Pasha
I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
( Evanđelje po Luki - Lk 22,15 )
Pasha | ||
Hebrejski | חג פסח | pesach (peh'-sakh) |
Grčki | Πάσχα | Páscha |
Latinski | Pascha |
- 48 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 28 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 25 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Drugoj Knjizi Ljetopisa : 19 puta
SZ | Petoknjižje | 20 |
Povjesne knjige | 27 | |
Proroci | 1 | |
NZ | Evanđelja | 25 |
Djela apostolska | 1 | |
Poslanice | 2 | |
Ukupno : | 76 |
PREGLED PO ČITANJIMA
OSTALA LITERATURA :
PASHA (grč. tuđica od bebr. pasah = prolaz) je
godišnje obnavljanje prve pashe Izraela u
Egiptu, na spomen poštedenja izraelskih prvorođenaca
i na izlazak iz Egipta (Izl 12,12-14. 24-27 itd.).
Slavila se
14. prvog mjeseca (nisana: ožujak/travanj) klanjem
žrtvene životinje (janje) za žrtvovanje na žrtvenom
mjestu (hram) i žrtvenu gozbu jednog domaćinstva uz
određeni obred (u situaciji polaska, s beskvasnim
kruhom, gorkim zeljem, četverostrukim pijenjem redom,
ukazivanjem na izlazak, hvalospjevima).
Pasha je anamneza ustanove savezničkog naroda od Boga u
oslobođenju iz ropstva u Egiptu (egzodus). Pashalno je
janje tip Isusa Krista (1 Kor 5,7; usp. i 1 Kor 5,6-8; Mk
8,15; Gal 5,9 za tipski smisao beskvasnoga kruha).
Isus
je svoju posljednju večeru slavio kao ustanoviteljsku
gozbu novoga Saveza u kultnom anticipiranju svoje
smrti, u okvirima starozavjetnog pashalnog slavlja, upotrebom svojih darova kruha i pružanjem čaše
sudionicima gozbe kao domaćin. Pashalno slavlje kršćanske
zajednice spominje se ujedno ustanovljenja staroga i
novog Saveza (uskrsna noć: »mvsterium paschale«
ključna je riječ liturgijskog shvaćanja 2. vat). U starom
kao i u novom Savezu pashalno je slavlje i izraz
iščekivanja novog izlaska za konačno oslobođenje.
Život se spustio na sva bića i
svi su ispunjeni velikom svjetlošću;
Istok istokâ obuzeo je svemir,
i Onaj koji bijaše ‘prije zvijezde jutarnje’ [Danice]
i prije zvijezdâ, besmrtan i neizmjeran,
veliki Krist, sjaji nad svim bićima jače od sunca.
Stoga, za nas koji vjerujemo u njega,
sviće dan svjetla, dugi, vječni,
koji se više ne gasi: mistična Pasha.
Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)
Iz spisa La foi chrétienne (Kršćanska vjera) :
Kojim god područjem kršćanina
vodilo njegovo razmišljanje,
on će se vazda vraćati,
kao da ga privlači neka prirodna sila,
razmatranju križa.
Sav je misterij uskrsnuća,
ali također i misterij smrti.
Jedno ne ide bez drugoga,
a izražava ih jedna riječ: Pasha.
Pasha znači prelazak.
Alkemija je to cijelog bića,
posvemašnje razdvajanje od sebe i
nitko si ne može polaskati da će mu izbjeći.
Henri-Marie de Lubac, kardinal, DI, teolog (1896.-1991.)
1081 Božanski blagoslovi očituju se u čudesnim i spasenjskim događajima, kao što su: rođenje Izakovo, izlazak iz Egipta (Pasha i Izlazak), dar Obećane zemlje, izabranje Davidovo, Božja prisutnost u Hramu, pročišćujuće izgnanstvo i povratak "malog Ostatka". Zakon, Proroci i Psalmi, od kojih je satkana liturgija izabranog Naroda, dozivaju u pamet te božanske blagoslove i istodobno na njih odgovaraju blagoslovima hvale i zahvaljivanja.
1164 Još od Mojsijeva zakona, Božji narod je počevsi od Pashe znao za blagdane u određene dane, da bi obnovio spomen na veličanstvena djela Boga Spasitelja, da bi mu zahvalio, da bi spomen na njih ovjekovječio i nove generacije poučio da s njima usklade ponašanje zivota. U vremenu Crkve, koje teče od Kristove Pashe, jednom zauvijek već ostvarene, do njezina dovršenja u Božjem kraljevstvu, liturgija koja se slavi u određene dane sva je prožeta novinom Kristova otajstva.
1165 Kada Crkva slavi Kristovo otajstvo, jedna riječ daje biljeg njezinoj molitvi: Danas, kao odjek molitve što je Crkvu naučio njezin Gospodini odjek poziva Duha Svetoga.Taj "danas" živoga Boga, u koji je čovjek pozvan da uniđe, jest "čas" Isusove Pashe, koja proniče svu povijest i njezin je stožer. Život se spustio na sva bića i svi su ispunjeni velikom svjetlošću; Istok istokâ obuzeo je svemir, i Onaj koji bijase `prije zvijezde jutarnje' (Danice) i prije zvijezdâ, besmrtan i neizmjeran, veliki Krist, sjaji nad svim bićima jače od sunca. Stoga, za nas koji vjerujemo u njega, sviće dan svjetla, dugi, vječni, koji se više ne gasi: mistična Pasha.
1340 Slaveći dakle Posljednju večeru s apostolima u obrednoj pashalnoj gozbi, Isus je židovskoj Pashi dao konačno značenje. U stvari nova Pasha, Isusov prijelaz k Ocu po smrti i uskrsnuću anticipirana je na Posljednjoj večeri i slavi se u Euharistiji koja ispunja židovsku Pashu i anticipira konačnu Pashu Crkve u slavi Kraljevstva.
1363 Prema Svetom Pismu, spomen-čin (memorijal) nije puko sjećanje prošlih događaja, nego navješćivanje čudesnih djela što ih je Bog učinio u korist ljudi. U liturgijskom slavlju ti događaji, na neki način, bivaju prisutni i suvremeni. Izraelski narod upravo tako shvaća svoje oslobođenje iz Egipta: svaki put kad se slavi pasha, događaji Izlaska bivaju prisutni u sjećanju vjernika kako bi prema njima uskladili svoj život.
2746 Kad je došao njegov Čas, Isus moli Oca. Ta molitva, najduža što je prenosi Evanđelje, obuhvaća svekoliki naum stvaranja i spasenja, kao i njegovu smrt i uskrsnuće. Molitva Isusova Časa ostaje uvijek njegova, kao što i njegova Pasha, koja se dogodila "jednom zauvijek", ostaje prisutna u liturgiji njegove Crkve.
Pesah - פסח
Pesah, jedan od tri hodočasnička blagdana, je nedvojbeno povijesno najvažniji židovski blagdan. Na Pesah
su židovi izašli iz ropstva na slobodu. Na taj dan židovi su zapravo
postali narod, a Pesah je prvi blagdan kojeg su slavili. Izlazak iz Egipta
zauvijek je oblikovao židovski narod kao izabrani narod, koji je dobio posebnu i obvezujuću
vezu s Bogom i njegovom Torom. Cijelome čovječanstvu donio je uzvišene vrijednosti ljubavi, slobode, pravde i zakona. Nastavak tog
blagdana bilo je primanje Tore, a nakon toga slijedio je ulazak u Izrael.
Općenito o blagdanu Pashe
Trajanje blagdana
Pesah u Izraelu traje sedam dana, od 15. do 21. nisana: U prvome, četrnaestoga dana u mjesecu, navečer
jedite beskvasni kruh, do dvadeset prvog dana u mjesecu navečer (Izl 12,18). Prvi i posljednji dan su blagdanski
dani
(jom tov), a između njih je pet polublagdanskih dana (hol hamoed).
U dijaspori blagdan traje osam dana, do 22. nisana; prva dva i posljednja dva
dana su blagdanski, zbog dodatnoga dana koji se blagdanima dodaje u
dijaspori, a između njih su četiri polublagdanska dana.
Nazivi blagdana i njihovi izvori
Nekoliko je naziva za ovaj blagdan. Tora ga naziva blagdanom beskvasnih kruhova. Rabini iz vremena Mišne
i Talmuda, međutim, dali su prednost nazivu Pesah. I talmudski traktat koji se bavi Pesahom zove se
Pesahim פסחים.
1. Pesah - Kada je Bog u desetoj kazni Egiptu ubio egipatske prvorođence, ta je kazna preskočila
prvorođence među židovima: Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu
kad se oborim na zemlju egipatsku.(Izl 12,39).
Zato ovaj blagdan nazivamo blagdanom poštede (pesah).
2. Blagdan neukvasanih kruhova - המצות&חג hag hamacot - Pri izlasku
iz Egipta naši su praoci jeli neukvasani kruh (maces), jer nisu stigli
čekati da se tijesto digne, već su izašli u žurbi. Stoga ovaj blagdan
nazivamo blagdanom macesa i u sjećanje na to jedemo maces, kako
piše: Ispekli su tijesto koje su iznijeli iz Egipta, neukvasane pogače,
jer se nije ukvasalo, budući da su istjerani iz Egipta i nisu mogli
pričekati, pa si nisu pripravili jelo za put(Izl 12,39).
Tora zapovijeda: Slavi Blagdan beskvasnih kruhova. U određeno vrijeme u mjesecu abibu – jer si u njemu iz Egipta izišao –
sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio.....(Izl 23,15; vidi i Izl 34,18; Lev 23,6; 2Ljet 30,13; 2Ljet 30,21;
2Ljet 35,17)
3. Blagdan slobode - החרות&חג - hag haherut - jer je židovski narod
izašao iz ropstva u slobodu nakon 210 godina robovanja.
4. Blagdan proljeća - האביב&חג - hag haaviv - jer Pesah pada u proljeće
i označava njegov početak: Drži mjesec abib i slavi Pashu u čast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj,
u mjesecu abibu izveo noću iz Egipta.(Pnz 16,1).
Pripreme uoči blagdana Pashe - pripreme za Pashalni seder
Hamec - חמץ
Prije Pesaha moramo urediti svoje domove i pripremiti se za blagdan,
zbog nekoliko zabrana vezanih uz hamec.
Hamec nastaje kad od trenutka dolaska brašna u dodir s vodom do
kraja pečenja prođe više od 18 minuta. Otuda smo naučili da se košer
maces proizvodi od brašna koje je došlo u dodir s vodom, zamiješeno u
tijesto, uneseno u pećnicu i ispečeno, te za manje od 18 minuta
izvađeno.
Klasični hamec je, nasuprot tome, kruh koji je nastao dugim
procesom: tijesto je umiješano od brašna i vode, nakon toga se ukvasalo i dizalo, a tek onda je stavljeno u peć.
Našim precima je Bog zapovjedio da iz Egipta izađu brzo, te tijesto nije imalo vremena za dizanje.
Stoga su jeli macot, neukvasani kruh. To činimo do danas prema
zapovijedi iz Tore:
Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite
nekvasan kruh (Izl 12,20).
“Neka se ne vidi...” i “Neka se ne nađe...”
Tora nam je, osim jedenja hameca i stjecanja zarade od njega, u te
dane zabranila još dvije stvari:
- Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice,
bio stranac ili domorodac (Izl 12,19).
- Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi
kvasac na tvome području (Izl 13,7).
Na Pesah se, kako bismo ispunili micvu o zabrani hameca, ne smije
vidjeti niti nalaziti u našoj kući ili u našem vlasništvu bilo što ukvasano.
Svaka i najmanja količina hameca je zabranjena. Zabranjeno nam je, dakle,
jesti hamec, stjecati zaradu od hameca, da ga se može vidjeti u našoj kući,
te da se nalazi u našem vlasništvu.
Halaha nam propisuje tri načina za pridržavanje zabrane jedenja, stjecanja zarade i
mogućnosti viđenja hameca u našoj kući:
1. Traženje i nalaženje hameca: bedikat hamec - חמץ&בדיקת
Do večeri 13. nisana temeljito se očisti kuću. Tada slijedi traženje hameca po kući.
Prije traženja blagoslivljemo:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER
KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL BIUR HAMEC
Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim
zapovijedima i zapovjedio nam spaljivanje hameca.
Spaljivanje hameca
slijedi sutradan ujutro. Aškenazi ostavljaju mrvice kruha koje će pri traženju pronaći,
kako blagoslov ne bi bio uzaludan. Mora se paziti da se te
mrvice ostavi na vidljivim mjestima, kako ne bi bile zaboravljene, čime bi u
kući preostao hamec za vrijeme Pesaha. Traženje se odvija uz malu voštanu
svijeću jasnog plamena, kako bi se mogla provjeriti mala i skrivena mjesta.
Aškenazi se koriste i perom kojim se može očistiti male mrvice hameca.
Sav hamec koji nađemo za vrijeme traženja sakupljamo, kako bismo ga
sutradan spalili. Mora se provjeriti sva mjesta kamo je hamec mogao zaći.
Spaljivanje hameca - biur hamec - חמץ&ביעור
Hamec spaljujemo krajem “petog sata” na erev Pesah. Pod “satom” se
misli na זמנית&שעה šaa zemanit “proporcionalni sat”28 koji ne traje 60 minuta, nego
dvanaestinu vremena od svitanja do zalaska sunca, pa je nekad
duži, a nekad kraći od 60 minuta. Ovisno o geografskome položaju
mjesta, to je između 10 i 11 sati prije podne. Hamec se smije jesti do
“četvrtoga sata”.
2. Poništavanje hameca, izjava o odricanju od hameca
za koji ne znamo da se nalazi u našem vlasništvu
ביטול&חמץ - hamec bitul-
Nakon traženja hameca i ujutro na erev Pesah pri spaljivanju hameca
poništavamo hamec. Što znači poništavanje hameca? Domaćin kuće
jasno čita izjavu da sav hamec koji se nalazi u njegovu vlasništvu, a nije
ga našao traženjem hameca i spalio, poništava u mislima, odriče ga se
i objavljuje da on za njega nema vrijednosti. Tekst za bitul hamec je na
aramejskome:
KOL HAMIRA VEHAMIA DEIKA BIRŠUTI DELA HAMITE UDELA
BEARTE LIVTIL VELIHUVI HEFKER KEAFRA DEARA.
Sve
ukvasano i sav kvas koji se nalaze u mojem vlasništvu i nisam ga otkrio,
te ga nisam spalio, neka bude poništen i neka bude kao prah zemlje.
Hagala - čišćenje posuđa za Pesah - הגעלה
Budući da je hamec zabranjen i u najmanjim količinama, posuđe koje
smo rabili tijekom godine za kuhanje i jedenje nije košer za Pesah, jer i
čisto posuđe sadrži minimalne količine hameca, koji je uporabom prodro u posuđe.
Tko ih želi koristiti u vrijeme Pesaha, mora ih osposobiti
za korištenje na Pesah - kašerirati za Pesah - ako ga želi tada upotrebljavati.
Neke obitelji posjeduju posebno posuđe i pribor za jelo za Pesah. Posuđe
korišteno za hamec stavljaju zajedno s ostatkom hameca i prodaju.
Mnogi, međutim, ne mogu kupiti dodatno posuđe, te moraju prije
Pesaha kašerirati ono kojim se koriste cijele godine.
Načelo kašeriranja: פולטו&כך&כבולעו” - Kako ga unosi, tako ga iznosi.”
To znači: na isti način na koji je hamec došao u posudu, iz nje i izlazi.
Kašeriranje različitog posuđa se razlikuje. Treba paziti da se svo posuđe,
pribor i strojeve koje želimo kašerirati ne rabi dvadeset četiri sata prije
kašeriranja.
Maces - neukvasani kruh
Maca (hebr.: מצה ,množina: macot = neukvasani kruh)
U jidišu se izgovara “maces”; iako izvorno aškenaski, u nas je taj naziv
prihvaćen među svim židovima, i Aškenazima i Sefardima.
Maces pečemo iz tijesta umiješanog samo od brašna i vode. »itav postupak izrade macesa, od
trenutka dodira brašna i vode do izlaska macesa iz
pećnice, ograničen je na 18 minuta. Ako bi trajao duže, maces ne bi bio
košer za Pesah i smatrao bi se hamecom.
Majim šelanu “voda koja je prenoćila” -שלנו&מים.
Vodu koju rabimo u pripravi tijesta običaj je crpiti iz bunara navečer prije
pečenja. “Voda spava” preko noći (dvanaest sati), u posebno očišćenim
posudama, na hladnom mjestu. Ta voda naziva se vodom koja je
prenoćila jer je “prespavala noć”. Smisao prenoćivanja vode je osiguravanje njezine hladnoće
prije miješanja s brašnom, budući da mlaka voda
dovodi do dizanja tijesta.
Kitnijot
Postoji razlika između sefardskih i aškenaskih običaja u pitanju jedenja
kitnijot (zrnata hrana poput graha, riže, pistacije, kukuruza...). Aškenazi
ne jedu takvu hranu uz Pesah, zbog sumnje da se s njom mogla pomiješati pšenica.
Sefardske zajednice nisu prihvatile taj običaj, pa jedu kitnijot na Pesah.
Erev Pesah - dan uoči Pesaha - פסח&ערב
Erev Pesah ispunjen je pripremama za vrhunac koji slijedi navečer, to
je noć seder večere koja je vrhunac cijelog blagdana Pesaha.
Uranjanje u mikve
Danas je običaj na erev Pesah uroniti u mikve, jer su u doba postojanja Hrama to svi morali učiniti prije blagdana, budući da su samo obredno čisti smjeli ući u Hram i jesti pashalnu žrtvu.
Šišanje
Običaj je šišati se na dan prije Pesaha, jer je to zabranjeno tijekom više
od mjesec dana u Doba brojenja Omera, od Pesaha do Lag beOmera.
Maces za micvu
Naši rabini običavali su na erev Pesah poslije podne peći maces za seder.
Ta se maca zove macat micva מצוה&מצת jer se zapovijed jedenja macesa
odnosi samo na seder (Izl 12,18).
Post prvorođenaca - Taanit behorot - בכורות&תענית
Na erev Pesah svaki prvorođeni sin, što znači onaj koji je prvi sin svoje
majke, stariji od trinaest godina (uzrast bar micva) mora postiti, jer je na taj
dan u desetoj kazni Egiptu Bog spasio židovske prvorođence, a usmr
tio egipatske.
Običaj je da prvorođenci sudjeluju na nekom obveznom objedu - seudat micva מצוה&סעודת - čime su oslobođeni posta. Seudat micva se
priređuje povodom obrezivanja novorođenog dječaka ili povodom sijuma,
završetka čitanja traktata Mišne.
Uzdržavanje od jela
Na erev Pesah običavamo manje jesti, kako bismo više jeli na sederu,
gdje trebamo pojesti zadanu količinu macesa ne samo iz obveze, već i
da bismo utolili glad. Kako bi nam okus macesa bio privlačan, ne jedemo maces već od roš hodeša nisana.
Paljenje svijeća
Na erev Pesah, prije početka blagdana, pali majka obitelji svijeće i govori
blagoslov:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER
KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na
šabat ovdje dodaje: ŠABAT VEŠEL JOM TOV)
Blagoslovljen si,
Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima
i zapovjedio nam da zapalimo blagdanske svijeće (na šabat ovdje dodaje: i šabatne ).
Zatim slijedi blagoslov “šehehejanu”.
Ako Pesah počinje na radni dan, postoje različiti običaji oko paljenja
svijeća. Aškenazi ih pale kad se vrate iz sinagoge, prenoseći vatru sa
svijeće zapaljene prije početka blagdana.
Sefardi pale svijeće za blagdan prije početka blagdana.
Noć sedera - Lel haseder - הסדר&ליל
Pesah je najstariji židovski blagdan. Prvi put slavili su ga židovi pri izlasku
iz Egipta, godine 2448. prema židovskom kalendaru (1312. pr.n.e.). U
sinagogi molimo večernju molitvu blagdana. Ne molimo kiduš u sinagogi,
jer je kiduš dio sedera. Ova se noć zove noć sedera (seder - hebr.: red,
redoslijed), jer tada pripovijedamo o redoslijedu događaja koji su se zbili
našim predcima od kada su Jakov i njegovi potomci, ukupno sedamdeset
ljudi, otišli u Egipat, sve do izlaska iz Egipta, kada su postali narod.
Prema tome je ova noć podijeljena i uređena kao niz koraka. Običaj je
u goste pozivati siromašne, koji nemaju sredstava, da zajedno s ukućanima sudjeluju na sederu.
židovski svjetonazor je svjetonazor naroda koji
je izašao iz ropstva u slobodu. Stoga u velikim trenutcima blagdana
židov ne zaboravlja one kojima nedostaju sredstva, poziva ih u kuću i
pokazuje svojoj djeci kojim putem trebaju ići kada dođe vrijeme da sami
budu domaćini.
Sjedenje uz naslanjanje - beheseva - בהסבה
Na sederu, koji je izraz oslobođenja iz egipatskog ropstva, treba sjediti
kao slobodan čovjek, a to se čini, prema drevnim običajima, naslonjeno,
što znači naslanjajući se na lijevu podlakticu. Također je običaj stavljati zbog
toga i jastuke na stolce za noć sedera. Svi su obvezni sjediti naslonjeno,
prema riječima Talmuda: »čak i siromašni u Izraelu neka ne jedu dok se ne
naslone. Obveza naslanjanja odnosi se na trenutke jedenja macesa i pijenja četiriju čaša vina.
Kitl - bijeli ogrtač za noć sedera
Među Aškenazima postoji običaj da voditelj sedera, glava obitelji, nosi
kitl. Dva su razloga za taj običaj:
- bijela boja podsjeća na platno u koje se zamata umrle, čime simbolizira žalost zbog
rušenja Hrama (što se dogodilo na Tiša beav, koji u
godini uvijek pada na isti dan u tjednu kao prvi dan Pesaha). Iz istog
razloga na sederu jedemo jaje, koje svojim oblikom simbolizira životni
krug: rođenje i smrt.
- bijela je odjeća lijepa; Veliki svećenik u Hramu nosio je bijelu odjeću
kad je ulazio u Svetište nad svetištima, pa je stoga i ove večeri prikladno nositi takvu odjeću.
Micve za noć sedera
Ove noći moraju svi odrasli, muškarci stariji od trinaest i žene starije od
dvanaest godina, ispuniti četiri micve, u kojima je bit sedera. Dvije su micve
iz Tore, a dvije su rabinske:
Zapovijedi iz Tore
- jedenje macesa - ...četrnaestoga dana u mjesecu, navečer jedite neukvasane kruhove... (Izl 12,18).
Obvezno treba pojesti barem kezajit (“kao maslina”), što je mjera za količinu jela.
- pripovijedanje o izlasku iz Egipta - I pripovijedat ćeš svojem sinu na taj
dan, govoreći: ‘Radi ovoga učini mi Vječni kad sam izlazio iz Egipta.’
Zbog toga moramo što više pripovijedati o izlasku iz Egipta, otac sinu, stariji mlađima.
Mišna kaže: U svakome naraštaju svatko sebe treba vidjeti kao
da je osobno izašao iz Egipta, jer je rečeno: ‘I pripovijedat ćeš svojem sinu
u taj dan govoreći: Radi ovoga učini mi Vječni kad sam izlazio iz Egipta.’
Zato smo obvezni zahvaljivati, opjevati, veličati, hvaliti, uzdizati, obožavati, blagoslivljati,
uznositi i slaviti onoga koji je našim praocima učinio
sva ona čuda, izveo nas iz ropstva u slobodu, iz muke u veselje i iz tuge
u blagdan, iz tame na veliko svjetlo, iz porobljenja u spas, te recimo pred
njim ‘Slavite Vječnoga!’
Naši su rabini sastavili Hagadu, Pripovijest o izlasku iz Egipta, kako bi
svi pravilno prenijeli tu priču. Ona sadržava povijest naših praotaca, njihov odlazak u Egipat,
čuda koja su se dogodila u Egiptu, deset kazna za
Egipat, razmicanje vode Crvenoga mora, primanje Tore i ulazak u Izrael. I
veliki rabini moraju pripovijedati o izlasku iz Egipta; svatko tko produžuje
pripovijedanje o onome što se dogodilo i što je bilo, vrijedan je hvale.
Rabinske zapovijedi
Sljedeće su dvije micve miderabanan מדרבנן ,što znači da su ih dodali
rabini iz doba Mišne, nakon rušenja drugog Hrama:
- jedenje gorkog bilja - Gorko bilje podsjeća nas na gorak život naših
praotaca, robova u Egiptu. U Tori piše: I zagorčavali su njihov život teškim
radom, blatom i ciglama i svakakvim poljskim radom, sav rad kojim su ih
zaposlili bio je nemilosrdno nametnut.
- pijenje četiriju čaša vina - Tijekom sedera pijemo četiri čaše crnog vina.
Navodi se više razloga za tu micvu:
Rabi Johanan u Talmudu kaže da je ova micva sjećanje na “četiri izraza
za spasenje” kojima je Bog četverostruko obećao izbaviti židovski narod iz
Egipta:
והוצאתי Zato reci sinovima Izraelovim: Ja sam Vječni i izvest ću vas
iz egipatske trpnje...
והצלתי ... i izbavit ću vas od njihove tlake...
וגאלתי ... i spasit ću vas uzdignutom rukom i uz velike kazne...
ולקחתי ... i uzet ću vas sebi za narod i bit ću vam Bog i znat ćete da
sam ja Vječni vaš Bog koji vas izvodi iz egipatske trpnje.
Rabi Levi u Talmudu iznosi mišljenje da ove micve odgovaraju četirima državama koje su porobile
židovski narod nakon izlaska iz Egipta:
Babilonija, Perzija, Grčka i Rim.
Maharal iz Praga navodi tradicijsku vezu između četiriju pramajki - Sare,
Rebeke, Rahele i Lee - s četirima čašama vina, a tri temelja Pesaha -
pashalnu žrtvu, maces i maror - s trima praocima.
Gra smatra da se radi o četiri svijeta: ovaj svijet, Mesijino doba, uskrsnuće
mrtvih i budući svijet.
Svi moraju popiti te četiri čaše vina - muškarci, žene i mladež. Rambam
piše: »Čak i siromahu koji živi od milostinje ne smiju dati manje od četiri
čaše. Redoslijed pijenja četiriju čaša jest:
- Nad prvom čašom kaže se kiduš za blagdan,
- nad drugom čašom se čita Hagadu,
-nad trećom čašom
blagoslivlje se nakon jela,
-nad četvrtom čašom završava se čitanje Halela.
Čaša za Iliju
Običaj je staviti dodatnu čašu na stol i napuniti je vinom. Ova se čaša naziva čašom za Iliju. To činimo zbog još jednog Božjeg obećanja da
će spasiti židovski narod: ...Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je
u baštinu, ja, Jahve (Izl 6,8). Prema židovskom vjerovanju , prorok Ilija će doći (Mal 3,23)
i najaviti buduće spasenje, pa se u njegovu čast postavlja ova čaša.
Crno vino
Običaj je piti upravo crno, a ne bijelo vino. Osim što se crno (na hebrejskome se kaže “crveno”) vino drži boljim, dva su razloga za crvenu boju
vina na Pesah:
- ona simbolizira krv pri obrezivanju. židovima je naređeno da prije
nego slave Pesah svi muškarci moraju biti obrezani: Ako s tobom bude
živio pridošlica i prinosio pashalnu žrtvu Vječnome, obreži mu svako
muško i tek onda neka se približi, pa žrtvuje, i neka bude kao stanovnik
zemlje, a nijedan neobrezani neka ne jede od žrtve.
- ona predstavlja i krv pashalne žrtve koju su prinijeli u Egiptu. Krvlju
su premazali nadvratnike svojih kuća: I neka uzmu od krvi i stave na po
dva dovratnika i na nadvratnike kuća u kojima će je jesti.
Količina vina u čaši
Svaka čaša treba sadržavati 86 cm3. Ta se mjera naziva רביעית reviit.
Oni kojima zdravstveni razlozi ne dopuštaju piti vino, a također i mladi,
mogu piti sok od grožđa.
Kearat seder - tanjur za seder - סדר&קערת
Kada se vratimo kući iz sinagoge naći ćemo stol prekrit bijelim stolnjakom i u sredini kearat seder.
Dok je postojao Hram, nije bilo tanjura
za Pesah. Tada je jedenje pashalnog janjeta bilo bit Pesaha, a jelo ga se
s macotom i gorkim travama. Danas, kad Hram ne postoji, kearet seder
pun je simbola koji podsjećaju na Pesah u doba postojanja Hrama. Evo
što se sve nalazi na tanjuru za seder:
- מצות macot - u sredini tanjura položene su tri macot (ploče macesa),
običaj je da budu izrađene rukom, lijepe i “čuvane”. Tri macot simboliziraju tri staleža u židovskom narodu: kohen (iz svećeničke obitelji), levit
(potomak plemena Levi) i Jisrael (ostali). Neki kažu da simboliziraju
Abrahama, Izaka i Jakova.
- זרוע zeroa (hebr.: mišica) - pečena ili pržena kost s mesom od noge janjeta ili peradi - Podsjeća nas na הפסח&קרבן korban hapesah - pashalnu žrtvu
i izbavljenje iz Egipta “jakom rukom i uzdignutom mišicom”.
- מרור maror (hebr.: gorko) - gorko bilje, hren - koje jedemo jer su Egipćani tlačenjem zagorčavali58
život našim predcima.
- חרוסת haroset (hebr.: smjesa) - smjesa oraha, datulja, badema i vina.
Aškenazi dodaju i jabuke. Sve dobro pomiješamo i dobijemo smjesu koja
podsjeća na žbuku kojom su naši preci gradili u Egiptu.
- ביצה beca (hebr.: jaje) - tvrdo kuhano jaje. Sefardski je običaj da ga
pojede najstariji sin, dok kod Aškenaza svatko dobije po jedno. Nekoliko
razloga za jaje na zdjeli za seder:
Spomen je na blagdansku žrtvu חגיגה&קרבן - korban hagiga. Prinosili su
je svakoga od tri hodočasna blagdana. Jaje simbolizira židove: kao što jaje
kuhanjem postaje tvrdo tako i židovski narod, kada ga tlače, jača. Tako je
bilo i u Egiptu: Kako su ga tlačili, rastao je i proširio se...
Jaje jedemo u žalosti za umrlim. Njegov oblik podsjeća na životni krug,
rođenje i smrt, te time simbolizira žalost zbog rušenja Hrama.
- כרפס karpas (hebr.: celer) - zeleno povrće (celer ili peršin ili neko drugo,
ako ovih nemamo). Karpas treba pobuditi radoznalost djece i navesti ih da
pitaju što je to osobito u noći sedera.
- חזרת hazeret (hebr. zelena salata) - zelena salata je zapravo vrsta gorkog bilja,
marora, kojeg jedemo zajedno s macesom, jer piše: ... i beskvasni kruh s gorkim biljem neka jedu...
Ovaj običaj ustanovio je Hilel,
nasi u doba Mišne
Pashalni seder
Seder je podijeljen na četrnaest dijelova, od kojih svaki ima svoj naziv,
kako bi se sačuvao redoslijed sedera:
kadeš - urhac - karpas - jahac - magid - rahca - moci maca
- maror - koreh - šulhan oreh - cafun - bareh - halel - nirca.
1. קדש kadeš (hebr.: Posveti!) - To je kiduš, posveta dana, čime započinjemo seder. Moli ga voditelj sedera, uobičajeno je to otac obitelji. Vrijeme
za kiduš je nakon izlaska zvijezda. Kiduš sadrži tri blagoslova: za vino
(bore peri hagafen), za dan (mekadeš Jisrael vehazemanim), te za život
(šehehejanu). Na kraju kiduša svi ispijaju prvu čašu vina od propisane
četiri.
2. ורחץ urhac (hebr.: Operi ruke!) - Sudionici sedera peru ruke, bez izgovaranja blagoslova. U nekim mjestima običaj je da se voditelju sedera
donese voda za stol, kao kralju kojega služe, jer na taj dan na koji smo
izašli iz ropstva u slobodu, osjećamo se kao kraljevi. Ruke peremo stoga
što prema halahi to činimo prije nego jedemo nešto umočeno u umak,
a odmah nakon pranja ruku pojest ćemo karpas umočen u slanu vodu.
3. כרפס karpas (hebr. celer) - Uzimamo nešto karpasa, umačemo u
slanu vodu i blagoslivljemo:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI
HAADAMA
- Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si
stvorio plod zemlje.
Jedemo manje od jednog kezajita. Namjera je da se
probudi radoznalost djece, kako bi pitala zašto umačemo karpas u slanu
vodu, što činimo samo ove noći.
4. יחץ jahac (hebr.: prepolovit će) - Uzimamo srednju maca od tri macot
na tanjuru i lomimo je na dva dijela. Veći komad spremamo na stranu,
zovemo ga afikoman, a manji vraćamo na mjesto između dviju cijelih
macot. Afikoman jedemo nakon večere, prije molitve nakon jela, kako
bi nam u ustima ostao okus macesa. Manji komad pojest ćemo kad kasnije blagoslovimo nad macesom.
Nakon što smo prelomili srednju
maca, nalijevamo drugu čašu vina.
Sada djeca pitaju ...נשתנה&מה - Ma
ništana... - Po čemu je ova noć različita od drugih noći?
Ma ništana je
skup pitanja o razlici između noći sedera i ostalih noći. Ta pitanja djeca
postavljaju svojim roditeljima; ako za stolom nema djece, žena pita
muža, a i netko tko je sam može pitati sam sebe.
Namjera je probuditi radoznalost sudionika sedera
i pripremiti se za pripovijedanje o
izlasku iz Egipta, što je glavna zapovijed večeri.
Mišna kaže: Natočili su
mu drugu čašu i sada sin pita oca. Ako sin ne zna, otac ga pouči: Po
čemu je različita ova noć od ostalih noći? Ostalih noći jedemo i kvasno
i beskvasno, a ove noći samo beskvasno. Ostalih noći jedemo razno
bilje, ove noći gorko bilje. Ostalih noći ne umačemo niti jedanput, ove
noći dvaput. Ostalih noći jedemo uspravno ili sjedeći naslonjeni na
stranu, ove noći svi smo naslonjeni.
5. מגיד magid (hebr.: pripovjedač) - Počinjemo čitati pripovijest o izlasku
iz Egipta. Time ispunjavamo zapovijed iz Tore o pripovijedanju o izlasku
iz Egipta. Počinjemo s “Bijasmo robovi faraonovi u Egiptu”, pripoviješću o egipatskom ropstvu, a
završavamo s “Blagoslovljen si, Vječni, koji
si izbavio Izrael.”. Ovaj dio je najbitniji u Hagadi, obredniku za seder.
O Hagadi
Hagada je jedna od najvažnijih židovskih knjiga. Sastavljena je kako bi se
narodu omogućilo ispunjavanje zapovijedi o pripovijedanju o izlasku iz
Egipta. Imala je velik utjecaj na lik naroda i očuvala ga, podsjećajući ga te
noći, i kada bi je čitao u najtežim danima, na njegovu slavnu prošlost,
dajući mu nadu u spas. Pored pripovijesti o izlasku iz Egipta, Hagada
donosi i redoslijed činjenja ostalih blagdanskih micva za noć sedera: kada
se jede maces, kada maror, kada se pije četiri čaše vina... Tekst Hagade
prenosili su mnogi naraštaji usmenom predajom, kao i usmenu Toru, prije
nego je zapisana. Prvi put ju je zapisao Veliki Sabor (Hakeneset hagedola)
u 5. st. pr.n.e. Sakupili su usmene predaje i složili ih u jedan tekst.
Najstariji tekst pojavljuje se u Mišni. Na kraju doba gaona navodi ju rabi
Seadja Gaon u svojem molitveniku, zapisao ju je i Rambam u 12. stoljeću. Današnji tekst potječe s
kraja Srednjega vijeka.
Hagada počinje opisom vjerske prošlosti naših praotaca, dok su još bili
idolopoklonici (Abrahamov otac Terah). Vjersku revoluciju započeo je naš
praotac Abraham. Povijest se nastavlja odlaskom u Egipat Jakova i njegovih dvanaest sinova,
začetnika židovskih plemena. Slijedi opis 210 godina egipatske tlake židovskoga naroda u Egiptu,
doba robovanja. Posljednji pripovjedački dio je o izbavljenju iz Egipta.
On navodi deset kazna kojima je Bog kaznio faraona i egiptaski narod, razdvajanje voda Crvenoga
mora, čudo mane, davanje Tore na Sinaju i još mnoga čuda koja su se
dogodila do ulaska u Svetu zemlju. Vremenom su Hagadi dodani i drugi
dijelovi: odlomci iz Biblije, molitve, midraši i pijuti.
Ima prelijepih knjiga
Hagade, napisanih i oslikanih rukom židovskih umjetnika mnogo prije
izuma tiska. Mnoge od tih Hagada nalaze se u svjetskim muzejima i umjetničke su dragocjenosti svjetskoga
ugleda. Otkad je izumljen tisak, tiskane su tisuće izdanja, više od bilo koje druge hebrejske knjige.
Hagada je
prevedena na gotovo sve jezike.
Značaj micve o pripovijedanju o izlasku iz Egipta u naše doba
Pripovijest o izlasku iz Egipta nije samo povijest onoga što se zbilo našim
predcima prije više od 3300 godina, već je temelj našeg svakodnevnog
postojanja. Bez izbavljenja iz Egipta ne bismo danas bili ovdje gdje jesmo.
Ispunjavajući ovu micvu treba se uživjeti u pripovijest o izlasku iz Egipta,
toliko da i sami osjetimo kao da smo osobno mi izašli iz Egipta, iz ropstva
u slobodu. Rambam kaže:
U svakom naraštaju svatko treba vidjeti sebe kao
da je sam sada izašao iz egipatskoga ropstva, jer je rečeno: ‘I izvede nas
otuda...’ (Pnz 6,23). O toj stvari je Sveti, blagoslovljen neka je, zapovjedio
u Tori: ‘Sjećaj se da rob si bio ...’ (Pnz 5,14). Dakle, kao da si ti sam bio
rob i izašao u slobodu i bio spašen.
Hagada govori svojim jezikom svakome naraštaju. Jedno od poglavlja u
Hagadi koje o tome jasno svjedoči je ono o “četiri sina”:
Blagoslovljen je
Svenazočni, koji je dao Toru svome narodu Izraelu, blagoslovljen je.
O
četiri sina Tora govori: jedan je mudar, jedan je zao, jedan je priprost,
a jedan ne zna pitati...
Četiri sina predstavljaju četiri vrste ljudi u
židovskom narodu i njihov odnos prema pripovijesti o izlasku iz Egipta.
Mudar sin je židov koji slijedi put svojih predaka, snalazi se u tradicijskim
običajima i živi prema njima. Ovaj sin postavlja pitanja koja govore o
razumijevanju pripovjesti o izlasku iz Egipta. Odgovor ovome sinu mora
biti ozbiljan i proširiti njegovo znanje o propisima Pesaha.
Zao sin je onaj
koji je, doduše, imao tradicijski odgoj, ali je odlučio prezreti tradiciju. Za
njega je tradicija nešto što mu smeta i zastarjelo je, pa je njegovo pitanje
izazivačko: “Što će vam ta noć sedera?” Odgovor ovome sinu je da je sam
sebe izdvojio iz zajednice; da je on bio u Egiptu, ne bi bio spašen.
Priprosti sin nije imao židovski odgoj, on je otuđen od predaka. Zna da
je židov, ali ne zna osnove židovstva, u njegovom sjećanju su
nepovezani djelići koje želi povezati. U djetinjstvu je vidio seder u kući
svoga djeda, pa pita: “Što je to?” Pitanje govori o onome tko pita, o njegovom neznanju i želji za
znanjem, pa i odgovor mora biti informativan,
treba mu ispričati cijelu pripovijest o izlasku iz Egipta.
Sin koji ne zna pitati
je najudaljeniji od židovstva. Nije izrastao u tradicijskome okružju svoga
doma niti svoje okoline. On ne zna što je židov, što je židovstvo. Naravno
da ne zna ništa ni o blagdanu, pa zato ništa i ne pita. Kod ovakvoga
židovskog sina ne čekamo da upita, nego s njim započinjemo razgovor i
objašnjavamo mu značenje blagdana. Razlike između četiriju sinova posljedica su procesa asimilacije
kojem je dijaspora bila pogodan teren za razvitak.
Udaljavanje od židovstva je proces koji napreduje korak po korak. Mudri
otac se nalazi u svijetu židovstva, njegov sin odbacuje židovstvo koje mu se
čini kao smetnja i teret koji ga pritišće. Unuk već ne poznaje židovstvo
iz roditeljske kuće, nego samo iz sjećanja na djeda. Praunuk je potpuno
udaljen od želje i mogućnosti da zna.
Svatko mora znati osnove čitanja Hagade, kako bi ispunio micvu o
pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Zato se Hagadu čita na raznim jezicima, jer je bit u tome da je
se razumije. Mnoge zajednice u dijaspori
čitaju Hagadu i na hebrejskom i na govornom jeziku.
U ovome dijelu sedera pijemo i drugu čašu vina.
6. רחצה rahca (hebr.: pranje) - Peremo ruke po drugi put, uz blagoslov:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER
KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL NETILAT JADAJIM
-
Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio
svojim zapovijedima i zapovjedio nam da operemo ruke.
Sada to
činimo jer ćemo jesti maces, prema kojemu se u doba Pesaha
odnosimo kao prema kruhu, pa prije nego ga jedemo moramo oprati
ruke. Tijekom godine, kada jedu maces, Sefardi blagoslivlju bore
mine mezonot, kao nad kolačem, dok Aškenazi uvijek blagoslivlju
maces kao kruh.
7. מצה&מוציא moci maca (složenica od moci /daješ/ i maca /beskvasni
kruh/)- Voditelj sedera podiže macot i govori dva blagoslova:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HAMOCI
LEHEM MIN HAAREC / BARUH ATA ADONAJ ELOHENU
MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU
AL AHILAT MACA
- Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta,
koji daješ kruh iz zemlje / Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas
posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da jedemo maces.
Jedemo po dio od dviju cijelih
ploča macesa i od manjeg
dijela treće. Svi trebaju pojesti količnu kezajit (kao maslina), čime se
ispunjava zapovijed jedenja macesa na sederu.
8. מרור maror (hebr.: gorko bilje) - Uzimamo maror u količini jednog
kezajita. Sefardi običavaju umočiti ga u haroset, no ne treba marorom zahvaćati haroset, jer moramo osjetili gorčinu. Prije jedenja
blagoslivljemo:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER
KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL AHILAT MAROR
-
Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima
i zapovjedio nam da jedemo gorko bilje.
Jedemo kezajit marora i time ispunjavamo zapovijed
jedenja gorkog bilja na Pesah.
9. כורך koreh (hebr.: povezuje) - Uzimamo po kezajit macesa i hazereta ili
marora, te napravimo “sendvič” tako da se maror nađe između dvaju
komada macesa, te pojedemo. Ovaj običaj uveo je Hilel Stariji (Predsjednik Sanhedrina u 1. st. pr. n. e.) prema napisanome: Neka te noći jedu
pečeno meso i naukvasani kruh, s gorkim biljem neka ga jedu...
10. עורך&שולחן šulhan oreh (hebr.: prostire stol) - Ovaj dio sedera je blagdanska večera. Običaj je da bude obilata i sadrži omiljena jela. Na
samom početku običaj je jesti jaja. Jedemo i meso, sjećajući se pashalne
žrtve koju je za postojanja Hrama jela svaka obitelj. Za postojanja
Hrama bilo je obvezno pojesti pashalnu žrtvu prije ponoći, stoga i
danas večeru trebamo pojesti najkasnije do ponoći. Tijekom večere
smije se piti još vina, pored propisanih četiriju čaša.
11. צפון cafun (hebr.: skriven) - Nakon večere jedemo אפיקומן afikoman,
veći dio od onog komada macesa koji smo prepolovili u četvrtome dijelu sedera, jahacu.
Ako možemo, treba pojesti u količini dva kezajita, a
ako ne, barem jedan. Nakon jedenja afikomana zabranjeno je išta jesti.
Afikoman je aramejska riječ sastavljena od riječi koje znače “iznijeli su
pred nas”, a odnosi se na desert, poput kolača i drugih poslastica koje
se iznosi na kraju obroka.
U doba Hrama na kraju večere nisu donosili
slatka jela, nego svakome po komad od pashalne žrtve u količini jednog
kezajita, kako bi svakome ostao u ustima okus micve. Danas jedemo po
kezajit macesa, kako bi nam njegov okus ostao u ustima, jer se žrtve -
budući da više nema Hrama - ne prinose, a i okus macesa je okus micve.
Važno je spomenuti da su tri ploče macesa na tanjuru za seder
znakovite, jer dostaju za voditelja sedera, a svaki sudionik na sederu
treba sam pojesti barem četiri komada macesa u količini po jednog
kezajita: jedan u dijelu sedera moci-maca, jedan u korehu i dva ili
barem jedan kao afikoman u cafunu.
Česta je pogreška što se više pazi
da se pojede samu večeru nego suhi maces, ali treba znati da je bit micve
Pesaha jedenje macesa, a ne večera, pa tko ne može pojesti i maces i
večeru, bolje je da jede samo maces.
Riječ cafun znači “skriven”, jer je komad macesa do sada bio skriven.
Postoji običaj da voditelj sedera sakrije afikoman i da ga djeca traže
tijekom sedera. Kada ga neko dijete nađe, dobije dar u zamjenu za
vraćanje afikomana voditelju sedera, jer se ne može nastaviti sa sederom
ako se ne pojede afikoman. Ovaj običaj pomaže da djeca ostanu budna
tijekom sedera.
12. ברך bareh (hebr.: Blagoslovi!) - Natačemo treću čašu vina i molimo
molitvu nakon jela, uz spominjanje blagdana Pesaha. Na kraju blagoslivlje voditelj sedera nad vinom:
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI
HAGEFEN
- Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si
stvorio plod vinove loze.
Tada naslonjeni popijemo treću čašu vina.
13. הלל halel (hebr.: Pjevaj!; zajednički naziv za Psalme 113-118) - Natačemo četvrtu čašu vina i
čitamo halel, koji je sav pjesma veličanja i
zahvaljivanja Bogu za sva čuda koja je učinio našim predcima kad ih
je izvodio iz Egipta. Nakon halela čitamo pijut Nišmat kol haj - Duša
svega živog, koji se svakog šabata čita u jutarnjoj molitvi, a završavamo
blagoslovom Blagoslovljen si Ti, Vječni, Kralju opjevani hvalospjevima.
Tada govorimo blagoslov nad vinom i pijemo poljednju od četiriju čaša
vina, čime ispunjavamo tu obvezu. Običaj je da se nakon četvrte čaše
ništa ne pije. Ovaj dio završavamo blagoslovom nakon pijenja vina -
za vinovu lozu i plod vinove loze.
14. נרצה nirca (hebr.: prihvaćeno je) - U ovom posljednjem dijelu Hagade
i sedera za Pesah zahvaljujemo Bogu što smo mogli prirediti taj seder
prema njegovim pravilima, pjevamo i molimo:
LEŠANA HABAA BIJRUŠALAJIM HABENUJA
- Dogodine u
izgrađenome Jeruzalemu!, želeći da zavrijedimo sljedeće godine prirediti seder u izgrađenom
Jeruzalemu, Jeruzalemu u kojem će, nakon
Mesijina dolaska, biti izgrađen treći Hram.
Nakon 14. dijela sedera, pjevamo pjesme za Pesah. Svaka zajednica ima
svoje melodije. Pjesme potječu iz petog stoljeća.
Pjesma nad pjesmama
Postoji običaj čitanja na Pesah Pjesme nad pjesmama. Neki je čitaju na
kraju sedera, a drugi na šabat koji pada tijekom polublagdanskih dana
Pesaha. Ako Pesah počinje na šabat i završava na šabat, čitamo Pjesmu
nad pjesmama tijekom prvoga od njih. Sefardske zajednice čitaju je svakoga tjedna na erev šabat
, između popodnevne molitve i molitve kabalat
šabat.
Kabala i hasidizam tumače Pjesmu nad pjesmama kao opis snažne
ljubavi između Boga (zaručnika) i židovskog naroda (zaručnice). U Zoharu
se navodi da je kralj Salomon napisao Pjesmu nad pjesmama nakon što je
završio gradnju prvoga Hrama, kada je, obuzet radošću, opjevao ljubav
između Boga i židova.
Što povezuje Pesah i Pjesmu nad pjesmama?
Radnja Pjesme nad pjesmama smještena je u proljeće,
u doba Pesaha: Jer evo, zima je završila,
kiša je prošla i otišla. Pupoljci se vide diljem zemlje, stiglo je doba slavlja i golubičin se
glas čuje u našoj zemlji. I naziv mjeseca nisana dolazi
od riječi nican, pupoljak, koja se javlja u ovoj pjesmi.