1 |
Aron - tumač Mojsijev
10"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni
sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak." 11"Tko je dao čovjeku usta?"
- reče mu Jahve. "Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja,
Jahve! 12Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti."
13"Oprosti, Gospodine", opet će Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"
14Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo
rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu. 15Ti govori njemu i u njegova
usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici što ćete raditi.
16Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto
Boga. 17Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."
Knjiga Izlaska, 4, 14 |
Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu. |
2 |
8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve učinio faraonu i Egipćanima
zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. 9Jitro se
radovao svemu dobru koje je Jahve učinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. 10"Neka
je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reče Jitro. 11"Sada znam
da je Jahve veći od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno
postupali."
12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto dođe Aron i sve
izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom.
Knjiga Izlaska, 18, 9 |
Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve učinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. |
3 |
Uspostava zakona
Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: "Vršite sve zapovijedi što vam ih danas
naređujem. 2Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni
sebi veliko kamenje; krečom ga okreči 3i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad
budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teče med i mlijeko, kako ti je
rekao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Kada, dakle, prijeđeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas
zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreči ga krečom. 5Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome
- žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožđa. 6Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od
neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. 7Prinosi i pričesnice i ondje ih
blaguj, radujući se pred Jahvom, Bogom svojim. 8Ispiši na tom kamenju sve riječi ovoga Zakona:
ureži ih dobro."
Ponovljeni zakon, 27,7 |
Prinosi i pričesnice i ondje ih blaguj, radujući se pred Jahvom, Bogom svojim. |
4 |
45Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa
Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 46Ona će služiti za
čudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 47Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome,
vesela i radosna srca zbog obilja svega, 48služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te,
u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre.
Ponovljeni zakon, 28, 47 |
Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, |
5 |
Ponovljeni zakon, 28, 63 |
Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, |
6 |
Ponovljeni zakon, 28, 63 |
tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. |
7 |
6Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga
svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova
prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8A ti ćeš ponovo slušati glas
Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u
svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer
Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10kad
poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi
ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Ponovljeni zakon, 30, 9 |
Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, |
8 |
Ponovljeni zakon, 30, 9 |
kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, |
9 |
16Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro
ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? 17Moj se
otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18a vi danas ustaste protiv kuće
moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad građanima Šekema
učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 19Ako ste vjerno i pošteno
danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s
vama! 20Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila i neka iziđe
oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!"
Knjiga o Sucima, 9,19 |
Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, |
10 |
Knjiga o Sucima, 9,19 |
a on neka se raduje s vama! |
11 |
Magareća čeljust
9Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. 10"Zašto ste pošli na nas?" -
upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on
učinio nama." 11Tri tisuće Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne
znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to učinio?" On im odgovori: "Kako oni meni,
tako ja njima!" A oni mu rekoše: 12"Dođosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite
mi se", reče im, "da me nećete ubiti." 13"Ne", odgovoriše mu, "mi ćemo te samo svezati i predati u
njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz
spilje.
14Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati
ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku.
15Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. 16Tad
reče Samson:
"Magarećom čeljusti gomile prebih,
Magarećom čeljusti tisuću pobih."
Knjiga o Sucima, 15, 14 |
Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. |
12 |
Seoba Danovaca
11Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola.
12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana
Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 13Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i
dođoše do Mikine kuće. 14A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: "Znate li
da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi." 15Skrenuvši, oni uđoše
u kuću mladog levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga. 16I dok je šest stotina naoružanih ljudi od
Danovih sinova stajalo pred vratima, 17ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod,
terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.
18Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: "Što to
radite?" 19"Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar
ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u
Izraelu?"
20Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.
Knjiga o Sucima, 18, 20 |
Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima |
13 |
Hvalospjev Anin
Nato se Ana pomoli ovako:"Kliče srce moje u Jahvi,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.2Nitko nije svet kao što je Jahve
(jer nema nikoga osim tebe),
i nema hridi kao što Bog je naš.3Ne govorite mnogo hvastavih riječi,
neka ne izlazi drskost iz usta vaših,
jer Jahve je sveznajući Bog,
pravo on prosuđuje djela.4Lomi se luk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.5Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Prva knjiga o Samuelu, 2,1 |
Nato se Ana pomoli ovako:"Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. |
14 |
Kovčeg u Bet Šemešu
13Stanovnici Bet Šemeša upravo su bili zabavljeni žetvom pšenice u dolini. Digavši oči,
ugledaše Kovčeg i potrčaše mu s veseljem u susret. 14Kad su kola stigla na polje Jošue iz Bet
Šemeša, zaustaviše se. Ondje bijaše velik kamen. Tada iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave
kao žrtvu paljenicu Jahvi. 15Leviti bijahu skinuli Kovčeg Jahvin i kovčežić što je bio kraj njega i u
kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet Šemeša prinosili
su toga dana žrtve paljenice i klali žrtve klanice Jahvi. 16Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova,
vratiše se u Ekron isti dan. 17A ovo je pet zlatnih čireva što su ih Filistejci poslali kao žrtvu naknadnicu
Jahvi: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. 18A zlatnih je
štakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneževina, od utvrđenih gradova do
otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kovčeg Jahvin i koji još i danas stoji na
polju Jošue iz Bet Šemeša. 19Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su
vidjeli Kovčeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi među njima. Narod je tugovao zbog toga
što ga je Jahve tako teško iskušao.
Prva knjiga o Samuelu, 6, 19 |
Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kovčeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi među njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao. |
15 |
5A gle, Šaul je upravo išao za govedima iz polja pa upita: "Što je ljudima te plaču?" I
pripovjediše mu što su rekli Jabešani. 6Kad je Šaul čuo te riječi, duh Jahvin siđe na njega i silan gnjev
uskipje u njemu. 7I uze on dva vola, isiječe ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve
Izraelove i poruči: "Tko ne pođe za Šaulom, ovako će biti s njegovim govedima." I strah Božji obuze
ljude te pođoše kao jedan čovjek. 8Šaul ih izbroji u Bezeku: i bijaše sinova Izraelovih tri stotine tisuća,
a Judinih ljudi trideset tisuća. 9Zatim reče poslanicima koji bijahu došli: "Ovako recite Jabešanima u
Gileadu: sutra, kad sunce pripeče, stići će vam pomoć."
Kad su se poslanici vratili, javiše sve to Jabešanima i oni se obradovaše. 10I poručiše
Nahašu: "Sutra ćemo izaći k vama, pa učinite s nama što vam bude drago."
11Sutradan Šaul razdijeli narod u tri čete, koje provališe u tabor o jutarnjoj straži i tukoše
Amonce do najveće dnevne žege; a što preživje, rasprša se da ni dvojica ne ostaše zajedno.
Prva knjiga o Samuelu, 11, 9 |
Zatim reče poslanicima koji bijahu došli: "Ovako recite Jabešanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeče, stići će vam pomoć." Kad su se poslanici vratili, javiše sve to Jabešanima i oni se obradovaše. |
16 |
Šaul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali
Jonatan, Šaulov sin, vrlo je volio Davida. 2I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac Šaul kani te ubiti.
Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. 3A ja ću izaći i stajat ću pokraj svoga
oca u polju gdje ti budeš i govorit ću za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ću ti."
4Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reče mu ovako: "Neka se kralj ne ogriješi o svoga
slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za
tebe. 5On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu
Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?"
6Šaul posluša Jonatanove riječi i zakle se: "Živoga mi Jahve, David neće umrijeti!" 7Tada Jonatan
dozva Davida i kaza mu sve te riječi. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu i David opet dobi službu
koju je imao prije.
Prva knjiga o Samuelu, 19, 5 |
On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?" |
17 |
5Sinovi Rimona Beeroćanina, Rekab i Baana, digoše se i dođoše za najveće dnevne vrućine
Išbaalu do kuće, a on upravo spavaše podnevni počinak. 6A vratarica, čisteći pšenicu, bijaše
zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana prošuljaše se kraj nje. 7Kad su ušli u kuću, on je
ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je i cijelu su onu noć
išli putem kroz Arabu. 8Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: "Evo glave
Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga
gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu."
9Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reče im:
"Tako mi živog Jahve koje me izbavio iz svake nevolje! 10Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul
mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu
dobru vijest! 11Što ću tek učiniti sa zlikovcima koji su ubili poštena čovjeka u njegovoj kući, na
njegovoj postelji! Zar da ne tražim od vas račun za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?"
12Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod
jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu.
Druga knjiga o Samuelu, 4, 10 |
Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu dobru vijest! |
18 |
Adonijin strah
41Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa
upita: "Čemu ta buka u gradu?" 42Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i
Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!"
43Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! 44Kralj je
poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni
ga posadiše na kraljevu mazgu, 45i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja.
Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. 46Još više: Salomon je
već sjeo na kraljevsko prijestolje 47i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu
govoreći: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi
više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 48i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve,
Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome
prijestolju.'"
Prva knjiga o Kraljevima, 1, 45 |
i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. |
19 |
Pripreme za gradnju Hrama
15Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaše čuo da su ga pomazali za kralja na
mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio prijatelj Davidov. 16Tada Salomon poruči Hiramu: 17"Ti
znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova
kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Jahve nije položio pod stopala nogu
njegovih. 18Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa.
19Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je Jahve rekao mome ocu
Davidu: 'Tvoj sin koga ću mjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on će sagraditi Dom mome Imenu.'
20Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje će sluge biti sa slugama tvojim, i
ja ću platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi
koji umiju sjeći drva kao Sidonci."
21Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reče: "Neka je
blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom." 22I
Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit ću u svemu tvoju želju glede drva cedrova i
drva čempresova. 23Moje će ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit ću ih u splavi i pustiti ih
orem do mjesta koje ćeš mi označiti; ondje ću ih razložiti i ti ćeš ih uzeti. Ti ćeš pak ispuniti moju
želju i dati hranu mojoj čeljadi."
Prva knjiga o Kraljevima, 5, 21 |
Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reče: "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom." |
20 |
13Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Jahvin. 14Pogleda bolje, kad gle, kralj, po
običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u
trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" 15Svećenik Jojada naredi satnicima i
vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem." Još je
svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu." 16Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska
vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše.
17Tada Jojada sklopi savez između Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin.
18Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova
svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod Doma Jahvina. 19Zatim
uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor
kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. 20Sav se puk veselio i grad se smirio kad
su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru
Druga knjiga o Kraljevima, 11, 14 |
Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" |
21 |
Poslanici Merodak-Baladana
12U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji,
jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. 13Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju
riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo
ničega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao.
14Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?"
Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 15Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem
dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što
im nisam pokazao."
16Tada Izaija reče Ezekiji: "Čuj riječ Jahvinu: 17'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem
dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati,' kaže Jahve.
18A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani u palači
babilonskoga kralja." 19Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio." A mislio je:
"Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!"
Druga knjiga o Kraljevima, 20, 13 |
Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. |
22 |
10od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braće.
11Tada David pozva svećenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i
Aminadaba, 12pa im reče: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i svoju braću da prenesete
gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto koje sam mu pripravio. 13Jer nas je pobio Jahve, Bog
naš, zato što prvi put vi niste bili nazočni i što ga nismo tražili onako kako je trebalo." 14Posvetiše se
tada svećenici i leviti da prenesu gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga. 15Levitski su sinovi ponijeli
Božji Kovčeg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj riječi.
16Tada David reče levitskim knezovima da između svoje braće postave pjevače s glazbalima,
s harfama, citrama i cimbalima da se čuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje.
Prva Knjiga Ljetopisa, 15, 16 |
Tada David reče levitskim knezovima da između svoje braće postave pjevače s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se čuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje. |
23 |
Svečanost prijenosa
25Tako je David s izraelskim starješinama i tisućnicima radosno išao prenoseći gore Kovčeg
saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuće. 26Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovčeg saveza
Jahvina, žrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova. 27David bijaše ogrnut plaštem od tanka platna, a
tako i svi leviti što su nosili Kovčeg, kao i pjevači i Kenanija koji je upravljao pjevačima. David je imao
na sebi lanen oplećak. 28Tako je sav Izrael prenosio gore Kovčeg saveza Jahvina, radosno kličući uz
jeku rogova, truba i cimbala, igrajući uza zvuke harfe i citre. 29Kad je Kovčeg saveza Jahvina ulazio u
Davidov grad, Šaulova kći Mikala, gledajući s prozora, vidje kralja Davida kako skače i igra i prezre
ga ona u svom srcu.
Prva Knjiga Ljetopisa, 15, 25 |
Tako je David s izraelskim starješinama i tisućnicima radosno išao prenoseći gore Kovčeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuće. |
24 |
Prva Knjiga Ljetopisa, 15, 28 |
Tako je sav Izrael prenosio gore Kovčeg saveza Jahvina, radosno kličući uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajući uza zvuke harfe i citre. |
25 |
Levitska služba pred Kovčegom
4Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i
hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela,
Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je
udarao u cimbale. 6Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom
saveza Jahvina. 7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom
pohvalnicom:8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime;
navješćujte među narodima djela
njegova!9Pjevajte mu, svirajte mu,
propovijedajte sva njegova čudesa!10Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže
Jahvu!11Tražite Jahvu i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!12Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta
njegovih.13Izraelov rod njegov je sluga,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.14On je Jahve, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!15Sjećajte se uvijek njegova Saveza,
Riječi koju objavi tisući naraštaja;16Saveza koji sklopi s Abrahamom
i njegove zakletve Izaku.17Ustanovi je kao zakon Jakovu,
Izraelu vječni Savez.18Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku
zemlju
kao dio u baštinu vašu,19kad vas još bješe malo na broju,
vrlo malo, i kad bjeste pridošlice
u njoj.'
Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 10 |
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! |
26 |
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.25Velik je Jahve, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova.26Ništavni su svi bozi naroda.
Jahve stvori nebesa.27Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i radost u Svetištu njegovu.28Dajte Jahvi, narodna plemena,
dajte Jahvi slavu i silu!29Dajte Jahvi slavu imena njegova,
nosite prinose i dolazite pred
njegovo lice!
Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti
njegove!
Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 27 |
Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu |
27 |
Prinosi
Kralj David reče svemu zboru: »Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momče, a ovo je velik posao, jer neće biti za čovjeka dvor, nego za Boga Jahvu. 2 Pripremio sam, koliko sam mogao, za dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, mjedi za mjedene, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora. 3 Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti dom. 4 Tri tisuće zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuća talenata čistoga srebra da se oblože zidovi prostorija. 5 Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetničkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?«
6 Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisućnici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. 7 Dali su za službu u Božjem domu zlata pet tisuća talenata i deset tisuća zlatnih darika, srebra deset tisuća talenata, mjedi osamnaest tisuća talenata, željeza sto tisuća talenata. 8 U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina doma na ruke Jehiela Geršonovca. 9 Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.
10 Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: »Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! 11 Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! 12 Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. 13 I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime. 14 Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! 15 Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. 16 Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! 17 Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 18 Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! 19 A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!«
Prva Knjiga Ljetopisa, 29, 17 |
Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. |
28 |
Salomon stupa na prijestolje - Davidov kraj
20Tada David reče svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!" I sav je zbor
blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši ničice, poklonio se Jahvi i kralju. 21Žrtvovali su Jahvi
klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuću junaca, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s njihovim
ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael. 22Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se
radujući. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a
Sadoka za svećenika. 23Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca
Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael. 24Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili
ruku kralju Salomonu i svečano mu obećali pokornost. 25Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred očima
sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu veličanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu.
26Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. 27Nad Izraelom je kraljevao četrdeset
godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 28Umro
je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu
Salomon. 29Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u
povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, 30sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim
junaštvom i događajima što prijeđoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.
Prva Knjiga Ljetopisa, 29, 22 |
Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujući. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za svećenika. |
29 |
Završetak molitve
40Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom
mjestu! 41Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se
obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći!
42Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milosti što ih dade sluzi
svome Davidu!"
Druga Knjiga Ljetopisa, 6, 41 |
Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći! |
30 |
8Čuvši te riječi i proročku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz
cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i
Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. 9Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i
došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo
prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. 10I skupili su se u
Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 11Onoga su dana prinijeli Jahvi
žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuća sitne stoke. 12Zavjetovaše se da
će tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. 13A tko god ne bi tražio Jahvu,
Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, čovjek ili žena. 14Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz
gromki poklik, uz trube i rogove. 15Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca
zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo.
Druga Knjiga Ljetopisa, 15, 15 |
Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. |
31 |
Neka huči more i što je u njemu;
nek' se raduje polje i što je
na njemu!33Neka klikće šumsko drveće pred
Jahvom,
jer dolazi da sudi zemlji.34Slavite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova.35I recite: 'Spasi nas, o Bože,
Spasitelju naš,
i saberi nas i izbavi nas od
bezbožnih naroda,
da slavimo tvoje sveto ime,
da se ponosimo tvojom slavom.36Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
od vijeka do vijeka!'
Sav narod neka kaže: 'Amen!
Aleluja!'"
Druga Knjiga Ljetopisa, 16, 32 |
Neka huči more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! |
32 |
12Kad Atalija ču viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, dođe k narodu u Jahvin Dom.
13Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i svirači;
sav puk kliče od radosti i trubi u trube, pjevači pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija
razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" 14Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima:
"Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga mačem!" Još je svećenik dodao:
"Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!" 15Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do
kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše.
Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 13 |
Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk kliče od radosti i trubi u trube, pjevači pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" |
33 |
5Skupivši svećenike i levite, reče im: "Zađite po judejskim gradovima i kupite od svih
Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom."
Ali se levitima nije htjelo. 6Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reče mu: "Zašto ne tražiš od levita da
donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator
svjedočanstva? 7Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posvećene
Jahvinu Domu upotrijebili su za baale."
8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. 9Oglasiše
po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u
pustinji. 10Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije
napunio.
Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 10 |
Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio. |
34 |
10Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se svećenici u svečanim
odjećama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama
Davida, kralja Izraelova. 11I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav
prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleći Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje.
12Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli
temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. 13I tako nitko
nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula
vrlo daleko.
Ezra, 3, 12 |
Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. |
35 |
Ezra, 3, 13 |
I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko. |
36 |
16Izraelci - svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom
Božji. 17Žrtvovaše za posvećenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine
janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih.
18Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu
Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj.
Ezra, 6, 16 |
Izraelci - svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji. |
37 |
Pasha 515. godine
19Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. 20Svi su se
leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za
svoju braću svećenike i za sebe. 21Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji
su im se, prekinuvši s nečistoćom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. 22I
svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i
obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga
Izraelova.
Ezra, 6, 22 |
I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: |
38 |
Ezra, 6, 22 |
jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova. |
39 |
9Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše
svemu narodu: "Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!" Jer sav narod
plakaše slušajući riječi Zakona. 10I još im reče Nehemija: "Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i
pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne
žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." 11I leviti umirivahu sav narod govoreći: "Umirite se: ovaj je
dan svet. Ne tugujte!" 12I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su
shvatili riječi koje su im objavljene.
Nehemija, 8, 10 |
I još im reče Nehemija: "Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." |
40 |
13Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, svećenici i leviti oko književnika Ezre
da prouče riječi Zakona. 14I nađoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija:
"Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za svečanosti u sedmom mjesecu." 15Čim su čuli,
proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja
divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveća da načinimo sjenice, kako
je propisano." 16I ode narod i donese granja i načiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim
dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata.
17Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga
činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost.
18Ezra je čitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se
dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio svečani zbor, kako je propisano.
Nehemija, 8, 17 |
Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost. |
41 |
Posveta jeruzalemskog zida
27Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih
dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošću, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre.
28I skupiše se pjevači, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, 29iz Bet
Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevači sebi sagradili sela oko Jeruzalema. 30Svećenici i
leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid.
Nehemija, 12, 27 |
Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošću, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre. |
42 |
40Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Božjem. Tako i ja i sa mnom polovica
odličnika, 41svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama,
42zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači su pjevali pod
ravnanjem Jizrahjinim. 43Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je
Bog ispunio velikom radošću, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema čula se nadaleko.
44U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja
uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje svećenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali
svećenicima i levitima koji su bili u službi. 45Oni su vršili službu Bogu svome i službu očišćenja - kao i
pjevači i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. 46Jer od Davidovih i Asafovih dana,
od davnine, postoje pjevački glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. 47Zato je sav Izrael u
vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove određene za pjevače i
vratare. Davali su levitima posvećene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.
Nehemija, 12, 43 |
Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, |
43 |
Nehemija, 12, 43 |
jer ih je Bog ispunio velikom radošću, veselile se i žene i djeca. |
44 |
Nehemija, 12, 43 |
I radost Jeruzalema čula se nadaleko. |
45 |
Nehemija, 12, 44 |
U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje svećenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali svećenicima i levitima koji su bili u službi. |
46 |
Tobija, 2, 6 |
Sjetih se Amosova proročanstva: "Svetkovine vaše u tugu će se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom će postati."I zaplakah. |
47 |
Oproštaj Tobije s tazbinom
10Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ženu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac.
11Pošto ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreći: "Djeco, Bog nebeski nek' vam udijeli sreću još
prije nego što umrem."
12A svojoj kćeri kaza: "Poštuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da čujem samo dobre
vijesti o tebi." I poljubi je.
13Onda Edna reče Tobiji: "Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba dade sretan povratak, a
meni neka udijeli milost da vidim djecu koju ćeš imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred
Gospodom. Evo, predajem ti kćer svoju na čuvanje: ne žalosti je."
14Zahvalivši Bogu što mu je udijelio sretan put i poželjevši blagoslov Raguelu i Edni, ženi
njegovoj, Tobija krenu.
Tobija, 10, 13 |
Onda Edna reče Tobiji: "Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju ćeš imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem ti kćer svoju na čuvanje: ne žalosti je." |
48 |
Tobitovo ozdravljenje
10Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu 11i pridrža ga, razmaza žuč ocu
preko očiju i kaza: "Hrabro, oče moj!" 12Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića
oljuštiše bijele mrlje. 13Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:14"Blagoslovljen da si, Bože,
blagoslovljeno tvoje ime uvijeke
i blagoslovljeni svi tvoji sveti
anđeli!
Jer si me udario pa se smilovao na
me:
evo gledam svoga sina Tobiju!"
15Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u
Mediji.
16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni
koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se
Bog smilovao.
Tobija, 11, 16 |
Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. |
49 |
Sara dočekana
17Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj:
"Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i
otac i majka!"
18I velika radost obuze svu braću njegovu u Ninivi. 19A dođoše i Ahikar i njegov nećak Nasbas
pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.
Tobija, 11, 18 |
I velika radost obuze svu braću njegovu u Ninivi. |
50 |
Završna Tobitova molitva
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:2"Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke,
i njegovo kraljevstvo!
Jer on kažnjava i prašta,
dovodi u Podzemlje i odande izvodi,
i nema toga tko bi izmakao
njegovoj ruci.3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred
poganima,
jer vas je on među njih rasuo.4Objavljujte njegovu veličinu
uzdižući ga nad sve živo,
jer on je naš Gospod i Bog,
on je naš otac za sve vjekove.5On nas kažnjava zbog naših zlih
djela,
ali će se opet smilovati na nas
i sabrati nas iz svih naroda
među koje smo razasuti.6Obratite se k njemu svim srcem
svojim
i svom dušom svojom
da činite pred njim istinu,
i on će se okrenuti k vama,
i neće skrivati lica svoga od vas.7Gledajte što učini s vama,
na sva ga usta slavite i hvalite,
blagoslivljajte Gospoda pravde
i uzvisujte kralja vjekova.8Ja ga u zemlji progonstva hvalim
i očitujem njegovu moć i veličinu
grešnom narodu.
Obratite se, grešnici, i činite pravdu
pred njim.
Tko zna hoće li pogled svrnuti
na vas
i milost vam iskazati!9Boga svoga ja uznosim,
i duša moja hvali kralja nebeskoga,
i radosno klikće veličini njegovoj:10tako neka kazuju svi
i hvale ga u Jeruzalemu!
Jeruzaleme, grade sveti!
On će te kazniti zbog djela sinova
tvojih,
ali će se opet smilovati sinovima
pravednih.11Podaj hvalu Gospodu zanosno
i blagoslivljaj kralja vjekova
da ti njegov Šator ponovno bude
podignut uz veselje;12da bi se u tebi obradovali prognani
i da bi u tebi ljubav našli siromasi
za sva pokoljenja.13Narodi će dolaziti izdaleka
k imenu Gospoda Boga
donoseći u rukama darove,
darove za kralja nebeskoga:
pokoljenja upravljat će ti radosne
hvale.14Prokleti svi oni koji te mrze,
blagoslovljeni zauvijek oni koji te
ljube.15Veseli se i raduj se zbog sinova
pravednih,
jer će biti sakupljeni
i blagoslivljat će Gospoda
pravednih.
Blaženi oni koji te ljube!
Veselit će se zbog tvoga mira!16Blaženi svi koji se rastužiše zbog
tvojih nesreća,
jer će se radovati kad vide svu
tvoju slavu
i radovat će se uvijeke.
Duša moja neka hvali Boga, kralja
velikoga!17 Jer će Jeruzalem biti obnovljen
safirom i smaragdom,
njegove zidine dragim kamenjem,
tornjevi i bedemi čistim zlatom,
a trgovi popločani berilom,
dijamantom
i dragim kamenjem iz Ofira.18Njegove će ulice kazivati: 'Aleluja!'
i klicat će: 'Blagoslovljen Bog,
uzvišen dovijeka.'"
Tobija, 13, 1 |
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče: |
51 |
Tobija, 13, 9 |
Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj: |
52 |
Tobija, 13, 12 |
da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav našli siromasi za sva pokoljenja. |
53 |
Tobija, 13, 13 |
Narodi će dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donoseći u rukama darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat će ti radosne hvale. |
54 |
Tobija, 13, 15 |
Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer će biti sakupljeni i blagoslivljat će Gospoda pravednih. Blaženi oni koji te ljube! Veselit će se zbog tvoga mira! |
55 |
Tobija, 13, 16 |
Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća, jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu |
56 |
Tobija, 13, 16 |
i radovat će se uvijeke. Duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga! |
57 |
Tobit završi pohvalu.
2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina
opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio.
3Doživio je duboku starost.
Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo,
ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se
sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za
neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje,
Jeruzalem će opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko
vrijeme. 5Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram,
ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva
progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve
vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi će se narodi uistinu
obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda.
7Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube
Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj.
8I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i
zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku
svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.
10Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako
zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu.
Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade
i poginu.
11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava."
To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi častan ukop.
12Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k
svome tastu Raguelu.
13Tu doživje časnu starost, časno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao
što je naslijedio i očev.
14Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo,
doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer.
Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive.
Tobija, 14, 7 |
Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj. |
58 |
Tobija, 14, 15 |
Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive. |
59 |
Judita na Holofernovoj gozbi
10Četvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje časnike. Ne pozva nikoga od
posluge. 11Reče dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je
kod tebe da dođe jesti i piti s nama. 12Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s
njom; jer ako je ne predobijemo, rugat će nam se."
13Bagoa izađe od Holoferna, uđe k njoj i reče joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doći k mome
gospodaru da bude čašćena u njegovoj nazočnosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana
kao jedna od asirskih kćeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." 14Judita mu odgovori: "Tko sam ja
da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to
radost sve do smrti."
Judita, 12, 14 |
Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti." |
60 |
6Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuće. Kako dođe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od
članova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti. 7Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi,
pokloni joj se i uskliknu:
"Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko će drhtati od
straha kad čuje tvoje ime! 8A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana."
Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je učinila od onoga dana kad je otišla pa do tada,
do toga razgovora s njima. 9Kad je završila kazivanje, narod počne klicati od radosti: svim gradom
odjeknuše radosni povici. 10Tada Ahior, vidjevši što je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u
Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.
11A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te
jurnuše u odredima niz padine.
Judita, 14, 9 |
Kad je završila kazivanje, narod počne klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici. |
61 |
Judita, 14, 9 |
svim gradom odjeknuše radosni povici. |
62 |
Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori
nego su, upravljani najpravednijim zakonima, <12q>sinovi Najvišega, Najvećega, živoga Boga koji
čuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. <12r>Učinit ćete, dakle, dobro ne
budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zločina, već
obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio
zasluženu kaznu. <12s>Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe
slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali
u času nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan <12t>u koji
je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. <12u>Zato i vi među
svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj svečanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduće bio
vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast.
Estera, 8, 12 |
u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. |
63 |
13Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen među svim
narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. 14Skoroteče,
konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila
objavljena i u tvrđavi Suzi. 15Mordokaj izađe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s
velikom zlatnom krunom i s ogrtačem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio
se. 16Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. 17U svakoj pokrajini, u svakom gradu i
mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovima veselje, radost, gozba i
blagdan, i mnogi među pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova.
Estera, 8, 17 |
U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi među pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova. |
64 |
V . B L A G D A N P U R I M
20Mordokaj opisa te događaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja
Ahasvera. 21Naložio im je da četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave 22kao
dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost
njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujući među
sobom darove i dijeleći poklone ubogima. 23Židovi prihvatiše da drže ono što su već sami od sebe
počeli slaviti i o čemu im je pisao Mordokaj: 24"Haman, sin Hamdatin, Agađanin, progonitelj svih
Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuće i zator; 25ali
kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki
naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'"
Estera, 9, 22 |
kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujući među sobom darove i dijeleći poklone ubogima. |
65 |
Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! <3b>Sjećam se, evo, sna koji sam o tom usnio -
ništa nije ostalo neispunjeno: <3c>malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka
je Estera kojom se kralj oženio i učinio je kraljicom. <3d>Dva zmaja, to smo ja i Haman. <3e>Narodi,
to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. <3f>Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše
svoj glas k Bogu i biše spašeni. Da, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala!
Bog izvede znakove i čudesa kakvih nema među poganima! <3g>Zato on baca dva ždrijeba: jedan
za Božji puk, drugi za sve ostale narode. <3h>I oba ova ždrijeba izađoše u čas, vrijeme i dan koji je
dosudio Bog za sve narode. <3i>Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. <3k>I bit
će im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest četrnaesti i petnaesti, dani
okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka."
Estera, 10, 3 |
Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. I bit će im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest četrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." |
66 |
Pohvala Judi Makabeju
Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. 2Podupriješe ga sva njegova braća i sve
pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov.3On proširi nadaleko slavu svoga
naroda.
Poput diva on se u oklop obukao,
bojno oružje sebi pripasao.
Mnoge je bojeve zametnuo,
oštrim mačem tabor štiteći.4Premac lavu svojim djelima,
postade k'o lavić što za plijenom
riče.5Gonio je otpadnike, trag im njušeći;
palio je tlačitelje svoga naroda.6Od straha pred njim dah im
prestajao,
bezakonici pred njim drhtahu.
Spasenje se ruci njegovoj posrećilo.7Mnogog kralja on je ojadio,
a Jakova djelima obradovao.
Dok je vijeka blagoslivljat će se
uspomena njegova.8Obilazio gradovima Jude
da istrijebi iz njih bezbožnike,
od Izraela srdžbu da odvrati.9Do krajeva zemlje ime mu doprlo,
oko sebe sabra raspršene.
Prva knjiga o Makabejcima, 3, 7 |
Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat će se uspomena njegova. |
67 |
42Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu
području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43Rekoše tada jedni
drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!" 44I
sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.45Opustje
Jeruzalem kao pustinja.
Ne bijaše nikog od sve djece
njegove da uđe ili da iziđe.
Po Svetištu se gazilo,
u Tvrđavi se nastaniše stranci,
poganima posta svratište.
Jakovu je radost iščezla,
umuknula mu frula i citara.
Prva knjiga o Makabejcima, 3, 45 |
Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara. |
68 |
55Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako
sretno vodio. 56Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i
zahvalnice. 57Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im
vrata. 58Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. 59Juda je sa
svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana
mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete
žrtvenika.
60U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani
ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije. 61Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je
Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje.
Prva knjiga o Makabejcima, 4, 56 |
Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice. |
69 |
Prva knjiga o Makabejcima, 4, 58 |
Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. |
70 |
Prva knjiga o Makabejcima, 4, 59 |
Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. |
71 |
Pohodi protiv Galileje i Galaaditide
21Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i
natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. 22Ostavili su na bojištu oko tri tisuće ljudi, od kojih
je pokupio plijen. 23Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim
imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošću.
24A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeđoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom.
25Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braći u
Galaaditidi: 26kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to
su sve utvrđeni veliki gradovi; 27kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je
neprijatelj odlučio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se
nalaze u njima.
Prva knjiga o Makabejcima, 5, 23 |
Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošću. |
72 |
45Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najvećeg, njihove žene i
djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji. 46Stigli su u Efron, važan i vrlo
jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguće zaobići ni desno ni lijevo, nije bilo druge
nego kroza nj. 47Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem. 48Juda im posla poruku
sastavljenu ovim miroljubivim riječima: "Pustite nas da prođemo preko vaše zemlje, da dođemo u
svoju; nitko vam neće učiniti nikakve štete, samo ćemo proći." Ali im nisu htjeli otvoriti. 49Tada Juda
oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu. 50Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio
dan i cijelu noć napadao, i grad mu pade u ruke. 51Posjekao je sve muško oštricom mača, porušio
grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih. 52Židovi su pregazili Jordan
na velikoj ravnici nasuprot Betšanu. 53Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok
nije stigao u judejsku zemlju. 54Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato
što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.
Prva knjiga o Makabejcima, 5, 54 |
Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao. |
73 |
Nikanorov poraz kod Adase
39Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska
vojska. 40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: 41"Kad su te
poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća.
42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog
Svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!"
43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše
razbijena, a i on pade u bici. 44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali
se. 45Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. 46Iz
svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi
su pali od mača, nijedan nije izbjegao. 47Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i
desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48Narod se silno
radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49Odredili su da se taj dan slavi svake godine
trinaestog Adara. 50Tako se judejska zemlja malo smirila.
Prva knjiga o Makabejcima, 7, 48 |
Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. |
74 |
Pismo Demetrija I. Jonatanu
22Kad je Demetrije za to čuo, ožalosti se i reče: 23"Zašto smo dopustili da nas preteče
Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako učvrsti svoj položaj? 24Pisat ću im i ja uvjerljivo i
ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć." 25I posla im pismo ovog sadržaja:
"Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje
ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima.
27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili.
28Oprostit ćemo vas mnogih daća i podijelit ćemo vam darove. 29Već sad vas oslobađam i sve Židove
razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I trećinu zemaljskih proizvoda i polovicu
plodova s drveća što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduće judejskoj zemlji i trima
pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek.
31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim područjem, slobodan od svih desetina i daća.
32Odričem se posjedovanja jeruzalemske Tvrđe i predajem je vrhovnom svećeniku da u njoj smjesti
ljude koje sam izabere da je čuvaju.
Prva knjiga o Makabejcima, 10, 26 |
Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. |
75 |
Jonatanova vojska pomaže Demetriju II. u Antiohiji
38Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više
nitko ne opire, otpustio je sve svoje čete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovačio na
otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve čete njegovih otaca. 39Tada je Trifon, koji je prije pristajao
uz Aleksandra, videći da se sve čete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao
Aleksandrova sina Antioha. 40Usrdno ga je nagovarao da mu preda dječaka, da se sin zakralji
umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je učinio Demetrije i kako ga mrze njegove čete.
Ondje je ostao mnogo vremena.
41Međuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrđe i ostalih tvrđava
povuče posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. 42Demetrije je poručio Jonatanu: "Ne samo
da ću to za tebe i tvoj narod učiniti negu ću tebe i tvoj narod obasuti častima čim mi se za to pruži
prilika. 43Zasad bi dobro učinio kad bi mi u pomoć poslao ljude, jer su mi se sve moje čete
iznevjerile."
44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuće ljudi vičnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu
dolasku silno obradova.
Prva knjiga o Makabejcima, 11, 44 |
Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuće ljudi vičnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. |
76 |
5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima:
6"Veliki svećenik Jonatan, narodno vijeće, svećenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju
braću Spartance. 7Već prije poslao je Arije, koji je vladao među vama, velikom svećeniku Oniji pismo
u kojem potvrđuje da ste naša braća, kako to pokazuje priloženi prijepis. 8Onija je s počastima
dočekao čovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu.
9Što se nas tiče, iako nam to ne bi bilo potrebno budući da nam za utjehu stoje na raspolaganju
Svete knjige, 10pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama
veže, da se ne otuđimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. 11Mi se vas
neprestano sjećamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim svečanim danima, kad
prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjećati se braće. 12Radujemo se vašoj slavi. 13Oko
nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi. 14U tim ratovima nismo
vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima, 15jer nam s Neba dolazi pomoć
koja nas jača. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi. 16Izabrali smo, dakle,
Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove
prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. 17Njima smo naložili da pođu i k vama, da vas
pozdrave i uruče vam naša pisma o obnavljanju bratstva. 18I sad će nam biti drago ako nam na to
odgovorite."
Prva knjiga o Makabejcima, 12, 12 |
Radujemo se vašoj slavi. |
77 |
Ljudi su mirno obrađivali zemlju,
zemlja je davala svoj prirod,
a drveće u ravnici plodove.9Starci su na trgovima sjedili,
svi su razgovarali o blagostanju,
mladići su nosili raskošnu odoru
i oklop.10Gradove je opskrbio živežem,
opremio ih utvrdama,
slava mu se pronijela do nakraj
svijeta.11Smirio je zemlju
te Izrael doživje veliku radost.12Svatko je sjedio pod svojom lozom
i smokvom
i nitko ga nije uznemirivao.13Nestali su svi što su ga u zemlji
napadali,
i tih su dana kraljevi bili poraženi.1
Prva knjiga o Makabejcima, 14, 11 |
Smirio je zemlju te Izrael doživje veliku radost. |
78 |
Obnova saveza sa Spartom i Rimom
16Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost. 17Ali su
čuli da ga je kao vrhovni svećenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima
u njoj 18i zato su mu pisali na brončanim pločicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje
su već uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom. 19To se pročitalo pred skupštinom u
Jeruzalemu.
20Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci:
"Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog svećenika Šimuna, starješine, svećenike i sav
ostali židovski narod, svoju braću. 21Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj
slavi i časti i obradovali smo se njihovu dolasku. 22Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeću
ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove
prijateljstvo. 23I narod je odlučio da ljude primi s počastima i da se prijepis njihova izvješća stavi među
javne spise, da spartanski narod na to sačuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis načinjen za
vrhovnog svećenika Šimuna."
24Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuću mina,
da s Rimljanima utvrdi savez.
Prva knjiga o Makabejcima, 14, 21 |
Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i časti i obradovali smo se njihovu dolasku. |
79 |
Braću Židove u Egiptu pozdravljaju njihova braća Židovi iz Jeruzalema i iz židovske zemlje i žele
im nepomućeni mir. 2Obasuo vas Bog dobročinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom,
Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! 3Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite
velikodušno i radosno! 4Otvorio vaše srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir! 5Uslišao
vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje! 6U ovaj trenutak mi se ovdje za
vas molimo. 7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo:
"U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali
Svetu zemlju i kraljevstvo, 8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on
nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove." 9Sad vam
pišemo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica. Godine sto osamdeset i osme.
Druga knjiga o Makabejcima, 1, 3 |
Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite velikodušno i radosno! |
80 |
24S obzirom na obilje brojeva i na teškoću na koju, zbog opsežnosti građe, nailaze oni koji se
upuštaju u povijesna izlaganja, 25nastojali smo pružiti duhovnu okrepu onima koji žele čitati, lako štivo
onima koji bi te činjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist. 26Nama koji smo se latili mučnog
posla skraćivanja ono nije laka zadaća nego rad koji stoji znoja i bdjenja. 27Ali kao što nije lako
onome koji priređuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi ćemo, da zaslužimo zahvalnost mnogih,
radosno podnijeti ovaj mučni posao. 28Prepuštajući povjesničaru brigu da podrobno opisuje svaki
događaj, mi ćemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz. 29Kao što se graditelj nove kuće
mora pobrinuti za čitavu zgradu, a onaj koji je ukrašuje i oslikava voštanim bojama treba da misli što
dolazi u obzir za ukrašivanje, tako treba da bude u našem poslu. 30Udubiti se u stvar, istraživati
izvore i zalaziti u pojedinosti - to je dužnost pisca povijesti. 31A onomu koji sažima treba dopustiti da
bude kratak u izlaganju, kloneći se iscrpne povijesti.
32Počnimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadržali na predgovoru; bilo bi glupo razvlačiti
predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.
Druga knjiga o Makabejcima, 2, 27 |
Ali kao što nije lako onome koji priređuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi ćemo, da zaslužimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj mučni posao. |
81 |
Kazna na Heliodoru
24Već je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih
vlasti u takvu veličanstvu da je sve koji se usudiše onamo ići udarila Božja sila te su zapali u nemoć i
strah. 25Pred očima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahač: žestoko se
propinjući, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u
zlatnu oklopu. 26U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladića, vrlo snažna, sjajne ljepote, u
veličanstvenoj odjeći. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez
daha bičevati tučom udaraca. 27Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i
staviše na nosila. 28I tako su tog čovjeka, koji je čas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom
pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoćna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu.
29Dok je on, udaren Božjom moći, ležao bez riječi i lišen svake nade u spasenje, 30Židovi su
veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i
nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem. 31Neki od
Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je
ležao na izdisaju.
Druga knjiga o Makabejcima, 3, 30 |
Židovi su veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem. |
82 |
Nakon tih riječi odmah pristupi mučilištu. 29Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju
naklonost u mržnju: njegove riječi činile im se ludošću. 30Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i
reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na
svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju
prema njemu." 31I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda
primjer hrabrosti i spomenik kreposti.
Druga knjiga o Makabejcima, 6, 30 |
Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." |
83 |
22Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju. 23Naš se otac preselio
k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima. 24Čuli
smo da Židovi ne prihvaćaju helenskih običaja moga oca, nego vole svoj poseban način života i traže
da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima. 25Želeći, dakle, da i taj narod bude nesmetan,
odlučujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po običajima svojih predaka. 26Zato
će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu
odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova."
Druga knjiga o Makabejcima, 11, 26 |
Zato će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova." |
84 |
Judin poticaj i san
6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom, otetim Judi i
njegovima, podigne zajednički spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da će
mu Gospodin priteći u pomoć. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se
sjete pomoći što su je od Neba već primili i nadaju se da će im i sada Svemogući udijeliti pobjedu.
9Osokolivši ih riječima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih već bili, učvrsti ih u
hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu.
11Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više
smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše.
12Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi,
otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.
13Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna i veličanstvena dostojanstva. 14Tada
Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji
prorok Jeremija." 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. Predajući mu ga, reče:
16"Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje!"
Druga knjiga o Makabejcima, 15, 11 |
Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše. |
85 |
Nikanorov poraz
25Dok su se Nikanorove čete primicale uz jeku truba i bojne pjesme, 26Judini se ljudi sukobiše
s neprijateljem uz vapaje i molitve. 27Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje
od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći. 28Kad su se poslije boja veselo
vraćali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. 29Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti
Svemogućega jezikom svojih otaca. 30Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje
sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da
Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. 31I sam je onamo pošao, sazvao
svoje sunarodnjake i svećenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrđi: 32pokaza im glavu
zločinačkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.
33Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred
Hramom objesi njegova luđačka ruka. 34Svi su tada, upravivši oči nebu, blagoslivljali Gospoda koji se
očitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište sačuvao neoskvrnjeno!"
Druga knjiga o Makabejcima, 15, 27 |
Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći. |
86 |
Job proklinje dan kada se rodio
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; 2poče svoju besjedu i reče:3"O, ne bilo dana kad sam
se rodio
i noći što javi: 'Začeo se dječak!'4U crnu tminu dan taj nek se
prometne!
S visina se njega Bog ne
spominjao,
svjetlost sunčeva ne svijetlila mu
više!5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali,
posvema ga tmina gusta prekrila,
pomrčine dnevne stravom ga
morile!6O, da bi ga tama svega presvojila,
nek' se ne dodaje danima godine,
nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!7A noć ona bila žalosna dovijeka,
ne čulo se u njoj radosno klicanje!8Prokleli je oni štono dan proklinju
i Levijatana probudit' su kadri!9Pomrčale zvijezde njezina svanuća,
zaludu se ona vidjelu nadala,
i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Knjiga o Jobu, 3, 7 |
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! |
87 |
Čemu darovati svjetlo nesretniku
i život ljudima zagorčene duše21koji smrt ištu, a ona ne dolazi,
i kao za blagom za njome kopaju?22Grobnom bi se humku oni radovali,
klicali od sreće kad bi grob svoj
našli.23Što će to čovjeku kom je put
sakriven,
koga je Bog sa svih strana
zapriječio?24Zato videć' hranu, uzdahnuti moram,
k'o voda se moji razlijevaju krici.25Obistinjuje se moje strahovanje,
snalazi me, evo, čega god se bojah.26Pokoja ni mira meni više nema,
u mukama mojim nikad mi
počinka."
Knjiga o Jobu, 3, 22 |
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. |
88 |
Pravda nikoga ne izuzima
Sofar iz Naamata progovori tadi reče:2"Misli me tjeraju da ti odgovorim,
i zato u meni vri to uzbuđenje3dok slušam ukore koji me sramote,
al' odgovor mudar um će moj već
naći.4Zar tebi nije od davnine poznato,
otkad je čovjek na zemlju stavljen
bio,5da je kratka vijeka radost opakoga,
da kao tren prođe sreća
bezbožnička.6Pa ako stasom i do neba naraste,
ako mu se glava dotakne oblaka,7poput utvare on zauvijek nestaje;
koji ga vidješe kažu: 'Gdje je
sad on?'
Knjiga o Jobu, 20, 5 |
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. |
89 |
S Bogom ti se sprijatelji i pomiri,
i vraćena će ti opet biti sreća.22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta,
u srce svoje riječ njegovu usadi.23Ako se raskajan vratiš Svesilnome
i nepravdu iz svog šatora
odstraniš,24tad ćeš odbaciti zlato u prašinu
i ofirsko blago u šljunak potočni.25Svesilni će postat' tvoje suho zlato,
on će biti tvoje gomile srebrene.26Da, Svesilni bit će tvoje radovanje,
i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.27Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe,
ispunit ćeš što si mu zavjetovao.28Što god poduzeo, sve će ti uspjeti,
i putove će ti obasjavat' svjetlost.29Jer, on ponizuje ponos oholima,
dok u pomoć smjernim očima
pritječe.30Iz nevolje on izbavlja nevinoga;
i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."
Knjiga o Jobu, 22, 26 |
Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. |
90 |
Daleko od mene da vam dadem
pravo,
nedužnost svoju do zadnjeg daha
branim.6Pravde svoje ja se držim,
ne puštam je;
zbog mojih me dana srce korit'
neće.7Neka mi dušmana kob opakog snađe,
a mog protivnika udes
bezbožnikov!8Čemu se nadati može kad vapije
i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?9Hoće li čuti Bog njegove krikove
kada se na njega obori nevolja?10Zar će se radovat' on u Svesilnome,
zar će Boga svakog časa zazivati?11Ali Božju ruku ja ću vam pokazat'
i neću vam sakrit namjere
Svesilnog.12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti,
što se onda u ispraznosti gubite?"
Knjiga o Jobu, 26, 10 |
Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati? |
91 |
Ako sam ruku na nevina podigao
znajuć' da mi je na vratima
branitelj,22nek' se rame moje od pleća odvali
i neka mi ruka od lakta otpadne!23Jer strahote Božje na mene bi pale,
njegovu ne bih odolio veličanstvu.24Zar sam u zlato pouzdanje stavio
i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'25Zar sam se veliku blagu radovao,
bogatstvima koja su mi stekle
ruke?26Zar se, gledajući sunce kako blista
i kako mjesec sjajni nebom putuje,27moje srce dalo potajno zavesti
da bih rukom njima poljubac
poslao?28Grijeh bi to bio što za sudom vapije,
jer Boga višnjega bih se odrekao.29Zar se obradovah nevolji dušmana
i likovah kad ga je zlo zadesilo,30ja koji ne dadoh griješiti jeziku,
proklinjući ga i želeći da umre?31Ne govorahu li ljudi mog šatora:
'Ta koga nije on mesom nasitio'?
Knjiga o Jobu, 31, 25 |
Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? |
92 |
Knjiga o Jobu, 31, 29 |
Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, |
93 |
Neka mu tijelo procvate mladošću,
nek' se vrati u dane mladenačke!'26Vapije k Bogu i Bog ga usliša:
radosno On ga pogleda u lice;
vrati čovjeku pravednost njegovu.27Tada čovjek pred ljudima zapjeva:
'Griješio sam i pravo izvrtao,
ali mi Bog zlom nije uzvratio.28On mi je dušu spasio od jame
i život mi se veseli svjetlosti.'29Gle, sve to Bog je spreman učiniti
do dva i do tri puta za čovjeka:30da dušu njegovu spasi od jame
i da mu život svjetlošću obasja.31Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj;
šuti, jer nisam sve još izrekao.32Ako riječi još imaš, odvrati mi,
zbori - rado bih opravdao tebe.33Ako li nemaš, poslušaj me samo:
pazi, rad bih te poučit' mudrosti."
Knjiga o Jobu, 33, 26 |
Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. |
94 |
Misliš li tebi da će se vratiti
i na gumno ti dotjerati žito?13Krilima svojim noj trepće radosno,
iako krila oskudnih i perja.14On svoja jaja na zemlji ostavlja,
povjerava ih pijesku da ih grije,15ne mareć' što ih zgazit' može noga
ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.16S nojićima k'o s tuđima postupa;
što mu je trud zaludu, on ne mari.17Jer Bog je njega lišio pameti,
nije mu dao nikakva razbora.18Ali kada na let krila raširi,
tada se ruga konju i konjaniku.19Zar si ti konja obdario snagom
zar si mu ti vrat grivom ukrasio?20Zar ti činiš da skače k'o skakavac,
da u strah svakog nagoni
hrzanjem?21Kopitom zemlju veselo raskapa,
neustrašivo srlja na oružje.22Strahu se ruga, ničeg se ne boji,
ni pred mačem uzmaknuti neće.
Knjiga o Jobu, 39, 13 |
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. |
95 |
Prinesite žrtve pravedne,
u Jahvu se uzdajte!
7Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?"
Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
8Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
9Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Jahve,
daješ miran počinak.
Psalmi, 4, 8 |
Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. |
96 |
9U svojoj me pravdi vodi
poradi mojih dušmana,
svoj put mi poravnaj pred očima.
10U njihovim ustima iskrenosti nema,
srce im je puno zloće;
grlo im je grob otvoren,
a jezikom laskaju.
11Kazni ih, o Bože!
Nek' propadnu oni i osnove njine,
otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih;
ta oni se digoše na tebe.
12Nek' se raduju svi što se utječu tebi,
neka kliču sve dovijeka!
Štiti ih i nek se vesele u tebi
koji ljube ime tvoje,
13jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš,
dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš.
Psalmi, 5,12 |
Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, |
97 |
Bog ponizuje bezbožne a spasava ponizne
Zborovođi. Po napjevu "Umri za sina".
Psalam. Davidov.
ALEF 2Slavim te, Jahve, svim srcem svojim,
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
3Radujem se i kličem tebi,
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
BET 4Dušmani moji natrag krenuše,
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
5Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju,
ti sjede na prijesto - sudac pravedan:
GIMEL 6ti pokara pogane, pogubi bezbošca,
ime im izbrisa dovijeka.
7Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek,
ti im gradove razori - nesta im spomena.
HE 8Ali Jahve dovijeka stoluje,
postavi prijesto svoj da sudi:9sam po pravdi sudi krug zemaljski,
izreče pucima osudu pravednu.
Psalmi, 9, 3 |
Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! |
98 |
Smiluj mi se, Jahve:
pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji,
od vrata smrti izbavi me
15da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske,
da radostan kličem zbog spasenja tvoga
TET 16Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,
zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.
17Jahve se iskaza i sud održa;
grešnik se spleo u djela svoja
JOD 18Nek' grešnici odu u Podzemlje,
svi pogani što zaboraviše Boga.
Psalmi, 9, 15 |
da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga |
99 |
Pouzdan vapaj
2Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati?
Dokle ćeš skrivati lice od mene?
3Dokle ću nositi bol u duši;
tugu u srcu obdan i obnoć?
Dokle će se dušmanin dizat' na me?
4Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj!
Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt,
5nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!"
Nek' ne kliču protivnici ako posrnem!
6Ja se u tvoju dobrotu uzdam,
nek' mi se srce raduje spasenju tvome!
Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro,
pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!
Psalmi, 13, 6 |
Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg! |
100 |
Čovjek bez Boga
Bezumnik reče u srcu:
"Nema Boga."
Pokvareni rade gadosti;
nitko da čini dobro.
2Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske
da vidi ima li tko razuman Boga da traži.
3No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:
nitko da čini dobro - nikoga nema.
4Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine,
koji proždiru narod moj kao da jedu kruha?
Ne zazivlju ime Jahvino:
5jednom će drhtati od straha,
jer je Bog s rodom pravednim.
6Želite razbiti nakane ubogog:
Jahve je utočište njegovo.
7O neka dođe sa Siona spas Izraelu!
Kad Jahve promijeni udes naroda svoga,
klicat će Jakov, radovat se Izrael.
Psalmi, 14, 7 |
O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael. |
101 |
Jahve - moja baština
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!"
3Za svetima što su u zemlji
sav plamtim od čežnje!
4Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanica nalijevat' neću,
ime im spominjat' neću usnama.
5Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
6Na divnu zemlju padoše mi konopi,
vrlo mi je mila moja baština.
7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
8Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog' mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Psalmi, 16, 9 |
Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. |
102 |
Psalmi, 16, 11 |
Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno. |
103 |
Molitva za kralja
2Uslišio te Jahve u dan nevolje,
štitilo te ime Boga Jakovljeva!3Poslao ti pomoć iz Svetišta,
branio te sa Siona!4Spomenuo se svih ti prinosnica,
bila mu mila paljenica tvoja!5Udijelio ti što ti srce želi,
ispunio sve namisli tvoje!6Radovali se tvojoj pobjedi,
u ime Boga svoga dizali stjegove!
Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!7Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku,
uslišit ga iz svetih nebesa
snagom pobjedne desnice svoje.8Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Jahve, Boga našega!9Oni posrću i padaju,
mi se držimo i stojimo.10Jahve, daruj pobjedu kralju,
usliši nas u dan kad te zazovemo!
