
Povjesne knjige 31
Mudrosne knjige 22
Proroci 53
NZ Evanđelja 29
Djela apostolska 20
Poslanice 13
Otkrivenje 11

Ukupno : 187

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Šator sastanka
Mojsije uze šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. 8Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator. 9A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. 10Videći kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora. 11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz Šatora ne bi micao. Knjiga Izlaska - Izl 33,7		 O Mojsije uze šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. 
2 »Budite sveti!«
Jahve reče Mojsiju: 2»Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 3Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš! 4Ne obraćajte se na ništavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš! 5Kad prinosite Jahvi žrtvu pričesnicu, prinesite je tako da budete primljeni. 6Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Što preostane za prekosutra neka se spali na vatri. 7Kad bi se jelo od toga jela treći dan, bilo bi odvratno i žrtva ne bi bila primljena. 8A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Budući da je oskvrnuo ono što je Jahvi posvećeno, neka se takav odstrani iz svoga naroda. Levitski zakonik - Lev 19,4		 K Ne obraćajte se na ništavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš!
3 29Ne obeščašćuj svoje kćeri dajući je za javnu bludnicu. Tako se zemlja neće podati bludnosti niti će se napuniti pokvarenošću. 30Držite moje subote; štujte moje svetište. Ja sam Jahve! 31Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš! 32Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! 33Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. 34Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš! Levitski zakonik - Lev 19,31 K Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš!
4 Kazne za nedopušteni obred
Jahve reče Mojsiju: 2»Kaži Izraelcima: ‘Tko god, Izraelac ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje čedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. 3Ja ću se okrenuti protiv toga čovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje čedo Moleku, okaljao moje Svetište i obeščastio moje sveto ime. 4A ako narod zatvori svoje oči nad tim čovjekom kad svoje čedo ustupi Moleku te ga ne smakne, 5ja ću se suprotstaviti tome čovjeku i njegovoj obitelji; odstranit ću ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega pođu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. 6Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda. 7Posvećujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog vaš. 8Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posvećujem vas.’ Levitski zakonik - Lev 20,6		 K Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda.
5 29Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 30U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 31Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim.« Ponovljeni zakon - Pnz 4,30 O U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas.
6 Prorok
»Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. 10Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; 11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. 12Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. 13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 14Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta. Ponovljeni zakon - Pnz 18,11		 K nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike.
7 Povratak k Jahvi
»Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 2i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš – i ti i tvoji sinovi – glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, 3tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet će te sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande će te sabrati Jahve, Bog tvoj – odande će te uzeti. 5Jahve, Bog tvoj, dovest će te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; učinit će te sretnijim i brojnijim od očeva tvojih. Ponovljeni zakon - Pnz 30,2		 O i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio,
8 6Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8A ti ćeš ponovno slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.« Ponovljeni zakon - Pnz 30,10 O kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
9 Pomoć s neba
I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teško poraziše kod Gibeona i potjeraše prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. 11A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuču kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima. 12Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: »Stani, sunce, iznad Gibeona i, mjeseče, iznad dola Ajalona!« 13I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. 14Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. 15Potom se vrati Jošua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski. Jošua - Jš 10,12		 O Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona!"
10 3. SUCI
Nema trajnog obraćenja
Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. 17Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Jahvine zapovijedi; oni nisu činili tako. 18Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. 19A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veću pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajući od svojih opakih djela i postupaka. Knjiga o Sucima - Suci 2,16		 O Nema trajnog obraćenja
11 Smrt Bat-Šebina djeteta – Rođenje Salomonovo
A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. 17A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 12,16		 O David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom.
12 Velika glad i smaknuće Šaulovih potomaka
U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: »Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce.« 2Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je Šaul tražio da ih uništi u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 21,1		 O U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce."
13 Molitva za narod
»I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. 31Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu, 32tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. 33Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi ime tvoje i u ovom se domu pomoli, 34onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim očevima. 35Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 36tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,33		 O Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,
14 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,35 O Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,
15 46Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki’, 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema domu što sam ga podigao tvom imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,47 O pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki'
16 Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,48 O i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,
17 31A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: »Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 32Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije.« 33Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam sa svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica. 34Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 13,33 O Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica.
18 36Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. 37Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.« 38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. 39Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Jahve je Bog! Jahve je Bog!« 40Ilija im reče: »Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!« I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 18,37 O Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca."
19 Razmišljanja nad ruševinama izraelskog kraljevstva
I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, 8slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. 9Izraelci i njihovi kraljevi potajno su činili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrđenih gradova. 10Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. 11Ondje su, na svim uzvišicama, palili kâd po običaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i činili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. 12Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: »Ne činite toga!« 13A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: »Obratite se od zlog puta svoga«, govorio je, »i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih – proroka.« 14Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 17,13		 O A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka."
20 Zaključak o vjerskoj obnovi
Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu – sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik doma Jahvina. 25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 27Jahve je odlučio: »Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: ‘Tu će biti ime moje.’« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 23,25		 O Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.
21 Salomon prima Mudrost
Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. 2Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisućnicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, 3te se on i s njim sav zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. 4David bijaše prenio Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. 5Mjedeni žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred prebivalištem Jahvinim, kamo dođoše Salomon i zbor da mu se obrate. 6Ondje se Salomon pred Jahvom pope na mjedeni žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuću paljenica. 7Iste se noći Bog ukaza Salomonu i reče mu: »Traži što da ti dadem.« 8Salomon odgovori: »Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. 9Bože Jahve, neka se ispuni sada obećanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. 10Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 1,5		 O Tučani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo dođoše Salomon i zbor da mu se obrate.
22 24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi ime tvoje i u ovom se domu pomoli i zavapije k tebi, 25onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima. 26Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 27tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući mu valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. 28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, 29počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom domu, 30usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi 31da te se boje idući tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim očevima. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,24 O Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi,
23 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,26 O Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,
24 36Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdivši se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo’ 38i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema domu što sam ga podigao tvom imenu, 39usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,37 O pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo'
25 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 6,38 O i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,
26 Proroštvo Azarjino i obnova
Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju. 2On je izišao pred Asu i rekao mu: »Čujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas. 3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona. 4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali među svim zemaljskim stanovnicima. 6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 15,4		 O Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga.
27 Promicanje jahvizma
Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio među narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraćao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 6I reče im: »Gledajte što radite, jer ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita.« 8Jošafat postavi levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriču Jahvine sudove i da presuđuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu 9i on im dade naputke: »Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 10Kakav god spor iziđe pred vas od vaše braće što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili običaji, valja sve da im rastumačite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braću. Tako radite pa nećete sagriješiti. 11I evo, svećenički će poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve će biti s onim tko je dobar.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 19,4		 O Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio među narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraćao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca.
28 Joašev otpad i kazna
Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. 18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: ‘Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.’« 21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina doma. 22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Jahve neka vidi i osveti!« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 24,19		 O Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati.
29 Poziv na Pashu
Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 2Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca. 3Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4I to je bilo pravo u kraljevim očima i u očima svega zbora, 5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: »Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu.« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 30,6		 O Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.
30 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 30,9 O Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju;
31 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 30,9 O jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu."
32 Manašeovo obraćenje
Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 15Osim toga, uklonio je iz Jahvina doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 33,11		 O Manašeovo obraćenje
33 Sidkija
Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. 12Činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta, 13nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 36,13		 O nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu.
34 Pasha 515. godine
Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. 20Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe. 21Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji su im se, prekinuvši s nečistoćom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. 22I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko doma Boga, Boga Izraelova. Ezra - Ezr 6,22		 X I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova.
35 5I rekoh: »O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! 6Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega! 7Veoma smo zlo činili prema tebi, ne držeći naredaba tvojih, zakona i običaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. 8Ali se spomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: ‘Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode; 9ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje ime.’ 10A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moći i snažnom rukom svojom. 11Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.« A ja bijah tada peharnik kraljev. Nehemija - Neh 1,9 O ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.'
36 26Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leđa, ubijali su proroke, koji su ih obraćali da se tebi vrate, i grdno su hulili. 27U ruke si ih tada predao osvajačima, koji su ih tlačili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali. Nehemija - Neh 9,26 O Ali su se bunili i odvrgli tebe,i Zakon su tvoj bacili za leđa,ubijali su proroke, koji su ih obraćali da se tebi vrate,i grdno su hulili.
37 Isključenje stranaca
U ono vrijeme čitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada ući u zbor Božji, 2jer nisu sinovima Izraelovima izašli ususret s kruhom i vodom, nego su čak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov. 3Kad su čuli Zakon, isključili su iz Izraela sve strance. Nehemija - Neh 13,2		 X jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su čak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov.
38 Sarina molitva
I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: »Blagoslovljen, Bože milosrđa, i blagoslovljeno tvoje ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek. 12Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te. 13Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje i da više nikada ne čujem one uvrede. 14Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom 15i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda.« Tobija - Tob 3,12		 O Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te.
39 6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas. 7Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova. 8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati! Tobija - Tob 13,6 O Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.
40 Tobija - Tob 13,8 O Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!
41 Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: »Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. Tobija - Tob 14,6		 O svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda.
42 Heliodorovo obraćenje
Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i učini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom. 36Svjedočio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim očima. 37Kad ga je kralj upitao koji mu se čovjek čini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori: 38»Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbičevan vrati, ako uopće iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. 39Onaj koji stoluje na nebu, bdî nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava.« 40To su, eto, događaji s Heliodorom i očuvanjem svete riznice. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 3,35		 O Heliodorovo obraćenje
43 1Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat’? Kojem li se svecu misliš sad obratit’? 2Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat’ ljubomora. 3Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al’ prokletstvo skoro na kuću mu pade. 4Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače. Knjiga o Jobu - Job 5,1 X Ded zazivlji! Zar će ti se tkoodazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
44 11Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario, 12redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi. 13On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkarâ obraća u ništa. 14Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći. 15On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha. 16Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. Knjiga o Jobu - Job 5,13 X On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
45 10Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti? 11Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda. 12Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. Knjiga o Jobu - Job 11,12 X Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
46 16Svojih se kušnja nećeš sjećat’ više kao ni vode koja je protekla. 17Jasnije će tvoj život sjat’ no podne, tmina će se obratit’ u svanuće. 18U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. 19Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost. 20A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut’, bit će jedina im nada.« Knjiga o Jobu - Job 11,17 X Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
47 14Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća. 15U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 16tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim 17da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, 18da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u podzemlje. Knjiga o Jobu - Job 33,14 X Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.
48 1I Jahve se obrati Jobu i reče mu: 2»Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek’ sam odgovori!« 3A Job odgovori Jahvi i reče: 4»Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. 5Riječ rekoh – neću više započeti; rekoh dvije – al’ neću nastaviti.« Knjiga o Jobu - Job 40,1 X I Jahve se obrati Jobui reče mu:
49 11Meni je štit Bog koji spašava čestita srca. 12Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: 13ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet’ i pravo smjerit’. 14Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti. Psalmi - Ps 7,13 O ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.
50 12Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 14Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! 15Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. Psalmi - Ps 51,15 O Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.
51 35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 36i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. Psalmi - Ps 107,35 X On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
52 129PE Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. 130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. 131 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim. 132 Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje. Psalmi - Ps 119,132 X Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.
53 Zaštita od loša društva
Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, 2i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; 3jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; 4ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom – 5tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. Mudre izreke - Izr 2,2		 O i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru;
54 Mudre izreke - Izr 23,12 X Obrati pouci srce svoje i uho svoje riječima mudrim.
55 17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće, 18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. Mudre izreke - Izr 24,18 X da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.
56 10Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. 11Jednako su se mučili nazočni i nenazočni, 12i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjećanju na prošlost. 13Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobročinstvo, osjetiše ruku Gospodnju; 14i kad sve bî gotovo, divljahu se onomu koga su nekoć izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeđ bijaše sasvim različita od žeđi pravednika. Knjiga Mudrosti - Mudr 11,13 X Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobročinstvo, osjetiše ruku Gospodnju;
57 3Ne prepiri se s čovjekom hitra jezika i ne meći mu drva na vatru. 4Ne šali se s neodgojenim čovjekom, da ti ne bi uvrijedio predaka. 5Ne sramoti čovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi krivci. 6Ne prezri starca čovjeka, jer će i od nas neki ostarjeti. 7Ne likuj nad preminulim; sjeti se da svi umiremo. Knjiga Sirahova - Sir 8,5 O Ne sramoti čovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi krivci.
58 Poziv na pokoru
Obrati se Gospodu i okani se grijehâ, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati. 26Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin. 27Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti? 28Hvala mrtvih mrtva je – kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina. 29O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju! Knjiga Sirahova - Sir 17,25		 O Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati.
59 Knjiga Sirahova - Sir 17,29 O O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!
