1 |
8Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i
njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" -
reče mu. 10On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato
mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Čovjek
odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reče ženi:
"Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
"Kad si to učinila,
prokleta bila među svim
životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!15Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda
njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu."
16A ženi reče:
"Trudnoći tvojoj muke ću umnožit,
u mukama djecu ćeš rađati.
Žudnja će te mužu tjerati,
a on će gospodariti nad tobom."
17A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio
jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo:
Zemlja neka je zbog tebe prokleta:
s trudom ćeš se od nje hraniti
svega vijeka svog!18Rađat će ti trnjem i korovom,
a hranit ćeš se poljskim raslinjem.19U znoju lica svoga
kruh svoj ćeš jesti
dokle se u zemlju ne vratiš:
ta iz zemlje uzet si bio -
prah si, u prah ćeš se i vratiti."
Knjiga Postanka, 3, 14 |
Bog |
Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! |
2 |
Knjiga Postanka, 3, 17 |
Bog |
A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! |
3 |
Kajin i Abel
Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla
pomoću Jahve!" 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3I
jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje
stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu
njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reče
Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne
radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8Kajin pak
reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar
brata svoga?" 10Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11Stoga
budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obrađivat ćeš
zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" 13A Kajin reče Jahvi:
"Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od
tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti." 15A Jahve mu reče: "Ne!
Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina,
da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i
ondje se nastani.
Knjiga Postanka, 4, 11 |
Bog |
Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! |
4 |
25Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. 26Po rođenju
Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i
kćeri. 27Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
28Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. 29Nadjene mu ime Noa,
govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo."
30Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i
kćeri. 31Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
32Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.
Knjiga Postanka, 5, 29 |
Bog |
Nadjene mu ime Noa, govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." |
5 |
Noa i njegovi sinovi
18Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
19Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.
22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. 23Šem i Jafet uzmu
ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica
im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.
24Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:25"Neka je proklet
Kanaanac,
braći svojoj najniži sluga nek'
bude!"
26Onda nastavi:
"Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog,
Kanaanac nek' mu je sluga!27Nek Bog raširi Jafeta
da prebiva pod šatorima Šemovim,
Kanaanac nek' mu je sluga!"
28Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 29U svemu poživje Noa devet stotina
pedeset godina; potom umrije.
Knjiga Postanka, 9, 25 |
C |
Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!" |
6 |
Abrahamov poziv i seoba
Jahve reče Abramu:"Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati.2Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.3Blagoslivljat ću one koji te
blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću
proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati."
4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i
pet godina kad je otišao iz Harana. 5Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu
imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su
stigli u Kanaan, 6Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u
zemlji. 7Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne
žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi
između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Knjiga Postanka, 12, 3 |
Bog |
Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." |
7 |
Jakov prijevarom dobiva očev blagoslov
Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: "Sine!" On
mu odgovori: "Evo me!" 2A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 3Zato uzmi
svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. 4Onda mi pripremi ukusan obrok,
kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."
5Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da
ulovi divljači svome ocu, 6Rebeka reče svome sinu Jakovu: "Upravo sam čula kako tvoj otac govori
tvome bratu Ezavu: 7'Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem
Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' 8A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim. 9Otiđi
k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako
on voli. 10Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." 11Ali Jakov
odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 12Možda me se moj
otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." 13Ali
njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene
poslušaj, otiđi i donesi!"
Knjiga Postanka, 27, 12 |
C |
Možda me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov. |
8 |
Knjiga Postanka, 27, 13 |
C |
Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!" |
9 |
Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga
sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.
26Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 27Kad se primače i
poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi:
"Gle, miris sina mog
nalik je mirisu polja
koje Jahve blagoslovi.28Neka ti Bog daje
rosu s neba i rodnost zemlje:
izobilje žita i mladoga vina.29Narodi ti služili,
plemena ti se klanjala!
Braćom svojom gospodari,
nek sinci majke tvoje pred tobom
padaju!
Proklet bio tko tebe proklinje;
blagoslovljen tko te blagoslivlje!"
Knjiga Postanka, 27, 29 |
C |
Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko |
10 |
Knjiga Postanka, 27, 29 |
C |
tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" |
11 |
Jakovljeva oporuka
Jakov zatim sazva svoje sinove te reče: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u kasnije
vrijeme:2Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi,
čujte oca svoga Izraela!3Ti Rubene, moj prvorođenče,
snaga ti si moja,
prvenac moje muškosti.
Ističeš, se ponosom,
snagom se ističeš,4no, poput vode nabujao,
nećeš više imati prvenstva,
jer na ležaj oca svog se pope,
moj tad oskvrnu krevet.5Šimun i Levi braća su prava!
Mačevi im oruđe nasilja.6Na njihova vijećanja ja ne silazio,
u njihovim zborovima
udjela ne imao!
U srdžbi su svojoj ljude ubijali;
u obijesti bikove sakatili.7Prokleta im srdžba,
jer je prežestoka!
Prokleta im obijest,
jer je preokrutna!
Razdijelit ću ih po Jakovu,
Izraelom raspršiti.
Knjiga Postanka, 49, 7 |
C |
Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! |
12 |
Knjiga Postanka, 49, 7 |
C |
Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. |
13 |
Ćudoredni zakoni
15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu
procjenu i uzme je za ženu. 16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra
u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku.
17Ne dopuštaj da vračarica živi!
18Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.
19Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu,
potpuno uništen.
20Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.
21Ne cvilite udovice i siročeta! 22Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati.
23Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.
24Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema
njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!
25Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. 26Ta to mu
je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer
sam ja milostiv!
27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.
28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj
prvorođenca od svojih sinova. 29Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka
ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!
30Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad
nego je bacite paščadi!"
Knjiga Izlaska, 22, 19 |
Zakon |
Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. |
14 |
Žrtva naknadnica i okajnica
"Zgriješi li tko tako što čuje riječi proklinjanja a odbije da svjedoči iako je mogao biti svjedokom
jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; 2ili ako tko dirne kakav nečist predmet, strv
nečiste zvijeri, strv nečista živinčeta ili strv nečista puzavca - i u neznanju postane nečist i odgovoran;
3ili kad se tko dotakne nečistoće čovječje, bilo to što mu drago od čega se nečistim postaje i toga ne
bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; 4nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili
zlo - na što se već čovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva
odgovoran;
5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo čemu od toga, neka prizna počinjeni grijeh. 6I neka
prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za počinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao
žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njim obred pomirenja koji će ga osloboditi od njegova
grijeha."
Levitski zakonik, 5, 1 |
Zakon |
Zgriješi li tko tako što čuje riječi proklinjanja a odbije da svjedoči iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; |
15 |
Kazne za grijehe protiv obitelji
9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju
prokleo, neka njegova krv padne na nj.
10Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i
preljubnica.
11Čovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje
kazne smrću, krv njihova neka padne na njih.
12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrću. Učinili su rodoskvrnuće i neka
krv njihova padne na njih.
13Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila
odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih.
Levitski zakonik, 20, 9 |
Zakon |
Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. |
16 |
Levitski zakonik, 26, 14 |
Bog |
Prokletstvo |
17 |
28Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izručeno, bio to čovjek ili živinče ili njegovo
baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti.
Svaka zavjetom posvećena stvar najveća je Jahvina svetinja. 29Nijedno ljudsko biće koje bude
'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.
Levitski zakonik, 27, 29 |
Zakon |
Nijedno ljudsko biće koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. |
18 |
11Jahve reče Mojsiju: 12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena pođe stranputicom te
mu se iznevjeri 13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno očima njezina muža i žena ostane
neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka budući da u činu nije bila uhvaćena - 14i
sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga
spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - 15neka taj
muž dovede svoju ženu svećeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe ječmenog brašna. Neka
po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomenprinosnica da podsjeti na grijeh.
16Neka svećenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu. 17Sad neka svećenik uzme
posvećene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je
svećenik ubaci u vodu. 18Pošto je svećenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na
njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s svećenik neka drži u
ruci vodu gorčine i prokletstva. 19Zatim neka svećenik ženu zakune. Neka joj reče: 'Ako nikad čovjek
s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašću svoga muža,
budi pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva! 20Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašću
svoga muža te se oskvrnula; ako je koji čovjek osim tvoga muža legao s tobom ...' 21Ovdje neka
svećenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među
tvojim narodom, učinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! 22Neka ova voda prokletstva zađe
u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen!
23Potom neka ta prokletstva svećenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorčine. 24Onda neka
ženu napoji vodom gorčine i prokletstva, da bi se voda gorčine po njoj razišla i napunila je gorkošću.
25Neka svećenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao
žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. 26Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu,
neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. 27Pošto je napoji vodom,
bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva ući će u nju i napunit će je gorčinom;
njezina će se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta će žena postati prokletstvom u svome narodu. 28A
ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neće joj biti ništa i imat će djece.
29To je obred u slučaju ljubomore, kad žena pođe stranputicom i oskvrne se dok je pod
vlašću svoga muža; 30ili kad kojega čovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju
ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a svećenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred.
31Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."
Knjiga Brojeva, 5, 18 |
Zakon |
Pošto je svećenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s svećenik neka drži u ruci vodu gorčine i prokletstva. |
19 |
Knjiga Brojeva, 5, 19 |
Zakon |
Zatim neka svećenik ženu zakune. Neka joj reče: 'Ako nikad čovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašću svoga muža, budi pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva! |
20 |
Knjiga Brojeva, 5, 21 |
Zakon |
Ovdje neka svećenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među tvojim narodom, učinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! |
21 |
Knjiga Brojeva, 5, 22 |
Zakon |
Neka ova voda prokletstva zađe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen! |
22 |
Knjiga Brojeva, 5, 23 |
Zakon |
Potom neka ta prokletstva svećenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorčine. |
23 |
Knjiga Brojeva, 5, 24 |
Zakon |
Onda neka ženu napoji vodom gorčine i prokletstva, da bi se voda gorčine po njoj razišla i napunila je gorkošću. |
24 |
Knjiga Brojeva, 5, 27 |
Zakon |
Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva ući će u nju i napunit će je gorčinom; njezina će se utroba naduti a rodnica uvenuti - |
25 |
Knjiga Brojeva, 5, 27 |
Zakon |
ta će žena postati prokletstvom u svome narodu. |
26 |
Moapski kralj Balak poziva u pomoć vrača Bileama
Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana,
nasuprot Jerihonu.
2Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael učini Amorejcima. 3Moab se uvelike poboja toga
naroda jer je bio brojan.
Moaba obuze strah od Izraelaca. 4Zato reče Moab midjanskim starješinama: "Sad će ova
rulja oko nas sve popasti kao što vol popase travu po polju."
Balak, sin Siporov, bijaše moapski kralj u ono vrijeme. 5On pošalje glasnike Bileamu, sinu
Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavši: "Evo je došao neki
narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. 6Zato dođi i prokuni mi ovaj narod jer
je jači od mene. Tako ću ga moći svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga
blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš."
7Starješine moapske i starješine midjanske krenu s nagradom za vračanje u svojim rukama.
Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku. 8On im rekne: "Prenoćite ovdje te ću vam odgovoriti
prema onome što mi Jahve kaže." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.
9Bog dođe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori Bogu: 10"Poslao ih k
meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom: 11'Evo je neki narod došao iz Egipta i prekrio lice
zemlje. Dođi da ga prokuneš. Tako ću ga moći svladati i protjerati.'" 12Ali Bog reče Bileamu: "Nemoj
ići s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen."
13Ujutro Bileam ustane te će Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da
Jahve da pođem s vama." 14Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio
poći s nama."
15Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. 16Oni dođu Bileamu i reknu mu:
"Ovako je poručio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego dođi k meni. 17Bogato ću te nagraditi i
učinit ću sve što mi kažeš. Dođi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'" 18Ali Bileam odgovori Balakovim
slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi
Jahve, Boga svoga, da učinim išta, bilo veliko bilo malo. 19Ali provedite ovdje i vi noć da doznam što
će mi Jahve još kazati." 20Noću Bog dođe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi došli da te pozovu,
ustani, pođi s njima! Ali da činiš samo što ti ja reknem!"
