1. Pregled po čitanjima
2. Katekizam katoličke crkve

1	Psalam Davidov David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. 2 Pjevao je: »Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; 3 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. 4 Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen. 5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, 6 užad podzemlja sputaše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. 11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 13 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. Druga knjiga o Samuelu, 22, 8	I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
2	Susret s Bogom Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« 10 On odgovori: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.« 11 Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.« Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13 Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: »Što ćeš ovdje, Ilija?« 14 On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.« 15 Jahve mu reče: »Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. 16 Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 17 Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. 18 Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.« Prva knjiga o Kraljevima, 19, 11	Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres,
3	Prva knjiga o Kraljevima, 19, 11	ali Jahve nije bio u potresu;
4	Prva knjiga o Kraljevima, 19, 12	a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.
5	13Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!14Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reče, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.15Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ćeš i tada milostiv biti.16Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda: poslat će oganj i crve u meso njihovo, a oni će u boli jaukati zauvijek." Judita, 16, 15	Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ćeš i tada milostiv biti.
6	UVOD Mordokajev san <1a>Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. <1b>Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan čovjek, činovnik na kraljevu dvoru; <1c>bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. <1d>Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. <1e>Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekću snažno. <1f>Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih. <1g>Bio je dan mraka i tame, jada i pečali, čemera i velike pometenosti na zemlji. <1h>Sav narod pravednih, smućen od straha pred vlastitim nesrećama, spremi sena propast i zavapi k Bogu. <1i>Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. <1k>Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe moćne. <1l>Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani učiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeći se do noći da svakoj pojedinosti dokuči značenje. Estera, 1, 1	Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji.
7	Bitka kod Beerzeta i smrt Jude Makabeja Kad je Demetrije dočuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovno je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na čelu desnoga krila. 2 Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na području Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. 3 Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom, 4 a potom su sa dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika otišli u Beerzet. 5 Juda se sa tri tisuće odabranih ratnika utaborio u Eleasi. 6 Videći velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi. 7 Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. 8 Onako zabrinut reče onima koji su preostali: »Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda ćemo ih ipak suzbiti.« 9 Oni su ga odvraćali riječima: »Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braćom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo.« 10 Juda odvrati: »Ne, toga neću nikad učiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junački za svoju braću i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!« 11 Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praćari i strijelci stupiše na čelo vojske, a tako i udarne čete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo, 12 bojni se red približavao uza zvuk trube s dva boka. 13 Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do večeri. 14 Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srčani ljudi 15 i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara. 16 Ali kad su Sirijci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leđa. 17 Zametnula se ogorčena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane. 18 I Juda je pao, a ostali se razbjegli. Prva knjiga o Makabejcima, 9, 13	Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do večera.
8	Božja pravednost i ljudsko pravo Job progovori i reče: 2 »Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? 3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. 4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? 5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće. 6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. 7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. 8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. 9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu. 10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit’ ne mogu. Knjiga o Jobu, 9, 6	Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
9	1 5 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. 6 Pred njegovim okom otkriven zja šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. 7 On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. 8 On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. 9 On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. 10 On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. 11 Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. 12 Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. 13 Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. 14 Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit’ grom njegove moći?« Knjiga o Jobu, 25, 11	Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
10	Kraljeva zahvalnica Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja i iz ruke Šaulove. On reče: 2 Ljubim te, Jahve, kreposti moja! 3 Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! 4 Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. 5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. 6 Užad podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji górâ, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. 11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. Psalmi, 18, 8	I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
11	Himna Gospodaru oluje Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moć! 2 Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu! 3 Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! 4 Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu! 5 Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, 6 i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče! 7 Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! 8 Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! 9 Čuj! Od straha se mlâdê košute, prerano se mlâdê košute šumske. <3b>Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, <9a>a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava! 10 Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka! 11 Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje. Psalmi, 29, 8	Čuj! Jahve potresa pustinjom,
12	Psalmi, 29, 8	Jahve potresa pustinjom kadeškom!
13	Molitva naroda nakon poraza Zborovođi. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Miktam. Davidov. 2 Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 3 Bože, ti nas odbâcî i bojne nam redove probî, razjari se, a sad nas opet vrati! 4 Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala. 5 Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim. 6 Al’ si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu lûku dušmanskom. 7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! Psalmi, 60, 4	Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.
14	Jahve – sveti i pravedni Kralj Jahve kraljuje – nek’ zadršću narodi; sjedi nad kerubima – zemlja nek’ se potrese! 2 Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. 3 Nek’ slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto! 4 Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu. 5 Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto. Psalmi, 99, 1	Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi;sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!
15	29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek’ se raduje Jahve u djelima svojim! 32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 35 Nek’ zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek’ više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! Psalmi, 104, 32	On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
16	16 Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrđeno zrelim promišljanjem ne plaši u času pogibelji. 17 Srce učvršćeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglačanu zidu. 18 Kao što kamenčići na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luđačkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu. Knjiga Sirahova, 22, 16	Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrđeno zrelim promišljanjem ne plaši u času pogibelji.
17	Jezik Proklet bio došaptavač i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru. 14 Treći je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i porušio kuće kneževske. Knjiga Sirahova, 28, 14	Treći je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i porušio kuće kneževske.
18	Jahvin dolazak Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatarâ kao Filistejci, bratime se s tuđincima. 7 Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. 8 Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti. 9 Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im. 10 Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. Izaija, 2, 10	Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
19	Oholost ljudska skršit će se i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj, 18 i kumiri će netragom nestati. 19 Uđite u rupe među pećinama i u špilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 20 U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, 21 kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. Izaija, 2, 19	Uđite u rupe među pećinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
20	Izaija, 2, 21	kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
21	Gnjev Jahvin Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k’o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta. Izaija, 5, 25	Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta.
22	Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. 10 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. 11 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. 12 Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog. 13 Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. Izaija, 13, 13	Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.
23	Ljubav Jahvina Ne boj se, nećeš se postidjeti; ne srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga. 5 Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskama; tvoj je otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 6 Jest, k’o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. 7 »Za kratak trenutak ostavih tebe, al’ u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. 8 U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al’ u ljubavi vječnoj smilovah se tebi«, govori Jahve, tvoj otkupitelj. 9 »Bit će mi k’o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit’ ću ti prijetiti. 10 Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe, nit’ će se pokolebati moj savez mira«, kaže Jahve koji ti se smilovao. Izaija, 54, 10	Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao.
24	»Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Ali ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?« 20 Zato čujte što je Jahve naumio učiniti Edomu, čujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on će odvući, i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. 21 Od lomljave pada njina zemlja će se potresti, razlijegat će se vapaj do Crvenog mora! Jeremija, 49, 21	Od lomljave pada njina zemlja će se potresti, razlijegat će se vapaj do Crvenog mora!
25	Narod sa sjevera i lav s Jordana Evo dolazi narod sa sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. 42 U ruci im lûk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buči poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri babilonska. 43 Kralj babilonski ču vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao rodilju. 44 »Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Al’ ja ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?« 45 Zato, čujte što je Jahve naumio da učini Babilonu, čujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on će odvući; i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. 46 Na glas da je pao Babilon zemlja će se potresti: razlijegat će se vapaj među narodima. Jeremija, 50, 46	Na glas da je pao Babilon zemlja će se potresti: razlijegat će se vapaj među narodima.
26	Ovako govori Jahve Gospod: ‘U dan kad on siđe u podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši! 16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. 17 I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni. 18 Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel, 31, 16	Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.
27	Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da ću te na njih dovesti? 18 U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘gnjev će mi iz nosa planuti. 19 U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. 20 I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! 21 I po svim svojim gorama pozvat ću na njega mač’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘s mačem će se brat na brata dići! 22 Sudit ću mu kugom i krvlju. I spustit ću silan pljusak, i kamenje tuče, oganj i sumpor na nj, na njegove čete i na mnogi narod koji bude s njime. 23 I uzveličat ću se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat će da sam ja Jahve.’ Ezekiel, 38, 19	U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj.
28	Uvod Riječi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viđenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa. 2 Veli on: »Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori; stočarski pašnjaci tuže i suši se vrh Karmela.« Amos, 1, 1	Riječi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viđenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa.
29	Protiv varalica i pljačkaša Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! 5 Kažete: »Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: 6 da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita.« 7 Zakle se Jahve ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.« 8 Neće l’ se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neće li se sva podići kao Nil, spustiti kao rijeka egipatska? Amos, 8, 8	Neće l' se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neće li se sva podići kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?
30	Hvalospjev Jahve, Gospod nad vojskama ... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k’o rijeka egipatska. 6 On sazda sebi prijestolje na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica – Jahve mu je ime. Amos, 9, 5	Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska.
31	Jahvina srdžba ALEF Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. 3 Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. BET U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. 4 GIMEL Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. DALET ... Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana! 5 HE Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, VAU zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. Nahum, 1, 5	Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje.
32	Niniva se uzalud sprema na obranu Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti. 13 Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice. Nahum, 3, 12	Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti.
33	Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!'6Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno.7Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama.8'Moje je zlato, moje je srebro' - riječ je Jahve nad Vojskama.9'Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga' - riječ je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom ću mjestu dati mir' - riječ je Jahve nad Vojskama." Hagaj, 2, 6	Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno.
34	Hagaj, 2, 7	Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama.
35	Obećanje Zerubabelu Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Jahvina Hagaju drugi put: 21 »Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja ću potresti nebesa i zemlju! 22 Oborit ću prijestolja kraljevstvima i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega.’« Hagaj, 2, 21	Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja ću potresti nebesa i zemlju!
36	Eshatološki boj: Sjaj Jeruzalema Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. 2 I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. 3 Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. 4 Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. 5 Dolina gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. 6 U dan onaj neće više biti ni studeni ni leda. 7 Bit će to dan čudesan – znade ga Jahve – ni dan ni noć; i u vrijeme večeri bit će svjetlo. 8 U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola k moru zapadnom. Bit će tako ljeti i zimi. 9 I Jahve će biti kralj nad svom zemljom. 10 Sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog. A Jeruzalem će se uzvisiti na svom mjestu; i bit će nastanjen – od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska. 11 Opet će se stanovati u njemu, i više neće biti prokletstva; Jeruzalem će živjeti u miru. Zaharija, 14, 5	Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.
37	Početak nevolja (Mk 13, 3–13; Lk 21, 7–19) Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: »Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?« 4 Isus im odgovori: »Pazite da vas tko ne zavede! 5 Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ I mnoge će zavesti.« 6 »A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. 7 Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. 8 Ali sve je to samo početak trudova.« 9 »Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. 10 Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. 11 Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 12 Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13 Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« 14 »I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.« Evanđelje po Mateju, 24, 7	Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima.
38	Isusova smrt (Mk 15, 33–41; Lk 23, 44–49; Iv 19, 28–30) Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. 46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49 A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« 50 A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. 51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.« 55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Evanđelje po Mateju, 27, 51	I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,
39	Evanđelje po Mateju, 27, 54	A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."
40	Uskrsnuće Isusovo (Mk 16, 1–8; Lk 24, 1–12; Iv 20, 1–10) Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2 I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 3 Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. 4 Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. 5 A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! 6 Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao 7 pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.« 8 One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 9 Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 10 Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!« Evanđelje po Mateju, 28, 2	I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.
41	Početak nevolja (Mt 24, 4–14; Lk 21, 8–19) Tada im Isus poče govoriti: »Pazite da vas tko ne zavede. 6 Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. 7 Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.« 8 »Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.« 9 »Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. 10 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje.« 11 »Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12 Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 13 Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« Evanđelje po Marku, 13, 8	Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova."
42	Prethodni znaci (Mt 24, 3–14; Mk 13, 3–13) Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« 8 A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. 9 A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« 10 Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 11 I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.« 12 »No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. 13 Zadesit će vas to radi svjedočenja.« 14 »Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! 15 Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. 16 A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.« 17 »Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. 18 Ali ni vlas vam s glave neće propasti. 19 Svojom ćete se postojanošću spasiti.« Evanđelje po Luki, 21, 11	I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba."
43	Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." 31I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo. Djela apostolska, 4, 31	I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
44	Čudesno oslobođenje (Dj 16,25) 25Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" 31Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" 32Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.33Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. Djela apostolska, 16, 26	Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
45	Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27Ono "još jednom" pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 29Jer Bog je naš oganj što proždire. Poslanica Hebrejima, 12, 26	Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.
46	12I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 14Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske 16govoreći gorama i pećinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 17Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!" Otkrivenje, 6, 12	I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.
47	Otkrivenje, 6, 13	I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.
48	Molitve svetih pospješuju Veliki dan (Otk 8,2) 2I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 3I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. 5Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. Otkrivenje, 8, 5	Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.
49	10Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I začuše glas s neba silan: "Uziđite ovamo!" I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. 13U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga. Otkrivenje, 11, 13	U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada,
50	Otkrivenje, 11, 13	a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga.
51	18Gnjevili se narodi, ali dođe srdžba tvoja i čas da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unište oni koji kvare zemlju." 19I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika. Otkrivenje, 11, 19	I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika.
52	15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. 17I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: "Svršeno je!" 18I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. 19I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje. 20I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, 21a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko. Otkrivenje, 16, 18	I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik,
53	Otkrivenje, 16, 18	kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.