60 3Svako je bezakonje kao dvosjekli mač koji nanosi rane neizlječive. 4Okrutnost i nasilje pustoše dvorce, a tako se ruše i kuće oholica. 5Molitva iz usta siromaha ide pravo u uši Božje i presuda će brzo stići. 6Tko mrzi ukor, ide stopama grešničkim, a tko se boji Gospoda, obratit će se u srcu svojem. Knjiga Sirahova - Sir 21,6 O Tko mrzi ukor ide stopama grešničkim, a tko se boji Gospoda obratit će se u srcu svojem.
61 12Nego se uvijek obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji će nad tobom plakati kada posrneš. 13I na savjet srca svoga pazi, jer nemaš nikog vjernijeg od njega. 14Jer srce često pretkazuje čovjeku pouzdanije nego sedam stražara s vidikovca visokog. 15Ali se kraj svega toga moli Svevišnjem da te vodi stazom istine. Knjiga Sirahova - Sir 37,12 X Nego se uvijek obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji će nad tobom plakati kada posrneš.
62 Henok
Henok se svidio Gospodu i bî prenesen, uzor obraćenja za sva pokoljenja. Knjiga Sirahova - Sir 44,16		 O Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraćenja za sva pokoljenja.
63 8Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. 9Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. 10Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. 11Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život. Knjiga Sirahova - Sir 48,10 O Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva.
64 Jošija
Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijećem mirisarskim; svačijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi. 2Pravim je putem kročio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost. 3Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost. Knjiga Sirahova - Sir 49,2		 O Pravim je putem kročio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost.
65 Plač nad Jeruzalemom
Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad – ubojice. 22Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. Izaija - Iz 1,22		 X Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.
66 27Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. 28Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će. Izaija - Iz 1,27 O Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove.
67 5No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. 6U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek’ u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. Izaija - Iz 5,6 X U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.
68 9On odgovori: »Idi i reci tom narodu: ‘Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati.’ 10Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.« Izaija - 6,10 O Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.«
69 12Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne tražiše Jahvu nad vojskama. 13Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. 14Starješina i odličnik – to je glava; prorok, učitelj laži – to je rep. 15Oni što vode narod taj – zavode ga, a koji se vodit’ daju – propali su. Izaija - Iz 9,12 O Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.
70 16Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: »Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, 17koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?« Izaija - Iz 14,17 X koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?"
71 Obraćenje Egipta i Asirije
U onaj će dan Egipćani postati kao žene, drhtat će i strepiti od zamaha ruke Jahve nad vojskama kojom će zamahnuti na njih. 17Zemlja će Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah će ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad vojskama protiv njega naumio. 18U onaj će se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad vojskama; jedan će se od njih zvati Ir Hahres. 19U onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove. 20To će Jahvi nad vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja i vođu da ih izbavi. 21I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu; služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete. 22Jahve će teško udariti Egipćane, ali će ih iscijeliti; obratit će se oni Jahvi i on će ih uslišiti i iscijeliti. 23U onaj će dan ići cesta od Egipta do Asirije. Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipat i Asirija služit će Jahvi. Izaija - Iz 19,16		 O Obraćenje Egipta i Asirije
72 Izaija - Iz 19,22 O Jahve će teško udariti Egipćane, ali će ih iscijeliti; obratit će se oni Jahvi i on će ih uslišiti i iscijeliti.
73 15Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: »Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste. 16Rekoste: ‘Ne! Pobjeći ćemo na konjima!’ – i zato, bježat ćete! ‘Na brzim ćemo konjima jahati!’ – i zato, bit će brži vaši neprijatelji!« Izaija - Iz 30,15 O Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste.
74 21Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? 22On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. 23On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. Izaija - Iz 40,23 X On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske.
75 14»Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem. 15Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. 16Vodit ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. Izaija - Iz 42,16 X Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.
76 Opomena
Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neću te zaboraviti! 22Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. Izaija - Iz 44,22		 O Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
77 Snaga Jahvina
Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: »Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i učvrstio zemlju bez pomoći ičije. 25Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraćam u bezumlje, Izaija - Iz 44,25		 X Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraćam u bezumlje,
78 Obraćenje narodâ
Ovako govori Jahve: »Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: ‘Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.’« Izaija - Iz 45,14		 O Obraćenje naroda
79 22Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! 23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati 24govoreći: ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!’« K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. 25U Jahvi će pobijediti i proslavit’ se sve potomstvo Izraelovo! Izaija - Iz 45,22 O Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!
80 8Ovako govori Jahve: »U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, 9da kažeš zasužnjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’ Oni će pásti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. 10Neće više gladovat’ i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode. 11Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.« Izaija - Iz 49,11 X Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti."
81 19Sa zapada vidjet će ime Jahvino i slavu njegovu s istoka sunčanog. Jer doći će kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. 20Ali doći će otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina. Izaija - Iz 59,20 O Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina.
82 Pjesma o obraćenju
»Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 3,1		 O Pjesma o obraćenju
83 Poziv na obraćenje
Jahve mi reče u dane kralja Jošije: »Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 7A ja mišljah: ‘Poslije svega što učini vratit će se k meni.’ Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 8A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. 10I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno« – riječ je Jahvina. 11I reče mi Jahve: »Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv – riječ je Jahvina – neću se gnjeviti dovijeka. Jeremija - Jr 3,6		 O Poziv na obraćenje
84 Nastavak pjesme o obraćenju
A ja rekoh: »Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima! Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’ i nećeš se više odvratiti od mene.« 20»Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 3,19		 O Nastavak pjesme o obraćenju
85 Uzroci najezde
»Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu« – riječ je Jahvina. 2Pa kad i govore: »Živoga mi Jahve!« doista se krivo zaklinju. 3Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al’ oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. Jeremija - Jr 5,3		 O Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate.
86 Prijetnje, jadikovke, pouke
»Reci im: Ovako govori Jahve: ‘Padne li tko, neće li opet ustati, zaluta li, neće li se opet vratiti? 5Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate. 6Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori ‘Što učinih?’ Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. Jeremija - Jr 8,5		 O Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate.
87 1I reče mi Jahve: »Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lica mojega, neka idu od mene! 2Ako te upitaju: ‘Kamo da idemo?’, odgovori im: ‘Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za mač, pod mač! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!’ 3Poslat ću na njih četiri nevolje« – riječ je Jahvina: »mač da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. 4I učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga – za sva zla što ih počini u Jeruzalemu.« Jeremija - Jr 15,1 X I reče mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene!
88 O nevoljama rata
»Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li će se svratit’ da te zapita kako ti je? 6Ti me odbaci« – riječ je Jahvina – »i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! 7Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću lišit’ djece i istrijebit’ ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova. Jeremija - Jr 15,7		 O Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova.
89 Obraćenje narodâ
Jahve, snago moja i moja utvrdo, utočište moje u danima nevolje! K tebi će doći narodi s krajeva zemlje. I govorit će: »Samu nam laž oci namriješe, ništavost i nemoć.« 20Ta stvara li čovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. 21»Učinit ću, evo, da osjete, da ovaj put zaista oćute moju ruku i snagu moju, i znat će da mi je ime Jahve.« Jeremija - Jr 16,19		 O Obraćenje narodâ
90 Jeremija kod lončara
Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji: 2»Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.« 3Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. 4I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi. 5I dođe mi riječ Jahvina: 6»Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov?« – riječ je Jahvina. »Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. 7Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, 8i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. 9Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da ću ga izgraditi i posaditi, 10a on stane činiti što je zlo u mojim očima, ne slušajući glasa mojega, pokajat ću se za dobro koje sam im obećao. 11Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: ‘Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.’ 12Ali oni vele: ‘Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.’« Jeremija - Jr 18,8		 O i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.
91 15A narod moj mene zaboravi! Kâd prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. 16I tako su zemlju u pustoš obratili, na vječnu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašući. 17Razvitlat ću ih pred neprijateljem, kao istočnjak; leđa, a ne lice, ja ću im pokazati u dan njine propasti.« Jeremija - Jr 18,16 X I tako su zemlju u pustoš obratili, na vječnu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašući.
92 12»Stog će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove« – riječ je Jahvina. 13»I u prorokâ Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. 14Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!« Jeremija - Jr 23,14 O Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!"
93 5Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. 6I milostivo ću svrnuti oči na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ću ih podići i neću ih više uništiti; opet ću ih posaditi i neću ih više iščupati. 7I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. 8Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo« – da, riječ je Jahvina – »tako ću postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. 9Učinit ću da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. 10I poslat ću na njih mač, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim.« Jeremija - Jr 24,7 O I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.
94 16Ovako govori Jahve: »Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. 17Ima nade za tvoje potomstvo« – riječ je Jahvina – »sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj. 18Dobro čujem Efrajimov jecaj: ‘Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. Jeremija - Jr 31,18 O Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me,
95 Jeremija - Jr 31,18 O da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.
96 13Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Ja sam sklopio savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći: 14‘Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.’ Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me čuti. 15A vi se bijaste obratili i učinili što je pravo u očima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. 16A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste već bili oslobodili, i ponovno ste ih prisilili da vam robuju.« Jeremija - Jr 34,15 O A vi se bijaste obratili i učinili što je pravo u očima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom.
97 17Zato ovako govori Jahve: »Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu« – riječ je Jahvina – »maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 18A s ljudima koji razvrgoše savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih polovica prođoše. 19Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih 20predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. 22Evo, ja ću im zapovjediti« – riječ je Jahvina – »i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu.« Jeremija - Jr 34,22 X Evo, ja ću im zapovjediti - riječ je Jahvina - i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu."
98 9U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem. 5Tada Jeremija naredi Baruhu: »Meni nije slobodno te ne mogu poći u dom Jahvin. 6Idi ti te na dan posta u domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. 7Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu.« 8I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u domu Jahvinu. 10Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina doma. Jeremija - Jr 36,7 O Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu."
99 20Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? 21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu. 22Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? Tužaljke - Tuž 5,21 O Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
100 27Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti, 28kako si obećao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim riječima: 29‘Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo će se smanjiti među narodima kamo ću ih raspršiti; 30a znam, taj narod tvrde šije neće poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni će se opametiti 31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat ću im srce i uši da čuju. 32Oni će me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat će se moga imena; obratit će se, i smekšat će im se tvrda šija, 33i odvratit će se od opakih svojih djela, jer sjetit će se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu. 34Tada ću ih dovesti natrag u zemlju koju sam obećao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit ću ih, i oni se više neće smanjivati. 35I uspostavit ću s njima vječni savez: ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. I neću više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao.' Baruh - Bar 2,32 O Oni će me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat će se moga imena; obratit će se, i smekšat će im se tvrda šija,
101 30Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime. 31Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti! 32Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove! 33Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem. 34Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje, 35od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima. Baruh - Bar 4,34 X Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje,
102 20Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate kao ptice! 21Poderat ću vaše prijevjese i oslobodit ću svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve! 22Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. 23Zato nećete više vidjeti isprazno niti ćete laž proricati: ja ću osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve!’« Ezekiel - Ez 13,22 O Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi.
103 Protiv idolopoklonstva
Uto k meni dođoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. 2I dođe mi riječ Jahvina: 3»Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? 4Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira, 5da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.’ 6Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! 7Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti; 8okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve. Ezekiel - Ez 14,6		 O Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!
104 29Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i živite!« Ezekiel - Ez 18,30 O Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast!
105 Ezekiel - Ez 18,32 O Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!
106 Obraćenje i zastranjenje
»Sine čovječji, reci domu Izraelovu: ‘Vi govorite: ‘Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?’ 11Odgovori im: ‘Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov?’ Ezekiel - Ez 33,10		 O Obraćenje i zastranjenje
107 Ezekiel - Ez 33,11 O Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle,
108 Ezekiel - Ez 33,11 O obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!'
109 Povod i vrijeme proročanstva
Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se – prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji – imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: »Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. Daniel - Dn 9,3		 O Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.
110 11Sav je Izrael prestupio zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega – jer sagriješismo protiv Njega. 12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. Daniel - Dn 9,13 O Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.
111 Jahve i njegova nevjerna žena
»Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek’ odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ’ svojih dojki, 5da je golu ne svučem te učinim da bude k’o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim. Hošea - Hoš 2,5		 X da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju,
112 Hošea - Hoš 2,5 X da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim.
113 11Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; 12sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke. 13Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim. 14Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: ‘To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.’ Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti. Hošea - Hoš 2,14 X Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.
114 Prijetnje i poziv na obraćenje
Efrajim je junica dobro naučena koja rado vrše; šiju ću joj lijepu ujarmiti, upregnut ću Efrajima. Juda će orati, Jakov branat’. 12Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom. Hošea - Hoš 10,11		 O Prijetnje i poziv na obraćenje
115 III. IZRAELOVO OBRAĆENJE I ZADOBIVANJE MILOSTI POGLED U BUDUĆNOST
Izraelov iskren povratak Jahvi
Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Hošea - Hoš 14,2		 O III. IZRAELOVO OBRAĆENJE I ZADOBIVANJE MILOSTI POGLED U BUDUĆNOST
116 6»Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina. 7»Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al’ ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se – na koje ne pustih kiše – sasušilo. 8Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina. 9»Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina. Amos - Am 4,6 O Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.
117 Amos - Am 4,8 O Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.
118 Amos - Am 4,9 O Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.
119 10»Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu k’o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina. 11»Obarah vas k’o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k’o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina. 12»Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer ću tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!« Amos - Am 4,10 O Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.
120 Amos - Am 4,11 O Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.
121 Bez obraćenja nema spasenja
Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: »Tražite i živjet ćete. 5Ne tražite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Šebu, jer će Gilgal bit’ odveden u izgnanstvo, a Betel će se prometnuti u ništa. 6Tražite Jahvu i živjet ćete, il’ će k’o oganj zahvatiti kuću Josipovu i sažeć’ je, a u Betelu nikog da plamen ugasi.« Amos - Am 5,4		 O Bez obraćenja nema spasenja
122 Protiv bezbrižnih vođa
Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima »prvina narodâ«, kojima se obraća dom Izraelov. 2Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siđite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im područje veće od vašega? Amos - Am 6,1		 K Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraća dom Izraelov.
123 Obraćenje Ninive i božanski oprost
Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 2»Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« 3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. 4Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« 5Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. 6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 7Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. 9Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?« 10Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. Jona - Jon 3,1		 O Obraćenje Ninive i božanski oprost
124 Jona - Jon 3,8 O Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio.
125 Jona - Jon 3,10 O Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.
126 Poziv na obraćenje
Saberite se, skupite, narode bestidni 2prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina. 3Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Jahvina. Sefanija - Sef 2,1		 O Poziv na obraćenje
127 Obraćenje pogana
»Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno. 10S druge obale rijeka etiopskih prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci.« Sefanija - Sef 3,9		 O Obraćenje pogana
128 Jahve potiče na obraćenje
Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 2»Jahve se teško razgnjevio na oce vaše! 3Zatim im reci: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama’ – riječ je Jahve nad vojskama. 4‘Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.’ Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene’ – govori Jahve. 5‘Gdje su sad oci vaši? Zar će dovijeka živjeti proroci? 6Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: ‘Jahve nad vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.’« Zaharija - Zah 1,1		 O Jahve potiče na obraćenje
129 Zaharija - Zah 1,6 O Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.'"
