Sol

Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."  
( Evanđelje po Mateju - Mt 5,13 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz Propovjedi Tomislava Šaguda, prezbitera
  2. Iz Kateheza Kika Arguella
  3. Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, sv. Ivana Zlatoustog
REKAPITULACIJA:

Sol
Hebrejski מֶלַח  melach (meh'-lakh)
Grčki άλας álas
Latinski sal

Riječ SOL ( slano, neslano, osoljen...) pojavljuje se 52 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 1 puta. Ukupno 53 puta  - 42 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 10 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 9 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Evanđelju po Marku : 5 puta

SZ Petoknjižje 10
Povjesne knjige 18
Mudrosne knjige 7
Proroci 7
NZ Evanđelja 9
Poslanice 1

Ukupno : 52

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Vojna četvorice velikih kraljeva
Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 2povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. 3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 4Dvanaest su godina služili KedorLaomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 5U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 7Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - četiri kralja protiv pet. 10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine. 11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 12Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu. 13A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. 14Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. 15Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 16Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. Knjiga Postanka, 14, 3		 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
2 15Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. 23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. Knjiga Postanka, 19, 26 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.
3 Žrtva prinosnica
"Kad tko želi prinijeti Jahvi žrtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brašna; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. 2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, svećenicima. Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka svećenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 3A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 4Ako za žrtvu prinosnicu želiš prinijeti tijesta pečena u peći, neka to budu beskvasne pogače od najboljeg brašna, zamiješene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. 5Ako tvoj dar bude žrtva prinosnica pečena na tavi, neka bude od najboljeg brašna, neukvasana i u ulju zamiješena. 6U komade je izlomi i po njima ulja polij: žrtva je to prinosnica. 7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluši, neka bude od najboljeg brašna, pripravljena s uljem. 8Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda svećeniku, a on će je polagati na žrtvenik. 9Neka svećenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! 10A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 11Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude priređivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu. 12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa žrtvenika ne viju na ugodan miris. 13Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. 14Ako prinosiš Jahvi žrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu žrtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa pržena na vatri ili brašna od samljevenog zrnja. 15Dodaj još ulja i na nju stavi tamjana. To je žrtva prinosnica. 16Onda neka svećenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu." Levitski zakonik, 2, 13		 Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli.
4 Levitski zakonik, 2, 13 Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom:
5 Levitski zakonik, 2, 13 sa svakim svojim prinosom prinesi i sol.
6 Prava svećenikâ
Još reče Jahve Aronu: »Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posvećuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom. 9 Ovo neka pripadne tebi od svetinjâ nad svetinjama: od paljenih žrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice što ih budu meni uzvraćali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! 10 Blagujte ih kao najveće svetinje! Svaki muškarac može ih jesti. Neka ti budu svete! 11 I ovo neka bude za te: ono što se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica – trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude čist može od toga jesti. 12 Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i žita – prvine koje se prinose Jahvi – predajem tebi. 13 Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god čist u tvome domu, može ih jesti. 14 Sve što u Izraelu bude određeno za ‘herem’ neka je tvoje. 15 Svako prvorođenče svih bića – kako ljudi tako i životinja – što se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvenče od nečiste stoke. 16 Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih šekela, prema hramskom šekelu, a to je dvadeset gera. 17 Ali prvenče kravlje, prvenče ovčje i prvenče kozje neka se ne otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na žrtvenik, a pretilinu njihovu sažeži u kâd kao žrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi. 18 Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi žrtve prikaznice i desno pleće. 19 Sve posvećene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom.« 20 »Nemoj imati baštine u zemlji njihovoj«, reče Jahve Aronu, »niti sebi stječi posjeda među njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baština među Izraelcima.« Knjiga Brojeva, 18, 19		 Sve posvećene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom.«
7 Granice zemlje kanaanske
Jahve reče Mojsiju: 2"Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uđete u kanaansku zemlju, ta će vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. 3Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani. 4Onda će vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet će na jugu do Kadeš Barnee; zatim će izaći prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. 5Od Asmone granica će skrenuti prema Egipatskom potoku i izaći će na more. 6Zapadna granica bit će vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu. 7A ovo će vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; 8s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; završetak granice bit će Sedada. 9Onda će se granica protegnuti do Zifrona i završiti u Hasar Enanu. To će vam biti sjeverna granica. 10Za svoju istočnu granicu povucite crtu od Hasar Enana do Šefama. 11Granica će se spuštati od Šefama do Rible, istočno od Ajina. Odande će se granica spustiti i doprijeti do istočne obale Kineretskog jezera. 12Iza toga spustit će se granica niz Jordan da završi u Slanome moru. To će biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.'" Knjiga Brojeva, 34, 3		 Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani.
8 Knjiga Brojeva, 34, 12 Iza toga spustit će se granica niz Jordan da završi u Slanome moru.
9 Zemlja je dar Božji
12To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, počev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. 13Ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manašeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Bašan zove se zemlja refaimska. 14Manašeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do međe Gešurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta bašanska nazva svojim imenom, pa se još i danas zovu Jairova Sela.) 15Makiru sam dodijelio Gilead. 16Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest međa - i do potoka Jaboka, amonske granice. 17A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnožju obronaka Pisge prema istoku. Ponovljeni zakon, 3, 17		 A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnožju obronaka Pisge prema istoku.
10 20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. 21Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: 22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' 23I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' 24Onda će im se reći: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 27Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' 28Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona. Ponovljeni zakon, 29, 22 'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.'
11 Prijelaz preko rijeke
14Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. 15A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - 16voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. 17Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke. Jošua, 3, 16		 voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu.
12 Pobijeđeni kraljevi istočno od Jordana
Ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Izraelci i osvojili njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Hermona, sa svom Arabom na istoku: 2Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Hešbonu; njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera, koji leži na rubu doline potoka Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je graničilo s Amoncima; 3i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haješimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge. 4Međašio s njime Og, kralj bašanski, jedan od posljednjih Refaimaca; stolovao je u Aštarotu i Edreju. 5A vladao je gorom Hermonom i Salkom, čitavim Bašanom sve do gešurske i maakadske međe te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona, kralja hešbonskoga. 6Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena Manašeova. Jošua, 12, 3		 i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haješimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge.
13 Baština plemena Judina
Dio što je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijaše prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. 2A južna im međa išla od kraja Slanoga mora od zaljeva što je na jugu; 3izlazila je onda južno od Akrabimskog uspona, pružala se preko Sina i uzlazila južno od Kadeš Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, 4potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je južna međa. 5Na istoku je međa bila: Slano more do ušća Jordana. Sjeverna je međa počinjala od Slanog mora kod ušća Jordana. 6Odatle je međa uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, išla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova. 7Međa se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na sjever prema Gelilotu, koji leži naprama Adumimskom usponu, južno od Potoka; dalje je međa prolazila prema vodama En-Šemeša te izlazila kod En-Rogela. 8Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i leži na sjevernom kraju doline Refaima. 9S vrha te gore zavijala je međa na izvor Neftoah te izlazila prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat Jearimu. 10Od Baale međa je okretala na zapad prema gori Seiru i onda, prolazeći sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spuštala se u Bet-Šemeš te išla k Timni. 11Dalje je međa tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema Šikronu, prelazila visove Baale, pružala se do Jabneela da konačno izbije na more. 12Zapadna je međa Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim. Jošua, 15, 2		 A južna im međa išla od kraja Slanoga mora od zaljeva što je na jugu;
14 Jošua, 15, 5 Na istoku je međa bila: Slano more do ušća Jordana.
15 Jošua, 15, 5 Sjeverna je međa počinjala od Slanog mora kod ušća Jordana.
16 Pleme Benjaminovo
11I pade ždrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio između dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. 12Sjeverna im se međa protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji BetAvenu. 13Odatle je išla k Luzu, k južnom obronku Luza, to jest Betela; spuštala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je južno od Donjeg Bet-Horona. 14Međa se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se diže nasuprot Bet-Horonu s juga, i svršavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. 15Južna se strana počinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pružala na zapad k vrelu Neftoahu; 16potom se spuštala međa do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. 17Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Šemeš i doticala Gelilot, koji se diže prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen Bohana, sina Rubenova. 18Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe. 19Dalje je tekla međa uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svršavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do južnog kraja Jordana. To je južna međa. 20Jordan je pak bio međa s istočne strane. To je baština sinova Benjaminovih, s njihovim međama unaokolo po porodicama njihovim. Jošua, 18, 19		 Dalje je tekla međa uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svršavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do južnog kraja Jordana. To je južna međa.
17 Razaranje Šekema i osvajanje Migdal Šekema
Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku. 43 On uze svoju vojsku, podijeli je u tri čete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. 44 Dok je Abimelek sa svojom četom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije čete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše. 45 Čitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu. 46 Kad su to čuli gospodari Migdal Šekema, uđoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. 47 Kada je Abimelek doznao da su se svi građani Migdal Šekema ondje sakupili, 48 popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsječe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: »Što vidjeste da sam ja učinio, učinite brzo i vi.« 49 I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuću ljudi i žena. Knjiga o Sucima, 9, 45		 Čitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu
18 9Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku, 10poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tučanih predmeta. 11I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda koje je pokorio: 12od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amalečana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe. 13David steče novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuća njih. 14I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoše podanici Davidovi. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. Druga knjiga o Samuelu, 8, 13 David steče novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuća njih.
19 Dva čuda Elizejeva
19Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." 20On reče: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. 21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" 22I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej. 23Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!" 24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. 25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju. Druga knjiga o Kraljevima, 2, 20		 On reče: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše.
20 Druga knjiga o Kraljevima, 2, 21 On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'"
21 Amasjino kraljevanje u Judeji
Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. 2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 3Činio je što je pravo u Jahvinim očima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca. 4Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Kad je učvrstio kraljevstvo, smakao je one časnike koji su mu ubili oca. 6Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se očevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." 7On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuća njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana. Druga knjiga o Kraljevima, 14, 7		 On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuća njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana.
22 Davidove pobjede
Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. 2Porazio je i Moapce i oni postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. 3David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je izišao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata. 4David zarobi od njega tisuću bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu. 5Damaščanski su Aramejci bili došli u pomoć Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio među Aramejcima dvadeset i dvije tisuće ljudi. 6Postavio je namjesnike u Damaščanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaćati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. 7David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. 8I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuč od kojega je Salomon načinio mjedeno more, stupove i tučano posuđe. 9Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja, 10posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tučanih predmeta. 11I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. 12Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 13David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. Prva Knjiga Ljetopisa, 18, 12		 Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.
23 Abijin govorA
bija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: »Čujte me, Jeroboame i sav Izraele! 5 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? 6 Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. 7 Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. 8 Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. 9 Otjerali ste Jahvine svećenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi svećenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je svećenik vašim ništavim bogovima. 10 Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a svećenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. 11 Pale Jahvi na kâd paljenice svakoga jutra i svake večeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na čist stol i upaljuju svake večeri zlatan svijećnjak sa svijećama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. 12 Zato je, evo, nama na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer nećete imati sreće!« Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 5		 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?
24 11Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: "Kralju Artakserksu, tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle, 12neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; došavši u Jeruzalem, žele ponovo sagraditi odmetnički i opaki grad; podižu zidine, a temelje su već postavili. 13Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagrađen i zidovi podignuti, neće se više plaćati porez, ni danak, ni carina, i ovaj će grad biti na štetu kraljevske riznice. 14Budući da jedemo dvorsku sol, ne čini nam se doličnim gledati ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavještavamo kralja: 15neka se poduzmu istraživanja u ljetopisima tvojih očeva: u tim ćeš ljetopisima naći i utvrditi da je ovaj grad odmetnički grad, nesretan za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato je ovaj grad bio razoren. 16Obavješćujemo kralja da neće biti više tvoje područje preko Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagrađen i zidovi podignuti!" Ezra, 4, 14 Budući da jedemo dvorsku sol, ne čini nam se doličnim gledati ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavještavamo kralja:
25 Tada, po naredbi kralja Darija, uzeše tražiti u Babilonu, u spremištu gdje je bila pismohrana, 2i nađoše u Ekbatani, tvrđavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: "Na spomen. 3Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje će se prinositi žrtve i gdje će se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. 4Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak će se podmiriti iz kraljevskog dvora. 5Povrh toga, posuđe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem." 6"Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! 7Pustite neka taj Dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. 8Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prijekida, 9i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu. 10Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. Ezra, 6, 9 i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu.
26 21Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim rizničarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži svećenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtočnije, 22do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji. 23Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne dođe na kraljevstvo kraljevo i na djecu njegovu. 24I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od svećenika, levita, pjevača, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega. 25A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi činovnike i suce koji će suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga poučite. 26Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novčanu globu ili na tamnicu." Ezra, 7, 22 do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji.
27 Pismo Demetrija I. Jonatanu
22Kad je Demetrije za to čuo, ožalosti se i reče: 23"Zašto smo dopustili da nas preteče Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako učvrsti svoj položaj? 24Pisat ću im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć." 25I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. 27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili. 28Oprostit ćemo vas mnogih daća i podijelit ćemo vam darove. 29Već sad vas oslobađam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I trećinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveća što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduće judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 29		 Već sad vas oslobađam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta.
28 Nova povelja u prilog Židovima
30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. 31Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome rođaku Lastenu upućujemo i vama da znate: 32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. 33Odlučili smo da učinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. 34Potvrđujemo im i judejsko područje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveća. 35Što se tiče naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. 36Ništa od toga neće biti opozvano odsele pa dovijeka. 37Zato se sad pobrinite i načinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto." Prva knjiga o Makabejcima, 11, 35		 Što se tiče naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo.
29 Pogođeni čovjek jedini zna svoju nevolju
A Job progovorii reče:2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.5Ta, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?7Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! Knjiga o Jobu, 6, 6		 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
30 Molitva naroda nakon poraza
2Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 3Bože, ti nas odbaci i bojne nam redove probi, razjari se, a sad nas opet vrati!4Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.5Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.6Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom.7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!8Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti.9Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slavit' pobjedu!"11Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?12Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim?13Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna!14S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane. Psalmi, 60, 2		 Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.
31 Od Adama do Mojsija
Ona je štitila prvooblikovanogoca svijeta, koji je stvoren sam, istrgla ga iz grijeha njegova2 i dala mu jakost da vlada svemirom.3A kad se u jarosti svojoj grešnik odmetnu od nje, poginu u mržnji svojoj bratoubilačkoj.4I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila brodeći s pravednikom na krhkom drvetu.5I kada se, složni u opačini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je našla pravednika i sačuvala ga Bogu nezazorna i uzdržala jačim od ljubavi prema djetetu.6Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova.7O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj. Knjiga Mudrosti, 10, 7		 O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj.
32 Knjiga Sirahova, 22, 15 Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza nego snositi čovjeka nerazumna.
33 Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno očima njegovim.20Njegov se pogled pruža od vječnosti do vječnosti i ništa nema čudesno pred očima njegovim.21Ne smije se reći: "Što je ovo? I zašto to?" jer sve što je stvoreno svrhu ima.22Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava,23tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.24Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima.25Kao što je od početka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.26Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odijelo:27sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.28Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja. Knjiga Sirahova, 39, 23 tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.
34 Knjiga Sirahova, 39, 26 Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odijelo:2
35 Čudesa prirode
13Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje požuruje svojom naredbom.14Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeću oblaci kao ptice.15Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuču.16aKad se on pojavi, gore se tresu,17a i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola.<16b>Po zapovijedi njegovoj puše južnjak,<17b> vijavica sjeverna i vihor olujni.18Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.19Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje.20Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene Knjiga Sirahova, 43, 19		 Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje.
36 Buduće blagostanjeDa, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. 20 Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al’ se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledati Učitelja tvoga. 21 I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: »To je put, njime idite«, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22 Smatrat ćeš nečistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ćeš ih kao nečist i reći im: »Napolje!« 23 A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pásti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 24 Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. 25 I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potokâ i rječicâ – u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 26 Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana – u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca. Izaija, 30, 24  Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. 
37 Mudre izreke
5Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.6Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.7Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.8Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.9Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?10Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. Jeremija, 17, 6		 Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
38 Povijest Izraela u slici: Jeruzalem - nevjerna zaručnica
I dođe mi riječ Jahvina: 2Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 4Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 5Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje. 6A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! 7Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 8Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Ezekiel, 16, 4		 Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te
39 Ezekiel, 16, 4 ne osoliše niti te povojima poviše.
40 Posveta žrtvenika
I reče mi: »Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: ‘Ovo su propisi žrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podići žrtvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu škropi krvlju. 19 Svećenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘dat ćeš june za žrtvu okajnicu. 20 Uzet ćeš njegove krvi i njome pomazati četiri roga žrtvišta i četiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. 21 Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. 22 Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. 23 A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: 24 prikaži ih pred Jahvom, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. 25 Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. 26 Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se čisti i posvećuje. 27 Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka svećenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i pričesnice; i omiljet ćete mi’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel, 43, 24		 prikaži ih pred Jahvom, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi.
41 Hramski izvor
Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. 2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. 3Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. 4Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. 5Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći. 6I upita me: "Vidiš li, sine čovječji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. 7I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. 8I reče mi: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. 9I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. 10I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. 11A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. 12Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'. Ezekiel, 47, 11		 A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol.
42 Neprijatelj na istoku: Moab i Amon
8Čuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeđali moj narod i ponosili se zemljištem svojim.9"Zato, života mi moga!" - riječ je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab će postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih."10To će biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama.11Za njih će Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim će se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda. Sefanija, 2, 9		 Zato, života mi moga!" - riječ je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab će postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih."
43 Sol zemlje i svjetlost svijeta
13"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." 14"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 15Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. 16Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." Evanđelje po Mateju, 5, 13		 Sol zemlje i svjetlost svijeta
44 Evanđelje po Mateju, 5, 13 Vi ste sol zemlje.
45 Evanđelje po Mateju, 5, 13 Ali ako sol obljutavi,
46 Evanđelje po Mateju, 5, 13 čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."
47 Sablazan
42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." 43"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. 44. 45I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. 46. 47I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 49Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. 50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" Evanđelje po Marku, 9, 49		 Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.
48 Evanđelje po Marku, 9, 50 Dobra je sol.
49 Evanđelje po Marku, 9, 50 Ali ako sol
50 Evanđelje po Marku, 9, 50 postane neslana, čime ćete nju začiniti?
51 Evanđelje po Marku, 9, 50 Imajte sol u sebi, a mir među sobom!"
52 Odreći se svega
25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 26"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik." 34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? 35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!" Evanđelje po Luki, 14, 34		 Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
53 Apostolski duh
U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! 3 Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; 4 da ga očitujem propovijedajući kako treba. 5 Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! 6 Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba. Poslanica Kološanima, 4, 6		 Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

SOL
1. Sol i pustinjski kraj. Žitelji Palestine živjeli su u susjedstvu Mrtvoga mora, koje stari tekstovi zovu »Slanim morem« (Post 14,3; Jš 3,16; 12,3 ), a na nj se na jugu nastavljala Slana dolina (2 Sam 8,13; 2 Kr 14,7). Kao prave pustinje u kojima nitko ne stanuje (Jr 17,6; Ps 107,34; Job 39,6), ti slani predjeli kao da su bili žrtvom neke kazne za koju je kao oruđe poslužila sol: tako je Lotova žena bila pretvorena u stup soli ( Post 19,26); veli se također da se pobijeđeni grad posipava solju (Suci 9,45). Prijetnja je upućena bezbožnicima (Sef 2, 9): tada u takvu kraju »niti se što sije niti što klija« (Pnz 29,22).
Ipak će jednoga dana voda pobijediti: dok će baruštine i plićaci biti prepušteni soli (Ez 27,11), iz desnog boka hrama izbit će rijeka koja će ozdraviti vode Slanoga mora (47,8), tako da će i u tim predjelima biti života u izobilju (47,8 sl).

2. Obredi i čišćnje. Prema starim žrtvenim obredima, svi žrtveni prinosi moraju biti osoljeni (Lev 2,13; Ez 43,24). Da li se time ima podati tečnost »hrani Božjoj« (Lev 21,6.8.17.22) ili potvrditi ono što naznaćuje »sol Saveza s Bogom« (Lev 2,13), to jest, kao što je niže rečeno - trajan savez, teško je odgovoriti.
No, upravo kao i kad (Izl 30,35), vrlo je vjerojatno da i sol ima očistiteljsku ulogu; to potvrđuje Elizej kad ozdravlja »vodu lošu« (2 Kr 2,19-22). A možda u trljanju novorođenčeta solju (Ez 16,4) treba gledati obredni gest koji je srodan prije egzorcizmu negoli brizi za higijenu. S tom očistiteljskom ulogom može se povezati i Isusova riječ: »Svatko će, naimne, biti vatrom zasoljen« (Mk 9,49); oganj naime kuša i čisti ( 1 Kor 3,13 ).

3. Tek i trajanje. Sol je jedna od najpotrebnijih namirnica za čovjekov život ( Sir 39,26); zato »jesti dvorsku sol« (Ezr 4,14) znači primati od svoga kralja »plaću« (franc. »salaire«, lat. sal). Sol daje hrani tek (Job 6,6).
A kako joj je svojstvo da hranu čuva (Bar 6,27), odatle ona kao znamen za trajnost nekog ugovora: »osoljen savez« (Br 18,19) znači trajan ugovor poput onoga između Boga i Davida (2 Ljet 23,5).
Među onim Isusovim rječima koje ostaju teško razumijive, općenito su poznate one koje se tiču metafore o soli.
»Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?« (Lk 14,34; Mk 9,50). Kao prvo, to može značiti, u vezi sa »solju saveza«, da jednom raskinuti savez s Gospodinom nije moguće obnoviti.
Prema Matejevu tumačenju, vjernik mora biti »sol zemlji« (Mt 5,13 ), to znači da mora očuvati i dati tek svijetu ljudi u njegovu savezu s Bogom. Inače, on nije više ni za što, i učenici zaslužuju da budu izbačeni van (Lk 14,35).
No »sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju posoliti? Imajte u sebi sol i tako ćete imati mir među sobom« (Mk 9,50); tumačenje tih riječi mogli bismo naći kod Pavla: »Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakome kako treba!« (Kol 4,6).

Izreke svetaca / kratke izreke:

Iz spisa Funk 1,199-203:
Neka vam Krist bude sol života,
da se to među vama ne pokvari,
jer će vas suditi po mirisu.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Vi ste sol zemlje, 1991.:
 Što Isus, dakle, kad nam kazuje
da smo »sol zemlje«, veli?
Koga to sol? Koga? Ili: čega?
Sol onih koji su izrasli iz zemlje.
Sol čovječanstva.
Ali čovječanstva koje je nastalo
iz zemlje i koje u biti nastaje iz zemlje.
Pri čemu ne zaboravimo da svatko
nastaje iz zemlje na kojoj se rodi.
I prema tomu, biti sol zemlje,
znači biti sol tim i takvim ljudima
koji nose općeljudske biljege
jer su iz zemlje,
ali su iz specifične svoje zemlje
na kojoj su nastali.
Tim i takvim ljudima valja biti sol.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Vi ste sol zemlje, 1991.:
 Koje je preneseno značenje soli?
Sol se upotrebljava kao znak.
Zanimljivo je da se sol upotrebljava
ponajprije kao znak prijateljstva.
Stari narodi su čovjeku ponudili sol i kruh.
To je značilo:
»Primam te u svoj krug, u obitelj, u zajednicu.«
Sol i kruh.
Dati, dakle, soli značilo je primiti
čovjeka za prijatelja.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Vi ste sol zemlje, 1991.:
 Drugo značenje što ga ima sol jest mudrost.
Rimljani su imali već izreku:
Sa zrnom soli — cum grano salis.
Time su kazali da neku stvar treba
sačiniti zrcem soli, tj. s mudrošću.
Kršćanski obred je primio sol
kao simbol mudrosti.
Djeci kod krštenja, barem u starom obredu,
davalo se soli.
Govorio je svećenik: Primi sol mudrosti.
Dakle, sol je simbol mudrosti.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Vi ste sol zemlje, 1991.:
 Isus, vidjeli smo, veli:
»Imajte sol u sebi i mir među sobom«.
Kada smo mi dakle sol svijetu?
Onda kad imamo mir među sobom.
Onda mi za svijet predstavljamo sol.
Ako nemamo mira među sobom,
onda se dešava ono što je rekao Isus:
»Ako sol obljutavi, čime će se osoliti.«
To znači, drugim riječima,
ako mi nemamo mira među sobom,
što možemo učiniti za ovu zemlju?
Gdje joj možemo pomoći?
Mi smo tada sol koja je obljutavila,
koja ne može ništa zasoliti.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Vi ste sol zemlje, 1991.:
 Sv. Pavao, za koga je Ivan Zlatousti rekao:
»Srce Pavlovo je Srce Kristovo —
Cor Pauli, Cor Christi«,
baš je dobro razumio ovu riječ Kristovu.
Gledajte kako kaže u Kol 4,6:
»Riječ neka vam je uvijek ljubazna,
solju začinjena.«
On sol povezuje s ljubaznošću.
Sol je ljubaznost.
To upućuje na ono što je rekao Isus,
da je sol »mir među sobom.«
Ili, kako bi Ivan XXIII. rekao:
»Uljudnost je osnovni oblik ljubavi.«

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Katekizam katoličke crkve:

OSOBINE BOŽJEG NARODA
782 Božji narod ima osobine koje ga jasno razlikuju od svih vjerskih, narodnih, političkih ili kulturnih skupina u povijesti:
To je Božji puk: Bog ne pripada kao svojina nijednom narodu. Ali od onih koji nekoć nisu bili narod, sebi je stekao Narod: "rod izabrani, kraljevsko svečenstvo, sveti puk" (1 Pt 2,9).
Članom toga naroda ne postaje se fizičkim rođenjem nego rođenjem "nanovo odozgor", "iz vode i Duha" (Iv 3,3-5), to jest vjerom u Krista i krštenjem. Tom narodu Glava je Isus Krist (pomazanik, Mesija): budući da isto pomazanje, Duh Sveti, teče iz Glave u Tijelo, on je "mesijanski narod". "Stanje toga naroda jest dostojanstvo slobode sinova Božjih: u njihovim srcima, kao u hramu, boravi Duh Sveti".
"Njegov zakon jest nova zapovijed da ljubimo kako nas je sâm Krist ljubio". To je "novi" zakon Duha Svetoga.
Njegovo je poslanje biti sol zemlje i svjetlo svijeta. "On je za cijeli ljudski rod najjača klica jedinstva, nade i spasenja".
I napokon, svrha mu je "Kraljevstvo Božje, koje je započeto na zemlji od samoga Boga i koje treba da se dalje širi, dok ga na kraju vremenâ Bog ne dovede do savršenosti".

Iz Propovjedi Tomislava Šaguda, prezbitera
(Peta nedjelja kroz godinu – A - Mt 5, 13–16)

Sol saveza

Uvod
Kada bismo dobro poznavali izraelsku povijest, vidjeli bismo da “sol zemlje” i “svjetlost svijeta” nisu samo simpatične duhovne analogije, nego vrlo snažne i pomalo zastrašujuće istine o našem poslanju.

Sol
Današnje evanđelje donosi dvije slike: sol i svjetlost. Iz njih možemo izvući puno analogija koje govore o duhovnoj stvarnosti kojoj Isus pokušava podučiti učenike. Danas se sol prikazuje kao zlo koje uništava zdravlje: bolje da je ima što manje u svemu. Puno se proizvoda čak hvali da su „bez dodane soli”. No u Isusovo vrijeme sol je bila nešto vrlo traženo i skupo. Kao i danas, koristila se kako bi hrani dala okus (usp. Job 6,6), ali još više kako bi se hrana konzervirala. Sol izvlači vlagu iz hrane, pa ona tako dehidrirana može dugo stajati.
Čovjek bi bez soli zimi umirao od gladi. No sol, ako se loše skladišti, može pokupiti vlagu, odnosno obljutaviti. Takva sol nije za hranu, ali se još može koristiti za sprečavanje poledice: baca se van na cestu „da ljudi po njoj gaze” (Mt 5,13). Bljutava sol mora se baciti na cestu, jer ako se slučajno baci na plodnu zemlju, uništit će je i na njoj više ništa neće rasti.

Sol u Bibliji
Za tumačenje evanđelja, međutim, nije nam toliko važno značenje nekog simbola u kulturi koliko u biblijskoj povijesti, jer je sve što je Isus govorio bilo utemeljeno prvenstveno na Božjoj riječi. U njoj sol ima još jedno, vrlo važno značenje. U uputama o žrtvovanju koje je Bog ostavio židovskim svećenicima piše: „Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol.” (Lev 2,13).
Nadalje: „Sve posvećene prinose što ih Izraelci podižu Gospodinu… To je savez osoljen, trajan pred Gospodinom, tebi i tvome potomstvu s tobom.” (Br 18,19). Sol je služila za konzerviranje, č uvanje hrane. Sve su žrtve morale biti posoljene u znak trajnosti i čuvanja saveza koji je sklopljen između Boga i Izraelaca. To je vjernika trebalo podsjećati da mu nije dovoljno samo prinijeti žrtvu da bi bio dobar s Bogom nego da mora vršiti i sve zapovijedi koje je Bog dao prilikom sklapanja toga saveza.

Kada Isus govori apostolima da su sol svijeta, ne želi tek reći kako su oni nosioci vjere koja svijetu daje smisao, čuva duše od propasti i slično, nego govori da su oni znak Novoga saveza što ga je Bog u Kristu sklopio s ljudima. Crkva je sol – znak trajnosti Božjega saveza.
Dokle god postoji Crkva, čovječanstvo ima nadu, a budući da je Isus obećao kako njegovu Crkvu „ni vrata paklena neće nadvladati” (Mt 16,18), možemo biti mirni.

Kada sol obljutavi
Riječ „obljutavi” (grč. mórainó) vrlo je zanimljiva u grčkom jeziku zato što ima dva značenja. Rjeđe označava već spomenuti gubitak okusa, a češće se prevodi riječju ‘poludjeti’. Pavao tako kaže: „Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova” (Rim 1,22s).
U Starome zavjetu nevjerovanje u Boga naziva se ludošću i bezumljem (usp. Ps 14,1; 53,2), a vidimo da i Pavao nastavlja u istom tonu. Sol koja obljutavi jest Crkva koja prestaje slaviti Boga i držati se saveza kojeg je sklopila s Kristom, a počinje služiti ovozemaljskim ciljevima.
Umjesto istine traži konformizam, umjesto žrtve sigurnost, umjesto vječnog života čari prolaznoga svijeta. Takva Crkva nije ni za što! Ako se stavi na Božju njivu, ispod nje ništa neće rasti, i zato će biti bačena na cestu da je ljudi gaze, jer je “poludjela”. Isus je ovdje vrlo odrješit i grub zato što, nažalost, nakon što osoba izbaci Krista iz svoga života, ponovno obraćenje nije moguće, kako je rečeno u Poslanici Hebrejima: „Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.” (Heb 6,4–6). Ne govorimo ovdje o povremenim slabostima i padovima, nego o svjesnom otpadu od vjere nakon što je osoba istinski upoznala Boga.

Zaključak
Jedna rimska izreka kaže: Nil sole et sale utilius – Ništa nije korisno kao sunce i sol. Ništa nije beskorisnije od bljutave soli i svjetiljke skrivene ispod posude, odnosno od “poludjele” Crkve i “poludjelih” kršćana kojima u središtu života nije Krist. Nemojmo se igrati.
Nakon što smo okusili nebo u susretu s Bogom, nema više povratka i nema opuštanja, jer tu đavao vreba da nas uništi. Cijeli se trebamo predati Kristu, a onda će po nama i c ijela naša okolina i cijeli svijet vidjeti i doživjeti Božje spasenje.


Propovjedi, Peta nedjelja kroz godinu – A (sagud.xyz)
Iz Kateheza Kika Arguella, osnivača Neokatekumenskog Puta

Kateheza o soli

Gospodin u Evanđelju govori :"Vi ste svjetlo svijeta, vi ste sol zemlje, vi ste kvasac." Isus Krist tako zamišlja svoju Crkvu. Crkva kao svjetlo, kao žarki oganj u svijetu koji je tama. Crkva osvjetljuje svijet i rasvjetljuje tamu, te tako ispunja svoje poslanje.
Što kaže usporedba s kvascem: kad u veliku količinu brašna stavimo malo kvasca, nakon nekog vremena ne razlikujemo više brašno od kvasca, jer je kvasac ukvasao čitavu masu. Povjesničari kažu da je Crkva ukvasala čitavu povijest mnogo više nego što se vidi.
Usporedba sa soli još jasnija.
Jedno je sol, a drugo je krumpir, meso, grah itd. Sol je nešto posve različito od toga. Ako je u nekome jelu sve sol, ne može se jesti. Zamislimo da imamo veliki lonac, i da bismo nešto skuhali stavimo u nj krumpir, meso, rižu, štogod vas volja i sve kuhamo.
Kad kušamo ne vrijedi ničemu. Ali kada bacimo šaku soli, nešto što je različito od svega onoga što je u loncu, pa promješamo i ponovo kušamo i sve je dobilo svoj ukus.
No ako mi dođe u usta grumen soli, ispljunem ga, jer poslanje soli jest to da nestane, da se rastopi, da umre u vrenju. Isto se događa sa svijetom. Svijet je izgubio ukus zbog grijeha, udaljio se od Boga i ostao u tminama, ostao je bez ukusa, izgubio je duboki smisao svoje stvarnosti. Tada sam Bog uzima sol: On sam izabire Crkvu i šalje je u svijet, da svijet dobije svoj smisao.
I ovaj pojam izabiranja mi malo razumijemo. Krist se ukazuje svetom Pavlu i baca ga s konja. Bog jednom kršćaninu daje posebne milosti koje neće dati drugome, jer Bog čini da kršćani budu sol. Ali to ne znači da smo bolji od drugih. Bog ne gleda tko je tko, i svatko će biti suđen po mjeri koju je primio. Komu je dano mnogo, od njega će se mnogo tražiti, tko je učinio zlo ne znajući, bit će kažnjen manje od onoga koji je znao sve. Ovo Gospodin stalno govori u Evanđelju.
Isus Krist je rekao: VI STE SOL ZEMLJE. Poslanje soli nije da ostane čitava, nego da osoli svijet. A kako osoljuje svijet? Umirući.


Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
((Hom. 15, 6. 7: PG 57, 231 – 232))

Vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta

Vi ste sol zemlje. Riječ vam nije povjerena za vaš život, nego, kako reče, za sav svijet. Niti vas šaljem u dva, ili deset ili dvadeset gradova; niti vas šaljem jednome narodu kao nekoć proroke, već vas šaljem na kopno, na more i u svekoliki svijet i to teško zaražen.
Kad je rekao: Vi ste sol zemlje, time je pokazao da je iskvarena i grijehom pokvarena sva ljudska narav. Stoga od njih najviše traži one kreposti koje su najpotrebnije i najkorisnije da se brinu za mnoge. Naime, tko je krotak, skroman, milosrdan i pravedan, taj ne samo da se obogaćuje dobrim djelima, već se brine da uzvišeni izvori budu na korist i drugima. Isto tako tko je čist srcem, mironosac i osjetljiv na istinu, taj svoj život usmjeruje na zajedničku korist.
Da ne biste smatrali da ste na laku borbu pozvani ili da se kod vas o neznatnim stvarima radi, reče: Vi ste sol zemlje. Što dakle? Zar su oni obnavljali ono što je trulo? Nipošto. Ne može se ono što je istrulo popraviti time da se sa solju pomiješa. Zacijelo, nisu to činili; već ono što je prije obnovljeno, i njemu predano, i od zagađenosti oslobođeno, to su miješali sa solju i sačuvali u onoj novini koju su od Gospodina primili.
Djelo je Kristove milosti da se nešto oslobodi od smrada grijeha; a da se to ne vrati opet u smrt, to bijaše djelo njihova mara i truda.
Zar ne vidite kako pomalo pokazuje da su oni bolji od proroka? Ne reče da su oni učitelji u Palestini, već po svemu krugu zemaljskom. Nemojte se, dakle, čuditi, veli, što, ostavivši druge, vama upravljam riječ te vas vučem u tolike opasnosti. Pogledajte kolikim i kakvim sve gradovima, pucima i narodima namjeravam vas poslati kao poglavare. Stoga ne želim samo da budete razboriti već i da druge činite sličnima sebi. Ako ne biste bili takvi, ne biste mogli niti samima sebi biti dostatni.
Drugi, naime, kad su i iskvareni, mogu se vašom službom opametiti; a ako vi upadnete u to zlo, onda ćete i druge povući u propast. Stoga što vam se veći posao povjerava, to većim se marom trebate za to brinuti. Zato kaže: Ako se sol pokvari, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.
A da se, čuvši riječi: Kad vas pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas, ne bi pobojali izići medu druge, reče: »Uzalud ste izabrani ako niste za to spremni. Zbog toga nužno dolazi proklinjanje koje vas ni u čem neće povrijediti već će svjedočiti o vašoj čvrstoći. Ako se toga budete bojali, bit ćete lišeni one odlučnosti koja vam pristoji, nitko vas neće rado slušati i svi će vas prezirati: to znači da se po soli gazi.«
Zatim ukazuje na drugi još uzvišeniji primjer: Vi ste svjetlo svijeta. Opet kaže svijeta, a ne jednog naroda ili dvadeset gradova već cijeloga kruga zemaljskoga: neshvatljivo svjetlo, uzvišenije od sunčanih zraka, kao što je i sol duhovna. Najprvo sol, a zatim svjetlo, da naučiš kakvo bogatstvo proistječe iz oštroumna govora, kakva je korist vremenite nauke. Naime ona obvezuje i ne dopušta da se rasplinjujemo, ona nam daje snagu i ulijeva jakost. Ne može se sakriti grad koji leži na gori.
Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod sud. Time ih ponovno potiče da žive razborito i razumno te ih uči da paze na sebe, jer žive naočigled svima i bore se na pozornici svega svijeta.


Časoslov, služba čitanja XX. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA