Pustinja

O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem! Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora  
( Psalam - Ps 55,7-9 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz spisa Euzebija Cezarejskog, biskupa
  2. Iz knjige "Misli u samoći" Thomasa Mertona
REKAPITULACIJA:

Pustinja
Hebrejski מִדְבָּר  midbar (mid-bawr')
Grčki Ερημος Erimos
Latinski Desertum

Riječ PUSTINJA pojavljuje se 360 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 5 puta. Ukupno 365 puta.
 - 322 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 38 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 23 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi Brojeva : 47 puta

SZ Petoknjižje 100
Povjesne knjige 77
Mudrosne knjige 43
Proroci 102
NZ Evanđelja 23
Djela apostolska 7
Poslanice 5
Otkrivenje 3

Ukupno : 360

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Vojna četvorice velikih kraljeva
Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 2povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. 3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 4Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 5U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 7Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara – četiri kralja protiv pet. Knjiga Postanka - Post 14,6		 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.
2 Jišmaelovo rođenje
Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara. 2I reče Saraja Abramu: »Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.« Abram posluša riječ Sarajinu. 3Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 4Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 5Tada reče Saraja Abramu: »Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!« 6Nato Abram odvrati Saraji: »Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!« Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. 7Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – 8pa je zapita: »Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?« »Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje«, odgovori ona. Knjiga Postanka - Post 16,7		 Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru
3 14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko lûk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje. 17Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« 19Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. 20Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz lûka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. Knjiga Postanka - Post 21,14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe.
4 14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko lûk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje. 17Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« 19Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. 20Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz lûka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. Knjiga Postanka - Post 21,20 Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka.
5 Knjiga Postanka - Post 21,21 Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.
6 Mojsijevo poslanje
»Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: ‘Jahve, Bog otaca – Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev – objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu. 17Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca – u zemlju kojom teče med i mlijeko!’ 18Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: ‘Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.’ 19Znam ja da vas egipatski kralj neće pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. 20Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti. 21Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome narodu, pa kad pođete, nećete poći praznih ruku. 22Svaka će žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kući nakita srebrnog i zlatnog i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane.« Knjiga Izlaska - Izl 3,18		 Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.'
7 Susret s Aronom
Onda rekne Jahve Aronu: »Zaputi se prema pustinji, ususret Mojsiju!« On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. 28Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini. 29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. 30Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda. 31Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se. Knjiga Izlaska - Izl 4,27		 Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.
8 Prvi susret s faraonom
Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.’« 2»Tko je taj Jahve da ga ja poslušam«, odvrati faraon, »i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce.« 3»Bog Hebreja objavio nam se«, rekoše. »Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.« 4Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. 5Sad kad se svjetina tako umnožila«, nastavi faraon, »vi biste ih od posla odvratili?« Knjiga Izlaska - Izl 5,3		 "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem."
9 Voda pretvorena u krv
Tada Jahve reče Mojsiju: »Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. 15Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. 16Reci mu: ‘Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. 17Ovako Jahve poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u krv. 18Ribe će u Rijeci pocrkati, Rijeka će se usmrdjeti i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.’« Knjiga Izlaska - Izl 7,16		 Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao.
10 21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: »Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji.« 22»Ne dolikuje da tako učinimo«, odgovori Mojsije. »Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipćane su svetogrđe. Kad bismo, dakle, na njihove oči prinosili žrtve koje su Egipćanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? 23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio.« 24»Pustit ću vas da odete u pustinju«, odgovori faraon, »i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!« 25Nato odvrati Mojsije: »Čim odem od tebe, zazvat ću Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi.« 26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. 27I Jahve učini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada – ni jedan jedini nije ostao. 28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode. Knjiga Izlaska - Izl 8,23 Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio."
11 Knjiga Izlaska - Izl 8,24 "Pustit ću vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"
12 5. PREKO CRVENOGA MORA
Polazak Izraelaca
Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: »Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.« 18Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. 19Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce riječima: »Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!« 20Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. 21Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. 22I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću. Knjiga Izlaska - Izl 13,18		 Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete.
13 Knjiga Izlaska - Izl 13,20 Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.
14 Od Etama do Crvenoga mora
Jahve reče Mojsiju: 2»Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. 3Faraon će reći: ‘Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.’ 4Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.« Izraelci tako učine. Knjiga Izlaska - Izl 14,3		 Faraon će reći: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.'
15 Egipćani u potjeri za Izraelcima
Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. »Što ovo učinismo!« – rekoše. »Pustismo Izraelce i više nam neće služiti.« 6Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. 7Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. 8Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. 9Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. 10Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi: 11»Zar nije bilo grobova u Egiptu«, reknu Mojsiju, »pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! 12Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti.« 13»Ne bojte se!« – reče Mojsije narodu. »Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. 14Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!« Knjiga Izlaska - Izl 14,11		 Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta!
16 Knjiga Izlaska - Izl 14,12 Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti."
17 II. PUTOVANJE PUSTINJOM
Prva postaja: Mara
Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 23Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: »Što ćemo piti?« 25A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 26Zatim reče: »Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.« 27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Knjiga Izlaska - Izl 15,22		 Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur.
18 Knjiga Izlaska - Izl 15,22 Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli.
19 Mana i prepelice
Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. 2U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3»Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« 4Tada reče Jahve Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. 5A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.« Knjiga Izlaska - Izl 16,1		 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske.
20 Knjiga Izlaska - Izl 16,2 U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona.
21 Knjiga Izlaska - Izl 16,3 Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!"
22 9Poslije toga rekne Mojsije Aronu: »Reci svoj izraelskoj zajednici: ‘Skupite se pred Jahvu, jer je čuo vaše mrmljanje!’« 10I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. 11Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reče mu: 12»Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.’« 13I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 14Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. 15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. 16A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: ‘Nakupite koliko kome treba za jelo – jedan gomer po osobi, svatko prema broju članova koji su mu u šatoru.’« Knjiga Izlaska - Izl 16,10 I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava.
23 Knjiga Izlaska - Izl 16,14 Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.
24 Zato Jahve reče Mojsiju: »Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? 29Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana.« 30Tako se sedmoga dana narod odmarao. 31Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića. 32Onda rekne Mojsije: »Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i čuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske.« 33I naredi Mojsije Aronu: »Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se sačuva za vaše potomke.« 34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedočanstvo na čuvanje. 35Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. 36Gomer je deseti dio efe. Knjiga Izlaska - Izl 16,32 Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i čuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske."
25 Mana i prepelice
Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. 2U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3»Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« 4Tada reče Jahve Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. 5A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.« Knjiga Izlaska - Izl 17,1		 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije.
26 Jitro i Mojsije
A Jitro, midjanski svećenik, tast Mojsijev, ču sve što učini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. 2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu – koju Mojsije bijaše otpustio – 3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to će reći: »Bijah došljak u tuđoj zemlji.« 4Drugi se zvao Eliezer, to jest: »Bog oca moga bio mi je u pomoći i spasio me od faraonova mača.« 5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu. 6Poruči on Mojsiju: »Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina.« 7Izađe Mojsije ususret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uđu pod šator. Knjiga Izlaska - Izl 18,5		 Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu.
27 1. SAVEZ I DESET ZAPOVIJEDI
Dolazak do Sinaja
Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. 2Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, 3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: Knjiga Izlaska - Izl 19,1		 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju.
28 Knjiga Izlaska - Izl 19,2 Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i
29 Knjiga Izlaska - Izl 19,2 utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom,
30 27Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet među koji dospiješ i učinit ću da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. 28Stršljene ću pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. 29Neću ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu. 30Tjerat ću ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedneš. 31Postavit ću ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat ću, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj. 32Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. 33Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica.« Knjiga Izlaska - Izl 23,31 Postavit ću ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat ću, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj.
31 Zaključak
To je obred za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu i žrtvu pričesnicu 38koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve. Levitski zakonik - Lev 7,38		 koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve.
32 6Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, 7neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. 8Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. 9Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. 10A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju. 11Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh. 12Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. 13Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedočanstvu. Tako neće poginuti. 14Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju. Levitski zakonik - Lev 16,10 A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju.
33 Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, 18neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. 19Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako će ga očistiti od nečistoća Izraelaca i posvetiti. 20Kad svrši obred pomirenja svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. 21Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom. 22Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Levitski zakonik - Lev 16,21 Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom.
34 Levitski zakonik - Lev 16,22 Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivši jarca u pustinju,
35 Naredba za popis
U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reče Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: 2»Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu. 3Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama. 4Neka s vama bude po jedan čovjek od svakoga plemena, glavari svoga pradjedovskog doma. Knjiga Brojeva - Br 1,1		 U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reče Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:
36 17Mojsije i Aron onda uzmu one ljude što su po imenu bili određeni 18te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od dvadeset godina. 19Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilježio u Sinajskoj pustinji. Knjiga Brojeva - Br 1,19 Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilježio u Sinajskoj pustinji.
37 Svećenici
Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. 2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvorođenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. 3To su imena Aronovih sinova, svećenika pomazanih, za svećeništvo posvećenih. 4Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposvećenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao svećenici u nazočnosti svoga oca Arona. Knjiga Brojeva - Br 3,4		 Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposvećenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao svećenici u nazočnosti svoga oca Arona.
38 Popis Levijevaca
Jahve reče Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 15»Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više.« 16Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo naređeno. 17Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. Knjiga Brojeva - Br 3,14		 Jahve reče Mojsiju u Sinajskoj pustinji:
39 Vrijeme Pashe
Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve reče Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 2»Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme. 3Slavite je u njezino vrijeme, u suton, četrnaestoga dana ovoga mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i običajima.« 4Tako Mojsije reče Izraelcima da slave Pashu. 5I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i učinili. 6A bijaše ljudi onečišćenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Dođu tako pred Mojsija i Arona istoga dana 7pa reknu: »Mrtvacem smo se onečistili; ipak, zašto bi nam bilo uskraćeno prinositi Jahvi žrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih sinova?« 8Mojsije im reče: »Strpite se da čujem što će Jahve za vas odrediti.« Knjiga Brojeva - Br 9,1		 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve reče Mojsiju u Sinajskoj pustinji:
40 Knjiga Brojeva - Br 9,5 I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i učinili.
41 Polazak sa Sinaja
Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva. 12Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. 13Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put. 14Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov; 15nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov, 16a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov. 17Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseći Prebivalište. Knjiga Brojeva - Br 10,12		 Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja.
42 Knjiga Brojeva - Br 10,12 Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.
43 Mojsijev prijedlog Hobabu
Mojsije reče Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: »Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: ‘Dat ću vam ga!’ Pođi s nama i dobro ćemo ti činiti, jer je Jahve obećao sreću Izraelu.« 30»Ne idem«, odgovori mu, »nego se vraćam u svoju zemlju; k svojima se vraćam.« 31»Molim te, ne ostavljaj nas!« – reče. »Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči. 32Ako s nama pođeš, dobročinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom ćemo dijeliti.« Knjiga Brojeva - Br 10,31		 Molim te, ne ostavljaj nas!" - reče. "Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči.
44 Mojsije posreduje za Mirjam
Tada rekne Aron Mojsiju: »Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!« 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: »Bože, molim te, ozdravi je!« 14»Da joj je otac njezin pljunuo u lice«, reče Jahve Mojsiju, »zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti.« 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. Knjiga Brojeva - Br 12,16		 Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.
45 Izviđanje obećane zemlje
Jahve reče Mojsiju: 2»Pošalji ljude, po jednoga čovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!« 3Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. 4A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova; 5Šafat, sin Horijev, od plemena Šimunova; 6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; 7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; 8Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova; 9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; 10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova; 11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manašeova; 12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; 13Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova; 14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; 15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. 16To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom. Knjiga Brojeva - Br 13,3		 Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca.
46 17Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reče: »Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. 18Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? 19Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili loša? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrđeni? 20Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveća ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje.« Bilo je upravo vrijeme ranog grožđa. 21Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. 22Popnu se u Negeb i dođu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. – Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. – 23Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. 24Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali. Knjiga Brojeva - Br 13,21 Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat.
47 Izvještaj uhodâ
Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali. 26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. 27Izvijeste ga oni: »Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 28Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. 29Amalečani borave u negepskom kraju; Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana.« Knjiga Brojeva - Br 13,26		 Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje.
48 Pobuna Izraelaca
Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. 2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: »Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! 3Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djeca da postanu roblje? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?« 4Jedan je drugome govorio: »Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!« 5Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. 6A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću. 7Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: »Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. 8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. 9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!« Knjiga Brojeva - Br 14,2		 Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!
49 Jahvina srdžba i Mojsijevo posredovanje
I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se slava Jahvina u Šatoru sastanka svim sinovima Izraelovim. 11Tada reče Mojsiju: »Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio? 12Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.« 13Onda Mojsije reče Jahvi: »Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. 14Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. 15Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: 16‘Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.’ 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 18‘Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.’ 19Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.« 20»Opraštam po riječi tvojoj«, reče Jahve. 21»Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 23neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.« Knjiga Brojeva - Br 14,16		 Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.'
50 Knjiga Brojeva - Br 14,22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas,
51 Knjiga Brojeva - Br 14,25 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."
52 Jahvina kazna
Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: 27»Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 28Kaži im: ‘Tako ja živ bio’, objavljuje Jahve, ‘kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. 29U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 31A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju – dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu – ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.’« Knjiga Brojeva - Br 14,29		 U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.
53 Knjiga Brojeva - Br 14,32 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
54 Knjiga Brojeva - Br 14,33 Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina,
55 Knjiga Brojeva - Br 14,33 neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
56 Knjiga Brojeva - Br 14,35 Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine."
57 Povreda subote
Kad su Izraelci bili u pustinji, nađu čovjeka kako kupi drva u subotnji dan. 33I oni koji su ga našli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34Stave ga pod stražu, jer još nije bilo određeno što treba s njim učiniti. 35»Toga čovjeka treba pogubiti!« – reče Jahve Mojsiju. »Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica.« 36Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. Knjiga Brojeva - Br 15,32		 Kad su Izraelci bili u pustinji, nađu čovjeka kako kupi drva u subotnji dan.
58 8Potom Mojsije reče Korahu: »Poslušajte, Levijevci! 9Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeći joj? 10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braću Levijevce, a vi još tražite i svećeništvo! 11Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?« 12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: »Nećemo doći! 13Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoćeš da nasilno zagospodariš nad nama? 14Nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oči ovim ljudima? Nećemo doći!« 15Mojsije se vrlo razljuti i reče Jahvi: »Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio.« Knjiga Brojeva - Br 16,13 Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoćeš da nasilno zagospodariš nad nama?
59 Mirjamina smrt. Voda iz pećine
Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše. 2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. 3Narod se poče svađati s Mojsijem i govoriti: »Da smo bar izginuli kad su nam i braća poginula pred Jahvom! 4Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? 5Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo.« Knjiga Brojeva - Br 20,1		 Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše.
60 Knjiga Brojeva - Br 20,4 Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka?
61 Mjedena zmija
Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. 5I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« 6Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one te tako pomrije mnogo naroda u Izraelu. 7Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod, 8i Jahve reče Mojsiju: »Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.« 9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. Knjiga Brojeva - Br 21,5		 I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim."
62 Na putu prema Jordanu
Pođu Izraelci i utabore se u Obotu. 11Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunčeva izlaska. 12Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu. 13Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u području Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska između Moabaca i Amorejaca. 14Zato se veli u »Knjizi Jahvinih vojni«: »Vaheb kod Sufe i doline arnonske 15i padine doline što se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku...« 16Odande odoše u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju: »Skupi narod da im dam vode!« 17Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: »Proključaj, studenče! A vi ga uznosite: 18knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli žezlom, štapom svojim.« Iz pustinje odu u Matanu, 19iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot; 20iz Bamota u dolinu što se stere u moapskom polju, prema vrhuncu Pisge, s koje se pruža vidik na pustaru. Knjiga Brojeva - Br 21,11		 Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj IjeAbarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunčeva izlaska.
63 Knjiga Brojeva - Br 21,13 Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u području Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska između Moabaca i Amorejaca.
64 Knjiga Brojeva - Br 21,18 knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli žezlom, štapom svojim." Iz pustinje odu u Matanu,
65 Pobjeda nad Amorejcima
Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom: 22»Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Nećemo zalaziti u polja i u vinograde, niti ćemo piti vode iz bunara. Ići ćemo Kraljevskim putem dok ne prođemo tvoje područje.« 23Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe njegovim područjem, nego skupi sav svoj narod te izađe u pustinju da presretne Izraelce. Stigavši do Jahze, zavojuje na Izraela. 24Ali ga Izrael potuče oštrim mačem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az ležao na granici Amonaca. 25Izrael zauzme sve one gradove, i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hešbonu i svim njegovim naseljima. Knjiga Brojeva - Br 21,23		 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe njegovim područjem, nego skupi sav svoj narod te izađe u pustinju da presretne Izraelce. Stigavši do Jahze, zavojuje na Izraela.
66 Osvrt na popis
To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i svećenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu. 64Među njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i svećenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji. 65Jer Jahve bijaše za njih rekao: »Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova!« Knjiga Brojeva - Br 26,64		 Među njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i svećenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.
67 Knjiga Brojeva - Br 26,65 Jer Jahve bijaše za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova!"
68 Zakon ženskog naslijeđa
Tada pristupiše kćeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manašeova iz roda Josipova sina Manašea. A imena kćeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 2One stanu pred Mojsija, pred svećenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka pa reknu: 3»Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve – Korahovoj družini – nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao. 4Zašto bi se odstranilo ime našega oca iz njegova roda? Budući da nije imao sina, daj nama posjed među braćom našega oca!« 5Mojsije iznese njihov slučaj pred Jahvu. 6A Jahve reče Mojsiju: 7»Selofhadove kćeri pravo kažu. Treba svakako da im dadneš posjed koji će biti njihova baština među braćom njihova oca. Prenesi na njih baštinu njihova oca. 8Nadalje, reci Izraelcima: ‘Kad koji čovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kćer. 9Ne imadne li ni kćeri, predajte baštinu njegovoj braći. 10Ako ne imadne ni braće, njegovu baštinu podajte braći njegova oca. 11Ako mu otac ne imadne braće, baštinu njegovu podajte najbližem rođaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.’ Neka to bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju.« Knjiga Brojeva - Br 27,3		 Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve - Korahovoj družini - nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao.
69 Izbor Jošue za vođu zajednice
Jahve reče Mojsiju: »Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima.« (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.) Knjiga Brojeva - Br 27,14		 Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima."
70 Knjiga Brojeva - Br 27,14 (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)
71 6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: »Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? 8Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 9Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: 11‘Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’ 12Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. 14A sad vi – grešni naraštaj – ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. 15Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod.« Knjiga Brojeva - Br 32,13 Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio.
72 Knjiga Brojeva - Br 32,15 Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod."
73 Od Ramsesa do Sinaja
Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu. 6Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baš na rubu pustinje. 7Pođu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom. 8Krenu od Pi Hahirota i prijeđu posred mora u pustinju. Išli su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari. 9Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest izvor-voda i sedamdeset palmâ. Tu su se utaborili. 10Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more. 11A otišavši od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu. 12Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki. 13Otišavši iz Dofke, utabore se u Alušu. 14Krenu iz Aluša i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da pije. 15Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji. Knjiga Brojeva - Br 33,6		 Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baš na rubu pustinje.
74 Knjiga Brojeva - Br 33,8 Krenu od Pi Hahirota i prijeđu posred mora u pustinju.
75 Knjiga Brojeva - Br 33,8 Išli su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari.
76 Knjiga Brojeva - Br 33,11 A otišavši od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu.
77 Knjiga Brojeva - Br 33,12 Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki.
78 Knjiga Brojeva - Br 33,15 Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.
79 U pustinji
Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. 17Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. 18Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. 19Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. 20Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. 21Iz Libne odu i utabore se u Risi. 22Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. 23Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Šeferu. 24Odu s brda Šefera i utabore se u Haradi. 25Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. 26Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. 27Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. 28Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. 29Odu iz Mitke i utabore se u Hašmoni. 30Iz Hašmone odu i utabore se u Moserotu. 31Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. 32Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. 33Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. 34Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. 35Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. 36Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu. Knjiga Brojeva - Br 33,16		 U pustinji
80 Knjiga Brojeva - Br 33,16 Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi.
81 Knjiga Brojeva - Br 33,36 Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu.
82 Granice zemlje kanaanske
Jahve reče Mojsiju: 2»Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: ‘Kad uđete u kanaansku zemlju, ta će vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. 3Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani. 4Onda će vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet će na jugu do Kadeš Barnee; zatim će izaći prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. 5Od Asmone granica će skrenuti prema Egipatskom potoku i izaći će na more. Knjiga Brojeva - Br 34,3		 Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani.
83 I. VELIKA JAHVINA DJELA
Uvod
Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana – u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba – 2od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. 3Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao. 4Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, 5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj zakon. Govoraše on: Ponovljeni zakon - Pnz 1,1		 Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba
84 Nevjera u Kadešu
»Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. 20Tada vam rekoh: ‘Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. 21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!’ 22Svi ste onda došli k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.’ 23Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena. 24Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. 25I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: ‘Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.’ Ponovljeni zakon - Pnz 1,19		 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu.
85 30Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.’ 31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. 32Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje – u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. 34Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 35‘Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima. 36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.’ 37Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: ‘Ni ti onamo nećeš ući. 38Ući će onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed. 39A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati. 40A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!’ Ponovljeni zakon - Pnz 1,31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića.
86 Ponovljeni zakon - Pnz 1,40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'
87 Putovanje kroz područje s onu stranu Jordana
»Onda se okrenusmo i pođosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. 2I reče mi Jahve: 3‘Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!’ 4I narodu naloži ovako: ‘Sad ćete proći preko područja svoje braće, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; 5s njima ne zamećite boja jer vam neću dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. 6Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piće kupujte od njih za novac.’ 7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo. 8Tako smo svoju braću, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. 9Tada mi zapovjedi Jahve: ‘Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameći boja, jer ništa od njihove zemlje neću dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.’ Ponovljeni zakon - Pnz 2,1		 Onda se okrenusmo i pođosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.
88 Ponovljeni zakon - Pnz 2,7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.
89 Ponovljeni zakon - Pnz 2,8 Tako smo svoju braću, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji.
90 Pobjeda nad Sihonom i Ogom
»Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima: 27‘Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Samo ću proći putem, ne skrećući ni desno ni lijevo. 28Hranu mi prodaji za novac da mogu jesti; i vodu za piće daji mi za novac. Pusti me samo da pješice prođem, 29da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš – kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.’ Ponovljeni zakon - Pnz 2,26		 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima:
91 Gradovi-utočišta
Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istočnoj strani, 42kamo će se moći skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega a da prije nije imao mržnje prema njemu: da bi, bježeći u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj život. 43To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mišoru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Bašanu za Manašeovce. Ponovljeni zakon - Pnz 4,43		 To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mišoru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Bašanu za Manašeovce.
92 2. POUKA IZ PROŠLOSTI
Stega je potrebna i korisna
»Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i razmnožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim. 2Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 3Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 4Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 6I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega! Ponovljeni zakon - Pnz 8,2		 Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.
93 Vjernost Jahvi u blagostanju
»Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 13kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 15koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namaknuo ovo bogatstvo. 18Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. Ponovljeni zakon - Pnz 8,15		 koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen;
94 Ponovljeni zakon - Pnz 8,16 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan.
95 Najčešći i najopasniji oblik idolopoklonstva
»Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. 8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. 9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode. 10I dade mi Jahve dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve riječi što vam ih je Jahve iz ognja na brdu rekao na dan zbora. 11Kad je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče – ploče Saveza. 12I reče mi Jahve: ‘Ustaj! Žurno siđi odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im označio: već su sebi napravili livenog kumira.’ 13Još mi reče Jahve: ‘Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! 14Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da učinim narod i jači i brojniji nego što je ovaj!’ 15Okrenuh se i siđoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploče Saveza bijahu mi u rukama. 16Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše označio. Ponovljeni zakon - Pnz 9,7		 Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali.
96 Mojsijev zagovor
»Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti. 26Jahvu sam molio i rekao: ‘Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta. 27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov, 28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 29A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.’« Ponovljeni zakon - Pnz 9,28		 da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji.
97 Poslušnost pribavlja baštinu
»Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi. 2Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vašega, danas ste se osvjedočili o njegovoj veličajnosti, o njegovoj moćnoj ruci, ispruženoj mišici, 3o znamenjima njegovima i o djelima što ih učini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; 4što je učinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do današnjeg dana; 5što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; 6što je učinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu. 7Vaše su oči vidjele sva ta velika djela što ih je Jahve učinio. Ponovljeni zakon - Pnz 11,5		 što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;
98 22Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam naređujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i čvrsto se priljubili uz njega, 23Jahve će ispred vas protjerati sve te narode i vi ćete s posjeda odagnati narode brojnije i jače od sebe. 24Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit će vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat će se vaše područje. 25Nitko se neće održati pred vama; strah i trepet raširit će Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.« Ponovljeni zakon - Pnz 11,24 Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit će vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat će se vaše područje.
99 Poticaj da Izrael prihvati Savez
Mojsije sazva sav Izrael pa im reče: »Vidjeli ste na rođene oči sve što je Jahve učinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 2velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa! 3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. 4Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. 5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pića niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. Ponovljeni zakon - Pnz 29,4		 Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale.
100 10U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k’o zjenu oka svoga. 11Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. Ponovljeni zakon - Pnz 32,10 U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k'o zjenu oka svoga.
101 Mojsijeva priprema za smrt
Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: 49»Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. 50Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. 52Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.« Ponovljeni zakon - Pnz 32,51		 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima.
102 Poziv za polazak u obećanu zemlju
Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reče Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: 2»Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. 3Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. 4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu – sve će to biti vaše područje. 5Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti.« Jošua - Jš 1,4		 Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu - sve će to biti vaše područje.
103 Obrezivanje Židova u Gilgalu
U to vrijeme Jahve reče Jošui: »Načini sebi kamene noževe i ponovno obreži Izraelce.« 3Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu. 4A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju. 5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, 6jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima – zemlju u kojoj teče mlijeko i med. 7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. 8Kad je bio obrezan sav narod, počivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. 9Tada reče Jahve Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. Jošua - Jš 5,4		 A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju.
104 Jošua - Jš 5,5 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,
105 Jošua - Jš 5,6 jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima - zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
106 Bitka za Aj
Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izađe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda. 15Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji. 16Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneći Jošuu, odvoje se od grada. 17I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. 18Tada reče Jahve Jošui: »Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke.« I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu. 19I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrče prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. Jošua - Jš 8,15		 Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji.
107 Pokolj građana Aja
Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteći ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. 21Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. 22Njihovi su im izašli ususret iz grada, i tako se oni iz Aja nađoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: bijahu pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteče. 23A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. 24Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što bješe u njemu. 25Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena – sav Aj. Jošua - Jš 8,20		 Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteći ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima.
108 Jošua - Jš 8,24 Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što bješe u njemu.
109 Pobijeđeni kraljevi zapadno od Jordana
A ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Jošua i sinovi Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj ravnici pa do gore Halaka, koja se diže prema Seiru, a tu je zemlju Jošua dao u baštinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima, 8u Gorju, u Šefeli, u Arabi i po obroncima, u pustinji te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku: Jošua - Jš 12,8		 u Gorju, u Šefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinjij te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku:
110 Kalebova baština
Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: »Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei. 7Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješće kako sam najbolje znao. 8Braća koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega. 9I onoga se dana zakle Mojsije: ‘Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast će tebi i sinovima tvojim u vječnu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.’ 10I vidiš, Jahve me sačuvao u životu, kao što je rekao. Već je prošlo četrdeset i pet godina kako je Jahve to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, 11ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. 12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obećao onoga dana. Sam si čuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat ću ih, kako je to obećao Jahve.« Jošua - Jš 14,10		 I vidiš, Jahve me sačuvao u životu, kao što je rekao. Već je prošlo četrdeset i pet godina kako je Jahve to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,
111 Baština plemena Judina
Dio što je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijaše prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. 2A južna im međa išla od kraja Slanoga mora od zaljeva što je na jugu; 3izlazila je onda južno od Akrabimskog uspona, pružala se preko Sina i uzlazila južno od Kadeš Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, 4potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je južna međa. 5Na istoku je međa bila: Slano more do ušća Jordana. Sjeverna je međa počinjala od Slanog mora kod ušća Jordana. Jošua - Jš 15,1		 Dio što je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijaše prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu.
112 58Halhul, Bet-Sur, Gedor; 59Maarat, Bet-Anot, Eltekon: šest gradova s njihovim selima. Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima. 60Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim selima. 61U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka; 62Hanibšan, Slani grad i En-Gedi: šest gradova s njihovim selima. 63A Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas. Jošua - Jš 15,61 U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka;
113 Baština plemena Efrajimova
Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; 2od Betel-Luza međa se nastavljala područjem Arkijaca do Atarota. 3Potom se spuštala na zapad do jafletske međe, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more. 4To je bila baština Josipovih sinova: Manašea i Efrajima. Jošua - Jš 16,1		 Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori;
114 Pleme Benjaminovo
I pade ždrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio između dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. 12Sjeverna im se međa protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji Bet-Avenu. 13Odatle je išla k Luzu, k južnom obronku Luza, to jest Betela; spuštala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je južno od Donjeg Bet-Horona. 14Međa se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se diže nasuprot Bet-Horonu s juga, i svršavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. Jošua - Jš 18,12		 Sjeverna im se međa protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji BetAvenu.
115 7I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. 8S druge strane Jordana, istočno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova. 9To su bili gradovi određeni svim Izraelcima i došljacima koji borave među njima: tamo je mogao uteći svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetničke ruke dok ne izađe na sud, pred zajednicu. Jošua - Jš 20,8 S druge strane Jordana, istočno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova.
116 Gradovi sinova Merarijevih
Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od plemena Zebulunova: Jokneam s pašnjacima, Kartu s pašnjacima, 35Rimon s pašnjacima, Nahalal s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 36S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoše im grad-utočište Beser s pašnjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pašnjacima, 37Kedemot s pašnjacima, Mefaat s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 38Od plemena Gadova: grad-utočište Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, 39Hešbon s pašnjacima, Jazer s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 40U svemu bijaše dodijeljeno ždrijebom porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova. 41Tako usred baštine sinova Izraelovih bijaše četrdeset i osam levitskih gradova s pašnjacima. 42Svaki je taj grad imao pašnjake unaokolo. Tako je bilo sa svima spomenutim gradovima. Jošua - Jš 21,36		 S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoše im grad-utočište Beser s pašnjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pašnjacima,
117 Jahvina ljubav prema Izraelu
Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 2Tada reče Jošua svemu narodu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 3Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. 5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam učinio u njemu i tada sam vas izveo. 6Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipćani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. 7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. Jošua - Jš 24,7		 Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji.
118 16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše među Amalečanima. 17Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše »heremu«, prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem, ni Aškelona s njegovim područjem, ni Ekrona s njegovim područjem. 19Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 20Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 21A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega. Knjiga o Sucima - Suci 1,16 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše među Amalečanima.
119 Gideon progoni neprijatelja preko Jordana
Kad je Gideon došao do Jordana, prijeđe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni. 5Stoga reče ljudima iz Sukota: »Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.« 6Ali mu sukotski glavari odgovoriše: »Zar je Zebahova i Salmunina šaka već u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?« 7Gideon im reče: »Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat ću vam meso trnjem i dračem pustinjskim.« 8Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Sukoćani. 9On zaprijeti i Penuelcima: »Kad se vratim kao pobjednik, porušit ću ovu kulu.« Knjiga o Sucima - Suci 8,7		 Gideon im reče: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat ću vam meso trnjem i dračem pustinjskim."
120 Gideonova osveta
Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine. 14I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi. 15Potom Gideon ode Sukoćanima i reče: »Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreći: ‘Je li Zebahova i Salmunina šaka već u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?’« 16I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i drača da ih oćute leđa Sukoćana. 17Poruši Penuelsku kulu i pobi građane. Knjiga o Sucima - Suci 8,16		 I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i drača da ih oćute leđa Sukoćana.
121 Jiftah pregovara s Amoncima
Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: »Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?« 13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: »U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael je zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!« 14Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca 15i poruči mu: »Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, 16nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. 17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: ‘Htio bih proći kroz tvoju zemlju!’ Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. 18Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeći granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska međa. 19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruči mu: ‘Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je određeno.’ 20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe preko njegova područja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. 21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to područje. 22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. Knjiga o Sucima - Suci 11,16		 nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš.
122 Knjiga o Sucima - Suci 11,18 Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeći granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska međa.
123 Knjiga o Sucima - Suci 11,22 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
124 42I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leđa. 43Tako su opkolili Benjamina i, goneći ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istočnoj strani. 44I palo je Benjaminu osamnaest tisuća ljudi, sve samih vrsnih junaka. 45Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekući po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuća ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuće ljudi. 46Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuća ljudi vičnih maču, sve samih vrsnih junaka. 47Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. 48Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim mačem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem. Knjiga o Sucima - Suci 20,42 I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leđa.
125 Knjiga o Sucima - Suci 20,45 Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekući po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuća ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuće ljudi.
126 Knjiga o Sucima - Suci 20,47 Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni.
127 Ratne pripreme
Šaul i sin mu Jonatan s ljudima što bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu. 17Tada iz filistejskog tabora izađe četa pljačkaša u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju šualsku; 18drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treći odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom. 19A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovača, jer su Filistejci rekli: »Treba sve učiniti da Hebreji ne bi pravili sebi mačeva i kopalja.« 20Zato su svi Izraelci išli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove. 21A cijena je bila dvije trećine šekela za raonike i motike, jedna trećina za oštrenje sjekire i za nasađivanje ostana. 22Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni mača ni koplja u ruci; samo ih imahu Šaul i njegov sin Jonatan. 23A dotle jedna straža filistejska bijaše izišla prema klancu kod Mikmasa. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 13,18		 drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treći odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom.
128 26Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: »Što će to dobiti čovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?« 27A narod mu odgovori istim riječima kao prije: »Eto to će dobiti čovjek koji ga pogubi.« 28A kad je Eliab, njegov najstariji brat, čuo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reče: »A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!« 29A David odgovori: »A što sam učinio? Zar se ne smije ni riječ reći?« 30Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim riječima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put. 31Kad su ljudi čuli što je govorio David, jave to Šaulu, a on ga pozva preda se. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 17,28 A kad je Eliab, njegov najstariji brat, čuo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reče: "A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!"
129 7Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reče Šaul: »Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama.« 8I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. 9Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reče svećeniku Ebjataru: »Donesi oplećak!« 10Nato se David pomoli: »Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. 11Hoće li Šaul doći kao što je tvoj sluga čuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!« A Jahve odgovori: »Doći će!« 12David opet upita: »Hoće li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?« A Jahve odgovori: »Predat će vas!« 13Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziđoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. 14David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,14 David se skloni u pustinju u gorska skloništa;
130 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,14 nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke.
131 David u Horši – Susret s Jonatanom
David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši. 16Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i dođe k Davidu u Horšu i ohrabri ga u ime Božje. 17Reče mu: »Ne boj se, jer te neće stići ruka moga oca Šaula. Ti ćeš kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi do tebe; i moj otac Šaul zna to dobro.« 18I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj kući. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,15		 David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši.
132 David spašen u pravi čas
Jednoga dana dođoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše mu: »David se krije kod nas u gorskim skloništima u Horši, na brdu Hakili, što je južno od Ješimona. 20Sada, kralju, kad god zaželiš sići, siđi, a naše je da ga predamo u ruke kralju.« 21A Šaul odgovori: »Blagoslovio vas Jahve što ste me požalili! 22Idite, dakle, raspitajte se još i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci. Rekli su mi da je vrlo lukav. 23Zato pretražite sve rupe u koje se zavlači, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada ću ja poći s vama, pa ako bude gdje u zemlji, ići ću za njegovim tragom po svim Judinim rodovima.« 24Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona. 25Potom i Šaul pođe sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, siđe on u klanac koji leži u pustinji Maonu. Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon. 26Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu. Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prijeći na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata, 27dođe glasnik Šaulu s porukom: »Dođi brže, Filistejci provališe u zemlju!« 28Tada Šaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto »Klanac razlaza«. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,24		 Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona.
133 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,25 Potom i Šaul pođe sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, siđe on u klanac koji leži u pustinji Maonu.
134 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 23,25 Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.
135 Davidova velikodušnost
David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloništima. 2Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: »David je u Engadskoj pustinji!« 3Tada Šaul uze tri tisuće odabranih ljudi iz svega Izraela i pođe da traži Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. 4Idući dođe k ovčjim torovima pokraj puta; ondje bijaše pećina i Šaul uđe da čučne; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu pećine. 5I rekoše Davidu ljudi njegovi: »Evo dana za koji ti je rekao Jahve: ‘Ja ću predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili!’« A David ustade i neprimjetno odsiječe skut od Šaulova plašta. 6Ali poslije zapeče Davida savjest što je odsjekao skut od Šaulova plašta, 7pa reče svojim ljudima: »Očuvao me Jahve da takvo što učinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin.« 8I David oštrim riječima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 24,2		 Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!"
136 Smrt Samuelova
Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga naričući za njim; i pokopaše ga u njegovu zavičaju u Rami. A David usta i siđe u pustinju Paran. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 25,1		 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga naričući za njim; i pokopaše ga u njegovu zavičaju u Rami. A David usta i siđe u pustinju Paran.
137 Povijest Nabala i Abigajile
U Maonu živio čovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat čovjek, imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. 3Taj se čovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak: bio je Kalebovac. 4David je u pustinji čuo da Nabal striže svoje ovce. 5Stoga posla deset momaka naloživši im: »Idite gore u Karmel, otiđite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 6I recite ovako mome bratu: ‘Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš! 7Sada, čujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. 8Pitaj svoje sluge i kazat će ti. Zato neka ovi momci nađu milost pred tobom, jer smo došli u svečan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se nađe pri ruci.’« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 25,4		 David je u pustinji čuo da Nabal striže svoje ovce.
138 14A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: »Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. 15A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. 16Noću i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasući stada. 17Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati.« 18Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožđa, dvije stotine smokovih kolača i sve to natovari na magarce. 19I zapovjedi svojim slugama: »Idite preda mnom, a ja ću za vama.« Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. 20Dok je, jašući na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. 21A David je upravo mislio: »Uzalud sam, dakle, zaštićivao u pustinji sve što je taj čovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraća zlo za dobro! 22Neka Bog učini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 25,14 A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao.
139 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 25,21 A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zaštićivao u pustinji sve što je taj čovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraća zlo za dobro!
140 David po drugi put štedi Šaula
Ljudi iz Zifa dođoše Šaulu i javiše mu: »David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu.« 2Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. 3Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. 4Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. 5David se podiže i dođe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 26,2		 Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca,
141 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 26,2 da traži Davida u pustinji Zifu.
142 Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 26,3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni.
143 19Kralj upita Itaja Gićanina: »Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 20Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!« 21Ali Itaj odgovori kralju ovako: »Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!« 22Tada David reče Itaju: »Hajde, prođi!« I Itaj iz Gata prođe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 15,23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji.
144 Kovčeg saveza vraćaju u Jeruzalem
Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. 25Tada kralj reče Sadoku: »Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Jahve, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. 26A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ – onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!« 27Još kralj reče svećeniku Sadoku: »Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. 28Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti.« 29Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 15,28		 Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti."
145 David i Siba
Kad je David prešao malo preko vrha, dođe mu ususret Siba, sluga Meribaalov, s dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožđa, sto voćnjača i mijeh vina. 2Kralj upita Sibu: »Što ćeš s tim?« A Siba odgovori: »Magarci će poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voće momcima za jelo, a vino za piće onima koji se umore u pustinji.« 3Kralj dalje upita: »A gdje je sin tvoga gospodara?« A Siba odgovori kralju: »Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: ‘Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.’« 4Tada kralj reče Sibi: »Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje.« A Siba odgovori: »Bacam se ničice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim očima, kralju gospodaru!« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 16,2		 Kralj upita Sibu: "Što ćeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci će poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voće momcima za jelo, a vino za piće onima koji se umore u pustinji."
146 14Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: »Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov.« Jer Jahve bijaše odlučio da se spriječi izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreću na Abšaloma. 15Potom Hušaj javi svećenicima Sadoku i Ebjataru: »Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako. 16Zato sad brzo javite to Davidu i poručite mu: ‘Nemoj noćas noćiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeđi na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.’« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 17,16 Zato sad brzo javite to Davidu i poručite mu: 'Nemoj noćas noćiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeđi na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'"
147 Abšalom prelazi preko Jordana – David u Mahanajimu
David je već bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. 25Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga čovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, kćeri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke. 26Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj. 27Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima, 28donesoše postelja, pokrivača, čaša i zemljanog suđa, uz to pšenice, ječma, brašna, pržena žita, boba, leće, 29meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovčjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: »Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeđu.« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 17,29		 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovčjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeđu."
148 3Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno i tko vlada u strahu Božjemu, 4taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. 5Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom: on je učinio vječan savez sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. 6Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. 7Nitko ih se ne dotiče, osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju.« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 23,6 Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom.
149 30Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: »Po naredbi kraljevoj: iziđi!« On odgovori: »Neću, želim ovdje umrijeti!« Benaja javi kralju: »Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio.« 31Kralj mu reče: »Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir.« 34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 2,34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.
150 Rabota
Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. 16Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kćeri, ženi Salomonovoj, 17a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, 18Baalat, Tamar u pustinji u zemlji, 19sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjaništvo, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. 20Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 21sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. 22Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovođe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjaništva. 23A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima. 24Čim je faraonova kći ušla iz Davidova grada u kuću koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 9,18		 Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,
151 2. ILIJA NA HOREBU
Na putu prema Horebu
Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: »Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!« 3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sâm ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« 6On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 19,4		 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."
152 Susret s Bogom
Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« 10On odgovori: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.« 11Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.« Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: »Što ćeš ovdje, Ilija?« 14On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.« 15Jahve mu reče: »Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. 16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 17Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. 18Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 19,15		 Jahve mu reče: "Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog.
153 Ratni pohod Izraelaca i Judejaca protiv Moabaca
Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova. 5Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. 6U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. 7Zatim je poručio judejskom kralju Jošafatu: »Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?« Judejski kralj odgovori: »Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.« 8I doda: »Kojim ćemo putem?« A drugi mu odgovori: »Kroz Edomsku pustinju.« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 3,8		 I doda: "Kojim ćemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju."
154 Rubenova naseobina
On je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona. 9Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji. 10Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima, koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istočnom području od Gileada. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 5,9		 Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji.
155 56Geršomovim sinovima dali su od rodova polovine Manašeova plemena Golan u Bašanu s pašnjacima i Aštarot s pašnjacima. 57Od Jisakarova plemena Kedeš s pašnjacima, Dobrat s pašnjacima, 58Ramot s pašnjacima i Anem s pašnjacima. 59Od Ašerova plemena Mašal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, 60Hukok s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. 61Od Naftalijeva plemena Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamon s pašnjacima i Kirjatajim s pašnjacima. 62Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s pašnjacima i Tabor s pašnjacima. 63S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istočnoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima, 64Kedemot s pašnjacima i Mefaat s pašnjacima. 65Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, 66Hešbon s pašnjacima i Jazer s pašnjacima. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 6,63 S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istočnoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima,
156 Prve Davidove pristaše
Evo onih što dođoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu među junacima pomagači u boju; 2umjeli su rukovati lûkom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Između Šaulove braće, Benjaminovaca: 3vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoćanin; 4Gibeonac Išmaja, junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom, 5Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoćanin; 6Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac; 7Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani, 8Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca. 9Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: 10vojvoda Ezer, drugi Obadja, treći Eliab; 11četvrti Mišmana, peti Jeremija, 12šesti Ataj, sedmi Eliel; 13osmi Johanan, deveti Elzabad, 14deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. 15To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveći nad tisućom. 16To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 12,9		 Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama:
157 24Kralj David reče Ornanu: »Ne, nego hoću da kupim u tebe i da platim, jer neću da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene.« 25I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. 26Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice. 27Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice. 28U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poče prinositi žrtve ondje. 29Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu. 30David nije mogao ići k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od mača Jahvina anđela. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 21,29 Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.
158 III. SALOMON I GRADNJA HRAMA
Salomon prima Mudrost
Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. 2Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisućnicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, 3te se on i s njim sav zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. 4David bijaše prenio Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. 5Mjedeni žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred prebivalištem Jahvinim, kamo dođoše Salomon i zbor da mu se obrate. 6Ondje se Salomon pred Jahvom pope na mjedeni žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuću paljenica. 7Iste se noći Bog ukaza Salomonu i reče mu: »Traži što da ti dadem.« 8Salomon odgovori: »Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. 9Bože Jahve, neka se ispuni sada obećanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. 10Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 1,3		 te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji.
159 Završetak gradnje
A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin dom i svoj dvor, 2posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. 3Potom otiđe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. 4Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. 5Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; 6i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 8,4		 Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu.
160 13Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. 14Tada siđe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina – levita od Asafovih sinova. 15On reče: »Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: ‘Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. 16Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. 17Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama!’« 18Tada Jošafat pade ničice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. 19Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. 20Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi. Kad su izlazili, stade Jošafat i reče: »Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu, svoga Boga, i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!« 21Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: »Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!« 22Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni. 23Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 20,16 Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.
161 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 20,20 Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: "Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!"
162 24Kad Judejci dođoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. 25Tada dođe Jošafat s narodom da pokupi plijen i nađoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeće i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljačkali plijen jer ga je bilo mnogo. 26Četvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas. 27Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na čelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima. 28Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u dom Jahvin. 29A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su čula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje. 30Tako je počinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 20,24 Kad Judejci dođoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio.
163 8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina doma. 9Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. 10Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio. 11Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca. 12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovođama nad poslom oko Jahvina doma, a oni su za plaću unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin dom, pa kovače i mjedare da se popravi Jahvin dom. 13Poslovođe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji dom u red i obnovili ga. 14A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuđe za Jahvin dom, posuđe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 24,9 Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.
164 Uzijina moć
On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. 7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. 8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. 9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. 10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 26,10		 Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.
165 18Čak su načinili tele saliveno, ‘To bog je tvoj’, rekoše, ‘koji te izveo iz Egipta!’ I teško su hulili, 19a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. 20Dao si im svoga duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio. 21Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo, niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. Nehemija - Neh 9,19 a ti u beskrajnom milosrđunisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao,danju ih je putem vodio,a stup je plameni noćupred njima svijetlio putemkojim su hodili.
166 Nehemija - Neh 9,21 Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo:niti im se odijelo deralo,niti su im noge oticale.
167 21Krenuše iz Ninive i nakon tri dana hoda stigoše do ravnice Bektileta, pa se utaboriše za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od Gornje Cilicije. 22Holoferno pokrenu svu vojsku, pješake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema planinskim predjelima. 23Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave sučelice pustinji, južno od zemlje heleonske. 24Prijeđe Eufrat, prođe kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se nalaze na uzvisinama uzduž potoka Abrona, da bi izbio na more. 25Zauze područje Cilicije, isječe na komade sve one koji mu se opirahu i stiže do međa Jafata na jug, nasuprot Arabiji. 26Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im šatore, ugrabi stada. 27Za žetve žita siđe u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uništi im stada i stoku, opljačka im gradove, opustoši polja i oštricom mača pobi sve mlado. 28Tada spopade strah i užas sve stanovnike obala Sidona i Tira, žitelje Sura i Okine i sve žitelje Jamnije. I građane koji su živjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim. Judita - Jdt 2,23 Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave sučelice pustinji, južno od zemlje heleonske.
168 10Spustiše se poslije u Egipat, jer glad bijaše pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu čime hraniti. Porastoše u snažno mnoštvo; rodu njihovu ne bijaše broja. 11Ali se kralj Egipta diže na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i učini robovima. 12Onda oni zavapiše Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipćani otjeraše od sebe. 13Bog pred njima isuši Crveno more 14i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje, 15smjestiše se na području Amorejaca i vlastitom snagom istrijebiše sve Hešbonce. Prijeđoše preko Jordana i dobiše u nasljedstvo sav planinski kraj. 16Istjeraše Kanaanca, Perižanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgašane i tu obitavahu mnogo vremena. Judita - Jdt 5,14 i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje,
169 36Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu. 37Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto. 38Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuđina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše. 39Svetište njegovo opustje k’o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo. 40K’o nekoć slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 1,39 Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.
170 Napad u subotu
Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju 30sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31I bî javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. 32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33I poručiše im: »Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!« 34Ali im oni odgovoriše: »Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji.« 35Napadoše ih bez oklijevanja. 36A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. 37»Umrimo svi«, govorahu, »u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno.« 38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom – oko tisuću duša. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 2,29		 Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju
171 Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 2,31 I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta.
172 43Rekoše tada jedni drugima: »Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!« 44I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe. 45Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 3,45 Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara.
173 Pohodi protiv Galileje i Galaaditide
Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. 22Ostavili su na bojištu oko tri tisuće ljudi, od kojih je pokupio plijen. 23Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošću. 24A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeđoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom. 25Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braći u Galaaditidi: 26kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrđeni veliki gradovi; 27kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odlučio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima. 28Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom mača i pokupi plijen. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 5,24		 A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeđoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom.
174 Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 5,28 Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom mača i pokupi plijen.
175 Jonatan u pustinji Tekoe – Krvavi prizori oko Medabe
Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana. 33Čim je za to dočuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara. 34Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana. 35Jonatan je poslao svoga brata, kao vođu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu. 36Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziđoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiđoše s tim plijenom. 37Poslije tih događaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo svečano iz Nadabata vode nevjestu, kćer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu. 38Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori. 39Podigoše oči i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braćom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom. 40Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali. 41Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plač. 42Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 9,32		 Jonatan u pustinji Tekoe - Krvavi prizori oko Medabe
176 Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 9,33 Čim je za to dočuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara.
177 Opsada Betbasija
Svi su se bezakonici savjetovali ovim riječima: »Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noći pohvata sve.« 59Potom su otišli i posavjetovali se s njim. 60Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru. 61Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, počinitelje te opačine, pa su ih pogubili. 62Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše. 63Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji. 64Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave. 65Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 9,62		 Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše.
178 17Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i dječake da na sebe ne navuče veliko neprijateljstvo naroda. 18Jer bi inače rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i dječake. 19Zato je poslao dječake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana. 20Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se isprečavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio. 21A oni koji su bili u Tvrđi poslaše Trifonu poslanike, tražeći da brzo dođe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom. 22Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noći pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu. 23Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše. 24Potom se Trifon vratio u svoju zemlju. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 13,21 A oni koji su bili u Tvrđi poslaše Trifonu poslanike, tražeći da brzo dođe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.
179 24Posla i namjesnika Apolonija na čelu vojske od dvadeset i dvije tisuće ljudi, zapovjedivši mu da sve odrasle pokolje, a žene i mladež proda. 25Kad je taj došao u Jeruzalem, pretvarajući se kao miroljubiv čovjek, pričeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivši židovski počinak, zapovjedi svojim podređenima da izađu pod oružjem. 26Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstareći s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi. 27Tada se Juda Makabej povuče s desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hraneći se samo zelenjem da se čime ne bi onečistili. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 5,27 Tada se Juda Makabej povuče sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hraneći se samo zelenjem da se čime ne bi onečistili.
180 17Dok je još govorio, dođe treći i reče: »Kaldejci navališe s tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.« 18Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: »Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. 19I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.« 20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se 21i reče: »Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!« 22Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. Knjiga o Jobu - Job 1,19 I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."
181 15Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito. 16Od leda mutne vode im se nadimlju, bujaju od snijega što se topit’ stao; 17al’ u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. 18Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube. Knjiga o Jobu - Job 6,18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
182 20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. 21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. 22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. 23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. 24On zaluđuje vladare narodâ te po bespuću lutaju pustinjskom 25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. Knjiga o Jobu - Job 12,24 On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
183 1Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? 2Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. 3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. 9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. 4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. 5K’o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. Knjiga o Jobu - Job 24,5 K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe:
184 Knjiga o Jobu - Job 24,5 pustinja im hrani mališane.
185 Sadašnja nevolja
»A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. 2Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom? 3Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. Knjiga o Jobu - Job 30,3		 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
186 22Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio 23što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? 24Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? 25Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini 26da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, 27da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? Knjiga o Jobu - Job 38,26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
187 1Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlâdê košute? 2Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? 3Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, 4a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se. 5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 6U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 7Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. 8Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. Knjiga o Jobu - Job 39,3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
188 Knjiga o Jobu - Job 39,6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
189 7Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! 8Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! 9Čuj! Od straha se mlâdê košute, prerano se mlâdê košute šumske. <3b>Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, <9a>a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava! Psalmi - Ps 29,8 Čuj! Jahve potresa pustinjom,
190 Psalmi - Ps 29,8 Jahve potresa pustinjom kadeškom!
191 5Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. 6Užas me i trepet hvata, groza me obuze. 7Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem! 8Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; 9brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora.« Psalmi - Ps 55,8 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;
192 Čežnja za Bogom Psalam. Davidov.
Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.
2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. 3U Svetištu sam tebe motrio gledajuć’ ti moć i slavu. Psalmi - Ps 63,1		 Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.
193 12Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. 13Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. 14Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma. Psalmi - Ps 65,13 Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću.
194 4Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti. 5Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom – kojemu je ime Jahve – i kličite pred njim! 6Otac sirotâ, branitelj udovicâ, Bog je u svom svetom šatoru. 7Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit’ sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. 8Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom, 9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela. Psalmi - Ps 68,5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
195 Psalmi - Ps 68,7 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
196 Psalmi - Ps 68,8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
197 7Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova?… 8Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje! 9Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga će ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta. Psalmi - Ps 75,7 Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...
198 15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. 16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k’o velike rijeke. 17A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. 18Boga su kušali u srcima svojim ištuć’ jela svojoj pohlepnosti. 19Prigovarali su Bogu i pitali: »Može li Gospod stol u pustinji prostrti? 20Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?« Psalmi - Ps 78,15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
199 Psalmi - Ps 78,17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
200 Psalmi - Ps 78,19 Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
201 40Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! 41Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova 42ne spominjuć’ se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, 43ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju soanskom. Psalmi - Ps 78,40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
202 52I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. 53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. Psalmi - Ps 78,52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
203 6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! 7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate: 8»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji 9gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. Psalmi - Ps 95,8 "Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
204 7Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini. 8Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu. 9Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. Psalmi - Ps 102,7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
205 38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 40Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. Psalmi - Ps 105,41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.
206 9Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmeđ’ válâ kao kroz pustinju. 10Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. 11I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. 12Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. 13Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. 14Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. Psalmi - Ps 106,9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed vala kao kroz pustinju.
207 Psalmi - Ps 106,14 Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.
208 24Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć’ njegovoj riječi. 25Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. 26Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit’ u pustinji, 27potomstvo njino međ’ narode razbacat’, njih razasut’ po zemljama. Psalmi - Ps 106,26 Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,
209 Bog spašava čovjeka iz svake nevolje Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 2Tako nek’ reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 4Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć’ do naseljena grada. 5Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. Psalmi - Ps 107,4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
210 31Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 32Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 33On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 34plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 36i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. Psalmi - Ps 107,33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
211 Psalmi - Ps 107,35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
212 16On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova! 17On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova! 18I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova! 19Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova! 20Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova! Psalmi - Ps 136,16 On narod svoj vođaše pustinjom:
213 18Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog. 19Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. Mudre izreke - Izr 21,19 Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom.
214 PJESMA TREĆA: ZARUČNICU DOVODE ZARUČNIKU
Pjesnik
Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kâda smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? 7Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. 8Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. Pjesma nad pjesmama - Pj 3,6		 Što se to diže iz pustinje kao stup dimaiz kada smirne i tamjanai svih prašaka mirodijskih?
215 POBJEDA I TRAJNOST LJUBAVI
Zbor djevojaka
Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Zaručnik Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. Pjesma nad pjesmama - Pj 8,5		 Tko je ta što dolazi iz pustinje ,naslonjena na dragoga svoga?
216 6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. 7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. Knjiga Mudrosti - Mudr 5,7 Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.
217 17Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neočekivan strah. 18Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujući zašto umiru. 19Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. 20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. Knjiga Mudrosti - Mudr 18,20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala.
218 15Ne idi na put s pustolovom, da ti se on ne natovari: jer on će činiti po svojoj volji, i njegova će ludost obojicu upropastiti. 16S čovjekom gnjevnim ne zameći svađe i ne putuj s njim po pustinji, jer njemu nije ništa proliti krv, i na mjestu gdje nema pomoći ubit će te. Knjiga Sirahova - Sir 8,16 S čovjekom gnjevnim ne zameći svađe i ne putuj s njim po pustinji, jer njemu nije ništa proliti krv, i na mjestu gdje nema pomoći ubit će te.
219 15Svako živo biće ljubi svoju vrstu i svaki čovjek svojega bližnjeg. 16Svaki stvor drži se svoga roda, i čovjek se drži sebi sličnih. 17Zar se družiti mogu vuk i janje? Tako i grešnik s pobožnikom. 18Može li biti mira između hijene i psa? I mira između bogataša i siromaha? 19Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogatašima. 20Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogatašu siromah. Knjiga Sirahova - Sir 13,19 Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogatašima.
220 14Tko se boji Gospoda, ne boji se ničega i ne straši se, jer je Gospod nada njegova. 15Blago duši onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu je potpora? 16Gospod ne odvraća očiju s onih koji ga ljube, on im je moćna zaštita i snažna potpora, štitnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada. 17On je radost srcu i svjetlost očima, on je zdravlje, život i blagoslov. Knjiga Sirahova - Sir 34,16 Gospod ne odvraća očiju s onih koji ga ljube, on im je moćna zaštita i snažna potpora, štitnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada.
221 20Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene. 21On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje. 22Ali oblaci ubrzo sve liječe i poslije žege osvježava rosa. Knjiga Sirahova - Sir 43,21 On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje.
222 18Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu. 19I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih čudesa i sažeže ih plamenim ognjem. Knjiga Sirahova - Sir 45,18 Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.
223 20Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit’ će pastiri ondje počivati. 21Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati. Izaija - Iz 13,21 Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati.
224 16Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: »Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, 17koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?« Izaija - Iz 14,17 koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?"
225 6Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. 7Zato stečevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrbâ. Izaija - Iz 15,6 Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema.
226 Moapci bježe u Judeju
Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kćeri sionske. 2Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit će kćeri moapske na arnonskim gazovima. Izaija - Iz 16,1		 Šaljite jaganjcevladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kćeri sionske.
227 Tužaljka nad Moabom
Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. 7Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču, za kolačima grožđanim iz Kir Heresa jauču posve slomljeni. 8Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišće su mu pomlatili gospodari narodâ. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. Izaija - Iz 16,8		 Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišće su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.
228 Propast Babilona
Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, hujeći nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna 2– otkri mi se u strašnom viđenju – tako pljačkaš pljačka, pustošnik pustoši. »Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajčit ću sve jauke.« Izaija - Iz 21,1		 Proroštvo primorskoj pustinji.
229 Izaija - Iz 21,1 Kao što vihori, hujeći nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna
230 Opomena Arapima
Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim počivate, dedanske karavane. 14Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, iziđite s kruhom pred bjegunca. 15Pred mačevima bježe oni, pred mačem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim. Izaija - Iz 21,13		 Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim počivate, dedanske karavane.
231 10Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase – leži ondje, grmlje brsti. 11Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati. Izaija - Iz 27,10 Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti.
232 Jahvin spas
Tad će pustinja postat’ voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvoriti. 16U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku. 17Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje. 18Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima. 19A šuma će biti oborena, grad će biti snižen. 20Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajuć’ vola i magarca da slobodno idu! Izaija - Iz 32,15		 Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'.1
233 Izaija - Iz 32,16 U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku.
234 Božji sud
Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta. 2Nek’ bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek’ se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!« 5Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, 6tad će hromi skakati k’o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 7sažgana će zemlja postat’ jezero, a tlo žedno – izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska. Izaija - Iz 35,1		 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek' ljiljan procvjeta.
235 Izaija - Iz 35,6 tad će hromi skakati k'o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,
236 Prorokov poziv
»Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. 2Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.« 3Glas viče: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Izaija - Iz 40,3		 Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.
237 Čuda novog Izlaska
Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit’ ih neću. 18U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju. 19Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno. Izaija - Iz 41,18		 U goleti bregova otvorit ću rijeke i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju.
238 Izaija - Iz 41,19 Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno.
239 Pobjednička pjesma
Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! 11Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi, nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek’ podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! Izaija - Iz 42,11		 Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!
240 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 20Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit’ u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!« Izaija - Iz 43,19 Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši.
241 Izaija - Iz 43,20 Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.
242 Pjesma izlaska iz Babilona
Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: »Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! 21Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu i potekla je voda.« 22»Nema mira opakima«, kaže Jahve. Izaija - Iz 48,21		 Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu i potekla je voda."
243 Stalnost spasenja
Ovako govori Jahve: »Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena. 2Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeđi ugibaju. Izaija - Iz 50,2		 Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeđi ugibaju.
244 11Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: »Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega duh svoj sveti? 12Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; 13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? 14Poput stoke što silazi u dolinu, duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. Izaija - Iz 63,13 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali?
245 9Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. 10Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. 11Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet’ i ponižavati nas odveć žestoko?« Izaija - Iz 64,9 Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem.
246 Prve Jeremijine propovijedi: Otpadništvo Izraelovo
I dođe mi riječ Jahvina: 2»Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: ‘Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. 3Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe’« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 2,2		 "Idi i vičiu uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.
247 4»Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 5Ovako govori Jahve: ‘Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše. 6Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit’ se tko nastanjuje?’ Jeremija - Jr 2,6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?'
248 23»Kako samo možeš reći: ‘Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.’? Pogledaj tragove svoje u dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim, 24magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. 25Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: ‘Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.’ Jeremija - Jr 2,24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.
249 30»Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. 31Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il’ zemlja mračna? Zašto moj narod govori: ‘Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!’? 32Zaboravlja li djevica svoj nakit il’ nevjesta pojas svoj ? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana. Jeremija - Jr 2,31 Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mračna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!'
250 Pjesma o obraćenju
»Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?« – riječ je Jahvina. 2»Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom, 3zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Čelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. Jeremija - Jr 3,2		 Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom,
251 11U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: ‘Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti! 12Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!’ 13Gle: diže se k’o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! Jeremija - Jr 4,11 U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti!
252 5Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega.« Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. 6I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. Jeremija - Jr 5,6 I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.
253 d) Protiv idolopoklonstva
Prijetnja izgnanstvom
Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. 30»Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim« – riječ je Jahvina. »Postaviše grozote u dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 31podigoše uzvišice tofetske u dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri – što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. 32Stoga evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće reći Tofet ni dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta. 33A mrtva tijela ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera. 34Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju.« Jeremija - Jr 7,34		 Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju."
254 Pokvarenost Judina
»Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička. 2Kao lûk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju« – riječ je Jahvina! Jeremija - Jr 9,1		 Da imam u pustinji obitavalište,ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička.
255 Tužaljka nad Sionom
»Zaplačite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naričite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stadâ više se ne čuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade. 10Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja, brlog čagaljski, gradove judejske pretvorit ću u pustoš gdje nitko ne stanuje.« 11Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi? Jeremija - Jr 9,9		 Zaplačite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naričite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne čuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade.
256 Jeremija - Jr 9,11 Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi?
257 Lažno pouzdanje u obrezanje
»Evo, bliže se dani« – riječ je Jahvina – »kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu: 25Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!« Jeremija - Jr 9,25		 Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!"
258 21Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreća ne prati i sva se stada raspršiše. 22Čujte vijest! Primiče se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog čagalja. Jeremija - Jr 10,22 Čujte vijest! Primiče se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog čagalja.
259 10Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, 11pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. 12Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. Jeremija - Jr 12,10 Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju,
260 Jeremija - Jr 12,12 Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu.
261 22Možda ćeš se tad upitati: ‘Zašto me to snašlo?’ Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom učiniše. 23Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? 24Zato ću vas raspršiti k’o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. Jeremija - Jr 13,24 Zato ću vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.
262 Mudre izreke
Ovako govori Jahve: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. 6Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. 7Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Jeremija - Jr 17,6		 Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku,
263 Jeremija - Jr 17,6 tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
264 1Ovako govori Jahve: »Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ. 2Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. 3Ovako govori Jahve: ‘Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. 4Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima – oni, njihove sluge i njihov narod. 5Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom’ – riječ je Jahvina – ‘da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!’« 6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: »Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen. 7Spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, nek’ posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju.« Jeremija - Jr 22,6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen.
265 Zbirka izreka protiv lažnih proroka
Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima: 10»Jer zemlja je puna preljubnikâ; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda. Jeremija - Jr 23,10		 Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda.
266 8Zato ovako govori Jahve nad vojskama: »Jer niste poslušali mojih riječi, 9evo, ja ću poslati i podignuti sve narode sa sjevera« – riječ je Jahvina – »i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama. 10I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 11Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj« – riječ je Jahvina – »za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline. 13Dovest ću na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao« – sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode. Jeremija - Jr 25,11 Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina.
267 Viđenje pehara
»I oni će služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit ću im po njihovim činima i po djelima ruku njihovih.« 15Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: »Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati. 16Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga među njih poslati.« 17I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: 18Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; 19faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim 20i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; 21Edom, Moab i sinove Amonove; 22sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; 23Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zàlizâkâ, 24sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; 25sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; 26sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih. Jeremija - Jr 25,24		 sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji;
268 1»U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.« 2Ovako govori Jahve: »Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. 3Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. Jeremija - Jr 31,2 Ovako govori Jahve: "Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište.
269 36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da će od mača, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37»Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah – u gnjevu i jarosti svojoj – i vratit ću ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 38I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. 39I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. 40I sklopit ću s njima savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 41I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom.« 42Jer ovako govori Jahve: »Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreću, tako ću na njih dovesti svu sreću koju im obrekoh. 43Da, opet će se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: ‘Ova je pustinja, bez čovjeka i živinčeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!’ 44Njive će se za novac kupovati, pisat će se i pečatiti kupovni ugovori, pozivat će se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer ću promijeniti udes njihov« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 32,43 Da, opet će se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez čovjeka i živinčeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!'
270 10Ovako govori Jahve: »Na ovome mjestu o kojemu vi velite: ‘To je pustinja bez čovjeka i bez živinčeta’ – u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet će se oriti 11poklici radosti, poklici zaručnika i zaručnice, poklici onih koji će u domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajući: ‘Hvalite Jahvu nad vojskama, jer je dobar Jahve – vječna je ljubav njegova!’ Jer ja ću obnoviti zemlju da bude kao nekoć« – riječ je Jahvina. 12Ovako govori Jahve nad vojskama: »Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim gradovima opet će biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. 13U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet će prolaziti ovce ispod ruke pastira koji će ih brojiti« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 33,10 Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez čovjeka i bez živinčeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet će se oriti
271 17Zato ovako govori Jahve: »Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu« – riječ je Jahvina – »maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 18A s ljudima koji razvrgoše savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih polovica prođoše. 19Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih 20predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. 22Evo, ja ću im zapovjediti« – riječ je Jahvina – »i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu.« Jeremija - Jr 34,22 Evo, ja ću im zapovjediti - riječ je Jahvina - i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu."
272 3Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: ‘Pohara, propast strašna!’ 4‘Moab je smlavljen!’ čuje se vrištanje mališa njegovih. 5Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću. 6‘Bježite, spašavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!’ Jeremija - Jr 48,6 Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!
273 12Jer ovako govori Jahve: »Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu, moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti! 13Jer samim se sobom zakleh« – riječ je Jahvina: »Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline.« Jeremija - Jr 49,13 Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline."
274 32Deve njihove bit će plijen, mnoštvo ovaca otimačina!’ I raspršit ću ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest ću odasvud na njih nesreću« – riječ je Jahvina. 33»Hasor će postati brlog čagaljski i pustinja vječna. Čovjek ondje neće prebivati, neće se ondje nastaniti sin čovječji.« Jeremija - Jr 49,33 Hasor će postati brlog čagaljski i pustinja vječna. Čovjek ondje neće prebivati, neće se ondje nastaniti sin čovječji."
275 Proročanstvo protiv Babilona
Riječ koju Jahve reče protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: 2»Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: ‘Zauzet je Babilon! Bel je postiđen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. 3Jer sa sjevera na nj se diže narod koji će mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neće u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeći će i otići.’« Jeremija - Jr 50,3		 Jer sa sjevera na nj se diže narod koji će mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neće u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeći će i otići.
276 11»Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljačkaši moje baštine! Poskakujte k’o june na paši! Ržite kao ždrebad! 12Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je među narodima: pustinja, zemlja prljuša. 13Zbog gnjeva Jahvina bit će bez življa, sva će opustjeti. Tko god prođe mimo Babilon, zgrozit će se i zviždat će nad njegovim ranama. Jeremija - Jr 50,12 Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je među narodima: pustinja, zemlja prljuša.
277 25»Evo me na te, goro zatornice« – riječ je Jahvina – »zatornice svega svijeta! Zamahnut ću rukom protiv tebe, svalit ću te s litice, pretvorit ću te u goru spaljenu. 26Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ćeš vječna pustinja« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 51,26 Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ćeš vječna pustinja" - riječ je Jahvina.
278 Ususret kraju
Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog među narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva – Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek’ nasrnu konji k’o dlakavi skakavci! 28Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. 29Zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. Jeremija - Jr 51,29		 Zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.
279 Proročanstvo bačeno u Eufrat
Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. 60Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon – sva ona proroštva napisana protiv Babilona. 61Jeremija reče Seraji: »Kad dođeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove riječi. 62I reci: ‘Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.’ 63Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci u Eufrat. 64I reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.’« To su riječi Jeremijine. Jeremija - Jr 51,62		 I reci: 'Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.'
280 ČETVRTA TUŽALJKA
ALEF Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. 2BET Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! 3GIMEL Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. Tužaljke - Tuž 4,3		 Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.
281 18SADE Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. 19KOF Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. Tužaljke - Tuž 4,19 Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.
282 7Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. 8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. 9Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji. Tužaljke - Tuž 5,9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
283 Izraelovi grijesi
Ovako govori Jahve Gospod: »Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom će Izraelov pasti od mača, gladi i kuge! 12Tko bude daleko, od kuge će umrijeti; tko bude blizu, od mača će pasti, i tko bude opkoljen, od gladi će izdahnuti! Tako ću gnjev iskaliti na njima 13i spoznat će da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali među kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 14Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!« Ezekiel - Ez 6,14		 Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!"
284 Osobna odgovornost
I dođe mi riječ Jahvina: 13»Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; 14preostanu li u njoj samo tri čovjeka – Noa, Daniel i Job – ti će se svojom pravednošću spasiti« – riječ je Jahve Gospoda. 15»Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći; 16preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga« – riječ je Jahve Gospoda – »oni neće spasiti ni sinova ni kćeri, nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja. 17Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: ‘Maču, prođi ovom zemljom!’ da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, 18a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga« – riječ je Jahve Gospoda – »oni neće spasiti ni sinova ni kćeri, nego samo sebe. 19Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, 20a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga« – riječ je Jahve Gospoda – »oni neće spasiti ni sinova ni kćeri, nego samo sebe svojom pravednošću.« Ezekiel - Ez 14,15		 Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći;
285 Ezekiel - Ez 14,16 preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja.
286 12Al’ u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. 13U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu. 14Al’ liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku.« To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka. Ezekiel - Ez 19,13 U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu.
287 8Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. 9Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – 10izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; 11i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; 12dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. 13Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. 14Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 15Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, 16jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima. 17Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, 18nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: ‘Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! 19Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vršite moje zakone 20i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!’ Ezekiel - Ez 20,10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;
288 Ezekiel - Ez 20,13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene:
289 Ezekiel - Ez 20,13 nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.
290 Ezekiel - Ez 20,15 Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu,
291 Ezekiel - Ez 20,17 Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih,
292 Ezekiel - Ez 20,18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!
293 21Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. 22Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 23No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama, 24jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. 25I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: 26da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. Ezekiel - Ez 20,21 Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji.
294 Ezekiel - Ez 20,23 No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama,
295 30Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? 31Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘nećete me za savjet pitati! 32I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: ‘Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveću i kamenju.’ 33Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘vladat ću vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. 34Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! 35Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! 36Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi’ – riječ je Jahve Gospoda! 37‘Provest ću vas ispod štapa svojega, podvrći vas brojenju: 38razlučit ću između vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali – u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!’ Ezekiel - Ez 20,35 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!
296 Ezekiel - Ez 20,36 Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi - riječ je Jahve Gospoda!
297 36I još mi reče Jahve: »Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje svetište i subote moje oskvrnuše. 39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred doma mojega. 40Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. 41A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43I rekoh: ‘Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!’ 44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer – one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. Ezekiel - Ez 23,42 Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne.
298 Protiv Edoma
»Ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi, 13ovako govori Jahve Gospod: Podići ću ruku na Edom, istrijebit ću iz njega ljude i životinje! Pretvorit ću ga u pustinju: od Temana do Dedana svi će od mača izginuti. 14Tako ću se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni će postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat će moju osvetu!’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel - Ez 25,13		 ovako govori Jahve Gospod: Podići ću ruku na Edom, istrijebit ću iz njega ljude i životinje! Pretvorit ću ga u pustinju: od Temana do Dedana svi će od mača izginuti.
299 4I zato ću ti kuke zarit’ u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvući ću te iz rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. 5Bacit ću u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo ćeš poljsko pasti, nitko te neće podić’ ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat ću te za hranu! Ezekiel - Ez 29,5 Bacit ću u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo ćeš poljsko pasti, nitko te neće podić' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat ću te za hranu!
300 Jer ti reče: ‘Rijeka je moja, sebi je načinih.’ 10Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! 11Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina. 12Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.’ 13Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između narodâ kamo bijahu raspršeni. 14Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 15Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda 16i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek’ mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.’« Ezekiel - Ez 29,10 Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske!
301 20Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da sudim između ovce pretile i mršave! 21Jer bokovima i plećima, bodući rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. 22Ja ću izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ću između ovce i ovce. 23Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, 24a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh! 25I sklopit ću s njima savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama. 26Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. 27I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji i znat će da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. 28I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti i nitko ih neće plašiti. 29I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodâ. 30I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj’ – riječ je Jahve Gospoda. 31‘Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel - Ez 34,25 I sklopit ću s njima Savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama.
302 Protiv gora edomskih
I dođe mi riječ Jahvina: 2»Sine čovječji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 3Reci joj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. 4Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve! 5Vječnu si mržnju gojila i maču predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreća pogodila i kad bi im kucnuo čas posljednjega grijeha. 6Zato, života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘krvi ću te predati i krv će te progoniti: od krvi nisi prezala, krv će te progoniti! 7Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika. 8Gore njezine napunit ću truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat će mačem pokošeni. 9Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve! 10Ti reče: ‘Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!’ Ezekiel - Ez 35,3		 Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju.
303 Ezekiel - Ez 35,4 Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve!
304 Ezekiel - Ez 35,7 Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika.
305 Ezekiel - Ez 35,9 Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve!'
306 33Ovako govori Jahve Gospod: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; 34opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 35Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ 36I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!’ 37Ovako govori Jahve Gospod: ‘Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 38Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve.’« Ezekiel - Ez 36,34 opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena.
307 Jahve i njegova nevjerna žena
»Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek’ odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ’ svojih dojki, 5da je golu ne svučem te učinim da bude k’o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim. Hošea - Hoš 2,5		 da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim.
308 16»Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu. 17I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat’ ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta. Hošea - Hoš 2,16 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.
309 Kazna za zločin u Baal Peoru
Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. 11Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća. 12Ako i podignu svoje sinove, oduzet ću ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim! 13Efrajim je k’o da gledam Tir na njivi posađen, al’ će Efrajim djecu svoju voditi na klanje. 14Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. Hošea - Hoš 9,10		 Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi.
310 Kazna za nezahvalnost
A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. 5Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. 6Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. Hošea - Hoš 13,5		 Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.
311 14Ja ću ih izbaviti od vlasti podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, podzemlje? Samilost se sakri od mojih očiju! 15Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat’ mu riznicu, blago odnijeti. Hošea - Hoš 13,15 Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti.
312 17Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. 18Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose. 19Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. 20Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. Joel - Jl 1,19 Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.
313 Joel - Jl 1,20 Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.
314 Upadači
Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k’o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umiče. 4Nalik su na konje, jure poput konjanika. 5Buče kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaču, pucketaju k’o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. Joel - Jl 2,3		 Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umiče.
315 Viđenje obilja O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika. 22Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila. Joel - Jl 2,22 Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila.
316 3. RAJSKO DOBA OBNOVE IZRAELA
Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će brizgati mlijeko, kroza sva korita riječna u Judeji voda će proteći. Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine da natopi Dolinu sitimsku. 19Egipat će opustjeti, Edom će postati beživotna pustinja zbog nasilja učinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji. Joel - Jl 4,19		 Egipat će opustjeti, Edom će postati beživotna pustinja zbog nasilja učinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji.
317 9Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k’o cedar, jake poput hrašća, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima. 10Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku. Amos - Am 2,10 Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku.
318 Protiv izvanjskoga bogoštovlja »Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti. 22Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvrćem. 23Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa. 24Pravda nek’ poteče kao voda i pravica k’o bujica silna. 25Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov? Amos - Am 5,25 Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov?
319 12Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? 13Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: »Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?« 14»Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te« – riječ je Jahve, Boga nad vojskama – »narod što će vas tlačiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka.« Amos - Am 6,14 Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što će vas tlačiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."
320 14Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. 15Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti. 16Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: učinit ću od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda.« Mihej - Mih 6,16 Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: učinit ću od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."
321 Proroštvo o obnovi Jeruzalema i proširenju granica
Dolazi dan kad će se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko će se prostirati tvoje granice! 12Toga dana dolazit će k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore. 13Zemlja će postat’ pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih. Mihej - Mih 7,13		 Zemlja će postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.
322 Neprijatelj na zapadu: Filistejci
Da, Gaza će postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit će izgnan, Ekron iz temelja iščupan. 5Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo riječi Jahvine protivu vas: »Ja ću te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit ću te, istrijebit ću sve tvoje stanovnike! 6I postat ćeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado.« Sefanija - Sef 2,4		 Da, Gaza će postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit će izgnan, Ekron iz temelja iščupan.
323 Neprijatelj na sjeveru: Asirija
Zatim će svoju ruku dići protiv sjevera i razrušit će zemlju asirsku, od Ninive će pustoš učiniti, suhu pustoš kao pustinja. 14Usred nje će stado ležati, zvijeri svakojake; čaplje i pelikani počivat će noću na glavicama stupova, sova će hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. Sefanija - Sef 2,13		 Zatim će svoju ruku dići protiv Sjevera i razrušit će zemlju asirsku, od Ninive će pustoš učiniti, suhu pustoš kao pustinja.
324 Ljubav Gospodnja prema Izraelu
Ljubio sam vas – govori Jahve, a vi pitate: »Po čemu si nas ljubio?« Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? – riječ je Jahvina – 3ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. 4Jer, rekne li Edom: »Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!« ovako kaže Jahve nad vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka! 5Vaše će oči vidjeti, i reći ćete: »Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske.« Malahija - Mal 1,3		 ali Jakova sam zavolio,a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih,a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima.
325 Propovijedanje Ivana Krstitelja
(Mk 1, 1–8; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–28)
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2»Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Evanđelje po Mateju - Mt 3,1		 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji:
326 Evanđelje po Mateju - Mt 3,3 Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
327 Kušnja u pustinji
(Mk 1, 12–13; Lk 4, 1–13)
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.« 5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotaknešo kamen.« Evanđelje po Mateju - Mt 4,1		 Kušnja u pustinji
328 Evanđelje po Mateju - Mt 4,1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.
329 Pitanje i svjedočanstvo Ivanovo
(Lk 7, 18–35)
A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 4Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni zbog mene.« 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Evanđelje po Mateju - Mt 11,7		 Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
330 Isus hrani četiri tisuće ljudi
(Mk 8, 1–10)
A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« 33Kažu mu učenici: »Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« 34A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni će: »Sedam, i malo riba.« 35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 38A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. 39Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski. Evanđelje po Mateju - Mt 15,33		 Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"
331 Dolazak Sina Čovječjega
(Mk 13, 24–27; Lk 21, 25–28)
»Reknu li vam dakle: ‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite; ‘Evo ga u ložnicama!’, ne vjerujte. 27Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega.« 28»Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi.« 29»A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.« Evanđelje po Mateju - Mt 24,26		 Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte.
332 Propovijedanje Ivana Krstitelja
(Mt 3, 1–12; Lk 3, 1–18; Iv 1, 19–27)
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Evanđelje po Marku - Mk 1,3		 Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
333 Evanđelje po Marku - Mk 1,4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
334 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Lk 4, 1–13)
I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. Evanđelje po Marku - Mk 1,12		 Kušnja u pustinji
335 Evanđelje po Marku - Mk 1,12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
336 Evanđelje po Marku - Mk 1,13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
337 Isus hrani četiri tisuće ljudi
(Mt 15, 32–39)
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: 2»Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. 3Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.« 4Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« 5On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« 6Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. 8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 9Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, 10a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. Evanđelje po Marku - Mk 8,4		 Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?"
338 Krstiteljev skroviti život
Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Evanđelje po Luki - Lk 1,80		 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
339 Propovijedanje Ivana Krstitelja
(Mt 3, 1–12; Mk 1, 1–8; Iv 1, 19–28)
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. Evanđelje po Luki - Lk 3,2		 za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.
340 Evanđelje po Luki - Lk 3,4 kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
341 Kušnja u pustinji
(Mt 4, 1–11; Mk 1, 12–13)
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« 4Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« 8Isus mu odgovori: »Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!« Evanđelje po Luki - Lk 4,1		 Kušnja u pustinji
342 Evanđelje po Luki - Lk 4,1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom,
343 Isusovo svjedočanstvo o Ivanu
(Mt 11, 2–15)
Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’« 21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene.« 24Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Evanđelje po Luki - Lk 7,24		 Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
344 Ozdravljenje opsjednutoga
(Mt 8, 28–34; Mk 5, 1–20)
Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« 29Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« On reče: »Legija«, jer u nj uđoše mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. 32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. Evanđelje po Luki - Lk 8,29		 Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.
345 Izgubljena i nađena ovca
(Mt 18, 12–14)
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4»Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« Evanđelje po Luki - Lk 15,4		 "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?
346 Ivanovo svjedočanstvo
(Mt 3, 1–17; Mk 1, 1–11; Lk 3, 1–22)
A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« 21Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« 22Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« 23On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.« 24A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« 26Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – 27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!« Evanđelje po Ivanu - Iv 1,23		 On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!- kako reče prorok Izaija."
347 14I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. Evanđelje po Ivanu - Iv 3,14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
348 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« 28Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« 29Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« 30Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Evanđelje po Ivanu - Iv 6,31 Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."
349 47Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. 48Ja sam kruh života. 49Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Evanđelje po Ivanu - Iv 6,49 Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.
350 Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu
(Mt 26, 1–5; Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2)
Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. 47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« 49A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« 51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odluče da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Evanđelje po Ivanu - Iv 11,54		 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
351 30»Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!« 35»Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40rekavši Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ 41Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 43Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana – likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!« Djela apostolska - Dj 7,30 Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.
352 Djela apostolska - Dj 7,36 On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina.
353 Djela apostolska - Dj 7,38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda.
354 Djela apostolska - Dj 7,42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
355 44»Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. 45Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do danâ Davida, 46koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. 47Istom Salomon izgradi mu Dom. 48Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: 49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? 50Nije li ruka moja načinila sve to? Djela apostolska - Dj 7,44 Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio.
356 U Antiohiji pizidijskoj
Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotnji ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon čitanja Zakona i Prorokâ pošalju nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!« 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: »Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce – do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’« Djela apostolska - Dj 13,18		 Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji
357 Pavlova obrana
Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: »Smijem li nešto reći?« On ga upita: »Zar znaš grčki? 38Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?« 39Pavao odvrati: »Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.« 40Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: Djela apostolska - Dj 21,38		 Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?"
358 Pouka Izraelove prošlosti
Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. 9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 10,5		 Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.
359 16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 17Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. 19Ta rado pòdnosîte bezumne, vi umni! 20Da, pòdnosîte ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje – u bezumlju govorim – osmjeljujem se i ja! 22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često. 24Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. 25Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. 26Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; 27u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! 28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. 29Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 30Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. 31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. 32U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. 33Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 11,26 Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće;
360 2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! Poslanica Hebrejima - Heb 3,8		 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji
361 16Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? 19I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. Poslanica Hebrejima - Heb 3,17 Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?
362 29Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 30Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 35Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – 38svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano 40jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Poslanica Hebrejima - Heb 11,38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
363 5I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. 7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. 10I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!« 13Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. 14No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 15I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 16Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. 17I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. 18I stade na morski žal. Otkrivenje - Otk 12,6 A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.
364 13Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. 14No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 15I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 16Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. 17I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. 18I stade na morski žal. Otkrivenje - Otk 12,14 No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.
365 2. KAZNA BABILONA
Bludnica velika
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina.« 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. 5Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati bludnicâ i gnusoba zemljinih.« 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. 7Nato će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.« Otkrivenje - Otk 17,3		 I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

PUSTINJA
Sa zemljopisnog gledišta u religioznom smislu , pustinja je mjesto kojem je Bog uskratio blagoslov; vode koja daje život nema dovoljno - u pustinji je rijetkost, bilje je u njoj kržljavo i nemoguće je u njoj stanovati (Iz 6,1). U toj neplodnoj zemlji stanuju zli duhovi (Lev 16,10; Lk 8,29), satiri (Lev 17,7) i druge opasne zvijeri (Iz 13,29; 14,23; 30,6).
Pustinja kontra nastanjene zemlje kotira kao prokletstvo prema blagoslovu.
U povjesti spasenja pustinja pak dobiva novo značenje - Bog je htio da njegov narod prođe kroz tu strašnu zemlju (Pnz 1,19) da bi ga uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko.

Stari zavjet
Prijelaz izraelskog naroda preko pustinje , iako nije najkraći put, Bog je izričito odabrao (Izl 13,17). Bog je htio da on bude vođa svoga naroda (Izl 13,21) ; u pustinji Bog daje Izraelcima Zakon i s njima sklapa Savez, te oni postaju istinskim narodom Božjim , time boravak izraelaca u pustinji postaje istinski povlaštenim vremenom.
Put kroz pustinju bio je put čiste vjere , ali oni već na samom početku hoda pustinjom počinju mrmljati na Boga : nema sigurnosti, nema vode, nema mesa (Izl 14,11; 16,2; Br 14,2...). Koliko god je život u Egiptu bio mučan , Izraelci kukaju za mesom i kruhom kojeg su tamo imali za razliku od "neukusne" mane u pustinji. Više vrijedi ropski život, nego nesigurnost kojoj su bili izloženi. Tako pustinja otkriva čovjekovo srce nesposobno svladati kušnju kojoj su bili podvrgnuti.
Bog daje da u pustinji izginu svi koji su tvrdokorno zatvoreni u svoju nevjeru , ali ne napušta svog nauma, te iz zla izvlači dobro. Generacija koja je pod Jošuinim vodstvom stigla u Obećanu zemlju bila je dobro iskušana i katehizirana svim događajima koji su pratili put kroz pustinju , ali je brzo pala u razna idolopoklonstva i bezboštvo.
Knjiga Ponovljenog zakona aktualizira događaje u pustinji (Pnz 8,2; 15-18..) kao čudesno vrijeme očinske Božje brige i kao vrijeme kušnje da spozna kako čovjek ne živi samo o kruhu već i od svega što izlazi iz Božjih usta. Uspomena na neposlušnost stalni je poziv na obraćenje i na pouzdanje samo u Boga.

Novi Zavjet
Ivan Krstitelj u pustinji proživljava nekdašnje povlašteno vrijeme, Pustinja je samo sredstvo obraćenja radi Mesije koji dolazi. Krist je htio proživjeti različite etape Božjega naroda. Zato ga kao nekoć Hebreje, Duh vodi u pustinju da ondje bude kušan (Mt 4,1-11//).
Ali za razliku od svojih otaca , On nadvladava kušnju i ostaje vjeran svome Ocu , odlučujući se radije za Božju riječ negoli za kruh; za pouzdanje u divno čudo , za služenje Bogu radije negoli za ma kakvu nadu u zemaljsko gospodstvo.
Kušnja koja se bila završila sa neuspjehom u vrijeme izlaska sada dobiva svoj smisao: Isus je prvorođeni Sin u kome se ispunjuje sudbina Izraela.
U vrijeme svog javnog života Isus se koristio pustinjom kao utočištem pred mnoštvom (Mt 14,13;Mk 1,45; Lk 6,42), utočištem koje je bilo pogodno za samotnu molitvu (Mk 1,35//). U nekom smislu može se reći da je Krist naša pustinja: u njemu smo prevladali kušnju, u njemu imamo savršeno zajedništvo s Bogom. Odtad je pustinja kao mjesto i vremensko razdoblje ispunjena u Isusu; pralik tu ustupa mjesto stvarnosti.
Simbolizam pustinje nastavlja svoju ulogu u razumijevanje stanja Crkve. Ona živi skrivena u pustinji sve do Kristova povratka kojim će se okončati moć Sotone (Otk 12,6.4). Pavao uči u Poslanici Korinćanima da su se nekadašnji događaji zbili nama na pouku (1 Kor 10,11); nemojmo se zavaravati : još uvijek živimo u pustinji i taj je život u znaku kušnje sve dok ne uđemo u Božji počinak (Heb 4,1).
Prema tome slika pustinje ostaje prijeko potrebna za razumijevanje naravi kršćanskog života.

Izreke svetaca:

Teško je vidjeti Krista
boraveći usred mnoštva:
našoj pameti treba neka pustinja.
Bog se vidi u stanovitoj pustinji htijenja.
U mnoštvu je buka:
ovo gledanje zahtijeva osamljenost.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Zašto me siliš, Gospodine
da idem kroz pustinju?
Mučim se u trnju...
Treba mi samo jedan znak od Tebe,
da se pustinja promijeni,
da suhi pijestak,
da horizont,
da veliki, tihi vjetar
ne bude više ništa strano ni slučajno,
nego široko carstvo kroz koje
spoznajem Tebe...

Antoine Marie Roger de Saint-Exupéry, pisac (1900.-1944.)

Iz spisa Pisma iz pustinje:
Neke ideje koje su dozrele u samoći,
a koje se sve pokreću oko djelatnosti
koja mi je bez sumnje bila najveći dar
kojeg mi je dala Sahara: molitva.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pisma iz pustinje:
Ovdje se živi stalno u tišini i
čovjek nauči da razlikuje nijanse:
tišina crkve,
tišina ćelije,
tišina rada,
unutrašnja tišina,
tišina duše,
Božja tišina.
Da bi se naučilo živjeti ovu tišinu,
učitelj iskušenika ih šalje da
provedu koji dan 'pustinje'.
Košara kruha, poneka datulja,
nešto vode, Biblija.
Jedan dan hoda i jedna špilja.
Jedan svećenik služi Misu,
zatim odlazi ostavljajući Euharistiju
u špilji, na kamenom oltaru.
Tišina u pustinji,
tišina u špilji,
tišina u Euharistiji.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Za onoga tko dozvoli da ga obuzme
Duh što daje život Božjoj riječi
"pustinja" je potraga za Bogom u tišini,
to je viseći most što ga je duša
zaljubljena u Boga bacila nad mračnim ponorom
vlastitoga duha, nad dubokim pukotinama iskušenja.
nad neistraživim bezdanima vlastitih strahova
koje se preprečuju na putu prema Bogu..

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Bog je u srcu pustinje preko koje
smo prešli, u srcu putovanja, izgnanstva.
Sve nije s druge strane Ništavila,
već u njegovu središtu.
Sve je u "Ničemu".
Bog se utaborio u pustinji.
Bog je pustinja.
Bog je samoća u pustinji.
I srce će se moći smiriti otkrivajući
da se u toj božanskoj praznini
nalazi savršena radost.
Zajedništvo kojega smo tražili
čitavoga života nije suprostavljeno samoći.
Ono je više svijetla potvrda samoće:
samoće ponovno otkrivene pod
božanskim svjetlom i pretvorene u prepuštanje.
Stoga je jedan redovnik iz IV. stoljeća,
koji zasigurno nije vidio holivudske filmove.
govorio da je ljubav istinsko dijete "pustinje"...

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Dovoljno je željeti i nešto će se pronaći.
S malo mašte i neko potkrovlje
može postati naša "pustinja",
naša pustinja gdje se možemo sabrati
i užibvati u tišini i molitvi.
Postići jedinstvo u sebi samima,
dati malo mjesta svom unutarnjem životu
ostaje važan čin
za ravnotežu našeg postojanja.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Glasnik Srca Isusova i Marijina, lipanj 1987.:
U pustinju ne idemo da umaknemo ljudima,
nego da naučimo kako ih naći;
ne ostavljamo ih zato da nemamo s njima
više ništa, nego da pronađemo put kako im
učiniti najveće dobro.
Ali to je samo drugotni cilj.
Jedini je cilj koji uključuje sve druge,
ljubav prema Bogu.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Valja prijeći preko pustinje
i proboraviti u njoj,
kako bismo primili Božju milost:
to je mjesto gdje se oslobađamo svega iz sebe,
gdje istjeramo iz sebe sve ono
što nije Bog i gdje u potpunosti
postaje prazna ta mala kuća naše duše
kako bi se napravilo mjesta samo za Boga.

Sv. Charles de Foucauld, prezbiter i pustinjak (1858.-1916.)

Iz spisa Petoknjižje - tumačenje Biblije:
Pavao kaže da bismo Izraelovu kušnju u pustinji
trebali tumačiti „kao pralik” koji je zapisan
„za upozorenje nama, koje su zapala
posljednja vremena“ (1 Kor 10,11).
Pustinja je, dakle, analogija duhovnog života i
primjer kako ne treba živjeti u Božjoj prisutnosti.
Pavlovo je upozorenje Crkva ozbiljno shvatila:
zato svako jutro, na početku molitve časoslova,
vjernicima pred oči stavlja 95. psalam,
u kojem ih se poziva da toga dana
ne budu tvrda srca poput nevjernog naraštaja iz pustinje.

Tomislav Šagud, prezbiter (1986.)

Katekizam katoličke crkve:

538 Evanđelja govore o razdoblju Isusove samoće u pustinji neposredno nakon što ga je Ivan krstio: "Poveden" od Duha, Isus ostade u pustinji četrdeset dana posteći; bijaše sa zvijerima a anđeli mu služahu. Kad je to vrijeme završilo, Sotona ga je tri puta napastovao tražeći da iskusa njegovo sinovsko držanje prema Bogu. Te napade, koji obnavljaju napastovanja Adama u raju i Izraela u pustinji, Isus je odbio te se i đavao od njega udaljio "do druge prilike" (Lk 4,13).

539 Evanđelisti ističu spasenjski smisao toga otajstvenog događaja. Kao novi Adam, Isus je ostao vjeran dok je prvi popustio napasti. Isus savršeno ispunjava poziv Izraelov: nasuprot onima koji su nekoć Boga tijekom četrdeset godina iskušavali u pustinji, Krist se objavljuje kao Sluga Božji u svemu poslušan božanskoj volji. Tako je Isus pobjednik đavla: on je "svezao jakoga" da mu otme plijen. Isusova pobjeda nad napasnikom u pustinji nagovješćuje pobjedu muke, posvemašnju poslušnost njegove sinovske ljubavi prema Ocu.

540 Napastovanje Isusa očituje kakvo je mesijanstvo Sina Božjega, suprotno onome što mu ga predlaže Sotona i koje mu ljudi zele pripisati. Zato je Krist pobijedio napasnika za nas: "Nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego koji je u svemu iskušan kao i mi, osim grijeha". (Heb 4,15). Crkva se svake godine četrdesetdnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.

PUSTINJAČKI ŽIVOT
920 I ne zavjetujući uvijek javno tri evanđeoska savjeta, pustinjaci "strožim odvajanjem od svijeta, šutnjom samoće, postojanom molitvom i pokorom posvećuju život Bogu na slavu i za spasenje svijeta".

921 Oni svakome pokazuju onaj nutarnji vidik otajstva Crkve, to jest osobnu intimnost s Kristom. Skriven ljudskim ocima, život je pustinjakâ šutljivo propovijedanje onoga kojemu su se potpuno posvetili, jer on je za njih sve. Poseban je to zov da se u pustinji, upravo u duhovnoj borbi, nađe slava Raspetoga.

Iz Tumačenja o proroku Izaiji Euzebija Cezarejskog, biskupa

Glas onoga koji viče u pustinji

Glas vapijućeg u pustinji, pripravite put Gospodnji, poravnite staze Boga našega. Otvoreno pokazuje kako se ono o čem govori proročanstvo neće dogoditi u Jeruzalemu već u pustinji, a to je ono što ima nastati, da se slava Gospodnja pojavi i da spas Božji bude obznanjen svakome tijelu.
I to se povijesno i doslovce ispunilo tada kad je Ivan Krstitelj propovijedao spasonosni dolazak Božji u jordanskoj pustinji, gdje se spas Božji i pokazao. Jer se Krist i njegova slava svima očitova onda kad se krstio te se otvoriše nebesa a Duh Sveti siđe u liku goluba i stade nad njim a glas Očev zaori svjedočeći u prilog Sinu: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte.
I to se govorilo, jer je Bog imao doći u pustinju, od vajkada besputnu i nedohodnu. Poganski narodi nisu poznavali Boga te su se od njihova spomena svi pravednici Božji i proroci odvraćali.
I stoga naređuje onaj glas da se pripravi put Božjoj Riječi, da se neprolazan i opor poravni kako bi o svome dolasku Bog naš mogao ići naprijed. Pripravite put Gospodnji: to je onaj blagovjesnički proglas i utjeha nova štono želi svim ljudima dati do znanja spasenje Božje.
Na visoku se uspni goru, blagovjesniče Siona. Podigni snažno svoj glas, blagovjesniče Jeruzalema. Pošto je bilo riječi o glasu što viče u pustinji, ove spomenute tvrdnje ponajprije odgovaraju blagovjesnicima, prikladno se njih spominju i navješćuju dolazak Božji medu ljude; pa je spomen blagovjesnika zgodno uslijedio iza proroštva o Ivanu Krstitelju. Koji li je dakle taj Sion ako ne onaj što se ranije zvao Jeruzalem? Jer je i sam bio gora, kao što tvrdi ono Pismo kad veli: I gora Sion gdje si se nastanio; i Apostol: Pristupili ste gori Sionu. Nije li možda time označen apostolski zbor, izabran iz negdašnjeg naroda obrezanja?
To je onaj Sion i Jeruzalem koji prihvati spasenje Božje, a sam je sagrađen na gori Božjoj, to jest na jedinorođenoj njegovoj Riječi, kojoj naređuje da se uspne na visoku goru i navijesti riječ spasenja. A tko je taj što javlja blagu vijest ako ne evanđeoski zbor? Što znači navješćivati blagovijest? Znači: propovijedati svim ljudima, a ponajprije gradovima Judinim, Kristov dolazak na zemlju.
Časoslov, služba čitanja II. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
Iz knjige "Misli u samoći" Thomasa Mertona, redovnika

I. Vidovi duhovnog života

Pustinjski su oci vjerovli da je divljina stvorena kao najvrednija u Božjim očima upravo zato što nema nikakve vrijednosti za ljude. Pustinja je zemlja koju ljudi nikada nisu mogli opustošiti jer im nikada nije ništa nudila. U njoj nije bilo ničega što bi ih privuklo.
Nije bilo ničega što bi se moglo iskoristiti. Pustinja je bilo mjesto kojim je izbrani narod lutao godinama, mjesto u kojemu se za nj brinuo samo Bog.
Da su išli izravnim putem, mogli su stići u obećanu zemlju za nekoliko mjeseci. Božji je plan bio da trebaju naučiti ljubiti u divljini i da se poslije uvijek trebaju prisjećati tog vremena provedena u pustinji kao idilična razdoblja provedena samo s njime. Pustinja je stvorena samo zato da bude pustinja, a ne da je ljudi preoblikuju u nešto drugo. I planina i more isto tako.
Pustinja je, dakle, logično mjesto za boravak čovjeka koji traži da bude samo ono što jest — samotno stvorenje, siromašno i ovisno samo o Bogu, a ne stvorenje s nekim velikim pothvatom koji stoji između njega i njegova Stvoritelja.
Tako je to u teoriji. Ali postoji još jedan čimbenik. Prvo, pustinja je zemlja ludila. Drugo, ona je utočište đavla, bačena u "divljinu Gornjega Egipta" da "luta bezvodnim mjestima". Žeđanje izluđuje čovjeka, a sam đavao je lud od neke vrste žeđi za vlastitom izgubljenom uzvišenošću — izgubljen je jer je utamničio sama sebe tom žeđi i odbacio sve drugo. Tako se čovjek, koji luta pustinjom da bude samo ono što jest, mora brinuti da ne poludi i tako postane sluga onoga koji tamo boravi, u tomu sterilnu raju praznine i bijesa.
Pa ipak, pogledajte pustinje danas. što su one? Mjesto nastanka novoga i strašnoga svijeta, područje isprobavanja snage kojom čovjek želi poništiti stvaranje onoga što je Bog blagoslovio. Danas, u stoljeću čovjekova najvećega tehnološkog postignuća, divljina napokon dolazi na svoje. Čovjek više ne treba Boga i mcže živjeti u pustinji na svojim vlastitim resursima. U njoj može izgraditi svoje čudesne zaštićene gradove za osamu i eksperimentiranje i porok.
Svijetleći gradovi koji nastaju preko noći u pustinji nisu više slika Božjega grada koji dolazi s neba da obasja svijet vizijom mira. Nisu čak ni replike velike kule babilonske koja je nekoć bila sa građena upustinji Šineara da ljudi pribave sebi ime, da se ne rasprše po svoj zemiji (usp. Post 11,4).
Oni su blistavi i prljavi osmijesi Sotone na licu divljine, gradovi tajna gdje svaki čovjek uhodi svojega brata, gradovi čijim žilama novac teče poput umjetne krvi i iz čije će utrobe proizići posljednje i najveće sredstvo uništenja. Možemo li promatrati rast ovih gradova i ne činiti ništa da pročistimo vlastita srca? Kada čovjek, njegov novac i njegovi strojevi krenu u pustinju i borave ondje, ne boreći se s đavlom kao što se Krist borio, nego vjerujući njegovim obećanjima moći i bogatstva i klanjajući se njegovoj anđeoskoj mudrosti, tada je pustinja posvuda. Svugdje je pustinja.
Svugdje je samoća u kojoj čovjek mora činiti pokoru i boriti se s protivnikom i čistiti svoje srce u milosti Božjoj. Pustinja je dom očaja. A očaj je, sada, posvuda. Nemojmo misliti da se naša nutarnja samoća sastoji u prihvaćanju poraza. Pristankom na poraz ništa ne možemo izbjeći. Očaj je ponor bez dna. Ne misli da ćeš ga zatvoriti pristajanjem na nj i zatim pokušavajući zaboraviti da si dao svoj pristanak.
To je, dakle, naša pustinja: živjeti suočavajući se s očajem i ne pristajući na nj, gazeći ga pod nadom križa, neprestano vodeći rat ppotiv očaja. Taj je rat naša divljina. Ako se borimo hrabro, naći ćemo Krista na svojoj strani. Ako se ne možemo suočiti s time, nikada ga ne ćemo naći...