Knjiga Brojeva, 22, 6 |
C |
Zato dođi i prokuni mi ovaj narod jer je jači od mene. Tako ću ga moći svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš." |
27 |
Knjiga Brojeva, 22, 12 |
C |
Ali Bog reče Bileamu: "Nemoj ići s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen." |
28 |
Bileamovo proročanstvo
4I Bog srete Bileama, koji mu reče: "Sedam sam žrtvenika podigao i prinio na svakome po
jednoga junca i ovna." 5A Jahve stavi riječi u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku i ovako
govori."
6Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski. 7Tada
on poče svoju pjesmu i reče:
"Iz Arama dovede me Balak,
kralj Moaba, iz strana istočnih:
'Dođi, prokuni mi Jakova,
dođi, gromom udri Izraela!'8Kako mogu proklinjati
koga Bog ne proklinje?
Kako gromom udarati
koga Jahve ne udara?9Jer s vrha hridi ja ga gledam,
s visoka ga motrim brijega.
Gle naroda koji odvojeno živi,
među narode on se ne broji.10Prah Jakovljev tko će prebrojiti;
pijesak Izraela tko će izmjeriti!
O, da mi je umrijeti
smrću pravednika!
O, da svršetak moj
bude kao njegov!"
11"Što mi to uradi!" - reče Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad
tamo, ti ih blagoslovom obasu!"
12On odgovori: "Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?"
13"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak.
"Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!"
14Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom
žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna. 15Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje
paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu."
16Jahve sretne Bileama; stavi riječi u njegova usta te mu zapovjedi: "Vrati se k Balaku i tako
govori!" 17I vrati se on Balaku, koji stajaše uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga
zapita: "Što je Jahve rekao?"
Knjiga Brojeva, 23, 8 |
C |
Kako mogu proklinjati |
29 |
Knjiga Brojeva, 23, 8 |
C |
koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara? |
30 |
Kad opazi Bileam da je Jahvi drago što on blagoslivlja Izraela, ne htjede više ni ići kao prije u
potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari. 2Bileam podiže oči i vidje Izraela
utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji 3i on poče svoju pjesmu te reče:
"Proročanstvo Bileama,
sina Beorova,
proročanstvo čovjeka pronicava
pogleda,4proročanstvo onoga koji riječi
Božje sluša,
koji vidi viđenja Svesilnoga,
koji pada i oči mu se otvaraju.5Kako su lijepi ti šatori, Jakove,
i stanovi tvoji, Izraele!6Kao dolovi što se steru,
kao vrtovi uz obalu rijeke,
kao aloje što ih Jahve posadi,
kao cedri pokraj voda!7Iz potomstva junak mu izlazi,
nad mnogim on vlada narodima.
Kralj će njegov nadvisit' Agaga,
uzdiže se kraljevstvo njegovo.8Iz Egipta Bog ga izveo,
on je njemu k'o rozi bivola.
On proždire narode dušmanske,
on njihove kosti drobi.9Skupio se, polegao
poput lava, poput lavice:
tko ga podići smije?
Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje,
proklet da je tko tebe proklinje!"
Knjiga Brojeva, 24, 9 |
C |
Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podići smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je |
31 |
Knjiga Brojeva, 24, 9 |
C |
tko tebe proklinje!" |
32 |
32Kod Jahasa presrete nas Sihon. 33Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš,
predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. 34Tada osvojismo sve
njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći,
35izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. 36Od Aroera,
koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada
koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. 37Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca,
kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.
Ponovljeni zakon, 2, 34 |
C |
Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, |
33 |
Tada se okrenusmo i pođosmo prema Bašanu. Presrete nas bašanski kralj Og sa svim svojim
narodom i nametnu nam boj kod Edreja. 2Tada mi Jahve reče: 'Ne boj ga se! Ta u tvoje sam ruke
predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Učini s njim kako si učinio sa Sihonom, kraljem
amorejskim, koji je živio u Hešbonu.' 3Tako je Jahve, Bog naš, u ruke naše predao i bašanskoga
kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao. 4Osvojili
smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - šezdeset gradova, zapravo svu
argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. 5Svi su oni gradovi bili utvrđeni visokim zidinama,
vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. 6Udarismo ih prokletstvom
- kako smo učinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim - zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. 7A svu
stoku i plijen po tim gradovima zadržasmo za se.
8Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju što se nalazi s onu
stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona (9Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga
zovu Senir): 10sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Bašan, sve do Salke i Edreja - gradove
Ogova kraljevstva u Bašanu. (11Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov,
odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - običnih lakata - dug, a
četiri lakta širok.)
Ponovljeni zakon, 3, 6 |
C |
Udarismo ih prokletstvom - kako smo učinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim - zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. |
34 |
Držanje prema poganstvu
Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš i kad ispred tebe otjera
mnoge narode: Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce - sedam
naroda brojnijih i jačih od tebe - 2te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziš, udari ih
prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. 3Ne sklapaj ženidbe s njima, ne
udavaj svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri; 4jer bi ona odvratila od mene
sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.
5Nego ovako učinite prema njima: porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove
ašere počupajte a njihove kumire spalite.
Ponovljeni zakon, 7, 2 |
Bog |
te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziš, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. |
35 |
Jahve - snaga Izraelova
17Možda ćeš u svome srcu reći: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako ću ih onda protjerati?'
18Ne boj ih se! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu! 19Pomisli na velike
kušnje što si ih vidio na svoje oči; na one znakove i čudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima
te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako će Jahve, Bog tvoj, učiniti sa svim narodima kojih se plašiš. 20Povrh
toga, među njih će Jahve, Bog tvoj, slati stršljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred
tobom. 21Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit.
22Malo će pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i nećeš ih moći ujedanput
sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. 23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi će ih predati i među
njih unositi stravu dok ne budu uništeni. 24I njihove će kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime
njihovo pod nebom. Nijedan se neće održati pred tobom dok ih ne uništiš.
25Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da
ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. 26Ne unosi gnusobe u svoju kuću da
ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.
Ponovljeni zakon, 7, 26 |
Bog |
Ne unosi gnusobe u svoju kuću da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; |
36 |
Ponovljeni zakon, 7, 26 |
Bog |
duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta. |
37 |
Blagoslov i prokletstvo
26Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: 27blagoslov, budete li slušali zapovijedi
Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; 28a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve,
Boga svoga, nego sađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima kojih niste
poznavali. 29Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom
Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. 30Te se gore izdižu, kako znate, s onu
stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji žive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz
Hrast More.
31Eto ćete prijeći preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog vaš.
Zaposjednite je i nastanite se u njoj. 32Ali držite i vršite sve zakone i uredbe koje vam danas izlažem.
Ponovljeni zakon, 11, 26 |
Bog |
Blagoslov i prokletstvo |
38 |
Ponovljeni zakon, 11, 26 |
Bog |
Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: |
39 |
Ponovljeni zakon, 11, 28 |
Bog |
a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego sađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima kojih niste poznavali. |
40 |
Ponovljeni zakon, 11, 29 |
Bog |
Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. |
41 |
13Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ
gdje govore: 14'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da
služimo drugim bogovima! - kojih vi inače ne poznajete - 15tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito
izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 16onda posijeci oštrim mačem
stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17Snesi onda
sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek
ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka
ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe,
smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga
svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve,
Boga tvoga.
Ponovljeni zakon, 13, 18 |
Bog |
Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima |
42 |
Tijelo obješenika
22Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, 23njegovo
mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni
prokletstvo Božje. Tako nećeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.
Ponovljeni zakon, 21, 23 |
Bog |
njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako nećeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. |
43 |
Isključeni iz zajednice
2Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stučena mošnjica ili odrezano udo. 3Ni
mješanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni
do desetog koljena. 4Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, čak
ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. 5A sve zato što nisu izašli pred vas s kruhom
i vodom kad bijaste na putu izišavši iz Egipta; i što su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz
Petora u Aram Naharajimu, da te prokune. 6Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama nego ti
Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. 7Nikad ne promiči
njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. 8Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat
tvoj. Ne preziri ni Egipćanina, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. 9Njihovi potomci u trećem naraštaju
mogu se primiti u Jahvinu zajednicu.
Ponovljeni zakon, 23, 6 |
Bog |
Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. |
44 |
8. PROKLETSTVA I BLAGOSLOVI
16Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim
srcem svojim i svom dušom svojom. 17Danas si ugovorio s Jahvom da će ti on biti Bog, a ti da ćeš ići
njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas.
18Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je
obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. 19On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve
narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao."
Ponovljeni zakon, 26, 16 |
Bog |
8. PROKLETSTVA I BLAGOSLOVI |
45 |
Ponovljeni zakon, 27, 13 |
C |
A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. |
46 |
Uspostava zakona
Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: "Vršite sve zapovijedi što vam ih danas
naređujem. 2Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni
sebi veliko kamenje; krečom ga okreči 3i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad
budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teče med i mlijeko, kako ti je
rekao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Kada, dakle, prijeđeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas
zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreči ga krečom. 5Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome
- žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožđa. 6Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od
neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. 7Prinosi i pričesnice i ondje ih
blaguj, radujući se pred Jahvom, Bogom svojim. 8Ispiši na tom kamenju sve riječi ovoga Zakona:
ureži ih dobro."
9Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: "Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si
postao narodom Jahve, Boga svoga. 10Zato slušaj glas Jahve, Boga svoga, i vrši zapovijedi njegove i
zakone njegove koje ti danas naređujem."
11Onoga dana naredi Mojsije narodu: 12"Kad prijeđete preko Jordana, neka ova plemena:
Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. 13A ova
neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. 14Neka onda
Levijevci preuzmu riječ i jakim glasom reknu svim Izraelcima:
15'Proklet bio tko načini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga
stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!'
16'Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
17'Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
18'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
19'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
20'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivač oca svoga!'- I sav
narod neka reče: 'Amen!'
21'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
22'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.' - I
sav narod neka reče: 'Amen!'
23'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
24'Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
25'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
26'Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reče:
'Amen!'
Ponovljeni zakon, 27, 15 |
Zakon |
'Proklet bio tko načini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' |
47 |
Ponovljeni zakon, 27, 16 |
Zakon |
'Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
48 |
Ponovljeni zakon, 27, 17 |
Zakon |
'Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
49 |
Ponovljeni zakon, 27, 18 |
Zakon |
'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
50 |
Ponovljeni zakon, 27, 19 |
Zakon |
'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
51 |
Ponovljeni zakon, 27, 20 |
Zakon |
'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivač oca svoga!'- I sav narod neka reče: 'Amen!' |
52 |
Ponovljeni zakon, 27, 21 |
Zakon |
'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
53 |
Ponovljeni zakon, 27, 22 |
Zakon |
'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
54 |
Ponovljeni zakon, 27, 23 |
Zakon |
'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
55 |
Ponovljeni zakon, 27, 24 |
Zakon |
Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
56 |
Ponovljeni zakon, 27, 25 |
Zakon |
'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
57 |
Ponovljeni zakon, 27, 26 |
Zakon |
Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' |
58 |
Prokletstva
15Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeći i ne vršeći svih njegovih
zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas naređujem, sva će ova prokletstva doći na te i stići će
te:
16Proklet ćeš biti u gradu, proklet u polju.
17Proklet će biti koš tvoj i naćve tvoje.
18Proklet će biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i priraštaj stada tvoga.
19Proklet ćeš biti kad ulaziš, proklet kad izlaziš.
20Jahve će na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da
uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloće svojih djela kojima si me napustio.
21Kugu će Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ideš da je zaposjedneš. 22Jahve
će te udariti sušicom, groznicom, upalom, žegom i sušom, medljikom i snijeti; to će te goniti dok te ne
nestane. 23Nebesa nad tvojom glavom postat će mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat će
gvozdeno. 24Kišu tvoje zemlje Jahve će pretvarati u pijesak i prašinu da na te pada s nebesa dok te
ne uništi.
25Jahve će od tebe učiniti pobijeđenoga pred tvojim neprijateljima; jednim ćeš putem prema
njima izlaziti, a na sedam putova bježat ćeš ispred njih. Strašilo ćeš postati za sva zemaljska
kraljevstva. 26I mrtvo tijelo tvoje postat će hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj.
Nikoga neće biti da ih plaši.
Ponovljeni zakon, 28, 15 |
Zakon |
Prokletstva |
59 |
Ponovljeni zakon, 28, 15 |
Zakon |
Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeći i ne vršeći svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas naređujem, sva će ova prokletstva doći na te i stići će te: |
60 |
Ponovljeni zakon, 28, 16 |
Zakon |
Proklet ćeš biti u gradu, |
61 |
Ponovljeni zakon, 28, 16 |
Zakon |
proklet u polju. |
62 |
Ponovljeni zakon, 28, 17 |
Zakon |
Proklet će biti koš tvoj i naćve tvoje. |
63 |
Ponovljeni zakon, 28, 18 |
Zakon |
Proklet će biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i priraštaj stada tvoga |
64 |
Ponovljeni zakon, 28, 19 |
Zakon |
Proklet ćeš biti kad ulaziš, |
65 |
Ponovljeni zakon, 28, 19 |
Zakon |
proklet kad izlaziš. |
66 |
Ponovljeni zakon, 28, 20 |
Zakon |
Jahve će na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloće svojih djela kojima si me napustio. |
67 |
45Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa
Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 46Ona će služiti za
čudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 47Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome,
vesela i radosna srca zbog obilja svega, 48služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te,
u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre.
49Jahve će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji će sletjeti kao orao. Bit će to
narod kojemu jezika nećeš razumjeti; 50narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni
smilovanja prema mladima. 51On će ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi;
neće ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne
upropasti. 52Opsjedat će te u svim tvojim gradovima širom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrđene
bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut će te u svim gradovima tvojim širom zemlje tvoje
koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. 53U tjeskobi i jadu, kojima će te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest ćeš plod
utrobe svoje - meso sinova svojih i kćeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. 54Čovjek najnježniji i
najmekši u tebe zlobnim će okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naručju i djecu svoju što
mu preostanu, 55ne hoteći ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog
tjeskobe i jada, kojima će te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neće
preostajati. 56I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoćutna da se ne
usuđuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na sina
svoga, i na kćer svoju, 57i na posteljicu svoju što joj iziđe između nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer
će ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim će te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim
gradovima tvojim.
Ponovljeni zakon, 28, 45 |
Zakon |
Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. |
68 |
Kazna za neposluh
15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje
ste morali proći. 16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih
imaju.
17Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas
odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude
među vama korijena koji rađa otrovom i pelinom. 18Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne
nada blagoslovu kazujući u svome srcu: 'Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga.
Nek' povodanj utaži žeđ!'
19Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog
čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime
njegovo pod nebom.
20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga
odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih.
Ponovljeni zakon, 29, 18 |
Zakon |
Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: 'Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeđ!' |
69 |
Ponovljeni zakon, 29, 19 |
Zakon |
Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. |
70 |
Ponovljeni zakon, 29, 20 |
Zakon |
Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. |
71 |
21Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove
zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: 22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti
se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i
Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' 23I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako
ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' 24Onda će im se reći: 'Jer su ostavili
Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25i
jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i
kojih im on nije odredio. 26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo
zapisano u ovoj knjizi. 27Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih
bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.'
28Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da
vršimo sve riječi ovoga Zakona.
Ponovljeni zakon, 29, 26 |
Zakon |
Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. |
72 |
Povratak k Jahvi
Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k
srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 2i obratiš se k Jahvi, Bogu
svome, i poslušaš - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što
sam ti danas naredio, 3tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete
sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 4Ako bi se koji izgnanik tvoj
nalazio i na kraju svijeta, i odande će te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande će te uzeti. 5Jahve, Bog
tvoj, dovest će te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; učinit će te sretnijim i
brojnijim od očeva tvojih.
6Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga
svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova
prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8A ti ćeš ponovo slušati glas
Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u
svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer
Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10kad
poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi
ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Ponovljeni zakon, 30, 1 |
Zakon |
Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao |
73 |
Ponovljeni zakon, 30, 7 |
Zakon |
Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. |
74 |
Život ili smrt
15Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. 16Ako poslušaš zapovijedi
Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći
njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i
razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 17Ali ako
se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima
iskazivao štovanje, 18ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u
koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. 19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i
zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20ljubeći Jahvu,
Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život
tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim
Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati."
Ponovljeni zakon, 30, 19 |
Zakon |
Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. |
75 |
Jerihon - "herem" Jahvi
16Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: "Kličite bojne
poklike jer vam je Jahve predao grad! 17Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa
svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona
sakrila uhode koje smo poslali. 18A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što
ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. 19Zato sve srebro i zlato,
sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Jahvi i pohranjeno u riznicu."
20Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše
bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. 21I tada izvršiše kletvu
ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.
Jošua, 6, 18 |
Zakon |
A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, |
76 |
Jošua, 6, 18 |
Zakon |
jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. |
77 |
Rahabina kuća pošteđena
22A onoj dvojici što su uhodili zemlju reče Jošua: "Idite u kuću one bludnice pa izvedite ženu
sa svima njezinima, kako joj se zakleste." 23I mladi ljudi, uhode, odoše te izvedoše Rahabu, njezina
oca i njezinu majku, braću i svu rodbinu. Izvedoše sve njezine i smjestiše ih izvan izraelskog tabora.
24Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tučano i željezno posuđe i
staviše u riznicu Doma Jahvina. 25Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua.
Ona ostade među Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode
Jerihon.
26Tada izreče Jošua ovu kletvu:"Proklet bio pred licem Jahve čovjek koji pokuša da ponovo
gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!"
27Jahve je bio s Jošuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
Jošua, 6, 26 |
C |
Tada izreče Jošua ovu kletvu:"Proklet bio pred licem Jahve čovjek koji pokuša da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!" |
78 |
Jošua, 7, 12 |
Bog |
I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreću leđa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. |
79 |
Prokletstvo i razaranje
26Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi
stanovnici Aja. 27Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele među sobom Izraelci, kao što je Jahve
zapovjedio Jošui.
28Jošua spali Aj i učini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas. 29Kralja
ajskoga objesi o drvo do večeri. O zapadu sunčanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta,
baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.
Jošua, 8, 26 |
Bog |
Prokletstvo i razaranje |
80 |
Čitanje Zakona
32Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove. 33I sav
Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaći, stanu s obje strane Kovčega
prema svećenicima i levitima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a
polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije.
34Tada pročita Jošua svaku riječ Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi
Zakona.
35Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve pročitao pred saborom svih
Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima.
Jošua, 8, 34 |
Zakon |
Tada pročita Jošua svaku riječ Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. |
81 |
16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u
Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše među Amalečanima. 17Potom
ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše "heremu",
prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem,
ni Aškelona s njegovim područjem, ni Ekrona s njegovim područjem. 19Jahve bijaše s njim te on
osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 20Kao što bijaše odredio
Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 21A Benjaminovi sinovi ne
uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s
Benjaminovim sinovima do dana današnjega.
Knjiga o Sucima, 1, 17 |
C |
Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. |
82 |
Zebulun je narod što prkosi smrti
s Naftalijem, na visoravnima.19Došli su kraljevi, boj zametnuli,
boj bili kraljevi kanaanski,
u Tanaku, na vodi megidskoj,
al' ni mrve srebra ne dobiše.20Sa nebeskih staza vojevahu,
vojevahu zvijezde prot' Siseri.21Sve otplavi potok Kišon,
potok Kišon pradavni.
Gazi čvrsto, moja dušo!22Topot silan odjekuje:
jure borci na konjima!23"Proklinjite Meroz," Anđeo će Jahvin,
"proklinjite žitelje njegove
što Jahvi nisu u pomoć pritekli,
u pomoć Jahvi s junacima."24Blagoslovljena među ženama bila
Jaela,
žena Hebera Kenijca,
među ženama šatora nek' je
slavljena!25On vode zaiska, mlijeka mu ona
dade,
u zdjelu dragocjenu nali mu
povlake.
Knjiga o Sucima, 5, 23 |
C |
"Proklinjite Meroz," Anđeo će Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junacima." |
83 |
Pobuna Šekemaca protiv Abimeleka
22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. 23Tada Bog posla duh razdora među Abimeleka
i šekemske građane i šekemski se građani pobuniše protiv Abimeleka. 24Bijaše to zato da bi se
osvetio zločin počinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata
Abimeleka, koji ih ubi, i na građane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braću. 25Hoteći mu
napakostiti, šekemski su građani postavili zasjede po vrhovima planina i pljačkali svakoga tko bi
prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku.
26Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom i nastani se u Šekemu; a šekemski se građani
pouzdaše u njega. 27Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožđe i gazili ga, a onda udarili u
veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. 28A Gaal, Ebedov sin, povika:
"Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe
ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? 29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj
ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojačaj svoju vojsku i iziđi u boj!'" 30A kad Zebul, gradski
načelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. 31Posla glasnike Abimeleku u Arumu
i poruči mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braćom i bune građane protiv tebe.
32Zato ustani noću, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju. 33A ujutro, kad ograne sunce,
digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziđu preda te, ti učini s njima što ti prilike
posavjetuju."
34Abimelek usta noću sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u četiri čete.
35Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše
iz zasjede.
36Gaal ugleda ljude i reče Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih
vrhova", odgovori mu Zebul, "čine ti se ljudi." 37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana
Zemljin pupak, a četa jedna dolazi putem od Čarobnjačkog hrasta." 38Tad mu reče Zebul: "Gdje ti je
sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziđi
sada i pobij se s Abimelekom."
39I Gaal iziđe na čelu šekemskih građana i pobi se s Abimelekom. 40Abimelek potjera Gaala i
on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata. 41Abimelek
se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braću i nije im više dao da ostanu u Šekemu.
Knjiga o Sucima, 9, 27 |
C |
Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožđe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. |
84 |
Benjaminovcima daju djevice iz Jabeša
8Zato zapitaše: "Ima li koga među Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I
pronađe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu. 9Jer kada se narod
prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu. 10Zato zajednica posla onamo dvanaest
tisuća hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim mačem stanovnike Jabeša u Gileadu,
zajedno sa ženama i djecom. 11Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene
što su dijelile postelju sa čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama." Tako i učiniše. 12I našli su
među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s
čovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.
13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni:
objaviše im mir. 14Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one među ženama iz Jabeša u Gileadu koje
su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.
Knjiga o Sucima, 21, 11 |
C |
Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama." Tako i učiniše. |
85 |
Otmica djevojaka iz Šila
15Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve načinio prazninu među Izraelovim plemenima.
16"Kako ćemo naći žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene
žene?" 17Rekoše još: "Kako sačuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? 18A
ne možemo im dati svoje kćeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu
Benjaminu!"
19"Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru
od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone. 20I zato svjetovaše
Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. 21Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziđu da plešu u
kolu, vi iskočite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu između šilskih kćeri pa otiđite u Benjaminovu
zemlju. 22A kad njihovi očevi ili njihova braća dođu da se prituže na vas, mi ćemo im reći: 'Oprostite
im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"
23Benjaminovci učiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše
njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.
24Izraelci se tada raziđoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju
baštinu.
25U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo.
Knjiga o Sucima, 21, 18 |
C |
A ne možemo im dati svoje kćeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!" |
86 |
Jonatan se ogrešuje o Šaulovu zabranu
24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu:
"Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako
sav narod ne okusi hrane toga dana.
25Ali je ondje bilo medenoga saća na površini zemlje. 26Kad je narod došao onamo, vidje gdje
teče med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. 27Samo Jonatan, koji nije
čuo kad je njegov otac zakleo narod, primače vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoči ga u medeno
saće, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oči. 28Tada jedan iz naroda progovori i
reče mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreći: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" 29A Jonatan
odgovori: "Moj otac svaljuje nesreću na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oči jer sam okusio
malo toga meda. 30Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja?
Ne bi li filistejski poraz bio još veći?"
Prva knjiga o Samuelu, 14, 24 |
C |
Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. |
87 |
Prva knjiga o Samuelu, 14, 28 |
C |
Tada jedan iz naroda progovori i reče mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreći: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" |
88 |
Dvoboj
40David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju
pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. 41A
Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. 42A kad Filistejac
pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. 43Zato
Filistejac reče Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim
bogovima. 44Zatim Filistejac reče Davidu: "Dođi k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i
zvijerima zemaljskim!"
45A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime
Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. 46Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja
ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati
pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. 47I sav će ovaj
zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje
u naše ruke."
48Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred
Filistejca. 49David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u
čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju. 50Tako je David praćkom i kamenom
nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. 51Zato David potrča i stade
na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. 52Tada ustadoše Izraelci i
Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona;
filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. 53Nato se Izraelci vratiše iz te
žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše njihov tabor. 54A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u
Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator.
Prva knjiga o Samuelu, 17, 43 |
C |
Zato Filistejac reče Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. |
89 |
17Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori:
"Jest, kralju gospodaru!" 18I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio?
Kakva je krivica u mojoj ruci? 19Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati riječi svoga
sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to čine sinovi ljudski, neka
su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su
mi govorili: 'Idi, služi tuđim bogovima!' 20Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina
lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini."
21Tada Šaul reče: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti više činiti zla, kad je danas
moj život u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!" 22A David
odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! 23A Jahve će vratiti
svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali
nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina. 24I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim
očima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim očima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!"
25A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ćeš izvršiti svoje djelo i
uspjet ćeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kući.
Prva knjiga o Samuelu, 26, 19 |
C |
Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati riječi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to čine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuđim bogovima!' |
90 |
Šimej proklinje Davida
5Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Šaulova. Zvao se
Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. 6Bacao je kamenje na Davida i na
sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve
strane. 7A Šimej je ovako govorio proklinjući: "Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! 8Jahve je okrenuo na
tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u
ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."
9Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara
kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!" 10Ali kralj odgovori: "Što hoćete od mene,
Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije
pitati: 'Zašto činiš tako?'" 11Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je
izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka
proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. 12Možda će Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti
dobro za njegovu današnju psovku."
13Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iđaše gorskom stranom usporedo s njim,
neprestano psujući, bacajući kamenje i dižući prašinu. 14Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše
umorni i ondje odahnuše.
Druga knjiga o Samuelu, 16, 5 |
C |
Šimej proklinje Davida |
91 |
Druga knjiga o Samuelu, 16, 5 |
C |
Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. |
92 |
Druga knjiga o Samuelu, 16, 7 |
C |
A Šimej je ovako govorio proklinjući: "Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! |
93 |
Druga knjiga o Samuelu, 16, 9 |
C |
Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!" |
94 |
Druga knjiga o Samuelu, 16, 10 |
C |
Ali kralj odgovori: "Što hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: |
95 |
Druga knjiga o Samuelu, 16, 10 |
C |
'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto činiš tako?'" |
96 |
Druga knjiga o Samuelu, 16, 11 |
C |
Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. |
97 |
Događaji za povratka: Šimej
16I tako se kralj vrati i dođe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeći u susret
kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana. 17Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz
Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu. 18Imao je sa sobom tisuću ljudi od Benjaminova
plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, dođe do
Jordana pred kralja. 19Dovezli su splav da prevezu kraljevu čeljad i da učine sve što bi mu bilo drago.
A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeći preko Jordana; 20i reče
kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je učinio tvoj sluga u onaj
dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu! 21Tvoj sluga
uviđa da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siđem u susret
svome gospodaru i kralju."
22Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao
pomazanika Jahvina?" 23A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite
u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? Ta sada znam da sam danas opet kralj
nad Izraelom." 24Tada kralj reče Šimeju: "Nećeš poginuti!" I kralj mu se zakle.
Druga knjiga o Samuelu, 19, 22 |
C |
Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?" |
98 |
Davidova oporuka i smrt
Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:
2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! 3Slušaj naredbe Jahve,
Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka,
kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;
4da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno
hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na
prijestolju Izraelovu.'
5I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih:
Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te
omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. 6Ti postupi po svom razboru i ne
daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju. 7A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka
budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom
Abšalomom. 8Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim
kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i
zakleh mu se Jahvom: 'Neću te pogubiti mačem.' 9Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i
već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."
10I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 11David je kraljevao
nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao
trideset i tri godine.
12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti.
Prva knjiga o Kraljevima, 2, 8 |
C |
Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neću te pogubiti mačem.' |
99 |
Prorok kara Ahaba
35Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali čovjek
ne htjede da ga tuče. 36Tada mu onaj reče: "Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od
mene, lav će te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera. 37Prorok nađe
drugoga čovjeka i reče: "Udari me!" Čovjek ga izudara i izrani. 38Prorok ode, postavi se kralju na put,
a preko očiju navuče povez da ga ne prepoznaju. 39Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio
izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog čovjeka govoreći: 'Čuvaj ovoga
čovjeka! Ako nestane, tvoj će život biti za njegov život, ili ćeš platiti srebrni talenat.' 40I dok je tvoj
sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo."
Tada mu reče kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" 41Nato onaj odmah ukloni
povez s očiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. 42A on reče kralju: "Ovako veli Jahve:
'Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za
njegov život, tvoj narod za njegov narod.'" 43I kralj izraelski ode svojoj kući, mrk i srdit, i uđe u
Samariju.
Prva knjiga o Kraljevima, 20, 42 |
Bog |
A on reče kralju: "Ovako veli Jahve: 'Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'" |
100 |
Umorstvo Nabota
8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala
starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima. 9U tim je pismima napisala: "Proglasite post i
postavite Nabota na čelo naroda. 10Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: 'Proklinjao
si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."
11I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je
pisalo u pismima koja im je uputila. 12Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. 13Tada
dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga
i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. 14Zatim poručiše
Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." 15Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro,
reče Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot
više nije živ, on je mrtav." 16Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota
Jizreelca da ga zaposjedne.
Prva knjiga o Kraljevima, 21, 10 |
C |
Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." |
101 |
Prva knjiga o Kraljevima, 21, 13 |
C |
Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. |
102 |
Dva čuda Elizejeva
19Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je
voda loša i zemlja neplodna." 20On reče: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je
donesoše. 21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu.
Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" 22I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana,
po riječi koju je izrekao Elizej.
23Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se
govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!" 24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah
iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. 25Odatle ode on na goru Karmel, a
odande se vrati u Samariju.
Druga knjiga o Kraljevima, 2, 24 |
C |
On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. |
103 |
Ubojstvo Izebele
30A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza oči, uresi glavu i pogleda s
prozora. 31I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reče: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?" 32Jehu
okrenu lice prema prozoru i reče: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu.
33On reče: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše.
34Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska
kći." 35I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. 36Vratiše se i
javiše, a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju
jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. 37Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće
moći kazati: Ovo je Izebela.'"
Druga knjiga o Kraljevima, 9, 34 |
C |
Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći." |
104 |
Sanheribovo pismo Ezekiji
Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10"Ovako recite judejskom kralju
Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog
kralja! 11Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se
spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence,
u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"
14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga
ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad
kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.16Prikloni uho,
Jahve, i počuj,
otvori oči, Jahve, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18pobacali im u oganj
bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 19Ali
sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve,
Bog jedini."
Druga knjiga o Kraljevima, 19, 11 |
C |
Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? |
105 |
14Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina
Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to
kazaše, 15ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
16Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što
kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj. 17Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me
ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.' 18A judejskom
kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo.
19Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom čuvši što sam objavio tome gradu i
njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao
preda mnom, zato sam te uslišio' - riječ je Jahvina. 20'Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš
leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoše taj
odgovor kralju.
Druga knjiga o Kraljevima, 22, 19 |
Bog |
Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio' - riječ je Jahvina. |
106 |
23Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdođankama, Amonkama i Moapkama.
24Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali
govoriti židovski. 25Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom:
"Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za
sebe! 26Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja
njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i
njega tuđinke navele na grijeh! 27Treba li slušati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu
našemu ženeći se tuđinkama?"
Nehemija, 13, 25 |
C |
Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za sebe! |
107 |
Podaj hvalu Gospodu zanosno
i blagoslivljaj kralja vjekova
da ti njegov Šator ponovno bude
podignut uz veselje;12da bi se u tebi obradovali prognani
i da bi u tebi ljubav našli siromasi
za sva pokoljenja.13Narodi će dolaziti izdaleka
k imenu Gospoda Boga
donoseći u rukama darove,
darove za kralja nebeskoga:
pokoljenja upravljat će ti radosne
hvale.14Prokleti svi oni koji te mrze,
blagoslovljeni zauvijek oni koji te
ljube.15Veseli se i raduj se zbog sinova
pravednih,
jer će biti sakupljeni
i blagoslivljat će Gospoda
pravednih.
Blaženi oni koji te ljube!
Veselit će se zbog tvoga mira
Tobija, 13, 14 |
C |
Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube. |
108 |
Pohod protiv Idumejaca i Amonaca
Kad su okolni narodi čuli da je žrtvenik ponovo sagrađen a Svetište uspostavljeno kao i prije,
vrlo se razgnjeviše 2i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo među njima; počeli su
ubijati i progoniti taj narod.
3Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce.
Žestoko ih je porazio, ponizio i dočepao se plijena. 4Sjetio se i zloće Bajanovih sinova, koji su
zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke. 5Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao
ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima. 6Zatim
krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem.
7Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu. 8Zauze Jazer sa selima njegova
područja, a zatim se vrati u Judeju.
Prva knjiga o Makabejcima, 5, 5 |
C |
Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima. |
109 |
Jasonova smrt
5Uto se pronese lažan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ništa manje nego tisuću
ljudi te iznenada napade grad. Pošto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad već bio zauzet,
Menelaj uteče u tvrđavu. 6Jason je stao nemilice klati svoje sugrađane, ne uviđajući da je uspjeh
protiv sunarodnjaka najveći neuspjeh, misleći da stječe pobjedničku slavu nad neprijateljima, a ne
nad braćom. 7Nije se domogao vlasti, nego je sramotno završio svoju izdaju i morao opet tražiti
utočište u Amanitidi. 8Tako se završilo njegovo opako djelo. Optužili su ga kod arapskog vladara
Arete te je morao bježati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i
proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugrađana, dok konačno ne zastade u Egiptu. 9Tako je
on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuđini, otišavši Lakedemoncima ne bi li u ime
srodništva našao zaštitu. 10On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez
ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.
11Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz
Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom. 12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno
pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kuće. 13Ubijali su mlado i staro, zatirali žene
i djecu, klali djevojke i nejačad. 14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuća žrtava, od čega je četrdeset
tisuća palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.
Druga knjiga o Makabejcima, 5, 8 |
C |
Tako se završilo njegovo opako djelo. Optužili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bježati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugrađana, dok konačno ne zastade u Egiptu. |
110 |
Borba protiv Gorgije
32Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovođu Gorgiju. 33Taj je izišao sa
tri tisuće pješaka i četiri stotine konjanika. 34U boju pade izvjestan broj Židova. 35Neki Dositej,
konjanik iz redova Tubijanaca, čovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeći ga za plašt, silom ga je vukao da
prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki trački konjanik i odsiječe mu ruku u ramenu. Gorgija
pobježe u Marisu. 36Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina
da im u boju bude pomoćnik i vođa. 37Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva
hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.
Druga knjiga o Makabejcima, 12, 35 |
C |
Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, čovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeći ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki trački konjanik i odsiječe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu. |
111 |
Job na kušnji
6Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 7Jahve
tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. 8Nato će Jahve:
"Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan,
boji se Boga i kloni zla!" 9A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? 10Zar nisi ogradio
njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po
zemlji. 11Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" 12"Neka ti bude! - reče Jahve
Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica
Jahvina.
Knjiga o Jobu, 1, 11 |
C |
Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" |
112 |
Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.
2Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. 3Nato će
Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i
pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga
upropastim." 4A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. 5Ali pruži ruku,
dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" 6"Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj
je ruci; život mu samo sačuvaj!" 7I Satan ode ispred lica Jahvina.
On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. 8Job uze crijep da se struže njime i sjede u
pepeo. 9Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" 10Job
joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U
svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.
11U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga
kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i
utješiti. 12A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki
razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. 13Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako
sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol.
Knjiga o Jobu, 2, 5 |
C |
Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" |
113 |
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; 2poče svoju besjedu i reče:3"O, ne bilo dana kad sam
se rodio
i noći što javi: 'Začeo se dječak!'4U crnu tminu dan taj nek se
prometne!
S visina se njega Bog ne
spominjao,
svjetlost sunčeva ne svijetlila mu
više!5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali,
posvema ga tmina gusta prekrila,
pomrčine dnevne stravom ga
morile!6O, da bi ga tama svega presvojila,
nek' se ne dodaje danima godine,
nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!7A noć ona bila žalosna dovijeka,
ne čulo se u njoj radosno klicanje!8Prokleli je oni štono dan proklinju
i Levijatana probudit' su kadri!9Pomrčale zvijezde njezina svanuća,
zaludu se ona vidjelu nadala,
i zorinih vjeđa ne gledala nigda!10Što mi od utrobe ne zatvori vrata
da sakrije muku od mojih očiju!11Što nisam mrtav od krila materina,
što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?12Čemu su me dva koljena prihvatila
i dojke dvije da me nejaka podoje?13U miru bih vječnom počivao sada,
spavao bih, pokoj svoj bih uživao14s kraljevima i savjetnicima zemlje
koji su sebi pogradili grobnice,15ili s knezovima, zlatom bogatima,
što su kuće svoje srebrom
napunili.
Knjiga o Jobu, 3, 1 |
C |
Job proklinje dan kada se rodio |
114 |
Knjiga o Jobu, 3, 1 |
C |
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; |
115 |
Knjiga o Jobu, 3, 8 |
C |
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! |
116 |
Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'?
Kojem li se svecu misliš sad
obratit'?2Doista, budalu njegov bijes ubija,
luđaka će sasvim skončat
ljubomora.3Bezumnika vidjeh kako korijen
pušta,
al' prokletstvo skoro na kuću mu
pade.4Njegovi su sinci daleko od spasa,
njih nezaštićene na Vratima tlače.5Ljetinu njihovu pojedoše gladni,
sam Bog ju je njima oteo iz usta,
a žedni hlepe za njihovim dobrima.6Ne, opačina ne izbija iz zemlje,
nit' nevolja iz tla može nići sama,7nego čovjek rađa muku i nevolju
kao što let orlov teži u visinu.8Al' ja bih se ipak Bogu utekao
i pred njime stvar bih svoju
razložio.
Knjiga o Jobu, 5, 3 |
C |
Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade. |
117 |
Sofarova besjeda: prokletnik
13"Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom,
ovo baštini silnik od Svemogućeg.14Ima li sinova mnogo, mač ih čeka,
a porod mu neće imat' dosta kruha.15Smrt će sahranit' preživjele njegove
i udovice ih oplakivat neće.16Ako i srebra k'o praha nagomila,
ako i nakupi haljina k'o blata,17nek' ih skuplja, odjenut će ih
pravednik,
ljudi će nedužni podijeliti srebro.18Od paučine je kuću sagradio,
kolibicu kakvu sebi diže čuvar:19bogat je legao, al' po posljednji put;
kad oči otvori, ničeg više nema.20Usred bijela dana strava ga spopada,
noću ga oluja zgrabi i odnese.21Istočni ga vjetar digne i odvuče,
daleko ga baca od njegova mjesta.22Bez milosti njime vitla on posvuda,
dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.23Rukama plješću nad njegovom
propašću
i zvižde na njega kamo god došao.
Knjiga o Jobu, 26, 12 |
C |
Sofarova besjeda: prokletnik |
118 |
18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda.
Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19 K’o što vrućina i žega snijeg upija,
tako i podzemlje proždire grešnike.
20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi,
ime se njegovo više ne spominje:
poput stabla zgromljena je opačina.
21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao,
udovici nije učinio dobra.
22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike,
ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda;
okom je njegove nadzirao staze.
24 Dignu se zakratko, a onda nestanu,
ruše se i kao svi drugi istrunu,
posječeni kao glave klasovima.«
Knjiga o Jobu, 27, 18 |
C |
Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. |
119 |
Zar se, gledajući sunce kako blista
i kako mjesec sjajni nebom putuje,27moje srce dalo potajno zavesti
da bih rukom njima poljubac
poslao?28Grijeh bi to bio što za sudom vapije,
jer Boga višnjega bih se odrekao.29Zar se obradovah nevolji dušmana
i likovah kad ga je zlo zadesilo,30ja koji ne dadoh griješiti jeziku,
proklinjući ga i želeći da umre?31Ne govorahu li ljudi mog šatora:
'Ta koga nije on mesom nasitio'?32Nikad nije stranac vani noćivao,
putniku sam svoja otvarao vrata.33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio,
zar sam u grudima skrivao krivicu34jer sam se plašio govorkanja
mnoštva
i strahovao od prezira plemenskog
te sam mučao ne prelazeć' svoga
praga?
Knjiga o Jobu, 31, 30 |
C |
ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? |
120 |
Bog - jedina nada
Zborovođi. Po Jedutunu.
Psalam. Davidov.
2Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.3Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.4Dokle ćete na bijednika nasrtati,
obarat' ga svi zajedno,
k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?5Urotiše se da me s visa mog obore,
u laži uživaju;
ustima blagoslivlju,
a u srcu proklinju.6Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.7Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.8U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.9U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte:
Bog je naše utočište!
Psalmi, 62, 5 |
C |
Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju |
121 |
Protiv podmuklih neprijatelja
Bože, diko moja, nemoj šutjeti!2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju,
govore mi jezikom lažljivim,3 riječima me mržnje okružuju,
bezrazložno me napadaju.4Za moju me ljubav oni optužuju,
a ja se samo molim.5Uzvraćaju mi zlo za dobro,
mržnju za ljubav moju.6"Digni protiv njega bezbožnika
i tužitelj nek' mu stane zdesna!7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen,
i molitva mu se za grijeh uzela!8Dani njegovi nek' budu malobrojni,
njegovu službu nek' dobije drugi!9Djeca njegova nek' postanu siročad,
a njegova žena udovica!1
Psalmi, 102, 9 |
C |
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. |
122 |
Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne;
blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom,
neka kao voda uđe u njega
i kao ulje u kosti njegove.19Bilo mu haljinom kojom se pokriva,
pojas kojim se svagda paše!20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim
koji zlo govore protiv duše moje!21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!22Jer bijedan sam i ubog,
i srce je moje ranjeno u meni.23K'o sjena što se naginje ja nestajem,
progone me kao skakavca.24Od posta mi koljena klecaju
i tijelo moje omrša.25Ruglom sam njima postao,
kimaju glavom kad me vide.26Pomozi mi, Jahve, Bože moj,
po doborti me svojoj spasi!27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja
i da si ti ovo učinio, Jahve!28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj;
nek' se postide koji se na me podižu,
a sluga tvoj nek' se raduje!29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji
i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!30Slavit ću Jahvu iz svega grla
i hvalit' ga u veliku mnoštvu31jer stoji s desne siromahu
da mu dušu spasi od sudaca.
Psalmi, 109, 17 |
C |
Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! |
123 |
Psalmi, 109, 18 |
C |
Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. |
124 |
Psalmi, 109, 28 |
C |
Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! |
125 |
Pohvala Božjem zakonu
$ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan,koji hode po Zakonu Jahvinu!2Blaženi oni koji čuvaju
propise njegove,
čitavim srcem njega traže;3koji ne čine bezakonje,
već hode putovima njegovim.4Naredbe si svoje dao
da se brižno čuvaju.5O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!6Neću se postidjeti tada
kad budem pazio na zapovijedi tvoje.7Slavit ću te u čestitosti srca
kad naučim sudove pravde tvoje.8Tvoja ću pravila čuvati:
ne zapusti me nikada!$BET 9Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?
Čuvajući riječi tvoje.10Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.11U srce pohranih riječ tvoju
da protiv tebe ne sagriješim.12Blagoslovljen si, o Jahve,
nauči me svojim pravilima.13Usnama svojim navješćujem
sudove usta tvojih.14Putu se propisa tvojih radujem
više no svemu bogatstvu.15Razmišljat ću o naredbama tvojim
i putove ću tvoje razmatrat'.16Uživat ću u pravilima tvojim,
riječi tvojih neću zaboravit'.$GIMEL 17Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam.18Otvori oči moje
da gledam divote tvoga Zakona!19Ja sam došljak na zemlji,
zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!20Duša mi gine u svako doba
žudeći za tvojim odlukama.21Oholima ti si zaprijetio:
prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
Psalmi, 119, 21 |
Bog |
Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. |
126 |
Radosti mudraca
13Blago čovjeku koji je stekao mudrost
i čovjeku koji je zadobio
razboritost.14Jer bolje je steći nju nego steći
srebro,
i veći je dobitak ona i od zlata.15Skupocjenija je od bisera,
i što je god tvojih dragocjenosti,
s njome se porediti ne mogu;16dug joj je život u desnoj ruci,
a u lijevoj bogatstvo i čast.17Njezini su putovi putovi miline
i sve su njene staze pune spokoja.18Životno je drvo onima koji se nje
drže
i sretan je onaj tko je zadrži.19Jahve je mudrošću utemeljio zemlju
i umom utvrdio nebesa;20njegovim su se znanjem otvorili
bezdani
i oblaci osuli rosom.21Sine moj, ne gubi to iz očiju,
sačuvaj razbor i oprez.22I bit će život tvojoj duši
i ures vratu tvome.23Bez straha ćeš tada kročiti svojim
putem
i noga ti se neće spoticati.24Kad legneš, nećeš se plašiti,
i kad zaspiš, slatko ćeš snivati.25Ne boj se nenadne strahote
ni nagle propasti kad stigne
bezbožnike.26Jer će ti Jahve biti uzdanje
i čuvat će nogu tvoju od zamke.27Ne uskrati dobročinstva potrebitim
kad god to možeš učiniti.28Ne reci svome bližnjemu:
"Idi i dođi opet,
sjutra ću ti dati",
kad možeš već sada.29Ne kuj zla svome bližnjemu
dok on bez straha kod tebe
boravi.30Ne pravdaj se ni s kim bez razloga
ako ti nije učinio nikakva zla.31Nemoj zavidjeti nasilniku
niti slijediti njegove pute,32jer su Jahvi mrski pokvarenjaci,
a prisan je s pravednima.33Jahvino je prokletstvo na domu
bezbožnika,
a blagoslov u stanu pravednika.
Mudre izreke, 3, 33 |
Bog |
Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. |
127 |
Mudre izreke, 10, 7 |
C |
Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje. |
128 |
Mudre izreke, 24, 24 |
C |
Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; |
129 |
Mudre izreke, 28, 27 |
C |
Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet. |
130 |
Mudre izreke, 29, 24 |
C |
Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva. |
131 |
19Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika.
20Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.
21I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; 22a
zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.
23Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva.
24Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe?
25I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a
ludost kao bezumlje.
Propovjednik, 7, 21 |
C |
I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; |
132 |
Propovjednik, 7, 22 |
C |
a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao. |
133 |
Za malo muke zadobili su
dobra velika
jer Bog ih je stavio na kušnju
i našao da su ga dostojni.6Iskušao ih je kao zlato u taljiku
i primio ih kao žrtvu paljenicu.7Zato će se u vrijeme posjeta njegova
zasjati
te će vrcati kao iskre u strnjici.8Sudit će pucima i vladati narodima
i Gospodin će kraljevat nad njima
uvijeke.9Koji se u nj ufaju spoznat će istinu,
i koji su vjerni bit će u ljubavi
s njim,
jer izabranici njegovi stječu milost
i milosrđe.10A bezbožnici će zbog svojih misli
biti primjereno kažnjeni
jer su prezreli pravednike
i otpali od Gospodina.11Teško onima koji preziru mudrost
i stegu!
Isprazna je nada njihova,
napori uzaludni
i poslovi bez probitka.12Žene su im bezumne, djeca opaka
i proklet njihov rod!
Knjiga Mudrosti, 3, 12 |
C |
Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod! |
134 |
Premda si ih mogao, kao
bezbožnike, predati u boju
rukama pravednika ili strašnim
zvijerima
ili ih strogom riječju najedanput
zatrti,10sudeći im malo-pomalo,
davao si mjesta pokajanju,
premda si dobro znao
da je to opak rod
kojem je zloća prirođena
i da im se ćud nikad neće
izmijeniti,11 jer je to pleme odiskona bilo
prokleto.
Knjiga Mudrosti, 12, 11 |
C |
jer je to pleme odiskona bilo prokleto. |
135 |
Pa i nekoć, kad su izgibali oholi
divovi,
sklonila se nada ovog svijeta
u splav
kojom je upravljala ruka tvoja
i svijetu ostavila sjeme za nova
pokoljenja.7Blagoslovljeno je drvo po kojem
pravda dolazi,8 a prokleta krivobožačka
rukotvorina
i onaj koji je načini;
on jer je napravi, a ona jer se,
iako prolazna, bogom nazva.9Tako Bogu su mrski
i bezbožnik i bezbožnost njegova,10 izrađevina i izrađivač bit će
jednako kažnjeni.
Knjiga Mudrosti, 14, 8 |
C |
a prokleta krivobožačka rukotvorina i onaj koji je načini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva. |
136 |
Knjiga Sirahova, 3, 16 |
Bog |
Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrijeđa majku. |
137 |
Knjiga Sirahova, 16, 9 |
Bog |
Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih. |
138 |
Knjiga Sirahova, 21, 27 |
C |
Kad bezbožnik proklinje neprijatelja, |
139 |
Knjiga Sirahova, 21, 27 |
C |
onda proklinje samog sebe. |
140 |
Preljubnica
22Tako je i ženi koja je nevjerna
mužu svojemu
i rađa mu baštinika s tuđincem.23Jer je, prvo, prezrela Zakon
Svevišnjega,
i drugo: ogriješila se o muža svog,
i treće: preljubom se ukaljala
i začela djecu s tuđim mužem.24Takva će biti izvedena pred zbor
narodni
i djecu će joj pregledati.25Djeca joj ne će pustiti korijenja
niti će joj grane ploda donijeti.26Ostavit će proklet spomen o sebi,
i njezina se sramota neće nikad
izbrisati.27I priznat će svi oni koji ostanu iza
nje
da nema ništa bolje od straha
Gospodnjeg,
nema ništa slađe no vršiti
zapovijedi Gospodnje.
Knjiga Sirahova, 23, 26 |
C |
Ostavit će proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neće nikad izbrisati. |
141 |
Jezik
13Proklet bio došaptavač i klevetnik,
jer uništiše mnoge koji su živjeli
u miru.14Treći je jezik potresao mnoge
i prognao ih od naroda do naroda;
razorio je tvrde gradove
i porušio kuće kneževske.15Treći je jezik izagnao žene čestite
i lišio ih plodova trudbe njihove.16Tko ga sluša taj nema počinka
niti će imati boravišta mirna.17Udarac bičem ostavlja masnicu,
udarac jezikom lomi kosti.18Mnogi su pali od mača,
ali ne toliki kao od jezika.19Blago čovjeku koji se od njega
zaštitio
i nije iskusio srdžbu njegovu,
koji nije nosio jarma njegova
niti je bio svezan lancima
njegovim.
Knjiga Sirahova, 28, 13 |
C |
Proklet bio došaptavač i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru. |
142 |
Nejednakost
7Zašto je dan od dana uzvišeniji,
kad im svima kroz godinu svjetlost
od sunca dolazi?8Zato što su u misli Gospodnjoj
razdijeljeni,
Gospod je razlučio doba i blagdane.9Neke je uzvisio i posvetio,
a druge uvrstio u dane obične.10I svi su ljudi od blata,
i Adam je od zemlje stvoren.11Ali ih Gospod u svojoj velikoj
mudrosti razdijeli
i dade im različite sudbine.12Neke je blagoslovio i uzvisio,
druge posvetio i sebi približio;
neke je opet prokleo i ponizio
i oborio ih s mjesta njihova.13Kao što je glina u rukama lončara
koji je oblikuje po svojoj volji,
tako su i ljudi u rukama Tvorca
svoga
koji im daje prema svom sudu.
Knjiga Sirahova, 33, 12 |
Bog |
Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i sebi približio; neke je opet prokleo i ponizio i oborio ih s mjesta njihova. |
143 |
Knjiga Sirahova, 41, 7 |
C |
Bezbožna oca proklinju vlastita djeca, jer su zbog njega u sramoti. |
144 |
Knjiga Sirahova, 41, 9 |
Bog |
Ako ste se rodili, za prokletstvo se rodiste, |
145 |
Knjiga Sirahova, 41, 9 |
Bog |
a kad umrete, prokletstvo ćete baštiniti. |
146 |
Knjiga Sirahova, 41, 10 |
Bog |
Sve što je od zemlje u zemlju se vraća, tako i bezbožnici iz prokletstva u propast. |
147 |
Hod u noći
21Lutat će zemljom potlačen i gladan,
izgladnjela bijes će ga spopasti,
proklinjat će svoga kralja
i svog Boga.
Okrene l' se k nebu, 22pogleda l' po
zemlji,
gle, svuda samo mrak i strava,
svuda tmina tjeskobna.
Ali će se tama raspršiti,23 jer više neće biti mraka
gdje je sad tjeskoba.
Izaija, 8, 21 |
C |
Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, |
148 |
Sud
Gle, Jahve razvaljuje zemlju,razara je, nakazi joj lice,
raspršuje stanovnike njene.2Svećenik će biti k'o i narod,
gospodar k'o i sluga,
gospodarica k'o i sluškinja,
prodavač k'o i kupac,
zajmodavac k'o i zajmoprimac,
vjerovnik k'o i dužnik.3Opustošena će biti zemlja,
opljačkana sasvim,
jer je Jahve odlučio.4Zemlja tuži, vene,
svijet gine, gasne,
nebo sa zemljom propada.5Oskvrnjena je zemlja
pod žiteljima svojim,
jer prestupiše Zakon, pogaziše
odredbu,
Savez vječni razvrgoše.6Zato prokletstvo proždire zemlju,
okajavaju stanovnici njeni.
Zato su sažgani žitelji zemljini
i malo je ljudi preostalo.
Izaija, 24, 6 |
Bog |
Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. |
149 |
Svršetak Edoma
Pristupite, puci, da čujete,pomno slušajte, narodi;
čuj, zemljo, i sve što te ispunja,
kruže zemaljski i sve što raste
po tebi!2Jer razgnjevi se Jahve na sve narode,
razjari se na svu vojsku njihovu.
Izruči ih uništenju,
pokolju ih predade.3Leže njihovi pobijeni,
smrad se diže od trupla mnogih,
krv gorama proteče,4 raspade se sva vojska nebeska.
Nebesa se sviše kao knjiga
i pada sva njihova vojska
k'o što lozov list otpada,
k'o što se trusi lišće smokovo.5Jer na nebu je opijeni mač moj:
gle, na Edom on se obara
da kazni narod što ga prokleh.6Mač Jahvin krvlju je opijen,
omašćen pretilinom,
krvlju janjećom i jarećom,
pretilinom bubrega ovnujskih.
Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi,
veliko klanje u zemlji edomskoj.7S njima će biti poklani bivoli
i junad s bikovima.
Izaija, 34, 5 |
Bog |
Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. |
150 |
Drugi Sanheribov pokušaj
Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10"Ovako recite judejskom kralju
Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog
kralja. 11Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se
spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence,
u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"
14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga
ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16"Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji
stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i
zemlju.17Prikloni uho, Jahve, i počuj!
Otvori oči, Jahve, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
Izaija, 37, 11 |
C |
Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? |
151 |
Nezahvalnost Izraelova
22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao,
niti si se zamorio oko mene,
Izraele!23Nisi mi prinosio ovce za paljenicu,
nisi me častio žrtvama.
A ja te silio nisam na prinose,
nisam ti dodijavao ištući kada.24Nisi mi kupovao za novac trsku,
nisi me sitio salom svojih žrtava;
nego si me grijesima svojim mučio,
bezakonjem svojim dosađivao mi.25A ja, ja radi sebe opačine tvoje
brišem
i grijeha se tvojih ne spominjem.26Podsjeti me, zajedno se sporimo,
govori ti da se opravdaš.27Prvi je otac tvoj sagriješio,
posrednici tvoji od mene se
odmetnuli,28 knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište.
Tad izručih Jakova prokletstvu,
i poruzi Izraela.
Izaija, 43, 28 |
Bog |
knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela. |
152 |
Veselite se i dovijeka kličite
zbog onoga što ja stvaram;
jer, evo, od Jeruzalema stvaram
klicanje,
od naroda njegova radost.19I klicat ću nad Jeruzalemom,
radovat' se nad svojim narodom.
U njemu više neće čuti
ni plača ni vapaja.20U njemu više neće biti
novorođenčeta koje živi malo dana
ni starca koji ne bi godina svojih
navršio:
najmlađi će umrijet' kao stogodišnjak,
a tko ne doživi stotinu godina
prokletim će se smatrati.21Gradit će kuće i stanovat' u njima,
saditi vinograde i uživati
rod njihov.22Neće se više graditi da drugi stanuju
ni saditi da drugi uživa:
vijek naroda moga bit će k'o vijek
drveta,
izabranici moji dugo će uživati
plodove ruku svojih.
Izaija, 65, 20 |
C |
U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati. |
153 |
Jeremija i "riječi Saveza"
Riječ koju je Jahve uputio Jeremiji:
2"Govori Judejcima i Jeruzalemcima. 3Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio
čovjek koji ne posluša riječi Saveza ovoga, 4riječi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo
iz zemlje egipatske, iz one peći ražarene, govoreći: Poslušajte glas moj i činite sve što vam
zapovjedim: tada ćete biti narod moj, a ja vaš Bog, 5da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo
ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med - kao što je danas.'" A ja odgovorih i
rekoh: "Tako je, Jahve." 6I dalje mi reče Jahve: "Objavi riječi ove po gradovima judejskim i po ulicama
jeruzalemskim: 'Poslušajte riječi Saveza ovoga, te ih izvršavajte. 7Jer sam ozbiljno opominjao očeve
vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj!
8Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošću zloga srca svoga.
Zato dopustih da se na njima ispune sve riječi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se
pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'"
9I reče mi Jahve: "Zavjera je među Judejcima i Jeruzalemcima. 10Vratiše se bezakonjima
svojih otaca koji se oglušiše na moje riječi, pa trčahu za tuđim bogovima da im služe. Dom Izraelov i
dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim."
Jeremija, 11, 3 |
Bog |
Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio čovjek koji ne posluša riječi Saveza ovoga, |
154 |
Obnovljeno zvanje
10Jao meni, majko, što si me rodila,
da svađam se i prepirem sa svom
zemljom.
Nikom ne uzajmih,
ni od koga zajma ne uzeh,
a ipak svi me proklinju.11Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio
za njihovo dobro,
nisam li tražio milost u tebe za
neprijatelja svoga,
u doba nevolje,
u danima tjeskobe njegove?
Ti to dobro znaš!12Može l' se željezo slomiti,
željezo sa Sjevera i mjed?13Tvoje bogatstvo i blago tvoje
pljački ću predati.
Tako ćeš platiti za sva bezakonja
svoja
po svoj zemlji.14Učinit ću te robljem neprijatelja
u zemlji koju ne poznaješ,
jer gnjev moj planu ognjem
koji će vas sažgati,
koji će protiv vas buknuti.1
Jeremija, 15, 10 |
C |
Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. |
155 |
Mudre izreke
5Ovako govori Jahve:
"Proklet čovjek koji se uzdaje
u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom
mišicom,
i čije se srce od Jahve odvraća.6Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Jeremija, 17, 5 |
Bog |
Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća |
156 |
Proklet bio dan kad se rodih,
dan kad me rodi majka moja
ne bio blagoslovljen!15Proklet bio čovjek
koji ocu mom dojavi:
"Rodio ti se sin, muškić!"
i time mi oca obradova.16Tom čovjeku bilo kao gradovima
što ih Jahve nemilice razvali;
već u cik zore čuo zapomaganje
i poklike bojne u podne,17jer me ne pogubi u majčinoj utrobi
da bi majka bila moj grob,
da bi joj utroba dovijeka ostala
trudna!18O, zašto izađoh iz majčina krila?
Da vidim jad i nevolju
i u sramoti da dokončam dane!
Jeremija, 20, 14 |
C |
Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! |
157 |
Jeremija, 20, 15 |
C |
Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškić!" i time mi oca obradova. |
158 |
Viđenje pehara
14"I oni će služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit ću im po njihovim činima i po
djelima ruku njihovih."
15Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve
narode kojima ću te poslati. 16Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga
među njih poslati." 17I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše
poslao: 18Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina,
pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; 19faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i
knezovima i narodom njegovim 20i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve
zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; 21Edom, Moab i sinove
Amonove; 22sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; 23Dedan, Temu, Buz i
sve one ostriženih zalizaka, 24sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u
pustinji; 25sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; 26sve kraljeve Sjevera, blize i
daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih.
Jeremija, 25, 18 |
Bog |
Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; |
159 |
Jeremija kao prorok
U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe mi riječ Jahvina. 2Ovako
govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone
u Domu Jahvinu naviještaj sve riječi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine.
3Možda će poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa ću se pokajati za zlo koje naumih učiniti
zbog zlodjela njihovih. 4Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što
ga stavih pred vas, 5slušajući riječi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do
sada niste slušali, 6postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo
za sve narode na zemlji.'"
Jeremija, 26, 6 |
Bog |
postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" |
160 |
16Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji živi u
ovome gradu - braći vašoj što ne moradoše s vama u izgnanstvo. 17Ovako govori Jahve nad
Vojskama: "Evo šaljem na njih mač, glad i kugu; učinit ću da budu kao pokvarene smokve, tako loše
da nisu za jelo. 18I gonit ću ih mačem, glađu i kugom i učinit ću ih užasom svim kraljevstvima
zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. 19Jer ne
poslušaše riječi mojih - riječ je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih
oni ne poslušaše - riječ je Jahvina. 20Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslušajte
svi riječ Jahvinu!"
Jeremija, 29, 18 |
Bog |
I gonit ću ih mačem, glađu i kugom i učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. |
161 |
21Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu
Maasejinu, koji vam laž prorokuje u moje ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, da ih pogubi vama na oči. 22I njima će se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u
Babilonu: 'Neka Jahve učini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispeče na vatri
23jer u Izraelu počiniše sramotu čineći preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreći u moje ime lažne
riječi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - riječ je Jahvina!"
Jeremija, 29, 22 |
Bog |
njima će se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u Babilonu: 'Neka Jahve učini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispeče na vatri |
162 |
Obnova i veličina Jeruzalema
38"Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule
Hananelove do Vrata ugaonih. 39I još će se dalje protegnuti mjerničko uže, pravo do brežuljka
Gareba, a onda okrenuti prema Goi. 40I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do
ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva."
Jeremija, 31, 40 |
Bog |
I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva." |
163 |
7Poslije deset dana dođe riječ Jahvina Jeremiji. 8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova,
sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 9te im reče:
"Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu:
10'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne
iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. 11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga
strahujete. Ne bojte ga se - riječ je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku
njegovih. 12I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.' 13Ako
pak kažete: 'Nećemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajući se glasu Jahve, Boga svoga, 14ako kažete:
'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne čujemo, da ne moramo biti
više gladni kruha; da, onamo idemo', 15onda čujte riječ Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako
govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odlučili krenuti u Egipat da ondje živite, 16mač
kojega se plašite u zemlji će vas egipatskoj dostići; glad od koje strahujete, u Egiptu će vam biti za
petama: i ondje ćete umrijeti! 17I svi oni koji odluče da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut će
od mača, gladi i kuge: nitko živ neće umaći nesreći koju ću na njih svaliti.' 18Jer ovako govori Jahve
nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako će se
gnjev moj izliti i na vas ako pođete u Egipat: postat ćete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga
mjesta nikad više nećete ugledati.'
Jeremija, 42, 18 |
Bog |
er ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako će se gnjev moj izliti i na vas ako pođete u Egipat: postat ćete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više nećete ugledati.' |
164 |
11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na
nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. 12Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u
zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će
pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i
poruga. 13Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i
kugom. 14A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se
mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se
nitko neće vratiti, osim izbjeglica."
Jeremija, 44, 12 |
Bog |
Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga. |
165 |
20Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili
reče: 21"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama
jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? 22Jahve više nije mogao podnositi
zlodjela vaših i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u
prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. 23Zbog toga što ste, prinoseći tamjan, zgriješili Jahvi,
što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedočanstava ne
držaste, snađe vas ova nevolja, kakva je danas."
Jeremija, 44, 22 |
Bog |
Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. |
166 |
'Bježite, spasavajte život,
ugledajte se u pustinjsku
magarad!'7Jer si se pouzdao u svoje utvrde,
bit ćeš i ti osvojen.
Kemoš odlazi u izgnanstvo
sa svećenicima i knezovima svojim.8Pustošnik će doći u svaki grad,
nijedan mu neće izmaći:
Dolina će biti poharana,
Visoravan opustošena,"
govori Jahve!9Stavite Moabu nadgrobni kamen,
jer je do temelja srušen;
njegovi su gradovi pustare,
u njima nitko ne obitava.
10Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne
omasti!11Od mladosti svoje mir uživaše Moab,
ležaše na droždini svojoj,
nikad ga nisu pretakali iz bačve
u bačvu,
nikad u izgnanstvo išao nije:
zato mu okus ostade svjež,
miris nepromijenjen.
Jeremija, 48, 10 |
Bog |
Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! |
167 |
Jeremija, 48, 10 |
Bog |
Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti! |
168 |
Jer ja sam onaj što će Ezava
pretražiti
i skrovišta mu otkriti
da se ne mogne sakriti.
Pleme je njegovo opustošeno:
nema ga više!
Nitko ne kaže:11'Ostavi siročad svoju,
ja ću je prehraniti
i neka se udovice tvoje
u me pouzdaju!'"
12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar
upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti! 13Jer samim se
sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini
gradovi bit će vječne razvaline."14Jahve mi vijest uputi,
glasnik bi poslan k narodima:
"Skupite se! Krenite na nj, krenite!
Ustajte! U boj!15Jer, gle, učinit ću te malim među
narodima,
prezrenim među ljudima.
Jeremija, 49, 13 |
Bog |
Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline." |
169 |
Druga tužaljka
Kako mrakom zastrije Gospodu svom gnjevu
Kćer sionsku.
S neba na zemlju baci
slavu Izraelovu!
I ne sjeti se podnožja svoga
u dan gnjeva svojega!2Bez milosti Gospod satrije
sve stanove Jakovljeve,
u svom gnjevu razori
tvrđave kćeri Judine;
sa zemljom je sravnio i prokleo
kraljevstvo i njegove knezove.3U rasplamtjelom gnjevu svojem
razbi svu snagu Izraelovu,
povuče svoju desnicu
pred neprijateljem;
u Jakovu raspiri plamen ognjeni
koji sve uokolo proždire
Tužaljke, 2, 2 |
Bog |
Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. |
170 |
Ti, Jahve, vidje kako me tlače,
dosudi mi pravdu.60Ti vidje svu osvetu njinu,
sve podvale protiv mene.61Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo,
sve podvale protiv mene.62Usne protivnika mojih i misli njine
protiv mene su cio dan.63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj
samo:
ja sam im pjesma-rugalica.64Vrati im, Jahve, milo za drago,
po djelu ruku njihovih.65Učini da srca im otvrdnu,
udari ih prokletstvom svojim.66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi
pod nebesima svojim, Jahve!
Tužaljke, 3, 65 |
C |
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. |
171 |
Ispovijed grijeha
Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama
Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, 16našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i
našim ocima, 17jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni 18i nismo slušali glasa Gospoda,
Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. 19Od dana kada je
oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo
marili da čujemo njegov glas. 20Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod
zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom
teče med i mlijeko. I tako je to do danas. 21Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi
njegovih preko proroka koje nam je on slao; 22svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca,
služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem.
Baruh, 1, 20 |
Bog |
Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. |
172 |
Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili
Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: 2pod čitavim nebom nije se
još dogodilo ništa slično onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u
Mojsijevu Zakonu - 3da se jelo meso sina i kćeri. 4Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na
porugu i prokletstvo među svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. 5Bijahu podjarmljeni
umjesto da budu gospodari, jer - sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova.
6Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida
obrazi, nama i ocima našim. 7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio. 8Mi pak
nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca. 9Gospod tada uze bdjeti nad
nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio, 10ali mi
nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio.
Baruh, 2, 4 |
C |
Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo među svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. |
173 |
Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i
smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode
svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe
sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne
spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6Da, ti si
Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo
zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su
sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas,
prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.
Baruh, 3, 8 |
Bog |
Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših. |
174 |
65Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva; 66niti mogu narodima pokazati znamenja na
nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec. 67Zvijeri su od njih bolje; pobjeći one mogu u
skrovište i sebi pomoći. 68Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!
69Kao ptičje strašilo u nečuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom
i srebrom. 70Jednako su slični glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu bačenu u
mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. 71Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat
ćete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.
72Koliko je bolji pravednik koji nema kumira; sramota je daleko od njega!
Baruh, 6, 65 |
C |
Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva; |
175 |
11Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila
kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega.
12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku
nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesreća, kao što je
zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega:
nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesrećom,
on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali
glas njegov.
15A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje
egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. 16Gospode,
po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore
svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas
okružuju."
Daniel, 9, 11 |
Zakon |
Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. |
176 |
Opća iskvarenost
Čujte riječ Jahvinu, sinoviIzraelovi,
jer Jahve se parbi sa stanovnicima
zemlje.2Nema više vjernosti, nema ljubavi,
nema znanja Božjega u zemlji,
već proklinjanje i laž, ubijanje
i krađa,
preljub i nasilje,
jedna krv drugu stiže.3Stoga tuguje zemlja i ginu svi
stanovnici
s poljskim zvijerima i pticama
nebeskim
te ugibaju i ribe u moru.
Hošea, 4, 2 |
C |
Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. |
177 |
Prorok nesreće
6"Ne balite!" - bale oni -
"Tako se ne bali!
Sramota na nas neće pasti!7Zar će biti proklet dom Jakovljev?
Zar je Jahve izgubio strpljivost?
Zar on tako postupa?
Nisu li riječi njegove ugodne
Izraelu, narodu njegovu?"8Vi se sami dižete kao neprijatelji
narodu mojemu.
Čovjeku nezazornu vi otimate
kabanicu,
onome koji bez straha putuje
ratne strahote dosuđujete.
Mihej, 2, 7 |
C |
Zar će biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li riječi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?" |
178 |
Protiv varalica u gradu
9Jahvin glas viče gradu:
"Slušajte, vi plemenjaci
i sabore gradski!10Zar mogu podnositi krivo stečeno
blago
i patvorenu efu prokletu?11Mogu li opravdati onoga
koji se služi mjerom krivom,
vrećom krivotvorenih utega?12Bogataši vaši puni su okrutnosti,
stanovnici vaši laž govore,
varljiv je jezik u njihovim ustima!13Zato sam te i ja počeo udarati,
tamaniti zbog grijeha tvojih.14Jest ćeš, a nećeš se nasititi,
gladan ćeš ostati;
stavljat ćeš na stranu,
a ništa nećeš sačuvati;
ako što i sačuvaš,
ja ću maču predati.15Sijat ćeš, ali nećeš žeti;
tijestit ćeš maslinu,
a ulja neće biti;
gazit ćeš mošt,
a vina nećeš piti.16Držiš se zakona Omrijevih
i svih djela doma Ahabova,
živiš po osnovama njihovim:
učinit ću od tebe pustinju,
od žitelja tvojih porugu,
da nosite sramotu mnogih naroda."
Mihej, 6, 10 |
Bog |
Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? |
179 |
I I . P R O K L E T S T V A P R O T I V T L A Č I T E L J A
5Bogatstvo je odista podmuklo!
Ohol je i ne može počinuti
tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje,
tko je kao smrt nezasitan,
tko sabire za se sve narode,
tko kupi za se sva plemena!6Zar mu se neće svi podrugivati,
rugalicu i zagonetku spjevat'
protiv njega?
Habakuk, 2, 5 |
Bog |
I I . P R O K L E T S T V A P R O T I V T L A Č I T E L J A |
180 |
Šesto viđenje: Knjiga koja leti
Podigoh opet oči i vidjeh: leti svitak knjige. 2Anđeo me upita: "Što vidiš?" Odgovorih: "Vidim
svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset." 3On mi tad reče: "To je prokletstvo
koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo
priseže bit će po njem odavde protjeran. 4Ja ću ga izvesti - riječ je Jahve nad Vojskama - da uđe u
kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi
je skupa s njenim drvljem i kamenjem."
Zaharija, 5, 3 |
Bog |
On mi tad reče: "To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran. |
181 |
9Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojačaju ruke vama koji ovih dana slušate riječi
ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada bjehu položeni temelji Domu Jahve nad Vojskama da
bi se opet sagradilo Svetište. 10Jer, prije ovih dana ne bijaše nadnice za čovjeka niti nadnice za
živinče; niti bijaše mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome koji je dolazio; puštao sam ljude
jedne protiv drugih. 11Ali sada, neću biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana - riječ je Jahve
nad Vojskama - 12nego ću posijati mir: loza će roditi grožđem, zemlja će davati usjeve, a nebo će
davati rosu svoju. Sve ću to dati Ostatku ovoga naroda. 13I kao što bijaste prokletstvo među
narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek'
vam jake budu ruke!'
Zaharija, 8, 13 |
Bog |
I kao što bijaste prokletstvo među narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek' vam jake budu ruke!' |
182 |
Eshatološki boj: Sjaj Jeruzalema
Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. 2I sabrat ću sve narode u
Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u
izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. 3Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda
kako on zna ratovati u dan ratni. 4Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot
Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu
dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. 5Dolina Gore moje bit će ispunjena
od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja
judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.6U dan onaj neće više biti ni studeni ni
leda.7Bit će to dan čudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noć; i u vrijeme večeribit će svjetlo. 8U onaj
dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola kmoru zapadnom. Bit će tako ljeti
i zimi. 9I Jahve će biti kralj nad svom zemljom. 10Sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do
Rimona negepskog. A Jeruzalem će se uzvisiti na svom mjestu; i bit će nastanjen - od Vrata
Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska.
11Opet će se stanovati u njemu, i više neće biti prokletstva; Jeruzalem će živjeti u miru.12A evo kojom
će ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso će im se raspadati dok
budu na nogama; oči će im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima.
Zaharija, 14, 11 |
Bog |
Opet će se stanovati u njemu, i više neće biti prokletstva; Jeruzalem će živjeti u miru. |
183 |
Optužba protiv svećenika
6Sin časti oca, a sluga gospodara.Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja?Ako sam gospodar,
gdje je strahod mene?To govori Jahve nad Vojskama vama,svećenici, koji moje ime prezirete,a
pitate: "Čime smo prezreliime tvoje?"7Oskvrnjen kruh na mome prinositežrtvenikui još pitate: "Čime te
oskvrnismo?"Time što kažete "Stol je Jahvinstvar nevažna!"8A kada za žrtvu slijepu
stokuprinosite,zar to nije zlo?I kad prinosite hromo i bolesno,zar to nije zlo?Donesi takvo što svome
namjesniku,hoće li biti zadovoljan i dobro teprimiti? -govori Jahve nad Vojskama.9Sada umilostivite
lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad
Vojskama.10O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja nažrtveniku!Niste mi mili
-govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše.11Jer od istoka do zapadaveliko je ime
moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime
mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.12Ali vi ga skvrnitekada govorite: "Stol je
Gospodnjiokaljani hrana na njemu ni za što nije!"13Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori
Jahve nad Vojskama.Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da
to iz vaše ruke milostivoprimim? -govori Jahve nad Vojskama.14Proklet bio varalica koji u staduima
ovnašto mi ga je zavjetovao,a žrtvuje mi ovcu jalovicu.Jer ja sam velik kralj -govori Jahve nad
Vojskama -i strašno je Ime moje među narodima.
Malahija, 1, 14 |
Bog |
Proklet bio varalica koji u staduima ovnašto mi ga je zavjetovao,a žrtvuje mi ovcu jalovicu.Jer ja sam velik kralj -govori Jahve nad Vojskama -i strašno je Ime moje među narodima. |
184 |
A sad vas opominjem,svećenici!2Ako ne budete poslušali,ako ne budete k srcu uzeli da
proslavite Ime moje -govori Jahve nad Vojskama -kletvu ću na vas svalitii proklet ću vaš blagoslov.I
već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.3I slomit ću vam ruku,bacit ću vam u lice izmetine,izmetine
vaših svetkovina,i s njima ću vas splaviti.4Po tom ćete znati:to je bila moja opomena da ostane Savez
moj s Levijem -govori Jahve nad Vojskama.5A moj Savez s njim,to bijaše život i mir -ja sam mu ih
dao: bijaše to strah -i on me se bojao,Imena se moga plašio.6Zakon istine bijaše u njegovim ustima i
pakost mu ne kaljaše usana;u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio.7Da,
usne svećenikove treba dačuvaju znanje,a iz njegovih usta treba tražiti Zakon:ta on je glasnik Jahve
nad Vojskama.8Ali vi ste s puta zašli,učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču,raskinuli ste Savez
Levijev -govori Jahve nad Vojskama.9Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova
mojih vi držali niste,nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon.
Malahija, 2, 2 |
Bog |
Ako ne budete poslušali,ako ne budete k srcu uzelida
proslavite Ime moje -govori Jahve nad Vojskama -kletvu ću na vas
svalitii proklet ću vaš blagoslov. |
185 |
Malahija, 2, 2 |
Bog |
I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. |
186 |
Desetina za Hram
6Jer ja, Jahve, ne mijenjam se,a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjatebez prestanka!7Od vremena
svojih otacaodstupate od mojih uredabai ne čuvate ih.Vratite se meni,a ja ću se vratiti vama -govori
Jahve nad Vojskama.Pitate: "Kako da se vratimo?"8Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene
prikraćujete. I pitate: "U čemu te prikratismo?"U desetini i u prinosu.9Udareni ste prokletstvom jer me
prikraćujete vi, sav narod!10Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me
iskušajte -govori Jahve nad Vojskama -neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas
punom mjerom blagoslov,11neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam
ne bude nerodna loza u polju -govori Jahve nad Vojskama.12Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer
ćete biti zemlja blaženstva -govori Jahve nad Vojskama.
Malahija, 3, 9 |
Bog |
Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! |
187 |
Dodaci
22"Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i
uredbe za sav Izrael.23Evo, poslat ću vam proroka Iliju
prije nego dođe Dan Jahvin,
dan velik i strašan.24On će obratiti srce otaca k sinovima,
a srce sinova k ocima,
da ne dođem i ne udarim
prokletstvom zemlju."
Malahija, 3, 24 |
Bog |
On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju." |
188 |
Posljednji sud
31"Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32I sabrat
će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.
33Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."
34"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo
pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac
bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'"
37"Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i
napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo
bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' 40A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste
jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"
41"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima
njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste
me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"
44"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili
bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' 45Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne
učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'"
46"I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
Evanđelje po Mateju, 25, 41 |
Bog |
"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! |
189 |
Osušena smokva. Vjera i molitva
20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21Petar se prisjeti pa će
Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."
22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. 23Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i
u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! 24Stoga vam
kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 25No kad ustanete na molitvu,
otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."
Evanđelje po Marku, 11, 21 |
Bog |
Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." |
190 |
Ljubav prema neprijateljima
27"Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
28blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju."
29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
30Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."
31"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima."
32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33Jednako tako,
ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34Ako pozajmljujete
samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se
jednako vrati."
35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam
plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."
36"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."
Evanđelje po Luki, 6, 28 |
C |
blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." |
191 |
Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu
40Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41Drugi govorahu: "Ovo je Krist."
A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva
Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" 43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.
44Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
45Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?"
46Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." 47Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti?
48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!"
50Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51"Zar naš Zakon sudi čovjeku
ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" 52Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti
da iz Galileje ne ustaje prorok." 53I otiđoše svaki svojoj kući.
Evanđelje po Ivanu, 7, 49 |
C |
Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" |
192 |
Pavao pred Vijećem
30Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki
svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.
Dj 23.
Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega."
2Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reče: "Udarit će
Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" 4Oni što su ondje
stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki
svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."
6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi
mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih."
7Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema
uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske
stranke i zaoštre boj govoreći: "Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?" 10Kad
razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i
povede u vojarnu.
11Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u
Rimu posvjedočiš!"
Djela apostolska, 23, 5 |
C |
Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." |
193 |
Povlastice Izraelove
Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je
posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je
iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Poslanica Rimljanima, 9, 3 |
C |
Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. |
194 |
Ponizna ljubav u zajednici
3Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite
se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi
isto djelovanje, 5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6Dare pak imamo različite po
milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7je li služenje - neka je u služenju; je li
poučavanje - u poučavanju; 8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko
iskazuje milosrđe - radostan!
9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge
poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u
molitvi postojani! 13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!
14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!
16Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste
mudri! 17Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18Ako je moguće, koliko je do vas, u
miru budite sa svim ljudima!
19Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli
Gospodin. 20Naprotiv:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga,
i ako je žedan, napoj ga!
Činiš li tako,
ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
Poslanica Rimljanima, 12, 14 |
C |
Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! |
195 |
Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2A od upravitelja iziskuje se
napokon da budu vjerni. 3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.
4Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5Zato ne sudite ništa prije vremena
dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti
pohvalu od Boga.
6Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne
nadimate jednim protiv drugoga. 7Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da
nisi primio? 8Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno
kraljujemo! 9Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i
anđelima, i ljudima - 10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; 11sve do ovoga časa
i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, 12i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani
blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 13pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Prva poslanica Korinćanima, 4, 12 |
C |
i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, |
196 |
Dari Duha
O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili
nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može
reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita
djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu
daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari
liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu
različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
Prva poslanica Korinćanima, 12, 3 |
C |
Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. |
197 |
Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!
Prva poslanica Korinćanima, 16, 22 |
C |
Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha! |
198 |
Evanđelje je samo jedno
6Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i
ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam
anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to
sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima
ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
Poslanica Galaćanima, 1, 8 |
C |
Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! |
199 |
Poslanica Galaćanima, 1, 9 |
C |
Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. |
200 |
Zakon, izvor prokletstva
10Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega
što je napisano u Knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere
živjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.
13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -
14da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
Poslanica Galaćanima, 3, 10 |
Zakon |
Zakon, izvor prokletstva |
201 |
Poslanica Galaćanima, 3, 10 |
Zakon |
Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. |
202 |
Poslanica Galaćanima, 3, 10 |
Zakon |
Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. |
203 |
Poslanica Galaćanima, 3, 13 |
Zakon |
Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, |
204 |
Poslanica Galaćanima, 3, 13 |
Zakon |
postavši za nas prokletstvom - |
205 |
Poslanica Galaćanima, 3, 13 |
Zakon |
jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - |
206 |
Kršćanska zrelost
11O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 12Pa trebalo bi doista da nakon
toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi
ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače
je. 14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.
Heb 6.
Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od
mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti,
dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i
okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami
ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa
raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je,
blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"
Poslanica Hebrejima, 6, 8 |
Bog |
ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" |
207 |
Obuzdavanje jezika
Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. 2Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u
govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. 3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi
upokorimo,upravljamo i cijelim tijelom njihovim. 4Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja
kamo kormilarova volja hoće. 5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi.Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!
6I jezik je vatra,svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač
života. 7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti,i rod ih je ljudski ukrotio, 8a jezik - zlo
nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. 9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i
proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: 10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako
događati! 11Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? 12Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama?
Ni slan izvor ne može dati slatke vode.
Jakovljeva poslanica, 3, 9 |
C |
Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: |
208 |
Jakovljeva poslanica, 3, 10 |
C |
iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! |
209 |
Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - 2da vrijeme
što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. 3Dosta je uistinu što ste u
prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i
bezakoničkim idolopoklonstvima. 4Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. 5Polagat će
oni račun Onomu tko je već spreman suditi žive i mrtve. 6Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po
ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu.
Prva Petrova poslanica, 4, 4 |
C |
Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. |
210 |
Buduća kazna
Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave, 11dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih
pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što
ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 13zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju
razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oči su im pune
preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi!
15Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, 16ali primi i
ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje.
17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. 18Naklapajući naduvene ispraznosti,
požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19Obećavaju im slobodu,
a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega
i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore
od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa
svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana
svinja valjanju u blatu."
Druga Petrova poslanica, 2, 14 |
C |
Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! |
211 |
I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje
strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće
više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice
njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva:
obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
6I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže
slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!"
8Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se
poklonim. 9A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!"
10A zatim će mi: "Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje čini
nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!"
12"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!"
13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na
stablo života i na vrata će smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i
čini laž."
Otkrivenje, 22, 3 |
C |
I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati |