Spoznaja

Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 
( Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,12 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz Duhovnog spjeva svetog Ivana od Križa, prezbitera
  2. Dokumenti II.vatikanskog koncila
  3. Blaise Pascal: "Memorial"
  4. Iz Rasprave Protiv krivovjerja, sv. Ireneja, biskupa
  5. Iz Rasprave O iskustvu milosti , Karla Rahnera, teologa
  6. Iz knjige »Proslogion« svetog Anzelma, biskupa
  7. Iz spisa »Hildebrandova spoznaja istine«, Hrvoja Lasića, prezbitera
  8. Iz spisa Alfreda Schneidera, prezbitera DI
  9. Iz »oporučnog« govora 12. veljače 1984., Karla Rahnera, teologa
  10. Iz spisa Vječno čovještvo, Rudolfa Brajčića, teologa
  11. Iz spisa "Metafizička osnova molitve", Mije Škvorca, biskupa
  12. Iz Enciklike Fides et ratio, Ivana Pavla II, pape
  13. Iz spisa René Descartesa, filozofa, matematičara
REKAPITULACIJA:

Spoznaja
Hebrejski יָדַע  yada (yaw-dah')
Grčki η γνώση i gnósi
Latinski Cognitio

Riječ SPOZNAJA ( spoznanje, spoznati..) pojavljuje se 187 puta u Bibliji
 - 123 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 64 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 6 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi Mudrosti : 17 puta

SZ Petoknjižje 10
Povjesne knjige 21
Mudrosne knjige 55
Proroci 37
NZ Evanđelja 6
Djela apostolska 1
Poslanice 57

Ukupno : 187

PREGLED PO ČITANJIMA
1 Drugi izvještaj o stvaranju –
Raj zemaljski
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. Knjiga Postanka - Post 2,9		 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
2 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!« Knjiga Postanka - Post 2,17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«
3 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: »Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!« 13Onda Jahve upita Abrahama: »A zašto se Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?’ 14Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina.« Knjiga Postanka - Post 18,12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: »Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!«
4 1Mojsiju je Jahve odgovorio: »Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok. 2Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. 3Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj. 4Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 5Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.« 6Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše. 7Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. Knjiga Izlaska - Izl 7,5 Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.«
5 Voda pretvorena u krv
Tada Jahve reče Mojsiju: »Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. 15Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. 16Reci mu: ‘Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. 17Ovako Jahve poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u krv. 18Ribe će u Rijeci pocrkati, Rijeka će se usmrdjeti i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.’« Knjiga Izlaska - Izl 7,17		 Ovako Jahve poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u krv. 
6 Tuča
Tada Jahve reče Mojsiju: »Urani ujutro, iziđi pred faraona i reci mu: Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: ‘Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. 14Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. Knjiga Izlaska - Izl 9,14		 Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. 
7 Od Etama do Crvenoga mora
Jahve reče Mojsiju: 2»Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. 3Faraon će reći: ‘Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.’ 4Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.« Izraelci tako učine. Knjiga Izlaska - Izl 14,4		 Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.« Izraelci tako učine.
8 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: »Večeras ćete spoznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, 7a ujutro ćete vidjeti svojim očima Jahvinu slavu, jer vas je čuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? 8Večeras će vam Jahve dati mesa da jedete«, nastavi Mojsije, »a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas, nego protiv Jahve.« Knjiga Izlaska - Izl 16,6 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: »Večeras ćete spoznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske
9 Jahve još reče Mojsiju: 21»Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; 22ili, nađe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga čovjek može učiniti; 23ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; 24ili ono za što se bio krivo zakleo – neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. 25Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, 26a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac.« Levitski zakonik - Lev 5,24 ili ono za što se bio krivo zakleo – neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju.
10 9Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. 40Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.« Ponovljeni zakon - Pnz 4,39 Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.
11 Posljednje upute
Jahve reče Jošui: »Danas te počinjem uzvisivati pred očima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. 8Ti pak zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza: ‘Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.’« 9Tada reče Jošua Izraelcima: »Priđite i čujte riječi Jahve, Boga svojega.« 10I reče Jošua: »Po ovomu ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. 11Evo, Kovčeg saveza Gospodara sve zemlje proći će pred vama preko Jordana. 12Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. 13Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip.« Jošua - Jš 3,10		 I reče Jošua: »Po ovomu ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce.
12 Uspostavljena sloga među zavađenima
Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 31Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: »Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine.« Jošua - Jš 22,31		 Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: »Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine.«
13 Upute za ponašanje među strancima
12Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše među vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama, 13znajte dobro da će Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni će vam postati zamka i mreža, bit će bič bokovima vašim i trnje očima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš. 14Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obećanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno. 15I kao što vam se ispunilo svako obećanje što vam ga je dao Jahve, Bog vaš, tako će Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriše s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaš. 16Ako prekršite Savez koji je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama; ako budete služili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut će gnjev Jahvin na vas i nestat će vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao.« Jošua - Jš 23,14		 Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obećanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno.
14 19Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. 20Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. 21Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, 22i riječ se Samuelova obraćala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.) Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 3,20 Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina.
15 A Šaul izađe iz pećine i pođe svojim putem. 9Zatim ustade David, iziđe iz pećine i vikne za Šaulom: »Gospodaru kralju!« A kad se Šaul obazre, David se baci ničice na zemlju i pokloni mu se. 10Tada David reče Šaulu: »Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? 11Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oči mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj pećini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: ‘Neću dići svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.’ 12O, moj oče, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opačine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! 13Jahve neka sudi između mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka neće dići na tebe. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 24,12 O, moj oče, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opačine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš!
16 Šaul i vračara u En Doru
8Tada se Šaul preruši, obuče druge haljine i otputi se s dva čovjeka. I dođe noću k onoj ženi i reče joj: »Daj mi vračaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem.« 9A žena mu odgovori: »Ta ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivače duhova i vračeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?« 10A Šaul joj se zakle Jahvom govoreći: »Tako mi živog Jahve, nećeš biti ništa kriva za ovo!« 11Tada žena zapita: »Koga da ti dozovem?« A on odgovori: »Dozovi mi Samuela!« 12Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reče Šaulu: »Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!« 13A kralj joj odvrati: »Ne boj se! Nego što vidiš?« A žena odgovori Šaulu: »Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje.« 14Šaul je upita: »Kakva je obličja?« A ona odgovori: »Izlazi starac, ogrnut plaštem.« Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 28,14		 Šaul je upita: »Kakva je obličja?« A ona odgovori: »Izlazi starac, ogrnut plaštem.« Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se.
17 Umorstvo Abnerovo
35Nato pristupi sav narod nutkajući Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: »Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!« 36Sav je narod to čuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj činio. 37Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. 38Nato kralj reče svojim dvoranima: »Ne znate li da je danas pao knez i velik čovjek u Izraelu? 39Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jači su od mene. Neka Jahve plati zločincu po njegovoj zloći!« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 3,37		 Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova.
18 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. 12Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 5,12 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.
19 Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. 57Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. 58Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. 59Bile ove moje riječi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noću nazočne pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom činio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, 60ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. 61A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeći se njegovih zakona i obdržavajući njegove zapovijedi kao danas!« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,60 ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga.
20 Izraelska pobjeda
Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas, evo, predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.’« 14Ahab reče: »Po kome?« On odgovori: »Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika.« Ahab upita: »Tko će početi boj?« On odgovori: »Ti!« 15Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuća. 16Oni iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima s trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. 17Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: »Izišli su ljudi iz Samarije.« 18On reče: »Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 20,13		 Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas, evo, predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.’«
21 Pobjeda kod Afeka
Na početku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom. 27Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. 28Tad pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve.’« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 20,28		 Tad pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve.’«
22 7Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 19Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,19 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.«
23 Ratnici koji Davida uzdižu za kralja
Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: 32Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuća, poimence spomenutih, da dođu da zakralje Davida. 33Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 12,33		 Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna.
24 Davidov dvor
Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva, zidara i tesara da mu grade dvor. 2Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 14,2		 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.
25 Manašeovo obraćenje
Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 33,13		 Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.
26 Savjetovanje u Holofernovu taboru
Narod taj potječe od Kaldejaca. 7Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj. 8Skrenuše, dakle, s puta otaca svojih pa počeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše. 9Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te imađahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke. Judita - Jdt 5,8		 Skrenuše, dakle, s puta otaca svojih pa počeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše. 
27 Juditina molitva
O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. 5Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što će biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budućnost i sve se dogodilo što si umom zasnovao. 6Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: ‘Evo me!’ Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviđene. 7Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoće pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, lûk, praćku i neće da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove. Judita - Jdt 9,7		 Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoće pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, lûk, praćku i neće da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.
28 12Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorče vodâ, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju! 13Daj mi zamamnu riječ koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuće sinova tvojih. 14Učini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moći i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!« Judita - Jdt 9,14 Učini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moći i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!«
29 Bitka kod Emausa
Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću 2da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe. 8Juda reče svojim ljudima: »Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. 9Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. 10Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti. 11Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spašava Izraela.« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 4,11		 Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spašava Izraela.«
30 19Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. 20Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. 21Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast. 22Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu. 23Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, 24stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom. 25Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 7,25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.
31 Molitva je glasila ovako: »Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogući i vječni, koji spašavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Čuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju! 29Usadi svoj narod u svoje sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!« Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 1,27 Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 
32 Pouzdanje u Boga
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: 2»Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat’ od riječi! 17‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? 18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje – 19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: 20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda – nitko i ne vidi. 21Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’ Knjiga o Jobu - Job 4,21		 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’
33 Bog ponizuje bezbožne a spašava ponizne Psalmi - Ps 9,21 Strah im, o Jahve, utjeraj, nek’ spoznaju pogani da su smrtnici!
34 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode 11pa veli: »Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?« 12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. Psalmi - Ps 73,11 pa veli: »Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?«
35 Promišljah tada da bih spoznao: al’ mi se učini mučno u očima mojim 17sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. Psalmi - Ps 73,16 Promišljah tada da bih spoznao: al’ mi se učini mučno u očima mojim
36 Pjesma pravednikova
5Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih. 6Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji! 7Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća. Psalmi - Ps 92,7		 Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.
37 Uvodni natpis
Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: 2da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi; 3da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; 4da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće; 5kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli; 6da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke. 7Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. Mudre izreke - Izr 1,2		 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
38 Mudre izreke - Izr 1,7 Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
39 28Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. 29Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha 30niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. 31Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. 32Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. 33A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.« Mudre izreke - Izr 1,29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
40 Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, 10jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. Mudre izreke - Izr 2,10 jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.
41 Izbor mudrosti
Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost, 2jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. Mudre izreke - Izr 4,1		 Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost,
42 Drugo poosobljenje mudrosti
Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. 9Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. Mudre izreke - Izr 8,9		 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
43 Protiv podrugljivca
Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. 8Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. 9Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje. 10Gospodnji strah početak je mudrosti a razboritost je spoznaja Presvetog. 11»Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. 12Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi.« Mudre izreke - Izr 9,10		 Gospodnji strah početak je mudrosti a razboritost je spoznaja Presvetog.
44 26Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. 27Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od riječi spoznaje! 28Nevaljao se svjedok podruguje pravdi, i usta opakih gutaju nepravdu. 29Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnikâ. Mudre izreke - Izr 19,27 Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od riječi spoznaje!
45 5Čovjek koji laska bližnjemu svome, razapinje mrežu stopama njegovim. 6U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se. 7Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju. Mudre izreke - Izr 29,7 Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.
46 1. Salomonov život
Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 13I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. 14Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 15Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. 16Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« 17Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 18Mnogo mudrosti – mnogo jada; što više znanja, to više boli. Propovjednik - Prop 1,17		 Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
47 1Tad rekoh u srcu svom: »Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža« – ali gle: i to je ispraznost! 2O smijehu rekoh: »Ludost je«; o užitku: »Čemu valja?« 3Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećuje li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. 4Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; 5uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. 6Načinih jezera da plodna sadišta natapam. Propovjednik - Prop 2,3 Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećuje li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.
48 10I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bî nagrada svakom mojem naporu. 11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. 12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno. 13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. Propovjednik - Prop 2,13 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
49 24Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. 25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu? 26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabire i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja. Propovjednik - Prop 2,26 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabire i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
50 I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; 4jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; 5sunca čak ne vidje niti spozna – a spokojnije je od onoga. Propovjednik - Prop 6,5 sunca čak ne vidje niti spozna – a spokojnije je od onoga.
51 21I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; 22a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao. 23Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva. 24Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko – tko da i pronađe? 25I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. Propovjednik - Prop 7,25 I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
52 2. Ljubav Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. 17Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista – nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna. Propovjednik - Prop 8,16 Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću.
53 9Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. 10I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u podzemlju u koje ideš. Propovjednik - Prop 9,10 I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u podzemlju u koje ideš.
54 Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. 13On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. Knjiga Mudrosti - Mudr 2,13 On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.
55 Blaženstvo pravednikâ
A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. 7Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici. 8Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat’ nad njima uvijeke. 9Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe. Knjiga Mudrosti - Mudr 3,9		 Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.
56 6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. 7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. 8Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? Knjiga Mudrosti - Mudr 5,7 Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.
57 Priziv za božanskim nadahnućem
Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vođa mudrosti i upravlja mudracima. 16U njegovoj smo ruci mi i riječi naše, sa svim našim razborom i umijećem. 17On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela; 18početku, svršetku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba, 19tijeku godina i položaju zvijezda; 20naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, moći duhova i mislima ljudskim, različnosti biljaka i ljekovitosti korijenja. 21I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu. Knjiga Mudrosti - Mudr 7,21		 I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu.
58 Molitva za mudrost
9S tobom je mudrost, koja zna djela tvoja, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim očima i što je pravo po tvojim zapovijedima. 10Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo. 11Jer ona sve zna i razumije, ona će me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom moći. Knjiga Mudrosti - Mudr 9,10		 Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo.
59 13Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? 14Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. 15Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Knjiga Mudrosti - Mudr 9,13 Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod?
60 Knjiga Mudrosti - Mudr 9,16 Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti?
61 6Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova. 7O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj. 8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova. Knjiga Mudrosti - Mudr 10,8 I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova.
62 9A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. 10Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. 11Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, 12sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jača. Knjiga Mudrosti - Mudr 10,12 sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jača.
63 Božja popustljivost prema Egiptu
Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih 16da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim čime i sagriješi. Knjiga Mudrosti - Mudr 11,16		 da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim čime i sagriješi.
64 16Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. 17Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. 18Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. Knjiga Mudrosti - Mudr 12,17 Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
65 Poslije Božje blagosti dolazi strogost
Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namučio njihovim vlastitim gnusobama. 24Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora. 25Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla. 26A jer ih nije poučila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga. 27Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa čuti. Zato ih je i stigla najviša osuda. Knjiga Mudrosti - Mudr 12,27		 Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, Zato ih je i stigla najviša osuda.
66 Štovanje zvijezda i prirodnih sila
Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepotâ ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; 2nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. 3Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. Knjiga Mudrosti - Mudr 13,1		 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepotâ ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; o kom prije nisu htjeli ništa čuti.
67 Knjiga Mudrosti - Mudr 13,3 Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
68 6Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći; 7živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote. 8Pa ipak, oprostiti im ne treba: 9jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! Knjiga Mudrosti - Mudr 13,9 jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!
69 Posljedice krivoboštva
I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali. 23Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili priređuju bijesne gozbe s čudnim običajima. 24Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. Knjiga Mudrosti - Mudr 14,22		 I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.
70 Egipat i Izrael: čudesa u prirodi
17A najčudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešća moć, jer se svemir borio za pravednike. 18Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji; Knjiga Mudrosti - Mudr 16,18		 Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;
71 Strah Gospodnji
18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. 19Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju. 20Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život. Knjiga Sirahova - Sir 1,19		 Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju.
72 Mudrost i pravednost
U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost. 26Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod će ti je dati. Knjiga Sirahova - Sir 1,25		 U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost.
73 Knjiga Sirahova - Sir 11,28 Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek.
74 Čovjek u stvaranju
Slušaj, sine moj, i steći ćeš spoznaju; upravi svoje srce riječima mojim. 25Odmjereno ću ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje. 26Bog u početku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto. Knjiga Sirahova - Sir 16,24		 Slušaj, sine moj, i steći ćeš spoznaju; upravi svoje srce riječima mojim.
75 Istinska i lažna mudrost
Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti poštivanje Zakona. 22Ali mudrost nije u spoznaji zloće, i razbora nema u savjetu grešnika. 23Postoji umješnost koja je gnusna, i luđak je komu mudrosti nedostaje. Knjiga Sirahova - Sir 19,22		 Ali mudrost nije u spoznaji zloće, i razbora nema u savjetu grešnika.
76 Mudrac i bezumnik
Tko čuva Zakon, gospodar je svojim strastima, i savršenstvo straha Gospodnjeg mudrost je. 12Ne stječe pouku tko nije nadaren, ali gdjekad nadarenost umnaža gorčinu čovjekovu. 13Spoznaja mudračeva prelijeva se kao poplava, a savjet mu je kao vrelo živo. 14Srce je bezumnikovo kao vrč razbijen koji ne drži nikakve spoznaje. Knjiga Sirahova - Sir 21,13		 Spoznaja mudračeva prelijeva se kao poplava, a savjet mu je kao vrelo živo.
77 Knjiga Sirahova - Sir 21,14 Srce je bezumnikovo kao vrč razbijen koji ne drži nikakve spoznaje.
78 Mudrost i Zakon
Sve je ovo Knjiga saveza Boga svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim. 25On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne; 26on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno: 27obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe. 28Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti. Knjiga Sirahova - Sir 24,28		 Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti.
79 Molitva za spas i obnovu Izraela
Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode! 2Podigni ruku protiv naroda tuđinskih da spoznaju tvoju moć. Knjiga Sirahova - Sir 36,2		 Podigni ruku protiv naroda tuđinskih da spoznaju tvoju moć.
80 12Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivalištu svome. 13Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i svetište svoje slavom svojom. 14Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime. 15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. 16Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim. 17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog. Knjiga Sirahova - Sir 36,17 I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog.
81 Zakonoznanac
Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. 2On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka; 3istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. 4On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima. 5U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje. 6Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda. 7Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim. 8On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg. PREKRASNO!!! Knjiga Sirahova - Sir 39,7		 Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim.
82 1. U PRIRODI
Sad ću podsjetiti na djela Božja, i što sam vidio, to ću ispričati. Riječima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj. 16Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo. 17Gospod nije dao anđelima moć da govore o svim čudesima koja je Gospod, gospodar svega, čvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi njegovoj. 18Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove. Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena. Knjiga Sirahova - Sir 42,18		 Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove. Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena.
83 Mojsije
Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi; 5dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim. Knjiga Sirahova - Sir 45,5		 dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.
84 Jošua Knjiga Sirahova - Sir 46,6 Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.
85 Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim, 10da bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodom. Knjiga Sirahova - Sir 46,10 da bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodom.
86 Salomon
Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko proširio. 13Salomon kraljevaše u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati dom imenu njegovu i podići vječno svetište. 14Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke! Knjiga Sirahova - Sir 47,14		 Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke!
87 Izaijin poziv
Tad čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!« 9On odgovori: »Idi i reci tom narodu: ‘Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati.’ Izaija - Iz 6,9		 On odgovori: »Idi i reci tom narodu: ‘Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati.’
88 Dolazak pravednoga kralja
Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit’ ubogima i sud prav izricat’ bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit’ bezbožnika. 5On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. 6Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pásti, a djetešce njih će vodit’. 7Krava i medvjedica zajedno će pásti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. 8Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. 9Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. Izaija - Iz 11,9		 Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.
89 Obraćenje Egipta i Asirije
U onaj će dan Egipćani postati kao žene, drhtat će i strepiti od zamaha ruke Jahve nad vojskama kojom će zamahnuti na njih. 17Zemlja će Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah će ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad vojskama protiv njega naumio. 18U onaj će se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad vojskama; jedan će se od njih zvati Ir Hahres. 19U onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove. 20To će Jahvi nad vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja i vođu da ih izbavi. 21I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu; služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete. Izaija - Iz 19,21		 I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu; služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete
90 Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. 18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 20Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!« Izaija - Iz 37,20 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!«
91 Proroštvo o Kiru
Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. 2Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. 3Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov. Izaija - Iz 45,3		 Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.
92 Sluga Jahvin
10Al’ se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. 11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Izaija - Iz 53,11		 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
93 26Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči k’o za jedincem tužaljku pregorku. Jer će doći nenadano na nas pustošnik. 27Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. Jeremija - Jr 6,27 Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove.
94 Pokvarenost Judina
4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više vratiti. 5Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 9,5		 Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene« – riječ je Jahvina.
95 Prava mudrost
Ovako govori Jahve: »Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. 23A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo« – riječ je Jahvina. Jeremija - Jr 9,23		 A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo« – riječ je Jahvina.
96 Novi savez
»Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. 32Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov« – riječ je Jahvina. 33»Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana« – riječ je Jahvina: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 34I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.« Jeremija - Jr 31,34		 I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
97 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. 6Tada reče Jeremija: »Dođe mi riječ Jahvina: 7‘Uskoro će doći k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!’ 8Kako je Jahve navijestio, k meni dođe moj stričević Hanamel u tamničko dvorište i reče mi: ‘De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!’ I tada spoznah da to bijaše riječ Jahvina. Jeremija - Jr 32,8 Kako je Jahve navijestio, k meni dođe moj stričević Hanamel u tamničko dvorište i reče mi: ‘De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!’ I tada spoznah da to bijaše riječ Jahvina.
98 6Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim’, govori Jahve. ‘U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće više izustiti mojega imena; nitko neće reći: ‘Živoga mi Jahve!’ 27Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja. 28I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova.’ Jeremija - Jr 44,28 I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova.’
99 Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo će se smanjiti među narodima kamo ću ih raspršiti; 30a znam, taj narod tvrde šije neće poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni će se opametiti 31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat ću im srce i uši da čuju. Baruh - Bar 2,31 i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat ću im srce i uši da čuju
100 Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. 10Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ i zašto stariš u tuđini, 11onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u podzemlju? 12Zato što si vrelo mudrosti ostavio! 13Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. 14Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir. Baruh - Bar 3,14 Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.
101 III. POHVALA MUDROSTI
22Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; 23ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. 24Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? 25Veliko i bezgranično, visoko – neizmjerno! 26Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; 27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; 28izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. Baruh - Bar 3,23		 ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.
102 Baruh - Bar 3,27 ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;
103 34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; 35zovne li ih, one mu odgovore: »Evo nas!« – i radosno sjaju svom Stvoritelju. 36On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. 37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu – Izraelu, svome ljubimcu. Baruh - Bar 3,37 On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu – Izraelu, svome ljubimcu.
104 »Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. 9Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: 10posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11Života mi moga!« – riječ je Jahve Gospoda – »svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: 12trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima – i mač ću svoj trgnuti na njih! 13Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. Ezekiel - Ez 5,13 Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 
105 Protiv gora Izraelovih
Tada mi dođe riječ Jahvina i reče: 2»Sine čovječji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. 8Ali ću ipak poštedjeti neke od vas: ti će među narodima uteći maču kad se raspršite po zemljama. 9Tada će se preživjeli među vama spomenuti mene među narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubničko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubničke oči što pođoše za kumirima njihovim. I tada će sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniše gadostima svojim. 10I spoznat će da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da ću ih udariti svim tim zlom.« Ezekiel - Ez 6,10		 I spoznat će da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da ću ih udariti svim tim zlom.«
106 Izraelovi grijesi
Ovako govori Jahve Gospod: »Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom će Izraelov pasti od mača, gladi i kuge! 12Tko bude daleko, od kuge će umrijeti; tko bude blizu, od mača će pasti, i tko bude opkoljen, od gladi će izdahnuti! Tako ću gnjev iskaliti na njima 13i spoznat će da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali među kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 14Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!« Ezekiel - Ez 6,13		 i spoznat će da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali među kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 
107 Ezekiel - Ez 6,14 Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!«
108 Skori svršetak
Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: 2»Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.« 5Ovako govori Jahve: »Jedna nesreća, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. Ezekiel - Ez 7,9		 I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije.
109 Slava Jahvina napušta Hram
Uto se slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. 19Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima doma Jahvina, a slava Boga Izraelova bijaše nad njima. 20Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. 21U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. 22Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše. Ezekiel - Ez 10,20		 Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.
110 Zato ovako govori Jahve Gospod: »Kao što sam trs loze, među drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ću postupati i s Jeruzalemcima! 7Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih 8i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni!« – riječ je Jahve Gospoda. Ezekiel - Ez 15,7 Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih
111 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit ću na glavu njegovu! 20Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 21Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.’ Ezekiel - Ez 17,21 Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.’
112 Povijest nevjera Izraelovih
41Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodâ i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda. 42Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vašim. 43Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniste. 44I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov!’ Tako govori Jahve Gospod!« Ezekiel - Ez 20,44		 I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov!’ Tako govori Jahve Gospod!«
113 Jahvin mač nad Izraelom
6I dođe mi riječ Jahvina: 7»Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve – i pravedna i bezbožna! 9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti!’ Ezekiel - Ez 21,10		 I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti!’
114 Iskušenje prorokovo
I dođe mi riječ Jahvina: 16»Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.« 18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 19Narod me na to zapita: »Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?« 20Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Jahvina: 21Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, oskvrnut ću svoje svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 22Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 23Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete venuti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!’« Ezekiel - Ez 24,24		 A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!’«
115 25»A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove – 26u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 27U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!« Ezekiel - Ez 24,27 U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!«
116 Protiv Edoma
»Ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi, 13ovako govori Jahve Gospod: Podići ću ruku na Edom, istrijebit ću iz njega ljude i životinje! Pretvorit ću ga u pustinju: od Temana do Dedana svi će od mača izginuti. 14Tako ću se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni će postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat će moju osvetu!’ – riječ je Jahve Gospoda.« Ezekiel - Ez 25,14		 Tako ću se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni će postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat će moju osvetu!’ – riječ je Jahve Gospoda.«
117 Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 15Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda 16i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek’ mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.’« Ezekiel - Ez 29,16 i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek’ mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.’«
118 Daniel tumači san
Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: »Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!« Baltazar odgovori: »Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! 23A što se reklo ‘Ostavite panj i korijenje stabla’ – tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. 24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća.« Daniel - Dn 4,23		 A što se reklo ‘Ostavite panj i korijenje stabla’ – tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.
119 San se ispunja
Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. 26Dvanaest mjeseci kasnije, šetajući babilonskim kraljevskim dvorom, 27kralj govoraše: »Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom – snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?« 28Još bijahu te riječi u ustima njegovim kad s neba dođe glas: »Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; 29bit ćeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće.« Daniel - Dn 4,29		 bit ćeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće.«
120 Danielov govor
Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. 18O kralju, Bog je svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. 19Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. 20No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bî oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. 21Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. Daniel - Dn 5,21		 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.
121 Jahve i njegova nevjerna žena
21Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; 22zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu. 23U onaj dan« – riječ je Jahvina – »odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati; 24zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu. Hošea - Hoš2,22		 zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.
122 Neuzvraćena očinska ljubav
Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. 2Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. 3A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. 4Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti. Hošea - Hoš11,3		 A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
123 Završna opomena
Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću. Hošea - Hoš14,10		 Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.
124 Hvalospjev Zaharijin
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati..... Evanđelje po Luki - Lk 1,77		 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
125 Isus plače nad Jeruzalemom
Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim 42govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Evanđelje po Luki - Lk 19,42		 govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!
126 Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« 15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. Evanđelje po Ivanu - Iv 6,15 Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
127 Obećanje Duha
18Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. 19Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. 20U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Evanđelje po Ivanu - Iv 14,20		 U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.
128 »Opet ćete me vidjeti« »Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti.« 17Nato se neki od učenika zapitkivahu: »Što je to što nam kaže: ‘Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti’ i ‘Odlazim Ocu’?« 18Govorahu dakle: »Što je to što kaže ‘Malo’? Ne znamo što govori.« 19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: »Pitate se među sobom o tome što kazah: ‘Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti’? 20Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Evanđelje po Ivanu - Iv 16,19 Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: »Pitate se među sobom o tome što kazah: ‘Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti’?
129 6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Evanđelje po Ivanu - Iv 17,8 jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.
130 Što dakle? Čut će svakako da si došao. 23Učini stoga što ti kažemo. U nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. Djela apostolska - Dj 21,24 Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 
131 1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Nad poganima
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova. Poslanica Rimljanima - Rim 1,19		 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.
132 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Poslanica Rimljanima - Rim 1,28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje
133 19A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha! Poslanica Rimljanima - Rim 3,20 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha!
134 Uloga Zakona
Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 8A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bî mi na smrt. 11Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. 12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt – da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. Poslanica Rimljanima - Rim 7,7		 Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 
135 Hvalospjev mudrom milosrđu Božjemu
O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! 34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? 35Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? 36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. Poslanica Rimljanima - Rim 11,33		 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
136 Poslanica Rimljanima - Rim 11,34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
137 Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: 5u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 1,5 u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju.
138 Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. 15Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. 16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,14 Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.
139 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,16 Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.
140 Dari Duha
O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: »Prokletstvo Isusu«. I nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 12,8		 Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;
141 Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! 3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.... Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,2		 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
142 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
143 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
144 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično,
145 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,12 a tada ću spoznati savršeno,
146 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 13,12 kao što sam i spoznat!
147 Dari u zajednici
Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. 6A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 7Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,6		 A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 
148 Apostolsko služenje
Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno – kao od Boga pred Bogom – u Kristu govorimo. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 2,14		 Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja.
149 1Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 4,6 Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
150 Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 6,6 u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 
151 II. SABIRANJE MILOSTINJE ZA CRKVU U JERUZALEMU
Poticaji na darežljivost
Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno – po svojim mogućnostima i preko mogućnosti – 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. 7Stoga kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 8,7		 Stoga kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti.
152 Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 10,5 i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;
153 1Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 2Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet – kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan – unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. 3Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. 4I raspet bî, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. 5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvi. 6A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvi. 7Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo prâvi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. 8Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. 9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 10To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,5 Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvi.
154 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 13,6 A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvi.
155 Nego, naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane – 8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima – 9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! 10Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. Poslanica Galaćanima - Gal 2,9 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!
156 8Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. 9Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? 10Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! 11Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas! Poslanica Galaćanima - Gal 4,9 Ali sada kad ste spoznali Boga –
157 Poslanica Galaćanima - Gal 4,9 zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?
158 Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima 19i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Poslanica Efežanima - Ef 1,17 Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 
159 Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. 20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – 21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. Poslanica Efežanima - Ef 3,19 te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.
160 On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Poslanica Efežanima - Ef 4,13 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:
161 Zahvala i molitva
Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. Poslanica Filipljanima - Fil 1,9		 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju
162 Pravi put spasenja
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista Poslanica Filipljanima - Fil 3,8		 Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem
163 Za nju ste već čuli u Riječi istine – 6evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Poslanica Kološanima - Kol 1,6 evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini,
164 Molitva za napredak Kološana
Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: 10da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; 11osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. Poslanica Kološanima - Kol 1,9		 Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome:
165 Poslanica Kološanima - Kol 1,10 da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj;
166 Pavlova briga za vjeru Kološana
Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega – Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. Poslanica Kološanima - Kol 2,2		 da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega – Krista
167 Poslanica Kološanima - Kol 2,3 u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.
168 Ne varajte jedni druge!
Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist. Poslanica Kološanima - Kol 3,10		 i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja!
169 2. TIMOTEJ – PROMICATELJ BOGOSLUŽJA I BOGOLJUBNOSTI
Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 2,4		 koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 
170 Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječjâ nekog nazovispoznanja, 21koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 6,20 Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječjâ nekog nazovispoznanja,
171 A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, 25da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla, koji ih drži robljem svoje volje. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 2,25 da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 
172 Opasnosti budućih vremena
A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 2Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: 7one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. 8Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 9Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 3,7		 one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine.
173 Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti 2u nadi života vječnoga što ga, prije vremenâ vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, 3a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: 4Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega! Poslanica Titu - Tit 1,1 Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti
174 Zahvalnica i molitva
Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama 5jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 6Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! 7Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. Poslanica Filemonu - Flm 1,6		 Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! 
175 10Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 11I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: »Spoznaj Gospodina«, ta svi će me poznavati, malo i veliko, 12jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati. Poslanica Hebrejima - Heb 8,11 I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: »Spoznaj Gospodina«, ta svi će me poznavati, malo i veliko,
176 Strašni izgledi grešnika
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Poslanica Hebrejima - Heb 10,26		 Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe
177 1. VJERA PRAOTACA
A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 3Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. Poslanica Hebrejima - Heb 11,3		 Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.
178 Vjera i djela
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.« 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? Jakovljeva poslanica - Jak 2,20		 Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova?
179 Naslov
Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. 2Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,2		 Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega!
180 Poziv na svetost. Božja darežljivost
Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 4Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. 5Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, 6spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. 10Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći – ne, nećete posrnuti nikada! 11Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,3		 Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost.
181 Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,5 Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje,
182 Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,6 spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost,
183 Druga Petrova poslanica - 2 Pt 1,8 Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.
184 18Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se što veli istinita izreka: »Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.« Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,20 Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 
185 Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,21 Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti,
186 Druga Petrova poslanica - 2 Pt 2,21 negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana.
187 14Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. 15A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. 16Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast. 17Vi dakle, ljubljeni, pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. 18A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! Druga Petrova poslanica - 2 Pt 3,18 A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