Psalmi, 20, 6 |
Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju! |
104 |
Zahvala za kralja
2Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli,
zbog pomoći tvoje radosno kliče.3Ti mu ispuni želju srca,
ne odbi molitve usana njegovih.4Ti ga predusrete blagoslovima sretnim,
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.5Za život te molio, i ti mu dade
premnoge dane - za vijeke vjekova.6Pomoću tvojom slava je njegova velika,
uresio si ga veličanstvom i sjajem.7Ti ga učini blagoslovom za vjekove,
veseliš ga radošću lica svojega.8Doista, kralj se uzda u Jahvu
i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.9Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje,
desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!10Nek' budu kao u peći ognjenoj
kad se ukaže lice tvoje!
Nek' ih Jahve gnjevom uništi,
neka ih proguta oganj!11Njihovo potomstvo satri sa zemlje
i rod im iz sinova ljudskih.12Ako li stanu zlo kovati protiv tebe,
ako spremaju spletke, neće uspjeti.13Ti ćeš ih natjerati u bijeg,
svoj luk ćeš usmjeriti na njih.14Ustani, Jahve, u sili svojoj!
Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!
Psalmi, 21, 2 |
Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče. |
105 |
Psalmi, 21, 7 |
Ti ga učini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošću lica svojega. |
106 |
Za jedno molim Jahvu,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Jahvinu
sve dane života svoga,
da uživam milinu Jahvinu
i Dom njegov gledam.5U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu Šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.6I sada izdižem glavu
iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne,
Jahvi ću pjevat' i klicati.7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!8Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.9Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!
Psalmi, 27, 6 |
I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati. |
107 |
Zahvala za spas od smrti
2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.3Jahve, Bože moj, zazvah te,
i ti si me ozdravio;4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!6Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.7U svojoj sreći rekoh:
"Neću se pokolebati nikada!"8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio,
ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.9Tada, Jahve, zavapih k tebi
i zazvah milosrđe Boga svojega:10"Kakva je korist od krvi moje,
kakva korist da u grob siđem?
Zar će te prašina slaviti,
zar će naviještati vjernost tvoju?"11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!12Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!
Psalmi, 30, 2 |
Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. |
108 |
Psalmi, 30, 12 |
Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. |
109 |
Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
2Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!3Prikloni k meni uho svoje,
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.4Jer ti si hrid moja, tvđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.6U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni.7Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire,
a ja se u Jahvu uzdam.8Radosno ću klicat' tvojoj milosti,
jer si na moju bijedu pogledao,
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Psalmi, 31, 8 |
Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj. |
110 |
Tko prizna, oprošteni su mu grijesi
Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!3Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše
od neprestana jecanja.4Danju i noću ruka me tvoja tištala,
snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.5Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj",
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.6Zato nek' ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.7Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat',
odjenut' me radošću spasenja.8Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići,
svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:
divljinu im krotiš vođicama i uzdom,
inače im se ne primiči!10Bezbožnika taru mnoge nevolje,
a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!
Psalmi, 32, 7 |
Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja. |
111 |
Psalmi, 32, 11 |
Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita! |
112 |
Himna Providnosti
Pravednici, Jahvi kličite!Hvaliti ga pristoji se čestitima.2Slavite Jahvu na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!3Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.4Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.5On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.6Jahvinom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.7Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!9Jer on reče - i sve postade,
naredi - i sve se stvori.10Jahve razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.11Naum Jahvin dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!13Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.14Iz svoga prebivališta motri
sve stanovnike zemaljske:15on je svima srca stvorio
i pazi na sva djela njihova.16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna,
ne spasava velika sila junaka.17Isprazno se od konja nadati spasenju,
jačina njegova ne izbavlja.18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!
Psalmi, 33. 21 |
Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. |
113 |
Pohvala božanske pravde
Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, ga otjera te tako David sretno izmače.</h3>
$ALEF 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!$BET 3Nek' se Jahvom duša moja hvali:
nek' čuju ponizni i nek' se raduju!$GIMEL 4Veličajte sa mnom Jahvu,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!$DALET 5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.$HE 6U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.$ZAJIN 7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.$HET 8Anđeo Jahvin tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.$TET 9Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!$JOD 10Bojte se Jahve, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.$KAF 11Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.$LAMED 12Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.$MEM 13O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li dane mnoge uživati dobra?$NUN 14Jezik svoj oda zla suspreži
i usne od riječi prijevarnih!$SAMEK 15Zla se kloni, a čini dobro,
traži mir i za njim idi!$PE 16Oči Jahvine gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.$AJIN 17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.$SADE 18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.$KOF 19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.$REŠ 20Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Jahve od svih izbavlja.$ŠIN 21On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.$TAU 22Opakost bezbošca ubija,
platit će koji mrze pravednika.23Jahve izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Psalmi, 34, 3 |
Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju! |
114 |
Molitva progonjenog pravednika
Optuži, Jahve, tužitelje moje
i napadni one koji mene napadaju!2Stavi oklop, uzmi štit svoj
i ustani meni u pomoć!3Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje,
reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."4Nek' se smetu i postide koji život moj traže,
nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!5Nek' budu k'o pljeva na vjetru
kad ih Anđeo Jahvin potjera!6Mračni i skliski bili im putovi
kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!7Bez razloga napeše mi mrežu,
bez razloga grob duši mojoj iskopaše.8Propast će ih stići iznenada,
u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti,
past će u jamu što je iskopaše!9A moja će duše klicati u Jahvi,
radovat će se u spasenju njegovu.10Sve će kosti moje govoriti:
Tko je, Jahve, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika,
jadnika i siromaha od pljačkaša?
11Ustadoše svjedoci opaki:
pitaju me za ono što ne znam.12Vraćaju mi zlo za dobro,
duša moja zapada u osamu.13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet,
dušu svoju postom morio,
i molitva mi se u krilo vraćala.14Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan;
od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju,
skupiše se protiv mene da udare iznenada,
i bez prestanka oni me razdiru.16Ruglom na ruglo iskušavaju me
i zubima škripaju na mene.
Psalmi, 35, 9 |
A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu. |
115 |
Psalmi, 35, 15 |
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. |
116 |
Psalmi, 35, 19 |
Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze! |
117 |
Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti!
Gospode, od mene se ne udaljuj!23Preni se, ustani da me obraniš,
Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!24Po svojoj me pravdi sudi, Jahve,
Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!25Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!"
Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!"26Nek' se postide i posrame svi zajedno
koji se nesreći mojoj raduju!
Nek' se odjenu stidom i sramotom
oni koji se podižu na me!27Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu
i nek' svagda govore:
"Velik je Jahve!
Milo mu je spasenje sluge njegova!"28A moj će jezik kazivati pravdu tvoju
i hvalu tebi navijeke.
Psalmi, 35, 24 |
Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom! |
118 |
Psalmi, 35, 26 |
Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me! |
119 |
Psalmi, 35, 27 |
Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!" |
120 |
Sudbina pravednika i bezbožnika
$ALEF Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:2kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.$BET 3U Jahvu se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.4Sva radost tvoja neka bude Jahve:
on će ispuniti želje tvoga srca!$GIMEL 5Prepusti Jahvi putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.6Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.$DALET 7Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.$HE 8Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.9Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.$VAU 10Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Psalmi, 37, 4 |
Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca! |
121 |
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.28Jer Jahve ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.$AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.29Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.$PE 30Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.31Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.$SADE 32Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.33Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.$KOF 34U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova:
on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju;
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.$REŠ 35Vidjeh obijesna zlotvora
gdje se k'o cedar krošnjat širi.
Psalmi, 37, 34 |
U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih. |
122 |
Prividna sreća bezbožnika
2Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati,
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.3Strijele se tvoje u me zabodoše,
ruka me tvoja teško pritisnu:4na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,
od grijeha mojih mira mi nema kostima.5Zloće moje glavu su mi nadišle,
kao preteško breme tište me.6Rane moje zaudaraju i gnjiju
zbog bezumnosti moje.7Pogurih se sav i zgrčih,
povazdan lutam žalostan.8Moji bokovi puni su ognjice,
na tijelu mi ništa zdravo nema.9Iscrpljen sam i satrven posve,
stenjem od jecanja srca svojega.10O Gospode, sve su mi želje pred tobom,
i vapaji moji nisu ti skriveni.11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja
i svjetlost vida očinjeg gasi se.12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,
i moji najbliži stoje daleko.13Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete
i uvijek smišljaju prijevare.14A ja sam kao gluh i ništa ne čujem
i, kao nijem, usta ne otvaram.15Postadoh k'o čovjek koji ne čuje
i koji u ustima nema odgovora.16Jer u tebe se, o Jahve, uzdam,
ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!17Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom;
kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"18Jer umalo ne propadoh,
i moja je bol svagda preda mnom.19Bezakonje svoje ja priznajem
i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.20A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,
i mnogi su koji me mrze nepravedno.21Za dobro zlom mi uzvraćaju,
protive mi se što tražim dobro.22O Jahve, ne ostavljaj me!
Bože moj, ne udaljuj se od mene!23Požuri se meni u pomoć,
Gospode, spase moj!
Psalmi, 38, 17 |
Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!" |
123 |
Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš;
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!15Neka se postide i smetu
svi koji mi o glavi rade.
Nek' uzmaknu i neka se posrame
koji se nesreći mojoj raduju!16Neka se skamene u sramoti svojoj
koji zlurado na me grohoću!17Neka kliču i nek' se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: "Velik je Jahve!"
svi koji spasenje tvoje ljube.18Bijedan sam ja i nevoljan,
al' Jahve se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
Psalmi, 40, 15 |
Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju! |
124 |
Jadikovke prognanog levita
2Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.3Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?4Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"5Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć' ih k Domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.6Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
Psalmi, 42, 5 |
Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. |
125 |
Dosudi mi pravo, Bože,i povedi parbu moju protiv čeljadi
bezbožne,
izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!2Jer ti si, Bože, zaklon moj:
zašto me odbacuješ?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?3Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me
vode,
nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!4I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Harfom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!5Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
Psalmi, 43, 4 |
I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj! |
126 |
Kraljevska svadbena pjesma
2Iz srca mi naviru riječi divne:
pjesmu svoju ja kralju pjevam,
jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,
po usnama ti se milina prosula,
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.4Pripaši mač uz bedra, junače,
ogrni se sjajem i veličanstvom!5Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,
zapni luk i desnicu svoju proslavi!6Oštre su strelice tvoje,
narodi padaju pred tobom
i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.7Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!8Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.9Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,
iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
Psalmi, 45, 8 |
Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. |
127 |
Jahve - Kralj Izraela i Kralj svijeta
2Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.3Jer Jahve je to - svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.4Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,5baštinu nam odabrao -
ponos Jakova, svoga ljubimca.6Uzlazi Bog uz klicanje,
Jahve uza zvuke trublje.7Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!8Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!9Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.10Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.
Psalmi, 47, 2 |
Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. |
128 |
Sion - Gora Božja
2Velik je Jahve, hvale predostojan
u gradu Boga našega.3Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.4Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.5Jer gle, složiše se kraljevi,
navališe zajedno.6Čim vidješe, zapanjiše se
i zbunjeni u bijeg nagnuše.7Ondje ih trepet obuze
kao muka porodilje,8kao kad vjetar istočni
razbija brodove taršiške.9Što smo čuli, sada vidimo:
grad Jahve nad Vojskama,
grad Boga našega -
Bog ga utvrdi dovijeka.
.10Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.11Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
neka se raduje brdo sionsko!12Neka kliču gradovi Judini
zbog tvojih sudova!13Obiđite Sion i prođite njime,
prebrojite kule njegove!14Pogledajte dobro bedeme njegove,
promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu:15 "Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka!
On neka nas vodi!"
Psalmi, 48, 3 |
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog. |
129 |
Sion - Gora Božja
2Velik je Jahve, hvale predostojan
u gradu Boga našega.3Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.4Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.5Jer gle, složiše se kraljevi,
navališe zajedno.6Čim vidješe, zapanjiše se
i zbunjeni u bijeg nagnuše.7Ondje ih trepet obuze
kao muka porodilje,8kao kad vjetar istočni
razbija brodove taršiške.9Što smo čuli, sada vidimo:
grad Jahve nad Vojskama,
grad Boga našega -
Bog ga utvrdi dovijeka.
Psalmi, 48, 11 |
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko! |
130 |
Ispovijed raskajana grešnika
2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.
3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!5Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.7Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.8Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.9Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!10Objavi mi radost i veselje,
nek' se obraduju kosti satrvene!11Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!15Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.16Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Psalmi, 51, 10 |
Objavi mi radost i veselje, |
131 |
Psalmi, 51, 10 |
nek' se obraduju kosti satrvene! |
132 |
Psalmi, 51, 14 |
Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! |
133 |
Čovjek bez Boga
2Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!"
Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske
da vidi ima li tko razuman Boga da traži.4No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:
nitko da čini dobro - nikoga nema.5Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,
koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?
Boga oni ne zazivlju:6 od straha će drhtat'
gdje straha i nema
jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,
bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.7O, neka dođe sa Siona spas Izraelu!
Kad Bog promijeni udes naroda svoga,
klicat će Jakov, radovat' se Izrael.
Psalmi, 53, 7 |
O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael. |
134 |
Protiv zlih sudaca
2Zar doista krojite pravdu, vi moćni,
zar sudite pravo, sinovi ljudski?3Ne, već bezakonje smišljeno činite,
po zemlji vam ruke dijele nepravde.4Na krivu su putu bezbošci od krila majčina,
na krivu su putu lašci od utrobe.5U njima je otrov kao u zmije,
kao u ljutice što uši začepljuje6da glas čarobnjakov ne čuje
ni glas bajača vješta bajanju.7O Bože, polomi im zube u ustima;
razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!8K'o vode što hitro otječu neka se razliju,
k'o zgažena trava neka se osuše.9Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči,
k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.10Prije nego vam kotlovi trnje osjete,
dok je zeleno, neka ga vihor odnese.11Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu,
noge će prati u krvi zlotvora.12I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima!
Još ima Boga da sudi na zemlji!"
Psalmi, 58, 11 |
Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. |
135 |
Čežnja za Bogom
Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.
2O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.3U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć' ti moć i slavu.4Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit'.5Tako ću te slavit' za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.7Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.8Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.9Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.10Oni što dušu u propast guraju
neka siđu u dubinu zemlje,11nek' vlasti mača predani budu,
nek' postanu plijen šakalima.12A kralj će se radovat' u Bogu,
slavit će se tko se kune njime,
jer će lašcima biti začepljena usta.
Psalmi, 63, 12 |
A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta. |
136 |
Molitva protiv klevetnika
2Poslušaj, Bože, moje žalbe glas;
od strašna dušmanina život mi čuvaj!3Štiti me od mnoštva opakih,
sakrij od bjesnila zlotvora4koji bruse jezike k'o mačeve,
otrovne riječi izbacuju kao strijele,5da iz potaje rane nedužna,
da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.6Spremni su na djelo pakosno,
snuju kako će kradom zamke staviti
i govore: "Tko će nas vidjeti?"7Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju:
pamet i srce čovječje bezdan su duboki.8No Bog ih ranjava strijelom,
odjednom ih rane prekriju.9Vlastiti jezik propast im donosi,
kimaju glavom oni što ih vide:10svi se boje, Božje djelo slave
i misle o onom što on učini.11Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe,
i kliču svim srcem čestiti.
Psalmi, 64, 11 |
Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti. |
137 |
Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj,
o Bože, spasenje naše,
nado svih krajeva svijeta
i mora dalekih.7Učvršćuješ bregove jakošću svojom
silom opasan.8Krotiš huku mora,
huku valova i buku naroda.9Oni što žive nakraj svijeta
boje se znamenja tvojih;
dveri jutra i večeri radošću napunjaš.10Ti pohodi zemlju i ti je natopi,
obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:11 brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.12Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.13Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.14Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Psalmi, 65, 9 |
Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš. |
138 |
Psalmi, 65, 13 |
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. |
139 |
Zahvalnica za oslobođenje
2Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.3Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja!
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.4Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!"5Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.6On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog' se njemu radujmo!7Dovijeka vlada jakošću svojom,
oči mu paze na narode
da se ne izdignu ljudi buntovni.8Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,
razglašujte hvalu njegovu!9Našoj je duši darovao život
i ne dade da nam posrne noga.10Iskušavao si nas teško, Bože,
iskušavao ognjem kao srebro.11Pustio si da u zamku padnemo,
stisnuo lancima bokove naše.12Pustio si da nam zajašu za vrat:
prošli smo kroz oganj i vodu,
onda si pustio da odahnemo.13S paljenicama ću u Dom tvoj ući,
zavjete ispuniti pred tobom14što ih obećaše usne moje,
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.15Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova,
žrtvovati volove i jarad.16Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!17Na svoja sam usta njega zvao,
jezikom ga hvalio.18Da sam u srcu na zlo mislio,
ne bi uslišio Gospod.19No Bog me uslišio:
obazro se na glas molitve moje.20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Psalmi, 66, 6 |
On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo! |
140 |
Slavni put Jahvin od Egipta do Siona
2Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi!
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!3Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!
Kako se vosak topi na ognju,
nek' nestane grešnika pred licem Božjim!4Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom -
kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!6Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom šatoru.7Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit' sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.8Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim,
dok si prolazio pustinjom,9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom,
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu
svoju,
okrijepio je umornu.11Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.12Jahve riječ zadaje,
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:13kraljevi vojska bježe te bježe,
domaćice plijen dijele.
Psalmi, 68, 4 |
Pravedni neka se raduju, |
141 |
Psalmi, 68, 4 |
neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti |
142 |
Psalmi, 68, 12 |
Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika: |
143 |
30A ja sam jadnik i bolnik -
nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.32Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,
milije nego junac s papcima i rozima.33Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.34Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.35Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.36Jer Bog će spasiti Sion
- on će sagradit' gradove Judine -
tu će oni stanovat', imati baštinu.37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Psalmi, 69, 33 |
Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. |
144 |
Vapaj za pomoć
2O Bože, spasi me,
Jahve, u pomoć mi pohitaj!3Nek' se postide i smetu
svi koji mi o glavi rade!
Nek' odstupe i nek' se posrame
koji se nesreći mojoj raduju!4Nek' uzmaknu u sramoti svojoj
koji zlurado na me grohoću!5Neka kliču i nek' se vesele u tebi
svi koji tebe traže!
Neka govore svagda: "Velik je Bog!"
svi koji spasenje tvoje ljube!6A bijedan sam ja i nevoljan,
o Bože, u pomoć mi pohitaj!
Ti si pomoć moja i spasitelj;
Jahve, ne kasni!
Psalmi, 70, 3 |
Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreći mojoj raduju! |
145 |
Molitva za mir
2Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju,
na dobro okrenu udes Jakovljev.3Otpusti krivnju narodu svome,
pokri sve grijehe njegove.4Suspregnu svu ljutinu svoju,
odusta od žestine gnjeva svoga.5Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš,
i odbaci zlovolju prema nama!6Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas,
prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?7Zar nas nećeš opet oživiti
da se narod tvoj raduje u tebi?8Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje
i daj nam svoje spasenje.9Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se
boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.11Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.12Vjernost će nicat' iz zemlje,
Pravda će gledat' s nebesa.13Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.14Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
Psalmi, 85, 7 |
Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi? |
146 |
Hvalospjev i molitva Bogu vjernome
2O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.3Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!"
U nebu utemelji vjernost svoju:4"Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:5tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."6Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,
i tvoju vjernost u zboru svetih.7Ta tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?8Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.9Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.10Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;11ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.12Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;13sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.14Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.15Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga,
Ljubav i Istina koračaju pred tobom.16Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,17u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.18Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.19Jer Jahve je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.
Psalmi, 89, 17 |
u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. |
147 |
Prezre Savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.41Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.42Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.43Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.44Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.45Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.46Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.47Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?48Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!49Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana52s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.53Blagoslovljen Jahve dovijeka!
Tako neka bude. Amen!
Psalmi, 89, 43 |
Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. |
148 |
Krhkost čovjekova
Molitva.
Mojsija, sluge Božjega.
Jahve, ti nam bijaše okrilje
od koljena do koljena.2Prije nego se rodiše bregovi,
prije nego postade kopno i krug zemaljski,
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!3Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"4Jer je tisuću godina u očima tvojim
k'o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.5Razgoniš ih k'o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:6jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer - već se suši i vene.7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba
i zbunjuje ljutina tvoja.8Naše si grijehe stavio pred svoje oči,
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu,
kao uzdah dovršismo godine svoje.10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega,
tko proniknuti srdžbu tvoju?12Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!15Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama
daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek' uspije.
Psalmi, 90, 15 |
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! |
149 |
Pjesma pravednikova
Za dan subotnji.
2Dobro je slaviti Jahvu,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;3naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju,4uz harfu od deset žica i liru,
s pjesmom uz citaru.5Obradovao si me djelima svojim, o Jahve,
kličem zbog djela ruku tvojih.6Kako su silna djela tvoja, o Jahve,
i duboki naumi tvoji!7Bezuman čovjek ne spoznaje,
luđak ne shvaća.8Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast;9 a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.10Doista, dušmani
tvoji, o Jahve,
tvoji će dušmani propasti;
raspršit će se svi što čine zlo.
Psalmi, 92, 5 |
Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih. |
150 |
Jahve - Kralj i Sudac
Pjevajte Jahvi pjesmu novu!Pjevaj Jahvi, sva zemljo!2Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,3kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.4Velik je Jahve, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!5Ništavni su svi bozi naroda.
Jahve stvori nebesa!6Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.7Dajte Jahvi, narodna plemena,
dajte Jahvi slavu i silu!8Dajte Jahvi slavu imena njegova!
Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!10Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!"
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.11Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!12Nek' se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće13pred Jahvom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.
Psalmi, 96, 11 |
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! |
151 |
Psalmi, 96, 12 |
Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće |
152 |
Jahve - slavni Kralj
Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,nek' se vesele otoci mnogi!2Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.3Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.4Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.5Brda se tope pred Jahvom k'o vosak,
pred vladarom zemlje sve.6Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.7Nek' se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!8Sion radostan sluša,
gradovi Judini kliču
zbog tvojih sudova, o Jahve!9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.10Jahve ljubi one koji mrze na zlo,
on čuva duše pobožnika svojih,
izbavlja ih iz ruku opakih.11Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.12Radujte se, pravednici, u Jahvi,
slavite sveto ime njegovo!
Psalmi, 97, 8 |
Sion radostan sluša, gradovi Judini kliču zbog tvojih sudova, o Jahve! |
153 |
Psalmi, 97, 11 |
Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu. |
154 |
Psalmi, 97, 12 |
Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo! |
155 |
Jahve - Kralj i Sudac
Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.2Jahve obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.3Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.4Sva zemljo, poklikni Jahvi,
raduj se, kliči i pjevaj!5Zapjevajte Jahvi uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;6uz trublje i zvuke rogova:
kličite Jahvi kralju!7Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!8Rijeke nek' plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!9Jer Jahve dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim po pravdi
i pucima po pravici.
Psalmi, 98, 4 |
Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj! |
156 |
Psalmi, 98, 8 |
Rijeke nek' plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! |
157 |
Poziv na Božju hvalu
Kliči Jahvi, zemljo sva!2 Služite Jahvi u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!3Znajte da je Jahve Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.4Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!5Jer dobar je Jahve,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Psalmi, 100, 2 |
Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! |
158 |
Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.26Onud prolaze nemani,
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.27I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.28Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek' se raduje Jahve u djelima svojim!32On pogleda zemlju i ona se potrese,
dotakne bregove, oni se zadime.33Pjevat ću Jahvi dokle god živim,
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.35Nek' zločinci sa zemlje nestanu
i bezbožnika nek' više ne bude!
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Psalmi, 104, 31 |
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! |
159 |
Psalmi, 104, 34 |
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. |
160 |
Čudesna povijest Izraelova
Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,navješćujte među narodima djela njegova!2Pjevajte mu, svirajte
mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!3Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Jahvu!4Tražite Jahvu i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!5Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!6Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!7On je Jahve, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!8On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:9Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.10Ustanovi je kao zakon Jakovu,
Izraelu vječni Savez,11govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju
kao dio u baštinu vašu."12Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo,
i kad bjehu pridošlice u njoj,13išli su od naroda do naroda,
iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,14ali ne dopusti nikom da ih tlači,
kažnjavaše zbog njih kraljeve:15"Ne dirajte u moje pomazanike,
ne nanosite zla mojim prorocima!"
Psalmi, 105, 3 |
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! |
161 |
U zemlji im proždriješe svu bilinu,
proždriješe rod njihovih njiva.36Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,
sve prvine snage njihove.37Izvede ih sa srebrom i zlatom;
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.38Odlasku njihovu Egipat se obradova,
jer ga od njih strah spopade.39Rasprostro je oblak kao pokrov
i oganj da se obnoć sja.40Zamoliše, i dovede prepelice,
nebeskim ih kruhom tad nahrani.41Hrid rascijepi, i provri voda,
pustinjom poteče kao rijeka.42Tad se sjeti svete riječi svoje
što je zada sluzi svome Abrahamu.43Puk svoj s klicanjem izvede
i s veseljem izabrane svoje.44I dade im zemlje poganske,
trud naroda baštiniše,45da čuvaju naredbe njegove
i zakone da mu paze. Aleluja!
Psalmi, 105, 38 |
Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. |
162 |
Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!2Tko će izreć' djela moći Jahvine,
tko li mu iskazat' sve pohvale?3Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!4Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim5da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.6Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.7Oci naši u Egiptu,
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,
već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.8Al' on ih izbavi rad' imena svoga
da pokaže silu svoju.
Psalmi, 106, 5 |
da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem |
163 |
Psalmi, 106, 5 |
radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. |
164 |
On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.26Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.27Teturahu i posrtahu kao pijani,
sva ih je mudrost izdala.28Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.29Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.30Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Psalmi, 107, 30 |
Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. |
165 |
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,
neka ga hvale u vijeću staraca!33On pretvori rijeke u pustinju,
a izvore vodene u žednu zemlju;34plodonosnu zemlju u slanu pustaru
zbog zloće žitelja njezinih.35On obrati pustinju u jezero,
a zemlju suhu u vodene izvore36i naseli ondje izgladnjele
te podigoše grad gdje će živjeti.37Zasijaše njive, posadiše vinograde
što im doniješe obilnu ljetinu.38I on ih blagoslovi te se namnožiše silno
i stada im se ne smanjiše.39Prorijeđeni bjehu i prezreni
pod teretom patnja i nevolja.40Onaj što izlijeva prezir na knezove
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.41Iz nevolje podiže ubogog
i obitelji k'o stada umnoži.42Videć' to, čestiti neka se raduju,
a zloća neka sebi usta začepi!43Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja
i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
Psalmi, 107, 42 |
Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! |
166 |
21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!22Jer bijedan sam i ubog,
i srce je moje ranjeno u meni.23K'o sjena što se naginje ja nestajem,
progone me kao skakavca.24Od posta mi koljena klecaju
i tijelo moje omrša.25Ruglom sam njima postao,
kimaju glavom kad me vide.26Pomozi mi, Jahve, Bože moj,
po doborti me svojoj spasi!27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja
i da si ti ovo učinio, Jahve!28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj;
nek' se postide koji se na me podižu,
a sluga tvoj nek' se raduje!29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji
i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!30Slavit ću Jahvu iz svega grla
i hvalit' ga u veliku mnoštvu31jer stoji s desne siromahu
da mu dušu spasi od sudaca.
Psalmi, 109, 28 |
Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! |
167 |
Bogu slave i milosrđa
Hvalite, sluge Jahvine,
hvalite ime Jahvino!2Blagoslovljeno ime Jahvino
sada i dovijeka!3Od istoka sunca do zalaska
hvaljeno bilo ime Jahvino!4Uzvišen je Jahve nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.5Tko je kao Jahve, Bog naš,
koji u visinama stoluje6 i gleda odozgo nebo i zemlju?7Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha8da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.9Nerotkinji daje da u domu stanuje
kao radosna majka djece brojne.
Psalmi, 113, 9 |
Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne. |
168 |
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u čovjeka.9Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u mogućnike.10Pogani me okružiše:
imenom ih Jahvinim uništih.11Opkoliše me odasvud:
imenom ih Jahvinim uništih.12Opkoliše me poput pčela,
ubod im žeže kao trnje zapaljeno:
imenom ih Jahvinim uništih.13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.15Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,16 Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
Psalmi, 118, 15 |
Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, |
169 |
17Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.18Kaznom teškom kaznio me Jahve,
ali me smrti ne preda.19Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Jahvi zahvalit'!20"Ovo su vrata Jahvina,
na njih ulaze pravedni!"21Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!25O Jahve, spasenje nam daj!
Jahve, sreću nam daj!26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!27 Obasjao nas Bog Jahve!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.28Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Psalmi, 118, 24 |
Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu! |
170 |
Pohvala Božjem zakonu
$ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan,koji hode po Zakonu Jahvinu!2Blaženi oni koji čuvaju
propise njegove,
čitavim srcem njega traže;3koji ne čine bezakonje,
već hode putovima njegovim.4Naredbe si svoje dao
da se brižno čuvaju.5O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!6Neću se postidjeti tada
kad budem pazio na zapovijedi tvoje.7Slavit ću te u čestitosti srca
kad naučim sudove pravde tvoje.8Tvoja ću pravila čuvati:
ne zapusti me nikada!$BET 9Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?
Čuvajući riječi tvoje.10Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.11U srce pohranih riječ tvoju
da protiv tebe ne sagriješim.12Blagoslovljen si, o Jahve,
nauči me svojim pravilima.13Usnama svojim navješćujem
sudove usta tvojih.14Putu se propisa tvojih radujem
više no svemu bogatstvu.
Psalmi, 119, 14 |
Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu. |
171 |
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi.106Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati:
pravedne ću tvoje slijedit' odluke.107U nevolji sam velikoj, Jahve,
po riječi me svojoj poživi.108Prinose usta mojih primi, Jahve,
uči me sudovima svojim.109Život mi je u pogibelji neprestanoj,
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.110Grešnici mi postaviše zamku,
ali ne skrećem od tvojih naredaba.111Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,
ona su radost mome srcu.112Prignuh srce da vrši naredbe tvoje
uvijek i do kraja.$SAMEK 113Ja mrzim one koji su dvostruka srca,
a ljubim Zakon tvoj.114Ti si moj štit i moj zaklon,
u tvoju se riječ ja uzdam.115Odstupite od mene, zlikovci:
držat ću zapovijedi Boga svoga.116Podrži me po svom obećanju i živjet ću;
nemoj da se u svojoj nadi postidim.117Pomozi mi i spasit ću se,
na tvoja ću pravila svagda paziti.
Psalmi, 119, 111 |
Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu. |
172 |
Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje:
po odlukama svojim poživi me.157Mnogi me progone i tlače,
od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.158Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se
jer tvojih riječi ne čuvaju.159Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve:
po dobroti svojoj poživi me.160Srž je riječi tvoje istina,
vječan je sud pravde tvoje.$ŠIN 161Mogućnici me progone nizašto,
al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.162Radujem se besjedama tvojim
kao onaj koji se domogao velika plijena.163Mrzim na laž, grsti mi se ona,
a ljubim tvoj Zakon.164Sedam puta na dan tebe hvalim
zbog pravednih sudova tvojih.165Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,
ni o što se oni ne spotiču.166Pomoć tvoju čekam, o Jahve,
tvoje zapovijedi izvršavam.
Psalmi, 119, 162 |
Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena. |
173 |
Pozdrav Jeruzalemu
Obradovah se kad mi rekoše:
"Hajdemo u Dom Jahvin!"2Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.3Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Jahvino.5Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.6Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!7Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palačama!8Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: "Mir tebi!"9Radi Doma Jahve, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Psalmi, 122, 1 |
Obradovah se kad mi rekoše: "Hajdemo u Dom Jahvin!" |
174 |
Pjesma povratnika
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je k'o da snivamo.2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
"Velika im djela Jahve učini!"3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k'o potoke negepske!5Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.6Išli su plačući
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom,
noseći snoplje svoje.
Psalmi, 126, 3 |
Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni! |
175 |
Za godišnjicu prijenosa Kovčega saveza
2Spomeni se, o Jahve, Davida
i sve revnosti njegove:
kako se Jahvi zakleo,
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:3"Neću ući u šator doma svog
nit' uzaći na ležaj svoje postelje,4neću pustit' snu na oči
nit' počinka dati vjeđama,5dok Jahvi mjesto ne nađem,
boravište Snazi Jakovljevoj."6Eto, čusmo za nj u Efrati,
nađosmo ga u Poljima jaarskim.7Uđimo u stan njegov,
pred noge mu padnimo!8"Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu,
ti i Kovčeg sile tvoje!9Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost,
pobožnici tvoji nek' radosno kliču!10Poradi Davida, sluge svojega,
ne odvrati lica od svog pomazanika!"11Jahve se zakle Davidu
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
"Potomka tvoje utrobe
posadit ću na prijestolje tvoje.12Budu li ti sinovi Savez moj čuvali
i naredbe kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka
sjedit' na tvom prijestolju."
Psalmi, 132, 9 |
Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču! |
176 |
2Budu li ti sinovi Savez moj čuvali
i naredbe kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka
sjedit' na tvom prijestolju."13Jer Jahve odabra Sion,
njega zaželje sebi za sjedište.14"Ovo mi je počivalište vječno,
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.15Žitak ću njegov blagosloviti,
siromahe nahraniti kruhom.16Svećenike njegove u spas ću odjenuti,
sveti će njegovi kliktati radosno.17Učinit ću da ondje za Davida rog izraste,
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.18U sram ću mu obući dušmane,
a na njemu će blistat' vijenac moj."
Psalmi, 132, 16 |
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. |
177 |
Prognanikova pjesma
Na obali rijeka babilonskihsjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;2o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.3I tada naši tamničari
zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
"Pjevajte nam pjesmu sionsku!"4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo
u zemlji tuđinskoj!5Nek' se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma
kako su u dan kobni Jeruzalemov
vikali oni: "Rušite!
Srušite ga do temelja!"8Kćeri babilonska, pustošiteljice,
blažen koji ti vrati milo za drago
za sva zla što si nam ih nanijela!9Blažen koji zgrabi i smrska
o stijenu tvoju dojenčad!
Psalmi, 137, 6 |
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! |
178 |
Pobjednička pjesma
Pjevajte Jahvi pjesmu novu
i u zboru svetih hvalu njegovu!2Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!3Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citarom neka ga slave!4Jer Jahve ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!5Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!6Nek' im pohvale Božje budu na ustima,
mačevi dvosjekli u rukama7da nad pucima izvrše odmazdu
i kaznu nad narodima;8da im kraljeve bace u lance,
a odličnike u okove gvozdene;9da na njima izvrše sud davno napisan -
nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!
Psalmi, 149, 2 |
Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona! |
179 |
Psalmi, 149, 5 |
Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih! |
180 |
Zaštita od loša društva
Sine moj, ako primiš moje riječii pohraniš u sebi moje zapovijedi,2i uhom svojim osluhneš
mudrost
i obratiš svoje srce razboru;3jest, ako prizoveš razum
i zavapiš za razborom;4ako ga potražiš kao srebro
i tragaš za njim kao za skrivenim
blagom -5tada ćeš shvatiti strah Gospodnji
i naći ćeš Božje znanje.6Jer Jahve daje mudrost,
iz njegovih usta dolazi znanje
i razboritost.7On pravednicima pruža svoju pomoć,
štit je onih koji hode u
bezazlenosti.8Jer on štiti staze pravde
i čuva pute svojih pobožnika.9Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu,
pravednost
i sve staze dobra,10jer će mudrost ući u tvoje srce
i spoznaja će obradovati tvoju
dušu.
Mudre izreke, 2, 10 |
jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. |
181 |
Radosti mudraca
13Blago čovjeku koji je stekao mudrost
i čovjeku koji je zadobio
razboritost.14Jer bolje je steći nju nego steći
srebro,
i veći je dobitak ona i od zlata.15Skupocjenija je od bisera,
i što je god tvojih dragocjenosti,
s njome se porediti ne mogu;16dug joj je život u desnoj ruci,
a u lijevoj bogatstvo i čast.17Njezini su putovi putovi miline
i sve su njene staze pune spokoja.18Životno je drvo onima koji se nje
drže
i sretan je onaj tko je zadrži.19Jahve je mudrošću utemeljio zemlju
i umom utvrdio nebesa;20njegovim su se znanjem otvorili
bezdani
i oblaci osuli rosom.
Mudre izreke, 3, 13 |
Radosti mudraca |
182 |
5Pij vodu iz svoje nakapnice
i onu što teče iz tvoga studenca.16Moraju li se tvoji izvori razlijevati
i tvoji potoci teći ulicama?17Nego neka oni budu samo tvoji,
a ne i tuđinaca koji su uza te.18Neka je blagoslovljen izvor tvoj
i raduj se sa ženom svoje mladosti:19neka ti je kao mila košuta
i ljupka gazela,
neka te grudi njene opajaju
u svako doba,
njezina ljubav zatravljuje
bez prestanka!20Ta zašto bi se, sine moj, zanosio
preljubnicom
i grlio tuđinki njedra?21Jer pred Jahvinim su očima
čovjekovi putovi
i on motri sve njegove staze.22Opakoga će uhvatiti njegova zloća
i sapet će ga užad njegovih
grijeha.23Umrijet će jer nema pouke,
propast će zbog svoje goleme
gluposti.
Mudre izreke, 5, 18 |
Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: |
183 |
Čuvaj, sine, riječi mojei pohrani moje zapovijedi kod sebe.2Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ,
i nauk moj kao zjenicu oka svoga.3Priveži ih sebi na prste,
upiši ih na ploči srca svoga;4reci mudrosti: "Moja si sestra"
i razboritost nazovi "sestričnom",5da te čuva od žene preljubnice,
od tuđinke koja laskavo govori.6Kad bijah jednom na prozoru svoje
kuće
i gledah van kroz rešetku,7vidjeh među lakovjernima,
opazih među momcima
nerazumna mladića:8prolazio je ulicom kraj njezina ugla
i koracao putem k njezinoj kući9u sumraku između dana i večeri
kad se hvata noćna tmina;10i gle, susrete ga žena,
bludno odjevena i s prijevarom
u srcu.11Jogunasta bijaše i razuzdana,
noge joj se nisu mogle u kući
zadržati;12bila je čas na ulici, čas na trgovima
i vrebala kod svakog ugla;13i uhvati ga i poljubi
i reče mu bezobrazna lica:14"Bila sam dužna žrtvu pričesnicu,
i danas izvrših svoj zavjet;15zato sam ti izašla u susret,
da te tražim, i nađoh te.16Svoju sam postelju nastrla sagovima,
vezenim pokrivačima misirskim;17svoj sam krevet namirisala
smirnom, alojem i cimetom.18Hajde da se opijamo nasladom do
jutra
i da se radujemo užicima ljubavi.
Mudre izreke, 7, 18 |
Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. |
184 |
Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru
pradubina;29kad je postavljao moru njegove
granice
da mu se vode ne preliju preko
obala,
kad je polagao temelje zemlji,30bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:31igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.32Tako, djeco, poslušajte me,
blago onima koji čuvaju moje
putove.33Poslušajte pouku - da stečete
mudrost
i nemojte je odbaciti.
Mudre izreke, 8, 30 |
bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: |
185 |
Mudre izreke, 8, 31 |
igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. |
186 |
Bezumniku je radost učiniti
sramotno djelo,
a razumnu čovjeku biti mudar.24Čega se opaki boji, ono će ga stići,
a pravednička se želja ispunjava.25Kad oluja prohuja, opakoga nestane,
a pravednik ima temelj vječni.26Kakav je ocat zubima i dim očima,
takav je ljenivac onima koji ga
šalju.27Strah Gospodnji umnaža dane,
a opakima se prekraćuju godine.28Pravedničko je ufanje puno radosti,
a opakima je nada uprazno.29Gospodnji je put okrilje bezazlenu,
a propast onima koji čine zlo.30Pravednik se neće nikad pokolebati,
a opakih će nestati s lica zemlje.31Pravednikova usta rađaju mudrošću,
a opak jezik čupa se s korijenom.32Pravednikove usne znaju što je milo,
dok usta opakih poznaju zloću.
Mudre izreke, 10, 23 |
Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar |
187 |
Mudre izreke, 10, 28 |
Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno. |
188 |
Lažna je mjera mrska Jahvi,a puna mjera mila mu je.2S ohološću dolazi sramota,
a u smjernih je mudrost.3Pravednike vodi nevinost njihova,
a bezbožnike upropašćuje njihova
opačina.4Ne pomaže bogatstvo u dan Božje
srdžbe,
a pravednost izbavlja od smrti.5Nedužnomu pravda njegova put
utire,
a zao propada od svoje zloće.6Poštene izbavlja pravda njihova,
a bezbožnici se hvataju u svoju
lakomost.7Kad zao čovjek umre, nada propada
i ufanje u imetak ruši se.8Pravednik se od tjeskobe izbavlja,
a opaki dolazi na mjesto njegovo.9Bezbožnik ustima ubija svoga
bližnjega,
a pravednici se izbavljaju znanjem.10Sa sreće pravedničke grad se raduje
i klikuje zbog propasti opakoga.11Blagoslovom pravednika grad se
diže,
a ustima opakih razara se.
Mudre izreke, 11, 10 |
Sa sreće pravedničke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga.1 |
189 |
Mudre izreke, 15, 30 |
Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti. |
190 |
Mudre izreke, 21, 15 |
Sud pravičan radost je pravedniku a užas zločincima. |
191 |
Slušaj, sine moj, i mudar budi
i ravnim putem vodi srce svoje.20Ne druži se s vinopijama
ni sa žderačima mesa,21jer pijanica i izjelica osiromaše
i pospanac se oblači u krpe.22Slušaj svoga oca, svoga roditelja,
i ne prezri majku kad ostari.23Pribavi istinu i ne prodaji je,
steci mudrost, pouku i razbor.24Radovat će se otac pravednikov,
i roditelj će se mudroga veseliti.25Neka se veseli otac tvoj i majka
tvoja,
i neka se raduje roditeljka
tvoja.
Mudre izreke, 23, 24 |
Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti. |
192 |
Mudre izreke, 23, 25 |
Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. |
193 |
Mudre izreke, 23, 26 |
Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji. |
194 |
Ne hvali se danom sutrašnjimjer ne znaš što danas može
donijeti.2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta,
tuđinac, a ne tvoje usne.3Težak je kamen i pijesak je težak,
ali je od obojega teži bezumnikov
bijes.4Jarost je okrutna i srdžba žestoka
a tko će odoljeti ljubomoru?5Bolji je javni ukor
nego lažna ljubav.6Čestiti su udarci prijateljevi,
a lažni poljupci neprijateljevi.7Sito grlo prezire i med samotok,
a gladnu je i sve gorko - slatko.8Kao ptica daleko od gnijezda svog,
takav je čovjek daleko od svojeg
zavičaja.9Kao što ulje i kad vesele srce,
tako i slatkoća prijateljstva tješi
dušu.10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni
prijatelja očeva
i ne dolazi u kuću bratovu kad si
u nesreći;
bolji je susjed blizu nego brat
daleko.11Budi mudar, sine moj, i obraduj
mi srce
da mogu odgovoriti onome koji
me grdi.
Mudre izreke, 27, 11 |
Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.1 |
195 |
Mudre izreke, 28, 12 |
Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju. |
196 |
Šiba i ukor podaruju mudrost,
a razuzdan mladić sramoti majku
svoju.16Kad se množe opaki, množi se i
grijeh,
ali pravednici promatraju propast
njihovu.17Ukori sina svoga, i zadovoljit će te
i dati radost duši tvojoj.18Kad objave nema, narod se razuzda,
a blago onome tko se drži
Zakona!19Samim se riječima sluga ne
popravlja,
jer se ne pokorava iako umom
shvaća.20Jesi li vidio čovjeka brza na
riječima?
I bezumnik ima više nade
nego on.
Mudre izreke, 29, 17 |
Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj. |
197 |
24Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar
Božje ruke.
25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. 26Mudrost, spoznaju, radost
on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po
volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Propovjednik, 2, 26 |
Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja. |
198 |
18Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su
jedni drugima poput zvijeri."
19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim
dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina.
A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
Propovjednik, 3, 22 |
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega? |
199 |
9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud.
10Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga
podigne.
11Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati?
12I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.13Bolji je
mladić siromašan a mudar
nego kralj star a lud,
koji više ne zna za savjet.
14Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom
kraljevstvu.
15Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga
naslijedi.
16On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati.
I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.
17Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego
prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo.
Propovjednik, 4, 16 |
On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. |
200 |
Proslov
Bolji je dobar glas negoskupocjeno ulje,
i smrtni dan nego dan rođenja.2Bolje je ići u kuću gdje je žalost
nego u kuću gdje je gozba,
jer ondje je kraj svakoga čovjeka,
i tko je živ, nek' primi k srcu!3Bolji je jad nego smijeh,
jer pod žalosnim licem srce je
radosno.4Srce je mudrih ljudi u kući žalosti,
a srce bezumnih u kući veselja.5Bolje je poslušati ukor mudra
čovjeka
negoli slušati hvalospjev luđaka.6Jer kao prasak trnja ispod kotla,
takav je smijeh luđaka,
i to je ispraznost.7Jer smijeh od mudraca čini luđaka
i veselje kvari srce.
Propovjednik, 7, 3 |
Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. |
201 |
3Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla,
ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.
4Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav.
5Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se
zaboravlja i spomen na njih.
6Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva
pod suncem.
7Zato s radošću jedi svoj kruh
i vesela srca pij svoje vino,
jer se Bogu već prije svidjelo
tvoje djelo.8U svako doba nosi haljine bijele
i ulja nek' ne ponestane na tvojoj
glavi.
9Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod
suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.
10I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni
mudrosti u Podzemlju u koje ideš.
Propovjednik, 9, 7 |
Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo |
202 |
Starost
7Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.
8Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana
biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.9Zato se raduj, mladiću, za svoje
mladosti,
i veseli se u danima
svoga mladenaštva;
idi putovima svoga srca
i slijedi želje svojih očiju;
ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.10Ukloni dakle jad iz svoga srca
i udalji bol od svojega tijela.Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.
Propovjednik, 11, 9 |
Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. |
203 |
SalomonovaPjesma nad pjesmama
2Poljubi me poljupcem usta svojih,ljubav je tvoja slađa od vina.3Miris najboljih mirodija,ulje
razlito ime je tvoje,zato te ljube djevojke.4Povuci me za sobom, bježimo!Kralj me uveo u odaje svoje.
Zbor djevojaka
Igrat ćemo se i radovati zbog tebe,slavit ćemo ljubav tvoju više nego
vino.Pravo je da te ljube.
Pjesma nad pjesmama, 1, 4 |
Igrat ćemo se i radovati zbog tebe,slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino.Pravo je da te ljube. |
204 |
Zbor djevojaka u svadbenoj povorci
6Što se to diže iz pustinjekao stup dimaiz kada smirne i tamjanai svih prašaka mirodijskih?7Gle,
to je nosiljka Salomonova,oko nje šezdeset kršnih momakaizmeđu najkršnijih u Izraelu.8Svi su vični
mačevima,za rat su izvježbani,svakome je sablja o bokuzbog opasnosti noćnih.9Sebi je prijestolje
načinio
kralj Salomonod drveta libanskoga.10Stupove je napravio od srebra,naslon od
zlata,sjedište od grimiza,unutra je sve ukrašeno ljubavljukćeri jeruzalemskih.11Izađite, kćeri sionske, i
viditekralja Salomonapod dijademom kojim ga mati
ovjenčalana dan svadbe njegove,na dan radosti njegova srca.
Pjesma nad pjesmama, 3, 11 |
Izađite, kćeri sionske, i viditekralja Salomonapod dijademom kojim ga mati ovjenčalana dan svadbe njegove,na dan radosti njegova srca. |
205 |
PJESMA PETA : PRISTALOST I RADOSTI
ZARUČNICE
Zaručnik
4Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa,krasna si kao Jeruzalem,strašna kao vojska pod
zastavama.5Odvrati oči svoje od menejer me zbunjuju.Kosa je tvoja kao stado kozakoje silaze s
Gileada.6Zubi su ti kao stado ovaca ostriženihkada s kupanja dolaze:idu dvije i dvije kao blizankei
nijedna nije osamljena.7Kao kriške mogranja tvoji su obrazipod koprenom tvojom.8Ima šezdeset
kraljica,osamdeset inoča,a djevojaka ni broja se ne zna.9Ali je samo jedna golubica moja,savršena
moja,jedina u majke, izabranau roditeljke svoje.Vidjele su je djevojkei nazvale je blaženom,a kraljice i
inočehvale su joj izrekle.10Tko je ova koja dolazikao što zora sviće,lijepa kao mjesec, sjajna kao
sunce,strašna kao vojska pod zastavama?11Siđoh kroz nasade orahada vidim mladice u dolinama,da
pogledam pupaju li vinogradi,cvatu li mogranji.12Ne znam kako,tek želja moja pope mena kola naroda
mog kneževskog.
Pjesma nad pjesmama, 6, 4 |
PJESMA PETA : PRISTALOST I RADOSTI ZARUČNICE |
206 |
Ne trčite za smrću stranputicama
života svojeg
i ne navlačite na se propast
djelima ruku svojih.13Jer Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.14Već je sve stvorio da sve opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I Podzemlje ne vlada zemljom,15 jer pravednost je besmrtna.
Knjiga Mudrosti, 1, 13 |
Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. |
207 |
Mudrost je sjajna i ona ne tamni:
lako je vide koji je ljube
i nalaze je oni koji je traže.13Ona pretječe sve koji je žude
i prva im se pokazuje.14Tko zorom rani njoj taj se ne muči:
nalazi je gdje sjedi kraj vrata
njegovih.15Jer je i sama misao na nju mudrost
savršena,
a tko radi nje bdi, brzo je
bezbrižan.16Ona hodi naokolo i traži sebi
dostojne;
i pojavljuje im se dobrohotno
na stazama
i u susret im dolazi u svakoj misli.17Jer njezin početak najistinskiji
želja je za poukom,
u težnji za poukom ljubav je
prema njoj;18voljeti je znači držati njene zakone,
a posluh njezinim zakonima
pouzdana je besmrtnost,19a besmrtnost vodi u blizinu Božju;20 tako žudnja za mudrošću
dovodi
do kraljevstva.21Ako se, vi vladari nad pucima,
radujete prijestoljima i žezlima,
tad mudrost štujte
da dovijeka kraljujete.
Knjiga Mudrosti, 6, 12 |
Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i žezlima, tad mudrost štujte da dovijeka kraljujete. |
208 |
Ljubio sam je više od zdravlja
i ljepote
i zavolio više od svjetlosti,
jer njezin sjaj bez prestanka
svijetli.11A s njome su mi došla sva dobra
i od ruku njezinih blago
nebrojeno.12I svemu sam se tome radovao,
jer mudrost sve donosi;
još nisam znao da je ona
roditeljka svega toga.13I ono što naučih bez primisli,
to bez zavisti predajem,
bogatstva njezina ne skrivam.14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima,
i koji se njome služe postaju
prijatelji Božji,
preporučeni darovima njezina
nauka.
Knjiga Mudrosti, 7, 12 |
I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga. |
209 |
Mudrost neophodna vladarima
9Zato odlučih dovesti je kao družicu
životnu,
znajući da će mi biti savjetnica
u sreći
i tješiteljica u brigama i tuzi.10Po njoj ću steći slavu u mnoštvu
narodnom,
još kao mladić čast pred starcima.11Na sudu će se vidjeti kako sam
oštrouman
i divit će mi se velikaši kad stanem
pred njih.12Čekat će me kad budem šutio
i slušat će me kad prozborim;
ako se odulji govor moj,
držat će ruku na svojim ustima.13Po njoj ću zadobiti besmrtnost
i ostavit ću vječni spomen rodu
budućem.14Vladat ću pucima
i narodi će mi biti podložni.15Pobojat će se strašni silnici
kad čuju za me,
s narodom ću svojim biti dobrostiv
i hrabar u ratu.16Kada se vratim kući, tad ću počinuti
kraj nje,
jer u drugovanju s njome
nema gorčine
i nema bola u zajedništvu s njom,
već samo užitak i radost.
Knjiga Mudrosti, 8, 16 |
Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost |
210 |
Salomon se pripravlja za mudrost
17Kad sam tako sve u sebi razmislio
i srcem svojim razabrao
da je besmrtnost u srodstvu
s mudrošću18i da je u ljubavi njezinoj radost
čista
i u djelima ruku njezinih blago
neiscrpno,
i razboritost u izmjeni misli
s njome
i slava u zajedništvu riječi
njezinih,
stao sam tad okolo hoditi
i nastojati
kako bih je zadobio.19Ja bijah mladić sretne naravi
i imao sam dobru dušu,20ili bolje: jer bijah dobar,
ušao sam u tijelo bez ljage.21A znajući da neću mudrost zadobiti
ako ne da Bog -
a razboritost je već bila
znati čiji je ona dar -
pristupih Gospodu i pomolih se
i svim srcem svojim rekoh:
Knjiga Mudrosti, 8, 18 |
i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. |
211 |
Strah Gospodnji
11Strah je Gospodnji slava i hvala,
veselje i vijenac radosti.12Strah Gospodnji sladi srce,
daje radost, veselje i dug život.13Tko se boji Gospoda, sretan je na
svršetku
i blagoslovljen u dan svoje smrti.14Strah Gospodnji početak je
mudrosti,
s vjernima je ona stvorena
u utrobi majčinoj.15Svila je gnijezdo s temeljem vječnim
među ljudima
i bit će vjerna porodu njihovu.16Strah je Gospodnji punina mudrosti,
ona ih opija svojim plodovima.17Dom im napunja milinama
i klijeti svojim urodom.18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti
koji cvate mirom i zdravljem.19Gospod je nju gledao i izbrojio
i izlio spoznaju i razbor,
uzvisio slavu onih koji je
posjeduju.20Strah Gospodnji korijen je mudrosti,
a izdanci su dug život.
Knjiga Sirahova, 1, 11 |
Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. |
212 |
Knjiga Sirahova, 1, 12 |
Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život. |
213 |
Strpljivost i supregnuće
22Strast opakoga ne može opravdati,
jer mu teret strasti donosi pad.23Strpljiv čovjek podnosi do u pravi
čas,
a na kraju uživa radost.24On krije svoje riječi do pravog trena,
i usta mnogih govore o njegovu
razboru.
Knjiga Sirahova, 1, 23 |
Strpljiv čovjek podnosi do u pravi čas, a na kraju uživa radost. |
214 |
Strah Gospodnji u kušnji
Sine moj, ako želiš služiti Gospodu,pripravi dušu svoju na kušnju.2Učvrsti svoje srce i budi jak
i ne nagli kad napast dođe.3Prioni uz Boga i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj
posljednji dan.4Primi sve što te stigne
i budi strpljiv u nestalnosti svoje
bijede.5Jer kao što se u vatri kuša zlato,
tako i odabranici u peći poniženja.6Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se
u njega.7Vi što se bojite Gospoda, očekujte
njegovu milost
i ne skrećite s pravoga puta,
da ne propadnete.8Vi što se bojite Gospoda, uzdajte
se u nj
i plaća vam neće propasti.9Vi što se bojite Gospoda, nadajte
se dobru,
vječnoj radosti i milosti.10Pogledajte prošla pokoljenja i vidite:
je li se ikad postidio tko se uzdao
u Gospoda?
Knjiga Sirahova, 2, 9 |
Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vječnoj radosti i milosti. |
215 |
Dužnosti prema roditeljima
Djeco, slušajte mene, oca svoga,i radite tako da se spasite.2Jer Gospod slavi oca u djeci
njegovoj
i učvršćuje pravo majke
nad sinovima njezinim.3Tko štuje oca okajava grijehe svoje,4 i tko časti majku svoju
sabire blago.5Tko štuje oca radovat će se sa svoje
djece
i bit će uslišen u dan molitve svoje.6Tko časti oca svojeg, dugo živi;
tko čini radost majci svojoj
sluša Gospoda.7 On služi roditeljima svojim
kao svojim gospodarima.8Sine moj, riječju i djelom štuj
oca svoga
da te od njega stigne blagoslov.9Jer blagoslov očev učvršćuje kuću
djeci,
a majčina kletva temelje im ruši.10Ne traži časti u sramoti oca svojeg,
jer ti očeva sramota nije na čast.11Jer čovjeku dolazi čast od počasti
oca njegova,
a prezrena majka sramota je djeci.12Sine moj, pomozi oca svoga
u starosti
i ne žalosti ga za života njegova.13Ako mu i razum klone, budi blag
s njime
i ne grdi ga ti, koji si u punoj
snazi.
Knjiga Sirahova, 3, 5 |
Tko štuje oca radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. |
216 |
Knjiga Sirahova, 3, 6 |
Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj sluša Gospoda. |
217 |
Svom dušom svojom pristupi k njoj
i svom snagom svojom slijedi
putove njezine.27Ispituj i istražuj je, i ona će ti se
objaviti;
i kad je jednom uhvatiš,
ne puštaj je.28Jer ćeš naposljetku u njoj naći mir,
i ona će ti se pretvoriti u radost.29Njezini okovi bit će moćna zaštita
i njezin jaram halja časti.30Njezin jaram bit će zlatni ures,
njezine uzde grimizne vrpce.31Nosit ćeš je kao svečanu odoru
i vezat ćeš je kao krasni vijenac.32Ako si voljan, sine, možeš postati
mudar;
i ako se potrudiš, steći ćeš
razboritost.33Ako si pripravan slušati, naučit ćeš;
ako poslušaš, bit ćeš mudar.34Nek' ti je mjesto u staračkom zboru;
i vidiš li mudraca, drži se uz njega.35Rado slušaj svaku riječ koja dolazi
od Boga
i neka ti ne promaknu oštroumne
izreke.
Knjiga Sirahova, 6, 28 |
Jer ćeš naposljetku u njoj naći mir, i ona će ti se pretvoriti u radost. |
218 |
Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće
i ne daj da ti izmakne dio
dopuštena užitka.15Nećeš li ostaviti blago svoje
drugomu
i neće li zaslužba tvoja biti
ždrijebom razdijeljena?16Podari i primi i okusi užitka,
jer se u Podzemlju radost ne traži.17Sve se živo troši kao i odjeća,
i vječna je uredba: valja umrijeti.18Kao lišće što raste na bujnu drvetu
te jedno opada a drugo niče,
tako i naraštaji od krvi i mesa:
jedni umiru, a drugi se rađaju.19I svako prolazno djelo propada,
a zajedno s njim i njegov tvorac.
Knjiga Sirahova, 14, 16 |
Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži. |
219 |
Tako čini tko se boji Gospoda;i tko se drži zakona
steći će mudrost.2Ona mu dolazi u susret kao majka
i dočekuje ga kao nevjesta djevica.3Ona ga hrani kruhom razboritosti
i poji ga vodom mudrosti.4On se oslanja na nju i ne posrće;
uzda se u nju i ne sramoti se.5Ona ga uzvisuje nad bližnjega
njegova
i sred zbora usta mu otvara.6On nalazi veselje i vijenac radosti
i baštini ime vječno.7Nerazumnici je nikad ne dobivaju
niti je grešnici očima gledaju.8Ona je daleko od oholice
i lažljivcima ne dolazi na um.9Ne priliči hvalospjev ustima
grešnikovim
jer mu ga Gospod nije dao.
Knjiga Sirahova, 15, 6 |
On nalazi veselje i vijenac radosti i baštini ime vječno. |
220 |
Zator bezbožnika
Ne želi mnoštva nevrijednedjece
i ne raduj se bezbožnim sinovima.2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima
ako nema u njih straha
Gospodnjeg.3Ne računaj na njihov dug život
i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu,
jer više vrijedi jedan nego tisuću
i umrijeti bez djece bolje je
nego imati potomke bezbožnike.4Jer jedan razborit čovjek napuči
grad,
a rod zlikovaca razori ga.5Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje,
a još više slušalo uho moje.6U zboru grešničkom zapalio se oganj
i u puku buntovnom raspalio se
gnjev.7Bog nije oprostio divovima u staro
doba
kad se pobuniše pouzdavši se
u svoju moć.8Nije poštedio sugrađana Lotovih:
njih se gnušao zbog oholosti
njihove.
Knjiga Sirahova, 16, 1 |
Ne želi mnoštva nevrijednedjece i ne raduj se bezbožnim sinovima. |
221 |
Knjiga Sirahova, 25, 7 |
Devetero smatra srce moje blaženim, a deseto mi je sad na jeziku: čovjek koji se djeci svojoj raduje i koji doživi pad neprijatelja svojih. |
222 |
Blago mužu žene čestite jer je dvostruk broj dana
njegovih.2Čestita žena radost je mužu svojem,
on će godine svojeg života
proživjeti u miru.3Izvrsna žena odabran je dio,
dar onomu koji se boji Gospodina.4Bio bogat ili siromah, srce mu je
veselo
i lice vedro u svako doba.5Troga se plaši srce moje
a od četvrtog užasava:
od klevete u gradu, od zbora
svjetine
i od lažne optužbe,
jer je sve to gore od smrti;6ali je tuga i jad žena ljubomorna
na ženu
i bič jezika koji sve jednako
udara.
Knjiga Sirahova, 26, 2 |
Čestita žena radost je mužu svojem, on će godine svojeg života proživjeti u miru. |
223 |
Budno pazi na oko bestidno,
da se ne začudiš kad se o tebe
ogriješi.12Kao žedan putnik, ona otvara usta
i pije svaku vodu na koju naiđe
i spušta se pred svakim kolcem
i svakoj strijeli otvara tulac.13Mila je žena radost mužu svom,
i znanje mu njezino kosti ojačava.
Knjiga Sirahova, 26, 13 |
Mila je žena radost mužu svom, i znanje mu njezino kosti ojačava. |
224 |
Licemjerstvo
22Tko žmirka očima kuje zlo,
i nitko ga od toga ne može
odvratiti.23Pred tobom je medenih usta
i divi se tvojim riječima,
ali iza tvojih leđa mijenja svoj jezik
i u sablazan izvrće tvoje riječi.24Mnogo što mrzim, ali ništa kao
takva čovjeka,
a i Gospod ga mrzi.25Tko baca kamen uvis, na glavu mu
pada;
podmukao udarac protuudarcem
rađa.26Tko jamu kopa, u nju pada,
i tko zamku namješta, u nju se
hvata.27Tko čini zlo, zlo mu se vraća,
iako on ne zna odakle dolazi.28Ruglo i sramota oholici,
i osveta na nj vreba kao lav.29U zamku se hvataju koji se raduju
padu pobožnika,
i bol će ih izjesti prije smrti
njihove.
Knjiga Sirahova, 27, 29 |
U zamku se hvataju koji se raduju padu pobožnika, i bol će ih izjesti prije smrti njihove. |
225 |
Odgoj djece
Tko ljubi sina svog, često gabije šibom,
da se na koncu u njemu obraduje.2Tko valjano odgaja svog sina, imat
će od njega koristi
i ponosit će se njime među
znancima svojim.3Tko pouči sina svoga, čini zavidnim
neprijatelja svoga
i raduje se pred prijateljima
svojim.4Pa i umre li otac, kao da i nije
umro,
jer ostavlja sina sebi slična.5Za svojeg se života radovao
gledajući ga
i na samrti se svojoj ne žalosti.6Jer za neprijatelje ostavlja
osvetnika,
a prijateljima sina koji će im
znati milost uzvraćati.
Knjiga Sirahova, 30, 1 |
Tko ljubi sina svog, često gabije šibom, da se na koncu u njemu obraduje. |
226 |
Knjiga Sirahova, 30, 3 |
Tko pouči sina svoga, čini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim. |
227 |
Knjiga Sirahova, 30, 5 |
Za svojeg se života radovao gledajući ga i na samrti se svojoj ne žalosti. |
228 |
Radost
21Ne prepuštaj se žalosti
i ne kinji se mračnim mislima.22Veselje srca život je čovjeku,
i radost mu produljuje dane
životne.23Prevari svoje brige i utješi srce
svoje,
otjeraj od sebe žalost:
jer je žalost pogubila mnoge,
od nje nema koristi nikomu.24Zavist i srdžba skraćuju dane,
i briga donosi starost prije
vremena.25Izdašnu srcu jelo je u slast:
i koristi mu ono što pojede.
Knjiga Sirahova, 30, 21 |
Radost |
229 |
Knjiga Sirahova, 30, 22 |
Veselje srca život je čovjeku, i radost mu produljuje dane životne. |
230 |
Vino
25U vinu se nemoj junačiti,
jer je mnoge oborilo vino.26Kao što se u peći kuša ocjel,
tako i u vinu srca svadljivih
hvalisavaca.27Vino je život čovjeku
ako ga pije umjereno.
Kakav je život bez vina,
kad je stvoreno za veselje ljudima!28Radost srcu i veselje duši,
takvo je vino koje se pije u pravo
vrijeme
i u pravoj količini.29Gorčina duše spopada čovjeka
koji je vina previše popio, u strasti
i u gnjevu.30Pijanstvo u bezumnika izaziva
srdžbu na vlastitu propast,
umanjuje mu snagu i umnožava
rane.31Na gozbi ne izazivaj susjeda
i ne rugaj mu se ako je veseo:
ne reci mu ružne riječi i ne kinji ga
tražeći da vrati dug.
Knjiga Sirahova, 31, 28 |
Radost srcu i veselje duši, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj količini. |
231 |
Blago duši onoga koji se boji
Gospoda!
U koga li se uzdao?
I tko mu je potpora?16Gospod ne odvraća očiju s onih
koji ga ljube,
on im je moćna zaštita i snažna
potpora,
štitnik od vjetra pustinjskog
i sjena u jari podnevnoj,
obrana od posrtaja
i oslon protiv pada.
17On je radost srcu i svjetlost očima,
on je zdravlje, život i blagoslov.
Knjiga Sirahova, 34, 17 |
On je radost srcu i svjetlost očima, on je zdravlje, život i blagoslov. |
232 |
Zakon i žrtve
Tko se drži Zakonaumnožava svoje žrtve.
Tko vrši zapovijedi
prinosi žrtve pričesnice.2Tko pokazuje razboritost
prinosi brašneni cvijet.
Tko daje milostinju
prinosi žrtvu zahvalnicu.3Milo je Gospodu kad tko odstupa
oda zla
i okajnicu prinosi tko odstupa
od nepravde.4Ne pokazuj se pred Gospodom
praznih ruku,
jer to sve biva prema zapovijedi.5Žrtva pravednikova ukrašava
žrtvenik
i miomiris njezin dolazi
pred Svevišnjeg.6Ugodna je žrtva pobožna čovjeka
i njezin se spomen ne zaboravlja.7Darežljivim srcem časti Gospoda
i ne škrtari prvinama
što ih prinosiš.8Za svakoga prinosa neka ti lice sja
od veselja
i s radošću posvećuj desetinu.9Daj Svevišnjemu kao što i on tebi
dade,
darežljivo i koliko možeš.10Jer sve Gospod plaća
i vratit će sedmerostruko.
Knjiga Sirahova, 35, 8 |
Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s radošću posvećuj desetinu. |
233 |
Molitva poniznog prodire kroz
oblake
i on nema mira dok ona ne dođe
do Boga18i ne popušta dok ga Svevišnji
ne pogleda,
pravedno ne presudi i pravdu
ne uspostavi.19I Gospod neće oklijevati
niti će odgađati20dok ne satre bedra nasilnicima
i ne osveti se narodima,21ne iskorijeni mnoštvo oholica
i ne slomi žezlo opakima;22dok ne plati svakome po djelu
njegovu
i ne prosudi čine ljudske
prema namisli njihovoj;23dok ne svrši parbu puka svojega
i ne obraduje ga milošću svojom.24Dobra je milost u doba nevolje
kao oblak kišonosan u vrijeme
sušno!
Knjiga Sirahova, 35, 23 |
dok ne svrši parbu puka svojega i ne obraduje ga milošću svojom. |
234 |
Izbor žene
21Žena prima svakog muža,
premda je jedna djevojka
od druge bolja.22Ženska ljepota raduje oči,
i to je najjača od svih ljudskih
želja.23Ako su dobrota i nježnost
na njezinim usnama,
muž joj nije kao ostali ljudi.24Tko ima ženu posjeduje blago:
ona mu je pomoć i stup potporni.25Gdje nema ograde, pokradu imanje.
Tko nema žene tužan je lutalac.26Tko će vjerovati razbojniku
koji leti od grada do grada?27Tako i čovjeku koji nema gnijezda,
već počiva gdje ga zatekne noć.
Knjiga Sirahova, 36, 22 |
Ženska ljepota raduje oči, i to je najjača od svih ljudskih želja. |
235 |
Lažni prijatelji
Svaki prijatelj veli:"I ja sam ti prijatelj."
Ali su mnogi samo po imenu
prijatelji.2Nije li sama smrtna žalost
kad se drug ili prijatelj pretvori
u neprijatelja?3O, sklonosti opaka, zašto si stvorena?
Da prekriješ zemlju prijevarom?4U sreći se lažni drug raduje
s prijateljem,
a u času nesreće okreće se
protiv njega.5A pravi drug dijeli nevolju
s prijateljem
i kad do boja dođe, štita se laća.6Ne zaboravljaj prijatelja vjerna
u boju
i ne zaboravi ga kad se obogatiš.
Knjiga Sirahova, 37, 4 |
U sreći se lažni drug raduje s prijateljem, a u času nesreće okreće se protiv njega. |
236 |
Različite izreke
12Svako mito i nepravda propadaju,
a poštenje traje dovijeka.13Blago nepravedničko nestaje
kao bujica
i kao trijesak groma za nevremena.14Kad otvori svoje ruke, on se raduje,
tako i grešnici srljaju u svoju
propast.15Izdanak bezbožnički ne tjera mladice,
jer nečisto korijenje nalazi samo
tvrdo stijenje.16Trska što raste na svakoj vodi
i obali
kosi se prije svake druge trave.17A milost je kao perivoj blagoslova
i milosrđe traje dovijeka.
Knjiga Sirahova, 40, 14 |
Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grešnici srljaju u svoju propast. |
237 |
Nagovor
22A sada blagoslovite Boga svemira,
koji čini čudesa svagdje,
koji uzdiže naše dane od utrobe
majčine
i čini s nama po milosti svojoj.23On neka nam dadne radosno srce
i podari mir našem vremenu,
u Izraelu,
na vijeke vijekova.24Neka milost njegova bude trajno
s nama
i neka nas u naše vrijeme izbavi.
Knjiga Sirahova, 50, 23 |
On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. |
238 |
Pjesma o traženju mudrosti
13Kad još bijah mladić,
prije svojih putovanja
molio sam otvoreno za mudrost
u molitvama.14Pred vratima Svetišta za nju
sam molio
i do posljednjeg ću dana tragati
za njom.15Od njena cvata pa do sazrela grozda
radovalo joj se srce moje.
Noga je moja kročila pravim putem
i tražio sam mudrost
od svoje mladosti.16Prignuvši malo uho, naučih je
i stekoh mnogu pouku.17Po njoj uznapredovah
i slavu ću dati onomu
koji me podari mudrošću.18Jer odlučih u djelo je provesti,
žarko za dobrom tragah
i neću se stidjeti.
Knjiga Sirahova, 51, 15 |
Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kročila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti. |
239 |
Otvorih svoja usta i rekoh:
"Kupujte je bez novaca,26podmetnite vrat svoj
pod njen jaram
i neka vam duše prihvate pouku.
Tko je traži - blizu mu je,
i čovjek odan nalazi je.27Pogledajte očima svojim:
kako sam se malo trudio,
a mnogo spokoja stekao.28Kupujte pouku velikom svotom
novca,
njome ćete steći mnogo zlata.29Nek' se duša vaša raduje
u milosrđu Gospodnjem,
i nikad se ne stidite hvaliti ga.30Učinite djelo svoje prije određena
vremena:
u svoje vrijeme dat će vam on
vašu plaću."
Mudrost Isusa, sina Sirahova.
Knjiga Sirahova, 51, 29 |
Nek' se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga. |
240 |
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.2Ti si radost umnožio,
uvećao veselje,
i oni se pred tobom raduju
kao što se ljudi raduju žetvi,
k'o što kliču kad se dijeli plijen.3Teški jaram njegov,
prečku što mu pleća pritiskaše,
šibu njegova goniča
slomi kao u dan midjanski.4Da, sva bojna obuća,
svaki plašt krvlju natopljen
izgorjet će
i bit će ognju hrana.
Izaija, 9, 2 |
Ti si radost umnožio, uvećao veselje, |
241 |
Izaija, 9, 2 |
i oni se pred tobom raduju |
242 |
Izaija, 9, 2 |
kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. |
243 |
Reći ćeš u dan onaj:Hvalim te, Jahve,
razgnjevi se ti na mene,
ali se odvratio gnjev tvoj
i ti me utješi!2Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Jahve snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.3I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvora spasenja.4Reći ćete u dan onaj:
Hvalite Jahvu
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena
njegova!5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!6Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!
Izaija, 12, 3 |
I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. |
244 |
Pjesma zahvalnica
Reći ćeš u dan onaj:Hvalim te, Jahve,
razgnjevi se ti na mene,
ali se odvratio gnjev tvoj
i ti me utješi!2Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Jahve snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.3I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvora spasenja.4Reći ćete u dan onaj:
Hvalite Jahvu
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena
njegova!5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!6Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!
Izaija, 12, 6 |
Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov! |
245 |
Satira o smrti silnika
3U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te
pritisnuše, 4zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom:
Kako nestade silnika?
Kako nestade tlačenja?5Jahve slomi štap zlikovački
i žezlo vladarsko6što je bijesno bilo narode
udarcima bez kraja i konca,
što je gnjevno vladalo narodima
progoneć' ih nemilice.7Počiva, miruje sva zemlja
kličući od radosti.8Nad tobom se raduju čempresi
i cedri libanonski:
"Otkako si pao,
ne dolaze nas više sjeći!"
Izaija, 14, 7 |
Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti. |
246 |
Izaija, 14, 8 |
Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!" |
247 |
Opomena Filistejcima
28One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo:29Ne raduj se, sva Filistejo,
što se slomi štap koji te udarao,
jer će iz korijena zmijinjeg izaći
ljutica
što će izleći zmaja krilatoga.30Ubogi će pasti na mojim pašnjacima
i u pouzdanju počivati siromasi;
glađu ću pomoriti rod tvoj
i pobiti što od tebe ostane.31Kukajte, vrata! Zapomaži, grade!
Strepi, sva Filistejo!
Jer sa sjevera dim dolazi
i čete njegove ne napušta nitko!32Što će se tad odgovoriti
glasnicima naroda?
"Jahve zasnova Sion,
i u njem su zaštićeni siromasi
njegova naroda."
Izaija, 14, 29 |
Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica što će izleći zmaja krilatoga. |
248 |
Zato plačem za trsjem sibmanskim
kao što plače Jazer,
suzama te ja zalijevam,
Hešbone i Elealo!
Nad plodovima tvojim,
nad jematvom,
krik se začu;10nestade iz voćnjaka
veselja i radosti.
U vinogradima ne pocikuje se,
ne kliče se od radosti;
ne masti se vino u kaci,
zamuknu podvikivanje.11Zato utroba moja za Moabom
poput harfe dršće,
a grudi mi za Kir Herešom.12Zaludu se pokazuje Moab,
umara se na uzvišicama
dolazeći u svetište da se moli:
ništa postići neće.
Izaija, 16, 10 |
nestade iz voćnjaka veselja i radosti. |
249 |
Protiv radovanja u nevrijeme
Proroštvoo Dolini viđenja:
Što ti je da uzlaziš
sav na krovove,2grade pun vreve, grade bučni,
grade razigrani?
Pobijeni tvoji ne padoše od mača,
nit' u boju poginuše mrtvi tvoji;3glavari svi ti zajedno pobjegoše,
u ropstvo padoše luka ne napevši.
Zasužnjeni su svi tvoji knezovi,
zalud umakoše daleko.4Zato velim: "Ostavite me,
zaplakat ću gorko;
nemojte me tješiti
zbog uništenja naroda moga."5Jer ovo je dan pometnje i rasula
od Jahve, Gospoda nad Vojskama.
U Dolini viđenja zid se ruši,
vapaj za pomoć diže se u goru.6Elam tobolac uzima,
Aram konja jaše,
a Kir štit otkriva.7Krasne doline tvoje pune su
bojnih kola,
konjanici stižu pred vrata.8 Tako pada Judi zaštita.
Izaija, 16, 10 |
U vinogradima ne pocikuje se, ne kliče se od radosti; ne masti se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. |
250 |
Izaija, 22, 1 |
Protiv radovanja u nevrijeme |
251 |
Protiv vojnih priprema
U onaj dan svrnuo si pogled
na oružje u Šumskoj kući.9Vidjeste da u gradu Davidovu
ima mnogo pukotina.
Sabraste vodu
iz Donjega ribnjaka.10Prebrojiste kuće jeruzalemske,
porušiste kuće da zid učvrstite.11Između dva zida načiniste spremište
za vodu iz starog ribnjaka.
Ali se ne obazreste na Tvorca,
nit' vidjeste onog što davno
sve smisli.12Gospod, Jahve nad Vojskama,
pozivaše vas u dan onaj
da plačete i tugujete,
da obrijete glave i pripašete
kostrijet.13A gle: radost i veselje,
ubijaju goveda i kolju ovce;
jedu meso i piju vino:
"Jedimo i pijmo, jer sutra nam je
mrijeti."1
Izaija, 22, 13 |
A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." |
252 |
Razoreni grad
7Vino tuguje, loza vene,
uzdišu svi što bijahu srca vesela.8Prestalo je veselje uz bubnje,
zamrla je graja razigrana;
umukla je glazba citara.9Ne pije se više vino uz pjesmu,
ogrknu piće silovito.10Razoren je grad ništavila,
zatvoren ulaz svim kućama.11Jauk po ulicama zbog vina,
nesta svakog veselja,
radost je iz zemlje prognana.12Tek pustoš ostade u gradu,
u trijeske smrskana su vrata.13Jer tako se zbiva na zemlji,
među narodima,
kao kad se oberu masline
il' paljetkuje grožđe nakon berbe.14Oni glas podižu, kliču od radosti;
uznose s mora veličajnost Jahvinu.15I na istoku ime Jahve slave oni,
na otocima mora ime Jahve, Boga
Izraelova.16S kraja zemlje čujemo pjesme:
"Slava Pravedniku!"
Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh!
Jao meni!
Vjerolomci se iznevjeriše,
nevjerom se, vjerolomci,
iznevjeriše."
Izaija, 24, 11 |
Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana. |
253 |
Izaija, 24, 14 |
Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu. |
254 |
Neće li se naskoro Libanon
u voćnjak pretvoriti,
a voćnjak izroditi u šumu?18I čut će u onaj dan
gluhi riječi knjige;
oslobođene mraka i tmine,
oči će slijepih vidjeti.19A siromasi će se opet radovati
u Jahvi,
najbjedniji će klicat' Svecu
Izraelovu,20jer neće više biti silnika,
nestat će podsmjevača,
istrijebit će se svi koji zlo snuju:21oni koji riječju druge okrivljuju,
oni koji na vratima sucu
postavljaju zamku
i nizašto obaraju pravednika.
Izaija, 29, 19 |
A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat' Svecu Izraelovu, |
255 |
Nehajnim ženama
9Ustajte, žene nehajne,
slušajte moj glas;
kćeri lakoumne,
čujte mi besjedu.10Za godinu i nekoliko dana
drhtat ćete, lakoumnice,
jer jematve neće biti,
plodovi se neće brati.11Dršćite, nehajnice,
strepite, lakoumnice,
svucite se, obnažite,
oko bedara kostrijet opašite!12Bijte se u prsa
zbog ljupkih polja,
plodnih vinograda;13zbog njiva naroda mojega
što rađaju trnjem i dračem;
zbog svih kuća veselih,
grada razigranog.14Jer, napuštena bit će palača,
opustjet će bučni grad;
Ofel i kula postat će
brlog dovijeka -
bit će radost divljim magarcima,
paša stadima,15dok se na nas ne izlije
duh iz visina.
Izaija, 32, 14 |
Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima, |
256 |
Božji sud
Nek' se uzraduje pustinja,zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek' ljiljan
procvjeta.2Nek' bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče
i nek' se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Jahvinu,
divotu Boga našega.3Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!4Recite preplašenim srcima:
"Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi,
Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!"5Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,6tad će hromi skakati k'o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,7sažgana će zemlja postat' jezero,
a tlo žedno - izvori.
U brlozima gdje ležahu čaglji
izrast će rogoz i trska.8Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se Sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.9Ondje neće više biti lava,
nit' će onud zvijer prolaziti,
već će hodit' samo otkupljeni,10 vraćati se otkupljenici Jahvini.
Doći će u Sion kličuć' od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.
Izaija, 35, 1 |
Nek' se uzraduje pustinja,zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek' ljiljan procvjeta. |
257 |
Izaija, 35, 2 |
Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. |
258 |
Izaija, 35, 10 |
vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć' od radosti, s veseljem vječnim na čelima; |
259 |
Izaija, 35, 10 |
pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci. |
260 |
Babilonsko poslanstvo
U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer
bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. 2Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu -
srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u
njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao.
3Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?"
Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 4Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem
dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što
im nisam pokazao."
Izaija, 39, 2 |
Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. |
261 |
Navještaj bogojavljenja
9Na visoku se uspni goru,
glasniče radosne vijesti, Sione!
Podigni snažno svoj glas,
glasniče radosne vijesti,
Jeruzaleme!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
"Evo Boga vašega!"10Gle, Gospod Jahve dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova,
a ispred njega njegova nagrada.11Kao pastir pase stado svoje,
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju
i brižljivo njeguje dojilice.
Izaija, 40, 9 |
Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! |
262 |
Izaija, 40, 9 |
Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" |
263 |
Jahve je prorekao Kirovu pobjedu
25Podigoh ga sa sjevera da dođe,
zazvah ga po imenu s istoka.
Kao blato gazio je namjesnike,
kao što po glini lončar gazi.26Tko je to odiskona objavio da bismo
znali,
unaprijed prorekao da bismo rekli:
istina je?
Ali nikog nema tko bi objavio,
niti koga da bi navijestio,
niti koga da čuje riječi vaše.27Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih";
prvi Jeruzalemu poslah glasnika
vijesti radosne.28 Gledao sam, ali ne bješe nikoga,
ni jednoga od njih da savjet dade,
da ih pitam i da odgovore.29Svi zajedno ništa su,
ništavna su djela njihova,
vjetar i ispraznost njihovi kipovi.
Izaija, 41, 27 |
Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. |
264 |
Pjesma radosnica
23Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio!
Orite se, dubine zemljine!
Odjekujte radošću, planine,
i vi, šume, sa svim svojim drvećem!
Jer Jahve je otkupio Jakova,
proslavio se u Izraelu!
Izaija, 44, 23 |
Pjesma radosnica |
265 |
Izaija, 44, 23 |
Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! |
266 |
Spas Abrahamovih sinova
Čujte me, vi koji za pravdomtežite,
koji Jahvu tražite;
pogledajte stijenu iz koje ste
isječeni
i jamu duboku iz koje ste izvađeni.2Pogledajte oca svoga Abrahama
i Saru koja vas porodi!
Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao,
al' sam ga blagoslovio i umnožio."3Jest, Jahvi se sažalio Sion,
sažalile mu se njegove razvaline.
Pustaru će njegovu učiniti poput
Edena,
a stepu poput Vrta Jahvina.
Klicanje i radost njim će odjekivat',
i zahvalnice i glas hvalospjeva.
Izaija, 51, 3 |
Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva. |
267 |
Izaija, 51, 11 |
Vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doći će na Sion. |
268 |
Izaija, 51, 11 |
Vječna će sreća biti nad glavama, pratit će ih klicanje i radost, nestat će tuge i jecaja. |
269 |
Buđenje Jahve i Jeruzalema
7Kako su ljupke po gorama
noge glasonoše radosti
koji oglašava mir, nosi sreću,
i spasenje naviješta
govoreć Sionu:
"Bog tvoj kraljuje!"8Čuj, stražari ti glas podižu,
zajedno svi kliču od radosti,
jer na svoje oči vide
gdje se na Sion vraća Jahve.9Radujte se, kličite,
razvaline jeruzalemske,
jer je Jahve utješio narod svoj
i otkupio Jeruzalem.10Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu
pred očima svih naroda,
da svi krajevi zemaljski vide
spasenje Boga našega.11Odlazite, odlazite, iziđite odatle,
ne dotičite ništa nečisto!
Iziđite iz njegove sredine! Očistite se,
vi koji nosite posude Jahvine!12Jer nećete izići u hitnji,
niti ćete ići bježeći,
jer će vam prethodnica biti Jahve,
a zalaznica Bog Izraelov!
Izaija, 52, 7 |
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: "Bog tvoj kraljuje!" |
270 |
Izaija, 52, 8 |
Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Jahve |
271 |
Izaija, 52, 9 |
Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. |
272 |
Plodnost Jeruzalema
Kliči, nerotkinjo, koja nisirađala;
podvikuj od radosti, ti što ne znaš
za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udata, kaže Jahve.2Raširi prostor svog šatora,
razastri, ne štedi platna svog
prebivališta,
produži mu užeta, kolčiće učvrsti!3Jer proširit ćeš se desno i lijevo.
Tvoje će potomstvo zavladat'
narodima
i napučit će opustjele gradove.
Izaija, 54, 1 |
Kliči, nerotkinjo, koja nisirađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve. |
273 |
Završetak knjige
12Da, s radošću ćete otići
i u miru ćete biti vođeni.
Gore će i brda klicati od radosti
pred vama
i sva će stabla u polju pljeskati.13Umjesto trnja rast će čempresi,
umjesto koprive mirta će nicati.
I bit će to Jahvi na slavu,
kao znak vječan, neprolazan.
Izaija, 55, 12 |
Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni. |
274 |
Izaija, 55, 12 |
Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva će stabla u polju pljeskati. |
275 |
Uskrsnuće Jeruzalema
Ustani, zasini, jer svjetlosttvoja dolazi,
nad tobom blista Slava Jahvina.
2A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Jahve,
i Slava se njegova javlja
nad tobom.
3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.
4Podigni oči, obazri se:
svi se sabiru, k tebi dolaze.
Sinovi tvoji dolaze izdaleka,
kćeri ti nose u naručju.
5Gledat ćeš tad i sjati radošću,
igrat će srce i širit' se,
jer k tebi će poteći bogatstvo mora,
blago naroda k tebi će pritjecati.
Izaija, 60, 5 |
Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit' se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. |
276 |
K tebi će, sagnuti, dolaziti sinovi
tvojih tlačitelja,
pred noge ti padat' koji te
prezirahu.
Nazivat će te Gradom Jahvinim,
Sionom Sveca Izraelova.
15Zato što si bio ostavljen,
omražen, izbjegavan,
učinit ću te vječnim ponosom,
radošću od koljena do koljena.
16Ti ćeš sisati mlijeko naroda,
sisat ćeš grudi kraljeva.
I znat ćeš da sam ja, Jahve,
Spasitelj tvoj,
Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.
Izaija, 60, 15 |
Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, učinit ću te vječnim ponosom, radošću od koljena do koljena. |
277 |
Prorokov poziv
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem
ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
2da navijestim godinu milosti Jahvine
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu
3i da im dadem vijenac mjesto
pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha
očajna.
I zvat će ih Hrastovima pravde,
Nasadom Jahvinim - na slavu
njegovu.
Izaija, 61, 1 |
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; |
278 |
Izaija, 61, 3 |
i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. |
279 |
Tuđinci će doći da vam stada pasu,
stranci će vam biti ratari
i vinogradari.
6A vas će zvati "Svećenici Jahvini",
nazivat će vas "Službenici
Boga našega".
Uživat ćete bogatstva naroda,
blagom se njihovim dičiti.
7Dvostruka bijaše njihova sramota
- rug i prezir bijahu im baština -
zato će u zemlji svojoj baštinit'
dvostruko,
njihova će biti radost vječita.
8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu,
a mrzim grabež nepravedni.
Vjerno ću ih nagraditi
i sklopiti s njima Savez vječni.
9Slavno će im biti sjeme među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko god ih vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Jahve
blagoslovi.10Radošću silnom u Jahvi se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il' nevjesta kad se uresi nakitom.
11Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.
Izaija, 61, 7 |
Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita. |
280 |
Izaija, 61, 10 |
Radošću silnom |
281 |
Izaija, 61, 10 |
u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. |
282 |
Druga pjesma o uskrsnuću Jeruzalema
Sionu za ljubav neću šutjeti,Jeruzalema radi neću mirovati
dok pravda njegova ne zasine
k'o svjetlost,
dok njegovo spasenje ne plane
k'o zublja.2I puci će vidjet' tvoju pravednost,
i tvoju slavu svi kraljevi;
prozvat će te novim imenom
što će ga odrediti usta Jahvina.3U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna
i kraljevski vijenac na dlanu
Boga svog.4Neće te više zvati Ostavljenom
ni zemlju tvoju Opustošenom,
nego će te zvati Moja milina,
a zemlju tvoju Udata,
jer ti si milje Jahvino
i zemlja će tvoja imat' supruga.5Kao što se mladić ženi djevicom,
tvoj će se graditelj tobom oženiti;
i kao što se ženik raduje nevjesti,
tvoj će se Bog tebi radovati.
Izaija, 62, 5 |
Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, |
283 |
Izaija, 62, 5 |
tvoj će se Bog tebi radovati. |
284 |
Odvijeka se čulo nije,
uho nijedno nije slušalo,
oko nijedno nije vidjelo,
da bi koji bog, osim tebe,
takvo što činio
onima koji se uzdaju u njega.4Pomažeš onima što pravdu čine
radosno
i tebe se spominju na putima
tvojim;
razgnjevismo te, griješismo,
od tebe se odmetnusmo.5Tako svi postasmo nečisti,
a sva pravda naša
k'o haljine okaljane.
Svi mi k'o lišće otpadosmo
i opačine naše k'o vjetar nas
odnose.
Izaija, 64, 4 |
Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. |
285 |
Evo, sluge će se moje radovati
od sreće u srcu,
a vi ćete vikati od boli u srcu
i kukati duše slomljene!15Ime ćete svoje ostaviti
za kletvu mojim izabranicima:
'Tako te ubio Jahve!'
A sluge svoje on će zvati
drugim imenom.16Tko se u zemlji bude blagoslivljao,
nek' se blagoslivlje Bogom vjernim.
I tko se u zemlji bude kleo,
nek' se kune Bogom vjernim.
Jer prijašnje će nevolje biti
zaboravljene,
od očiju mojih bit će sakrivene.17Jer, evo, ja stvaram
nova nebesa i novu zemlju.
Prijašnje se više neće spominjati
niti će vam na um dolaziti.18Veselite se i dovijeka kličite
zbog onoga što ja stvaram;
jer, evo, od Jeruzalema stvaram
klicanje,
od naroda njegova radost.19I klicat ću nad Jeruzalemom,
radovat' se nad svojim narodom.
U njemu više neće čuti
ni plača ni vapaja.
Izaija, 65, 14 |
Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! |
286 |
Izaija, 65, 18 |
Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. |
287 |
Izaija, 65, 19 |
I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja. |
288 |
Apokaliptička pjesma
5Poslušajte riječ Jahvinu,
vi koji od njegove riječi dršćete.
"Govore braća vaša koja na vas mrze
i odbacuju vas radi moga imena:
'Neka se proslavi Jahve,
pa da radost vašu vidimo.'
Ali oni će biti postiđeni."6Čuj! Buka iz grada,
glas iz Hrama!
Glas je to Jahve koji uzvraća
svojim neprijateljima.7Prije neg' bolove oćutje,
eto je rodila.
Prije neg' trudove osjeti,
porodi dječaka.
Izaija, 66, 5 |
Poslušajte riječ Jahvinu, vi koji od njegove riječi dršćete. "Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.' Ali oni će biti postiđeni." |
289 |
Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga
ljubite!
Radujte se, radujte s njime
svi koji ste nad njim tugovali!11Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove
da se nasišete i nasladite
na grudima krepčine njegove.12Jer ovako govori Jahve:
"Evo, mir ću na njih kao rijeku
svratiti
i kao potok nabujali
bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama
nositi
i milovati na koljenima.13Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti -
utješit ćete se u Jeruzalemu."14Kad to vidite, srce će vam se
radovati
i procvast će vam kosti k'o mlada
trava.
Izaija, 66, 10 |
Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, |
290 |
Izaija, 66, 10 |
radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! |
291 |
Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti -
utješit ćete se u Jeruzalemu."14Kad to vidite, srce će vam se
radovati
i procvast će vam kosti k'o mlada
trava.
Očitovat će se ruka Jahvina
na njegovim slugama
i gnjev nad neprijateljima
njegovim.15Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem
- bojna su mu kola poput
vihora -
da u jarosti gnjev svoj iskali
i prijetnje svoje u ognju žarkome.16Da, sudit će Jahve ognjem
i mačem svakom smrtniku:
pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti.
Izaija, 66, 14 |
Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k'o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. |
292 |
Prijetnja izgnanstvom
29Ostriži svoju dugu kosu, baci je.
Po goletima protuži tužaljkom,
jer Jahve odbaci i odvrgnu
rod na koji se razgnjevio.
30"Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim" - riječ je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom
koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 31podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i
spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.
32Stoga evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće reći Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego
Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta. 33A mrtva tijela ovoga
naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera.
34Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u
pustinju."
Jeremija, 7, 34 |
Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju." |
293 |
Učinit ću te robljem neprijatelja
u zemlji koju ne poznaješ,
jer gnjev moj planu ognjem
koji će vas sažgati,
koji će protiv vas buknuti.15Jahve, spomeni me se i pohodi me
i kazni progonitelje moje.
Ne daj da propadnem zbog sporosti
srdžbe tvoje!
Spomeni se da tebe radi podnosim
sramotu.16Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam
ih gutao:
riječi tvoje ushitiše
i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom,
o Jahve, Bože nad Vojskama.17Nikad sjedio nisam u društvu
veseljaka
da se razveselim.
Pod težinom ruke tvoje samotan
živim,
jer ti me jarošću prože.
Jeremija, 15, 16 |
Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama. |
294 |
Prorokov život kao znamen
I dođe mi riječ Jahvina i reče: 2"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome
mjestu. 3Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama
koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: 4Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih
neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a
njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim."
5Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja
sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost. 6Pomrijet će veliko i malo u ovoj
zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose
šišati. 7Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar
utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.
8Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se." 9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama,
Bog Izraelov: "Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici
radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice.
Jeremija, 16, 9 |
Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice. |
295 |
Proklet bio dan kad se rodih,
dan kad me rodi majka moja
ne bio blagoslovljen!15Proklet bio čovjek
koji ocu mom dojavi:
"Rodio ti se sin, muškić!"
i time mi oca obradova.16Tom čovjeku bilo kao gradovima
što ih Jahve nemilice razvali;
već u cik zore čuo zapomaganje
i poklike bojne u podne,17jer me ne pogubi u majčinoj utrobi
da bi majka bila moj grob,
da bi joj utroba dovijeka ostala
trudna!18O, zašto izađoh iz majčina krila?
Da vidim jad i nevolju
i u sramoti da dokončam dane!
Jeremija, 20, 15 |
Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškić!" i time mi oca obradova. |
296 |
8Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih riječi, 9evo, ja ću poslati i
podignuti sve narode sa sjevera - riječ je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih
kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama. 10I ugušit ću među njima svaki
glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 11Sva će se
zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12Ali
kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj - riječ je Jahvina - za
bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline. 13Dovest ću na tu zemlju sve
što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode."
Jeremija, 25, 10 |
I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. |
297 |
Ovako govori Jahve:
"Evo, izmijenit ću udes šatora
Jakovljevih,
smilovat ću se na stanove njegove:
na razvalinama njegovim bit će opet
grad sazidan,
i dvori će stajati
na starome mjestu.19Iz njih će se čuti hvalospjev,
i glasovi radosni.
Umnožit ću ih
i više im se neće smanjiti broj,
ugled ću im dati
i više ih neće prezirati.20Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć,
zajednica njina preda mnom će
čvrsto stajati,
a kaznit ću sve njihove ugnjetače.21Glavar njihov iz njih će niknuti,
vladar njihov isred njih će izaći.
Pustit ću ga k sebi da mi se približi -
jer tko da se usudi sam
preda me!" -
riječ je Jahvina.
Jeremija, 30, 19 |
Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati. |
298 |
Jeremija, 31, 7 |
Jer ovako govori Jahve: "Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! |
299 |
Čujte, o narodi, riječ Jahvinu,
objavite je širom dalekih otoka:
"Onaj što rasprši Izraela,
opet ga sabire
i čuva ga k'o pastir stado svoje!"11Jer Jahve oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.12I oni će, radosno kličući,
na vis sionski
da se naužiju dobara Jahvinih:
žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.13Djevojke će se veselit' u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveselit' nakon žalosti.14Pretilinom ću im
okrijepiti svećenstvo
i narod svoj nasititi dobrima" -
riječ je Jahvina.15Ovako govori Jahve:
"Čuj! U Rami se kukanje čuje
i gorak plač:
Rahela oplakuje sinove svoje,
i neće da se utješi za djecom,
jer njih više nema."
Jeremija, 31, 12 |
I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti. |
300 |
Jeremija, 31, 13 |
Djevojke će se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit' nakon žalosti. |
301 |
36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da će od mača, gladi i
kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37"Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u
gnjevu i jarosti svojoj - i vratit ću ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 38I oni će biti narod moj, a
ja, ja ću biti Bog njihov. 39I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću
svoju i djece svoje. 40I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću
im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 41I radovat ću
se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom."
42Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreću, tako ću na
njih dovesti svu sreću koju im obrekoh. 43Da, opet će se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite:
'Ova je pustinja, bez čovjeka i živinčeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' 44Njive će se za
novac kupovati, pisat će se i pečatiti kupovni ugovori, pozivat će se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u
okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer ću promijeniti
udes njihov" - riječ je Jahvina.
Jeremija, 32, 41 |
I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom." |
302 |
Još jedno obećanje o obnovi Jeruzalema i Judeje
Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamničkom dvorištu, i drugi mu put dođe riječ Jahvina:
2"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i učvrsti - ime mu je Jahve! 3Zazovi me, i odazvat
ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš. 4Jer ovako govori Jahve, Bog
Izraelov, o kućama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i mača, 5i o
onima što zameću borbu s Kaldejcima da napune svoje kuće tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i
jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.
6Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira.
7Promijenit ću udes zemlje Judine i Jeruzalema i podići ću ih da budu kao nekoć. 8Očistit ću ih od
svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit ću im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se
od mene. 9I Jeruzalem će mi biti na radost, na hvalu i čast pred svim narodima svijeta: kad čuju za
sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati."
Jeremija, 33, 9 |
I Jeruzalem će mi biti na radost, na hvalu i čast pred svim narodima svijeta: kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati." |
303 |
10Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez čovjeka i bez
živinčeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet će se oriti 11poklici
radosti, poklici zaručnika i zaručnice, poklici onih koji će u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice
pjevajući: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vječna je ljubav njegova!' Jer ja ću
obnoviti zemlju da bude kao nekoć" - riječ je Jahvina.
Jeremija, 33, 11 |
poklici radosti, poklici zaručnika i zaručnice, poklici onih koji će u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajući: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vječna je ljubav njegova!' Jer ja ću obnoviti zemlju da bude kao nekoć" - riječ je Jahvina. |
304 |
11Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva
zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše počinio, 12uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na
Jišmaela, sina Netanijina. Nađoše ga uz veliku vodu u Gibeonu. 13Čim oni ljudi što bijahu kod
Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime,
obradovaše se, 14i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potrča Johananu, sinu
Kareahovu. 15Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima
Amonovim. 16Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav
preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz
Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona. 17Krenuše, a kod Svratišta
Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stići u Egipat, 18što dalje
od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj
babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji.
Jeremija, 41, 13 |
Čim oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se, |
305 |
"Poznajem ja obijest njegovu -
riječ je Jahvina -
laž njegovih riječi,
laž djela njegovih!31Zato moram jaukati nad Moabom,
plakati nad svim Moapcima,
jecati zbog ljudi Kir Heresa.32Više nego nad Jazerom,
plakat ću nad tobom,
o lozje sibmansko,
kojem se mladice pružahu
preko mora,
sezahu sve do Jazera.
Na tvoje berbe i žetve
pade sada pustošnik.33Iščeznu radost i veselje
iz voćnjaka i zemlje moapske.
Nesta vina u kacama,
mastioci više grožđa ne maste,
veseli zvuci više nisu veseli."
Jeremija, 48, 33 |
Iščeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožđa ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." |
306 |
Proročanstvo protiv sirijskih gradova
23O Damasku.
Smeteni su Hamat i Arpad
jer zlu vijest čuše.
Srce im se steže od užasa
i smirit se ne može.24Obeshrabren je Damask,
u bijeg udario,
strah ga spopao,
tjeskoba i bolovi obuzeli ga
kao porodilju.25Kako? Napušten je slavni grad,
grad radosti moje!26Zato će mladići njegovi
popadati po trgovima,
svi će ratnici poginuti
u onaj dan -
riječ je Jahve nad Vojskama.27"Potpalit ću vatrom zidine Damaska:
plamen će proždrijeti dvor
Ben-Hadadov."
Jeremija, 49, 25 |
Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! |
307 |
11"Da! Radujte se samo i klikujte,
vi pljačkaši moje baštine!
Poskakujte k'o june na paši!
Ržite kao ždrebad!12Mati vaša teško se osramoti,
postidi se roditeljka vaša.
Evo, posljednja je među narodima:
pustinja, zemlja prljuša.13Zbog gnjeva Jahvina bit će
bez življa,
sva će opustjeti.
Tko god prođe mimo Babilon,
zgrozit će se
i zviždat će nad njegovim ranama.14Svrstajte se protiv Babilona,
opkolite ga.
Strijelci, strijeljajte na nj,
ne žalite strelica -
Jahvi je zgriješio.15Sa svih strana nek' zaore
poklici bojni.
On se predaje!
Stupovi mu padaju,
bedemi se ruše:
to Jahvina je osveta!
Osvetite se Babilonu,
vratite mu milo za drago!
Jeremija, 50, 11 |
"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljačkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! |
308 |
Viđenja tvojih proroka
bijahu varka i laž,
oni nisu objavili krivnju tvoju
da te od izgnanstva odvrate.
Varali su te utvarama
lažnim i zamamnim.15Nad tobom plješću rukama
svi koji putem prolaze,
zvižde i vrte glavom
zbog Kćeri jeruzalemske:
"Je li to grad na glasu ljepotom,
radost svemu svijetu?"16Na tebe otvaraju usta
svi neprijatelji tvoji,
zvižde, škrguću zubima
i govore: "Proždrijesmo je!
To je dan za kojim čeznusmo,
doživjesmo, vidjesmo!"17Jahve izvrši naum svoj,
održa svoju riječ
koju naredi u davnim danima:
nemilice te razorio.
Neprijatelj likuje zbog tebe,
tvoj protivnik rog svoj podiže.
Tužaljke, 2, 15 |
Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kćeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" |
309 |
"21Raduj se i veseli se, Kćeri edomska,
ti koja živiš u zemlji Usu:
doći će i do tebe čaša,
opit ćeš se i razgoliti.22Tvoj grijeh je iskupljen,
Kćeri sionska,
neće te više u izgnanstvo voditi.
Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri
edomska,
razotkriti grijehe tvoje.
Tužaljke, 4, 21 |
Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti. |
310 |
Kruh svoj donosimo
izlažući život maču u pustinji.10Koža nam gori kao peć užarena,
ognjicom od plamena gladi.11Oskvrnuli su žene na Sionu
i djevice u gradovima judejskim.12Svojim su rukama vješali knezove,
ni lica staračka nisu poštivali.13Mladići su nosili žrvnjeve,
djeca padala pod bremenom drva.14Starci su ostavili vrata,
mladići više ne sviraju na lirama.15Radosti nesta iz naših srdaca,
naš ples se pretvori u tugovanje.16Pao je vijenac s naše glave,
jao nama što zgriješismo!17Evo zašto nam srce boluje,
evo zašto nam oči se zastiru:18zato što Gora sionska opustje
i po njoj se šuljaju šakali.19Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek,
tvoj je prijesto od koljena
do koljena.20Zašto da nas zaboraviš zauvijek,
da nas ostaviš za mnoge dane?21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit
ćemo se,
obnovi dane naše kao što nekoć
bijahu.22Il' nas hoćeš sasvim zabaciti
i na nas se beskrajno srditi?
Tužaljke, 5, 15 |
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. |
311 |
19O Gospode, Bože naš! Ne upravljamo svoje prošnje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i
svojih kraljeva; 20nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdžbu svoju, kako si bio navijestio po
prorocima, slugama svojim, ovim riječima: 21"Ovako govori Gospod: Prignite šiju i služite kralju
babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vašim. 22Ne poslušate li nalog Gospodnji da
služite kralju babilonskom, 23učinit ću da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme
radosti i pjesme veselja, pjesme zaručnika i pjesme zaručnice, i sva će zemlja postati pustoš bez
stanovnika." 24Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio
prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da će kosti kraljeva naših i kosti naših otaca
biti izbačene iz svog počivališta. 25I doista, one bjehu izbačene na žegu dana i studen noći. I umiralo
se u strašnim mukama od kuge, gladi i mača. 26A od kuće koja nosi Ime tvoje učinio si ono što je ona
danas, zbog zloće kuće Izraelove i kuće Judine.
Baruh, 2, 23 |
učinit ću da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaručnika i pjesme zaručnice, i sva će zemlja postati pustoš bez stanovnika." |
312 |
Sveznajući - samo je on poznaje,
svojim je umom proniče:
on koji je za sva vremena sazdao
zemlju
i svu je životinjama naselio;33on koji pošalje svjetlost,
i ona, gle, pođe;
natrag je zovne,
i dršćuć' ona ga posluša.34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim
postajama;35 zovne li ih, one mu odgovore: "Evo
nas!" -
i radosno sjaju svom Stvoritelju.36On je naš Bog:
nitko se drugi s njim usporedit'
ne može.37On je pronikao sav put spoznaje
i predao je sluzi svom Jakovu
- Izraelu, svome ljubimcu.38Potom se ona na zemlji pojavila,
među ljudima udomila.
Baruh, 3, 35 |
zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. |
313 |
Kada je vidjela gdje se na vas
obara gnjev od Boga,
stade naricati:
"Slušajte, susjede sionske:
u tugu veliku zavi me Gospod.10Vidjeh gdje mi u sužanjstvo
izruči Vječni sinove i kćeri.11S radošću sam ih hranila,
s tugom i plačem gledam gdje
odlaze.12Nitko nek' se nada mnom ne raduje
što obudovjeh i ostadoh sama.
Zbog grijeha djece svoje opustjeh,
jer se okrenuše od Božjeg Zakona.
Baruh, 4, 11 |
S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze. |
314 |
Baruh, 4, 12 |
Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona. |
315 |
1Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu:
on će vas izbaviti iz nasilja,
iz ruku neprijatelja.22Jer u Vječnog se uzdam,
on će vas spasiti;
od Svetoga očekujem radost:
uskoro na vas će se smilovati,
Vječni, Spasitelj vaš.23S tugom i plačem vidjeh vas gdje
odlazite,
ali Bog će vas meni vratiti
s radošću i klicanjem za sva
vremena.24Kao što susjede sionske vidješe
gdje vas zasužnjuju,
tako će naskoro vidjeti gdje će vas
izbaviti Bog,
koji će doći u velikoj slavi i sjaju
Vječnoga.25Djeco moja, podnesite pokaranje
što se obori na vas od Boga.
Neprijatelj te progonio,
al' uskoro vidjet ćeš njegovu
propast,
na njegovu ćeš šiju staviti nogu.
Baruh, 4, 22 |
Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš. |
316 |
Baruh, 4, 23 |
S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena. |
317 |
Jer onaj koji je na vas nesreću
doveo,
vašim će spasenjem vratiti vam
vječnu radost.30Ohrabri se, Jeruzaleme,
utješit će te onaj koji ti dade ime.31Jao onima koji te zlostavljaju,
koji se vesele tvojoj propasti!32Jao gradovima kojima su tvoja
djeca robovala,
teško onom koji ti odvede sinove!33Jer kao što je uživao u tvojemu
padu
i tvojoj se propasti radovao,
tako će tugovati nad svojim
opustošenjem.34Neće se veseliti mnogome pučanstvu,
obijest će mu se preobratit'
u tugovanje,35od Vječnoga na nj će doći oganj
za mnogo dana,
i za dugo vrijeme bit će stan
zlodusima.36Obazri se na istok, Jeruzaleme,
vidi radost što ti dolazi od Boga.37Evo, vraćaju ti se sinovi koje si
vidio gdje odlaze,
sabiru se u tebi od istoka do
zapada
na zapovijed Svetoga
i kliču u slavu Božju.
Baruh, 4, 29 |
Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost. |
318 |
Baruh, 4, 33 |
Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem. |
319 |
Baruh, 4, 36 |
Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga. |
320 |
Skini, Jeruzaleme, haljinutugovanja i nesreće,
odjeni se zauvijek ljepotom slave
Božje,2ogrni se plaštem Božje pravednosti,
stavi na glavu vijenac slave
Vječnoga;3jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj
svemu pod nebom
4i zasvagda ti hoće dati ime:
'Mir pravednosti' i 'Slava
bogoljubnosti'.5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko
i obazri se na istok:
Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od
istoka do zapada,
na zapovijed Svetoga, radujuć' se
što ih se spomenuo Bog.
Baruh, 5, 5 |
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć' se što ih se spomenuo Bog. |
321 |
I naredi Bog: neka se snize
sve visoke gore i vječne klisure;
nek' se doline ispune i poravna
zemlja
da Izrael čvrsto kroči u sjaju
slave Božje.8A šume i sva stabla mirisna činit će
sjenu
Izraelu po Božjoj zapovijedi;9jer Bog će voditi Izraela u radosti,
u svjetlu njegove slave,
prateć' ga milosrđem svojim
i pravednošću."
Baruh, 5, 9 |
jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću." |
322 |
Skori svršetak
Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: 2"Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji
Izraelovoj:
'Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev ću
svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oči
neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi
ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'"
5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreća, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!
7Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama.
8Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i
oborit ću na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti
prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo,
evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podiže kao žezlo
bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u
njima vrijednosti. 12Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne
tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i
nitko neće bezakonjem ojačati život! 14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer
gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo.
Ezekiel, 7, 7 |
Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. |
323 |
5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreća, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!
7Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama.
8Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i
oborit ću na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti
prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo,
evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podiže kao žezlo
bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u
njima vrijednosti. 12Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne
tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i
nitko neće bezakonjem ojačati život! 14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer
gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo.
Ezekiel, 7, 12 |
Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. |
324 |
Iskušenje prorokovo
15I dođe mi riječ Jahvina: 16"Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju!
Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave
povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače."
18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše
zapovjeđeno. 19Narod me na to zapita: "Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?" 20Ja im
odgovorih: "Dođe mi riječ Jahvina: 21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo,
oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri
koje ostaviste, od mača će pasti! 22Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i
nećete jesti žalobničke pogače! 23Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više
tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24A Ezekiel će vam
biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!'
25A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im
očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - 26u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi!
27U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš
im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!"
Ezekiel, 24, 16 |
"Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! |
325 |
Ezekiel, 24, 21 |
"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! |
326 |
Ezekiel, 24, 25 |
A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, |
327 |
Ezekiel, 24, 25 |
radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - |
328 |
Protiv Amonaca
I dođe mi riječ Jahvina: 2"Sine čovječji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih!
3Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi
klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona
bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo, 4predat ću vas, evo, u posjed
sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje
plodove i piju mlijeko tvoje! 5Od Rabe ću pašnjake za deve načiniti, a u zemlji Amonovih sinova
torove ću za ovce podići. I znat ćete da sam ja Jahve!'
6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se
dušom radovao nad zemljom Izraelovom, 7ja ću, evo, ruku na te podići i kao plijen te predati
narodima! Istrijebit ću te iz naroda, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet ću te! I znat ćeš da sam ja Jahve!
Ezekiel, 25, 6 |
Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom, |
329 |
10Ti reče: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest
Jahve bio ondje!'
11'Zato, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - postupit ću s tobom prema gnjevu i
ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi! 12I znat
ćeš da sam ja, Jahve, čuo sve tvoje hule što ih izreče na gore Izraelove govoreći: 'Opustješe, nama
su dane za hranu!' 13Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene riječi; čuo sam ja!'
14Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš. 15Kako si se ti
radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s
tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!"
Ezekiel, 35, 14 |
Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš. |
330 |
Ezekiel, 35, 15 |
Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!" |
331 |
Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci:
"O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: 2Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o
vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!' 3I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve
Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste
svjetini klevetničkoj. 4Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i
brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše
plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - 5ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o
ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u
duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.'
Ezekiel, 36, 5 |
ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.' |
332 |
Daniel među lavovima
17Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: "Bog
tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." 18Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj
ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.
19Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu
suložnice. Nije mogao usnuti. 20Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami.
21Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog,
kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" 22Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! 23Moj
je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim.
Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." 24Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz
jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. 25Kralj zapovjedi da
dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu
djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
Daniel, 6, 24 |
Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. |
333 |
Nevolje izgnanstva
Ne raduj se, Izraele,ne kliči k'o drugi narodi;
bludu se oda,
jer, ostavivši Boga svoga,
zavolio si plaću bludničku
po svim gumnima žitnim.2Ni gumno ni kaca neće ih hraniti,
i mlado će ih vino prevariti.3Neće više živjeti u zemlji Jahvinoj,
Efrajim će se vratiti u Egipat
i nečista će jela jesti u Asuru.4Neće više Jahvi lijevati vina,
nit' će mu prinositi žrtve svoje;
kruh će im biti kao kruh žalosti,
i nečist će biti tko ga bude jeo;
jer njihov je kruh samo za njih,
neće ući u Dom Jahvin.5Što ćete činiti na dan blagdanski,
na dan svetkovine Jahvine?6Jer, evo gdje odoše pred
pustošenjem;
prihvatit će ih Egipat, sahraniti
Memfis,
srebrna im blaga kopriva će baštiniti,
šatore će njihove obrasti trnje.
Hošea, 9, 1 |
Ne raduj se, Izraele,ne kliči k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaću bludničku po svim gumnima žitnim. |
334 |
Opustošeno polje,
zemlja poharana.
Poharano žito,
vino propade,
presahnu ulje.11Tugujte, težaci,
kukajte, vinogradari,
za pšenicom i za ječmom,
jer propade žetva poljska.12Loza usahnu,
uvenu smokva,
mogranj, palma i jabuka:
svako se drvo poljsko sasuši.
Da, nestade radosti
između sinova ljudskih.
Joel, 1, 12 |
Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih. |
335 |
4Naredite sveti post,
proglasite zbor svečani;
starješine, saberite
sve stanovnike zemlje
u kuću Jahve, Boga svojeg.
Zavapijte Jahvi:15 "Jao dana!"
Jer Jahvin dan je blizu
i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.16Ne iščeznu li hrana
pred našim očima?
Nije li nestalo radosti i sreće
iz Doma Boga našega?17Istrunu zrnje
pod grudama;
puste su žitnice,
porušene spreme
jer žita nesta.18Kako li stoka uzdiše!
Krda goveda podivljala lutaju
jer im nema paše.
Čak i stada ovaca kaznu podnose.
Joel, 1, 16 |
Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega? |
336 |
Viđenje obilja
21O zemljo, ne boj se!
Budi sretna, raduj se,
jer Jahve učini djela velika.22Zvijeri poljske, ne bojte se;
pašnjaci u pustinji opet se zelene,
voćke daju rod,
smokva i loza nose izobila.23Sinovi sionski, radujte se,
u Jahvi se veselite, svojem Bogu;
jer vam daje
kišu jesensku u pravoj mjeri,
izli na vas kišu,
jesensku i proljetnu kišu kao
nekoć.24Gumna će biti puna žita,
kace će se prelijevati od vina
i ulja.25"Nadoknadit ću vam godine
koje izjedoše skakavac, gusjenica,
ljupilac i šaška,
silna vojska moja
što je poslah na vas."26Jest ćete izobila, jest ćete do sita,
slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga,
koji je s vama čudesno postupao.
("Moj se narod neće postidjeti
nikad više.")27"Znat ćete da sam posred Izraela,
da sam ja Jahve, vaš Bog,
i nitko više.
Moj se narod neće postidjeti
nikad više."
Joel, 2, 21 |
O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika. |
337 |
Joel, 2, 23 |
Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć. |
338 |
Prorokov gnjev i Božji odgovor
Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još
u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i
milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. 3Sada, Jahve, uzmi
moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." 4Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?"
5Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi
što će biti od grada. 6A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te
da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. 7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi
crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. 8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je
palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti."
9Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut
nasmrt." 10Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i
u jednu noć usahnuo. 11A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i
dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"
Jona, 4, 6 |
A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. |
339 |
Kazna će biti strašna
8Zakle se Gospod Jahve samim sobom
- riječ je Jahve,
Boga nad Vojskama:
"Gnušam se oholosti Jakovljeve
i mrzim dvorce njegove,
predat ću grad i sve u njemu."9Ako i deset ljudi ostane u jednoj
kući,
umrijet će.10Rođak će i spaljivač prionuti
da iznesu kosti iz kuće;
ako bi tko upitao onog u kutu kuće:
"Je li još tko ostao s tobom?"
on će odvratiti: "Ne! Pst!
Jahvino se ime
ne smije spomenuti."11Jer, gle, Jahve zapovjedi,
i velika se kuća ruši u komade,
mala se kuća ori u komadiće.12Jure li konji po litici,
ore li se more volovima,
da vi pretvarate pravdu u otrov
a plod pravednosti u pelin?13Vi se radujete Lo Dabaru
kad velite: "Nismo li svojom
snagom
zauzeli Karnajim?"14"Ha, evo, dome Izraelov,
dižem na te
- riječ je Jahve,
Boga nad Vojskama -
narod što će vas tlačiti
od Ulaza hamatskoga
do Pustinjskog potoka."
Amos 6, 13 |
Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?" |
340 |
Neprijatelji se rugaju Sionu
8Ne raduj se mome zlu, dušmanko
moja,
ako sam pao, ustat ću;
ako boravim u tminama,
Jahve je svjetlost moja.9Moram podnositi srdžbu Jahvinu,
jer sam protiv njega sagriješio,
sve dok on ne prosudi spor moj
i izrekne pravdu;
izvest će me na svjetlost,
gledat ću pravednost njegovu.10Kada ga moja dušmanka ugleda,
od stida će se pokriti
ona koja mi je govorila:
"Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?"
Moje će se oči naslađivati
kad je ugledam:
ona će biti zgažena
kao blato na putu.
Mihej 7, 8 |
Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. |
341 |
Druga prorokova tužbalica:
Utjerivanja tlačiteljska
12Nisi li od davnih vremena, Jahve,
Bože moj, Sveče moj?
Ti koji ne umireš!
Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi
pravde,
postavio ga, Stijeno, da kažnjava.13Prečiste su tvoje oči da bi zloću
gledale.
Ti ne možeš motriti tlačenja.
Zašto gledaš vjerolomce,
šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg
od sebe?14Postupaš s ljudima k'o s morskim
ribama,
k'o s gmazovima što nemaju
gospodara!15On ih sve lovi na udicu,
izvlači ih mrežom,
pređom ih skuplja
i tako se raduje i likuje.16Stog žrtvuje mreži svojoj,
pali tamjan svojoj pređi
jer mu pribavljaju zalogaj slastan,
hranu pretilu.17Valja li, dakle, da neprestano
poteže mač
i kolje narod nemilice?
Habakuk, 1, 15 |
On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. |
342 |
Kopljima si izbo vođu ratnika
njegovih,
koji navališe da nas s radošću
satru,
kao da će potajice proždrijet'
ubogoga.15Gaziš po moru s konjima svojim,
po pučini silnih voda!16Čuo sam! Sva se moja utroba trese,
podrhtavaju mi usne na taj zvuk,
trulež prodire u kosti moje,
noge klecaju poda mnom.
Počinut ću kada dan tjeskobni
svane narodu što nas sad napada.17Jer smokvino drvo neće više cvasti
niti će na lozi biti ploda,
maslina će uskratiti rod,
polja neće donijeti hrane,
ovaca će nestati iz tora,
u oborima neće biti ni goveda.18Ali ja ću se radovati u Jahvi
i kliktat ću u Bogu, svojem
Spasitelju.19Jahve, moj Gospod, moja je snaga,
on mi daje noge poput košutinih
i vodi me na visine.
Zborovođi. Na žičanim glazbalima.
Habakuk, 3, 14 |
Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga. |
343 |
Habakuk, 3, 18 |
Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. |
344 |
Psalam o radosti Siona
14Klikći od radosti, Kćeri sionska,
viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca,
Kćeri jeruzalemska!15Jahve te riješio tvoje osude,
neprijatelje tvoje uklonio!
Jahve, kralj Izraelov, u sredini je
tvojoj!
Ne boj se više zla!16U onaj dan
reći će se Jeruzalemu:
"Ne boj se, Sione!
Neka ti ne klonu ruke!17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno18 kao u dan svečani.
Odvratio sam od tebe nevolju
da na sebi više ne nosiš sramotu.
Sefanija, 3, 14 |
Psalam o radosti Siona |
345 |
Sefanija, 3, 14 |
Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! |
346 |
Sefanija, 3, 14 |
Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! |
347 |
Sefanija, 3, 17 |
Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, |
348 |
Sefanija, 3, 17 |
kliktat će nad tobom radosno |
349 |
Ovako govori Jahve nad Vojskama,
čija me Slava izaslala
k narodima koji su vas opljačkali:
"Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.13Gle, ruku dižem na njih
da plijenom budu svojim robovima."
Znat ćete tako da me posla Jahve
nad Vojskama!14"Kliči i raduj se, kćeri sionska,
jer evo, dolazim usred tebe
prebivat' -
riječ je Jahvina.15U onaj dan mnogi će narodi uz
Jahvu prionuti
i bit će narod moj,
a ja ću prebivati usred tebe."
Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve
nad Vojskama.16I Judeja će biti baština Jahvina,
njegov dio u Svetoj zemlji,
i on će opet izabrati Jeruzalem.17Tiho, ljudi svi, pred Jahvom,
jer, evo, on ustaje iz svetoga
Prebivališta svojega!
Zaharija, 2, 14 |
Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - riječ je Jahvina. |
350 |
Tri riječi Zerubabelu
6bEvo riječi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim!" - riječ je Jahve
nad Vojskama.
7Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz
poklike: "Hvala! Hvala za njega!"
8Dođe mi potom riječ Jahvina: 9Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga
ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama. 10aJer, tko je prezreo dan
skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj.<10b>"Ovih sedam oči
su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji." 11Tad progovorih i zapitah ga: "Što su one dvije masline
desno i lijevo od svijećnjaka?" 12Progovorih opet i upitah ga: "Što su one dvije maslinove grančice
koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?" 13On mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" Odvratih: "Ne,
gospodaru!" 14On reče: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje."
Zaharija, 4, 9 |
Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. |
351 |
18Dođe mi riječ Jahve nad Vojskama:
19"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post
desetoga mjeseca postat će za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!"
20"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova.
21Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: 'Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu
nad Vojskama!' Ići ću i ja! 22I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Jahvu nad Vojskama u
Jeruzalemu i moliti lice Jahvino.
23Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati
jednog Židova za skut govoreći: 'Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.'"
Zaharija, 8, 19 |
"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat će za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!" |
352 |
Mesija
9Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska!
Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!
Tvoj kralj se evo tebi vraća:
pravičan je i pobjedonosan,
ponizan jaše na magarcu,
na magaretu, mladetu magaričinu.10On će istrijebit' kola iz Efrajima
i konje iz Jeruzalema;
on će istrijebit' luk ubojni.
On će navijestit' mir narodima;
vlast će mu se proširit' od mora
do mora
i od Rijeke do rubova zemlje.
Zaharija, 9, 9 |
Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. |
353 |
"Ojačat ću dom Judin,
spasiti dom Josipov.
Opet ću ih naseliti, žao mi ih,
i bit će kao da ih nisam odbacio,
jer ja sam Jahve, Bog njihov -
uslišat ću ih."7Efrajimci bit će kao junaci
i radostit će im se srce
kao od vina:
vidjet će sinove svoje i veseliti se,
u Jahvi će klicati srce njihovo.8"Zazviždat ću im i sabrati ih,
jer ja sam ih izbavio,
bit će opet brojni kao što bjehu.9Rasijao sam ih među narode,
ali će se oni u zemljama dalekim
spomenuti mene,
poučit će svoje sinove,
i oni će se vratiti.10Vratit ću ih iz zemlje egipatske,
sabrat ću ih iz Asirije
i dovest ih u zemlju gileadsku
i na Libanon,
i neće biti dosta mjesta za njih."1
Zaharija, 10, 7 |
Efrajimci bit će kao junaci i radostit će im se srce kao od vina: vidjet će sinove svoje i veseliti se, u Jahvi će klicati srce njihovo. |
354 |
Evanđelje po Mateju, 2, 10 |
Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se |
355 |
Evanđelje po Mateju, 2, 10 |
radošću veoma velikom. |
356 |
Blaženstva
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:
3"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
5Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
6Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
7Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
8Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
9Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
10Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!"
11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite:
velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"
Evanđelje po Mateju, 5,12 |
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" |
357 |
Tumačenje prispodobe o sijaču
18"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije,
dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je
onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi
nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga
vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je
onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a
jedan tridesetostruko."
Evanđelje po Mateju, 13, 20 |
A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, |
358 |
Blago i dragocjeni biser
44"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan
ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."
45"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46pronađe jedan dragocjeni
biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."
Evanđelje po Mateju, 13, 44 |
"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." |
359 |
Izgubljena ovca
12"Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih
devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? 13Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem
vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. 14Tako ni Otac vaš, koji
je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih."
Evanđelje po Mateju, 18,13 |
Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. |
360 |
Prispodoba o talentima
14"Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15Jednomu dade pet
talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16I otputova. Onaj koji je
primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.
18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov."
19"Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. 20Pristupi mu onaj što je primio
pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet
talenata stekao!' 21Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću
te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'"
22"Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva
talenta stekao!' 23Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te
postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'"
24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje
nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. 25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' 26A
gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! 27Trebalo
je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'"
28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29Doista, onomu koji ima još će se
dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 30A beskorisnoga slugu izbacite
van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'"
Evanđelje po Mateju, 25, 21 |
Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'" |
361 |
Evanđelje po Mateju, 25, 23 |
Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'" |
362 |
Uskrsnuće Isusovo
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2I gle,
nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 3Lice mu
bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. 4Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
5A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! 6Nije ovdje! Uskrsnu
kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao 7pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od
mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."
8One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 9Kad eto
im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 10Tada
im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
Evanđelje po Mateju, 28, 8 |
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. |
363 |
Tumačenje prispodobe o sijaču
13I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? 14Sijač sije Riječ.
15Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih
posijanu. 16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, 17ali nemaju u
sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18A
drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, 19ali nadošle brige vremenite, zavodljivost
bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. 20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji
čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Evanđelje po Marku, 4, 16 |
Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, |
364 |
Judina izdaja
10A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11Kad su oni to
čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.
Evanđelje po Marku, 14, 11 |
Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. |
365 |
Navještenje Krstiteljeva rođenja
5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu
bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno
po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a
oboje već poodmakle dobi.
8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga
zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kađenice sve je
ono mnoštvo naroda vani molilo.
11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga,
Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva:
žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo
mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha
Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te
spremi Gospodinu narod pripravan."
18Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."
19Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti
donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje
vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."
21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im
mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali
osta nijem.23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova
žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s
mene sramotu među ljudima."
Evanđelje po Luki, 1, 14 |
Bit će ti radost i veselje |
366 |
Evanđelje po Luki, 1, 14 |
i rođenje će njegovo mnoge obradovati. |
367 |
18Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."
19Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti
donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje
vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."
21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im
mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali
osta nijem.23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova
žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s
mene sramotu među ljudima."
Evanđelje po Luki, 1, 19 |
Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. |
368 |
Marijin pohod Elizabeti
39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Čim
Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz
svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi
dođe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra
mi od radosti čedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
Evanđelje po Luki, 1, 44 |
Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. |
369 |
Rođenje Ivana Krstitelja
57Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj
Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no
mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje
rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska
pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori
blagoslivljajući Boga.
65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji
su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše
s njime.
67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
Evanđelje po Luki, 1, 58 |
Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. |
370 |
Pohod pastira
8A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9Anđeo im
Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo
javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj -
Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." 13I odjednom se
anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14"Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!"
15Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema.
Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." 16I pohite te pronađu Mariju, Josipa i
novorođenče gdje leži u jaslama. 17Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.
18A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Evanđelje po Luki, 2, 10 |
No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! |
371 |
Nastupna besjeda
20On podigne oči prema učenicima i govoraše:
"Blago vama, siromasi:
vaše je kraljevstvo Božje!
21Blago vama koji sada gladujete:
vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete:
vi ćete se smijati!
22Blago vama kad vas zamrze ljudi
i kad vas izopće i pogrde
te izbace ime vaše kao zločinačko
zbog Sina Čovječjega!
23Radujte se u dan onaj i poskakujte:
evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima
oci njihovi!"
24"Ali jao vama, bogataši:
imate svoju utjehu!
25Jao vama koji ste sada siti:
gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete:
jadikovat ćete i plakati!
26Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima
oci njihovi."
Evanđelje po Luki, 6,23 |
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!" |
372 |
Zašto Isus govori u prispodobama
9Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva
Božjega, a ostalima u prispodobama -
da gledajući ne vide
i slušajući ne razumiju."
11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ
iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime
Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje - to su
oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono
pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u
ustrajnosti."
Evanđelje po Luki, 8, 13 |
A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. |
373 |
Pravi razlog apostolske radosti
17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na
tvoje ime!" 18A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da
gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što
vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
Evanđelje po Luki, 10, 17 |
Pravi razlog apostolske radosti |
374 |
Evanđelje po Luki, 10, 17 |
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" |
375 |
Evanđelje po Luki, 10, 20 |
Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, |
376 |
Evanđelje po Luki, 10, 20 |
nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." |
377 |
Ozdravljenje zgrbljene žene u subotu
10Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. 11Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha
bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo,
oslobođena si svoje bolesti!" 13I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.
14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje
treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" 15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri!
Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 16Nije li dakle i ovu
kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan
subotni?"
17Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se
on proslavio.
Evanđelje po Luki, 13, 17 |
Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. |
378 |
Izgubljena i nađena ovca
3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi
onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na
ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh
ovcu svoju izgubljenu.' 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego
li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."
Evanđelje po Luki, 15, 5 |
A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan |
379 |
Evanđelje po Luki, 15, 6 |
pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' |
380 |
Evanđelje po Luki, 15, 7 |
Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." |
381 |
Izgubljena i nađena drahma
8"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo
pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom!
Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog
obraćena grešnika."
Evanđelje po Luki, 15, 9 |
A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' |
382 |
Evanđelje po Luki, 15, 10 |
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." |
383 |
Izgubljeni i nađeni sin
11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I
razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati
svoja dobra živeći razvratno."
14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga
žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje,
ali mu ih nitko nije davao."
17"Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati
se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"
20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko
vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se
sinom tvojim.' 22A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku
i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj
bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti."
25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga
slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava
dočeka.' 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: 'Evo toliko ti
godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima
proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
31Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer
ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'"
Evanđelje po Luki, 15, 32 |
No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" |
384 |
Zakej carinik
I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, 2eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. 3Želio je
vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4Potrča naprijed, pope se na smokvu
da ga vidi jer je onuda imao proći. 5Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi!
Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." 6On žurno siđe i primi ga sav radostan. 7A svi koji to vidješe stadoše
mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" 8A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog
imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." 9Reče mu na to Isus:
"Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! 10Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti
izgubljeno!"
Evanđelje po Luki, 19, 6 |
On žurno siđe i primi ga sav radostan. |
385 |
Mesijanski ulazak u Jeruzalem
28Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
29Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika 30govoreći:
"Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao.
Odriješite ga i dovedite. 31Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"
32Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. 33I dok su driješili magare, rekoše im
gospodari: "Što driješite magare?" 34Oni odgovore: "Gospodinu treba." 35I dovedoše ga Isusu i staviše svoje
haljine na magare te posjednuše Isusa.
36I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. 37A kad se već bio približio obronku Maslinske
gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:
38"Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!"
39Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Učitelju, prekori svoje učenike." 40On odgovori: "Kažem vam,
ako ovi ušute, kamenje će vikati!"
Evanđelje po Luki, 19, 37 |
A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: |
386 |
Isus pred Herodom
8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o
njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće
nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11Herod ga
zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana
Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.
Evanđelje po Luki, 23, 8 |
A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. |
387 |
Isus se ukazuje apostolima
36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" 37Oni, zbunjeni i prestrašeni,
pomisliše da vide duha. 38Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?
39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da
ja imam."
40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im
reče: "Imate li ovdje što za jelo?" 42Oni mu pruže komad pečene ribe. 43On uzme i pred njima pojede.
44Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u
Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
46te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime
propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' 48Vi ste tomu
svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu
odozgor."
Evanđelje po Luki, 24, 41 |
I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" |
388 |
Uzašašće
50Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. 51I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i
uznesen bi na nebo. 52Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem 53te sve vrijeme
u Hramu blagoslivljahu Boga.
Evanđelje po Luki, 24, 52 |
Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem |
389 |
Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo
22Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23A krstio je
i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24Jer Ivan još nije bio
bačen u tamnicu.
25Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. 26Dođoše Ivanu i rekoše mu:
"Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hrle k
njemu." 27Ivan odgovori:
"Nitko ne može sebi uzeti ništa
ako mu nije dano s neba.
28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.'
29Tko ima zaručnicu, zaručnik je.
A prijatelj zaručnikov,
koji stoji uza nj i sluša ga,
klikće od radosti na glas zaručnikov.
Ta se moja radost upravo ispunila.
30On treba da raste,
a ja da se umanjujem.
31Tko odozgor dolazi,
on je iznad sviju;
tko je sa zemlje,
zemaljski je i zemaljski govori.
Tko dolazi s neba,
on je iznad sviju:
32što je vidio i čuo - za to svjedoči,
a svjedočanstva njegova nitko ne prima.
Evanđelje po Ivanu, 3, 29 |
Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. |
390 |
Evanđelje po Ivanu, 3, 29 |
Ta se moja radost upravo ispunila. |
391 |
28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što
sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju,
jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu
nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus:
"Jelo je moje
vršiti volju onoga koji me posla
i dovršiti djelo njegovo.
35Ne govorite li vi:
'Još četiri mjeseca i evo žetve?'
Gle, kažem vam,
podignite oči svoje i pogledajte polja:
već se bjelasaju za žetvu.
36Žetelac već prima plaću,
sabire plod za vječni život
da se sijač i žetelac zajedno raduju.
37Tu se obistinjuje izreka:
'Jedan sije, drugi žanje.'
38Ja vas poslah žeti
ono oko čega se niste trudili;
drugi su se trudili,
a vi ste ušli u trud njihov."
Evanđelje po Ivanu, 4, 36 |
Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. |
392 |
Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i
proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' 53Zar si ti veći od oca našega
Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
54Odgovori Isus:
"Ako ja sam sebe slavim,
slava moja nije ništa.
Ima koji me slavi - Otac moj,
a vi velite da je on vaš Bog,
55no ne poznajete ga,
a ja ga znam.
Ako vam reknem da ga ne znam,
bit ću lažac jednak vama.
No znam ga
i riječ njegovu čuvam.
56Abraham, otac vaš, usklikta
što će vidjeti moj Dan.
I vidje i obradova se."57Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
58Reče im Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam:
prije negoli Abraham posta,
Ja jesam!"59Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
Evanđelje po Ivanu, 8, 56 |
Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." |
393 |
Lazarova bolest i smrt
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala
Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga
poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt,
nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana
u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu
učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus:
"Nema li dan dvanaest sati?
Hodi li tko danju, ne spotiče se
jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10Hodi li tko noću, spotiče se
jer nema svjetlosti u njemu."
11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato
učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o
spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i
to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima:
"Hajdemo i mi da umremo s njime!"
Evanđelje po Ivanu, 11,15 |
Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" |
394 |
27Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.
28Čuli ste, rekoh vam:
'Odlazim i vraćam se k vama.'
Kad biste me ljubili, radovali biste se
što idem Ocu
jer Otac je veći od mene.
29Kazao sam vam to sada,
prije negoli se dogodi,
da vjerujete kad se dogodi.
30Neću više s vama mnogo govoriti
jer dolazi knez svijeta.
Protiv mene ne može on ništa.
31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.
Ustanite, pođimo odavde!"
Evanđelje po Ivanu, 14, 28 |
Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. |
395 |
7Ako ostanete u meni
i riječi moje ako ostanu u vama,
što god hoćete, ištite
i bit će vam.
8Ovim se proslavlja Otac moj:
da donosite mnogo roda
i da budete moji učenici.
9Kao što je Otac ljubio mene
tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.
10Budete li čuvali moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi;
kao što sam i ja čuvao zapovijedi
Oca svoga
te ostajem u ljubavi njegovoj.
11To sam vam govorio
da moja radost bude u vama
i da vaša radost bude potpuna.
12Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio!
13Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Evanđelje po Ivanu, 15, 11 |
To sam vam govorio da moja radost bude u vama |
396 |
Evanđelje po Ivanu, 15, 11 |
i da vaša radost bude potpuna. |
397 |
17Nato se neki od učenika zapitkivahu: "Što je to što nam kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa
ćete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?" 18Govorahu dakle: "Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori."
19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: "Pitate se među sobom o tome što kazah:
'Malo, i nećete me vidjeti;
i opet malo, pa ćete me vidjeti'?
20Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
21Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
22Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
23U onaj me dan nećete ništa više pitati.
Zaista, zaista, kažem vam:
što god zaištete u Oca,
dat će vam u moje ime.
24Dosad niste iskali ništa u moje ime.
Ištite i primit ćete
da radost vaša bude potpuna!"
Evanđelje po Ivanu, 16, 20 |
Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. |
398 |
Evanđelje po Ivanu, 16, 21 |
Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet |
399 |
Evanđelje po Ivanu, 16, 22 |
Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati |
400 |
Evanđelje po Ivanu, 16, 22 |
i radosti vaše nitko vam oteti neće. |
401 |
Evanđelje po Ivanu, 16, 24 |
Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!" |
402 |
Evanđelje po Ivanu, 17, 13 |
A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi |
403 |
Ukazanje učenicima
19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe
Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se
učenici vidjevši Gospodina.
21Isus im stoga ponovno reče:
"Mir vama!
Kao što mene posla Otac
i ja šaljem vas."
22To rekavši, dahne u njih i kaže im:
"Primite Duha Svetoga.
23Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se;
kojima zadržite,
zadržani su im."
Evanđelje po Ivanu, 20, 20 |
To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. |
404 |
22"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i
znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po
rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona
njime ovlada. 25David doista za nj kaže:
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva. 27Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat ćeš mi stazu života,
ispuniti me radošću lica svoga.
Djela apostolska, 2, 26 |
Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva |
405 |
Djela apostolska, 2, 28 |
Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. |
406 |
Prva kršćanska zajednica
42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše
svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše
zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano
hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući
naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Djela apostolska, 2, 46 |
Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu |
407 |
Apostoli pred Vijećem
Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih
dovedu. 22Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23"Zatvor smo našli sa svom pomnjom
zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo."
24Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25Nato netko
pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." 26Tada zapovjednik sa stražarima ode
te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste
eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka."
29Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi
smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari
Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju."
33Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega
je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 35pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim
ljudima. 36Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i
sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod
za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je
taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 39ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne
nađete." Poslušaju ga 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak
odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance
učili i navješćivali Krista, Isusa.
Djela apostolska, 5, 41 |
Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. |
408 |
Propovijedanje u Samariji
4Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. 5Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati
Krista. 6Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. 7Doista, iz
mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8Nasta tako velika
radost u onome gradu.
Djela apostolska, 8, 8 |
Nasta tako velika radost u onome gradu. |
409 |
34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te
mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" 37 . 38Zapovjedi da kola
stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga
dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše
evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
Djela apostolska, 8, 39 |
A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, |
410 |
Crkva u Antiohiji
19Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne
propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i
Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se
Gospodinu.
22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stiže i vidje milost Božju,
obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i
vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana
sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.
Djela apostolska, 11, 23 |
Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. |
411 |
Petar zatvoren i čudesno oslobođen
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3Kad vidje da je to drago
Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri
vojničke četverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno
moljaše Bogu za njega.
6One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred
vratima čuvahu stražu. 7Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi
ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. 8Anđeo mu reče: "Opaši se i priveži obuću!" On učini tako. Onda će
mu anđeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" 9Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu:
činilo mu se da gleda viđenje. 10Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se
sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, došavši k sebi, reče:
"Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski
narod."
12Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13Kad
Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne
otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
15Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: "Bit će njegov anđeo!" 16Petar nastavi
kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako
ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braći!" Onda izađe i ode u drugo mjesto.
18Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 19Herod ga stade tražiti, a kad
ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
Djela apostolska, 12, 14 |
Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. |
412 |
42Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne
pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.
44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući
suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije
vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo
poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:
Postavih te za svjetlost poganima,
da budeš na spasenje do nakraj zemlje.
48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni.
49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.
50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih
izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i
Duhom Svetim.
Djela apostolska, 13, 48 |
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. |
413 |
Djela apostolska, 13, 52 |
A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. |
414 |
Ozdravljenje uzetoga u Listri
8U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9Čuo je Pavla gdje govori.
10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i
prohoda.
11Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!" 12I nazvaše
Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata
bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i
uletješe u narod vičući: 15"Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti
obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16On je u prošlim naraštajima pustio da svi
pogani pođu svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i
vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." 18I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
Djela apostolska, 14, 17 |
Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." |
415 |
Raspre u Antiohiji
Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad
između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između
njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
3Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj
braći veliku radost. 4Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini
po njima.5Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti
im da opslužuju Zakon Mojsijev."
Djela apostolska, 15, 3 |
Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. |
416 |
Izaslanici u Antiohiji
30Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. 31Kad ga pročitaše, svi se obradovaše
zbog ohrabrenja. 32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. 33Neko se vrijeme zadrže pa se
onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. 34 . 35A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i
navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.
Djela apostolska, 15, 31 |
Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. |
417 |
Čudesno oslobođenje
25Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se
poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda
tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne
čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"
29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se
spasim?" 31Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" 32Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu
i svima u domu njegovu.33Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u
dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše
da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske
građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!"
38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i
zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.
Djela apostolska, 16, 34 |
Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. |
418 |
Pavao u Jeruzalemu
15Nakon tih dana spremismo se i uzađosmo u Jeruzalem. 16S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k
nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo.
17Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. 18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se
ondje i sve starješine. 19Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi.
20Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su
revnitelji Zakona. 21A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih
da ne obrezuju djece i ne žive po običajima. 22Što dakle? Čut će svakako da si došao. 23Učini stoga što ti kažemo. U nas
su četiri čovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da
nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 25A što se tiče
pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva."
26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak dana posvećenja nakon
kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos.
Djela apostolska, 21, 17 |
Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. |
419 |
Ponizna ljubav u zajednici
3Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite
se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi
isto djelovanje, 5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6Dare pak imamo različite po
milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7je li služenje - neka je u služenju; je li
poučavanje - u poučavanju; 8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko
iskazuje milosrđe - radostan!
9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge
poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u
molitvi postojani! 13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!
14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!
16Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste
mudri! 17Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18Ako je moguće, koliko je do vas, u
miru budite sa svim ljudima!
19Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli
Gospodin. 20Naprotiv:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga,
i ako je žedan, napoj ga!
Činiš li tako,
ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
Poslanica Rimljanima, 12, 8 |
je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! |
420 |
Poslanica Rimljanima, 12, 12 |
U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! |
421 |
Poslanica Rimljanima, 12, 15 |
Radujte se |
422 |
Poslanica Rimljanima, 12, 15 |
s radosnima, plačite sa zaplakanima! |
423 |
Naknadna opomena
17Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se. 18Jer
takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih. 19Doista,
vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.
20Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama!
Poslanica Rimljanima, 16,19 |
Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. |
424 |
Nikoga ne uznemirujte
13Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.
14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim.
15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za
koga je Krist umro!
16Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! 17Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu
Svetome. 18Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!
20Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21Dobro je ne jesti
mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče.
22Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se
odlučuje! 23Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.
Poslanica Rimljanima, 14, 17 |
Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. |
425 |
Poziv na jedinstvo
7Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu
Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano:
Zato ću te slaviti među pucima
i psalam pjevati tvome imenu.10I još veli:
Kličite, puci, s njegovim narodom.11I još:
Hvalite, svi puci, Gospodina,
slavili ga svi narodi!12Izaija opet veli:
Pojavit će se Jišajev izdanak,
dignut da vlada narodima,
u njemu je nada narodima.13A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom
Duha Svetoga.
Poslanica Rimljanima, 15, 13 |
A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. |
426 |
Pavlove nakane
22Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. 23Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja,
ima već mnogo godina, doći k vama 24kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da
ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama.
25Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 26Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema
siromašnim svetima u Jeruzalemu. 27Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih
duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti.
28Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. 29A kada dođem k
vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova.
30Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu
upravljenima za me, 31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima 32te s
Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem.33Bog mira sa svima vama! Amen.
Poslanica Rimljanima, 15, 32 |
te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. |
427 |
Usporedba s tijelom
12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u
jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom
napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od
tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio
sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad
bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili
pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje
smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju.
Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi
jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi
udovi.
27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za
učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar
svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?31Čeznite za višim
darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
Prva poslanica Korinćanima, 12,26 |
I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. |
428 |
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorioi anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
Prva poslanica Korinćanima, 13,6 |
ne raduje se nepravdi, |
429 |
Prva poslanica Korinćanima, 13,6 |
a raduje se istini; |
430 |
U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim. 2Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od
vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem. 3A kada dođem, poslat ću s
preporučnicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem. 4Bude li vrijedno da i ja pođem, poći će sa mnom.
5A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći, 6a kod vas ću se možda zadržati ili čak
zimovati da me otpratite kamo god pođem. 7Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme
proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. 8U Efezu ću ostati do Pedesetnice 9jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a
protivnika mnogo.10Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. 11Neka ga
dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem.12A što se tiče brata Apolona:
mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu
bude zgodno.13Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. 14Sve vaše neka bude u ljubavi!
15Zaklinjem vas, braćo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih - 16da se i vi
pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se. 17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni
nadoknadiše vašu nenazočnost: 18umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.
19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu
domu. 20Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim.
21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!23Milost Gospodina
Isusa s vama!24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!
Prva poslanica Korinćanima, 16,17 |
Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost: |
431 |
Zašto je Pavao promijenio naum o putovanju?
12A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti
Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. 13Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam
se da ćete i do kraja razumjeti, 14kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan
Gospodina našega Isusa.
15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama 16i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i
drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 17Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to
namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? 18Bog je svjedok:
naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!"
i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na
slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade
zalog - Duha.
23A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. 24Ta mi nismo gospodari
vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.
Druga poslanica Korinćanima, 1, 24 |
Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani. |
432 |
Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. 2Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj
koga ja žalostim? 3Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se
doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca,
ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama.
5Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna
od većine 7pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 8Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 9Ta
zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 10Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako
kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!
Druga poslanica Korinćanima, 2, 2 |
Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? |
433 |
Druga poslanica Korinćanima, 2, 3 |
Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. |
434 |
Druga poslanica Korinćanima, 2, 3 |
Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost |
435 |
Druga poslanica Korinćanima, 2, 3 |
- radost svih vas. |
436 |
Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa
pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.
3Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji:
velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u
bdjenjima, u postovima, 6u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u riječi
istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a
istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10kao žalosni, a uvijek radosni; kao
siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.
11Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. 12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.
13Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi.
Druga poslanica Korinćanima, 6, 10 |
kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. |
437 |
Pavlova radost zbog pokajanja Crkve
2Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. 3Ne govorim da osudim. Ta
rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. 4Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim.
Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.
5Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe,
iznutra strepnje. 6Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. 7Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom
kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još
većma obradovah.
8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica
makar i načas ožalostila - 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili
ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a
žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa
opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste
u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se
očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo
zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego
kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još
nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu
pouzdati u vas.
Druga poslanica Korinćanima, 7, 2 |
Pavlova radost zbog pokajanja Crkve |
438 |
Druga poslanica Korinćanima, 7, 4 |
Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu. |
439 |
Druga poslanica Korinćanima, 7, 7 |
Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah. |
440 |
Druga poslanica Korinćanima, 7, 9 |
sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. |
441 |
Druga poslanica Korinćanima, 7, 13 |
To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. |
442 |
Druga poslanica Korinćanima, 7, 16 |
Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. |
443 |
Poticaji na darežljivost
Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama
izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno -
po svojim mogućnostima i preko mogućnosti - 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to
ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato
zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti.
7Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama -
odlikujte se i u ovoj darežljivosti.
8Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. 9Ta poznate darežljivost Gospodina
našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 10Time dajem
samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom. 11Sada
dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite. 12Jer ima li spremnosti, mila je po
onom što ima, a ne po onom čega nema. 13Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 14U
sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude
jednakost, 15kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše
nakupio manje.
Druga poslanica Korinćanima, 8, 2 |
unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. |
444 |
Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 2Onima koji su prije
sagriješili i svima drugima rekoh već i opet - kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan - unaprijed velim: ako
opet dođem, neću štedjeti. 3Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan
među vama. 4I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi
Božjoj živjeti s njime za vas.
5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama?
Inače niste pravi. 6A spoznat ćete, nadam se, da smo mi pravi. 7Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi
pokažemo pravi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. 8Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za
istinu. 9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 10To vam nenazočan pišem
zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje.
Druga poslanica Korinćanima, 13,9 |
Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. |
445 |
Poticaji. Pozdravi. Želje
11Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
12Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.Pozdravljaju vas svi sveti.
13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
Druga poslanica Korinćanima, 13,11 |
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. |
446 |
Dva Saveza: Hagara i Sara
21Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona? 22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina,
jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.
24To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara. 25Jer Hagara znači
brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26Onaj pak Jeruzalem gore
slobodan je; on je majka naša. 27Pisano je doista:
Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš,
podvikuj od radosti,
ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana.
28Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja. 29I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga,
tako je i sada. 30Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom
slobodne.
31Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
Poslanica Galaćanima, 4, 27 |
Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. |
447 |
Živjeti po Duhu
16Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se
jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A očita su djela tijela. To su:
bludnost, nečistoća, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja,
razdori, strančarenja, 21zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji
takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost,
dobrota, vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i
požudama.
Poslanica Galaćanima, 5, 22 |
Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, |
448 |
Zahvala i molitva
3Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog
vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit
će ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u
obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama
srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete
prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i
hvalu Božju.
Poslanica Filipljanima, 1, 4 |
Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim |
449 |
Pavlovi okovi promiču evanđelje
12A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu
razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više
usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz
ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će
tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I
tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,
20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću -
kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti
dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga
dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to
uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu
Isusu kad opet dođem k vama.
Poslanica Filipljanima, 1, 18 |
Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, |
450 |
Poslanica Filipljanima, 1, 18 |
a i radovat ću se. |
451 |
Poslanica Filipljanima, 1, 25 |
U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, |
452 |
Jedinstvo u poniznosti
Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i
samilosti, 2ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 3nikakvo suparništvo ni
umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono
što se tiče drugih! 5Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
6On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
7nego sam sebe "oplijeni"
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
8ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
9Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
10da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
11I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin!" -
na slavu Boga Oca.
Poslanica Filipljanima, 2, 2 |
ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; |
453 |
Kršćani - svjetlost svijeta
12Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za
moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! 13Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i
htjeti i djelovati. 14Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja 15da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred
poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu 16držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što
nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. 17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam
i radujem se sa svima vama. 18A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
Poslanica Filipljanima, 2, 17 |
Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam |
454 |
Poslanica Filipljanima, 2, 17 |
i radujem se sa svima vama. |
455 |
Poslanica Filipljanima, 2, 18 |
A tako i vi budite radosni |
456 |
Poslanica Filipljanima, 2, 18 |
i radujte se sa mnom. |
457 |
Timotejevo i Epafroditovo poslanje
19Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga
doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.
22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 23Njega se dakle nadam poslati
tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći.
25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi
poslužuje u potrebi. 26Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt
bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah
da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i
poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne
mogoste poslužiti.
Poslanica Filipljanima, 2, 28 |
Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. |
458 |
Poslanica Filipljanima, 2, 29 |
Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve |
459 |
Pravi put spasenja
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Čuvajte
se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu
obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo.
Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena
Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj
besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8Štoviše, čak sve gubitkom smatram
zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram:
da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista,
onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim,
11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do
savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već
dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg
poziva Božjeg u Kristu Isusu. 15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti.
16Samo, držimo se onoga do čega smo stigli!
17Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. 18Jer često sam vam
govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh,
slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina
našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga
tijelu svomu slavnomu.
Poslanica Filipljanima, 3,1 |
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. |
460 |
Poslanica Filipljanima, 4, 1 |
Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu. |
461 |
2Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. 3Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su
se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života.
4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!
6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. 7I mir
Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
8Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god
hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu! 9Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni - to
činite i Bog mira bit će s vama!
Poslanica Filipljanima, 4, 4 |
Radujte se u Gospodinu uvijek! |
462 |
Poslanica Filipljanima, 4, 4 |
Ponavljam: radujte se! |
463 |
Zahvala za poslanu pomoć
10Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode.
11Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. 12Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na
sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. 13Sve mogu u Onome koji me jača! 14Ipak, lijepo
je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. 15A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz
Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. 16Čak ste mi i u Solun i
jednom, i dvaput, za potrebe poslali. 17Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist. 18Imam svega i u
izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. 19A Bog moj ispunit
će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. 20Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke
vjekova! Amen.
Poslanica Filipljanima, 4, 10 |
Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. |
464 |
Molitva za napredak Kološana
9Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj
mudrosti i shvaćanju duhovnome: 10da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i
rastući u spoznaji Božjoj; 11osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radošću
zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje
grijeha.
Poslanica Kološanima, 1, 12 |
s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. |
465 |
Pavlovo nastojanje oko pogana
24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za
Crkvu. 25Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju -
26otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. 27Njima Bog htjede obznaniti
kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! 28Njega mi navješćujemo,
opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do
savršenstva u Kristu. 29Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.
Poslanica Kološanima, 1,24 |
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. |
466 |
Pavlova briga za vjeru Kološana
Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se
ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva
Božjega - Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.
4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. 5Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama:
s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.
Poslanica Kološanima, 2, 5 |
Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. |
467 |
Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana
2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše
djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni
smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu
Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši
i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima
u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u
Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama,
kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga
uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
Prva poslanica Solunjanima, 1, 6 |
I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga |
468 |
17A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo
ugledati vaše lice. 18Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona. 19Ta tko li će biti
naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? 20Vi ste
doista slava naša i radost!
Prva poslanica Solunjanima, 2, 19 |
Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? |
469 |
Prva poslanica Solunjanima, 2, 20 |
Vi ste doista slava naša i radost! |
470 |
Zahvala za dobre vijesti
6A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj
ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas - 7zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu
svoju tjeskobu i nevolju. 8Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! 9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu
uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, 10dok noću i danju najusrdnije molimo da
vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
Prva poslanica Solunjanima, 3, 6 |
A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas |
471 |
Prva poslanica Solunjanima, 3, 9 |
I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost |
472 |
Prva poslanica Solunjanima, 3, 9 |
kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, |
473 |
Nekoliko zahtjeva zajedničkog života
12Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s
ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela!
Gajite mir među sobom! 14Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite
velikodušni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i
prema svima.
16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite!
Prva poslanica Solunjanima, 5,16 |
Uvijek se radujte! |
474 |
Zahvala Bogu
3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim
molitvama noć i dan. 4Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti 5imajući na pameti neprijetvornu
vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi.
Druga poslanica Timoteju, 1, 4 |
Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti |
475 |
Zahvalnica i molitva
4Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama 5jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš
prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 6Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga
mogućeg dobra među vama poradi Krista! 7Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio
srca svetih.
Poslanica Filemonu, 1, 7 |
Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. |
476 |
5Ta kome od anđela ikad reče:
Ti si sin moj,
danas te rodih;
ili pak:
Ja ću njemu biti otac,
a on će meni biti sin.
6A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:
Nek pred njim nice padnu
svi anđeli Božji.
7Za anđele veli:
Anđele čini vjetrovima,
sluge svoje plamenom ognjenim,
8ali za Sina:
Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.
9Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
Poslanica Hebrejima, 1, 9 |
Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. |
477 |
Velikodušnost u prošlosti
32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti
porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sužnjevima ste
suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja!
Pripada mu velika plaća! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
37Jer još malo, sasvim malo,
i Onaj koji dolazi doći će
i neće zakasniti
38A pravednik će moj od vjere živjeti,
ako li pak otpadne,
ne mili se on duši mojoj.39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas
duše.
Poslanica Hebrejima, 10, 34 |
I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. |
478 |
Poziv na postojanost
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja
je pred nama! 2Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese
križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje
grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.
Poslanica Hebrejima, 12, 2 |
Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. |
479 |
Temelji jakosti
4Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. 5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima
upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje
i ne kloni kad te on ukori.
6Jer koga Gospodin ljubi,
onoga i stegom odgaja,
šiba sina koga voli.
7Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?
8Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 9Zatim, tjelesne smo oce imali
odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? 10Oni su nas doista nešto
malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.
11Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi
mironosni plod pravednosti. 12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13poravnite staze za noge svoje da se hromo
ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.
Poslanica Hebrejima, 12, 11 |
Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. |
480 |
7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu
vjeru. 8Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati
milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji
Šatora. 11Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12Zato i Isus, da bi
vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku 14jer
nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. 15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to
jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu!
17Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to
čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.
18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19Usrdnije vas pak
molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio.
Poslanica Hebrejima, 13, 17 |
Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. |
481 |
Korist kušnje
2Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje 3znajući da prokušanost vaše vjere rađa
postojanošću. 4Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. 6Ali neka
ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli
da će primiti što od Gospodina - 8čovjek duše dvoumne,nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja
ponosi svojim uzvišenjem, 10a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: 11sunce ogranu žarko te usahnu
trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. 12Blago čovjeku koji
trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Jakovljeva poslanica, 1, 2 |
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje |
482 |
Protiv nesloga
Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate;
ubijate i hlepite,a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u
pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god
dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno
čezne za duhom što ga nastani u nama? 6A daje on i veću milost. Zato govori:Bog se oholima protivi,a poniznima daje
milost. 7Podložite se dakle Bogu!Oduprite se đavlui pobjeći će od vas! 8Približite se Bogui on će se približiti vama!Očistite
ruke, grešnici!Očistite srca, dvoličnjaci! 9Zakukajte, protužite, proplačite!Smijeh vaš nek se u plač obratii radost u žalost!
10Ponizite se pred Gospodinomi on će vas uzvisiti! 11Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga,
ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. 12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može
spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?
Jakovljeva poslanica, 4, 9 |
Zakukajte, protužite, proplačite!Smijeh vaš nek se u plač obratii radost u žalost! |
483 |
Strpljivost i molitva
7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne
dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da
ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su
govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu
Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni
ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da",i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud. 13Pati li tko među vama? Neka
moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka
mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je
sagriješio, oprostit će mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može
žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri
godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko
od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i
pokriti mnoštvo grijeha.
Jakovljeva poslanica, 5, 13 |
Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! |
484 |
6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere -
dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega
vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što
postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili
kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon
njih imale doći: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom
navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti.
Prva Petrova poslanica, 1, 6 |
Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: |
485 |
Prva Petrova poslanica, 1, 8 |
Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene |
486 |
Sažetak poslanice
12Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično!
13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.
14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 15Tek neka nitko od vas ne
trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi
Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda
svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju?
18I ako se pravednik jedva spasava,
opak i grešnik gdje da se pojavi?
19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju.
Prva Petrova poslanica, 4, 13 |
Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da |
487 |
Prva Petrova poslanica, 4, 13 |
i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. |
488 |
Zajedništvo s Ocem i Sinom po Utjelovljenju
Što bijaše od početka,što smo čuli,
što smo vidjeli očima svojim,
što razmotrismo i ruke naše opipaše
o Riječi, Životu -2da, Život se očitova,
i vidjeli smo i svjedočimo,
i navješćujemo vam Život vječni,
koji bijaše kod Oca i očitova se nama -3što smo vidjeli i čuli,
navješćujemo i vama
da i vi imate zajedništvo s nama.
A naše je zajedništvo s Ocem
i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.4I to vam pišemo
da radost naša bude potpuna.
Prva Ivanova poslanica, 1, 4 |
I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. |
489 |
Zapovijed ljubavi
4Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca.
5I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni
druge.
6A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite.
Druga Ivanova poslanica, 1, 4 |
Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. |
490 |
Zaključak
12Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta
govoriti da radost vaša bude potpuna.
13Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.
Druga Ivanova poslanica, 1, 12 |
Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna. |
491 |
Pohvala Gaju
2Ljubljeni!
Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. 3Veoma se obradovah kada dođoše braća i
posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. 4Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga.
5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. 6Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro
ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. 7Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. 8Mi smo dakle dužni
takve primati da budemo suradnici Istine.
Treća Ivanova poslanica, 1, 3 |
Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. |
492 |
Treća Ivanova poslanica, 1, 4 |
Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga. |
493 |
Dva svjedoka
I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: "Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorište
hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. 3I ja ću poslati dva
svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 4Oni su dvije masline i dva svijećnjaka
što stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje.
Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju;
imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.
7A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova će
trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9Ljudi iz svih
puka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože.
10Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku
pozemljarima. 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih
promatrahu. 12I začuše glas s neba silan: "Uziđite ovamo!" I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. 13U
taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te
proslaviše Boga nebeskoga.
Otkrivenje, 11, 10 |
Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. |
494 |
Pobjednička pjesma u nebu
Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu:
"Aleluja!
Spasenje i slava i moć Bogu našemu!
2Doista, istiniti su i pravedni
sudovi njegovi
jer osudi veliku Bludnicu,
što pokvari zemlju bludom svojim,
i osveti na njoj krv slugu svojih!"
3I ponove:
"Aleluja!
Dim njezin suklja u vijeke vjekova!"
4Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice i pokloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju,
govoreći: "Amen! Aleluja!" 5I s prijestolja iziđe glas:
"Hvalite Boga našega,
sve sluge njegove,
svi koji se njega bojite,
i mali i veliki!"
6I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih:
"Aleluja!
Zakraljeva Gospod,
Bog naš Svevladar!
7Radujmo se i kličimo
i slavu mu dajmo
jer dođe svadba Jaganjčeva,
opremila se Zaručnica njegova!
8Dano joj je odjenuti se u lan tanan,
blistav i čist!"
A lan - pravedna su djela svetih.
9I reče mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!" I reče mi: "Ove su riječi istinite, Božje."
10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo
Isusovo. Bogu se pokloni!" Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki.
Otkrivenje, 19,7 |
Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! |