130 8Riječ Jahvina dođe Zahariji: 9»Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’ 11Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; 12otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao« – riječ je Jahve nad vojskama. 14»I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bî opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!« Zaharija - Zah 7,14 X I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!"
131 Dodaci
»Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. 23Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan Jahvin, dan velik i strašan. 24On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.« Malahija - Mal 3,24		 X On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju."
132 Propovijedanje Ivana Krstitelja
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2»Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Evanđelje po Mateju - Mt 3,2		 O Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
133 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donòsite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.« 11»Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Evanđelje po Mateju - Mt 3,8 O Donosite dakle plod dostojan obraćenja.
134 Evanđelje po Mateju - Mt 3,11 O Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
135 Povratak u Galileju i početak javnog djelovanja
A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. 13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu 14da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: 15Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – 16narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 17Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Evanđelje po Mateju - Mt 4,17		 O Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
136 Prijetnja neobraćenim gradovima
Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: 21»Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. 22Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.« 23»I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. 24Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.« Evanđelje po Mateju - Mt 11,20		 O Prijetnja neobraćenim gradovima
137 Evanđelje po Mateju - Mt 11,20 O Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše:
138 Evanđelje po Mateju - Mt 11,21 O Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili.
139 Znak Jonin
Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« 39A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. 40Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. 41Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! 42Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!« Evanđelje po Mateju - Mt 12,41		 O Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!
140 Zašto Isus govori u prispodobama
I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.« 14»Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! 15Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 16A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.« Evanđelje po Mateju - Mt 13,15		 O Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.
141 2. BESJEDA O CRKVI
Tko je najveći
U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« 2On dozove dijete, postavi ga posred njih 3i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. 5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.« Evanđelje po Mateju - Mt 18,3		 O i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
142 Propovijedanje Ivana Krstitelja
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Evanđelje po Marku - Mk 1,4		 O Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
143 II. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI
Početak propovijedanja
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Evanđelje po Marku - Mk 1,15		 O Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
144 Svrha prispodoba
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.« Evanđelje po Marku - Mk 4,12		 O da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
145 Slanje apostolâ
Obilazio je selima uokolo i naučavao. 7Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. 10I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« 12Otišavši, propovijedali su obraćenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. Evanđelje po Marku - Mk 6,12		 O Otišavši, propovijedali su obraćenje,
146 Navještenje Krstiteljeva rođenja
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.« 18Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« 19Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.« Evanđelje po Luki - Lk 1,16		 O Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
147 Evanđelje po Luki - Lk 1,17 O Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."
148 Propovijedanje Ivana Krstitelja
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. Evanđelje po Luki - Lk 3,3		 O On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha
149 7Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: »Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. 9Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.« 10Pitalo ga mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« 11On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« 13Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« 14Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.« Evanđelje po Luki - Lk 3,8 O Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu.
150 Poziv Levija
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« 28On sve ostavi, usta i pođe za njim. 29I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. 30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« 31Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 32Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.« Evanđelje po Luki - Lk 5,32		 O Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje."
151 Prijetnja neobraćenim gradovima
»Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. 14Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. Evanđelje po Luki - Lk 10,13		 O Prijetnja neobraćenim gradovima
152 Jonin znak
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. 30Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.« 31»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! 32Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!« Evanđelje po Luki - Lk 11,32		 O Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"
153 Brzo promijenite život!
Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 5Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Evanđelje po Luki - Lk 13,3		 O Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
154 Evanđelje po Luki - Lk 13,5 O Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti."
155 Izgubljena i nađena ovca
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4»Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« Evanđelje po Luki - Lk 15,7		 O Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika
156 Evanđelje po Luki - Lk 15,7 O nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."
157 Izgubljena i nađena drahma
»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« Evanđelje po Luki - Lk 15,10		 O Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."
158 Bogataš i Lazar
»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« 22»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ 25Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’« 27»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ 29Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ 30A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ 31Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« Evanđelje po Luki - Lk 16,30		 O A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.'
159 Bratska opomena
»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 4Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.« Evanđelje po Luki - Lk 17,3		 O "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.
160 Evanđelje po Luki - Lk 17,4 O Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu."
161 Isus se ukazuje apostolima
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« 37Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 38Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? 39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« 40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« 42Oni mu pruže komad pečene ribe. 43On uzme i pred njima pojede. 44Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ 48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.« Evanđelje po Luki - Lk 24,47		 O i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'
162 Zaključak: nevjerovanje židovsko
Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. Evanđelje po Ivanu - Iv 12,40		 O Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
163 Prva obraćenja
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« 38Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.« 40I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« 41I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Djela apostolska - Dj 2,37		 O Prva obraćenja
164 Djela apostolska - Dj 2,38 O Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.
165 Petrova besjeda
Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.« 16»I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.« 17»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. 19Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 20pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.« 21»Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.« 22»Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda.« 24»I svi Proroci koji su – od Samuela dalje – govorili, također su navijestili ove dane.« 25»Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.« Djela apostolska - Dj 3,19		 O Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši
166 Djela apostolska - Dj 3,26 O Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih."
167 Apostoli pred Vijećem
Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 22Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23»Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.« 24Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« 26Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede – ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28»Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.« 29Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.« 33Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 35pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 39ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. Djela apostolska - Dj 5,31		 O Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.
168 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.« 20Petar mu odvrati: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.« 24Šimun odgovori: »Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!« 25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. Djela apostolska - Dj 8,22 O Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
169 Petar ozdravlja Eneju
Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. 33Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 34Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. 35Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. Djela apostolska - Dj 9,35		 O Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
170 11»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’« 15»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?« 18Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!« Djela apostolska - Dj 11,18 O Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!"
171 Crkva u Antiohiji
Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. Djela apostolska - Dj 11,21		 O Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
172 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: »Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce – do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’« Djela apostolska - Dj 13,24 O Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu.
173 Ozdravljenje uzetoga u Listri
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9Čuo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: »Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda. 11Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« 12I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 15»Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.« 18I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. Djela apostolska - Dj 14,15		 O Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.
174 Raspre u Antiohiji
Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 3Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. 4Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. 5Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.« Djela apostolska - Dj 15,3		 O Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost.
175 13Kad oni ušutješe, progovori Jakov: »Poslušajte me, braćo! 14Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu riječi Prorokâ. Ovako je doista pisano: 16Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati 17da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18obznanjuje odvijeka. 19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, 20nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.« Djela apostolska - Dj 15,19 O Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu,
176 Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje
Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas. Djela apostolska - Dj 16,11		 O Evanđelje u Evropi. Lidijino obraćenje
177 29»Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.« 30»I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.« 32Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« 33Tako se Pavao povuče od njih. 34Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. Djela apostolska - Dj 17,30 O "I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate
178 Pavao u Efezu. Ivanovci
Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike 2pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?« Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.« 3Nato će on: »Kako ste onda kršteni?« »Krštenjem Ivanovim«, odvrate oni. 4Nato će Pavao: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.« 5Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Djela apostolska - Dj 19,4		 O Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
179 Oproštaj s efeškim starješinama u Miletu
Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reče im: »Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas – javno i po kućama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.« 22»A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.« Djela apostolska - Dj 20,21		 O upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."
180 Pavao o svom obraćenju
»Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. 10Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.« Djela apostolska - Dj 22,6		 O Pavao o svom obraćenju
181 Pred Feliksom u Cezareji
Zatim dozva dva satnika i reče im: »Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. 24Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.« 25Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26»Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu – pozdrav! 27Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. 29Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.« 31Vojnici dakle po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. 32Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35»Saslušat ću te«, reče, »kad pristignu i tužitelji tvoji.« Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu. Djela apostolska - Dj 23,30		 X Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."
182 Pavao o svom obraćenju
»Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.’ 15Ja odvratih: ‘Tko si, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 17Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.’« Djela apostolska - Dj 26,12		 O Pavao o svom obraćenju
183 Djela apostolska - Dj 26,18 O da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'"
184 19»Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 21Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.« Djela apostolska - Dj 26,20 O Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu
185 Djela apostolska - Dj 26,20 O i čine djela dostojna obraćenja
186 Od Židova k poganima
Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokâ uvjeravao o Isusu. 24I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. 25Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: »Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: 26Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! 27Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!« Djela apostolska - Dj 28,27		 O Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.
187 Nad Židovima
Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 3Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? 5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji će uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti. Poslanica Rimljanima - Rim 2,4		 O Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?
188 Poslanica Rimljanima - Rim 2,5 O Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
189 Izraelovo obraćenje
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. 26I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. 27I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 28U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Poslanica Rimljanima - Rim 11,25		 O Izraelovo obraćenje
190 12Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 13a ne kao Mojsije, koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 15Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. 17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 3,16 O Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.
191 8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao – vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila – 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,9 O sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali.
192 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,10 O Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.
193 Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,2		 O Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
194 Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 1,9 O Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu
195 Nadglednici
Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi. 2Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, 3ne vinu sklon, ne nasilan, nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; 4da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću – 5a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? – 6ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. 7A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 3,6		 O ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. 7A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu.
196 20Pa u velikoj kući ima posudâ ne samo zlatnih i srebrnih nego i drvenih i glinenih; i jedne su časne, druge pak nečasne. 21Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 22A mladenačkih se strastvenosti kloni! Téži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 23Lûde pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. 24A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, 25da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla, koji ih drži robljem svoje volje. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,25 O da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu
197 1Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!« Poslanica Hebrejima - Heb 6,1 O Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga,
198 Poslanica Hebrejima - Heb 6,6 O pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.
199 7Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! 8Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! 9Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! 10Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti! Jakovljeva poslanica - Jak 4,9 X Zakukajte, protužite, proplačite!Smijeh vaš nek se u plač obratii radost u žalost!
200 Primjer Krista Patnika
Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. 22On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; 23on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; 24on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. 25Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 2,25		 O Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.
201 Lažni učitelji
Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povodit će se za svojim požudama 4i pitati: »Što je s obećanjem njegova dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.« 5Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi. 6Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen. 7A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi. 8Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. 9Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. 10Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 3,9		 O Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.
202 Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.« 7»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.« Otkrivenje - Otk 2,5		 O Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela.
203 Otkrivenje - Otk 2,5 O Inače dolazim k tebi i - uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš.
204 Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.« 17»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.« Otkrivenje - Otk 2,16		 O Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih."
205 Crkvi u Tijatiri: kriva snošljivost
I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: »Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.« 26»Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih – 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 2,21		 O Dadoh joj vremena za obraćenje,
206 Otkrivenje - Otk 2,21 O ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje.
207 Crkvi u Sardu: prividno kršćanstvo
I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. 2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. 3Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. 4Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.« 5»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.« 6»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 3,3		 O Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
208 Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« 21»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.« 22»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!« Otkrivenje - Otk 3,19		 O Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!
209 Šesta trublja
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. 14Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: »Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.« 15I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. 16A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. 17Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. 18Od ovih triju zála poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. 19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. 20Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zála, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima, ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju – 21i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa. Otkrivenje - Otk 9,20		 O Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju -
210 Otkrivenje - Otk 9,21 O i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa.
211 4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. 5I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!« 7I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!« 8Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. Otkrivenje - Otk 16,9 O I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu
212 10Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. 12Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista kao žabe. 14To su dusi zloduhâ što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. 15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. Otkrivenje - Otk 16,11 O i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih.


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

OBRAĆENJE (biblijski/metanoja) zove se ponajprije svaka vrsta religioznog ili ćudorednog života, prije svega radikalno prepuštanje Bogu i njegovom milosnom vodstvu u radikalnom i fundamentalnom religioznom činu, to je uvijek stvar religioznoga iskustva i s tim povezane subjektivne sigurnosti, iako osobno pitanje, je li Bog učinio konkretno obraćenje direktno spoznatljivim zahvatom, često mora ostati otvoreno.
Takvo obraćenje može se i mora dogoditi unutar već prihvaćene vjere i u Crkvi.

Izreke svetaca:

Obraćenje je promjena mentaliteta i gledanja na život.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Ovo su dani obraćenja.
Skini sa savjesti teret zla koji te ubija,
uđi u pokoru, tišinu,
da u tebi izraste nada i smisao.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Nije na tebi da dokineš bolesti,da dokineš grijehe,
nije na tebi da bude samo uspješan,
da budeš vjeran, da te svi hvale.
Tvoja prava bit je u tome da ne vjeruješ nijednoj negativnosti,
neuspjehu, nijednoj katastrofi, nijednoj smrti.
Iz svega postoji izlaz.
To je OBRAĆENJE.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Obratiti se znači cijeli život
okrenuti prema Isusu Kristu.
Otkinuti se od svega što te sputava i
veže da se ne možeš slobodno
opredjeliti za Božje kraljevstvo.
Odreći se ne samo grijeha nego i
(manjih i većih) bogova
kojima se klanjaš.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
U obraćenju razlikujemo dva stupnja:
jedan je trenutno,
radikalno opredjeljenje za Boga,
a drugi je neprestano,
doživotno usmjeravanje pojedinih
etapa života i pojedinih
predjela života Bogu.
Prva je etapa obraćenje,
a druga obraćanje.
Prva je "optio fundamentalis" -
fundamentalni, temeljni izbor za Boga,
a drugi "metanoja" mijenjanje
mentaliteta, osjećaja, vladanja,
gledanja na život prema Božjoj istini.
Prvi je stupanj radikalni zaokret
života u određeni smjer,
a drugi je hodanje u tom smjeru
sve cjelovitijim srcem.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Obraćenje se događa u razumu i volji.
Da bi se opredjelio za vjeru u Boga,
čovjek najprije mora spoznati
tko je Bog, kamo se ide u vjeri,
koja su sredstva i koji motivi.
Tek nakon spoznaje može se odlučiti,
voljno poći prema Bogu.
Bez spoznaje istine
ne može se poći za istinom.
Zato najprije treba upoznati Isusa Krista.
Tek se onda dobiva sila Božja.
Isus je zato došao i poučavao,
uvjeravao, govorio.
Tek je nakon toga onima koji su povjerovali
dao Duha Svetoga da ozdravi njihovu
slabu volju kako bi se potpuno
opredjelili za njega.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Ako u automobilu samo pritiskamo gas,
a nismo ubacili u brzinu,
nikad nam auto neće poći.
No, neće poći ni onda kada
ubacimo u brzinu,
a ne upalimo motor i pritisnemo gas.
Ubaciti u brzinu - to je obratiti se.
Upaliti motor i dati gas - to je moliti.
Ne koristi ni sama molitva,
ni samo obraćenje,
nego oboje idu zajedno.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Epistula ad Korinthios, 7, 4:
 Imajmo pogled upravljen na Kristovu krv
te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu:
prolivši je naime za naše spasenje,
dao je milost obraćenja
cijelome svijetu.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz Enciklike Dominum et vivifi cantem :
 Obraćenje iziskuje osvjedočenje o grijehu,
sadrži u sebi nutarnji sud savjesti;
a taj sud, budući da je provjera
djelovanja Duha istine u čovjekovoj nutrini,
u isto vrijeme biva početak
novog darivanja milosti i ljubavi:
‘Primite Duha Svetoga’.
Tako u tom ‘osvjedočenju o grijehu’
otkrivamo dvostruko darivanje:
dar istine savjesti i
dar sigurnosti otkupljenja.
Duh istine je Duh Branitelj.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz apostolske pobudnice Reconciliatio et paenitentia:
Izgubljeni sin svojom žarkom željom za obraćenjem,
povratkom u zagrljaj svoga oca i
zagrljaj opraštanja predstavlja one
koji u dubini svoje savjesti osjećaju
čežnju za pomirenjem na svim razinama i
bez ikakve ograde, i koji su u dubini duše
uvjereni da je to moguće jedino ako proistječe
iz pravog i temeljnog pomirenja,
iz pomirenja koje – iz daljine u kojoj se nalazi –
vodi čovjeka k sinovskom prijateljstvu s Bogom,
čije bezgranično milosrđe priznaje.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Većina se svetaca i redovnika
koji teže savršenosti
obično dvaput obrate.
Prvi put, posvećujući se služenju Bogu,
drugi put, dajući se potpuno na usavršavanje.
To se vidjelo na apostolima
kad ih je naš Gospodin pozvao i
kad im je poslao Duha Svetoga;
na sv. Tereziji i njezinom ispovjedniku
ocu Alvarezu i na mnogim drugima.
Do ovoga drugog obraćenja ne dođu svi redovnici,
i to vlastitom krivnjom…
Potaknimo se, dakle, sad novom hrabrošću i
ne štedimo se na putu služenja Bogu,
jer nikad nam taj put neće biti teži
nego što je sad.
Kasnije će se on pomalo ublažiti i
poteškoće će se izravnati.
Jer pročišćavajući sve više svoje srce,
primat ćemo sve više milosti...

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Razlog što vrlo kasno ili
nikako ne postižemo savršenstvo
u našem je posvemašnjem povođenju
za naravi i ljudskim osjećanjem.
Duh Sveti, koji rasvjetljuje,
upravlja i zagrijava,
gotovo nas nimalo ne vodi.
Većina duhovnih osoba,
dapače dobrih i kreposnih,
u upravljanju sobom i drugima
slijedi samo razum i zdrav osjećaj;
nekima je to upravo odlika.
Ovo je pravilo dobro,
ali nije dostatno za kršćansku savršenost.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Najprije treba opažati i popravljati lake grijehe,
zatim neuredne pokrete srca,
potom nam valja urediti svoje misli.
Ako upoznamo Božja nadahnuća,
Njegove zakone i volju,
oduševit ćemo se za izgradnju samih sebe.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Najprije se oslobodimo od sadašnjih grijeha i
kazni koje smo njima zaslužili.
Odviknimo se zatim od svojih zlih sklonosti,
neurednih osjećaja i pokvarenosti
koja nam je prirođena i
u svim je našim moćima i osjetilima,
što je vidljivo već na maloj djeci.
Nakon toga se oslobodimo prirođene slabosti,
prevelike sklonosti zlu.
Sve to se postiže pokorom, mrtvljenjem i
vježbama u krepostima, svetim sakramentima i
sjedinjenjem s Bogom.
On nas jedini može ojačati protiv slabosti,
kamo nas naša ništavnost sama od sebe vuče.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz Propovijedi za 2 korizmenu nedjelju :
 Dugi niz godina živite komotno i
ne napredujete što je za veliko žaljenje.
Molimo dakle Gospodina
da tako duboko uđemo u same sebe,
da nas tako duboko uroni u Boga
da se možemo pronaći u njemu.

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa Propovijed 39 o svetim Svjetlima :
 Budite, dakle, sasvim čisti i
uvijek se ponovno čistite!
Nema ništa što Boga toliko veseli
koliko ga veseli
čovjekovo obraćenje i spasenje,
jer su radi toga svi govori i
sva otajstva,
da postanete kao svjetiljke u svijetu,
kao životna sila za druge ljude.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Sutra, sutra, kaže bezbožnik.
Jao, sutra nije njegovo.
Razborit čovjek će reći:
Već danas ću početi mijenjati život.
Bog vam danas daje svoju milost
kako biste se obratili.
Sutra se nećete moći
njome poslužiti jer ona leti i prolazi.
Grješniče, opireš se Bogu samome,
koji danas govori tvome srcu,
ti ne poznaješ svoju nesreću,
jao, ona je velika.

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Snaga istine je učinila
da vidim moje bezakonje i
vratila mi je slobodu.
Zbogom svijete koji blatiš i gunđaš,
zbogom svijete koji si mi ugađao.
Zbogom igre i zabave i
prijateljstvo s raskalašenima,
zbogom ljudski obziri.
Zbogom svijete koji ugađaš i vičeš,
izbogom svijete i svi vi slobodnjaci..

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski , prezbiter i osnivač reda (1673.-1716.)

Iz spisa Evanđelistar I, /I, 14 :
Nasljedovatelj Kristov
nastoji što prije svući sa sebe staroga i
obući se u novoga čovjeka,
oholost zamjenjuje poniznošću,
gnjevljivost blagošću,
neuzdržljivost ćudorednom čistoćom i,
ukratko, porok krepošću.

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Neke crte općeg kršćanskog poziva u pravoslavlju:
Obraćenje se obično shvaća u
negativnom smislu kao odvraćanje od
nekog grijeha ili moralnog zla.
Međutim, obraćenje ima takoder pozitivni smisao:
obratiti se znači dati novo usmjerenje životu,
usmjeravajući sebe prema Bogu
kao Izvoru svake dobrote.
Obratiti se također znači otvoriti
oči za svjetlo te slijediti put
koji nam pokazuje naš Stvoritelj koji nas ljubi.
Stoga je obraćenje stalni napor i
trajno napredovanje prema Kristu.
Obraćenje biva sve više i svjesno motivirano
te traje do posljednjeg trenutka života,
tj. to je odluka srca i volje
o traženju sjedinjenja s Bogom.

Romualdas Dulskis, profesor Kbf-a Kaunas, Litva(1925.-2014.)

Iz spisa G.de Marchi-Bila je to Gospođa sjajnija od sunca..:
Kad bi ljudi znali što je vječnost,
učinili bi sve da promjene svoje živote...

Sv. Jacinta Marto, fatimska vidjelica (1910.-1920.)

Iz spisa Pismo Ernestu Fricheu, 1928.:
Nakon mog obraćenja, moj prvi ispovjednik
me je stalno poticao da proučavam sv. Tomu.
Iznad svega, savjetovao mi je da ne čitam
nikakve komentare, nikakve uvode,
nego izravno djela sv. Tome.
Nisam mogao dobiti bolji savjet (...)
Komentari bi mi vjerojatno ogadili sv. Tomu.
Umjesto komentara, ja sam započeo čitati
njegova djela 1895. godine,
nakon odlaska za Kinu.
Osjećao sam se kao da istražujem novu zemlju,
upoznajem neki djevičanski teritorij,
sasvim neobičan kraj.
Naučio sam skolastički jezik
baš kao što se uči engleski —
i to njegovom uporabom -
i poslije stotinjak stranica mogao sam lako
slijediti ovu čudesno jasnu misao.
Na ovaj način sam pročitao obje »Summe«,
završivši čitanje prije povratka
u Francusku 1899. godine.
To je bilo izvanredno osvježenje i
iznimna vježba za moj um.

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Peta oda:
 O moj Bože, sjećam se onih polutama
gdje smo bili licem u lice
Obojica onih tamnih zimskih popodneva
u našoj Notre-Dame
Ja posve sam, pri dnu,
osvjetljujući lice
velikog Krista od bronce
Sa svijećom od 25 centimetara.

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Obratiti se stvarno, znači promijeniti se.
Obratiti se znači prihvatiti
svoju stvarnost kakva jest.
Ne: djetinjasto, aspolutistički —
»biti dobar«, nego stvarno prepoznati
svoje teškoće i živjeti s njima.

Niko Bilić, prezbiter DI, profesor, teolog (1967.)

Iz spisa Nema ljubavi bez boli, 1989.:
Životno i povijesno iskustvo
svjedoče nam da Bog,
kao vrstan Pedagog,
grješnike zove na obraćanje;
a najpotresniji poziv svakako je patnja!

Josip Ćurić, prezbiter DI, profesor  (1926.-2012.)

Iz spisa Ne pravi sebi urezana lika..., 1988.
Nužno je za naš spas - vječni spas -
napustiti sve naše veličine i sva osiguranja,
sve kumire, idole i lažne bogove,
te s Njegovom milošću ponovno
pred Bogom postati nemoćno dijete.
Djetetu je sva sigurnost
i sve osiguranje otac, a sva ljubav mati.
Bog je neusporediva sigurnost i neizmjeriva
dubina ljubavi: On je i Otac i Mati (Ivan Pavao I.).

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Ne pravi sebi urezana lika..., 1988.
Na pokajanje i odluku da se iz temelja
promijeni život (metanoia)
Bog odgovara oproštenjem grijeha
(Dj 2, 38; 3, 19; 5, 31).
Tek nakon takva zaokreta natrag od
naših kumira i idola k Bogu živomu (epistrephein)
(Dj 14,15; 26,18; 1 Sol 1,9)
počinje pravi život, »vita vera«.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Poziv u Kristu, 1973.:
 Ako po nauci objave čovjek
u Kristu postaje nova creatura —
novo stvorenje (Gal 5,6; 6,15; 2 Kor 5,17; Ef 2,10),
onda taj »novi čovjek« kršćanin,
za razliku od »starog čovjeka«, grešnika,
ulazi i u nov osobni odnos s
Ocem i Sinom posredništvom Duha.
Ulazeći u Božje kraljevstvo,
čovjek doživljava duboku preobrazbu.
Ona zahtijeva od njega da i subjektivno
postane drukčiji nego što je bio prije.
U njemu treba da nešto
staro prestane i da se rodi nešto novo.
On treba da doživi obraćenje ili
metanoju...

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa J.Antolović,Magdalena Delbrel, 1985.
Odlučila sam moliti.
Tada sam, moleći i razmišljajući, našla Boga;
time što sam molila povjerovala sam
da me je Bog našao i da je on živa stvarnost
koju mogu ljubiti kao što se ljubi jedna osoba.

Delbrel Madeleine, pjesnikinja i mističarka (1904.-1964.)

Iz spisa Zašto sam stupio u katoličku crkvu, 1983.:
Majka Terezija željela me je vidjeti kao obraćenika,
a ja sam želio ostvariti njezin savjet.
Zahvalnost koju njoj dugujem
ne da se izraziti riječima.
Dala mi je novu viziju o tome
što znači biti kršćanin.
Ispravno shvaćeno i ostvareno kršćanstvo
daje čovjeku izvanrednu ljubav
koja može obuhvatiti cijeli svijet.

Thomas Malcolm Muggeridge, spisatelj, obraćenik (1903.-1990.)

Iz spisa Zašto sam stupio u katoličku crkvu, 1983.:
Bilo je i trenutaka kada sam se branio
od pomisli na obraćenje.
Uznemirivala me je pomisao na svećenike i
prelate koji su odstupili od Crkve.
Na moje prigovore Časna mi je Majka Terezija
odgovorila kako je Krist odabrao dvanaest apostola,
a jedan od njih postao je izdajnik.
Pa i oni vjerni u kritičnim su se časovima razbježali.
Ne smijemo se stoga iznenaditi ako se i
danas među svećenicima i prelatima nađe slabića...

Thomas Malcolm Muggeridge, spisatelj, obraćenik (1903.-1990.)

Iz spisa Zašto sam stupio u katoličku crkvu, 1983.:
Razna praktična razmišljanja su me
dovela do Katoličke crkve.
Ali ima i nešto drugo što je teže izraziti:
osjećaj povratka u kuću;
ponovno povezati niti izgubljenog života;
odgovoriti zvonu koje već tako dugo zvoni;
zauzeti mjesto za jednim stolom
koje je dugo bilo prazno.
Sve ovo ne uključuje udaljivanje
od ostalih drugova kršćana, nego,
naprotiv, još me više uz njih veže.

Thomas Malcolm Muggeridge, spisatelj, obraćenik (1903.-1990.)

Iz spisa Zašto sam stupio u katoličku crkvu, 1983.:
Još nešto. Svoje stupanje u Katoličku crkvu
opisao sam kao osobnu stvar.
Istini za volju, izjavljujem
da mi je moja životna družica,
koja već 54 godine sa mnom dijeli sudbinu,
pomagala na tom putu.
Zajedno smo učinili taj veliki korak
a da nismo ni osjećali potrebu
da se o tome dogovaramo:
u času prijelaza u Katoličku crkvu
bili smo kao jedna osoba.

Thomas Malcolm Muggeridge, spisatelj, obraćenik (1903.-1990.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Neću čekati da preobratim cijelo društvo,
nego ću odmah početi od sebe...

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa Korizmene meditacije:
Isusov poziv metanoeite prevodi se riječima 'obratite se'.
To se često tumači u pretežito moralnom
smislu kao odvraćanje od grješnoga ponašanja.
Međutim, poziv metanoia najprije je poziv
na mističnu spoznaju.
Isus nas poziva da preko – meta – nousa
gledamo dalje u Božju dubinu.
Nous je unutarnji organ mističnog
zamjećivanja i gledanja,
to su duhovne oči unutarnjega gledanja,
unutarnje svjetlo srca.
Za crkvenoga pisca Origena to je sposobnost
nutarnjega gledanja kojom u sebi
opažamo Božju dimenziju.
Kod crkvenog oca Augustina to su oči vjere,
kod srednjevjekovnog mističara
Meistera Eckharta pak iskrica duše.

Sebastian Painadath, prezbiter DI, spisatelj (1942.)

Iz spisa Misericordiae vultus – Lice milosrđa :
Svaki onaj koji griješi
mora podnijeti kaznu.
Samo što to nije kraj,
već početak obraćenja,
jer pojedinac počinje osjećati
Božju nježnost i oproštenje.

Papa Franjo (1936.)

Iz spisa Metanoja, 1974.:
 Crkva nas i u današnje vrijeme
uči po II. vatikanskom saboru
koliko nam je potrebna duboka
»metanoia« ne samo vlastitog srca i života,
nego i kršćanske zajednice
u novim vremenima.
Obraćenje bi moralo biti
stalan proces u Crkvi.
Najprije ono počinje u srcu pojedinaca
kao »ćudoredna i duhovna obnova,
kojom postajemo slični Božanskom Učitelju i
sposobniji da ispunimo dio službe
svakome od nas povjeren.
To, naime, treba da prvo promatramo:
pravo i izvorno naše posvećenje
te određenu (sigurnu) sposobnost
da bismo rasijali evanđeosku vijest
među ljude našeg vremena.«
(Pavao VI. u govoru na svršetku Sabora,1051.s.)
Obnove Crkve nema bez obraćenja
pojedinaca i skupina,
a obraćenje treba da bude prema
poruci proročke i evanđeoske objave.

Antun Weissgerber, prezbiter DI, profesor (1921.-1989.)

Iz spisa L'Osservatore Romano od 10. svibnja 1973.:
 Doista evanđeosko obraćenje i
svaka pokornička praksa koja ga prati
vode bitno pomirenju s Bogom u
Isusu Kristu i pomirenju s braćom:
pomirenju u okviru Katoličke Crkve i
u njezinim odnosima s drugim Crkvama;
ruštvenom pomirenju svih ljudi,
iznad svake klasne,
krvne ili narodne razlike,
kao i one koja se temelji
na stupnju gospodarskog,
društvenog i kulturnog razvoja,
pomirenju kao putu prema jedinstvu
što se ostvaruje u Kristu,
obnovitelju svih zemaljskih stvari,
ujedinitelju duhova žrtvom svoje krvi,
neiscrpivom izvoru života i spasa.
(Usp . Ef 2,11—14).

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Presuda povjesti, 1972.:
 Nije kod mene bilo naglog obraćenja.
Vjera je dolazila zaista polako,
i nije bilo lako osjetiti njenu stvarnost
poslije tako mnogih godina nijekanja.
Kako me je novi svjetovni nazor
postepeno osvajao,
imao sam izmjeničnih časova
živog uvjerenja i trome sumnje.
Ali milost nije bila uzaludna i
kad sam spoznao da sam našao svog Oca,
upoznao sam također i svoju Majku i
Majku svih nas i ona se udostojala
da me adoptira za svog sina.

Ross John Swartz Hoffman, povjesničar (1902.-1979.)

Iz spisa Dizionario del Concilio Ecumenico Vaticano Secondo:
 Trajno se obnavljati jedna je od
bitnih karakteristika Crkve i također
prva karakteristika kršćanskoga života,
a to je neprekinuti zahtjev
za unutarnjim nastojanjem prema
svetosti koji implicira
pokornički zahvat uvijek prema gore,
neprekidno obraćanje Bogu.
Put kršćanskoga života je
neprekinuta metanoja,
zapravo unutarnja metanoja.

Luigi Boglliolo, prezbiter, filozof, profesor (1910.-1999.)

Iz spisa Th. Mainage: Témoins du Renouveau catholique, 1919:
 Proboravih nekoliko sedmica u Oxfordu
u Keble College...
Oxford me je vazda mamio,
nu osobito sam bio osjetljiv one godine
za ritualističku atmosferu
staroga sveučilišnoga grada.
Bio sam još daleko od katolicizma;
a ipak se moji nazori o Crkvi
veoma promijeniše.
Sveti me Anselmo i sv. Bernardo potakoše,
da bolje upoznam katoličku pobožnost.
Kupio sam molitvenik i osvoji me ljepota
rimske liturgije.
Katoličke molitve bijahu i
toplije i nježnije od naših.
Rimski Misal bijaše velika himna
poklona i ljubavi,
koja malo nalikovaše našoj liturgiji...

André de Bavier, spisatelj, obraćenik (1890.-1948.)

Iz spisa Dnevnik jednoga konvertita:
 Kao nikad prije,
kad uđem u crkvu
osjećam da se vraćam kući...

Pieter van der Meer de Walcheren, obraćenik, prezbiter (1880.-1970.)

Iz spisa Il pilota cieco, 1906.:
 Ništa nisam obećao nikome od vas,
a ipak sam obećao nekome!
To je bol što napunja
sjenom moj duh.
Obećao sam nekomu nešto!
Što sam obećao? Kome sam obećao?
Ne znam, ne sjećam se, ne slutim.
Ali osjećam, da se to dogodilo i
da ću biti osuđen,
ako obećanje ne bude održano.
Već mnogo godina sam osjećao nejasnu
obvezu prema nekom nejasnom biću.
Činilo mi se, da je moj život
nešto beskorisno i isprazno,
kao odsjek lijenog očekivanja i
dosadne priprave.
Osjećao sam, da nisam rođen
za život svakidašnji,
kao što ga provode svi ljudi.
Nešto sam morao učiniti,
što ne mogu učiniti drugi.
Sad napokon znam,
zašto sam osjećao sve to.
Razumijem, zašto je moj život
bio sličan strahu bez smisla.

Giovanni Papini , spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Idiot:
 Baš onako kao što je majci
radost kad na svom djetencu
spazi prvi osmjeh,
isto je takva radost
svaki put Bogu kad On opazi
s neba da mu se grješnik
stane moliti iz sveg srca.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, spisatelj (1821.-1881.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Obratiti se znači vratiti se k Ocu,
odreći se svoje volje da prihvatim
Božju, Očevu koju spoznajem na
razne načine: kroz Njegovu milost,
kroz Njegovu riječ,
kroz Njegovu Crkvu i
kršćanski odgoj.

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Obratiti se znači ostaviti kameno,
a ponovo primiti, zadobiti srce od mesa.
Ljudsko srce koje zaplače nad patnjom i
bijedom bližnjih, koje je poslušno,
koje čuje, koje je puno sućuti,
dobrote, poniznosti...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Obratiti se znači prestati biti
trnje o kojem govori Isus,
koje ne dopušta da sjeme uzraste i
dadne plod.
Treba iskorjeniti to trnje...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
Obratiti se znači ne samo promjeniti vjeru
npr. postati katolik ili
krstiti se iako se to često
događa u Međugorju,
nego je to poziv svakom čovjeku
da odgovori na poziv evanđelja,
na poziv svetosti.
Obraćenje je svakodnevni rad na nama
s Božjom milošću, Božjom snagom i
ljubavlju...

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa Corversation avec André Gide:
(obraćanje François Mauriacu)
Da su katolici kao što ste Vi bili brojniji,
ja bih se jamačno bio obratio...

André Gide, književnik (1869.-1951.)

Iz spisa Colleye, »l’Ame de Léon Bloy«
Ah! htio bih iskupiti njegovo
(prijateljevo) obraćenje uz cijenu
najdugotrajnijeg i najbolnijeg čistilišta.
S kakvom li bih radosti potpisao takvu pogodbu!
Draga dušo mojega prijatelja i
dragi prijatelju moje duše!
Prinio sam našem dragom Spasitelju Raspetome,
našoj slatkoj majci Presvetoga Srca,
svim anđelima i svim svetima neba
bijednu žrtvu svoje sreće, svojega počinka,
svojega zdravlja, svojega života, štoviše,
prikazao sam žrtvu najkraću za jedno
uobraženo čeljade, kao što sam ja,
žrtvu svoje misli kojom sam toliko ponosan,
molio sam Boga da od mene učini bedaka,
predmet gađenja, da bi moj predragi brat Viktor
postao doista pobjednik samoga sebe i
vjeran sluga Našega Gospodina Isusa Krista.

Léon Bloy, spisatelj (1846.-1917.)

Iz spisa Cassinari, „Sv. Katarina Laboure“, 1961.
O svom iskustvu obraćenja:
Ne mogu reći otkuda meni tako duboko
poznavanje kršćanskih istina.
Sve što mogu reći jest ovo –
odjedanput je pala s mojih očiju koprena,
ne jedna, nego cijeli niz njih
koje su mi prije zamagljivale pogled;
jedna po jedna je otpala.
Poput ledenih oklopa koji
brzo iščezavaju pod vrućim suncem.
Ustao sam kao iz groba, iz ponora mraka,
postao sam živ, sasvim živ.
I plakao sam.
U dubini ponora vidio sam nepojmljivu bijedu
iz koje me je otelo beskrajno milosrđe Božje.
Prošla me je groza kad sam pomislio
na sve svoje krivice.
S velikom radošću mislio sam
na svoga brata koji je već bio katolik.
Uz suze radosnice miješale su se i suze samilosti –
koliko ljudi, zaslijepljenih u oholosti i nemaru,
idu u onaj ponor,
padaju unutra te ih žderu užasne tmine.
O moja obitelji, moja zaručnice,
moje bijedne sestre,
na vas sam mislio jer vas toliko ljubim.
Zar nećete podići svojih očiju k Gospodaru svijeta,
čija je krv oprala istočni grijeh?
O, kako je ružan grijeh
koji kvari sliku Božju u nama....

Alphonse Ratisbonne, prezbiter DI, obraćenik (1814-1884.)

Iz spisa Priesterliche Existenz, 1953.:
U pravilu, pri obraćenju odlučuje susret
s kojim religioznim čovjekom,
s doživljenom vjerom,
a ne s religijom kao znanošću...
Tajnovita riječ, paradoksalna riječ
Gospodinova u Ivana (3, 21):
,Tko istinu čini dolazi do svjetlosti’
- ta riječ odlučuje
u milosti i svetosti.

Michael Pfliegler, teolog, profesor (1891.-1972.)

Iz spisa Kakvi smo bili – Život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953:
Da li je moje korake, a da ne znam,
u taj čas vodilo moje trajno traženje
cilja i svrhe života?
Jesu li mojim hodom upravljale
uporne molitve moje majke?
– Našao sam se pred crkvenim vratima,
pred onom crkvom u koju sam jednom davno
ušao kad je to zaželjela moja Tonka,
još vjerenica, stao sam pred onaj Madonin kip,
napunjen snagom molitava, uzdisaja i
potoka suza nesretnih i ožalošćenih vjernika,
iz koje struji čudesna snaga.
– Nisam molio, nisam ni ruke sklopio, ni kleknuo.
U polutami gotske crkve razmotrio sam,
prosudio i osudio svoj dosadašnji život.....
Taj jedan čas bio je presudan po mene!
Bio je životna prekretnica.
Obratio sam se Bogu ocu svemogućemu i
Spasitelju Kristu, kršćanstvu i Crkvi katoličkoj.

Velimir Deželić ( stariji), književnik (1864.-1941.)

Iz spisa Duhovna biografija - zbirka eseja »Iščekivanje Boga«, 1979.:
Uostalom, u tom nenadanom Kristovu zahvatu
u moj život ni osjetila,
ni mašta nisu imali nikakva udjela;
samo sam kroz patnju osjetila
prisutnost ljubivi koja je slična onoj
koja se čita u osmijehu ljubljenoga lica...

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Der Geist und die Kirche, 1980.:
Put u Crkvu nisam prokrčio sam sebi.
Ali jesam se njime uputio.
Bio je to za mene otvoreni put.
Time mi je ujedno bio zadan.
Ja taj put ne mogu razložiti,
jer ga sada ne promatram s nekog
povišenog stajališta i nemam nad njim
pregleda nakon što sam stigao na cilj.
Ono što ja vidim jesu uvrh glave
slijepe ulice kojima sam hodao i
u kojima sam se brzo našao na kraju.
One nisu bile međusobno povezane.
Unatoč tome, bio je to ipak put.
Jedini Bog, međutim, zna kuda je on sve vodio.

Heinrich Schlier, teolog, obraćenik (1900.-1978.)

Iz spisa Der Geist und die Kirche, 1980.:
Dok sam još bio uvjereni luteranski kršćanin,
nikad nisam u sebi podgrijavao
odvratnost prema katoličkoj Crkvi
nego sam prije osjećao prema njoj
izvjesnu tihu naklonost.
Ipak je teško sada prikazivati utjecaj
okoline iz doba moje mladosti.
Mnogo je dostupniji i u svijesti
dublji utjecaj iz susreta s katolicima i
katoličkim duhom.

Heinrich Schlier, teolog, obraćenik (1900.-1978.)

Iz spisa Der Geist und die Kirche, 1980.:
Malo po malo Novi me je zavjet potaknuo
da postavim pitanje,
da li se luterovska vjeroispovijest,
a pogotovo novija evangelička vjera
koja je mnogo odstupila od prvotnog luterstva,
slaže s njegovim svejdočanstvom.
Opet i opet sam se osvjedočio
da je Rimokatolička Crkva ona Crkva
koju Novi zavjet ima pred očima.

Heinrich Schlier, teolog, obraćenik (1900.-1978.)

Iz spisa Kupina što gori,1913.:
Otkako me noge po toj zemlji nose,
Njivama tumaram, lutam pokraj sela:
Otrova sam srko iz stotinu vrela,
Iz stotinu čaški ja se napih rose. (...)

Prošo sam kroz trnje i kroz cvjetno granje;
I u dô se spustih, i na vrh se peh.
Na vrhuncu pjevah himne i peane,
A sred tamna klanca zdvajah, plakah, kleh. (...)

Blijed i ranjen klonuh. — Al baš sada, ljudi,
Blagoslov će pasti na muke mi sve.
Tek će sada na dnu izmučenih grudi
Kao slatko voće da mi duša zre. (...)

Vidim: ja sam istom sada progledao,
Kad oborih oči u taj crni prah.
I mir svoj sam našo, kad sam izderao
Pređu ludih sanja što je dugo tkah. (...)

Postao sam komet koji opet sijeva,
Jer kroz oganj prođe rodnog sunca svog,
Kupina što gori, a ne sagorijeva
Jer je dahom svojim opet užga Bog.

Plamsa duša moja i sve pjeva: — ’Bože
Naših praotaca, Bože oca moga,
Grebene što gradiš bila kamenoga,
Žilce što pleteš crvu ispod kože;

Bože, koji morskim valovima gaziš
I nebo raspinješ, šiješ zvijezda roj,
Ti, što na šum travin, cijuk ptičji paziš,
Na me se obazri i na vapaj moj !(...)

Ne daj, da me opet strašni vampir mori
I kap zadnju srhne bolnog srca mog!
Pusti, plam nek ovaj i srč mi izgori,
Bože pređa naših, Bože oca mog!

Vladimir Nazor, pjesnik (1876.-1949.)

Iz spisa Bussgottesdienste für Weihnachten und Ostern:
Nebeski Oče!...
Prelazili smo preko potreba drugog čovjeka.
Odbijali smo suodgovornost za izgradnju
svijeta koji bi bio dostojan čovjeka.
Nismo uzimali dovoljno ozbiljno Tebe
kao mjerilo našeg kršćanskog djelovanja...
To nam je žao. Htjeli bismo se obratiti.
Ti nas izliječi... po Isusu,
našem Gospodinu i Bratu.
Amen.

Josef Bommer, prezbiter, teolog, spisatelj (1923.-2019.)

Iz spisa Dnevnik, 6.6.1966.:
Čini mi se da bi izraz Kristova lica
iz Rembrandtova platna u Emausu
obratio ateista.

Julien Green, spisatelj (1900.-1998.)

Iz spisa Dominus Jesus i međureligijski dijalog, 2002.:
 Isusov zov je ponajprije poziv na obraćenje:
"Ispunilo se vrijeme, približilo se
kraljevstvo Božje! Obratite se i
vjerujte evanđelju" (Mk 1,15).
Tko slijedi ovaj poziv, neminovno postaje
strancem u svojoj okolini,
a budući da prisutnost stranog
izaziva strah i agresiju,
česta je rekcija neprijateljstvo
spram tih "drugačijih".

Christoph Schönborn, kardinal, teolog (1945.)



Katekizam katoličke crkve:

160 Da bi vjera bila ljudska, mora čovjek Bogu odgovoriti dragovoljno; "stoga se nikoga ne smije siliti da prihvati vjeru protiv volje; čin je vjere po samoj svojoj naravi dragovoljan". "Bog doduše zove ljude da mu služe u duhu i istini, i zato ih taj poziv veže u savjesti, ali ih ne sili (...) To se najviše pokazalo u Isusu Kristu". Krist je zaista pozivao na vjeru i obraćenje, ali na to nije nipošto silio. "Dao je svjedočanstvo za istinu, ali je nije htio silom nametnuti onima koji su se protivili. Kraljevstvo njegovo (...) raste ljubavlju kojom Krist, na križ podignut, ljude privlači k sebi"

541 "Pošto je Ivan bio predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: `Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evandjelju!'" (Mk 1,15). "Krist je, da izvrši Očevu volju, osnovao nebesko Kraljevstvo na zemlji". A volja je Očeva, "ljude učiniti dionicima božanskog života". I to čini sabirući ljude oko svoga Sina, Isusa Krista. Taj zbor je Crkva, koja na Zemlji predstavlja "klicu i početak" Kraljevstva Božjega.

545 Isus poziva grešnike na kraljevsku gozbu: "Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike" (Mt 2,17). Pozivajući ih na obraćenje, bez kojeg nema ulaska u Kraljevstvo, riječima i činima Isus im pokazuje neizmjerno milosrđe svoga Oca i neizmjernu "radost" koja biva "na nebu zbog jednog obraćenog grešnika" (Lk 15,7). Najviši dokaz takve ljubavi bit će žrtva vlastitog života "na otpuštenje grijeha" (Mt 26,28).

981 Krist je poslije uskrsnuća poslao apostole da u njegovo ime propovijedaju (...) obraćenje i otpuštenje grijeha svim narodima" (Lk 24,47). Apostoli i njihovi nasljednici vrse tu "službu pomirenja" (2 Kor 5,18) ne samo navješćujuci ljudima Božje oproštenje, koje nam je Krist zaslužio, i pozivajući ih na obraćenje i vjeru, nego također dajući im po krštenju otpuštenje grijeha i mireći ih s Bogom i s Crkvom vlašću ključeva koju su primili od Krista: Crkva je primila ključeve Kraljevstva nebeskoga, da se u njoj, po krvi Kristovoj i djelovanjem Duha Svetoga, vrši otpuštanje grijeha. U Crkvi duša, koja je bila mrtva zbog grijeha, ponovno oživljuje, da bi živjela s Kristom, čija nas je milost spasila.

1041 Poruka Posljednjeg suda poziv je na obraćenje dok Bog još daje ljudima "vrijeme milosno, (...) vrijeme spasa" (2 Kor 6,2). Nadahnjuje i sveti strah Božji. Obvezuje na pravdu Kraljevstva Božjega. Naviješta "blaženu nadu" (Tit 2,13) povratka Krista Gospodina, koji će doći "da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji su vjerovali" (2 Sol 1,10).

1428 No, Kristov poziv na obraćenje odzvanja i sada trajno u životu kršćana. To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja "u svom krilu obuhvaća grešnike" i koja, "u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu". To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: pokret je "raskajanog srca" (Ps 51,19), što ga milost privlači i potičeda odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.

1430 Isusov se poziv na obraćenje i pokoru, kako već u proroka, ne odnosi prvenstveno na vanjska djela, na "kostrijet i pepeo", postove i mrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna; unutarnje obraćenje, naprotiv, teži da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore.

1431 Unutarnja pokora korjenito je preusmjerenje cijelog zivota, povratak i obraćanje k Bogu svim srcem, raskid s grijehom, odvraćanje od zla, zajedno s osudom zlih djela koja smo počinili. Ona istodobno obuhvaća želju i odluku za promjenom života s nadom u Božje milosrđe i pouzdanjem u pomoć njegove milosti. To obraćenje srca popraćeno je spasonosnim bolom i žalošću koju su Oci nazivali animi cruciatus (muka, mucnina duha), compunctio cordis (skrušenje srca).

1435 Obraćenje se u svakodnevnom životu ostvaruje vanjskim znakovima pomirenja, brigom za siromašne, vršenjem i obranom pravednosti i prava,priznanjem pogrešaka pred braćom, bratskom opomenom, preispitivanjem života, ispitom savjesti, duhovnim vodstvom, prihvaćanjem trpljenja te ustrajnošću u progonstvu zbog pravde. Najsigurniji put pokore jest - svakodnevno uzimati svoj križ i ići za Isusom.

1470 Povjeravajući se Božjem milosrdnom sudu, grešnik u ovom sakramentu na neki način anticipira sud kojemu će biti podvrgnut na kraju ovozemaljskog života. Upravo sada, u ovom životu, ponuđen nam je izbor između života i smrti, jer samo putem obraćenja možemo ući u Kraljevstvo, iz kojega teški grijeh isključuje.Obraćajuci se Kristu pokorom i vjerom, grešnik prelazi iz smrti u život "i ne dolazi na sud" (Iv 5,24).

1989 Prvo je djelo milosti Duha Svetoga obraćenje, kojemu je plod opravdanje, kako je Isus navijestio na početku Evanđelja: "Obratite se jer je blizu Kraljevstvo Božje" (Mt 4,17). Na poticaj milosti, čovjek se okreće prema Bogu i udaljuje od grijeha te tako prima oproštenje i pravednost odozgor. "Opravdanje (...) nije tek otpuštanje grijeha nego je i posvećenje i obnova unutrašnjega čovjeka"

Iz prve Apologije kršćana, svetoga Justina, mučenika

Kupelj preporođenja

Izložit ćemo kako ćemo se, Kristom nanovo rođeni, Bogu posvetiti. Svi koji budu uvjereni te uzvjeruju da je istinito ono što učimo i govorimo te obećaju da mogu tako živjeti, počet će zajedno s nama moliti i posteći tražiti od Boga otpuštenje svojih prošlih grijeha.
Zatim ćemo ih povesti onamo gdje je voda te će se nanovo roditi preporođenjem kojim smo i mi nanovo rođeni. Tada naime u Ime Roditelja svega i Gospodina Boga i Spasitelja našega Isusa Krista i Duha Svetoga primaju kupelj u vodi.
Krist je rekao: Ako se nanovo ne rodite, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Svima je očevidno da jednom rođeni ne možemo ponovno ući u majčinu utrobu. Izaija je prorok rekao da će i grijesi biti oprošteni onima koji sagriješiše, a pokoru činiše. Ovako je on rekao: Operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite. Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Gospodin. Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Ako me ne htjednete poslušati, proždrijet će vas mač. Tako usta Gospodnja govorahu.
Od apostola primismo takvo razumijevanje te zbilje. Kad nismo poznavali prvo svoje rađanje, rođeni smo nekom nuždom iz sjemena i ljubavi roditelja te smo odgojeni u lošim navikama i bezbožnim ustanovama da ne ostanemo sinovi neimaštine i neznanja, već sinovi izabranja i znanja te u vodi postignemo otpuštenje grijeha koje prije izgubismo; nad onim koji se želi nanovo roditi te bude vršio pokoru za grijehe, izgovorit će se ime Roditelja svega i Gospodina Boga, i samo to ime zazivamo kad ga vodimo kupelji na krštenje.
Nema toga koji bi mogao ime izreći neizrecivome Bogu, ali ako bi se tko usudio reći da je to njegovo ime u njemu, on izgubljeno luduje. Ta se kupelj naziva prosvjetljenje, jer se pamet prosvjetljuje onima koji to uče. Ali se u ime Isusa Krista raspeta pod Poncijem Pilatom i u ime Duha Svetoga, koji je po prorocima sve o Isusu prorekao, pere onaj koji se prosvjetljuje.


Časoslov, služba čitanja III. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
Dokumenti II.vatikanskog sabora

Iz KONSTITUCIJE »SACROSANCTUM CONCILIUM« o svetoj liturgiji

Liturgija ne iscrpljuje sve djelatnosti Crkve

9. Sveta liturgija ne iscrpljuje čitavu djelatnost Crkve. Doista, prije negoli ljudi mogu pristupiti liturgiji potrebno je da budu po zvani k vjeri i obraćenju: »Kako li će zazivati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika? Kako li će propovijedati, ako nisu poslani?« (Rim 10, 14—15).
Stoga Crkva onima koji ne vjeruju navješćuje nauk spasenja, da svi ljudi upoznaju jedinoga Boga i onoga koga on posla, Isusa Krista, te se čineći pokoru odvrate od svojih putova. I vjernicima mora Crkva uvijek propovijedati vjeru i obraćenje. Treba ih osim toga pripraviti na sakramente, učiti ih da vrše sve što je Krist zapovjedio, poticati ih na sva djela ljubavi, pobožnosti i apostolata, kojima će kršćani zaista pokazati da nisu od ovoga svijeta, ali da su ipak svjetlo svijeta, i da slave Oca pred ljudima.

Iz DEKRETA »AD GENTES« o misijskoj djelatnosti Crkve

Evangelizacija i obraćenje

13. Gdje god Bog otvori vrata riječi navjestiteljici Kristova misterija (usp. Kol 4, 3), neka se svim ljudima (usp. Mk 16, 15) s pouzdanjem i ustrajno (usp. Dj 4, 13, 29, 31; 9, 27, 28; 13, 46; 14, 3; 19, 8; 26, 28, 31; 1 Sol 2, 2; Kor 3, 12; 7, 4; Fil 1, 20; Ef 3, 12; 6, 19, 20) propovijeda (usp. 1 Kor 9, 15; Rim 10, 14) Bog živi i Isus Krist, kojega je poslao na spas svima (usp. 1 Sol 1, 9-10; 1 Kor 1, 18-21; Gal 1, 31; Dj 14, 15-17; 17, 22-31), da se nekršćani, kojima Duh Sveti otvara srca (usp. Dj 16, 14), uzvjerovavši slobodno obrate Gospodinu te iskreno prionu uz njega koji ispunja njihova duhovna išĉekivanja, čak ih neizmjerno natkriljuje, jer je on »put, istina i život« (Iv 14, 6).
Istina, ovo se obraćanje mora razumjeti kao početak, ali ipak kao dovoljno da čovjek uvidi kako se otkinut od grijeha uvodi u misterij ljubavi Boga koji ga zove da u Kristu stupi s njim u osobni odnos.
Djelovanjem Božje milosti polazi naime novoobraćenik na duhovni put gdje, povezan već po vjeri s misterijem Smrti i Uskrsnuća, prelazi iz staroga čovjeka u novoga čovjeka dovršena u Kristu (usp. Kol 3, 5-10; Ef 4, 20-24). Taj prijelaz, koji sa sobom povlači sve veću promjenu mišljenja i vladanja, mora se pokazati u svojim društvenim posljedicama i pomalo se razvijati u vrijeme katekumenata.
Budući da Gospodin kojemu se vjeruje jest znak protivljenja (usp. Lk 2, 34; Mk 10, 34-39), obraćenik nerijetko doživljava kidanja i rastanke, ali i radosti kojima Bog ne štedi (1 Sol 1, 6).
Crkva strogo zabranjuje siliti nekoga ili ga neumjesnim spletkama navoditi ili privlačiti da prigrli vjeru, kao što također štiti pravo da nitko ne odvraća od vjere nepravednim zlostavljanjem. Neka se prema drevnom crkvenom običaju motivi obraćenja istražuju, a po potrebi i pročišćuju.

Dinko Vlašić, PAUL CLAUDEL. U povodu 50. godišnjice smrti

O obraćenju na Božić 1886.

Paul Claudel u tinejdžerskim godinama je bio ateist, ali je doživio obraćenje kada je u crkvi Notre Dame u Parizu čuo crkveni zbor na Božić 1886. godine kako pjeva Magnificat - Veliča. Do kraja života će ostati pobožan katolik te će jedno vrijeme čak ozbiljno razmišljati o odlasku u benediktinski samostan...

Tada se zbio događaj koji je ovladao čitavim mojim životom. U jedan trenutak moje je srce bilo dirnuto i ja sam povjerovao. Povjerovah takvom snagom duha privlačnosti, takvim uzdignućem čitavog mojeg bića, tako moćnim uvjerenjem, takvom sigurnošću, koja nije ostavljala mjesta nikakvoj vrsti sumnje, da odsada, sve knjige, sva razmišljanja, sve dogodovštine jednog uznemirenog života, nisu mogle pokolebati moju vjeru, niti je, pravo govoreći, dodirnuti. Odjednom sam imao razdirući osjećaj nevinosti vječnoga Božjeg djetinjstva, neizrecivu objavu...
Kako su sretni ljudi koji vjeruju... Bog opstoji, on je tu. To je netko, biće osobno kao i ja! – On me ljubi, on me zove...
Suze i jecaji su nadošli, i ona nježna pjesma Adeste fideles još je uvećavala moje uzbuđenje...


Crkva u svijetu 41 (2006.) 1, str. 98.
Iz Govora svetoga Bernarda, opata: Govor 5. o raznim pitanjima
Govor 5. o raznim pitanjima, 1-4: Sabrana djela, Edit. Cisterc., 6, 1 /1970/, 98-103

Stat ću na stražu svoju da vidim što će mi reći Gospodin

Dok je Gospodin propovijedao i dok je opominjao svoje učenike da u otajstvu blagovanja njegova tijela vide svoje sudjelovanje u njegovoj muci, čitamo u Evanđelju da su neki od njih rekli: Tvrd je to govor. I zbog toga nisu više išli s njim. A kad je upitao ostale učenike da li će i oni otići, odgovoriše mu: Gospodine, komu ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života. Ja vam kažem: sve do dana današnjega nekima je jasno da su Isusove riječi duh i život — i stoga idu za njim.
Drugima se čini da su tvrde, pa na drugome mjestu traže nekakvu utjehu. A Mudrost viče po ulicama, tj. po širokom i prostranom putu što vodi u smrt, da bi odvratila one koji njime lutaju. Napokon veli: Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, pa rekoh: Narod su nestalna srca.
Imaš i u drugome psalmu: Bog je govorio jedanput: Dakako, jedanput, jer je govorio uvijek. To je, naime, jedan, ali ne umetnuti, nego neprestani vječni govor. Taj govor grešnike zove natrag i kori ih zbog zabluda njihova srca.
A budući da on tu stanuje, on tu i progovara čineći baš ono što je učio po Proroku: Govorite srcu Jeruzalema. Vidite, braćo, kako nas Prorok spasonosno opominje da nam srca ne otvrdnu ako danas čujemo njegov glas.
Gotovo iste riječi imamo i u Evanđelju i u Proroka. Gospodin u Evanđelju veli: Moje ovce slušaju glas moj. A sveti David kaže u psalmu: Narod njegovi to jest Gospodnji i ovce paše njegove. O da danas glas mu poslušate: Ne budite srca tvrda.
Napokon poslušajmo i proroka Habakuka, kako ne hini Gospodnji ukor, nego mu posvećuje posebnu brigu i pažnju: Stat ću na stražu svoju, postaviti se na bedem, paziti što će mi reći i kako ću odgovoriti na tužbe koje protiv mene iznosi. I ja sve nas, braćo, zaklinjem da stojimo na svojoj straži, jer je vrijeme borbe.
Živimo razumno i pametno s Kristom u srcu, ali tako da se ne uzdamo samo u svoj trud kao u nesigurni oslonac i nesigurnu stražu.


Časoslov, služba čitanja XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
Iz spisa "Teolozi ponovno istražitelji", Ivana Fučeka, prezbitera

Preobraziti unutarnjeg čovjeka

Teolozi ne smiju biti samo učenjaci. Oni treba da su duboko religiozni ljudi; ljudi razmišljanja i meditacije, ljudi intuicije i doživljavanja kršćanstva, ljudi molitve i familijarnosti s Bogom.
Tada će njhovo istraživanje biti plodno i njihov napor zaista human. Osnovni element religioznog života je metanoja, obraćenje. S tog vidika je malo poznat i proučen problem. Kad se postigne univerzalno, apstraktno, znanstveno, obraćenje ostaje u sjeni. Nije li to stoga što se ono događa u najosobnijem životu pojedinca?
A ipak, kad je govor o radikalnom obraćenju, onda se ne radi samo o jednostavnoj promjeni ili nekoj evoluciji, nego se radi o sržnoj preobrazbi, o preobrazbi čitava čovjeka, o ponovnom usađivanju čovjeka u Boga. S time u vezi na svim linijama života i u svim horizontima djelovanja slijede serije i lanci promjena koje izlaze jedne iz drugih. Ono što je dosad čovjeku bilo skriveno i nepoznato, postaje živo i prisutno. Ono preko čega se prelazilo i što se činilo nevažnim, postaje predmetom zanimanja i velike brige.
Takva radikalna i silna promjena čovjeka popraćena je temeljitim promjenama njegova gledanja, nastupanja, njegova djelovanja u Crkvi i u društvu; popraćena je promjenama njegovih odnosa prema braći i ljudima — istomišljenicima i onima iz svih osalih tabora; popraćena je promjenama na onoj najintimnijoj liniji »Ja« i »Velika Tajna« — Bog.
Obraćenja nisu uvijek radikalna. Mogu biti samo djelomična. Mogu biti dublja ili površnija. Ona imaju razne dimenzije. Odnos neke osobe s Bogom često je uzrok i posljedica osobnih, društvenih, ćudorednih i intelektualnih promjena.
— Obraćenje može biti u hipu poput onog Saulova pred Damaskom, gdje je jahač iznenada bio sa sedla izbačen pred noge konjima;
— Obraćenje može sadržavati lagani dugi proces sazrijevanja, na koji utječu posebni momenti, kao kod Augustina, na koga su djelovali i manihejci, ali i Ambrozijeva snažna propovijed, toliki događaji i tolika promišljanja;
— Obraćenje se može dogoditi posredno nekom sugestijom odlučne ideje kao ono kodKsaverskog na ponovno »zabadanje« starog kolege Iniga.
Prema jednom uobičajenom izrazu, obraćenje je ontološka promjena. Obraćenik sada spoznaje na drugi način, drukčije procjenjuje stvari, drukčije sklapa odnose, sve radi drukčije nego dosad jer je sam postao drukčiji, nov. U njega nova spoznaja nije toliko novi pojam ili nova serija pojmova koje je sad stekao, a prije ih nije imao, nego je radije obraćenjem stekao nova značenja koja sada opaža i vidi gotovo u svim dosadašnjim pojmovima. Obraćenik nije stekao snopove novih vrijednosti, nego je radije stekao »spiritum discretionis« — duh rasuđivanja i procjenjivanja dosadašnjih vrijednosti.
To je upravo ono što Pavao piše Korinćanima: »...ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A to sve dolazi od Boga...« (2 Kor 5, 17—18).

Obnovljeni život, 1972.,27,2
Iz spisa "Od Ženeve do Rima, preko Canterburyja", André de Baviera, prezbitera

Od liberalnog protestantizma do prave Kristove Crkve

Rođen sam u protestantizmu.
Nastavio sam se nazivati ​​kršćaninom, ali nisam priznavao nikakav autoritet izvan svoje savjesti niti nikakvo otkrivenje izvan vjerskog iskustva. U Kristu sam prepoznao jedinstvenu osobnost, ali sam mu zanijekao bilo kakav nadnaravni karakter. Štoviše, problem Kristova božanstva u naše vrijeme više nije imao smisla. Nije li Bog bio imanentan u čovjeku?
Nisu li božansko i ljudsko jedno te isto? Prožet, a da to nisam ni slutio, ovim panteizmom koji truje suvremenu slobodnu misao, u molitvi sam vidio ne čin obožavanja, ne apel siromašnog stvorenja Stvoritelju, već izvrsno sredstvo akumulacije u sebi duhovnih energija po svemiru.
U biti sam izgubio svaki pojam o božanskoj transcendenciji i svaki osjećaj za nadnaravno. Jedva sam razmišljao o Božjim pravima. Štoviše, budući da je religija u biti život, nije važno koje je naše vjerovanje, pod uvjetom da su naša religiozna iskustva snažna. Morate imati široke ideje ako želite dopustiti da vas prodre dah Duha.
Tako da sam imao široke ideje, vrlo široke, i mrzio sam "uske ideje", to jest tradicionalne ideje, svetom mržnjom. Moj me liberalizam učinio obrnutim sektašem . Učenici nove liberalne ortodoksije, moji drugovi i ja bili smo virtuozno skandalizirani kad smo čuli pastora kako ponavlja drevnu formulu ili ispovijeda štovanje Isusa Krista koje bi se moglo pomiriti s Nicejskim vjerovanjem.
Što se tiče katolicizma , on je utjelovio sve ono što smo mrzili . Nije li rimska crkva stavila željezni jaram na ljudske umove? Bila je najvjerniji saveznik svih reakcija i svih tiranija. Crkva je, srećom, polako ali sigurno umirala, oronula i nemoćna. Moderni um nije bio u stanju biti zainteresiran za nekoliko zastarjelih obreda koji su činili njegov kult. Bio sam potpuno nesvjestan od čega se ti obredi sastoje.
Kako ništa nisam razumio od svećenikovih gesta i držanja, misa, kojoj sam prisustvovao jednom ili dvaput, činila mi se umjetnom i pomalo teatralnom ceremonijom; i s ponosom sam usporedio ispraznu pompu katolicizma s našim štovanjem u duhu i istini.
Imao sam, kao i gotovo svi protestanti, potpuno pogrešne ideje o svim dogmama katoličanstva i nikad mi nije palo na pamet da ih provjerim.

Anglikansko iskustvo
Otišao sam u proljeće 1909. na Fakultet anglikanske teologije na King's College (London). Nikada neću zaboraviti prvi dojam koji je na mene ostavila anglikanska sredina. Sveučilišna kapela više je ličila na katoličku crkvu nego na protestantski hram.
Bio sam iznenađen. Bio sam tim više kad sam znao ideje svojih drugova. Njihova je vjera bila dogmatska . Vjerovali su, poput katolika, u stvarnu prisutnost u svetoj pričesti koju su čak išli tako daleko da su nazivali misom. Za mene je vidljiva Crkva bila samo politički i administrativni stroj ; za njih je ona bila mistično tijelo Isusa Krista, njegove Zaručnice.
Vrijeme provedeno na King's Collegeu imalo je presudan utjecaj na cijeli moj život. Međutim, to sam shvatio tek kasnije. U to vrijeme moje liberalne ideje jedva da su bile pogođene.
U studenom 1909. već sam bio upisao teološki fakultet u Parizu. Moje liberalne protestantske tendencije, koje je anglikanski utjecaj potajno potkopavao, ali bez mog znanja, postale su još naglašenije u isto vrijeme kad i moje neprijateljstvo prema Rimu.
Ubrzo sam postao jedan od najracionalnijih studenata na fakultetu. Zainteresiran samo za društvena pitanja, napustio sam svoju Bibliju za apostole revolucije.

Kriza: suočavanje sa svojom ništavnošću
Kriza je izbila iznenada u siječnju 1911. Moje je biće bilo potreseno do dubine; Bio sam brutalno suočen sam sa sobom i prisiljen preispitati svoje najdraže ideje.
Imao sam uzvišeno zemaljsko postojanje; Nisam bio u stanju vidjeti da je naš život ovdje na zemlji krhak, kratkotrajan, nesposoban zadovoljiti naše najplemenitije težnje. Zaslijepljen duhovnim ponosom, grijeh sam potisnuo među zastarjele pojmove drugog doba; a sada sam se probudio siromašan i kriv , u neizmjernoj potrebi za Božjom ljubavlju i oprostom. Odjednom sam osjetio potrebu za posrednikom i Spasiteljem, a problem Kristova božanstva za mene je dobio sasvim novo značenje.
Liberalni protestantizam mogao je odgovarati, strogo govoreći, bogatima i sretnima ovoga svijeta, ali se srušio pred velikim životnim stvarnostima: grijehom, patnjom i smrću.
Shvatio sam da je moja najveća greška bila što sam se odvojio od Krista . Bez njega, upravo sam imao tužno iskustvo, religiozna se vjera pretvorila u neodređeni panteizam. Još nisam znao je li Krist Bogočovjek, ali sada sam znao da je on Put, Istina i Život. Odlučio sam se jednostavno staviti, bez pristranosti, u prisutnost Krista iz Evanđelja i dopustiti da me On pouči.
Rad koji sam radio na Fakultetu o kultu Blažene Djevice u srednjem vijeku doveo me prvi put u dodir s katoličkom pobožnošću. Bilo je to za mene pravo otkriće. U meditacijama i molitvama svetog Anselma, svetog Bernarda, svetog Tome našao sam žar, nježnost, jednostavnost na koju sam jedva navikao. Sveti Anzelm mi je dao razumjeti ljepotu dogme o zajedništvu svetih.
Zašto to uvjerenje nisam ranije priznao, iako je bilo tako prirodno? Bog je veza duša, nisu li pokojni kršćani življi od živih i bliži nam? Stoga je bilo vrlo jednostavno stupiti u duhovne odnose s njima i zamoliti ih za njihove molitve.
Međutim, nastavio sam svakodnevno razmišljati o Evanđelju. Što sam više živio s Isusom Kristom , on je više rastao u mojim očima. Ne zadovoljavajući se rušenjem svih vrijednosti ovoga svijeta, usudio se ustvrditi da nitko nije došao k Ocu osim po Njemu. On je utjelovio nešto apsolutno. Dugo sam odbijao potvrditi njegovu Božanstvenost, iz straha da ne padnem u dogmatizam.
Međutim, došlo je vrijeme kada mi je bilo nemoguće pobjeći od pitanja koje mi je Krist postavio kao što je pitao i mnoge druge: “Što ti kažeš, tko sam ja?” »
U Švicarskoj sam prvo uzeo katekizam Tridentskog koncila, zatim izvrstan priručnik Abbéa Lesêtrea, Katolička vjera. Išao sam od otkrića do otkrića.
Uskoro sam se morao složiti da katolicizam ima izvanredan osjećaj za božansko. Nigdje Bog nije bio transcendentniji i imanentniji, udaljeniji i bliži.
Bio je Jedinstveni, Nedostupni, Neizrecivi. “Ja sam Onaj koji jest”, rekao je naš Gospodin svetoj Katarini Sijenskoj, “a ti si ona koja nije”. Pa ipak, Bog koji je izmaknuo svim okvirima našega uma, Bog otajstva Trojstva, bio je ujedno i Bog otajstva utjelovljenja, Bog koji je vjenčao naše krhko čovječanstvo u Kristovoj osobi, Bog koji se nastavio sjedinjivati ​​s nama u euharistijskom zajedništvu i koji se u stanju milosti nastanio u duši.
Liberalni protestanti i modernisti, zanemarujući božansku transcendenciju , inzistirajući samo na imanenciji , umanjili su Boga pod izgovorom da čovjeka približavaju Bogu.

Problem autoriteta
Kršćanstvo je bilo otkrivena religija, ili nije: stoga je impliciralo dogmatski element i kršćani nikada nisu religiju smatrali pitanjem čistog osjećaja. Ako je kršćanstvo dar od Boga, otkrivenje odozgo, ono nužno mora biti religija autoriteta.
Ni protestantsko ni anglikansko rješenje problema autoriteta nije bilo zadovoljavajuće. Nisu li sve protestantske sekte polagale pravo na Bibliju, i to s jednakim pravima, budući da više nije bilo ovlaštenog tumača biblijskog Otkrivenja? Što se tiče anglikanizma, gdje je bio autoritet u ovoj nacionalnoj Crkvi, koja je u svom krilu sadržavala tendencije, ne samo različite, nego i proturječne?
Možda je jedino Katolička crkva imala poimanje autoriteta sposobnog odoljeti napadima vremena i zadovoljiti zahtjeve razuma.
Stoga se u mojoj glavi pojavio mučan problem koji me nije prestao proganjati mjesecima: “Je li cjelovito kršćanstvo samo u katolicizmu? Ima li protestantizam manjkavosti u svojoj srži?”
U ovom trenutku nisam mogao odgovoriti. Ali moja je dužnost bila jasna: samo sam morao vrlo ozbiljno proučavati katolicizam i udvostručiti svoj žar u svom vjerskom životu. Tri godine protestantske teologije prožele su me idejom da je religija Novog zavjeta drugačija od religije Tridentskog sabora. Je li rano kršćanstvo doista bilo protiv katolicizma?
Pitanje mi je bilo vitalno. Ono što sam tražio bila je religija koju je utemeljio Isus Krist. Uložio sam svu svoju dušu u ponovno čitanje Novog zavjeta, apstrahirajući što je više moguće od bilo kakvih apriornih ideja. Već sam dugo bio zadivljen katoličkim karakterom pojedinih odlomaka u evanđeljima i poslanicama. Činilo mi se da sam uvidio, analizirajući pojam Crkve u poslanicama svetog Pavla, da veliki apostol pogana već posjeduje sve bitne elemente rimskog poimanja Crkve.
Počeo sam tražiti katolička djela o prvim stoljećima kršćanske ere. Što sam više proučavao novozavjetno kršćanstvo i apostolske oce, to me je više zapanjivala njihova sličnost s katolicizmom.
Oči su mi se otvorile. Religija Novog zavjeta bila je religija autoriteta, dogmatska religija koja se nametnula ljudima kao nadnaravna objava, neovisna o ljudskim prosudbama, nadmoćna fluktuacijama vremena, apsolutna i božanska. Crkva je uvijek ostala vjerna sebi i Vrhovni Papa je, upozoravajući kršćane na modernizam, samo ponovio geste svetog Pavla koji je pisao Timoteju: „O Timoteju, čuvaj polog, izbjegavajući svjetovne novotarije u jeziku.”

Crkva: ljudska ili božanska?
Kad sam osuđivao podvrgavanje katolika Rimu kao pravu abdikaciju, uvijek sam zaboravljao da Crkva , u očima katolika, nije administrativna organizacija koju su stvorili ljudi, pogrešivi i zastarjeli poput njih; da je Kristova Zaručnica, da je nadahnjuje i vodi Duh Sveti. Pošao sam od lažne antropologije shvaćajući Crkvu kao barijeru između duše i Boga, sprječavajući dušu da izravno komunicira s Bogom. Zaboravio sam da čovječanstvo nije anarhična zbirka pojedinaca.
Kršćani su udovi Tijela Kristova i samo sudjelovanjem u životu Tijela sudjeluju u Kristovom životu, što ih ne sprječava da uđu u neposredno zajedništvo s Kristom. Kao što ud sjedinjen s tijelom izravno podliježe djelovanju duše koja upravlja tijelom, tako i kršćanin sjedinjen s Crkvom izravno prolazi djelovanje Krista koji upravlja Crkvom.
Iskustvo je pokazalo da je katolicizam bio u pravu, jer smo upravo u Rimskoj crkvi našli duše koje su imale najizravniju viziju Boga; sveci poput svetog Franje Asiškog, svete Katarine Sijenske , svete Terezije, koji su primili divna otkrivenja, također su se odlikovali svojom skrupuloznom poslušnošću crkvenoj hijerarhiji. Dogma mu je otvorila beskrajne perspektive; ta je dogma bila čak takve veličine da je Crkva bez pomoći Duha Svetoga nikada ne bi bila sposobna potpuno očuvati i razviti.
Heretici su nam uvijek nudili osakaćeno i smežurano kršćanstvo ; naši jadni ljudski mozgovi uvijek su vidjeli samo jednu stranu stvari.
Crkva je, naprotiv, u biti imala razumijevanja. Uvijek je odbijala zauzeti isključivo gledište. Borila se jednakom žestinom.
Doceti koji su nijekali Kristovu ljudskost; arijanci koji su zanijekali njegovo božanstvo; Pelagijci koji su zanijekali milost; kalvinisti i jansenisti koji su poricali slobodnu volju; racionalisti koji su zanijekali vjeru; i pragmatičari koji su poricali razum.
Štoviše, katolički nauk nije bio nejasan kompromis između nekoliko proturječnih trendova. Što sam ga više proučavao, to sam se više divio njegovoj harmoniji. Sve je teklo iz jednog izvora: Isusa Krista, i sve je težilo istom cilju: slavi Božjoj. Jedinstvo dogme ni na koji način nije isključivalo različitost sustava i teolozi su bili podijeljeni u brojne škole.
Katolicizam, daleko od toga da ugnjetava inteligenciju, stoga je u biti bio oslobađajući. Katolik nije bio svjestan ovog bolnog razvoda inteligencije i srca koji uzrokuje patnju tolikog broja protestanata . Nije mi trebalo dugo da sam iskusim to dvostruko djelovanje inteligencije na srce i srca na inteligenciju. Zima 1911.-1912. bila je za mene ne samo godina marljivog rada, nego i vrijeme gorljivog vjerskog života.

Milost vjere
Volio sam provoditi sate u benediktinskoj kapeli u ulici Monsieur. Nisam još imao vjere, ali sam često prisustvovao svetoj misi. Ceremonije koje sam prije nekoliko godina smatrao besmislenim sada su za mene poprimile tragičnu veličinu. Nije li katolik imao privilegiju svjedočiti najvećoj drami u povijesti, mističnom ponavljanju žrtve Kalvarije?
Povezan s djelovanjem svećenika, mogao se čak ponuditi Bogu s Isusom Kristom koji je sišao u hostiji i sjediniti se tijesno, u euharistijskom zajedništvu, sa svetom žrtvom. Sve druge religije činile su mi se siromašnima kad sam shvatio duboko značenje misterija mise.
Došao je dan kada mi je Bog udijelio najveću milost u životu. Na dan Uskrsa 1912., kad je svećenik podigao posvećenu hostiju, dano mi je vjerovati. Klanjao sam se Bogu koji je postao čovjekom, koji je nastavio boraviti među nama pod zastorima euharistijskog kruha.
Moje preobraćenje je bilo gotovo dovršeno. Moji prijatelji protestanti učinili su posljednji napor i preporučili mi anonimnu knjigu koja je upravo bila objavljena pod ovim naslovom:
Ce qu'on a fait de l'Église. Ovaj svezak, koji vrvi pogreškama i proturječjima, optužnica je protiv Crkve i njezinih vođa. Priznajem da me se ovaj dugačak popis skandala nije dojmio. Bilo je loših prelata, pa čak i loših papa. U Crkvi će uvijek biti skandala. Kako bi moglo biti drugačije? Crkva je božanska, ali je sastavljena od grješnih ljudi.
Bog je papi obećao nepogrešivost, ali mu nije obećao besprijekornost. Bog od nas traži našu suradnju, ali nam uvijek ostavlja slobodu da je odbijemo. Upravo ta suradnja Boga i čovjeka čini dramu života Crkve; a veliko je čudo povijesti da je Crkva mogla živjeti i razvijati se usprkos kršćanima. Obraćenje mi je ubrzo postalo imperativna obveza. Bio sam vođen od liberalnog protestantizma do kršćanstva Evanđelja. Sada sam jasno vidio da su religija Evanđelja i katolicizam jedna te ista stvar. Ortodoksni protestantizam, pa čak i anglikanizam, bili su nesavršena ostvarenja kršćanskog ideala. Samo je Katolička crkva ostala vjerna Kristu, a slavna sloboda djece Božje pronađena je samo u podložnosti namjesniku Isusa Krista.
Budući da me moja pratnja zamolila da pričekam nekoliko mjeseci prije nego što poduzmem odlučujući korak, primljen sam u Crkvu tek uoči blagdana Svih svetih 1912., u dominikanskom samostanu Saulchoir.

André de Bavier († 1948.) zaređen je za svećenika 21. travnja 1924. godine.