SPOZNAJA
Izraz "Spoznati Boga" Biblija upotrebljava u kontekstu života. Prema shvaćanju Semita, spoznaja je šira od apstraktnog znanja i izražava egzistencijalni odnos. Spoznati nešto, znači to konkretno doživjeti : čovjek spoznaje patnju (Iz 53,3), grijeh (Mudr 3,13), rat (Suci 3,1) i mir (Iz 59,8), dobro i zlo (Post 2,9.17).
U religioznoj spoznaji sve počinje Božjom inicijativom. Prije nego što netko spozna Boga, on znan je Njemu.
Bog poznaje Abrahama (Post 18,19), poznaje svoj narod : "Među svim plemenima zemaljskim , samo vas poznah (Am 3,2). Svoje proroke poznaje i prije njihova rođenja ( Jr 1,5), kao što poznaje i sve one koje predodređuje da mu budu posinci (Rim 8,29..).
Njima Bog daje da Ga i oni spoznaju : otkriva im svoje Ime (Izl 314), prožima ih svojim strahom (Izl 20,18), ali prije svega posvjedočuje im svoju nježnost izbavljajući ih od neprijatelja, dajući im zemlju (Pnz 3,42), upoznaje ih sa zapovjedima koje su put ka sreći (Pnz 30,16).
Narod bi zauzvrat trebao po tome spoznati Boga i pripadati mu u istinskoj ljubavi (Hoš 4,1), ali odmah na početku pokazuje da nije za to sposoban (Izl 32,8). Kako kaže Psalam 95,10 :" Narod su nestalna srca i ne proniču moje putove". Budući da ne poznaje Boga , On ga neprestano stavlja na kušnju (Br 14,22). Narod umišlja da "poznaje" Jahvu (Hoš 8,2) , ali sve je to izvanjsko i formalističko. (Iz 29,13; Jr 7).
Prava spoznaja Boga mora doprijeti do srca i doći do izražaja u stvarnom životu (Hoš 6,6; Iz 1,17). Proroci to uporno ponavljaju, ali u narodu nema odjeka; stoga će taj narod biti kažnjen jer nema razumnosti (Iz 5,13).
Ali ne prestaje nada u čudesnu obnovu kojom će se "zemlja ispuniti spoznajom Jahvinom , kao što se vodom pune mora" (Iz 11,9). Ali kako će se to zbiti? Izrael je svjestan da to ne može postići sam , jer zna da mu je srce okorjelo (Jr 7,24) i neobrezano (Lev 26,41), a da istinski spozna Boga, potrebno mu je savršeno srce. Ponovljeni zakon ističe tu potrebu unutarnjeg preobražaja koji može doći samo od Boga (Pnz 29,3.)
I Izaija i Jeremija proriču poslije izgnanstva jedno obećanje da će doći do preobrazbe srca po Božjoj inicijativi u novom savezu : "Zakon ću svoj staviti u njihovu nutrinu i upisati ga u njihova srca... i bit ću Bog njihov, a oni narod moj...I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći :"Spoznajte Jahvu" , nego će me svi poznavati , i malo i veliko."
Savršena spoznaja Boga obećana vremenima novog saveza , dana je u Isusu Kristu. Samo je Isus mogao objaviti Oca (Lk 10,22) i protumačiti misterij kraljevstva Božjeg (Mt 13,11). Isus je svoje riječi popratio znakovima i čudesima, ali tek kad se prolila krv Novog saveza (Lk 22,20) zasjala je puna svjetlost : " Tada im prosvijetli razum..." (Lk 24,45). A izljevom Duha Svetoga (Dj 2,33) započinje posljednje vrijeme : vrijeme istinske spoznaje Boga. Duh Sveti otkriva sav domašaj riječi i djela Isusovih (Iv 14,26) i uvodi učenike u punu istinu (Iv 16,13). Tako učenici spoznaju Isusa, a po Isuu i Oca (Iv 14,7.20). Kako kaže Ivan : " Život je vječni u tome da spozname Tebe , jedino pravoga Boga i onoga koga si poslao , Isusa Krista "(Iv 17,3).
I Sveti Pavao životom govori i svjedoči što je sam iskusio: spoznati znači ući u veliku struju života i svjetlosti što izvire iz Božjeg srca i k njemu nas vraća.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Možeš doseći i najvišu razinu
nutarnjeg života
u svojoj askezi i kontemplaciji,
dokle god živiš u sadašnjem životu imat ćeš "samo djelomično" spoznanje,
proroštvo i jamstvo Duha svetoga
(1Kor 13,9-12).
Ali kad s onu stranu vjekova
dođeš u ono savršeno stanje
u kojem ćeš, budeš li dostojan toga,
istinu vidjeti licem u lice
(1Kor 13,12),
kakva uistinu jest,
nećeš više samo djelomično imati Puninu,
već će sva ta Punina milosti
prebivati u tebi.
Kao što kaže sveti Pavao :
"A kad to dođe prestat će ovo
djelomično"( 1Kor 13,10 ) i
"...u kome su sva bogatstva
mudrosti i spoznaje skrivena"
(Kol 2,3).

Sv. Maksim Ispovjedalac , mistik i mučenik (oko 580.-662.)

Stekneš li mističnu spoznaju
i iskusiš užitak koji iz nje proizlazi,
više te neće opsjedati demon taštine,
čak ni da ti se ponude
sva kraljevstva ovog svijeta (Mt 4,8)
jer što to ona sadrže
što bi moglo nadmašiti
užitak motrenja Duha?

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Pitanja o spoznanju III,64, PG 28,1:
Na svijetu nema ničega
što nam može dati
veću sreću od spoznaje Boga oca.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Pitanja o spoznanju 6,2:
Postoje dva načina spoznaje svijeta;
pragmatički, dostupan i bezbožnicima
i onaj duhovni, pridržan svetima.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Poglavlje o molitvi:
Kada moliš, ne predočavaj si božanstvo
nikakvom slikom koju si ti sam oblikovao.
Čuvaj se i od toga da se tvoj duh
zabavlja bilo kakvom osobitom formom,
nego ga slobodna od svake forme usmjeri
na bezlični Bitak,
jer ćeš samo tako postići spoznaju.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa V. J. McGuckin, Knjiga mističnih poglavlja:
Sjedni u tišini i učvrsti
pažnju u sebi kako bi,
napuštajući grješne misli,
mogao napredovati u svetosti.
Kad se u tebi probudi
mistička spoznaja primat ćeš
obilje kontemplativnih uvida.
A kad se uzdigneš na još veću razinu,
jasno ćeš vidjeti
svjetlost našeg Spasitelja.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Zamak duše:
Neke duše što vide
da ih Gospodin više obasiplje milostima
to se više boje same sebe ,
do te mjere da se neki puta
ne usuđuju ni oči podignuti
poput carinika iz Evanđelja (Lk 18,13),
jer su u Njegovim veličinama
više upoznale svoju krajnju bijedu,
pa ime se njihovi grijesi čine još teži.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz djela Moj život :
 Duša se u jednom času osjeti tako mudrom
i s tako jasnom spoznajom
o tajni Presvetog Trojstva,
i o drugim vrlo uzvišenim stvarima,
da nema teologa s kojim se ne bi usudila
raspravljati o istini ovih veličajnosti.
Duša ostane tako začuđena da je dostatna
jedna od ovih milosti da je izmijeni cijelu i
navede je da ne ljubi ništa doli Onoga koji je,
bez ikakva njezina truda,
čini sposobnom za tako velika dobra,
te joj priopćuje tajne i postupa s njom
tako prijateljski i s toliko
ljubavi da se to ne da opisati.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

„Ma koliko se mi trudili u učenju,
Gospodina nećemo spoznati
ako ne budemo živjeli po
Njegovim zapovijedima,
jer se Gospodina ne spoznaje kroz nauku,
već Duhom Svetim.
Mnogi filozofi i učeni ljudi su došli do uvjerenja
da postoji Bog, ali Boga nisu spoznali.
Jedno je vjerovati da postoji Bog,
a drugo je poznavati Boga…
tko je spoznao Boga Duhom Svetim,
njemu duh gori ljubavlju prema Bogu danju i noću,
i njegova duša se ne može privezati
ni uz što zemaljsko.“

Siluan Atonski, istočni pravoslavni monah ruskog podrijetla (1866.-1938.)

"Duša koja je u potpunosti spoznala Gospodina
i naslađivala se Njime,
više ništa ne želi i
ni za što se na zemlji ne vezuje.
Ona ni ponuđeno kraljevstvo ne bi poželjela,
jer je ljubav Kristova tako slatka
i tako je raduje i veseli
da je više ni carski život ne može obradovati ".

Siluan Atonski, istočni pravoslavni monah ruskog podrijetla (1866.-1938.)

Razumu se bez pomoći mašte utisne spoznaja Božje prisutnosti,
koju duša doživljava tako sigurno;
to je duhovno - razumsko viđenje.
Boga se , naime, u njegovoj biti ne može vidjeti;
za to se traži SVJETLO SLAVE (lumen gloriae).

Jeronim Jaegen, sluga Božji, mistik (1841.-1919.)

Duša — ne može Boga ni vidjeti ni čuti.
Ne razabire ni Božanske Osobe.
Ali se u Božjoj blizini osjeća duhovno tako sretnom,
te u svojoj svijesti da je Spasitelj
- nju bijedno ljudsko dijete - istinski toliko pomilovao,
nema druge čežnje nego da se jasnim pogledom spoznaje
i usrećujućim izljevom srca
potpuno preda prisutnome Bou koga je spoznala...

Jeronim Jaegen, sluga Božji, mistik (1841.-1919.)

Sva naša zadaća treba da bude upoznati Boga.
Što Ga više upoznajemo,
to Ga više želimo izbližega dohvaćati.
Jer se, u neku ruku, može se reći
da ljubav raste zajedno sa spoznajom:
tako će jubav biti to veća
što je spoznaja dublja i obuhvatnija.
Ako je ljubav prema Bogu doista velika,
ljubit ćemo Ga jednako u bolu i u radosti.

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Antequam enim sentires, dicere putabas Deum;
incipis sentire, et ibi sentis non posse dici quod sentis.
(Prije nego Boga iskusiš, vjeruješ da ga možeš imenovati;
kad počinješ stjecati iskustvo,
već osjećaš da ne možeš više reći što si iskusio).

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Ispitaj ljepotu zemlje, mora,
prorijeđena i svugdje prisutna zraka;
ispitaj ljepotu neba(...)
ispitaj sve te stvari.
Sve će ti odgovoriti:
Gledaj nas samo i promotri kako smo lijepe!
Njihova je ljepota kao njihov hvalospjev ('confessio').
No, ta stvorenja, tako lijepa a ipak promjenljiva,
tko ih je stvorio ako ne netko tko je lijep (`pulcher')
a nepodložan mijeni?"

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz Ispovijesti, Knjiga VII, pogl. 10:
„A ti si mi doviknuo izdaleka:
'Dapače, ja sam koji jesam.',
i čuo sam kao što se srcem čuje,
i nisam više imao razloga da sumnjam,
i lakše bih sumnjao da ja živim,
nego da nema istine koja se dade shvatiti
i vidjeti po onome što je stvoreno.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz Ispovijesti:
Bog je viši od najvišega u meni,
nutarnjiji od najnutarnjijeg u meni...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz Soliloquia:
Deum et animam scire volo.
Nihilne aliud?
Nihil omnino.
Želim spoznati samo Boga i dušu.
Ništa više?
Baš ništa.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz Ispovijesti XI, 14:
Što je, dakle, vrijeme?
Ako me nitko o tome ne pita, onda znam;
no treba li da ga nekome objasnim,
onda ne znam;
no ipak, pun samopouzdanja,
tvrdim da bih znao kako nema prošlosti
kada vrijeme ne bi protjecalo,
ni budućnosti kada ništa ne bi nadolazilo,
ni sadašnjosti kada ništa ne bi bilo prisutno.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Nemoj zastati na svom putu.
Nemoj skretati ni puta ostavljati.
Tko ne ide naprijed, zaostaje;
tko se vraća k onome
što je ostavio, nazaduje.
Bolje je biti uzet na putu
nego trčati stranputicom.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz Ispovijesti:
Non omnino essem, nisi esses in me.
Uopće me ne bi bilo da nisi u meni.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz rasprave o Prvoj Ivanovoj poslanici:
Kad kažemo med, zlato ili vino,
razumijemo što smo rekli.
A ono što želimo a ne možemo izraziti,
naziva se Bog.
No opet, što smo rekli kad smo rekli Bog?
Samo jednu složenu riječ.
Sve što smo mogli reći nije dovoljno.
Otvorimo se dakle prema Njemu,
da nas ispuni kada dođe.
Bit ćemo mu slični jer ćemo Ga vidjeti
kakav jest...

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

De civitate Dei (CD, 19,11):
Dobro mira toliko je da u sferi zemaljskog i
prolaznog nema ničega o čemu bi se radije slušalo,
ničega za čim bi se tako strastveno žudjelo,
i, konačno, ničega boljega
što bi bilo moguće pronaći.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De doc. chr. II, 12.:
Bit je spoznaje gledanje Boga
a vjera nas hrani kao djecu (...)
No ako ne hodimo u vjeri,
nećemo moći doći do gledanja,
koje ne nestaje nego se nastavlja
po našem umu nakon što jednom bude
očišćen po ujedinjenju s Istinom.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovijesti 10,8:
Ljudi idu da se dive vrhuncima gora,
silnim valovima mora, širokim tokovima rijeka,
daljinama oceana i putanjama zvijezda,
a zapuštaju sebe...

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De ord.,2,18,47:
Dvostruki je problem filozofije:
jedan je čovjek s obzirom na njegovu dušu,
a drugi je Bog.
Prvi nas uvodi u poznavanja nas samih,
drugi je princip našeg bitka.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,1,1,4:
Što si dakle, Bože moj?
Što si ako ne Gospodin Bog?
Tko je, naime, Gospodin osim Gospodina?
Ili tko je Bog osim Boga našega? (Ps 18,32).
Svevišnji, predobri, premoćni, svemogući;
najmilosrdniji i najpravedniji;
najskriveniji i najočitiji;
najljepši i najjači!
Ti si stalan i nedokučiv; nepromjenjiv,
a sve mijenjaš; nikad nov, nikad star,
a sve obnavljaš i u starost dovodiš oholice
da i ne opaze (Job 9,5);
uvijek djeluješ i uvijek miruješ;
skupljaš, a ništa ne trebaš;
nosiš, ispunjaš i zaštićuješ;
stvaraš, uzdržavaš i usavršuješ;
tražiš premda ti ništa ne nedostaje. (...)
Dajemo ti, da bi nam bio dužnik,
a tko ima išta što nije tvoje?
Vraćaš dugove, a nikome nisu dužan;
otpuštaš dugove, a ništa ne gubiš.
A što sam rekao, Bože moj, živote moj,
slasti moja sveta?
Ili što kaže netko kad o tebi govori?
Pa Jok jao onima koji šute o tebi,
kad su i govorljivi jednaki nijemima.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,10,6,9:
Pitao sam zemlju, i reče mi: 'Ja nisam.'
I sve što je na njoj priznade mi to isto.
Pitao sam more i bezdane,
i životinje što gmižu, i odgovoriše mi:
’ Nismo mi Bog tvoj, traži ga nad nama!’
Pitao sam vjetrove što dušu,
i reče mi sav zrak sa svojim stanovnicima:
'Vara se Anaksimen, ja nisam Bog’.
Pitao sam nebo, sunce, mjesec i zvijezde,
i rekoše mi: 'Ni mi nismo Bog kojega tražiš.'
I rekoh svima njima koji okružuju ulaze tijela moga:
'Recite mi o Bogu mome, kad vi to niste,
recite mi nešto o njemu!'
I povikaše glasno: On nas je stvorio! (Ps 100, 3).
Moje pitanje bijaše u mom razmišljanju o njima,
a njihov odgovor bijaše njihova ljepota.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,7,17,23:
Istraživao sam naime po čemu zaključujem
ljepotu tjelesa bilo nebeskih bilo zemaljskih i
što mi pomaže kad o promjenjivim stvarima
ispravno sudim i govorim:
'Ovo mora biti ovako, a ono ne.’
Istražujući dakle po čemu sudim,
kad tako sudim otkrio sam da je to nepromjenjiva i
istinita vječnost istine iznad moga promjenjivog duha.
Tako sam se postepeno uspinjao od
tjelesa do duše koja osjeća preko tijela, i o
dande do njezine unutarnje moći
kojoj tjelesna osjetila javljaju vanjske utiske,
a dotle dopiru i životinje.
Odande se opet uspeh do razumne moći,
kojoj pripada prosuđivanje onoga
što se dobiva od tjelesnih osjetila (...)
da bi otkrila kakvo je to svjetlo oblijeva
kad bez ikakve sumnje tvrdi da nepromjenjivo
treba pretpostavljati promjenjivome, i
odakle poznaje samo nepromjenljivo biće,
jer kad ga ne bi na neki način poznavala,
nikako ga ne bi sa sigurnošću pretpostavljala promjenjivome.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,7,11,17:
Tada obratih pozomost na stvari koje su ispod tebe,
te vidjeh da one niti potpuno postoje
niti potpuno ne postoje:
postoje jer potječu od tebe,
a ne postoje de nisu ono što si ti.
Jer ono uistinu postoji što nepromjenjivo ostaje.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,1,6,10:
Ili postoji li neko drugo vrelo
iz kojega primamo bitak i život,
osim onoga iz kojega nas ti stvaraš, Gospodine,
za kojega biti i živjeti nisu
dvije različite stvari,
jer je vrhovni bitak i vrhovni život jedno te isto?
Najviši si i ne mijenjaš se.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,11,4,6:
Evo postoje nebo i zemlja i viču da su stvoreni,
jer se mijenjaju i preobrazuju.
A sve što nije stvoreno, a ipak postoji,
nema u sebi ničega čega nije bilo prije:
to bi bila promjena i preobrazba.
Viču također da nisu sami sebe stvorili:
'Zato postojimo jer smo stvoreni;
nije nas dakle bilo prije nego što smo bili,
da bismo mogli stvoriti sebe.'
I glas njihov koji to govori
jest upravo u tome što se vide.
Ti si ih dakle, Gospodine, stvorio,
ti koji si lijep, de su oni lijepi;
ti si dobar, jer su oni dobro;
ti postojiš, jer oni postoje.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,11,5,7:
Tebe hvale sve ove stvari kao Stvoritelja svoga.
Ali kako ih ti stvaraš?
Kako si stvorio, Bože, nebo i zemlju?
Nisu zaista ni na nebu ni na zemlji
načinio nebo i zemlju,
ali ni u zraku ni u vodama,
jer i oni pripadaju nebu i zemlji;
nisi ni u cijelom svijetu stvorio cijeli svijet,
jer nije bilo mjesta gdje bi mogao biti stvoren
prije nego je bio stvoren da postoji.
Nisi ni u ruci držao ništa
da od toga načiniš nebo i zemlju:
jer odakle bi ti uzeo to što ti nisi stvorio,
da od toga nešto načiniš? Što naime postoji
drugačije nego zato što ti postojiš?
Dakle, ti si rekao, i stvari postadoše,
riječju svojom ti si ih stvorio.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovjesti,11,...:
Nije dakle bilo vremena kad ti nisi ništa radio,
jer si ti stvorio i samo vrijeme.
I nikakvih vremena nema koja su suvječna s tobom,
jer ti stalno postojiš,
a vremena ne bi bila vremena kad bi bila stalna.
A što je vrijeme?
Tko bi to mogao lako i ukratko razjasniti? (...)
Ako me nitko ne pita, znam, ali ako bih htio nekome
na pitanje to razjasniti, ne znam;
ipak sa sigurnošću mogu reći da znam,
kad ne bi ništa prolazilo,
da ne bi bilo prošloga vremena,
i kad ne bi ništa dolazilo,
da ne bi bilo budućeg vremena,
i kad ne bi ništa postojalo,
da ne bi bilo sadašnjeg vremena.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

De civ. Dei 19, 13:
Pax animae rationalis,
ordinata cognitionis
actionisque consensio —
mir razumne duše sređeni je sklad
spoznaje i djelovanja.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De libero arbitrio:
Svaka promjenljiva stvar mora da je i subjekat,
koji može da primi drugi oblik ili novu savršenost...
Ali nijedna stvar ne može sebi toga dati...
Sigurno je dakle, da i tijelo i duša
primaju svoj oblik, svoju savršenost od
jednog bića, koje je nepromjenljivo i
uvijek ostaje.
Omnis res mutabilis,
etiam formabilis sit necesse est...
nulla autem res formare se ipsam potest;
quia nulla res potest dare sibi, quod non habet...
Conficitur itaque ut et corpus et anima forma
quadam incommutabili et semper nianente iormantur.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Ispovijesti, VII, 1,6, 22,:
I pitao sam se što je zlo,
i otkrio da nije biće
nego da je izopačenost volje
koja se od najvišeg bića, od tebe Boga,
odvratila k najnižim bićima,
te odbacuje svoju nutrinu i nadimlje se
željom za onim što je vani.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Sermo 61:
 Dobra ovoga svijeta neka
su suvišna druga nužna...
Tko može izbrojiti suvišne stvari?
Ako bismo ih htjeli izbrojiti,
izgubili bismo puno vremena.
Stoga govorimo o potrebnim stvarima.
Sve ostalo je suvišno.
Dvije su stvari ovoga svijeta potrebne:
zdravlje i prijateljstvo...
Bog je stvorio čovjeka
da može biti i živjeti.
To je zdravlje.
Ali da ne bi bio sam,
bilo je potrebno prijateljstvo.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Ono bivstvo (Bitak) što jest Bog,
posjeduje tu bezuvjetnost po kojoj mu je
nemoguće nešto dodati, pa je zato po samo svojoj čistoći
različit od svakog drugog bivstva.
Kao što opće bivstvo (bitak) u svoj pojam ne uključuje neki dodatak,
tako i ne uključuje u svoj pojam
neko isključenje dodatka,
jer kad bi to bilo tako,
ne bi se moglo shvatiti ništa što bi obuhvaćalo
nešto drugo osim samog bivstva (egzistencije).

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae, I, q.12, a.12 co:
Naša prirodna spoznaja ima svoj početak u osjetilima;
zato ona može doseći onoliko
koliko nas osjetilne stvari mogu voditi.
Od osjetilnih stvari, naime,
ne može naš um nipošto doseći
toliko da gleda božansku bit,
jer su osjetilna stvorenja učinci Božji,
koji nisu ravni snazi njihovog uzroka.
Zato se na temelju osjetilnih stvari
ne može spoznati cijela Božja snaga i
prema tome ni gledati njegova bit.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae, I, q.13, a.1 co:
U ovome životu ne možemo gledati Božju bit,
već ga spoznajemo po stvorenjima,
[1.] ukoliko je njihovo počelo
(„secundum habitudinem principii“),
[2.] ukoliko govorimo na uzvišen način o njemu
(„per modum excellentiae“),
[3.] te ukoliko isključujemo od njega svaku nesavršenost
(„per modum remotionis“).

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae, I, q.13, a.8 ad 2:
Mi ne možemo po djelima Božjim spoznati božansku bit,
tj. što je ona u sebi i po sebi,
već nju možemo samo spoznati
[1.] po njezinoj uzvišenosti („per modum eminentiae“),
[2.] po njezinoj uzročnosti („et causalitatis“)
i po onome što ona nije („et negationis“).

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae,I, q.13, a.8 ad 2.:
Ime 'Bog' označava božansku narav.
Ovo ime, naime, izražava ono što je iznad
svega ('supra omnia existens'),
što je počelo svega ('principium omnium')
i što nije ništa od
svega stvorenog ('remotum ab omnibus');
to želi reći ime 'Bog'.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae,I, q.13, a.8 ad 2.:
Prirodne stvari su sredstvo
između spoznaje Boga i naše spoznaje:
jer spoznaju primamo iz prirodnih stvari,
kojima je Bog svojim znanjem uzrok.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa contra gentiles,I, 30. :
“Non enim de Deo capere
possumus quid est,
sed quid non est,
et qualiter alia se habeant ad ipsum” -
“O Bogu naime ne možemo shvatiti što on je,
već samo ono što on nije i
kako se drugačije prema njemu odnositi.”

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa contra gentiles,IV, 1. :
Budući da se savršeno čovječje dobro
sastoji u tome da na svaki način spozna Boga,
čovjeku se daje neki put
kojim se može uspeti
do njegove spoznaje Boga,
da se ne bi činilo kako tako
odličan stvor postoji uzalud kad
ne bi bio sposoban dosegnuti vlastiti cilj.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae,I, q.1, a.1 :
Čovjek je usmjeren prema Bogu
kao nekom cilju koji nadilazi
shvaćanje njegova razuma (...)
No ljudi koji trebaju usmjeriti
svoje nakane i svoja djela prema nekom cilju,
moraju taj cilj prethodno poznavati.
Stoga je za ljudsko spasenje bilo nužno
da Božja objava upozna čovjeka
s onim što nadilazi njegov razum.
Ali također je bilo nužno
da Božja objava pouči čovjeka i o onome
što je dostupno njegovu
razumskom istraživanju o Bogu.
Naime, razumski spoznatu istinu o Bogu
shvatio bi tek mali broj ljudi,
i to poslije dugo vremena i
s primjesom mnogih zabluda.
A upravo od spoznaje te istine
zavisi cjelokupno ljudsko spasenje
koje je u Bogu.
Da bi, dakle, ljudi na primjereniji i
sigurniji način postigli spasenje,
bilo je nužno da ih o božanskoj zbilji
pouči Božja objava.
Bilo je, dakle,
nužno da osim filozofskih znanosti,
koje istražuju razumom
postoji sveta nauka po objavi.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa contra gentiles,I, 7. :
Premda istina kršćanske vjere o kojoj je riječ
nadmašuje mogućnost ljudskog razuma,
ipak ne može biti oprečnosti između onoga
što je po naravi usađeno u razum i spomenute istine. (...)
No Bog nam je usadio spoznaju
osnovnih načela što ih po naravi shvaćamo,
jer sam je Bog tvorac naše naravi.
Prema tome, ta su načela sadržana
i u Božjoj mudrosti.
Prema tome, što god se protivi
tim osnovnim načelima,
protivi se i Božjoj mudrosti.
Znači da ne potječe od Boga.
Prema tome, ne može biti oprečnosti
između objavljenih istina
koje prihvaćamo vjerom i naravne spoznaje.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae,I, q.1, a.1 :
Premda čovjek svojim razumom
ne treba istraživati ono
što nadilazi njegovu spoznajnu moć,
ali kad mu to Bog priopći objavom,
treba prihvatiti vjerom.
Zato se u spomenutoj knjizi dodaje:
„Otkriveno ti je mnogo toga
što nadilazi ljusko shvaćanje“ (Sirah 3, 25).
A upravo se u tome sastoji sveta nauka.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa Theologiae,I, q.1, a.1 :
Nema nikakve zapreke da iste stvari,
koje filozofske znanosti proučavaju
ukoliko su spoznatljive svjetlom naravnog razuma,
neka druga znanost proučava
ukoliko su spoznatljive u svjetlu Božje objave.
Stoga su teologija koja spada u svetu nauku i
teologija koja je sastavni dio
filozofije raznoredne znanosti.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa De coelo et mundo, 1, lect. 22:
Studium philosophiae non est ad hoc quod sciatur'
quid homines senserint, sed qualiter se habeat veritas.
Studij filozofije nije zato
da se zna što su ljudi mislili,
nego kako stvari uistinu stoje.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Suma protiv pogana, 53.:
Sve što se kreće, prima gibanje od drugoga.
A sjetila nam svjedoče da se nešto kreće, npr. Sunce.
Dakle, ono prima gibanje od drugoga.
Taj pokretač opet ili se pokreće ili ne.
Ako se ne pokreće, već imamo što smo htjeli,
naime da nužno postoji neki pokretač nepodložan gibanju.
A njega zovemo Bogom.
Ako se pak spomenuti pokretač kreće,
onda prima gibanje od drugog pokretača.
Dakle, ili treba ići u beskraj,
ili doći do nekog pokretača nepodložna gibanju.
Ali nemoguće je ići u beskraj.
Neophodno je dakle prihvatiti neko
prvo biće koje pokreće,
a samo je nepodložno kretanju...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa contra gentiles, III, c. 25;:
U čovjeku postoji naravna želja
da spozna uzroke toga što zapaža;
tj. poslije čuđenja pobuđenog
naspram predmetu koji zapaža,
ali čiji mu je uzrok ostao skriven,
čovjek počinje filozofirati;
kad uzrok jednom otkrije,
čovjek se umiri.
Istraživanje se zaustavlja
nakon otkrivanja prvog uzroka,
jer kad se njega spozna
smatra se da se spozna savršeno...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Theologiae, I., q 1, a 1, c.:
Samo malo ljudi razumom dostižu istinu o Bogu,
i to tražeći je dugo vremena i
pomiješanu s mnogo zabluda (...)
Da bi čovjek primjerenije (convenientius) i
sigurnije (certius) postigao spoznaju Boga,
potrebna je Božja objava.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa contra gentiles, I, 8.:
Počni, proslijedi i ustraj vjerujući;
- pa iako znam da nećeš stići do kraja,
ipak čestitat ću ti na napretku.
Tko naime skromo ide u trag beskonačnosti,
premda je nikada ne dostiže,
ipak će napredujući biti sve bogatiji.
Ali ne miješaj se previše u tu tajnu i
ne utapaj se u otajstvu beskonačne istine
umišljajući da možeš shvatiti vrhunac umovanja.
Nego shvati da ima neshvatljivih stvari.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa A.Shneider, Na kraju ostaje tajna, 1985.:
»Illud est ultimum cognitionis humana e de Deo,
quod sciat se Deum nescire « —
vrhunac je ljudske spoznaje o Bogu
znati da Boga ne poznajemo. ...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa contra gentiles, 1,2.:
Smatram glavnom zadaćom
svog života pred Bogom,
da svaka moja riječ,
svaka moja misao Njega oglašava!

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa contra gentiles, 3,50.:
Neka se, dakle, zastide oni
koji čovjekovu sreću,
smještenu u tim vrhunskim visinama,
traže u onom što je sasvim nisko.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Th. I-II., 57,4.:
Ars est recta facibilium.
Umjetnost je ispravna spoznaja o onome
što treba činiti.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Alexandri II, 12, 21:
Ars est principium faciendi et
cogitandi quae sunt facienda.
Umjetnost je princip činjenja i
razmišljanja o stvarima koje treba učiniti.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Th., I., p. 84, čl. 7:
Kada netko nastoji nešto spoznati,
onda stvara sebi neke maštovne slike
poput primjera u kojima na neki način
uočava ono što se trudi shvatiti.
Odatle je također i to da, kada drugome [čovjeku]
hoćemo pomoći u spoznaji neke stvari,
iznosimo mu primjere iz kojih
može stvoriti sebi maštovne slike
koje ga dovode do shvaćanja.
Quando aliquis conatur aliquid intelligere,
format sibi aliqua phantasmata per modum exemplorum,
in quibus quasi inspiciat quod intelligere studet.
Et inde est etiam quod quando aliquem volumus
facere aliquid intelligere,
proponimus ei exempla ex quibus sibi
phantasmata formare possit ad intelligendum.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Th., I-II, 101, 2 do 1:
I zato je bilo korisnije
da se neukom narodu božanska otajstva
predaju pod velom slika,
da bi ih tako barem nejasno spoznali
dok su onim slikama služili na čast Božju.
Ei ideo utilius fuit ut sub quodam
figurarum velamine divina mysteria rudi
populo traderentur, ut sic saltem ea
implicite cognoscerent, dum illis figuris
deservirent ad honorem Dei.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Th., I, q. 13, a. 11:
Što su neka imena manje određena,
a općenitija i apsolutnija,
to ih Bogu na osebujni način pripisujemo...
stoga je 'najvažnije ime između svih
što ih o Bogu izričemo ONAJ KOJI JEST:
obuhvaća naime u sebi sve,
zahvaća sam bitak poput nekakva beskrajnog i
neograničenog mora bivstvovanja (forma dat esse)...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa theol., I, q. XIV, a. 2, ad 1.:
Redire ad essentiam suam nihil
aliud est quam rem subsistere in seipsa.
Forma enim, inquantum perficit materiam
dando ei esse quodammodo supra ipsam effunditur;
inquantum vero in se ipsa habet esse,
in se ipsam redit;
virtu tes igitur cognoscitivae,
quae non sunt subsistentes,
sed actus aliquorum organorum,
non cognoscunt se ipsas:
sicut patet in singulis sensibus.
Sed virtutes cognoscitivae per se
subsistentes cognoscunt se ipsas.
Navratiti se na svoju bit
ne znači ništa drugo nego da
stvar subzistira (postoji) u samoj sebi.
Forma, ukoliko materiji daje
da nešto bude, razlijeva se materijom;
ukoliko u sebi sadrži bitak, svraća u se;
tako spoznajne moći, koje nisu subzistentne,
nego su čini nekih organa,
same sebe ne spoznavaju:
to se jasno vidi kod pojedinih osjetila.
Ali one spoznajne moći
koje po sebi subzistiraju
(u sebi postoje), znaju za se.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Summa Theol. II a II ae g. C. I, a, 1:
 Post Deum est homo máxime debitor
parentibus et patriae.
Iza Boga je čovjek najviše dužan
roditeljima i domovini.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Sum. th. 1, 8, 3, c:
 Est in omnibus per potentiam,
inquantum omnia potestati cius subduntur.
Est per praesentiam in omnibus,
inquantum omnia nuda sunt et aperta oculis eius.
Est in omnibus per essentiam,
inquantum adest omnibus, ut causa essendi.
Bog je u svim stvarima svojom moću,
u koliko je sve Njegovoj moći podvrgnuto.
U svim je stvarima nazočan,
u koliko je sve Njemu očito i otkriveno.
U svim je stvarima bitno,
u koliko je u njima kao uzrok bistvovanja.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Sum. th. I. 90, 3c.:
 Samo prvi Tvorac ima moć da djeluje
bez ikakvog predstojećeg bitka...
Ako netko radi nešto
iz nečega što već postoji,
on promjenjuje (ali ne stvara);
samo Bog djeluje stvarajući.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Oko u kojem vidim Boga
jest ono isto oko u kojem Bog vidi mene;
moje oko i Božje oko jest jedno oko
i jedno gledanje i jedno spoznavanje i
jedna ljubav.

Meister ( Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Bog je iznad svakog bivovanja
i iznad svake hvale, neshvatljiv i nespoznatljiv...
to znači da o Bogu treba više šutjeti,
nego o njemu govoriti...

Meister ( Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Ako hoćeš znati Boga na božanski način,
tvoje znanje mora postati čistim neznanjem i
zaboravom samoga sebe i svih stvorenja.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Kad se ja sada ne bih rađao kao Božje dijete,
kao sin Božji, ni Sin se Božji ne bi rađao.
Rađani smo, naime, kao Božja djeca
od Oca po Sinu u Duhu Svetome.
Promatrano pozadinski i mi se dok smo u milosti
neprekidno rađamo kao što se neprekidno stvaramo,
pa kad bismo se kao bića u milosti
prestala rađati iz Boga po Sinu,
to bi bio znak da se je i
Sin prestao rađati od Oca.
Stoga u ovaj čas skupa sa Sinom
rađamo se i mi kao djeca Božja.
Redovito mislimo da je Presveto Trojstvo gore,
a rijetko pomišljamo da je ono u nama,
da pulzira u našoj krvi,
nositeljici životnog daha.
Kad bismo naučili prislanjati svoje uho na se,
na svoju krštenu unutrašnjost,
»čuli« bismo ga.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Quint, 1963.:
Tko tako posjeduje Boga (tj. u Biti),
taj prima Boga božanski i njemu
on svijetli u svim stvarima;
jer mu sve stvari imaju okus na Boga i
Božja slika mu je iz svih stvari vidljiva...

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa M. Herceg, Vrata u tišinu:
Ako Boga više doživljavaš na velikoj misi
nego kod rada u štali,
nemaš Boga na pravi način.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Knjiga Božanske utjehe:
Tamo gdje stvorenje završava,
tu Bog počinje prebivati.
A Bog od tebe ništa više ne žudi,
nego da izađeš iz sama sebe prema
svom bivstvovanju na način stvorenja i
pustiš da Bog bude Bog u tebi.
Izađi radi Boga potpuno iz sebe sama,
pa će Bog radi tebe potpuno iz sebe izići...
Ono što sad ostaje
jest jednostavno jedinstvo...

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Knjiga Božanske utjehe:
Sve dok imate volju da ispunjavate
Božju volju i imate želju za
vječnošću i Bogom,
sve dotle niste uistinu siromašni.
Jer samo je onaj čovjek siromašan
koji ništa neće i ništa ne želi...

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Knjiga Božanske utjehe:
Da se Bogu u strahu služi,
to je dobro,
da Mu se služi u ljubavi,
to je bolje;
da se, međutim, u tom strahu
može razabrati ljubav,
to je od svega najbolje.
Da neki čovjek ima miran
ili spokojan život u Bogu,
to je dobro;
da taj čovjek strpljivo podnosi
tegoban život, to je još bolje;
ali da imamo mir u tegobnom životu,
to je od svega najbolje...

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Knjiga Božanske utjehe:
Želim sjediti, želim šutjeti i
želim slušati što Bog u meni govori.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Traktati / Poučni govori:
O KORISNOSTI OSTAVLJANJA KOJE TREBA PROVESTI
NA NUTARNJI I VANJSKI NAČIN
Ljudi ne bi trebali toliko razmišljati
što bi trebali činiti;
trebali bi radije razmisliti što bi bili.
A kad bi bili dobri ljudi i
njihov način djelovanja,
njihova bi djela mogla sjati.
Ako si ti pravedan,
onda su i tvoja djela pravedna.
Neka se ne kani svetost temeljiti na djelovanju;
treba se radije svetost temeljiti na bitku,
jer ne posvećuju djela nas,
nego mi trebamo posvetiti djela.
Kako god sveta bila djela,
ona nas ne posvećuju utoliko što su djela,
nego: ukoliko smo mi sveti i posjedujemo bitak,
utoliko mi posvećujemo sva svoja djela,
bilo to jelo, spavanje,
bdijenje ili što god to bilo.
Oni koji nisu od velika bitka,
koja god djela činili, ništa od toga ne bude.
Odatle spoznaj da sve nastojanje treba
primijeniti na to da se dobar bude,
a ne toliko na to što da se čini
ili kakve vrste da budu djela,
nego kakav da bude temelj tih djela.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Traktati / Poučni govori:
UVAŽI ŠTO ČINI DOBRIMA BIT I TEMELJ
Temelj o kojem ovisi da su potpuno dobri
bit i temelj bitka, odakle čovjekova djela
dobivaju svoju dobrotu, jest ovaj:
da je čovjekovo srce posve Bogu okrenuto.
Sve svoje napore usmjeri na to
da ti Bog postane velik,
i da sve tvoje težnje i nastojanje budu
k njemu okrenuti u svekolikoj tvojoj
aktivnosti i pasivnosti.
Doista, što više imaš toga,
to bolja su sva tvoja djela,
koje god vrste bila.
Drži se Boga,
pa će ti on pružiti svu dobrobitnost.
Traži Boga, pa ceš naći Boga i
(k tomu) svako dobro.
Da, zaista, s takvim stavom
mogao bi stupiti na kamen,
pa bi to bilo u višem stupnju
boguugodno djelo nego kad bi primao
tijelo našega Gospodina,
a pri tomu više išao za svojim,
a namjera ti bila manje nesebična.
Tko se Boga drži, i Bog se njega drži,
a i svaka krepost.
A ono što si prije ti tražio,
sada traži tebe;
za čim si prije ti tragao,
sad to za tobom juri.
Stoga: tko prianja uz Boga,
uz njega prianja sve što je božansko,
a od njega bježi sve što je od Boga
različito i Bogu tuđe.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Unutarnje traženje je uzvišenije.
Ono se sastoji u činu
čovjekova povratka u svoju nutrinu,
u najdublju intimnost svoga bića.
Tamo se traži Gospodina,
kao što nas je on sam uputio govoreći:
kraljevstvo je Božje u vama.
Onaj koji hoće naći kraljevstvo Božje u sebi,
to jest Boga sa svim njegovim bogatstvom,
u njegovoj biti i naravi
treba ga tražiti tamo gdje se ono nalazi:
u svojoj najintimnijoj dubini
jer je tu Bog bliže i intimnije duši
nego što je ona sama sebi.

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Čovjek treba da radi svoj posao
jednostavno i trijezno.
Pri tom mora ostati ono što jest,
i mora primiti u se Boga
i često biti pred Njim,iskren i sabran.
I tako će naučiti unositi Boga u posao...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Ako čovjek ustraje u vježbi
svoga pounutrenja,
tu ljudsko JA nema ništa za sebe.
Ljudsko JA bi rado nešto imalo:
Ljudsko JA bi rado nešto znalo:
Ljudsko JA bi rado nešto htjelo.
Sve dok to trostruko nešto
u čovjeku ne umre, bit će mu mučno.
To ne ide za jedan dan;
to ne ide ni u kratkom vremenu.
Nego treba se prisiliti i na to se
priviknuti ustrajnom marljivošću.
reba to izdržati i onda će
na kraju biti lako i ugodno...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Djeco, što mislite zbog čega
se događa da čovjek ni na koji način
ne uspijeva prodrijeti u
vlastitiu dubinu?
Krivnja je u ovome:
preko ulaza je razapeto mnoštvo
debelih gadnih koža,
debelih kao na volujskom čelu.
One su čovjeku tako prekrile
njegovu nutrinu da ni Bog ni
on sam ne mogu ući;
sve je srašteno.
Znajte, kod nekih ljudi nalazimo
trideset ili četrdeset koža,
debelih grubih, crnih kožurina,
kao u medvjeda...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Predragi, zaroni do dna
u svoje ništa i pusti da toranj
(katerdale samodopadnosti i samopravednosti)
sa svim svojim katovima
po tebi sruši!
Dopusti svim paklenim đavlima
da se na tebe obore!
Nebo i zemlja sa svim stvorenjima -
sve će ti zadivljujuće služiti!
Samo zaroni, tako će ti pasti
u dio ono najbolje...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Kad zmija opazi da počinje starjeti,
borati se i zaudarati,
tada traži neko mjesto između
dva kamena te se provlači kroz
uski prolaz, tako da staru kožu
posve svuče, a ispod joj je
narasla nova koža.
Posve slično mora i čovjek
učiniti sa svojom starom kožom,
odnosno sa svime što je primio
od prirode.
Bilo kako da je veliko i dobro,
sve je to zacjelo ostarjelo i
puno nedostataka.
Zato se brusi pomoću dva kamena
postavljena posve blizu
jedan uz drugoga...

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa Govor 65.:
 Koji su oni koje Bog poziva?
Postoje tri stupnja.
Najprije "početnici" koji su pozvani
na niži stupanj.
Zatim "progresivni" (napredni)
koji su pozvani na drugi stupanj.
Na koncu, treći, "savršeni"
koji su pozvani na najviši stupanj. (...)
Neka svatko dobro otvori unutarnje oči
da vidi koji je njegov put i
na kojem će od od ova tri čuti Boga.

Johannes Tauler, dominikanac, propovjednik i mistik (1300.-1361.)

Iz spisa Pismo ocu Morizu Merzu s fronte, 23.VIII.1917. :
Zahvalan sam Bogu što sam sudjelovao u ratu,
jer me je rat naučio mnogomu
što ne bih nikada inače spoznao.
Želim živo da opet postanem slobodan
i da uskladim svoj život prema onome
što sam spoznao da je pravo.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnika, 5. IV. 1920. :
Liturgija je centralna umjetnost.
Ona je sasvim objektivna i
odgovara Wagnerovu idealu,
koji je htio sjediniti sve umjetnosti u jednu.
Liturgija je izražaj duše Crkve,
na njenom temelju lahko bi bilo
izraditi teoriju umjetnosti.
U njoj se ogledava kao u
kakvom zrcalu život Kristov,
ali ne onakav kakav nam se u historiji čini,
nego onakav, kako ga gleda objektivni gledaoc,
koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto,
već u visine promatra život,
videći sav nadnaravni savez svih događaja:
recimo kako ga promatra anđeo.
Na taj način postaje umjetnost
objektivno zrcalo za života,
koje pohvata i one niti,
koje obični čovjek ne opaža.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Philosophia perennis:
Pomoću filozofije dakle upoznajemo stvari
ukoliko se razumom mogu spoznati i to
najdublje uzroke tih stvari.
Predmet filozofije je silno velik.
Sve što nas okružuje,
cijela priroda je predmetom filozofije.
Ako dakle želimo razumjeti svoju okolicu,
da znademo sebi sve naravne pojave protumačiti,
potrebno je da poznajemo filozofiju.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Philosophia perennis:
I kada to uzmemo u obzir,
te se zaustavimo na djelima Aristotela,
vidimo da je on na temelju zdravoga rasuđivanja i
pouzdajući se samo u svoje vlastite naravne sile
došao do tako divnih naravnih spoznaja
da im jedva što danas možemo dodati.
Tu se uistinu moramo diviti veličini ljudskog uma.
Ta je filozofija tako čvrsta i u sebi izgrađena,
tako je u skladu sa zdravim razumom svih naroda i
svih plemena svih vremena,
da je razumljivo da su se crkveni oci
u prvim vjekovima njome služili
jer su u njoj vidjeli najbolje naravno oružje
za obranu njive Gospodnje.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Philosophia perennis:
Kako li je divna philosophia perennis!
(vječna filozofija)
Tek kada nju proučimo,
ukazat će nam se u pravom svijetlu
blistavilo teoloških disciplina
koje iznose pred našu dušu
cijeli vrhunaravni univerzum,
kako nam je otkrilo Božje milosrđe u objavi.
O tim divotama koje još i nadvisuju naravne ljepote,
kao što milost nadvisuje narav,
o tim ćemo ljepotama moći pravo
govoriti kad se trudom i znojem najprije uspnemo na
gordu i ponositu planinu kršćanske filozofije.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnika 04.07.1914. :
Što je spram svemira čovjek, crv.
Tijelo je crv ali čovjek nije tijelo,
u njemu je nešto nevidljivo,
što zaboravi na tijelo.
Iskra Njegova — neizmjerno mala,
dno od Njegove iskrice,
ali opet je od Njega.
I ta malenkost nam da
da zaključujemo na čitav svemir,
na neizmjernost, čak na Njega.
To je divotno.
Zanesen divnom harmonijom, melodijama
koje osjećam a ne čujem,
slikama koje poznajem,
a nikada vidio nisam.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnika 17.05.1915. :
Faktično je, da On postoji,
da ga osjećam oko sebe u sebi,
tu ovdje, ondje, svagdje.
Njegove melodije novi svemir drže i napunjaju.
Svaki čovjek ćuti dah nečega većega i vječnijega,
upravo kako razum pridomeće vječnoga u oba smjera.
Dakle Bog postoji...
onaj kojeg mi oko sebe osjećamo
do kojeg razum dolazi da je vječan,
komu duša nehotice teži.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik 28.02.1916.:
Čovjek je ovdje samo putnik,
njegovo pravo određenje nije ovdje,
na toj zemlji, on je izabran za nešto više...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik 15.06.1915./17.12.1916.:
Hoće li čovječanstvo biti ovim ratom
bar donekle regenerirano,
hoće li iz te krvi nići štogod velikoga?
I zato volim ovu sadašnju generaciju,
jer je trpjela i uvidjela da je život ozbiljna stvar,
a ne igračka i da živjeti znači ratovati...
Da, poniznost, mistični cvijet plod je ovog rata...
Kad bude prošao taj rat, što stvara velike ljude...,
ne smijemo se zavući u svoje tople sobe i
uz čašu vina pričati o junačkim događajima...
Zakunimo se poput trapista
da ćemo se sami usavršavati,
pa budimo uvjereni da ćemo stvoriti velika djela.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, Santa Maria 18.XI.1917.:
Promatrao sam s kote 1093 kako naša
artiljerija lupa brdo.
Prije je na cesti nastala panika.
Topovi udarahu u našu stranu i
razoriše jednu bateriju.
Kapetan Huber je tada poginuo.
Svijet misli na medalje,
na čast pukovnije i na druge gluparije.
Talijani, koji se htjedoše predati,
bili su svi ubijeni. Ne znam, šta je patriotizam,
čast i dr. Ubijanje i mrcvarenje mi se gadi i
gledajući ovo svi se apstraktni pojmovi gube.
Ja volim čovječanstvo, volim male, nepoznate ljude,
koji na svojim leđima nose sav teret historije […].

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, Beč 12.05.1920.:
U meni je plamen za beskrajnim visinama,
žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha,
a do toga se dolazi samo discipliniranim,
taktičkim svladavanjem samoga sebe...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 1914.:
 Činjenica je da Bog postoji,
da Ga osjećam oko sebe, u sebi,
tu ovdje, ondje, svagdje.
Njegove melodije drže i
napunjaju sav svemir.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Put k suncu:
 U tome leži filozofija sreće:
valja postaviti težište
svih naših želja u onaj svijet,
sebe posve zaboraviti,
radeći za našega Gospodina Isusa Krista
koji je jedini vječan.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa U krilu svete liturgije, Hrvatska Prosvjeta, br.12., 1924.:
 Nakon nekih drugih molitava
započe svečana konventualna misa.
Kako je dostojanstvena!
Kako sve ide polako,
da čovjek osjeti kucaje vječnosti.
Čemu se žuriti, kada čovjek pjeva
hvalu Božju radi koje je stvoren?!
Čovjek je došao do svoga cilja,
on ima samo da motri.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Božidar Nagy, Borac s bijelih planina — Ivan Merz:
 Duhovni je život razmatranje
o božanskim stvarima;
sudjelovanje u unutrašnjem Božjem životu;
postati u neku ruku Bog.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Unutarnja snaga kongregacije, Katolički List, br.51., 1923.:
 Svrha svih ljudi je njihovo posvećenje;
svrha im je da postanu slični
utjelovljenoj riječi — našem Spasitelju
Isusu Kristu. Pitamo se radi toga:
kakav je bio unutarnji život našega Spasitelja,
da prema tome učinimo svoj život sličan njegovome.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa B. Nagy, »Put k suncu«, 1993.:
Bez duhovnog života prestao bih bivovati...
Bez toga je pakao.
Duhovnim životom sudjelujemo
u unutrašnjem Božjem životu.
Postajemo u neku ruku Bog.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 06.04.1916.:
I umjetnost mora imati svoju svrhu,
kao što je užitak u ljepoti, skladu i drugome.
Nadalje može biti službenica religije
u širokom smislu riječi.
'L ' art pou r l' art'
(umjetnost radi umjetnosti) —
sama priroda veli — jest glupost.
Ta što je u prirodi bez svrhe? I obratno.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 18.06.1917.:
Zašto u meni tolika težnja
za usavršavanjem samoga sebe,
za zbliženjem s onim Najvećim?
Zašto neka nadnaravna sila uvijek govori:
Posti, ne jedi previše...!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Put k suncu:
Borba za savršenošću, askeza,
mora da je naš svagdanji kruh.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa D. KNIEWALD : Dr Ivan Merz, životopis:
Izmiren sam, možda zauvijek s prirodom:
ženski je element u mom život u ulogu odigrao,
koju mora.
Sa ženskima više nemam posla.
Zaljubljivat se neću, jer bi se moglo
izroditi u sjetilnost.
Ostale ženske neka igraju u
mome životu ulogu muškog,
osobito finog muškog prijatelja.
No strašno mi je kad pomislim
da ću se uvijek morati kretati
u društvu punom sjetilnosti.
Neki sam dan zavjetovao Blaženoj Djevici
čistoću sve do ženidbe;
no možda će to trajati sve do smrti.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Život, br. 5—1938.:
Zato sebi i svima stavljam memento:
proživljavamo dubok i velik život i
svakog trenutka budimo svjesni
da mi zaista opstojimo i
da se ne suprotstavimo ovoj harmoniji,
koja vlada u svemiru.
Ovo tjelesno zapravo nije život;
život je ono tamo nevidljivo,
puno dubine i perspektive,
što se u odabranim časovima
još više proširuje,
da osjetimo onaj drugi veliki svijet,
one nevidljive sile, koje djeluju i
pokreću sve ovo.
I upravo da što bolje mognemo zaroniti
u taj neizmjerni svemir,
te uz to mnogo objektivnije promatrati
vanjski život što nas okružuje,
moramo ubiti u sebi svaku strast i
težiti asketskom životu.
Tko je bar malo pokušao da ide tom cilju,
vidjet će svijet oko sebe u
sasvim drukčijem svjetlu,
osjetit će bolje one tajne niti grijeha
koje se isprepliću oko moderna društva,
pa se s njim igraju kao mačka s mišem.
I što je život više prožet askezom,
to nas oni tajni glasni glasovi sve jače
upućuju u misterij opstanka.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Životopis str. 21.:
 Kad je čovjek živ, mora da misli na
vječne stvari i da nalazi sreću
u tom razmišljanju...
Duševni radnik ne smije,
kao (mnogi) danas, da radi samo zbog plate,
nego da duševno radi zbog interesa
za stvar i mora da sebi stvori
duboku filozofijsku podlogu...
Vječnost je po svom Sinu čovječjoj naravi
izravno donijela vjeru,
koja je najdublja filozofijska podloga.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 27. I. 1915:
 U nedjelju je pričest.
Ne mogu da shvatim, da će Krist, Bog, Stvoritelj,
Onaj za kojim sve teži,
koga čovjek u srcu i na javi osjeća,
Onaj jaki i svemoćni, koji je dao kretnju vasioni,
Onaj, koji nad svakom travkom i
nad svakim crvićem bdije, da će Krist,
kojemu su klince kroz noge i ruke probijali,
na koga su pljuvali,
Onaj, koji je mrtve oživljavao i djecu volio,
te kod svoje vlastite smrti
sunce zamračio i zemljom potresao,
da će taj biti moj:
da će se razgovarati sa mnom,
sa čovjekom, za koga samo ja pravo znadem.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Pismo prijatelju Maroševiću:
 Svaka svijeća, koja trepti,
to je jedna duša,
koja će danas sutra k Njoj.
Oh, hoće li što prije doći taj čas,
tako čovjek u Lurdu osjeća, jer zaista,
tamo ima neki »predokus« neba...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Krećem se kao riba u moru u dragom Bogu.
Moje je zvanje da ljubim Boga i
da mu služim.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Bože, svoje ću oči upotrebljavati
samo za gledanje lijepoga i
za uzvišene svrhe.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Boga zaboraviti nikada!
Težiti neprestano za ujedinjenjem s Njim.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Temelj našega apostolskoga rada i uspjeha
leži u nama samima,
u našem odnošaju k Isusu,
koji u nama mora da živi.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Duboki i intenzivni religiozni život
jedini je preduvjet,
da se odgoje veliki pojedinci.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Katolicizam se naš ne će širiti,
ako ne bude radnika, molitelja i patnika...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa 02.III.1914.:
 U fizici smo govorili o brzini svijetla,
tako da svijetlo od pokoje zvijezde
treba 8, 10, 25, 250 godina
da do nas dođe.
Bože, koliki li je svemir, sve svijetli,
sve se kreće savršeno točno...
Zvijezde jezde kroz prostor, griju se i djeluju.
Sve je neizmjerno u tom prostoru,
samo naša zemlja leti ko mrva i okreće se,
a čovjek na njoj kao matematička točka.
I taj zavidi, grize se, oholi se!
Što je čovjek? Ništa.
I ipak ta matematička točka obuhvati
mišlju veliku pozornicu svemira i još dalje...
Kako malen, a ipak tako velik!
A tko obuhvata, podržaje, ravna to
neizmjerno pozorište?
On je, veličanstveni Duh,
koji to obuhvaća, On je!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, zatvor u Bečkom Novom mjestu, 24.10.1914.:
 Bog je duševno biće;
pošto smo mi tjelesni,
to je misao na Njega tjelesno-duševna.
Da ga razumijemo postao je Emanuelom,
nama sličnim i mi se Isusu možemo da molimo,
i molitva na njega je mnogo lakša,
jer je Isus nama bliz...
Kako je tijelo mizerno!
Iz ova četiri zida se nijesam ni makao i
toliko sam toga doživio.
Duh je krilima slobode lepršao do Neizmjernosti...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik, 19.01.1920.:
 Svaka prava evolucija -
bila u životu pojedinca ili čovječanstva -
jest put kršćanskoj savršenosti.
Sve ostalo je dekadenca.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Dnevnik:
 Danas upravo osjećam, da duša postoji.
Čudim se, kako je moj »ja« zatvoren u tijelo,
po kojem svijet mene poznaje...
Osjećam tvrdo, da jest poslije smrti život
i da ovaj demonski život - tjelesnog uživanja -
s onim veze nema...
Uopće sam došao do zaključka:
borba proti modernim nazorima
- u meni — je dovršena.
Život mora da nam je. žrtva!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Enciklike Humani Generis
"Jer, premda je ljudski razum, po sebi,
stvarno sposoban da dođe do istinite i do sigurne spoznaje,
da postoji jedan, osobni Bog,
koji svojom providnošću uzdržava i upravlja svijetom,
te da postoji prirodni zakon,
što ga je Stvoritelj u naša srca usadio,
ipak taj isti razum nailazi na mnoge poteškoće
da se uspješno i plodno služi ovom svojom prirodnom moći.
Jer istine, koje se tiču Boga i odnosa ljudi s Bogom,
potpuno nadilaze red vidljivih stvari,
i kad trebaju utjecati na ljudsko djelovanje i oblikovati život,
traže od čovjeka žrtvu i odricanje.
U nastojanju da dodje do tih istina,
ljudskom pak umu smetaju ne samo utjecaj osjetila i mašte,
nego i neuredne težnje, koje su posljedica istočnoga grijeha.
Zato se događa, da ljudi glede tih pitanja rado
uvjeravaju sami sebe,
da je neistinito ili barem dvojbeno ono,
što oni neće da bude istinito".

Pio XII, papa (1876.-1958.)

Iz Itinerarium mentis in Deum, VII, 6.
O postizanju mudrosti i spoznaje Boga:
„Ako pak tragaš za tim kako se to može zgoditi,
pitaj milost, a ne nauk;
želju, a ne razum;
vapaj molitve, a ne napor učenja;
Zaručnika, a ne učitelja;
Boga, a ne čovjeka;
žar, a ne jasnoću;
ne pitaj svjetlo,
nego oganj koji potpuno raspaljuje i
prenosi u Boga izvanrednim pomazanjima i
najžarčim čuvstvima.

Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)

Koji god način birali kako bismo se približili Bogu,
duhovni put će uvijek biti obilježen elementima pročišćenja
(jer Bog je nepromjenjivi sveti),
spoznaje (jer On je istina)
i sreće (jer On je ljubav).
Svaki put ima, manje-više jasno spoznatljivo,
pojedinačne dijelove svakog puta,
njegove stupnjeve početka,
napredovanja i dovršenja.

Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)

Iz spisa Itinerarium mentis in Deum:
o duhovno-egzistencijalnom kontekstu teološkog studija:
Neka nitko ne misli da je dostatno
čitanje bez unutrašnjeg žara,
razmišljanje bez pobožnosti,
istraživanje bez divljenja,
promatranje bez ushićenosti,
radinost bez poštovanja,
znanje bez ljubavi,
umna darovitost bez poniznosti,
proučavanje bez božanske milosti,
prodornost uma bez
božanski nadahnute mudrosti.

Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)

'Mi malo znamo o onim božanskim
(čisto duhovnim) stvarima;
ali i ono malo što o njima možemo spoznati
daje nam zbog njihove visine
veću slast od svega što imamo na zemlji.'

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Physics :
 Moglo bi se dvojiti o tome
bi li bilo vremena i
da nije svijesti i da nije duše
jer ako nema onoga tko broji,
onda ne može biti ni brojivog,
prema tome ni broja.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika, II, 1:
Što su neke stvari po prirodi jasnije,
to su našim ljudskim spoznajnim moćima nedostupnije,
dakle, nejasnije, pa se odnosimo prema njima
kao što se oči sove odnose prema svjetlosti sunca.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Politika, 1253 a.:
Jedino je ljudima svojstveno
da imaju osjećaje dobra i zla,
pravde i nepravde i
druga osjećanja istoga reda.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa Metafizika:
Značajka o spoznaji svega
nužno mora pripadati onomu
tko najviše posjeduje znanost o sveopćem,
jer taj nekako zna sve podmete,
a upravo je te stvari ljudima najteže shvatiti,
one koje su najopćenitije,
jer su najudaljenije od sjetila.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz spisa 0 svijetu. Posvećeno Aleksandru::
Ono što je na brodu kormilar, u kolima vozač,
u zboru zborovoda, u polisu zakon,
u vojničkom taboru vojskovođa,
to je u kozmosu Bog [...]
sve pokreće [ostvaruje] i
u čitavom krugu nosi,
kad želi i kako želi u raznovrsnim idejama i naravima.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Čovjekova naravna spoznaja u stanju je
doprijeti do krajnjeg ruba istine:
naravni razum može spoznati da Bog postoji.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz Djela, sv. 5 :
Kakav bi to bio Bog, koji bi samo izvana upravljao,
Pustit svemir da Njemu oko prsta kruži!
Njemu priliči, svijet u svojoj unutrašnjost micati,
Prirodu u Sebi, Sebe u prirodi sačuvati,
Tako da svemu, što u Njemu živi, djeluje i je,
Nikada Njegova snaga, ni duh ne nedostaje.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Budućnost bez prošlosti, nada bez temelja:
Temeljna (bitna) zadaća teologije
nije artikulirati niti formulirati
uvijek promjenjivu dinamiku ljudske egzistencije,
nego jednostavno proklamirati,
uvijek iznova dozvati, sačuvati od zaborava,
sačuvati identitet i držati živim i
životnim u sadašnjosti nešto
što postoji od prije:
poimenice, objavu, Božju riječ
koja je izgovorena
u određenom trenutku u prošlosti.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz Obnovljeni Život, 2021, 76(4) :
Nešto se može shvatiti kao nešto
samo ako je jedno Ja koje
poznaje sebe postavljeno u temelj.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Speculations on future of philosophy:
Teologija ne može postojati ako nema onoga
što nazivamo objava (revelatio),
u strogom smislu riječi.
Teologija, dakle, i nije ništa drugo
nego pokušaj interpretiranja
dokumenata/spisa Božje objave
koji su sačuvani u svetoj tradiciji.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Foreword-Problems of Modern Faith:
Nužno je povući razliku između filozofije i teologije.
Ipak, odvojiti jednu od druge
nije samo nemoguće nego i nedopušteno,
jer ako to učinimo,
obadvije su osuđene na neplodnost.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Speculations on future of philosophy:
Čak i notorni opis filozofije kao
‘ancilla theologie' (sluškinja teologije),
toliko puta ponovljen i interpretiran
i od teologa i od filozofa u svojoj konačnosti
znači i implicira ništa više nego potrebu i
nužnost suradnje ovih dviju disciplina.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa In defense of philosophy:
Baviti se filozofijom, filozofirati
znači misliti totalitet svih stvari
koje susrećemo tražeći konačni odgovor i
konačne razloge za njihovo postojanje;
filozofija ovako shvaćena ima smisla,
čak je nužna, i čovjek kao duhovno biće
ne može ovakvo nastojanje odbaciti
niti ignorirati.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa In defense of philosophy:
Filozofija je po svojoj naravi i biti
slobodno nastojanje i zbog toga
ne može biti služiteljica nikome i ničemu.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa The Philosophical act:
Sloboda i teoretski karakter filozofije
nipošto ne niječu svijet rada i aktivnosti
(ustvari to se pretpostavlja kao nešto nužno),
ali istinska filozofija počiva na uvjerenju
da stvarno bogatstvo čovjeka i
svega što egzistira ne leži u
zadovoljavanju samo materijalnih potreba
niti u postajanju gospodarem i
vladarem svega stvorenog, nego radije,
istinska filozofija znači moći razumijeti i
shvatiti što jest sveukupnost onoga što jest.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa In defense of philosophy:
Filozofija je proces koji nas podsjeća
na iluminaciju nečega već znanoga,
poznatoga, ali neočitoga, zamagljenoga,
nečega gotovo izgubljenog u zaboravu,
onoga što se naziva 'sjećanje'.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa The Philosophical act:
Ne može se pitati niti misliti filozofski
a da se ne uzima u obzir i u razmatranje
sveukupnu stvarnost svega što jest, što egzistira: a to je i Bog i svijet.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri -
Dei Filius, pogl. 4.: Vjera i razum :
Vječna suglasnost Katoličke crkve
držala je i drži također i to,
da postoji dvostruki red spoznaje,
različit ne samo po izvorištu (spoznaje)
nego i po objektu; po izvorištu:
na jedan (način) naime spoznajemo naravnim razumom,
na drugi pak božanskom vjerom;
po objektu pak, jer osim onoga
do čega može doprijeti naravni razum,
za vjerovanje nam se predočuju
otajstva skrivena u Bogu,
koja ne mogu biti spoznata ako ih Bog ne objavi.

Dokumenti I. VATIKANSKOG KONCILA

Dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri -
Dei Filius :
Kad razum, prosvijetljen vjerom,
ustrajno, pobožno i u svojim granicama traži,
uz pomoć Božju postiže određenu
vrlo plodnu spoznaju misterija,
bilo da se služi analogijom
s onim što spoznaje naravnim putem,
bilo povezujući same misterije među sobom,
bilo da ih povezuje skonačnom čovjekovom svrhom.
Ipak, on nikada neće biti sposoban
spoznati ih kao istine
koje tvore njegov vlastiti objekt.
Božanski, naime, misteriji
zbog svoje unutrašnje naravi,
tako nadilaze stvoreni intelekt,
da i nakon što se primi objava i vjera,
ostaju prekriveni velom vjere
okružene i obavijene tamom.

Dokumenti I. VATIKANSKOG KONCILA

Znanost nam može raširiti zatvor u kome živimo,
ali nas ne može iz njega izbaviti.
Zatvoreničkog osjećaja čovjek se oslobađa
samo svetopisamskim iskazivanjem časti
koja mu otvara Božju beskonačnost.

Danielou Jean, kardinal, teolog (1905.-1974.)

Kada čovjek hoće doseći svoju
vlastitu i živu puninu,
mora se usredotočiti na samoga sebe,
zatim se mora usmjeriti na dobro svog bližnjega
i napokon se usmjeriti na
nešto ŠTO JE VEĆE OD NJEGA.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa M.Škvorc, Pierre Teilhard de Chardin - oris života i rada, 1982.:
Nemam drugu želju već da iza sebe
ostavim trag logičnog života,
sasvim u smjeru velikih nada svijeta.
Tu je budućnost religioznog ljudskog života.
Siguran sam u to kao u svoju egzistenciju!

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Pisma, Šangaj, 1936.:
Mislim da mi moje zvanje
nikad nije iskrslo pred očima
točnije i jasnije:
personaliser le Monde en Dieu
— svijet poosobiti u Bogu!

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz djela Spisi iz vremena rata:
Svemir sigurno može jedino stajati u Kristu.
Ako istražujemo na koji način može postojati,
tada nam Sveto pismo daje silan odgovor:
na vlastitostima što se pridaju
Utjelovljenoj Riječi,
a Crkva ih je tako divno
sakupila u Litanijama Srca Isusova.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Kusić Ante, Chardin-evolucionistički mislilac kršćanske usmjerenosti, :
Očeliči se u Materiji, Sine Zemlje (...)
jer ona je izvor i mladost tvog života (...)
Nikada ne reci kao neki ljudi:
Materija je istrošena (zerbraucht),
materija je mrtva!
Do posljednjeg trenutka vremena
bit će materija mlada i raskošna,
zračeća i nova za onoga koji to hoće (...)
Došao je netko tko je rekao (...):
Ovo je moje Tijelo (...)
Ona je nekada zibala tvoju podsvijest,
ona će te dovesti do Boga.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Moja vjera (Mein Glaube):
Pod usponskim gibanjem života,
izvan svake sumnje,
skriva se trajno djelovanje
nekog Bića koje iznutra prema Naprijed
nosi čitav Svemir...
Objektivno shvaćeno: materijalna ostvarenja
nose u sebi ono Božansko..

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisaN.M. Wilders, Teilhard de Chardin, 1966.:
 Čovjek je onaj dio svijeta
u koji su se slili svi sokovi i
svi tokovi evolucije kao priprava
za naumljeni konačan prodor...

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Božansko ozračje:
 Što Čovjek bude veći,
Čovječanstvo će biti ujedinjenije,
svjesnije i gospodar svoje sile -
i Stvorenje će biti ljepše,
klanjanje savršenije, više će Krist za
svoja mistična širenja nalaziti
jedno Tijelo dostojno uskrsnuća.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Božansko ozračje::
Boriti se protiv zla,
zlo svesti na minimum
(čak jednostavno fizičko zlo) koje nam prijeti,
to je, bez sumnje, prva gesta
našega nebeskog Oca;
pod nekim drugim vidom bilo bi nam
nemoguće shvatiti ga,
a još manje ljubiti ga [...].

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Božansko ozračje::
Bog je uistinu onaj koji, tijekom stoljeća,
u skladu s općim ritmom napretka,
pokreće velike dobročinitelje i
velike iscjelitelje.
On je onaj koji čak i u onih
najnevjernijih nadahnjuje istraživanje
svega onoga što pomaže i
svega onoga što iscjeljuje [...].

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Le Milieu Divin,1957.:
Digni glavu, Jeruzaleme! —
Pogledaj bezbrojno mnoštvo onih
koji grade i istražuju.
U laboratorijima, u studijima, u pustinjama,
u tvornicama, u golemoj društvenoj talionici,
— vidiš li ih ti, sve te ljude koji se pate?...
E pa dobro, — sve to što po njima fermentira:
u umjetnosti, znanosti, mišljenju
— sve je to za tebe. —
Hajdemo, otvori svoje ruke, svoje srce,
i primi — kao tvoj Gospodin Isus —
struju, poplavu ljudskog soka.
Primi ga, taj sok, —
jer bez njegova krštenja,
ti ćeš uginuti bez želja,
kao cvijet bez vode; i spasi ga,
jer, bez tvoga sunca, on će se ludo razasuti
u sterilnim stabljikama.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Le Milieu Divin, 1957.:
Što više mislimo da smo ga shvatili,
to više On nam se otkriva drukčijim.
Što više mislimo da ga držimo,
tim više On nam izmiče,
povlačeći nas u dubine Samoga sebe.
Što se više Njemu približavamo,
svim silama naravi i milosti,
tim više raste jednim istim gibanjem —
njegova privlačnost za naše moći i
receptivnost naših moći
za tu božansku privlačnost.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Le Milieu Divin, 1957.:
Čovječanstvo mora osjećati sve manje i manje
potrebu, nuždu, da se hrani
izvjesnim zemaljskim hranama.
Kontemplacija i čistoća moraju, tako,
težiti za tim da legitimno zagospodare
nad grozničavim radom i
nad direktnim posjedovanjem.
To je opća derivacija materije prema duhu.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Srce materije, 1950.
 Sigurno nisam imao više od
6 ili 7 godina kad sam počeo osjećati
da me privlači Materija ili, još točnije,
nešto što ’sja’ u srcu Materije.

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa H.Egan, I mistici e la mistica, 1995.:
 Činjenica je da stvaranje
nikad nije prestalo.
Čin je stvaranja golema gesta
koja se nastavlja,
koja se uprisutnjuje u
cjelokupnosti vremena.
I još napreduje.
Bez prestanka, makar nevidljivo,
svijet neprestano izrasta dalje,
iznad ništavila...

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa H.Egan, I mistici e la mistica, 1995.:
 Stvarateljska Božja moć ne oblikuje
nas kao da smo mekana glina.
Vatra je ona koja nadahnjuje
sve što takne, duh (onaj) koji oživljava.
Dakle, živeći moramo se
prilagođavati njemu, oblikujući se na njemu,
identificirajući se s njim...

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Molitva spoznaje i predanja... :
O Bože!
U dubini svoga srca zahvaljujem Ti
što se zbilja ne odvija onako,
kako bih to ja htio..

Sv. Filip Neri, prezbiter i utemeljitelj reda (1515.-1595.)

Nikad se ne jadaj nad svijetom
da je strašno duboko pao.
Bez obzira što je s njim,
pokušaj ga pridići tako
što ćeš pridići samoga sebe...

Eliot Thomas Stearns, pjesnik, nobelovac (1888.-1965.)

Iz spisa Selected Poems — The Rock:
Beskrajni ciklus ideja i djela,
Beskonačni izum i eksperiment
Donosi znanje o kretanju, ali ne o spokoju;
Znanje o govoru, ali ne i o šutnji;
Znanje o riječima, neznanje o Riječi.
Sve naše znanje približuje nas neznanju,
Sve naše neznanje primiče nas smrti,
A li blizina smrti ne približuje nas Bogu.
Gdje je život, koji izgubismo živeći?
Gdje li je mudrost što je izgubismo znanjem?
Gdje li je znanje što ga izgubismo informacijama?
Ciklus nebesa kroz dvadeset vjekova
Udaljuje nas od Boga, a približuje Prahu...

Eliot Thomas Stearns, pjesnik, nobelovac (1888.-1965.)

Ništa nije divnije nego
približiti se Božanstvu i
Njegovim zrakama obasjati ljudski rod...

Ludwig van Beethoven, skladatelj (1770.-1827.)

Dok gledam ove prizore,
moju dušu obuhvaćaju neki predosjećaji,
neka strahovita potreba za daljinom,
za neizmjernošću, za šutnjom.
To je neka nutarnja potreba da izađem iz svijeta
i budem daleko od svakoga;
potreba da svakom povjerim boli svoga života,
potreba za nekim, tko bi me utješio.
Ali, dosta mi je dignuti misao k Bogu i
odmah se ohrabrim...

Porro Benedetta Bianchi, blaženica (1936.-1964.)

Crkva upotrebljava pojam
suština - "supstancija" (kadšto se kaže i "bit" ili "narav")
da oznaci božansko biće u njegovoj jednosti (jedinstvu);
pojam osoba - "persona" ili "hipostaza" -
da označi Oca, Sina i Duha Svetoga
u njihovoj zbiljskoj uzajamnoj različnosti,
a pojam odnošaj (ili odnos) - "relacija" -
da označi kako različnost božanskih osobâ
stoji u odnosu jedne prema drugima.

Sv.Pavao VI, papa (1897.-1978.)

Moramo postati svjesni da je Bog u našoj nutrini
i da svuda okolo hodamo s Njime.
Tada nikada nismo sasvim obične,
pa i kada obavljamo svakodnevne poslove
jer ne živi se u tim stvarima,
nego se iz njih izlazi.

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Ja želim kako je sv. Pavao rekao
sakriti se s Kristom u Bogu,
izgubiti se u tome Trojstvu,
koje će jednoga dana biti naša vizija (gledanje),
i u toj božanskoj jasnoći zaroniti u dubinu Misterija.

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Iz Harmonices mundi V, 9
Velik je Gospod naš i velika je moć njegova,
a mudrost njegova bez broja.
Hvalite ga, nebesa, hvalite ga,
Sunce, mjesece i planeti . . .
Hvali i ti dušo moja, Gospoda,
Stvoritelja svojega, dok možeš!"

Johannes Kepler, astronom (1571.-1630.)

Iz spisa Eseji:
 Filozofija je napisana u
toj velikoj knjizi -mislim na svemir-
koja zauvijek ostaje otvorena
pred našim očima...

Johannes Kepler, astronom (1571.-1630.)

Iz Enciklike Pacem in terris, 36:
Ljudsku zajednicu stoga […] ponajprije
valja smatrati stvarnošću duhovnog reda:
po njoj ljudi, prosvijetljeni svjetlom istine,
jedan s drugim izmjenjuju spoznaje:
mogu izboriti svoja prava i vršiti dužnosti;
ona potiče čežnje za dobrima duha;
u svemu lijepome, ma koje vrste bilo,
s pravom zajednički uživaju;
stalnom voljom naginju k izlijevanju svega
ponajboljega svoga u druge;
dobra tuđega duha marno gledaju i sami prihvaćaju.
To su vrijednosti koje treba da nadahnjuju i
usmjeravaju kulturnu djelatnost,
ekonomski život, društvenu organizaciju,
političke pokrete i vlade, zakonodavstvo i
sva ostala izražavanja društvenog života
u njegovu neprestanom razvoju.

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

De beatitudinibus, oratio 6 :
Obećanje da ćemo Boga vidjeti
nadilazi svako blaženstvo. [...]
U Svetom pismu, vidjeti znači posjedovati.
Tko dakle vidi Boga,
polučio je sva dobra što se mogu zamisliti.

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Iz spisa Život Mojsijev :
Prava spoznaja Onoga koga duh traži i
istinsko viđenje Njega sastoje se u viđenju
da je On nevidljiv...
U tome se sastoji istinsko viđenje Boga:
u činjenici da onaj koji podiže oči prema Njemu
nikad ne prestaje željeti Ga...
Slijediti Boga tamo kamo On vodi,
znači vidjeti Boga...

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Iz spisa Pet propovjedi o Oče našu, 2,PG44,1141 :
Onaj tko ima malo zdravog razuma,
neće se usuditi zvati Boga svojim Ocem
prije negoli Mu postane sličan.

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Iz Liber vitae meritorum :
Ja pak hodim na stazi Mjeseca i
na stazi Sunca.
Motrim Božje zapovijedi i
s njima rastem u časnim običajima,
u ljubavi sve ukupno isplaćujem.
Jer u kraljevoj sam palači prva
(in palatio regis princeps sum)
i istražujem sve njegove tajne.
I u njima ništa ne ostavljam (is)prazno,
već sve obuhvaćam i sve volim, i
sa svima sjajim poput sunčeve zrake.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz De dominica Oratione :
Onima koji traže Kraljevstvo Božje i
njegovu pravednost on obećava
dati sve drugo kao dodatak.
Sve, naime, pripada Bogu, i
onomu koji ima Boga ništa ne nedostaje,
ako on sâm ne nedostaje Bogu.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa A. Grün, Mirno pred Bogom sjediti:
 Kako možeš zahtijevati od Boga
da te čuje,
kad ti sam sebe ne čuješ?

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz djela Prihvaćanje samoga sebe :
Samo onaj koji poznaje Boga
može spoznati čovjeka...

Guardini  Romano, prezbiter, teolog (1885. - 1968.)

Iz spisa Svršetak novog vremena, 1950.:
 Čovjek mora upoznati punu mjeru
svoje odgovornosti i uzeti je na se.
A da bi to mogao, mora opet zauzeti i
spravan stav prema istini stvari;
prema zahtjevima svoje najdublje
nutrine i mora, napokon, zadobiti Boga.
Inače se ruši u svoju vlastitu silu i
globalna katastrofa postaje neminovna.
Duh se ne određuje nuždom naravi,
već mora djelovati u slobodi.

Guardini Romano, prezbiter, teolog (1885.-1968.)

Iz spisa Welt und Person, 1955.:
Na pitanje: ’Što je Tvoja osoba?’ —
ne mogu odgovoriti: ’moje tijelo, moja duša,
moj razum, moja volja, moja sloboda, moj duh’.
Sve to nije još osoba,
nego istom njezina sirovina,
a osoba sama je činjenica postojanja u
formi samopripadnosti.

Guardini Romano, prezbiter, teolog (1885.-1968.)

Iz Pirkei Avot 1:14 :
Ako nisam za sebe,
tko je za mene?
A budući da sam za sebe,
što sam 'ja'?
I ako ne sada, kada...?

Hilel, židovski vjerski vođa, mudrac, učenjak (110.pr.Kr.-10.pr.Kr.)

Nije lako objasniti zašto Bog dopušta zlo;
ali ateistu je nemoguće objasniti
postojanje dobrote...

Sheen Fulton John, biskup, propovjednik, Sluga Božji (1895.-1979.)

Kako bi svemir bez duha,
bez duše, bez križa, bez Boga
mogao postati središte vjere,
čistoće, žrtve i mučeništva?
Kako pristojnost može biti pristojna stvar,
ako Boga nema?

Sheen Fulton John, biskup, propovjednik, Sluga Božji (1895.-1979.)

Iz spisa Pšenično zrno, 1972.:
Naš prolazni život nije ništa,
ako nije u Presvetom Trojstvu.
Moramo se usaditi u Presveto Trojstvo.
Ono, što je za prirodu sunce,
to mora za našu dušu biti Presveto Trojstvo.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz spisa Pšenično zrno, 1972.:
Cilj je ljudskog života:
Boga spoznati, Boga ljubiti i služiti Mu.
To je središte oko kojeg se mora sve okretati.
Što se više uzdižemo u spoznanju Boga,
to nam je uzvišeniji.
I što Ga više ljubimo,
to nam još više preostaje
što da ljubimo.
Bezdan izaziva bezdan.
Bezdan spoznaje dobrote i
veličine Božje
otkriva bezdan i dubinu naše bijede...
Zato ponizno vapimo Bogu:
Gospodine, daj mi više poniznosti,
više strpljivosti, više ljubavi,
više umrtvenosti, više poslušnosti...
Smiluj mi se!
Posve me operi od moje opakosti!

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz spisa Pšenično zrno, 1972.:
Bog u nama i mi u Njemu.
To Božjoj ljubavi još nije dosta.
Ona nas u svemu traži (ljubi).
U svemu.
Traži nas u nerazumnim bićima,
traži u svemu.
Kad nastupi proljeće,
orao se vraća iz južnih krajeva i
radosno lebdi nad najvišim
snježnim vrhuncima.
Tko mu je dao moć
da može sa sigurnošću širiti krila i
lebdjeti nad bezdanima?
Bog!Bog!

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz spisa Majka Klaudija 1875—1952.:
 Veliku sam milost primila
na dan prve sv. Pričesti,
dne 1. svibnja 1887.
Nekoliko sati bila sam posve odsutna
iz zemaljskog života,
istrgnuta od svega stvorenog,
a proniknuta prisutnošću Božjom.
Osjećala sam Boga u sebi.
Moja sreća bila je neopisiva.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz spisa Majka Klaudija 1875—1952.:
 Bog je Bog!
O kako su divne
Njegove savršenosti:
Vječan je i nepromjenljiv,
svudašnji i sveznajući,
svet i pravedan,
dobrostiv i milosrdan,
istinit i vjeran.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz spisa Majka Klaudija 1875—1952.:
 Naš život nije ništa ako nije
u Presvetom Trojstvu.
Moramo se ukorijeniti u Presveto Trojstvo.
Što je sunce u prirodi,
to Presveto Trojstvo
mora biti za našu dušu.

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Iz spisa D. Vuković, Brajičićev poziv na mističan život, 2018:
Pokušam li Te pri tom razumom dohvatiti,
Tvoja prisutnost i Tvoja ljubav
počinju jenjavati kao kad se
u bazen vode ubaci otrov.
Ubrzo počinju ugibati sve ribe u njemu
i sve živo...

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa D. Vuković, Brajičićev poziv na mističan život, 2018:
Zato nam posredna spoznaja Boga
po vidljivim stvarima
ne može pružiti spoznaju Boga,
u kojoj bi doživljavao (a ne znao) Boga
većom stvarnošću nego ovaj vidljivi svijet i
bio sigurniji u spoznaji Boga
nego što sam siguran u spoznaji svijeta..

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa D. Vuković, Brajičićev poziv na mističan život, 2018:
Svijest Božja o njegovu ja i
svijest moja o mome ja
su prostor naših ja,
prostor doživljaja njegova i moga ja,
prostor našeg upoznavanja i
prostor naše ljubavi,
prostor našeg sjedinjenja […].
Zato mi je ovaj doživljaj Boga
kao bića svjesna sebe
omogućio najosobniji doživljaj Boga...

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa D. Vuković, Brajičićev poziv na mističan život, 2018:
Imamo dojam kao da nas
Bog ne čuje ni ne ljubi,
niti nam što govori
pa smo Mu dali i ime ‘šutljivi Bog’. […]
U stvari Bog počinje
tamo gdje naša osjetila prestaju...

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz djela Opravdanje čistog uma. U svjetlu transcendentalnih odnosa :
Od svih novih spoznaja
do kojih tako možemo doći
Bog je najuzvišenija,
jer kao Biće koje nadilazi vremenitost i prostornost,
kao i svaku ograničenost,
veličina je od koje se veća ne može zamisliti.
Ta veličina zauzima mjesto Apsolutnog bića,
prema kojemu ostale veličine
zauzimaju položaj podređenosti i ovisnosti.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz djela Proširenje filozofije na područje Objave, 2000:
Kao što fizičari ne bi nikada došli do elektrona
da nisu skrupulozno cjepidlačarski mrvili atom,
tako ni mi ne možemo nikada doći do dragocjene
stanovite spoznaje objavljenih misterija
(aliqualis cognitio mysteriorum)
bez filozofskog skrupuloznog promišljanja,
tako da možemo reći da se tek primjenom
filozofske refleksije na misterij, on rascvjetava.
Sjetimo se Trojstva, u kojem filozofiranjem
nailazimo na izlaženja, pa na relacije,
zatim na specifične osobnosti u tom misteriju.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz djela Govor o Apsolutu je govor o misteriju :
Zaboravimo li na Apsolut kao apsolutan misterij,
mi ćemo se u svojim filozofskim razmišljanjima i
u svojim teološkim spekulacijama
rado zaustavljati na Božjoj neshvatljivosti,
ne misleći da neshvatljivošću
ne izričemo Božji misterij ukoliko je misterij. [...]
Misterij Apsoluta jest, naime, neshvatljiv,
ali se ne sastoji u neshvatljivosti.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Apsolut je apsolutan naravan misterij, 1995.:
Bog nije apsolutan misterij zato
što ga mi ne možemo izraziti sudom,
u pojmove kojega bismo imali u
nutarnji pozitivan uvid,
nego je obratno istinito:
zato što je Bog misterij,
mi ga ne možemo izreći sudom s unutarnjim
pozitivnim uvidom u istinitost tog suda,
premda smo logično prisiljeni sud prihvatiti
istinitim zbog vanjskog autoriteta
ili logičnog dokazivanja.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Pojmovna spoznatljivost Boga, 1983.:
Bog nije nedostupan ljudskom razumu,
iako je veći od njega.
Treba stoga dobro odmjeriti
ljudsku mogućnost spoznaje Boga.
S premalom mjerom te mogućnosti
eto nas u agnosticizmu i modernizmu ,
s prevelik m se sidrimo u moru racionalizma.
Sam o nas realizam nauka o tom
može očuvati od jedne i druge pogibli.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Nadljudsko u ljudskom, 1983.:
Bog i stvor su biće, ali stvor,
kao biće, na različite načine
ovisi o Bogu.
Bog mu je uzorni uzrok (causa exemplaris).
On je sazidan na sliku Božju i
tako na Bog u utemeljen.
Bog mu je proizvodni uzrok (causa efficiens).
On je istekao iz Boga kao iz svoga izvora.
Njegovo je podrijetlo u Bogu.
Bog mu je svršeni uzrok (causa finalis).
On se svojim razvojem sve više diže k Bogu.
Njemu je Bog cilj svih njegovih razvojnih naprezanja.
Tako Bog stoji na početku njegove metafizičke biti i
njegove fizičke egzistencije kao i
na kraju njegova bivstvenog zamaha.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Vječno čovještvo, 1977.:
Prva veza čovjeka s Bogom jest
na temelju stvaranja,
pri kojemu čovjek izlazi iz Boga
kao učinak iz svog uzroka.
Prema tome, sve ono što povezuje
učinak s njegovim izvorom,
povezuje i čovjeka s Bogom.
I još više i uže,
jer su sva uzrokovanja i
izlaženja iz uzroka,
u vidljivom svijetu samo
neka slika i sjena stvaranja.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Vječno čovještvo, 1977.:
U iskustvu svoga bitka
postajemo svjesni svoje ograničenosti,
i to kao crte svoga bitka,
po kojoj se on odnosi prema Bogu
kao prema svome stvaralačkom ishodištu.
Ograničenost prema tome doživljavamo
kao temelj svoga odnošaja prema Bogu,
kao ono što nas otkriva i prokazuje
drugim od Njega i u
opstojnosti ovisnim od Njega.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Vječno čovještvo, 1977.:
Da sama Transcendencija,
time što nam se daje Duh Sveti,
postaje iskustvenom, nije protivno
onoj zasadi prema kojoj nitko ne može
znati da li je u milosti ili ne,
jer se svi naši čini u odnosu prema Bogu
vrše u milosti (aktuelnoj), bili mi u
posvetnoj milosti ili ne.
To iskustvo nije zrenje Boga (visio),
premda je već njegov predokus.
Navezano je na našu predmetnu spoznaju
(a posteriori) kojom se osvješcujemo,
a u kojoj nema neposredne spoznaje Boga.
Tek kad se Bog neposredno saopći našem razumu
kao objekt (kao intelligibile in intellectu),
tad će iskustvo u povezanosti sa zrenjem u
potpunom jedinstvu predstavljati naše blaženstvo.
Spoznat ćemo Boga kao što spoznajemo sebe
u refleksiji prvoga stupnja
(objektalno i subjektalno ujedno).

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Početak boljega svijeta, 1971.:
 Objavom Boga čovjeku
i darivanjem Boga čovjeku
koje se obavilo na početku
ljudske povijesti čovjek je postigao
svoj novi vrhunac i dobio vrata
na zatvoru svoje humanosti da može zaći
u otvorenu Božju transcendenciju.
To darivanje Boga čovjeku predstavlja
nevidljivi, doduše, ali ne zato
manje stvaran novi početak čovjeka i
njegove povijesti.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Čvorišta svećeničke krize, 1971.:
 Teološko obrađivanje vrhunaravne stvarnosti,
vršeno razumom uz pomoć Božjeg svjetla vjere,
u svojim pokušajima upire se na datosti
do kojih je došao razum po znanosti i
po filozofiji u onaj čas kad se vrši
to teološko obrađivanje.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa D. Vuković, Brajičićev poziv na mističan život, 2018:
Što je zaista Bog i što on znači za mene
i za smisao moga života —
također i za svijet i povijest —
može mi samo onda sinuti
i postati uvjerljivo iskustvo
ako se Apsulutno uistinu apsulutno
stavi na prvo mjesto,
to jest ako se u vlastitom životu
Boga prizna, časti i iz njega živi...

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Od temelja bitka do živoga Boga (2001):
Sve filozofsko znanje o Bogu,
a također i teološka vjera u Boga,
ostaju nesavršeni, ne samo jer Bog nadilazi
naše pojmove a sva spoznaja je »djelomična« (1 Kor 13, 9 i dalje)
nego i zato što teoretsko znanje i
vjerovanje u životu mora postati praktično.
Spoznaja ima u čitavom ljudskom seberazvoju
(Selbstvolizug) bitno posredujuću funkciju
prema slobodnom djelovanju i vladanju.
Teoretsko treba postati praktično i
praktično teoretsko: oboje čine jedinstvo.
Kao što razumski uvid treba voditi život i
slobodno djelovanje,
tako i iz praktičnog životnog iskustva
izrastaju i dozrijevaju dublji uvidi.

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Smisao čovjekove slobode :
Što više sami sebe nadilazimo i napuštamo,
to više pronalazimo i ostvarujemo sami sebe...

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Vom Sinn der Freiheit, 1985.:
Kozmos ne znači samo red, harmoniju i
ljepotu svemira i svjetskog zbivanja,
već također i u njemu vladajuću nužnost,
koja je zatomljivala,
gotovo ugušivala svijest o slobodi.

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Was ist der Mensch:
Slobodu se može nijekati tek čisto teoretski.
Poricanje slobode ostaje siva teorija
koja ne pogađa zbiljski život,
onakav kakav se on stvarno očituje,
nego se ona samim životom neprestano opovrgava.
Sloboda je izvorna, ni na što svediva,
te stoga nedokidiva i nepobitna
temeljna datost naše ljudske egzistencije.

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Uvod u modernu filozofiju, I:
 Od čovjeka se samo traži ćudoredni život
koji nastaje na temelju prirodne i razumne etike.
Prava religija je moral.
Tako da se bit religioznoga dokida u čisto moralnom.

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Kršćanska filozofija u katoličkoj misli 19. i 20. stoljeća, 1987.:
Kršćanska je filozofija povijesna stvarnost.
Može se postavljati pitanje u kojem je smislu i
kojim pravom ona moguća,
na koje dobivamo različite odgovore.
No nije upitno to da kršćanska filozofija
kao duhovnopovijesna veličina doista postoji.

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Was ist der Mensch?, 1986.:
 Tko nema valjanih vrijednosti i ciljeva
koji njegovu životu daju smisao i usmjerenje,
taj u svemu tome više ne zna ono
k čemu i poradi čega.
On osjeća unutarnju prazninu,
duboku nelagodu i buni se protiv toga.
U uzavrelim nemirima našega vremena
sa svim glasnim protestima i revoltima,
u kojima ostaje često skriveno ono
protiv čega se bune, a još češće ono
za što se zauzimaju, otvara se
provalija unutarnje praznine,
kaos zbunjenosti i besmislenosti.
To je u biti eksplozija nihilizma u
protestu protiv sebe samoga:
protiv svega što tu unutarnju prazninu
ne ispunja i ne iskupljuje iz besmilenosti
u kojoj se čovjek nalazi.
To je izraz, premda često zbunjen i
bespomoćan izraz, gorućeg pitanja o smislu života:
o zadnjem, stvarno valjanom, nosivom i
usmjeravajućem smislu
čitave ljudske egzistencije u svijetu.

Emerich Coreth, DI, prezbiter, filozof (1919.–2006.)

Iz spisa Mensch und Religion..., 1998.:
 Negdašnja vjera da samo materijalni
napredak poboljšava svijet i usrećuje
čovječanstvo, duboko je uzdrmana.
Mora se shvatiti da se napredak
na sve strane sukobljuje s ograničenjima,
da on ne rješava stvarne ljudske probleme,
nego diljem svijeta stvara nove,
neizmjerne probleme.
S time se urušava misao vodilja
čitavoga novovjekovlja;
to je znak za kraj novovjekovlja i
ne samo novovjekovlja.

Nikola Dogan, prezbiter, profesor, teolog (1944.-2007.)

Ljudski duh, osposobljen je […]
za asimilaciju s Bitkom,
ako se za to stvore potrebni uvjeti.
Pomoć zapravo mora doći od Bitka samog.
Iz unutarnje strukture ljudskih spoznajnih moći
jasno je da intelekt sam po sebi,
koliko god bio obdaren uzvišenim moćima,
ne može dokučiti cilj svojega unutarnjeg dinamizma i
svoga teženja...

Joseph Maréchal, DI, prezbiter, filozof, teolog i psiholog (1878.–1944.)

Što se čovjek više motrilački,
doživljajno, misleno, refleksivno i
molitveno dublje upusti u iščekivanje
i traženje iskona,
on će mu se i izdašnije objaviti. […]
Tko želi Boga tražiti,
mora ga tražiti svim bićem i
svim svojim spoznavalima i to trajno.
Sve se spoznaje trebaju usmjeriti
prema onom najvećem...

Nikola Stanković, prezbiter DI, profesor (1946.)

Iz spisa Smisleno govoriti o Bogu:
Tko dočeka da mu se Bog milosno objavi,
ne smije biti kao radnik
koji nije ni izišao na trg da traži posao.
Tko o Bogu misli ili ga traži,
neće to moći činiti nezainteresirano.
Koga se Bog ne tiče,
o njemu neće moći ni govoriti.
Tko želi Boga tražiti,
mora ga tražiti svim bićem i
svim svojim spoznavalima i to trajno.
Sve se spoznaje trebaju usmjeriti
prema onom najvećem...

Nikola Stanković, prezbiter DI, profesor (1946.)

Iz spisa Bez traga, 1998.:
Uz svu nesigurnost, u nama postoji
čežnja za nevidljivim dobrima,
slutnja da je život vrijedan i
da se isplati živjeti,
da se zbilja s nama ne igre te da jednostvno
ne može biti sve apsurdna i besmislene.
Na tu našu čežnju , ali i strah,
odgovorio je Isus Krist
svojom pojavom ali i objavom:
da Bog voli čovjeka, da mu je do njega stalo,
da ga voli više nego njegovi najbliži.
Toliko je Bog volio čovjeka daje poslao
svoga Sina da se ljudi spase po njemu.

Nikola Stanković, prezbiter DI, profesor (1946.)

Iz spisa Cijelim srcem naspram čitava raspona zbilje, 1998.:
Svecima je zato bio dosta jedan cvijet
da zarone u duboku meditaciju.
Valja zato adorirati pred objavljenim istinama
kako bismo se što više približili ljubavi
koja nam govori u bogatstvu —
ne samo cvijeća nego i svega postojećega.
Vježbati se valja u promatranju dobra
koje izaziva i oslobađa, a ne zla koje samo
zavodi i upropašćuje.

Nikola Stanković, prezbiter DI, profesor (1946.)

Stoga je zadaća upravo samog kršćanstva
uvijek nanovo upućivati na to
izvorno iskustvo Boga,
poticati čovjeka da ga u sebi otkriva,
da ga prihvaća i priznaje
u njegovoj izričitoj i
društvenoj objektivizaciji,
koja je, tamo gdje je čista i
gdje stoji u odnosu prema Isusu Kristu
kao svojoj konačnoj potvrdi,
upravo ono što nazivamo kršćanstvom...

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Horer des wortes (Slušatelj Riječi), 1971.:
Čovjek je duh (duhovno biće),
tj. živi svoj život u neprestanoj
protegnutosti (težnji) prema Apsolutnom,
u otvorenosti prema Bogu.
Ta otvorenost nije neki događaj
koji bi se već prema čovjekovoj želji
mogao zbiti ili ne,
nego je temeljni uvjet mogućnosti
koji čini ljudsko biće
onim što jest i što treba biti,
te je prisutna uvijek,
pa i u najsporednijim svakodnevnim aktivnostima.
On je jedino po tome čovjek
jer je uvijek usmjeren,
na putu je prema Bogu,
zna on to izričito ili ne,
htio on to ili ne.
On je dakle uvijek neograničena
otvorenost onoga zatvorenog prema Bogu.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa J. MATOŠ, Život i djelo Karla Rahnera:
Ne znam što je s mojim životom.
Nisam provodio život.
Radio sam, pisao, predavao,
nastojao izvršiti svoju zadaću i
zaraditi svoj kruh.
U toj običnoj banalnosti
pokušao sam služiti Bogu i gotovo!

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa J. MATOŠ, Život i djelo Karla Rahnera:
Postoje riječi u kojima su koncentrirani
znanje, nada i ljubav,
ideali čitavih generacija i epoha;
riječi koje žele reći sve ono što pokreće ljude;
i upravo stoga što žele reći sve u opasnosti su
da označavaju sve a ne kažu ništa...
Među njih ubrajamo i riječ mistika.
I to je jedna od onih riječi u koju čovjek želi
uključiti sve što vjeruje i želi biti.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Problemi kristologije danas:
 Bog je sam u sebi strogo nepromjenljiv,
ali u drugome — im andern — može se mijenjati.
Ove dvije tvrdnje dužni smo u isti mah
pripisati jednome te istom Bogu.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Horer des wortes (Slušatelj Riječi), 1971.:
Svijet, priroda i čovjek su, dakle,
mjesto na kojem Bog ostavlja svoje tragove.
Svijet je i mjesto na kojem objavljena
Božja riječ u Bibliji
čovjeku omogućuje da Boga spozna,
naravno ne u smislu eksperimentalno-empirijskog pristupa,
nego u smislu vjerničkog osluškivanja te riječi.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa T. Trstenjak, Kakav Bog za naše vrijeme, 1987.:
Smirite se jednom.
Ne mislite ni ovako ni onako, ne mislite komplicirano.
Pustite da se iz vas dignu temelji duha:
šutnja, tjeskoba, neiskazana težnja za istinom,
za ljubavlju, za zajedništvom, za Bogom.
Nastojte doživjeti osamljenost, tjeskobu, i
po toj osamljenosti blizinu Božju.
Pustite sve teorije.
Možda se može reći da pred vama stoji kao Ništa,
kao neka Odsutnost, nešto Bezimeno.
Ako se ne znamo tako otvarati Bogu,
ako ne znamo postati svjesni toga iskustva,
te granice na kojoj se susrećemo s Bogom
— ostajemo u sekundarnoj religioznosti,
koja izlazi iz pojmova i ideja o Bogu;
govorimo o njemu kao da smo ga tapšali po ramenu.
I ako tako govorimo današnjemu čovjeku,
za nj smo neuvjerljivi.
Religioznost koja se temelji na pojmovima i
kompliciranim zamišljajima zapravo je pseudoreligioznost
makar bila i duboka.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Iz »oporučnog« govora 12. veljače 1984.:
Dužan sam ljubiti Boga radi Njega samog,
a ne tek radi svoga spasenja!
Dužan sam dakle tražiti Ga u svemu:
ne samo u Bibliji, nego baš u svemu
što na bilo koji način provire iz
Njegove stvoriteljske Podatljivosti.
Zato bih volio da znadem uistinu sve;
ali moram priznati,
da ne znam gotovo ništa!...

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Einübung priesterlicher Existenz, 1970.:
Smirite se jednom.
Ne mislite o svim mogućim stvarima
niti što više komplicirano.
Pustite da do izražaja dođu
praizvorne stvarnosti duha:
šutnja, tjeskoba,
neizreciva težnja za istinom,
za ljubavlju, za zajedništvom, za Bogom.
Predstavite sebi osamljenost, tjeskobu,
blizinu pred smrću...
Tada nastupa nešto od
praizvorne spoznaje Boga.
Tada čovjek možda ne može o tome mnogo reći.
Tada vidi kako iz najbližega
možemo Boga 'dohvatiti' kao neko Ništa,
nešto Odsutno,
kao nešto Bezimeno,
kao nešto što guta sve iskazivo i
pojmom obuhvatljivo.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Experience de l'Esprit et choix existentiel, 1976.:
Treba pretpostaviti da izobraženo biće
posjeduje jednu točku u teologiji,
koju tijekom proučavanja
dugo nisu smatrali očitom.
Doista, treba prihvatiti i shvatiti
da se Bog uistinu saopćuje po svome Duhu,
gledanom kao takvom i da je prvotno
mjesto takvog pristupa čovjekov transcendentalitet,
a ne bilo koja kategorijalna stvarnost,
unutrašnja ili vanjska...
Postoji termin »transcendentalitet
uzdignut na razinu milosti«
(»transcendentalite élevée a la grace«)...
Svaki put kad se govori o
neograničenom transcendentalitetu,
svaki put kad se ne guši poziv na neizmjerno,
svaki put također kad se čovjek
bez ograda predaje apsolutnom,
koji je uključen u
njegov transcendentalitet,
možemo reći da imamo iskustvo transcendentaliteta,
koji, ukoliko je milošću uzdignut,
direktno dodiruje samoga Boga.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Horer des wortes (Slušatelj Riječi), 1971:
 Čovjek je utoliko onaj koji osluškuje
govor ili šutnju Boga,
ukoliko se on u slobodnoj ljubavi
otvara ovoj vijesti govora ili
šutnje Boga objave.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Mislim dakle jesam.
(“Cogito ergo sum”)....

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Iz Pismo Picotu:
Bog, koji je tvorac svega što postoji na svijetu,
i koji, budući da je izvor svekolike istine,
nije loš razum stvorio na način
da se on može varati u sudovima što ih
tvori o stvarima o kojima ima
veoma jasnu i razgovijetnu zamjedbu.
To su sva moja načela kojima se služim
u pogledu imaterijalnih ili metafizičkih stvari,
odakle izvodim veoma jasna načela
tjelesnih ili fizičkih stvari.

René Descartes, filozof, matematičar (1596.-1650.)

Iz Z. Perić, Problematiziranje relativizma u povijesnom..., 2016. :
Zar se dakle i tebi čini tako o spoznaji
ili je ona krasna i vrsna vladati čovjekom,
pa spoznaje li tko dobro i zlo,
neće ga ništa svladati da bi nešto drugo radio
negoli što spoznaja nalaže.

Sokrat, starogrčki filozof (469.pr. Kr.-399.pr.Kr.)

Samo su tri vrste ljudi.
Prvi služe Bogu jer su ga našli.
Drugi se trude da ga nađu jer ga nisu našli.
Treći žive ne tražeći ga niti ga našavši.
Prvi su razumni i sretni,
posljednji su nerazumni i nesretni,
a oni između nesretni su i razumni.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz Misli :
Čovjek neizmjerno nadilazi čovjeka...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Čovjeka, i sve ljudsko,
moramo poznavati
da bismo ga mogli ljubiti.
Boga i sve božansko
moramo ljubiti
da bismo Ga mogli poznavati...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Čovjekova je veličina u misli.
Čovjek je samo trska,
najslabašnija u prirodi;
ali ova trska misli.
Trudimo se, dakle, da dobro mislimo:
to je načelo ćudoređa.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Čovjek je očigledno stvoren da misli.
U tome je sve njegovo dostojanstvo i
sva njegova vrijednost.
Sve je dostojanstvo čovjekovo u misli. /.../
Misao je dakle po svojoj naravi
nešto divno i neusporedivo.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Proces:
Spoznaja po ljubavi nalazi se u početku i
na kraju svake spoznaje bića;
pravo govoreći ona dopušta i
potiče spoznaju apsolutnog Bića i mogućih bića.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa V.Halambek, Kršćanin - čovjek iz ljubavi za ljubav:
Ne samo da poznajemo Boga po Isusu Kristu,
nego tek po Isusu Kristu
pravo upoznajemo i život i smrt.
Izvan Isusa Krista ne znamo ni što je život,
ni što je smrt,
ni što je Bog ni što smo mi...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
To je život vječni, da upoznaju Tebe,
jedino pravog Boga, i onoga,
koga si ti poslao, Isusa Krista.
Isusa Krista! Isusa Krista!
Ja sam se od Njega odijelio.
Bježao sam od Njega,
odrekao se Njega, razapeo ga.
Da nikad ne budem odijeljen od Njega...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Isus Krist nije učinio ništa drugo,
već je pokazao ljudima,
da su ljubili sami sebe,
da su bili robovi, slijepi,
bolesni, nesretni i grješni;
i — kako je On morao doći, da ih izbavi,
prosvijetli, učini blaženima i izliječi;
a to sve da će se zbiti,
zamrze li sami na se,
budu li ga slijedili u nevolji i
smrti na križu...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Ono, što nam valja upoznati,
bitno stoji u tom, da smo jadni,
pokvareni, odijeljeni od Boga,
ali otkupljeni po Isusu Kristu....
Bez njega bismo bili na svijetu
kao na Bocklinovu otoku smrti,
na pustoj Svetoj Heleni, bez sunca,
bez svijetla.
Bili bismo u svijetu,
koji bi bio nalik na pakao.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
...što je čovjek u prirodi?
Ništa obzirom na beskraj.
Sve obzirom na ništa.
Sredina između ništavila i svega.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Religija je nešto tako veliko,
da su s pravom oni iz nje isključeni,
koji si nedaju truda
da je pobliže upoznaju.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Pensćes ed. Havet s. 303.:
 Bog se htjede očitovali jasno onima,
koji ga traže čitavim srcem,
a prekriveno onima, koji bježe
od njega čitavim srcem.
On udešava spoznaju sama sebe tako,
te je dao očitih znakova
svoje prisutnosti onima,
koji ga traže, nejasnih onima,
koli ga ne traže.
Dosta ima svjetla za one,
koji žele da vide, i
dosta nejasnoće, da ih ponizi.
Dosta nejasnoće, da zaslijepi odbačene,
i dosta svjetla, da ih osudi i
da se ne mogu ispričavati.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz General Scholium :
Ovaj najljepši solarni sustav,
planete i kometi,
mogli su nastati samo pod vodstvom i
upravljanjem inteligentnog i moćnog Bića.

Isaac Newton, fizičar, astronom (1643.-1727.)

Iz djela O čovjekovom pozvanju :
Smisao života za čovjeka je uvijek u Bogu,
a ne u svijetu,
u duhovnom,
a ne u prirodnom...

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz djela O naznačenii čeloveka, 1931.:
Teži za slobodom,
no nikad ne zaboravljaj istinu,
ljubav, pravednost,
inače će sloboda postati pusta,
besadržajna i lažna ideja.
Teži za istinom, za ljubavlju,
za pravednošću,
no ne zaboravljaj slobodu!
Teži za dobrom, za savršenstvom,
no ne dao ti Bog da zaboraviš slobodu,
pa da dobro i savršenstvo
ostvaruješ nasiljem...

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Čovjek i tehnika
No, kad se čovjeku daje sila
kojom on može upravljati svijetom i
može unišitì znatan dio čovječanstva i kulture,
tada postaje sve zavisno
od duhovnog i moralnog stanja čovjekova,
od toga u ime čega će on upotrebljavati tu silu,
kakvog je on duha.
Pitanje tehnike postaje neminovno duhovno pitanje,
a na koncu konca religiozno pitanje.
Od tog zavisi sudbina čovječanstva...

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Čovjek i tehnika
Vječnom se ukazuje slika i prilika
Božja u čovjeku, što ga i čini ličnošću.
To ne treba shvaćati statički.
Slika i prilika Božja u čovjeku,
kao prirodnom biću,
raskriva se i utvrđuje u dinamici.
To i jest borba protiv starog,
drevnog čovjeka u ime novog čovjeka.
No ,mašinizam’ bi htio zamijeniti u
čovjeku sliku i priliku Božju
slikom i prilikom stroja.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa O Naznačenii čeloveka, 1931.:
Čovjek je u spoznaji bivstva
sasvim posebna zbilja,
koja ne stoji u jednakoj poredanosti s
drugim zbiljama, stvarnostima.
Čovjek nije sitna čestica svijeta,
u njemu je sadržana čitava zagonetka i
rješenje svijeta.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa O Naznačenii čeloveka, 1931.:
Kršćanska antropologija uči da je čovjek
biće koje je stvorio Bog.
Čovjek u sebi nosi sliku i priliku Božju.
On je slobodno biće i u svojoj slobodi
biće otpalo od Boga,
ali kao palo i grešno biće dobiva od Boga
preporađajuću i spasavajuću milost.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
S kršćanske točke gledišta
apsolutna prava nema građanin,
nego čovjek, kao duhovno stvorenje,
kao slobodan duh, koji ne može biti
pretvoren u sredstvo.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
Čovjek mora biti slobodan.
To Bog traži i očekuje od njega.
Čovjek je prije svega duhovno,
a ne političko stvorenje;
njegova bezuvjetna i nužna prava
imaju korijen u duhovnom svijetu,
a ne u promjenljivom, nestabilnom i
prolaznom građansko-političkom poretku.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
Stvaralački su darovi od Boga;
oni su dani, a ne zasluženi,
kao što se svaki dar daje;
ali nisu dani da se zakopaju u
zemlju i izgube, nego da se talenti umnože
i da daju kamate.
To znači da se uz dar pridružuje rad.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
Socijalno podrijetlo velikog čoveka,
genija, ne igra nikakvu ulogu.
To priznaju i sami marksisti
kad je riječ o Marxu ili Lenjinu,
ljudima koji ne dolaze iz proleterskog poretka.
Za nas nema nikakve važnosti što su
Kant ili Hegel, Goethe ili Schiller
rođeni u građanskim obiteljima,
u buržujskoj klasi,
a Puškin i Tolstoj u plemićkoj.
Genija ne stvara nikakva klasa,
njega stvara Bog.
I Marxov je genij od Boga,
samo ga je on upotrijebio protiv Boga...

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
U sva vremena i u toku sve
povijesti čovječanstva samo je mali
broj ljudi živio u skladu s duhovnim i
umnim interesima, odavao se kontemplaciji i
stvaralaštvu, kao samovrijednostima;
samo je neznatna manjina tražila smisao u
životu i preobražaj života,
stvarala nove vrijednosti.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
Svaki je čovjek po svojoj prirodi,
koju je Boga stvorio,
sposoban za neki oblik stvaralaštva,
makar za stvaralački odnos prema drugom čovjeku.
Ali većina čovječanstva svih klasa živi
običnom svakidašnjicom, sa svojim životnim,
običajnim, prirodnim i trgovačkim interesima;
oni ne traže drugi svijet i drugi život.
Samo je mali broj ljudi sposoban da živi u
čistoj misli i čistom stvaralaštvu;
samo se mali broj zanima za duhovne stvari.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa R.Berghofer, O duhovnoj aristokraciji:
Samo kršćanstvo iscjeljuje čovječju dušu
od neplemenitog osjećanja uvrede
koju izazivaju zavist i mržnja.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz djela Kant i problem metafizike :
Čovjek nikada nije posjedovao
tolike spoznaje o svijetu,
ali da istodobno nikada nije živio
u većem neznanju glede samoga sebe,
svojega položaja u svijetu i
svojega odnosa prema Transcendenciji...

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Was ist Metaphysik?, 1949.:
Tek u sjajnoj noći ništavila tjeskobe
nastaje prvobitna otvorenost bića
kao takvog: da nešto jest, a ne ništa....

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Pandžić, Problem istine u filozofiji M. Heideggara:
Iz samog čovjeka treba shvaćati i
bitak čovjeka i bitak drugih bića i
bitak u o p ć e.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Est Deus in nobis, agitante callescimus illo
Bog je u nama, po njegovu djelovanju
postajemo stvaralački nadahnuti.

Ovidije, pjesnik (43. pr. Kr.-17. po. Kr.)

Iz pjesme Mistični sonet :
O ponoći, kad crne ruže snijevahu
Uz hihot zvijezda u šedrvána pjeni,
U gradu, kad me svi ismijevahu,
O zlatnoj sjeni snatrih, o dragoj ženi.

O, kako čudno njene oči sijevahu
Kroz tajnu noći u slatkoj uspomeni!
A dušom mojom, njenom harfom, pjevahu,
Ja ne znam kakvi zvuci, psalam meni.
I zemlju, oblak, nebo i planete

Ko dragu gledah. Nađoh je ko Boga
U suzi materije sakritoga,
Kroz zagonetku moje čežnje svete.
Ljepota, ljubav, sreća, sni i zanosi
Su Bog, misterij, što u ženi zanosi.

Antun Gustav Matoš, pjesnik (1873.-1914.)

Iz djela Doba sekularizacije :
Božji ciljevi svode se na jedan cilj;
da mi shvatimo ovaj poredak uzajamne koristi,
koji je On stvorio za nas.

Charles Taylor, filozof (1931.)

Iz spisa Mala kateheza :
Uistinu je monahom onaj čovjek
koji se obazire samo na Boga,
žudi jedino za Bogom,
posvećen je isključivo Bogu,
nastoji samo Boga častiti i
tako živući u miru s Bogom
postane izvorom mira za ostale.

Sv. Teodor Studit, redovnik,  (759.–826.)

Iz knjige Tajna počovječenja :
Pomisao Boga ne stoji u ljudskom razumu
kao neka gotova i izvršena logična činjenica,
koju možemo otkopati neokrnjenu i u čistu stanju…
Naprotiv, za to postoje
posve određena logička pravila,
koja nam se otkrivaju u
samu činu naše spoznaje Boga.

Kvirin Vasilj, prezbiter, filozof, teolog (1917.-2006.)

Isus plače.
Naravno tumačenje zašto novorođenčad plaču,
jest to da poslije topline i
zaštite u majčinu krilu prvi puta
osjete hladnoću, svjetlo i zrak
na koji nisu navikli.
Mistično tumačenje :
jer se rađaju da mnogo trpe i umru.

Sv.Franjo Saleški , biskup i crkveni naučitelj ( 1567.-1622.)

Bog stanuje ondje,
gdje ga čovjek pusti...

Martin Buber, filozof (1878.-1965.)

Iz spisa Werke 1. Schriften zur Philosophie, 1962.:
Sa mnom je bilo tako da su mi odjednom
sva iskustva o bitku koja sam imao
od 1912. do 1919. postala prisutnima
kao jedno veliko iskustvo vjere.
Time mislim na iskustvo koje zarobljuje
čovjeka u čitavom njegovom biću i
cijelu njegovu misaonu moć
tako da se oluja,
prodirući kroz sve sobe i sva vrata,
u njemu posvud širi...

Martin Buber, filozof (1878.-1965.)

Iz spisa Werke 1. Schriften zur Philosophie, 1962.:
Htio bih reći da ne boravim na širokoj
visoravni jednog sistema,
koji bi obuhvaćao niz
sigurnih postavki o Apsolutnom,
nego da stojim na jednoj
uskoj klisuri među ponorima,
gdje nema nikakve sigurnosti
izrecivih spoznaja,
već vlada izvjesnost
samo o susretu s Onim
koji ostaje skriven.

Martin Buber, filozof (1878.-1965.)

Iz spisa Ja i ti:
 Svako pojedinačno Ti je pogled
koji prodire do vječnoga Ti.

Martin Buber, filozof (1878.-1965.)

Iz spisaDie Schriften über das dialogische Prinzip, 1954.:
 Produžene linije odnosa
sijeku se u Vječnome Ti.
Svako pojedinačno Ti jest samo otvor
(Durchblick) kroz koji gledamo
prema Njemu.
Kroz svako pojedinačno Ti
oslovljava ta temeljna riječ ono Vječno.

Martin Buber, filozof (1878.-1965.)

Iz spisa Wege der Gotteserkenntnis :
Željeli smo pokazati,
da se u svakoj spoznaji Boga
sam Bog približava ljudima,
iako se u svakoj spoznaji
Njegova prisutnost ne zamjećuje
kao u spoznaji po iskustvu.
U naravnoj spoznaji radi se o
približavanju [ove stvarnosti] u slici,
djelu i mnogostrukim posljedicama.
U vjeri se radi o osobnome
samoobjavljivanju pomoću riječi.
Ali u svakoj osobnoj spoznaji,
otvorenosti se suprotstavlja
mogućnost zatvorenosti —
i mogućnost da se postavi
iza vlastitoga djela.
To još nešto govori;
ima autentično značenje,
ali ne otvara više pristup osobi,
ne prenosi više kontakt jednoga duha s drugim.
Bog želi da bude pronađen
od onih koji ga traže.
Želi, dakle, prije svega biti tražen.
To nam govori zašto naravna objava
nije nepobitno jasna i jednoznačna,
nego je prije svega poticaj na istraživanje.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa , mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Žena:
Samo onaj, kome je gorljiva borbenost
zaslijepila oči, može nijekati
bjelodanu činjenicu da su tijelo i duša žene
stvoreni s posebnom svrhom.
Neoboriva i jasna riječ Pisma
govori o onome što nas poučava
svakodnevno iskustvo od postanka svijeta:
žena je određena za suputnicu mužu i majku ljudi.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa W. Herbstrìth, Edith Stein i Toma Akvinski, 1980.:
U vrijeme neposredno pred moje obraćenje,
kao i neko razdoblje poslije toga,
ja sam, naime, mislila da živjeti
religiozno znači napustiti sve zemaljsko i
prionuti mislima samo uz Božje stvari.
Postupno sam počela uviđati
da se na ovom svijetu drugo
traži od nas i da se u kontemplativnom životu
ne smije prekinuti veza sa svijetom .. .
Ukoliko je netko dublje uronio u Boga,
to više mora u njegovu smislu
izaći iz sebe, tj. ući u svijet
da bi unio u nj Božji život.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa W. Herbstrìth, Edith Stein i Toma Akvinski, 1980.:
Da je moguće baviti se znanošću
kao služenjem Bogu,
sinulo mi je tek kod sv. Tome;
i od tada sam se mogla odlučiti
da ponovno priđem znanstvenom radu.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Welt und Person. Beiträge zum christlichen Wahrheitsstreben:
Ponovno otkriće duha i nastojanje oko
prave duhovne znanosti spada sigurno u
najveće promjene koje su se dogodile u
zadnjem desetljeću na znanstvenom području.
Ne samo da je duhovnost i smislenost
duševnog života ponovno stekla svoje pravo
nego su također ponovno pronađeni njegovi
stvarni temelji, iako još uvijek postoje
psiholozi... koji smatraju nedopuštenim u
znanstvenim svezama govoriti o duši.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Beträge zur philosophischen Begründung der
Psychologie und der Geisteswissenschaften:
Postoji stanje mirovanja u Bogu,
potpunog smirivanja svih duhovnih djelatnosti,
u kojem se ne planira, ne odlučuje,
ne djeluje nego se sve umno
prepušta Božjoj volji.
Ovo mi je stanje priopćeno nakon
što je doživljaj koji je nadilazio
moje snage potpuno iscrpio
moju duhovnu životnu snagu...
Mirovanje u Bogu naspram zakazivanja
sve aktivnosti iz nedostatka životne snage
nešto je posve novo i jedinstveno.
Ono je bila mrtva tišina.
Na njeno je mjesto stupio osjećaj zaštićenosti,
oslobođenosti od brige, odgovornosti i
dužnosti djelovanja.
I kada sam se predala tom osjećaju,
počeo me ispunjavati nov život i
– bez voljnog napora –
tjerati na novo potvrđivanje.
Ta oživljujuća struja čini se kao izljev
djelatnosti i snage koja nije moja,
i koja je u meni djelatna,
a da mi ne postavlja nikakve zahtjeve.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa De l'un et de l'autre (Od jednog do drugog) :
Istina je, kako je primijetio i Aristotel,
da se čovjek ne zadovoljava
stanjem u kojem se nalazi.
Ne može negirati činjenicu da je samo čovjek,
a teško se miri s njezinim prihvaćanjem.
Postoji nešto u njemu što ga čini
nestrpljivim pred onim
što dakle ne može ni nadići ni negirati. (...)
Naše se biće u sebi samome čudi
pred činjenicom vlastite nestalnosti i ograničenosti.
No da bi se moglo čuditi,
potrebno je da je, na neki način,
već nadišlo samo sebe,
da je s onu stranu...
I budući da je, među svim bićima ovog svijeta,
jedino čovjek mjesto tog čuđenja,
nužno je da u samoj ljudskoj naravi
postoji neko obilježje koje omogućuje
tom biću da bude više od onoga što jest.
To obilježje katkada nazivaju transcendencija,
no mi ga radije nazivamo otvorenost.

Joseph de Finance, prezbiter, DI, filozof (1904.-2000.)

Tragedija modernog čovjeka
proizlazi iz činjenice
da je on biće koje je zaboravilo pitati se:
tko je čovjek?
Propust u pronalaženju vlastitog identiteta,
pronicanja onoga što je autentična
čovjekova egzistencija,
dovodi ga do toga da usvoji iskrivljeni identitet,
da pokušava biti ono
što ne može biti ili da ne uspijeva
prihvatiti ono što se nalazi
u samom temelju njegovoga bića.
Neznanje o čovjeku nije pomanjkanje znanja,
nego iskrivljeno znanje.

Heschel Abraham Joshua, rabin, teolog i filozof (1907.-1972.)

Živjeti znači mijenjati se,
a biti savršen znači
da se čovjek često mijenjao.

Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)

Iz spisa Možemo li još govoriti o kreposti?, 1977.:
O Bože, vrijeme je puno strave.
Kristova stvar je kao u smrtnoj borbi.
A ipak — nikad Krist nije moćnije
stupao zemaljskim vremenom;
nikada njegov dolazak nije bio razgovjetniji;
nikada njegova blizina opipljivija;
nikada njegova služba dragocjenija nego sada...

Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)

Jao,
svijet je pun velikog svjetla i tajni,
a čovjek se zaklanja svojom malom ručicom...

Baal Shem Tov (Izrael ben Eliezer) , rabin (1700.-1760.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Stojim na granici svoga malenog svijeta.
Moje me misli okružuju kao bedemi.
Želio bih izići na slobodu.
Isus kaže:"Pođi za mnom".
Htio bih učiniti taj korak.
Povedi me da te nađem...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) : :
Gospodine, stvoritelju ovog svijeta,
Mi živimo od Tvoje dobrote i mudrosti.
Svijet ne pripada nama, već Tebi.
Naša znanost slijedi Tvoju misao.
Naša se tehnika oslanja na Tvoje zakone.
Naša privreda živi od Tvojih dobara.
Naša je politika odgovorna Tebi.
Zahvaljujemo Ti za ljudski duh i snagu,
jer su i duh i snaga od Tebe...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Bog nije u nevidljivom,
nije ni u vidljivom,
nego u djelovanju
nevidljivog na vidljivo.
Odatle nastaje lik, djelo, riječ...

Ricarda Huch, pisac, povjesničarka (1864.-1947.)

Iz spisa Uspon na goru Karmel:
 Što pomaže ptici ako je vezana tankom uzicom
a ne debelim užetom?
Dokle god je vezana bilo čime,
letjeti ne može.
Ako želi poletjeti u visine,
mora se osloboditi svake veze....

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Riječi svjetla i ljubavi :
 Jedna sama misao čovjekova
vrijedi više nego čitav svijet;
ta, njega je jedini Bog dostojan.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Uspon na goru Karmel:
 Tko si Boga zamišlja u slici
poput velikog ognja ili
blještavog sjaja ili bilo kako i
misli da je to Njemu slično,
veoma se vara.
Početnicima su takva razmišljanja i
slike i načini promatranja
nužni da bi kroz osjetilno
povećali ljubav i hranili dušu.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Uspon na goru Karmel:
 Vidim da Krista veoma malo poznaju
oni koji se smatraju Njegovim prijateljima...
veliki učenjaci i vlastodršci i njima slični,
koji žive tu sa svijetom,
ne poznaju Krista.
Prije svega bi se pristajalo
da ti ljudi navještaju Božju Riječ,
jer ih je Bog uzdigao u ugledu
učenošću i visokim staležom.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Duhovni spjev XIV,5:
 Svaka od pokazanih krasota je Bog i
sve su one zajedno Bog.
Budući da se duša u ovom stanju
sjedinjuje s Bogom,
ona osjeća kako su sve stvari Bog,
isto onako kako je apostol Ivan
osjećao i izgovorio:
"Što je stvoreno bilo je život u njemu."
Takav doživljaj duše ne kaže
da ona vidi stvari u čistom svjetlu
ili stvorenja u Bogu,
nego da ona u svojoj ispunjenosti Bogom
osjeća da su za nju sve stvari Bog.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Uspon na goru Karmel:
 Jer dobro vidim da Isusa Krista
malo poznaju oni koji se ponose
da su mu prijatelji.
Vidimo ih, naime gdje traže
svoje užitke i utjehe,
ljubeći odveć sami sebe,
a ne njegove gorčine i
bolove radi njegove ljubavi.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Uspon na goru Karmel:
 Da dođeš do uživanja svega,
Ne naslađuj se u onom što je ništa;
Da dođeš do posjedovanja svega,
Ne traži da posjeduješ nešto ni u čemu;
Da budeš sve,
Ne traži da budeš nešto ni u čemu;
Da dođeš do znanja svega,
Ne traži da znaš nešto ni u čemu;
Da dođeš do onoga što ne uživaš,
Idi putem gdje ne uživaš;
Da dođeš do nepoznatoga,
Idi putem gdje ne poznaješ;
Da dođeš do onoga što ne posjeduješ,
Idi putem gdje ne posjeduješ;
Da dođeš do onoga što nisi,
Idi putem gdje nisi.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Duhovni spjev:
 Tako će, kada se međusobno
budemo gledali, svaki u drugome
vidjeti svoju ljepotu,
premda je u obima samo tvoja
u koju sam ja uvučena.
Stoga ću ja vidjeti tebe,
a ti mene u tvojoj ljepoti u
kojoj ću ja vidjeti sebe u tebi,
a ti ćeš sebe vidjeti u meni.
Tako će se činiti da sam ja ti,
a ti da si ja u tvojoj ljepoti,
i moja ljepota da je tvoja,
a tvoja da je moja;
te ću ja biti ti u
tvojoj ljepoti,
a ti ćeš u njoj biti ja.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Duhovni spjev 39,7:
O duše koje ste stvorene za ove veličine i
koje ste na njih pozvane, što činite?
Čime se zavaravate?
Vaši su zahtjevi niskost
a vaša posjedovanja bijede.
Zašto ostajete slijepe pred tako velikom
svjetlosti i gluhe na tako glasne poklike?

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Il combattimento spirituale - Duhovni boj :
 Ako ima neko područje duhovnog života
u kome se lako pada u zabludu,
to je upravo mudrosna spoznaja samoga sebe.
Kako prolazi vrijeme i
duhovni život raste na
putu spoznaje samoga sebe
javljaju se zapreke
koje mogu lako spriječiti
daljnji duhovni rast i
cjelovitost istine o sebi.

Lorenzo Scupoli, prezbiter, teatinac (1530. - 1610.)

Iz spisa Il combattimento spirituale - Duhovni boj :
 Spoznaja sebe,
a na poseban način svoje vlastite bijede
ima svoju nutarnju dinamiku u
aktivnom i asketskom dijelu
puta duhovnog rasta a u prvim iskustvima
kontemplativnih molitava i
u kontemplativnim kušnjama
poprima jedno novo,
dublje i radikalnije obilježje
u odnosu na vlastite napore koje je duša
na tom području prije sama činila.

Lorenzo Scupoli, prezbiter, teatinac (1530. - 1610.)

Iz spisa Nauk o duhovnom životu :
 Da dobro vršim volju Božju,
nije mi dovoljno znati, primjerice,
da Bog hoće da sada pometem svoju sobu,
nego trebam znati kojim se mislima
moram baviti u ovome činu vanjske poniznosti
što mi ga propisuje.
Jer Bog hoće upravljati nutarnjim sadržajem
jednako kao i vanjskom stranom naših djela.

Louis Lallemant , prezbiter, DI, pisac, teolog (1578.-1635.)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
Kad čovjek stigne dotle
da ni u jednom stvorenju
ne traži svoje utjehe,
onda mu istom Bog počinje savršeno goditi;
onda će biti sasvim zadovoljan,
zbilo se što mu drago.
Onda se neće zbog obilja radovati,
niti zbog sitnice žalostiti;
nego će se potpuno i s povjerenjem
smiriti u Bogu koji mu je sve u svemu;
komu ništa ne pogiba i ne umire,
nego komu sve živi i
bez krzmanja mu po volji služi.

Thomas von Kempen, augustinac (1389.-1471.)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
In tan turn proficies,
in quantum tibi vim intuleris —
toliko ćeš napredovati
koliko sebe nadvladaš.

Thomas von Kempen, augustinac (1389.-1471.)

Iz spisa Esperienze mistiche nell' Islam:
Uvjereni smo da je područje mistike
jedno od najvažnijih područja za
istinski međureligijski dijalog.
Ovdje se ne susrećemo s apstraktnim
idejama o Bogu
nego s konkretnim iskustvom Njega.

Giuseppe Scattolin, prezbiter, kombonijanac, profesor (1940.)

Teže je ustrajati jedan dan,
od početka do kraja,
u potpunoj pažnji,
nego godinu dana u velikim namjerama i
dalekosežnim planovima...

Christian  Morgenstern, pisac, pjesnik (1871.-1914.)

Iz djela Dnevnik seoskog župnika:
Pomirio sam se sam sa sobom,
s ovom siromašnom smrtnom ljuskom.
Lakše je sebe mrziti nego bi čovjek vjerovao.
Milost je u tome da čovjek zaboravi sebe.
Kad bi nam umrla sva oholost,
bila bi najveća milost
ponizno ljubiti samoga sebe
kao neki, makar i najneznatniji
ud patničkog Krista...

Bernanos Georges, pisac (1888.-1948.)

Iz djela Expositio psalmi CXVIII :
Podigni oči prema nebu!
Noću promatraj ukras zvijezda i
okrugli mjesec a danju sunce.
Promatraj more, razmišljaj o zemlji:
svako stvorenje, kao djelo Božje,
ispunja tvoj duh.
Koje li tjelesne savršenosti kod životinja!
Kojeg li sklada u čovjeku!
Na ovo usmjeri svoj pogled i
nećeš imati oči za nepravdu i svađe.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

Iz djela Expositio psalmi CXVIII :
To više, Gospodin Isus,
u kojem je sakriveno blago
spoznaje i mudrosti,
je sišao k nama u božanskom milosrđu,
kako bi nam otvorio zaključana vrata,
razotkrio enigme i objavio tajne.
Dođi dakle Gospodine Isuse i
otvori nam vrata!

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

Iz spisa Enciklika Razvitak naroda, 1967.:
Ne daješ od svoga
kad daruješ siromahu,
nego mu vraćaš što je njegovo...

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

Iz djela Filozofija spoznaje :
Kritičko mišljenje u filozofiji
ide za oblikovanjem zaokruženog pogleda,
sveobuhvatne istine,
ali sa sviješću da je to ideal
od kojeg nas dijele mnoge poteškoće,
problemi i ograničenja.
Uočiti te poteškoće, pokazati ograničenja,
ali i putove za njihovo nadvladavanje,
u tom se sastoji zadatak filozofije spoznaje.

Ivan Macan, prezbiter DI, filozof (1939.-2009.)

Iz spisa Čovjek i njegovo dostojanstvo, 1992.:
Potpomognuta filozofskom refleksijom i
povijesnim religioznim doživljavanjem
kršćanska tradicija smatra da je taj neomeđeni bitak,
kojeg zovemo Bogom,
ne samo izvor svakog bivovanja nego i osoba,
stvoritelj, štoviše otac koji čovjeka ljubi.
Naslutio je to već Aristotel
kad je svog prvog pokretača obilježio kao
»predmet ljubavi«.

Ivan Macan, prezbiter DI, filozof (1939.-2009.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Prije svakog početka
uvijek stoji ja koje jest i
misli i traži veze u prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti.
Ali upravo to je težak problem.
Što je bilo prije početka?

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Početak je biće;
dijeljenje episteme od doxe je
stvarateljski pronalazak bića. —
Filozofija je stravstvena želja
za spoznajom bića.
Sva filozofija jest filozofija početka,
filozofija života i smrti.
Uvijek nanovo počinjemo od početka,
to činimo sve više i više.
Trud moje filozofije tekao je uvijek
od subjektivnog prema biću.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Monaški život, i uopće kršćanski religiozni život,
kreće se uvijek kao na oštrici noža.
Lako pada, ali uvijek se nanovo diže.
Ima svoju svrhu:
vidi svijet u Bogu, ne negira svijet.
To krije, dakako, opasnost
da pri tom previše zavolimo svijet,
ili da djela ljubavi kao i
pobožnost postavimo u vječitu aktivnost.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Nepatvorena znanost čovjeka čini
nesebičnim i dobrim.
I potpuno materijalistički i naturalistički
učenjaci (prirodoznanstvenici) danas mogu založiti
svoj život za svoju znanost, i matematičari,
kod kojih ipak nema nikakve ispovijesti.
Tu imamo znanost koja je dobra premda
ne vodi k vjeri.
A s druge strane, ipak je nemoguće tvrditi
da znanost, koja konačno vodi k religiji i Bogu,
nije autentična znanost.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Nepatvorena znanost mora biti univerzalna znanost
koja obuhvaća totalitet svih evidencija
na temelju autonomije,
u koji je uključena i religija.
U toj sferi ima i kršćanstvo svoje mjesto.
Najposlije dolazimo iz te univerzalne znanosti,
kako ju je izradila fenomenologija,
do teleološkog razvoja koji, konačno,
vodi do Boga, do Apsolutnog.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Što je čestitost srca u religiji,
to je intelektualno poštenje u filozofiji.
Čitavog svog života borio sam se za to poštenje,
upravo rvao, i kad su drugi
već odavno bili zadovoljni,
ja sam se uvijek nanovo pitao i ispitivao,
ne krije li se u pozadini bilo kakav privid
ili nedostatak otvorenosti.
Čitav moj rad, još i danas,
samo je to da uvijek nanovo pitam i tražim,
jer je sve što ustvrdim relativno.
Treba imati hrabrosti da nešto
što sam još jučer spoznao kao istinito,
a danas uvidio kao zabludu,
da to sada kao takvo priznam i izreknem.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Život čovjeka nije ništa drugo
nego put k Bogu.
Ja pokušavam taj cilj dostići
bez teoloških dokaza, metoda i oslonaca,
naime, stići k Bogu bez Boga.
Moram u svom znanstvenom biću
Boga takoreći eliminirati,
da bih prokrčio put do Boga onim ljudima
koji nemaju kao Vi sigurnosti vjere po Crkvi.
Znam da bi takav moj postupak za me
mogao biti pogibeljan,
kad sam ne bih bio čovjek
duboko s Bogom povezan i kršćanin-vjernik.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa Krisis:
 Htio bih postići filozofski ono
u što je vjera kao božanski
objavljena istina sigurna,
nešto metafizičko transcendentno,
koje nadilazi svijet,
da to postane tema znanstvene spoznaje;
to transcendentno u metafizičkom smislu
nadilazi svijet kao njegov
zadnji temelj opstojnosti i na tom,
kao na zadnjem temelju normi,
mi gradimo svoj
ljudski opstanak u svijetu.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa Philosophie des inneren Zeitbewusstseins:
 Božja neograničena svijest
obuhvaća sva vremena skupa.
Ta je neograničena svijest
izvan vremena.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa Die Krisis der europaischen Wissennschaften:
Kriza filozofije znači krizu
svih suvremenih znanosti...
zatim sve više vidljivu krizu
europskog čovječanstva...
u njegovoj cjelokupnoj egzistenciji.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz Dnevnika, ljeto 1933 nakon obavljenih duhovnih vježbi :
Neopisivo, nadnaravni mir duše,
mir s nekom posebnom, neopisivom slatkošću,
koju ne pamtim onamo od prvih dana obraćenja.
Cijelo moje biće duboko je prožeto
istinom da Bog postoji i
da je moja duša
najuže s njime sjedinjena...

Petar Šimunić, povjesničar, profesor (1910.-1988.)

Iz Dnevnika :
Ja ljubim svoje zvanje,
i kad bih se sto puta rodio,
bio bih profesor,
i to profesor povijesti.
Dok se u drugim zvanjima oblikuje materija,
brine se za tijelo čovjeka,
nama prosvjetnim djelatnicima
dužnost je davati znanje,
duboko znanje,
jer duboko i temeljito znanje
dovodi čovjeka Bogu.
Polovično, površno i periferno
odvodi od Boga.
(A to je jedan od uzroka ateizma!)

Petar Šimunić, povjesničar, profesor (1910.-1988.)

Iz Dnevnika :
Mi (profesori) ne dajemo samo znanje,
mi odgajamo, oblikujemo dušu čovjekovu.
U tome smo mi umjetnici, kipari duša.
Posao kipara je lakši — materija je podatna.
Kipar ljudi — ima živu nepodatnu materiju.
Zato i kaže veliki crkveni učitelj
sv. Ivan Zlatousti: »Odgoj je najveća umjetnost,
jer kleše i oblikuje žive duše.«
Pedagogija je umjetnost nad umjetnostima....

Petar Šimunić, povjesničar, profesor (1910.-1988.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti :
Istinska budućnost proizlazi
iz stvarnosti naše vjere,
naše nade i
naše zajedničke ljubavi.
Ta ostvarena budućnost
mora iz dana u dan potiskivati
naše isprazne predođbe o budućnosti.

Eugen Rosenstock-Huessy, povjesničar, filozof (1888.-1973.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti :
Mi nismo Tvoj mir u ovom svijetu,
ni Tvoj spas, ni Tvoja pomoć
zbunjenim i slomljenim ljudima,
jer mi smo i sami zbunjeni,
uskogrudni, nepomirljivi...
Često nanosimo štetu Tvojim namjerama i
još više zbunjujemo svijet.
Ti bi mogao započeti sjedinjenje:
daj da svi mi, podijeljeni u tabore,
uvidimo barem nesmisao ovog stanja
i da se počnemo zbog toga žalostiti.
Ne daj da se zadovoljimo
situacijom kakvu nađemo.
Daj da misimo i radimo
za Tvoju budućnost
snagom Tvojih obećanja
da ćeš kao i uvijek,
Ti sve obnoviti....

Hubertus Huub Oosterhuis, teolog, pjesnik (1933.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti :
U normalnom životu čovjek
rijetko postane svjestan
da mnogo više prima nego daje,
i da tek zahvalnost čini život bogatim.
Čovjek lako precjeni svoje djelovanje i
njegovu vrijednost u odnosu na ono
što je postao zahvaljujući drugima...

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
U ovom burnom vremenu neprestano
gubimo iz vida zašto se isplati živjeti.
Budući da i drugi žive,
mislimo da ima smisla da i mi živimo.
Pa ipak, ljudski život ima samo
zato smisla što je zemlja bila dostojna
nositi čovjeka Isusa Krista,
što je živio jedan čovjek Isus Krist.
Da Isus nije živio,
naš bi život bio besmislen unatoč
svim drugim ljudima koje
poznajemo, poštujemo i ljubimo.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Le prix de la grâce,
sermon sur la montagne, 1962.:
Ne činimo li često zapreke Isusovoj riječi...
propovijedajući previše svoja mišljenja i
svoja vlastita uvjerenja,
a nedovoljno samoga Isusa?...
Treba da tražimo, otresavši se siromaštva
i skučenosti svojih uvjerenja i svojih
vlastitih problema, neizmjernost i bogatstvo
što nam je dano u Isusu Kristu...
Jedino se tu nalazi sav zakon Isusa Krista,
njegov poziv na bezuvjetnu poslušnost,
da bi bilo moguće potpuno oslobođenje čovjeka,
koje dovodi do jedinstva s Kristom.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Widerstand und Ergebung (Briefe und Aufzeichnungen ):
Naši odnošaji s Bogom nijesu »religiozni«
odnošaji prema najvišem, najmoćnijem,
najboljem Biću, kole možemo zamisliti —
to nije prava transcendecija — ,
nego se oni sastoje u jednom
novom životu za, druge’,
u sudjelovanju u Kristovoj egzistenciji.
Nijesu transcendentni bezbrojni i
nepristupačni zadaci, nego dotični bližnji,
koji nam je dodijeljen na našem
životnom putu.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Otpor i predanje, 1974.:
Da bismo spoznali što Bog obećava i
što ispunjava, moramo mirno i
neprestano sve više ponirati u
Isusov život, govor, djelovanje,
trpljenje i umiranje.
Sigurno je da smijemo uvijek živjeti u
blizini i prisutnosti Božjoj i
da je taj život za nas
sasvim novi život.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Ž.Bezić, Problem zla i zloće, 2006.:
 Dobrota nije jedna odlika života,
nego život sam.
Biti dobar znači živjeti...

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

... samo kroz drugoga možemo
potpuno osjetiti ljepotu i
veličinu života koji nam je dat,
koji je u nama i oko nas ...

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Naša ljubavnica tlapnja, antologija hrvatskih pjesama u prozi :
Bog izbija iz svake stvari stvorene i
svakog života koji se miče.
Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegova daha,
i oblijeva ga jutrom i večerom,
kao ljubičast fluid,
sjaj sunca koje se ne vidi.
On je kao toplina u dahu svega što živi.
On je gluh za sate koji izbijaju i
cijepaju vrijeme na parčad, i
On je slijep za dan i noć i sve promjene vremena.
On je kao miran sjaj i velika tišina
u kojoj se čuje glas koji ga niječe.
On tako dobro šuti da se već pomišlja da ga nema.
A On je mirno srce svih atoma.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex Ponto:
Što si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Sin odgovara:
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna
da živjeti znači slagati varku na varku.
Hoćeš li da usneš, sine moj?
Ne oče, idem živjeti...

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Bog izbija kao svjetlo:
Bog izbija kao svjetlo iz
svake stvari stvorene i svakog
života koji se miče.
Osamljen kamen na žalu ima
aureolu Njegova daha,
i oblijeva ga jutrom i večerom,
kao ljubičasti fluid,
sjaj sunca koje se ne vidi.
On je kao toplina u dahu
svega što živi.
On je gluh za sate koji izbijaju i
cijepaju vrijeme na parčad
i on je slijep za dan i noć i
sve promjene vremena.
On je kao miran sjaj i velika tišina
u kojoj se čuje glas koji ga niječe.
On tako dobro šuti da se već pomišlja
da ga nema...
A On je mirno srce svih atoma.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Ima saznanja, kasnih, dubokih
koja su suđena kao dar
ljudima koji misle i pate.
Nemoguće bi bilo podnijeti život
sa svim varkama,
nesporazumima i zabludama,
da čovjeku nije dana misao o
Bogu duše naše,
koji je utočište, istinito,
pravedno i čisto.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto i Nemiri, 1975.:
Znam! Znam! Znam!
Znam da Bog na nas šalje strahote
kad mu se ražali nad dušom našom i
kad odluči da je izbavi.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Ruke mi često preko dana staju nad poslom i
velik dio noći bdijem
samo da mogu duže misliti o Tebi.
Prije ptica se budim, prije zore dižem
(a kroz sve snove prolazi Ti);
u osvit sam naslonjen na prozor
kao da Te čekam.
Ljepotu cijelog svijeta
kriju u sebi moje misli.
Neostvariv san je postao
sadržaj mog života.
I tako život prolazi,
ali u času smrti ja mogu pokazati
na svoju čežnju kao na jedino veliko,
istinito i lijepo u svom životu.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Ima neznana formula koja određuje
odnos između radosti i
bola u našem životu.
Stradanje i grijeh se upotpunjuju
kao kalup i njegov odljevak.
Život nam vraća samo ono
što mi drugima dajemo.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Budući da je pak Sin po naravi,
a Bog je biće neizmjerno,
to nužno slijedi,
da je taj Sin tako velik i uzvišen,
da Ga nitko ne može potpuno shvatiti,
do li Otac nebeski,
kao što ni Oca nebeskoga
nitko ne može potpuno shvatiti
osim Sin Njegov.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz nagovora 23. listopada 1938., u crkvi sv. Katarine:
Zadnji uzrok današnjem
teškom stanju čovječanstva jest to,
što se čovječanstvo udaljilo od Boga(...)
Čovjek čovjeku nije više brat nego vuk.
Homo homini lupus.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa »Dr. Ivan Merz u književnom radu«,
Orlovska misao 1927.-1928. :
Jer relativnost nikada ne može
potpuno zadovoljiti ljudskog duha.
Ljudski duh teži za apsolutnom istinom i
spoznanjem apsolutnoga...

Jakovljević Ilija, književnik, novinar (1898.-1948.)

Iz spisa Razgovor s Bogom, 4:
Ti me pomažeš i sada
dok ovo pišem slučajnom glazbom,
nekom riječju s ulice
ispuniš prazninu u mojem nizu.
Ne osjećam da sam sam dok stvaram.
Ovo je naše djelo.
Treperim sav od Tvoje blizine i dodira...

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Igra u dvoje, 7:
Već je šutnja pjesma, ako samo šutjeti znamo.
Već je pogled pjesma,
ako se uistinu ugledamo.
Već je biti tu pjesma,
ako si i Ti tu....

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Rastvaranje pjesme, 2:
Raspoznajem te u mrlji na zidu,
u listu što se njiše na vjetru.
Svako biće otkriva svoj tajni nacrt.
Nacrt pun težnje što prska k tebi.
Pun nevidljive okomice
što se obrće u svoje središte.
Sve je okvir tvog portreta.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Bog je misterij, strašan i divan,
Njemu vodi dijalektički put križa i radosti,
straha i vjerskog pouzdanja,
tamne noći i svjetla ljubavi,
nemira i mira.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Tek kada nas lišiš neke stvari, Bože,
shvatimo koliko nam je bila suvišna.
Tek kada nas lišiš nekoga bližnjeg,
Bože, shvaćamo koliko nam je važan.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Jedan način interpretacije Jaspersovih šifri, 1980.:
Filozofija nije znanje
koje bi se moglo usvojiti učenjem
kao određen sadržaj i posjed.
Ona je strasno traženje,
vječno započinjanje,
znanje — neznanje, kretanje i
upitnost koja pomaže samospoznaji,
unutrašnji doživljaj,
buđenje iz uspavanosti,
vraćanje na početak u izvornu situaciju
izvornim filozofskim pitanjima.
Ona je otvorenost do koje treba doći
svaki čovjek sam.
U filozofiji pitanje
nikad ne smije doći u pitanje.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Jedan način interpretacije Jaspersovih šifri, 1980.:
S aspekta znanosti filozofiranje je mišljenje
koje nema rezultata od opće vrijednosti,
nema jednodušnosti,
nema definitivnog znanja.
Što se, naime, nužno priznaje,
to je samim tim postalo znanost i
nije više filozofija.
Nasuprot tome, filozofija sebe shvaća
kao traženje istine,
a ne njeno posjedovanje.
Svoja pitanja smatra hitnijim od odgovora,
odnosno izvornijim egzistiranjem,
i uvijek nastoji da svaki odgovor
pretvori u novo pitanje.
Filozofija je hiti na putu,
i baš u tom kretanju
njezina je istina.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Velika duša - Gandhi, 1978.:
U povijesti svake religije može se primijetiti
izmiješanost divnih misli i površnih gluposti,
dubokih religioznih zasada i
običnih praznovjerica.
Dobre se namjere katkad izrode u
razna pretjerivanja i sitničavosti,
zdrava se jezgra ponekad izgubi
iza suvišnosti i formalnosti.
Sveti ljudi su trag svjetla u tami,
u njih se religiozna praksa
čisti od lišaja i pijavica,
prvotna namjera utemeljivača vjere
postaje ponovno vidljiva i
ponovno blista i mami,
privlači kao neodoljiv magnet,
zove mase na istinski religiozni čin.
Mi kršćani imamo, na primjer,
svetog Franju Asiškoga, koji nam svojim životom
tako uspješno svjedoči Kristovu Riječ.
I na Gandhiju ima puno svetačkog.
I on je čovjek izuzetnih osobina.
Pravo je čistilište hinduističke
religiozne misli i prakse.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa O lovu na mudrost:
Bog nije malen,
jer ono što je maleno može biti veće,
ni velik,
jer ono što je veliko može biti manje,
nego je On prije svega onoga
što može postati nešto drugo i
prije svega onoga što se razlikuje.
Jer On je prije svake razlike,
prije razlike između zbiljnosti i mogućnosti,
prije razlike između moći-postati i
moći-činiti,
prije razlike između svjetlosti i tame...

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa O učenom neznanju :
Naime kako je središte točka
jednako udaljena od oboda i
kako nije moguće da bude
najistinskije kugle ili kruga,
a da ne bi moglo biti dano istinitije,
očito je da ne može biti dano središte,
a da ne bi moglo biti dano
još istinitije i točnije.
Točna jednaka udaljenost različitih stvari
ne može se naći izvan Boga,
jer On sam jest beskonačna jednakost.
Onaj, dakle, koji je središte svijeta...

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa Apologia doctae ignorantiae :
Postoji dakle u nama jedna docta ignorantia,
bez koje se ne traži Bog....
Iako je Bog posvuda i
nije daleko od nas —
kako kaže Pavao Atenjanima —
što više osjećamo da nam bježi,
utoliko smo mu se više približili.
Što više spoznamo veliki razmak
koji nas odvaja od njegove nepristupačnosti,
toliko smo više shvatili tu nepristupačnost...

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Našao sam mjesto gdje Te čovjek
može naći neprikrivena.
Ono je okruženo jedinstvom suprotnosti
(coincidentia oppositorum).
To je zid raja, u kojemu Ti stanuješ.
Na njegovoj kapiji stražari
najuzvišeniji duh razuma
(soiritus altissimus rationis).
Ako ga čovjek ne nadvlada,
ulaz se ne otvara.
S onu stranu zida jedinstva
suprotnosti čovjek Te može vidjeti:
a s ovu ne.

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa M. Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Ono što je istinito
spoznatljivo je samo u samome sebi.

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa J. Fischl, Geschichte der Philosophie:
Pravo sjedinjenje s Bogom sastoji se u tome,
da se ja vraćam u Božje vidno polje i
da Boga gledam onako kako on mene gleda.
To je smisao mističkog sjedinjenja,
gdje se događa gibanje prema smirenju i
gdje najnapetije djelovanje postaje
smirenje u Bogu.
Božji pogled je opći pogled: uokolo,
iznad, natrag, naprijed.
Stoga, kamo god se ja htio okrenuti,
uvijek ostajem u njegovoj ’providnosti’.
Bog bi mene gledao, i kad bih se ja
od njega odvratio,
ali moj pogled susreće njegov
samo ako i ja njega gledam.
Tada se susreću primanje i djelovanje,
milost i sloboda.

Nikola Kuzanski, kardinal, filozof (1401.-1464.)

Iz spisa Deset zapovjedi biblijske psihoterapije :
Da bismo mogli istinski voljeti sebe,
trebamo najprije povjerovati
da nas Bog prihvaća i voli
takve kakvi jesmo.
Drugim riječima,
potrebno je imati u svojoj duši
pravu sliku Boga...

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Položaj čovjeka u svemiru :
Svijest o svijetu,
samome sebi i o Bogu
tvore jedno nerazorivo
strukturno jedinstvo...

Max Ferdinand Scheler, filozof, profesor (1874.-1928.)

Iz spisa Worn Ewigen im Menschen, 1954.:
Činjenica da nema ništavila istodobno je i
predmet prvotnog i neposrednog zora i
predmet najintenzivnijeg i krajnjeg
filozofskog divljenja [...].
Doista, onaj tko se nije jednako zagledao u
ponor apsolutnog ništavila,
taj također uopće neće zamijetiti
ni eminentnu pozitivnost što je u sebi nosi zor,
da jest Nešto, a ne Ništa.

Max Ferdinand Scheler, filozof, profesor (1874.-1928.)

Iz spisa Worn Ewigen im Menschen, 1954.:
Budući da je religiozni čin bitno
potrebiti miraz ljudske duhovne duše,
nema tu pitanja,
dali ga čovjek izvesti može ili ne.
Postoji zakon: svaki čovjek vjeruje
ili u Boga ili u kumira.

Max Ferdinand Scheler, filozof, profesor (1874.-1928.)

Iz spisa Worn Ewigen im Menschen, 1954.:
Čovjek shvaća religiozno Boga neposredno,
a ta prvobitna neposredna svijest o Bogu
sastoji u čim ljubavi i tek nakon tog čina
ljubavi k Bogu spoznajemo Boga.

Max Ferdinand Scheler, filozof, profesor (1874.-1928.)

Iz spisa Psihologija i religija :
Slika Božja je, bez sumnje,
najtajnije središte ljudske egzistencije i
ona nam daje do znanja
da smo i sami stvoreni
prema toj slici Božjoj.

Joseph Rudin, prezbizer DI, psiholog (1907.-1983.)

Iz spisa Odgoj ljudskog roda :
Zacijelo će doći to vrijeme ispunjenja
kada čovjek, pa da mu razum i bude uvjeren
u sve bolju budućnost,
ne će imati potrebu motive
posuđivati od te budućnosti;
kada će činiti dobro jer je ono dobro,
a ne jer su uz njega
uspostavljene proizvoljne nagrade,
koje su mu ranije trebale tek usredotočiti i
učvrstiti nepostojani pogled,
da bi prepoznao unutarnje,
bolje nagrade dobra.
Doći će zacijelo,
to vrijeme novog vječnog evanđelja,
obećano nam čak
i u osnovnim knjigama Novoga zavjeta! …

Gotthold Ephraim Lessing, filozof, književnik (1729.-1781.)

Iz spisa Odgoj ljudskog roda :
Zanesenjak često vrlo ispravno gleda u budućnost:
ali ne može samo čekati tu budućnost.
Želi tu budućnost ubrzati;
i želi da se ona ubrza pomoću njega.
Ono što u prirodi zre tisućljećima,
treba sazreti u trenutku njegovog postojanja.
Jer što on ima od toga ako ono što prepoznaje
kao ono bolje ne bude ono bolje
za njegovog života?
Hoće li on doći opet?
Vjeruje li da će se vratiti?
– Čudno je da ta zanesenost
ne biva pomodnija među zanesenjacima!…

Gotthold Ephraim Lessing, filozof, književnik (1729.-1781.)

Iz spisa Odgoj ljudskog roda :
Koračaj na svoj nezamjetni način,
vječna providnosti!
Samo mi ne daj da radi te nezamjetnosti dvojim.
– Ne daj mi da o tebi dvojim,
čak ni kad mi izgleda da tvoji koraci idu unatrag! –
Nije istina da je najkraća crta uvijek ravna...

Gotthold Ephraim Lessing, filozof, književnik (1729.-1781.)

Iz spisa Tractatus Logico-Philosophicus:
Osjećamo da, čak i kad bi se odgovorilo
na sva moguća znanstvena pitanja,
naši životni problemi
još uopće ne bi bili ni dotaknuti.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Rush Rhees - Sjećanja na Wittgensteina (1981.):
Ako ti i ja trebamo živjeti religioznim životima,
onda to ne smije biti
da mnogo govorimo o religiji,
nego da način našeg
života bude drukčiji.
Držim da ćeš, samo ako budeš
nastojao pomoći drugim ljudima,
konačno naći put do Boga...
To je smisao toga da smo ti i ja obojica kršćani...

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Tractatus logico-philosophicus, 1918.:
Kad bi znanost riješila
sve moguće svoje zagonetke —
ne samo biološke i paleontološke,
nego sve odreda što ih u znanosti
ima ili može biti,
sa svim tim ne bi ona uopće dotaknula
ni jedan jedini čovjekov životni problem...

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Dnevnik 1914.-1916.:
Bog i svrha života?
Znam da ovaj svijet postoji.
Da u njem stojim kao i moje
oko u svom vidnom polju.
Da je na njemu nešto problematično
što nazivamo njegovim smislom.
Da taj smisao ne leži u njemu,
nego izvan njega.
Da je život svijet.
Da moja volja prožima svijet.
Da je moja volja dobra ili zla.
Da je, dakle, dobro i zlo na neki
način u vezi sa smislom svijeta.
Smisao života, tj. smisao svijeta,
možemo nazvati Bogom.
I s time povezati usporedbu Boga kao Oca.
Molitva je misao na smisao života.
Ne mogu svojom voljom upravljati
zbivanjima u svijetu, nego sam
potpuno bespomoćan.
Jedino tako mogu se učiniti
neovisnim od svijeta — i njime na
stanovit način vladati —
ako se odreknem utjecaja na zbivanja.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Schriften 5:
Neka od najvećih ostvarenja u filozofiji
mogli bismo usporediti samo
s poslom koji se sastoji u tome
da uzmemo neke knjige za koje se činilo
da spadaju zajedno i da ih stavimo
na različite police;
njihov položaj sada nije određeniji,
osim što više ne stoje jedna uz drugu...

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Schriften 5:
U filozofiji leži poteškoća u tome
da ne kažemo ništa više
nego što znamo.
Na primjer, da uvidimo,
ako smo dvije knjige postavili
u pravi niz, da ih time nismo
stavili na njihova konačna mjesta.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Schriften 1:
Filozofija, kako mi upotrebljavamo tu riječ,
jest borba protiv fascinacije
koju na nas izvode načini izražavanja.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Filozofska istraživanja:
Filozofija je borba protiv opčinjavanja
našeg razuma sredstvima našeg jezika...

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Tractatus logico-philosophicus, 1963.
Smisao svijeta mora ležati izvan svijeta.
U svijetu jest sve tako kako jest i
sve se događa tako kako se događa;
unutar svijeta nema nikakve vrednote —
i kad bi je bilo,
ona me bi imala nikakve vrijednosti.
Ako neka vrednota postoji...,
ona mora ležati izvan svega dogadanja i
svega s obilježjem ’tako i tako’
označenog — bitka (So-Seins)...
Naš život je beskonačan isto tako
kako je naše vidno polje bezgranično...
Rješenje zagonetke života u prostoru i
vremenu leži izvan prostora i vremena.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Tractatus logico-philosophicus:
 Sve što se može spoznati može biti
izraženo u znanstvenim propozicijama.
Izvan znanosti je mistika koja je neizreciva.

Ludwig Josef Johann Wittgenstein, filozof (1889.-1951.)

Iz spisa Kristov zakon :
Vlast, ukoliko ona dolazi od Boga i
u istinitosti njezina pravog cilja,
dobra je.
Samo je zao čovjek čini demonom,
ako sluša 'zmiju' i prisvaja sebi vlast
bez obzira na Boga i bližnje.
Kako se demonizira znanje
shvaćeno kao gospodarenje,
tako se demonizira i vlast
ako se rastavlja od svetog znanja,
od ljubavi i općeg dobra.

Häring Bernhard, prezbiter, teolog (1912.-1998.)

Iz spisa Frei in Christus I:
Čovjek ne mora nužno biti religiozan
da bi imao temelj i sklonosti za prirodnu dobrotu.
Čovjek je religiozan,
kad iskusi Božju stvarnost;
ovo iskustvo pak vodi prirodnoj dobroti.

Häring Bernhard, prezbiter, teolog (1912.-1998.)

Iz spisa Utjelovljenje Boga :
Povezanost beskonačnog i konačnog
svakako je sveti misterij
budući da je ta povezanost život,
te stoga misterij života...

Hans Küng, prezbiter i teolog (1928.-2021.)

Iz spisa Postoji li Bog?..., 1987.:
 Osvrne li se čovjek oko sebe,
prema mikrokozmosu, prema sićušnim
organizmima živih bića,
koje se može razgraničiti do najmanjih
čestica koje je moguće
dalje i dalje dijeliti,
od kojih svaka ima svoj nebeski svod,
svoje planete, svoju zemlju
–u istom odnosu kao i vidljivi svijet–
beskonačno maloće, koja završava u ničemu,
pred tim ništa čovjek je svemir!
No, uperimo li pogled u svemir,
prema makrokozmosu – što je čovjek u
odnosu na beskonačnost tih galaksija,
koje se čovjeku čine poput točaka?
Čovjek je u odnosu na tu beskonačnost
veliko ništa.

Hans Küng, prezbiter i teolog (1928.-2021.)

Iz spisa E.Husserl Fichteov ideal ljudskosti :
Ništa nema bezuvjetnu vrijednost i
značenje osim života,
sve ostalo mišljenje, pjesništvo,
znanje ima vrijednost samo ukoliko
na neki način jest povezano sa životom,
iz njega proizlazi i
na njega se namjerava vratiti...

Johann Gottlieb Fichte, filozof (1762.-1814.)

Navedeno prema Prontuario sacro-profano, II sv.:
Kršćanstvo još nosi u svojim njedrima
snagu obnove, o kojoj nemamo pojma.
Tko je bilo kao vjernik ili kao
slobodni mislilac mogao prosuđivati
njegovo unutarnje djelovanje,
morat će dopustiti da će ono
jednoga dana postati nutarnja i
organizaciona snaga društva,
i tada će se ono otkriti svijetu u
svoj dubini svojih koncepcija i
u svem bogatstvu svojih blagoslova.

Johann Gottlieb Fichte, filozof (1762.-1814.)

Iz spisa Providnost Božja :
Izvor je mira i sreće na ovome svijetu,
pa i put vječnoj sreći,
prepustiti se potpunoma Providnosti Božjoj,
neka slobodno upravlja nama i svim onima,
kojima želimo dobro i najbolje....

Šanc, Franjo, prezbiter DI,  filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Providnost Božja :
Stvoritelj ispunjava sve čeznuće našega srca,
i samo On.
On je naša neizmjerna vječna sreža i blaženstvo.

Šanc, Franjo, prezbiter DI,  filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Providnost - ili sudbina?, 1942. :
Bog ne bi bio Bog,
tj. neizmjerno savršeno biće,
koje postoji bez uzroka,
samo od sebe, da nije vječan.
Što nije vječno, ovo počima biti;
a što počima biti, mora imati
uzrok izvan sebe.
A što ima uzrok, ne može biti
neizmjerno savršeno.
Zato ne može niti prauzor svakoga bića.
Bog, koji nije vječan,
sadržaje protuslovlje.
Kao što nema početka,
tako nema ni svršetka.
Niti ga može itko drugi uništiti,
niti on sam sebe.
Niti ima u njemu išta vremenita,
slijed jednoga za drugim.
Bog ima od vijeka na vijeke sve.

Šanc, Franjo, prezbiter DI,  filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Filozofija borbenog ateizma, 1937.:
 Za čim ide sve naše čeznuće,
to nam svjedoči naša svijest.
Ništa nas drugo ne može potpunoma zadovoljiti,
nego samo neizmjerno velika istina i dobrota,
koja je samo Bog.
Niti nas može zadovoljiti kakvogod
posjedovanje Boga,
nego samo blaženo gledanje,
iz kojega slijedi neizreciva ljubav;
blaženstvo, koje se ne će nikada svršiti.
Ali budući da se naš zemaljski život
svršava ovdje na zemlji,
zato mora biti posmrtni, prekogrobni život,
gdje će se ispuniti čeznuće našega srca,
barem ako smo to zaslužili u ovome životu.
To je neizmjerno utješna nauka
naše prave filozofije, koja priznaje Boga.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Stvoritelj svijeta:
 Ako ima Bog, stvoritelj i izvor svega,
što postoji, apsolutni gospodar i
upravitelj svijeta,
onda Ga nitko ne smije ignorirati
niti u znanosti niti u životu
bilo privatnom bilo javnom.
Za onoga, koji ne priznaje Boga,
mora ovaj niz žrtava, pomiješan katkada
s malo veselja — život — biti kaos,
bez smisla i bez svrhe.
Ako li Bog postoji,
mora On biti središte i težište
čitavog svijeta, mora imati apsolutnu vlast,
koje Mu nitko ne može oteti,
niti se itko može buniti protiv Njega
niti Ga prezirati bez svoje
najveće štete.
— Ako Bog postoji, onda se ne može
nikakva kriza rješavati bez Njega,
a uz Njega može se naći izlaz
iz sloma čitavoga svijeta.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Izvor pravnoga poretka, 1933.:
 Iz posebne objave Božje znamo,
da nas je Bog odredio zato,
da budemo dionici njegove božanske naravi u
vječnom blaženstvu.
Na ovu preblaženu sreću mislimo,
kad na koncu apostolskoga vjerovanja izjavljujemo,
da vjerujemo u »život vječni«.
Ali ova je naša svrha nadprirodna,
i mi ne bismo bez posebne Božje objave
mogli za nju niti znati.
Razumom samim možemo spoznati,
da nas je Bog, naš Stvoritelj,
odredio za blaženstvo,
koje ćemo postići poslije ovoga života,
i koje će biti najsavršenija spoznaja i
ljubav Božja s najvećim i najčišćim veseljem.
Ali samo, ako zaslužimo,
postići ćemo blaženstvo,
koje nam je Bog obećao,
za kojim moramo težiti
kao za posljednjom jedinom svojom svrhom.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Stvoritelj - Kralj i Otac svijeta, 1931.:
 Stvoritelj je neizmjerno savršeniji od
svakoga stvorenja i od čitavoga svijeta.
Sve, što je stvoreno, ograničeno je.
Nijedna stvar, koja nije Bog,
nema svako savršenstvo.
O tom nas uvjerava jedan pogled na ona bića,
koja se ističu bilo jednim
bilo drugim savršenstvom.
Poredimo čovjeka i lava; hrast i goru.
Čovjek ima razum, što ga nemaju
ni lav ni hrast ni gora;
no čovjek nema lavlje snage,
on ne može odolijevati olujama
kroz stotine godina kao što tvrdi hrast
niti može da uzraste do visine vrletne gore.
Pa ni ono dobro, što neko stvorenje ima,
nikada nema u najvišem stepenu.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Panteizam i vjera obrazovanog svijeta, 1931.:
 Trebamo Boga, čiju egzistenciju i svojstva
možemo sa sigurnošću spoznati.
Nepoznatljiv Bog bio bi za nas,
kao da ga nema...

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Kamo vodi kultura?, 1926.:
 Sva stvorenja nužno teže za tim,
da steku što veću sličnost s Bogom.
Već su po svojoj biti slike Božje a i svakim djelom
bivaju sličnije Bogu, mislile na to ili ne mislile.
Pače i kad bi htjele, ne bi mogle zapriječiti,
da ne postaju svojim djelima slične Bogu,
kao što ne mogu promijeniti svoje naravi,
koja je od Stvoritelja svoga dobila ovaj pravac.

Franjo Šanc, prezbiter DI, filozof (1882. -1953.)

Iz spisa Le fonti della morale cristiana, Metodo, contenuto, storia
(Izvori kršćanskog morala, metoda, sadržaj, povijest) :
Moralna je teologija dio teologije
koji proučava ljudske čine
da bi ih usmjerio prema
miloj kontemplaciji Boga
kao istinskom i potpunom blaženstvu,
posljednjem ljudskom cilju,
po milosti, krepostima i darovima i
to u svjetlu Objave i razuma.

Servais-Théodore Pinckaers, prezbiter, dominikanac, teolog (1925.-2008.)

Božje tajne ne možemo shvatiti,
možemo im se samo klanjati...

Wilhelm von Humboldt, filozof (1767.-1835.)

Promotrimo, braćo,
od kakve smo tvari sačinjeni,
kakvi i tko smo bili kad smo ušli u svijet,
iz koje jame i tame nas izvede na svijet
onaj koji nas je načinio i stvorio.
On nam je pripravio dobra
prije nego smo rođeni...

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Poslanica Korinćanima:
 Kogod se je širom svijeta u kojegod
vrijeme odijelio od svoje zle okoline
(n.pr. Henok, Noa, Abraham, Lot, Rahab, Jošua),
došao je do spasa.
I vi ćete naći spasenje,
odijelivši se od buntovnika
poniznom pokornošću.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Poslanica Korinćanima:
 Bog može naglo doći,
kao što i brzo on dovodi
plod čokota do zrelosti.
Naglo uskrsnuće Kristovo iza tolikih poniženja
neka nam služi za pobudu.
Simbolično ga pokazuju
izmjena noći i dana,
razvitak ploda iz usjeva i
bajovna ptica feniks.
Nek se ta nada u obećanja Božja i
u uskrsnuće naše utvrdi u nama,
jer Bog sve može, sve vidi i zna,
te želi dobro nama,
izabranoj baštini svojoj.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Kritika praktičnog uma :
Dvije stvari ispunjaju dušu
uvijek novim i sve većim udivljenjem i
strahopočitanjem što se više i ustrajnije
razmišljanje bavi njima:
Zvjezdano nebo nada mnom i
moralni zakon u meni...

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Kritika praktičnog uma :
Nazivam svaku spoznaju transcendentalnom
koja se ne bavi samo predmetima,
nego našim načinom spoznavanja predmeta,
ukoliko ono treba da je moguće a priori...

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Kritika čistog uma:
 Ljudski um ima osobitu sudbinu u
jednoj vrsti svojih spoznaja,
gdje ga uznemiruju pitanja
koja on ne može odbiti,
jer su mu zadana samom prirodom uma,
no on ipak ne može na njih odgovoriti,
jer nadilaze svaku moć ljudskog uma.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Grundlegung zur Metaphysik der Sitten, 1904.:
 Djeluj tako da čovječanstvo
kako u tvojoj osobi,
tako i u osobi svakoga drugoga
svagda ujedno uzimaš kao svrhu,
a nikad samo kao sredstvo.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Uvod u teološku misao Karla Rahnera :
Spoznaja koja zna svoju granicu
već ju je prekoračila...

Karl-Heinz Weger, filozof (1932.-1998.)

Iz spisa Fides et ratio, 15 :
Kršćanska objava doista je poput
zvijezde vodilje čovjeku koji se kreće
između uvjetovanosti imanentističkog mentaliteta i
tjesnaca tehnokratske logike;
ona je zadnja mogućnost
koju Bog nudi da bi se iznova potpuno
otkrio nekadašnji naum ljubavi,
započet samim stvaranjem.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Evangelium vitae – Evanđelje života, br. 22. :
Uostalom, kad je jedanput isključen oslonac na Boga,
ne iznenađuje da smisao svih stvari
bude duboko iskrivljen […]
Ustvari, živeći ‘kao da Bog ne postoji’
čovjek gubi ne samo misterij Boga,
nego i svijeta, pa i misterij samoga svoga bića.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Fides et ratio,93:
Zato će glavni dio teologije, i poput
središta njezinih razmišljanja,
biti razmatranje otajstva samoga Boga,
Jedinoga i Trojedinoga.
Ovamo se prispijeva po razmišljanju o
otajstvu utjelovljenja Sina Božjega:
on je sam postao čovjekom,
a zatim se izložio patnji i smrti;
to otajstvo dovršilo se u
njegovom slavnom uskrsnuću i
ulasku k Očevoj desnici,
odakle je poslao Duha istine
da uspostavi i oživi svoju Crkvu.
U tom obzorju glavna zadaća teologije
postaje razumijevanje Božje kenoze.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Pismo pape Ivana Pavla II umjetnicima, 04.04.1999.:
Božanski Umjetnik, susretljivošću,
punom ljubavlju,
prenosi iskru svoje
transcendentne mudrosti ljudskomu umjetniku,
pozivajući ga da podijeli
njegovu stvarateljsku moć.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Fides et ratio,67:
Neka se razmisli, primjerice,
o naravnoj spoznaji Boga,
o mogućnosti razlikovanja
božanske objave od drugih pojava ili
o priznanju njezine vjerodostojnosti,
o ljudskom jeziku koji može,
na prikladan i istinit način,
govoriti i o onim stvarima
koje nadilaze ljudsko iskustvo.
Te istine svakoga navode da prizna
postojanje nekoga puta
koji je zaista priprava za vjeru,
koji može završiti u prihvaćanju objave,
a da ne skrene od vlastitih načela
i vlastite autonomije.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

U umjetničkom se stvaranju
čovjek više nego igdje drugdje
otkriva kao slika Božja....
Istinska je umjetnost dar i
nadahnuće Duha Svetoga.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Govor u Kolnskoj katerdali pred znanstvenicima i studentima:
Mi se ne bojimo, dapače isključujemo,
da bi znanost, koja se temelji
na razumu i istražuje ozbiljnom metodologijom,
mogla naići na neke spoznaje koje bi bile
u sukobu sa vjerom.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,7:
 Kao izvor ljubavi, Bog želi biti spoznat,
a spoznaja koju čovjek ima o njemu
usavršuje svako drugo znanje
koje njegov duh može postići o
smislu vlastita postojanja.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Tako je malo potrebno:
Ti si dragocjenost,
jer nitko u povjesti čovječanstva
nije bio kao ti.
I samo zato ti možeš svijetu,
domovini i sebi dati to
što je u tebe stavio Bog.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Tako je malo potrebno:
Dobro koje činimo vrijedi tisuću puta
više nego zlo i naše pogreške,
zbog kojih se tužimo.
Snaga je slobode u dobroti.
Sloboda je sila, moć, snaga.
Čovjek je slobodan ako može prihvatiti
svoj život, onakav kakav jest.
Sloboda je u tome da svaki dan
radiš svoj posao i trudiš se nadvladati zlo.
Sloboda je u tome da prihvatiš patnju,
trpljenje, bolesti i napore života.
Već danas možeš postati slobodan.
Jedna dobra misao,jedna dobra riječ,
jedno dobro djelo, jedan dobar pogled,
dobra želja, dobar plan i ti si već slobodan...
Neka te Bog obdati tom slobodom.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Hagioterapijska antropologija:
Veličina čovjekova nije u tome
da spoznaje mnogo izvanjskih stvari,
nego da prepozna sebe, svoju nutrinu,
svoje bogatstvo, veličinu i moć.
Samosvjest je odlučujuća...
Što više prepoznaješ sebe,
to ćeš više prepoznavati
stvarnost oko sebe.
Čovječe, upoznaj samoga sebe!

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Susret sa živim Bogom:
Iskustvo daje sigurnu spoznaju.
To je neposredna spoznaja,
protiv koje ne pomažu nikakvi razlozi.
Budući da je čovjek ne samo tjelesno,
nego i duhovno biće,
na zemlji ograničeno,
ali i neograničeno,
on može spoznati Boga,
pa i duhom komunicirati s Njime.
To znači da čovjek može imati
neku iskustvenu spoznaju Boga.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Susret sa živim Bogom:
Svaki je čovjek original i
jedinstven u povijesti čovječanstva.
Nikad nitko nije postojao baš kao ti.
Samo si ti među nepreglednim mnoštvom.
Ti sam.
Nitko drugi nije bio i neće biti ti.
Ti si stoga važan u toj jedinstvenosti,
a ne toliko u tome što činiš.
Ti si kao osoba dragocjen.
Bez tebe bi čitava stvarnost i
ljudska povijest bila siromašnija
za jednoga jedinstvenoga,
za jedan biser...

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Za bolji svijet, 1989.:
Iskustvo vjere je spoznavanje duhom.
Ono što ne može razum,
može duhovna spoznaja.
Pogotovo to može Duh Sveti
koji u nama stanuje.
To iskustvo je svijest, doživljaj,
posvješćenje, prosvjetljenje;
ono je prodor do duhovne spoznaje.
Molitva je put duhovne spoznaje,
put do mudrosti koja
nadilazi razum.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Mistična teologija istočne Crkve:
U određenom smislu sva je teologija mistična,
ukoliko otkrivamo božanski misterij,
danosti objave...
Istočna tradicija nije nikada posve
razlikovala mistiku od teologije,
osobni doživljaj božanskih misterija
od dogme što ju je naučavala Crkva...
Teologija i mistika nikako nisu suprotstavljene,
nego se uzajamno podupiru i dopunjuju.
Jedna bez druge ne mogu postojati:
ako mistično iskustvo znači davanje
osobne vrijednosti sadržaju zajedničke vjere,
onda je teologija izričaj, za zajedničku korist,
onoga što svatko može iskusiti...
Nema, dakle, kršćanske mistike bez teologije
a ne postoji ni teologija bez mistike.

Losski, Vladimir, teolog (1903.-1958.)

Iz spisa Vision de Dieu, 1962.:
Gledanje licem u lice je, takoreći,
egzistencijalno zajedništvo s Kristom
u kojemu svatko nalazi svoju puninu,
spoznajući Boga osobno i bivajući
osobno spoznat i ljubljen od Boga.

Losski, Vladimir, teolog (1903.-1958.)

Iz spisa Poziv na svetost i poziv na mistiku:
Kršćanska mistika je stoga bitno nadnaravna,
posve pripojena redu milosti.
Ne može postojati niti jedno autentično iskustvo
Božje dubine koje bi bilo naravnoga reda,
dohvatljivo samim stvorenim silama.
Ne možemo se kretati u Božjemu svijetu
ako nas ne nosi njegova ljubav i
njegovo milosrđe koje nas podupire...

Ancilli,  Ermanno, prezbiter karmelićan, teolog (1925.-1988.)

Iz spisa La mistica: alla ricerca di una defi nizione:
Kršćanski život i život mistike
ne razlikuju se u iskustvu stvarnosti,
nego u načinu iskustva.
Nadnaravne istine iste su za sve,
ali ih svi ne usvajaju i
ne spoznaju na isti način.
Božanski život, Trojstvo, Krist,
sakramenti, Sveto pismo...
izvori su duhovnoga života i
kršćanskoga i mističnoga.
Razlika je u različitom načinu
življenja ovih istina.

Ancilli,  Ermanno, prezbiter karmelićan, teolog (1925.-1988.)

Iz spisa Mistična kontemplacija u crkvenoj dimenziji:
Moguće je da će nam mistici budućnosti
znati opisati kako ćemo se moći i
morati očistiti (tamne noći)
da bismo zajedno kontemplirali Boga u
liturgijskim zborovanjima i u
karitativnom prijateljskom susretu s braćom.

Goffi, Tullo, prezbiter, teolog (1916.-1996.)

Iz spisa Misticizam u religijskom dijalogu:
... "dogma o Trojstvu",
ako... ju se želi shvatiti
iz "mističnog iskustva" prvotne Crkve,
otvara najbolji put za otvaranje prostora
takvim mističnim tradicijama i...
budi nadu u klijanje... ekumenske mistike:
Otac kao počelo i jedinstvo svega,
kao Alfa i Omega;
Sin kao Božja jedinstvenost,
koji nosi povijesno lice i
koji želi da se s njim stupa u kontakt;
Duh kao djelotvorna Božja nazočnost
u svemu i svakome...
U konačnici Boga možemo iskusiti i
shvatiti samo višedimenzionalno...

Josef Sudbrack, prezbiter DI, teolog (1925.-2010.)

Iz spisa Mystische Spuren, 1990.:
Mistika je razvoj i produbljenje
normalnog kršćanskog iskustva vjere,
dakle nikakvo kvalitativno novo ili
vrjednije iskustvo.

Josef Sudbrack, prezbiter DI, teolog (1925.-2010.)

Iz spisa Schelling. Veličina i sudbina :
Čovjek gubi samoga sebe
ako želi postati više nego što može.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života, 66:
To što čovjek u stvari jest,
jest u prvom redu po stvarima
koje je učinio svojima...

Karl Theodor Jaspers, filozof, psihijatar (1883.-1969.)

Iz spisa Z. Gavrilović: Osporavanje psihoalanize
u svjetlu nazora K.Jaspersa i S. Zimmermana, 1994.:
Ranije filozofsko i mitsko jedinstvo
cjelokupnog znanja nedostižno je ljudskoj spoznaji.
Kada nas je znanost oslobodila magije i demona,
ona nas je lišila u isto vrijeme
doživljaja nadosjećajnog.
A bez ovog doživljaja čovjek nije čovjek,
niti može opstati.
Transcedentno je isto tako
dio čovjeka kao i imanentno.
Prenaglašavanje ili poništavanje jednog
na račun drugog ne može proći bez
ozbiljne opasnosti po cjelovit život čovjeka,
ali i čovječanstva.
Neistinitost apsolutiziranja znanosti
vodi pomračenju i egzistencije i transcedencije,
slobode i Boga.
Znanosti su temeljno, zauvijek nezavršene.

Karl Theodor Jaspers, filozof, psihijatar (1883.-1969.)

Iz spisa Z. Gavrilović: Osporavanje psihoalanize
u svjetlu nazora K.Jaspersa i S. Zimmermana, 1994.:
Znanstvena spoznaja činjenica nije spoznaja bića.
Znanstvena spoznaja ne daje nikakav cilj životu.
Pomoću svojih znanja znanosti pružaju
odskočnu dasku transcendentnim mislima —
tek se u najpotpunijem znanstvenom znanju
upoznaje pravo neznanje i u neznanju se odvija
transcedencija pomoću specifičnih filozofskih metoda.
Ali u znanostima postoji tendencija
da pomoću znanja prikriju i samo biće...

Karl Theodor Jaspers, filozof, psihijatar (1883.-1969.)

Iz spisa J.Rabar, Nietzsche kao antikršćanim, 1980.:
Gubljenje apsolutnosti stvari i
predmetne teorije spoznaje (idolopoklonstvo)
znače nihilizam za onoga
tko je u tome nalazio svoj oslonac.
Sve ono što pomoću govora i
predmetnosti stječe svoju određenost i
konačnost — nije istina.

Karl Theodor Jaspers, filozof, psihijatar (1883.-1969.)

Iz spisa Vom Ursprung und Ziel der Geschichte, 1950.:
Čovjek mora živjeti u maskama i
maske izmjenjivati prema situacijama i
prema ljudima s kojima ophodi.
On se trajno izražava u onome
,kao‘ da’ i ne polučuje samog sebe,
jer on - u svim maskama - na koncu ne zna,
tko je on zapravo.

Karl Theodor Jaspers, filozof, psihijatar (1883.-1969.)

Iz spisa Um i egzistencija:
Povijest je mjesto objavljivanja bitka Božanstva.
Bitak biva objavljen u čovjeku
skupa s drugim ljudima.
Jer Bog se ne pokazuje u povijesti na
jedan jedini isključivi način.
Svaki čovjek, kao mogućnost,
stoji neposredno pred Bogom (zu Gott).

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Filozofija egzistencije, 1973.:
Sloboda i Bog su nerazdvojivi. Zašto?
Ja znam pouzdano: u svojoj slobodi
ja ne postojim zahvaljujući samom sebi,
nego sam u njoj säm sebi poklonjen,
jer sebe mogu da izostavim,
ali svoju slobodu ne mogu iznuditi.
Kad sam istinski ja sam,
ja sam siguran da to nisam zahvaljujući sebi.
Najveća sloboda zna da biti
slobodan u odnosu na svijet, znači biti
najdublje povezan s Transcendencijom.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Pouke, 1954.:
Kad ja kao kršćanin pazim na urednost
onda to nije obična građanska pristojnost,
ni rezultat vlastite kulture ili civilizacije,
već ja tom svojom urednošću slavim Oca
i postajem makar mala slika Očeva,
koji je Sjaj i Jasnoća;
onda tom svojom urednošću postajem
slična Isusu
koji je sigurno kao savršena slika Očeva
posjedovao sjaj i jasnoću u punini
svoga čovječjeg lika;
onda ja tom svojom urednošću propovijedam
Duha Ljubavi,
jer što je drugo ljubav
nego sklad i harmonija, sjaj i ljepota.

Marica Stanković, službenica Božja,
utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja (1900.-1957.)

Iz spisa Izazov Kristova Kraljevstva:
Za pojedinu dušu je važno
da se odazove onome pozivu,
da dođe na ono mjesto, kamo je Bog zove.
To je mjesto za nju subjektivno najsavršenije.
Ako je to obitelj,
onda je obitelj za nju stalež savršenstva.
Ako je jedan aktivan red,
onda duša u njemu Gospodina najsavršenije slavi.
Ako netko ne spada u kontemplativni red,
onda je za njega život i sve duhovno
blago toga reda sasvim suvišno,
sasvim izvan njegova dohvata,
za njega sasvim neupotrebljivo blago.

Marica Stanković, službenica Božja,
utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja (1900.-1957.)

Iz spisa Merz, Božji čovjk svagdašnjice, 1938.:
 Ljudi se često prosuđuju po svojim nastupima,
govorima, vanjskoj aktivnosti,
vanjskim svečanim vidljivim stvarima.
Pa ipak su to tek djelomične manifestacije
nečije ličnosti, često nemjerodavne i
nebitne za prosuđivanje jedne duše.
Čovjeka se najpotpunije upoznaje u
običnom svagdanjem životu.
U dnevnim poteškoćama i križevima,
u dnevnim brigama, patnjama i suzama,
u sitničavostima svagdašnjice.
Tko tu sačuva sebe, tko je tu gospodar sebe,
tko se tu potpuno obukao u Krista Gospodina,
taj je pravi čovjek, pravi katolik.

Marica Stanković, službenica Božja,
utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja (1900.-1957.)

Bog se prikazuje u slikama
kako bismo učili vlastitim snagama,
a bili blagoslovljeni njegovom zaštitom (SdH 6,3).

Sv. Efrem Sirijski, đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Božanska snaga zakona je
simbol našeg spasitelja,
A prst Božji je tip njegove biti.
Tajnovitost ostaje u njegovu prstu,
a začuđenje u njegovoj biti (Eccl 44,7).

Sv. Efrem Sirijski, đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Iz spisa Osnovno moralno bogoslovlje (1948.):
Htjeli ljudi ili ne htjeli,
znali ili ne znali njihova
konačna svrha objektivno postoji.
Njihov je život nužno upravljen k toj svrsi
po volji Stvoritelja ljudske prirode.
Kako će razmišljanja o vlastitoj sudbini i
položaju u svijetu svakoga prije ili poslije
dovesti do toga uvjerenja,
radi toga se nijedan čovjek neće
namjerno otimati tom potrebnom znanju.
Što više on mu se i ne može posve oteti,
jer ga sama njegova razumna narav sili,
da razmišlja o konačnoj svrsi svoga života.

Andrija Živković, msgr, teolog (1886.–1957.)

Iz spisa Osnovno moralno bogoslovlje (1938.):
Blaženstvo je posjedovanje onoga dobra
koje našu razumnu prirodu potpuno
usrećuje te potpuno smiruje
sve naše želje i težnje.
Takovo potpuno zadovoljstvo,
smirenje i sreća može biti jedino
u posjedu najvišeg i
najsavršenijega dobra, kakvoga nema
izvan nestvorenoga dobra,
izvan Božje bitnosti.
Dakle: blaženstvo se čovječje
nalazi u Bogu...

Andrija Živković, msgr, teolog (1886.–1957.)

Iz spisa Duševni život (1932.):
Čovjek kao samosvjesno biće imade sposobnost prosuđivati,
refleksno promatrati svoje motive…
Upravo u ovoj refleksnoj djelatnosti,
kojoj razum stavlja u snošaj misaone sadržine,
nalazi se formalni razlog slobodnog djelovanja volje.
Razum, naime, ne samo da promatra
međusobni snošaj motiva,
ne samo da određuje vrijednost motivima,
naš razum spoznaje povrh toga još i
svezu motiva s općim pojmom dobra.
To će reći: razum upoznaje da se u pojedinim predmetima
ne nalazi sva ona dobrota
za kojom bi čovjek mogao težiti.
U ovoj sposobnosti univerzalnog mišljenja,
kojim čovjek spoznaje, da se u pojedinim predmetima
ne nalazi sva dobrota, za kojom čovjek nužno teži,
nalazi se izvor slobode, t.j. sposobnosti
da se čovjek sam odredi na djelovanje
prema kojemugod od spoznatih motiva.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Iz spisa Z. Gavrilović: Osporavanje psihoalanize
u svjetlu nazora K.Jaspersa i S. Zimmermana, 1994.:
Teško onima koji su ćudoredno indiferentni —
koji nemaju težnje za nečim višim,
nego samo za udovoljavanjem
materijalnih želja!
Upravo je pogibeljno prolaziti
kroz život bez religije.

Zimmermann Stjepan, filozof i teolog (1884.-1963.)

Biti svjestan onoga što je netko učinio loše i
kriviti sebe za to,
svojstvo je pravedna čovjeka.

Filon Aleksandrijski, židovski helenistički filozof (oko 25.pr.Kr.-oko 40.)

Savršenost i odsutnost bilo kakva nedostatka
može se naći samo u Bogu.
A nedostatak i nesavršenost
nalaze se u svakom čovjeku.

Filon Aleksandrijski, židovski helenistički filozof (oko 25.pr.Kr.-oko 40.)

Iz spisa Budućnost svemira:
No čak ako i postoji samo jedan
jedinstveni skup mogućih zakona,
to je samo neki skup jednadžbi.
Što je to što je udahnulo život u jednadžbe i
predalo im na upravljanje svemir?
Je li konačna jedinstvena teorija
tako sastavljena da proizvede
svoje vlastito postojanje?
Premda znanost može riješiti problem
kako je svemir započeo,
ne može odgovoriti na pitanje
zašto se svemir uopće trudio nastati.
Ne znam odgovor na to.

Stephen William Hawking, znanstvenik, fizičar (1942.-2018.)

Iz spisa Kratka povijest vremena, 1996.:
 Međutim, otkrijemo li potpunu teoriju,
ona bi nakon nekog vremena mogla
postati razumljiva u glavnim crtama
svakom čovjeku,
a ne samo nekolicini znanstvenika.
Tada ćemo svi mi, a ne samo filozofi i
znanstvenici nego i obični ljudi,
moći sudjelovati u raspravi
zašto je to tako,
zašto se dogodilo da mi i
svemir postojimo.
Nađemo li odgovor na to,
bit će to konačna pobjeda
ljudskog razuma -
jer bismo tada spoznali um Boga.

Stephen William Hawking, znanstvenik, fizičar (1942.-2018.)

Iz spisa Dar dana šestoga:
Obnavljajući čovjeka sliku Božju,
dakle prisutnost Boga u čovjeku iliti
prijateljstvo s čovjekom,
Bog se pokazao ne tek u grmu što izgara,
nego i u čovjeku, i sam je postao čovjek. […]
Vječna svjetlost Božjega lica,
razlomljena je u vremensko svjetlo ljudskih lica.
Bog nam primiče svoj obraz
po licu ljudi, bližnjih i bliskih.
[…] Svjetlost Božjeg lica raspršenog
kroz prostor i vrijeme u licima ljudi,
sabrat će se u vječnosti i
ono što je bilo posredno,
postat će izravno i što se ogledalo u odrazu,
vidjet će se samo u sebi. […]
Bog ima lice prijatelja.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Prisutni misterij Boga u Bibliji:
Stvaranje čovjeka 'na sliku Božju kao sličnost Božju'
znači da je čovjek stvoren da mu Bog bude prijatelj i
da on Bogu bude prijatelj.
Stvarajući čovjeka,
Bog je stvorio prijatelja.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Prijatelj Božji, 1990.:
Izrazom dakle da je čovjek stvoren
na Božju sliku prvenstveno je izraženo
da je čovjek što ga je Bog stvorio
na neki način Božje prebivalište,
da je Bog u njemu nekako prisutan.
Iz toga slijedi da je prva obitelj
što ju je Bog stvorio, a u koju je nekako
uključena cijela obitelj ljudskog roda,
bila stvorena kao slika Božja,
tj. kao biće u kojemu je Bog prisutan.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Teološki pluralizam, 1972.:
Teologiju možemo označiti kao nastojanje
ljudskog uma da probudi ono
što je vjerom primio,
da to istraži i govorom svoga vremena i
kraja znanstveno izrazi
na službu Božjem narodu - Crkvi.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Teološki pluralizam, 1972.:
Teologija je ponajprije nastojanje.
Ona nije jednom zauvijek postignut rezultat;
nije jednom zauvijek napravljena sinteza.
Ona je neprestani napor oko sinteze,
neprestano osvjetljivanje vjere
svjetlima vremena, progresivno,
sve dublje pronicanje u vjerom
primljenu objavu.
Teologija nije zgrada
na kojoj se nema više što graditi,
ni organizam koji više ne raste.
Teologija raste u vremenu i s vremenom,
ona se gradi u vremenu i svako vrijeme
daje svoj vlastiti prinos toj gradnji.

Ivan Golub, prezbiter, teolog, pjesnik (1930.-2018.)

Iz spisa Aktualni problemi moralne teologije:
Određeni načini djelovanja nisu dobri
stoga što Bog tako hoće,
nego ih Bog hoće,
jer su dobri sami po sebi.
Kategorije dobra i zla ne ovise dakle
ni o volji Božjoj,
još manje o volji čovjekovoj,
a ponajmanje o nekoj parlamentarnoj većini,
nego jedino i isključivo o Logosu
ćudoredno značajnih vrijednosti
koje je Bog činom stvaranja položio u sam bitak.
Bog svojim stvaranjem pohranjuje u bitak i
onaj ćudoredno značajan Logos
u kojemu čovjek može prepoznati moralne norme.
Prema tome ni etika ni moralna teologija
ne upućuju nas na misteriozno –
svojevoljne Božje zapovijedi,
koje mogu biti ovakve ili onakve,
nego na „moralni razum“ i
etički relevantan „jezik bitka“.

Andreas Laun, biskup, teolog (1942.)

Živote života moga,
uvijek ću se truditi
da svaku laž
od svojih misli otklanjam
jer znam da si Ti Istina
koja je u mojoj duši zapalila
svjetlo razuma.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Vrtlar:
Ah, tko da nebu plavetnilo uzme?
Ljepotu mi se ugrabiti htjelo,
Al’ izmeđ ruku ona mi ispuzne,
U rukama mi osta samo tijelo.

Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?
Vraćam se opet prevaren i smožden.
Ah, kako da tijelom dotaknem cvijet
Što samo duh ga dotaknuti može?

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Berba:
 Svijet je tvoj sada i u vječnosti.
I jer ti, kralju moj, ništa ne fali,
nemaš veselja u svom bogatstvu.
Ta ono je kao da nije ništa.
Stoga mi daješ lagano ono,
što je tvoje i neprestano širiš
svoje kraljevstvo u meni.
Dan za danom kupuješ svoje svićanje u mome srcu,
i ti nalaziš svoju ljubav
urezanu u slici moga života.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Berba:
 Zazvat ću tvoje ime,
kada osamljen sjedim u sjeni
svojih šutećih misli.
Imenovat ću ga bez riječi,
imenovat ću ga bez razloga.
Ta ja sam kao dijete, koje zove,
svoju majku, stotinu puta,
veselo što može kazati »Majko«...

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Berba:
 Tvoja ie svjetlost,
koja prodire kroz tamu, te dobrota,
koja se diže iz zajadenih srdaca.
Tvoja je kuća, koja se otvara svijetu.
Tvoj je dar, koji je još i dobit,
dok je sve gubitak, te život,
koji teče kroz smrtne izdubine.
Tvoje je nebo, a ti si za mene, ti si za sve.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Gradinar:
Oko ponoći objavio je lažni asketa:
’Vrijeme je da ostavim svoj dom i
da potražim Boga.
Ah, tko me je tako dugo zadržavao
ovdje u zabludi?’
Bog mu došapnu: ’Ja’;
ali uši toga čovjeka bijahu zatvorene.
S usnulim djetetom na njedrima
ležala je njegova žena, spavajući mirno na
svojoj polovini kreveta.
Čovjek reče: ’Tko ste vi što ste me
tako dugo pravili budalom?’
Glas ponovo reče: ’Bog’; ali on ne ču.
Dijete skrikne, probudi se i
čvrsto privine uz mater svoju.
Bog zapovijedi:
’Stani, bezumniče, ne ostavljaj svoj dom’;
ali on ne ču.
Bog uzdahne i bolno reče:
’Zašto me ostavlja sluga moj i odlazi od mene
da bi me tražio?

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Govor 15, O muci Gospodnjoj:
Pravi štovatelj Gospodnje muke
tako mora uprijeti oči srca u raspetoga Isusa
da spozna da je Isusovo tijelo
njegovo vlastito tijelo.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa M.Vugdelija, "Blago siromasima duhom...", 2002.:
 Prvi kršćani odbacili su sve
što su posjedovali,
a po svetom su siromaštvu obogatili sebe
vječnim dobrima i po apostolskom
propovijedanju radovali se da ništa
svjetsko nemaju i da sve posjeduju
zajedno s Kristom ...
Što bogatije od toga siromaštva?

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Nitko nema pravo
da bude sretan sam za sebe...

Grau Albert Manuel, prezbiter, liječnik, misionar kombonianac (1936.-1999.)

Iz Zadnjeg intervjua prije odlaska u misije u Ugandu, 1998.:
Prije nekoliko dana, u prvom misnom čitanju,
Propovjednik nas je podsjetio:
„Ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost...
Ima vrijeme kada se ljubi,
drugo kada se mrzi, vrijeme kada se gradi,
a drugo kada se ruši“ .
U Evanđelju Isus pita svoje učenike:
„Što ljudi govore za koga je Sin Čovječji?“
Sjećam se da sam komentirao govoreći da uistinu,
ako nemamo Kristovo svjetlo
koje obasjava naše živote,
koliko god imali ili pokušavali
postići ekonomsku stabilnost,
na kraju se sve svodi na vrijeme
za izgradnju i vrijeme za uništavanje,
vrijeme je da se voli, a drugo da se mrzi,
ali na kraju ništa nema smisla.
A ako ne nađete smisao u životu,
to je zato što niste proniknuli
u jedinu stvar koja mu stvarno može dati smisao...

Grau Albert Manuel, prezbiter, liječnik, misionar kombonianac (1936.-1999.)

Zlo je najprije u nama i njega treba iskorijeniti:
dobro je u bližnjemu i njega treba poticati.
Otud i obrat u odnosu prema svijetu:
nema neprijatelja, nego braće;
nema protivnika, nego bližnjih.
Kršćanin nije čovjek protiv drugoga,
nego za drugoga –
kao što je to bio Isus Krist’

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa Bioetika:
Čovjek je iz biblijsko-kršćanske perspektive
pozvan da kultivira i podloži sebi stvorenje,
ali do zadanih granica spoznaje dobra i zla.
Sposobnost spoznaje i razlikovanja
dobra i zla čovjek otkriva u sebi samome
kao iskonski poziv vlastitoga bića.
Ta spoznaja implicira i poruku
da čovjek nije Bog,
mada trajno osjeća ‘nagon’ da bude kao Bog…
Prisjetimo se samo mogućnosti zahvaćanja
u samu biološku narav čovjeka i drugih bića…
Čovjek ne može ostati indiferentan na
dar svoje bogosličnosti.

Tonči Matulić, prezbiter, teolog, profesor KBF Zagreb (1966.)

Iz spisa Nevolje s odsutnim Bogom:
Religija, ateizam i vjera: tri pogleda na tajnu :
Ali Bog hoće biti odsutan zato
da oslobodi prostor povijesti, patnje,
neuspjeha i uspjeha,
jedini prostor koji čovjek može izgraditi.
Bog hoće biti odsutan, zato da bude
‘onaj koji dolazi’ (Otk 1,4),
dakle, onaj koga čovjek čeka, preuzimajući stvaran i
odgovoran udio na beskrajnom radilištu života.
Bog hoće biti odsutan,
zato da bude onaj koga čovjek čeka,
preuzimajući stvaran i odgovoran udio
na beskrajnom radilištu života.
Bog hoće biti odsutan,
zato da bude onaj koga ćemo izabrati,
ne iz straha ili interesa,
nego po zovu želje koju sve više spoznajemo.

François Varone, prezbiter, teolog, pisac (1936.)

Iz spisa Rasprava o bitima II.,74.:
Stvaranje je zaista od prapočetka
stvaranje počela ni iz čega;
rađanje je pak rađanje stvari
iz prije datih počela sve do sada.
Niti je naime prije bilo tvari iz koje bi stvarao,
- jer je jedini počelo svega, -
niti je iz njega samoga ono
što se od samoga toliko razlikuje,
nego je od njega samoga.
Što je naime po samome ili iz samoga,
isto jest Bog i zato nije od Boga stvoreno,
nego rođeno ili proizašlo.
Svako se pak djelo uspostavlja dvostrukim jamstvom,
umjetnika dakako i sprave;
ali stvaranju je zaista isti postao umjetnikom i spravom.

Herman Dalmatin, filozof, znanstvenik (1100.-1160.)

Iz spisa Dnevnik Anne Frank:
Zaslužiti sreću znači raditi za nju,
činiti dobro, a ne kockati i biti lijen.
Lijenost se može činiti privlačnom,
ali rad daje zadovoljstvo. (...)
Kako bi plemeniti i dobri bili svi
kada bi se svake večeri prije spavanja
prisjetili što se dogodilo tijekom dana i
dobro promislili što su učinili dobro, a što loše.
Tada se nesvjesno pokušavaš popraviti i, naravno,
s vremenom nešto i postigneš.
Svatko to može činiti,
ne košta ništa, a sigurno je korisno.
Jer onaj koji to ne zna,
mora to naučiti i iskusiti:
»Mirna savjest čini te jakim!«

Anne Frank (1929.-1945.)

Iz spisa Dnevnik Anne Frank:
Ne vjerujem da su samo veliki ljudi –
državni vladari i kapitalisti – krivi za rat.
Oh, ne, i mali čovjek je jednako kriv,
inače bi se narodi već odavno pobunili!
U ljudima jednostavno postoji poriv
za razaranjem, za ubijanjem i za divljanjem.

Anne Frank (1929.-1945.)

Iz spisa TeoDrammatica I, 1973.:
Božja objava nije neki predmet za razmatranje,
već Božje djelovanje u svijetu i na svijet,
i može se razumjeti samo djelujući...

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Posebnost kršćanskog doživljavanja Boga, 1974.:
U kršćanskoj spoznaji Boga postoji analogija
onome što je u nebiblijskoj religioznosti
pokret od relativnog prema apsolutnom,
ali, gledano kršćanski,
taj pokret nije osnovni pojam religioznog držanja,
nego samo jedna strana odnosa koja je uključena
u neizmjernu životnu razmjenu Trojstva.
A budući da čovjek nije božanska osoba,
već samo stvorena, nema između njega i Boga
izjednačavanja kao između dijela i cjeline,
postoji samo klanjanje Onome koji nije „Jedan" već „Sve",
ali koji čovjeka svojom slobodnom ljubavlju
susreće tako da je se on nikakvom tehnikom
ne može dokopati da bi s njom bio jedno,
nego mora bez računice dopustiti
da ga Bog prihvati i milosno ga obdari vječnim životom.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Wer ist ein Christ?:
Zar bi trebalo komunizma da su kršćani
bili u pravo vrijeme budni i trijezni?
Nije li Biblija Starog i Novog zavjeta
isticala humanu brigu za siromašn i potlačene?
I da nisu postojale fatalne veze između
izrabljivača i kršćanskih religija,
zar bi onda bio potreban moderni ateizam?

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Krist kao konkretna norma.:
Kršćanska etika mora se izraditi
tako da polazi od Krista.
Kao Očev Sin on je u svijetu ispunio
svu volju Božju (sve ono što je trebalo),
a to je učinio ‘za nas’.
Mi tako od njega, koji je konkretna i
savršena norma sve moralne aktivnosti,
primamo slobodu za vršenje volje Božje i
za življenje svoga određenja
slobodne Očeve djece.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Devet teza kršćanske etike, 1975.:
Kao stvorenja mi ostajemo hétéron,
ali _postajemo i sposobni da razvijemo
našu slobodnu osobnu aktivnost
snagom božanske moći
(»piće« postaje u nama »izvor«)
(Iv 4, 13 sl; 7, 38).
Ta nam moć dolazi od Sinovljeve Žrtve
po milosnom rođenju s njime,
iz krila Očeva i iz darivanja
njihova Duha.
U svom djelu milosti Bog djeluje
»gratis« (besplatno);
na nas je također postavljen zahtjev
da djelujemo »gratis«, iz ljubavi
(a ne »za nešto«: Mt 10, 8; Lk 14,12—14);
»velika plaća« na nebu (Lk 6, 23)
ne može dakle biti ništa drugo
nego sama Ljubav.
U vječnom Božjem planu
konačni cilj se podudara
s prvim pokretom naše slobode (Ef 1, 10)
(interior intimo meo;
usp. Rim 8, 15 sl.,26 sl.)..

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Rechenschaft, 1965.:
Kako može biti drukčije nego da onaj
koji je slijep za bitak (metafiziku)
bude slijep i za Boga (teologiju).

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Izlaganje prave vjere:
Zašto iskazujemo poštovanje jedni
prema drugima, ako ne zbog slike
Božje u sebi?

Sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Iz spisa Scala paradisi,29,13:
Kao što jedan dragocjeni kamen
ne sačinjava kraljevu krunu,
tako nećemo postići apateju ako nam
nedostaje ikoja krepost.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Iz spisa Scala paradisi,29,4:
Neki naizvaju apateju uskrsnućem duše
što se događa prije uskrišenja tijela
a neki je nazivaju
savršenom spoznajom Boga...

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Iz spisa Scala paradisi:
Eto, i mi koji ležimo na dnu najdublje
rupe neznanja, u tami strasti
i sjeni smrti grijeha, po drskosti svojoj
počinjemo filozofirati o nebu na zemlji.
Zvijezde su ures nebeskog svoda,
a ures čovjeka bez strasti su kreposti.
Smatram da odsutnost strasti nije ništa drugo
doli nebo srcu, pod kojim sva lukavstva
zlih duhova izgledaju kao šala.
Bestrasnim se u pravom smislu riječi
naziva čovjek koji je tijelo učinio
nepropadljivim jer je um uzdigao iznad
svega stvorenog, koji je sva čula pokorio umu,
a dušu svoju predao Gospodinu.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Iz spisa Patnja zbog besmislenog života, 22:
Smisao se ne može dati,
već se on mora pronaći.
Smisao se može pronaći,
ali se ne može proizvesti.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Nečujan vapaj za smislom:
Shvaćam temeljnu antropološku činjenicu
da biti čovjek znači uvijek biti nekamo usmjeren,
biti upravljen na nešto ili nekog drugog:
na smisao koji valja ispuniti, ili
na susret s drugim čovjekom,
na neki razlog koji treba udovoljiti
ili na voljenu osobu.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Nečujan vapaj za smislom:
Ljudsko biće nije stvar medu drugim stvarima.
Stvari odreduju jedna drugu.
Međutim čovjek sam sebe određuje.
Ili, bolje, on odlučuje hoće li ili neće
sam sebi dopustiti da ude u neke granice,
da bude pod utjecajem bilo
poriva i nagona koji ga guraju,
bilo razloga i smisla koji ga vuku u životu.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Zašto se niste ubili?:
Ja mislim da smisao svoje egzistenije
mi ne izmišljamo,
nego ga naprotiv otkrivamo.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Bog podsvjesti:
Nema u životu situacije
koja bi doista bila besmislena.
To se može objasniti time što
prividno negativne strane
čovjekove egzistencije -
poimence tragično trojstvo:
trpljenje, krivnja i smrt -
mogu sadržavati i nešto pozitivno,
pravo ostvarenje, ako im samo
pristupimo s odgovarajućim
držanjem i pravim stavom.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Bog podsvjesti:
Nađe li čovjek svoj smisao,
tada će on, ako se za to pokaže potreba,
biti spreman i za nj trpjeti.
I obratno, ako nije spoznao
nikakav smisao života radi
kojeg bi se odricao,
prihvaćao trpljenje,
doprinosio žrtve,
pa i žrtvu života,
tada on za takav život ne mari
kako gog on izvana bio sjajan,
pa će ga, u nekim okolnostima,
jednostavno odbaciti unatoč
svemu blagostanju i izobilju.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Bog podsvjesti:
Današnja takozvana "kriza usred života"
jest kriza smisla,
zato što ljudi (na svom životnom vrhuncu)
imaju dovoljno od šta živjeti,
ali ne znaju za što živjeti...

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Bog podsvjesti:
Ljudsko biće uvijek upućuje
dalje od samoga sebe,
na nešto što nije on sam,
na nešto ili na nekoga,
na neki smisao ili neko ljudsko biće.
Istom u služenju nekom cilju ili
u ljubavi prema svom partneru postaje
čovjek potpuno čovjek i potpuno on sam...
Tako je kao s okom,
koje udovoljava svojoj funkciji
da predmete vidi, jedino ako ne vidi sebe...
Čovjek, dakle, može sebe ostvariti
jedino ukoliko sebe zaboravi,
ukoliko kao i oko sebe previđa...

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Bog podsvjesti, 1980:
Čovjek ne može bez odnosa sa transcedencijom.
Za Freuda je podsvijest u prvom redu
bila skladište potisnutih nagona.
No u zbilji nije podsvjesno
jedino ono što je nagonsko,
nego je podsvjesno i ono što je duhovno.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života, 66:
Vrata sreće se otvaraju prema van -
onome tko pokuša "provaliti" kroz njih,
ostaju čvrsto zatvorena...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa F.Božiković, Da li su bogovi stvorili ljude ili ljudi bogove, 1981.:
Htjeti dokazati opstojnost nekoga koji je prisutan,
najbestidniji je atentat, postupak naprosto smiješan.
Sva je nevolja u tome što se to često
pokušava i što se to shvaća pobožnim pothvatom.
Do toga može doći samo zato što čovjek dopušta
da ignoriraju njegovu prisutnost.
Čovjek se pritom pravi pravim bedakom,
kao onaj koji bi htio dokazati opstojnost
svog vlastitog nosa.
Prisutnost kralja općentio se iskazuje
izjavom podlaganja i poniznošću držanja.
A kako se to može učiniti ako želimo
dokazati da on postoji?
Da li zaista tada što dokazujemo?
Ne, nego Boga koji je prisutan pravimo ludom,
jer se njegova prisutnost dokazuje
našim poniženjem pred njim, iako na drugi način
nego što to činimo u građanskom životu.
Čovjek dokazuje Božju prisutnost moljenjem,
a ne dokazivanjem.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Općenitost očajanja:
Kod ljudi je čak i ono što
im je najljepše i najdraže,
raznježenost u cvijetu mladosti, sav mir,
harmonija i veselje ipak očajanje.
Sva ova stanja pripadaju sreća.
Međutim, da li je sreća
duševna kategorija? Nikako.
I na njezinu dnu,
do najdublje tajne u njoj,
postoji tjeskoba,
a to je očajanje koje se krije
u sreći jer očajanju nema
ljepšeg mjesta do na dnu sreće...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Die Krankheit zum Tode:
Čovjek je sinteza,
spoj beskonačnosti i konačnosti,
vremenitog i vječnog,
slobode i nužnosti.
Kratko: sinteza.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa Die Schriften über sich Selbst:
Religiozno nije javno,
već nešto što pripada pojedincu;
ako je religioznost zbilja,
a to ona jest, onda svaki čovjek
može i mora biti pojedinac.
Za mene je kao vjerskog i pobožnog pisca
upravo veselje govoriti o pojedincu.
U mnoštvu, u javnosti,
u društvu nestaje pojedinca,
a on postaje vrijedan u
individualnom odnosu s Bogom.

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života, 66:
Čovjek koji je našao odgovor na pitanje
o smislu života ne može biti
drugo do - religiozan čovjek.

Einstein Albert, fizičar, nobelovac (1879.-1955.)

Iz spisa F.Severi, Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Znati da ono što je za nas Neshvatljivo
postoji u stvarnosti,
očitujući nam se kao Najviša Mudrost,
to je najblistavija ljepota.
Taj osjećaj nalazi se u središtu
svake religioznosti.
U tome smislu ja pripadam
četi religioznih ljudi.

Einstein Albert, fizičar, nobelovac (1879.-1955.)

Iz spisa K.Ware - Der aufstieg zu gott..., 1983.:
Ovo je slava na koju je pozvana
pojedina osoba:
treba sve više postajati kao Bog
te u isto vrijeme sve više kao ljudska osoba.

Dumitru Stăniloae, pravoslavni svećenik, teolog, profesor (1903.-1993.)

Iz spisa Opća metafisika ili ontologija:
Naš um shvaća ponajprije što nam je najbliže:
stvari osjetne, a onda istom gleda da prodre
i u stvari nadosjetne. Tomu nas uči sama narav.
Radoznal naš duh, kako već je,
ne zadovoljava se poznavanjem
pukih pojava i čina;
on hoće da shvati nutarnju narav tih pojava;
on hoće da sazna za uzrok i bivstvo stvari.
Tako naš um već po svojoj naravi
od istraživanja stvari osjetilnih
prelazi na istraživanja stvari nadosjetilnih;
od stvari fizičkih na metafizičke..

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Logika, dio prvi: Dijalektika,1871.:
Kakve su spoznaje,
takva su i djelovanja...

Josip Stadler, sluga Božji, nadbiskup,
utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (1843.-1918.)

Iz spisa Impretare e agire, 1989.:
Princip spoznaje u kršćanstvu
(a samim tim i u moralnoj teologiji),
nije samo vjera,
niti je samo razum,
već “razum prosvijetljen vjerom“.

Klaus Demmer, teolog , spisatelj, profesor (1931.-2014.)

Iz spisa La decisione irrevocabile.
Riflessioni sulla teologia della scelta di vita:
Što se tiče vjernosti životnom pozivu
potrebno je reći ovo:
svaki se čovjek tijekom svoga života
odlučuje za neki jedinstveni i
neponovljivi životni projekt
koji transcendira sadašnjost i
kojem čovjek treba ostati vjeran
ako ne želi izgubiti vlastiti identitet.

Klaus Demmer, teolog , spisatelj, profesor (1931.-2014.)

Iz spisa Dominik ili dar riječi:
Sretnih li škola u kojima
sam Krist poučava naše srce svojom riječju,
gdje, i bez studija i bez predavanja,
usvajamo tajne vječnog blaženstva!
Tu nema kupovanja knjiga,
nema učitelja koje bi trebalo plaćati,
nema okupljanja na rasprave,
nema rasplitanja umjetno zamršenih pitanja...

Petar de Celles, biskup, benediktinac (1115.-1183.)

Iz spisa F.Carev - Govorim vama-govorim svima:
Za nebesko kraljevstvo vrijedi ono
što vrijedi za svako zemaljsko kraljevstvo.
Narod koji zaboravlja svoje junake
sam se osudio na to da postane mali narod...

Sigrid Undset, obraćenica, spisateljica, nobelovka (1882.-1949.)

Iz spisa Winfried BOHM-Što znači: odgajati kršćanina:
Kakva nenadmašiva velikodušnost Boga Oca,
kakva velika i zadivljujuća sreća čovjeka.
Njemu je jedinom dano da bude što hoće i
da ima što želi.
Životinje odmah kod rođenja iz vreće svoje majke
sa sobom nose ono što će biti i imati.
Najveći duhovi su od početka ili
uskoro nakon početka postali
oni što su kroza svu vječnost.
A u čovjeka su prilikom njegova rođenja
položene mnoge klice i posijano razno sjeme
za svaki oblik života, pa one koje bude njegovao,
rast će i donijeti urod.
Ako te sjemenke budu biljne,
onda će postati biljka;
budu li sjetilne, postat će životinja;
a ako to budu klice razuma,
onda će se razviti u nebesko biće;
budu li pak duhovne,
postat će anđeo, Božji Sin.

Giovanni Pico della Mirandola, filozof (1463.-1494.)

Iz spisa M.Tkalčić-Etika od Platona do Nietzschea:
Kako se čovjek odnosi prema Bogu,
tako se odnosi prema sebi samome,
prema svojim bližnjima,
prema prirodi i duhovnom svijetu.

Franz Xaver Baader, filozof, teolog (1765.-1841.)

Gloria Dei vivens homo.
Živi čovjek je slava Božja.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa S. Kušar: Kako Bog djeluje na nas i u nama?, 1994.:
Čovječe, ti si Božje djelo.
Očekuj dakle ruku svojeg umjetnika,
ruku koja sve izvodi u pravo vrijeme:
u pravo vrijeme za tebe koji se oblikuješ.
Iznesi pred njega meko i poslušno srce.
Budi takav da te on može oblikovati.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Intervju Peteru Frobarthu 15.04.1967.:
»Poziv na zvanje« je bitni,
neodvojivi sastavni dio
našeg kršćanskog bića.
Tko ne bi osjetio želju da se založi
u zadaćama ovog svijeta, da ga posveti,
taj ne bi mogao shvatiti
vrhunaravnu jezgru duha Opusa Dei.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Homilia 15.08.1961.:
Mi smo normalni kršćani;
djelujemo u različitim zvanjima,
cijeli naš rad teče u normalnim,
svakodnevnim stazama, u predvidljivom ritmu.
Svi dani su slični jedni drugima,
možda su čak jednolični...
A ipak ta prividna jednoličnost
svagdašnjice ima božansku vrijednost,
tu je važan Bog:
Krist, naime, hoće postati tijelo u našem radu,
On hoće čak i naj- nezapaženije
djelovanje iznutra oživjeti.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Homilia 13.03.1968.:
Njemu ne služiti samo na oltaru,
nego po cijelom svijetu koji je za Nj oltar.
Sva čovjekova djela obavljaju se ujedno na oltaru,
a svaki od vas slavi u tom jedinstvu
kontemplativne duše, što je vaš dan,
u određenom smislu svoju misu
koja traje dvadeset četiri sata,
u očekivanju sljedeće mise koja
opet traje dvadeset četiri sata —
i tako do kraja našega života.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Im feuer der Schmiede:
Uza sve poštovanje,
neću nikada dijeliti mišljenje onih,
koji odvajaju kontemplativni i
aktivni život jedan od drugoga,
kao da su to dva međusobno nespojiva područja.
Dijete Božje mora biti kontemplativno,
a to znači čovjek koji usred buke okolnog svijeta
u trajnom razgovoru s Gospodinom zna pronaći
šutnju duše i koji na Boga gleda
kao na svoga oca ili prijatelja
koga neograničeno ljubi.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Freude Gottes, 55:
Mi ne smijemo Gospodinu ništa prikazati
što nije savršeno u onoj mjeri u
kojoj to dopušta naša ljudska nepotpunost,
bez nedostatka i u malenom savršeno.
Bog ne prihvaća površni posao.
U Svetom pismu stoji:
»Ništa s manom njemu nemojte prinositi,
jer vam to neće biti primljeno« (Lev 22, 20).
Stoga rad koji ispunja naš dan i
zahtijeva svu našu snagu,
mora biti prinos koji je dostojan Stvoritelja,
savršeno i besprijekorno djelo:
operatio Dei, rad od Boga i za Boga.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Put, 191:
 Pobjeđujte sebe svaki dan od prvog trenutka,
ustajte u točno određeno vrijeme i
ne odajte se lijenosti ijedne minute.
Ako uz Božju pomoć pobijedite
sebe u određenom trenutku,
postigli ste mnogo za ostatak dana.
Tako je obeshrabrujuće naći se poražen u prvom okršaju.

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa Uber die Dankbarkeit - O zahvalnosti (1980.):
Blažena pobjedonosna sloboda cvjeta
u njegovoj duši (čovjeku koji je zahvalan Bogu).
U zahvalnosti, primjerice za dar spoznaje,
ne dohvaćam samo vrijednost spoznaje, nego i dar,
a po tom daru i ZA mene prijateljsku,
potvrdnu gestu darovanja — dar sam.
Shvaćanje toga ZA je bitno povezano s osobnim Bogom,
s njegovom prema meni osobno
usmjerenom dobrotom i ljubavi.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Uber die Dankbarkeit - O zahvalnosti (1980.):
Čovjekova je sloboda u svojemu daru zadaća,
a darovatelj je u daru (slobodi) poziv.
Bog čovjeka poziva osobno da se u ime istine
spozna i prizna kao dar.
Zahvalnost je, kako je primijetio Kant,
i nositelj visoke ćudoredne vrijednosti — svetosti.
No ona je istodobno i izričaj poniznosti,
dobrote i istinske slobode.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Situationsethik und kleinere Schriften, 1973.:
Dostojanstvo čovjeka kao imago Dei
ontološka je vrednota;
dok su mudrost, duhovna dubina, velikodušnost,
čistoća, ljubav kvalitativne vrednote.
Vrednote iz kojih izrasta
similitudo Dei kvalitativne su naravi.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa Idolkult und Gotteskult (1974.):
Katolički svijet je kozmos kojim upravlja
jedan svevažeći, svemoćni i sveznajući Bog
koji je stvorio svijet i zbog kojega postoji sve,
koji sve obuhvaća u beskonačnoj ljubavi,
koji nas je kroz Krista i u Kristu
na nadnaravan način sjedinio sa samim sobom,
koji je svoj vlastiti božanski život
kršenjem uronio u nas i pozvao nas na svetost i
vječno blaženstvo sjedinjeno s njim.

Dietrich von Hildebrand, filozof, teolog, književnik (1889.-1977.)

Iz spisa H.Lasić- Hildebrandova spoznaja istine:
Spoznaja je jedna od onih posljednjih danosti
koje se ne dopuštaju svesti na bilo što drugo.
Stoga se ona ne može definirati,
nego samo neizravno na nju uputiti.
Istinsku bit spoznaje možemo shvatiti
jedino neposredno, a ne po nečem drugom.
Usmjerujući dakle svoj duhovni pogled na ovaj prafenomen,
imamo sam čin spoznaje o svim okolnim danostima,
izražen u sudu i uvjerenju.
Produbiti shvaćanje spoznaje i
doći do potpune jasnoće u spoznaji
možemo jedino nastavljajući neprestano
stvarati bitna svojstva spoznaje.

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Duhovnost - bitno obilježje ljudskog bića (2000.):
Spoznaju misterija sv. Pavao izražava riječima
epignosis i sunesis koje
označuju unutarnje iskustvo s Duhom Svetim,
a ne pojmovnu spoznaju (tj. znanje o Bogu
izraženo u pojmovima).

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Čovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno određenje ljudskog bića,1994.:
U susretu s onostranim, transcendentnim,
nadnaravnim, božanskim, svetim, apsolutnim,
jednom riječju, u susretu s transcendentnom Stvarnošću,
čovjek ima prigodu postati religiozno biće,
tj. ima mogućnost postati, rasti,
razvijati se u duhovnom smislu,
a to znači da o čovjeku samom ovisi
hoće li se razvijati u nadnaravnom pravcu i
biti religiozan, ili u naravnom i biti
'areligiozan', bezbožan, ravnodušan, neodređen...

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Čovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno određenje ljudskog bića,1994. :
 Naravni red čovjeka upućuje na Boga,
njegova Stvoritelja, prvi Uzrok njegova postojanja i
Stvoritelja njegove razumne duše.
Jednako tako, naravni red upućuje čovjeka na Boga,
koji je njegov konačni cilj,
ne kao već posjedovan u blaženom gledanju,
nego kao poznat u granicama mogućnosti razumske spoznaje.
Zahvaljujući tome stanju čovjek se sam usmjerava
prema svom najvišem cilju pomoću svoje naravi,
njezinih moći i djelovanja,
koji su podupirani samim pojmom
najvišeg cilja i vlastitom ustrajnošću.
Sredstva koja čovjek ima u naravnom redu
objektivno su spoznatljiva, a to su:
subjektivno svjetlo njegova razuma
te ostvarenje svih njegovih sposobnosti,
načelno, inteligencije i volje,
pod utjecajem naravne Božje pomoći.

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Uzroci i posljedice rata, 1995. :
 Neka pitanja ne bismo smjeli nikad zaobilaziti,
ako želimo imati cjelovitu spoznaju o čovjeku i
to u kantovskom smislu: što čovjek može znati,
što treba činiti i čemu se smije nadati,
nego i u teološkom smislu da smo
stvoreni na sliku Božju,
obdareni razumnom dušom i slobodnom voljom,
da smo pozvani ljubiti Gospodina Boga iznad svega,
čitavim svojim bićem, svim srcem i umom svojim,
a bližnjega svoga kao samoga sebe.

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Uzroci i posljedice rata, 1995. :
 Duhovna dimenzija ljudskog bića
bitna je sastavnica njegove naravi.
Upravo stoga što je čovjek ne samo
tjelesno nego i duhovno biće,
potrebno je zadovoljiti njegove
tjelesne i duhovne potrebe.
One su goleme i čovjek ne može
na njih potpuno odgovoriti.
Zato je pozvan da neumorno radi
na pronalaženju svega potrebnoga
za njegovu tjelesnu, psihičku i duhovnu izgradnju.
Čovjek je složeno biće koje se neprestano
sukobljava s podvojenošću u sebi samom i
teži k jedinstvu svoga bića.
Ta razdijeljenost postaje sve veća
ako se prenaglase tjelesne potrebe
na štetu duhovnih i obratno,
pogotovu ako ih se ne uskladi
s bitim zahtjevima same osobe.

Hrvoje Lasić, prezbiter, dominikanac, filozof, profesor FTI (1942.)

Iz spisa Dietrich von Hildebrand i njegova škola:
Unutarnje bogatstvo, bit ljudskoga duha i
njegova sposobnost da prekoračuje samoga sebe,
dubina njegova intelekta, njegove volje i
njegova srca razvija se tek tamo
gdje on susreće nešto što je
ne samo u samome sebi nužno,
nego što je u samome sebi značajno i
suprotno cjelokupnom relativnom ili
apsolutno neutralnom bitku i
još više svemu što doduše jest,
ali ne bi trebalo biti,
to znači svim nevrijednim zbiljnostima
kao što su to nepravedna patnja i
još više svi nepravedni čini i stavovi.

Josef Maria Seifert, filozof, profesor (1945.)

»Inter creatorem et creaturam non potest
tanta similitudo notari,
quin inter eos maior sit
dissimilitudo notanda« (DS 432).
Između Stvoritelja i stvorenja ne može se
spoznati toliko sličnosti
da se ne bi mogla spoznati
još veća ne-sličnost.

IV. Lateranski sabor (1215.)

Iz spisa Presveto Trojstvo (1941.):
Odvijeka Otac sebe spoznaje, odvijeka rađa,
odvijeka daje Sinu svoju vječnu,
neograničeno savršenu Božju bit.
Bog Otac ne rađa dakle Sina,
koji ne postoji, ne rađa ni onog,
koji već postoji neovisno od rađanja,
nego rađa onoga, koji nužno postoji,
zavisno od samog rađanja.

Stjepan Bakšić, prezbiter, teolog, profesor (1889.-1963.)

Iz spisa Presveto Trojstvo (1941.):
Bog Otac nije, kao što je to kod stvorova,
najprije osoba a onda otac po odnošaju očinstva
koji bi pridolazio k osobi,
nego je Otac po onome Otac,
po čemu je osoba, i obratno.
No Oca kao Oca ne možemo zamisliti bez Sina
tako da je Sin nužno od onog časa,
od kojeg je Otac.
Jedan je, dakle, kao i drugi od vijeka.
Jedan od vijeka Otac a drugi od vijeka Sin.

Stjepan Bakšić, prezbiter, teolog, profesor (1889.-1963.)

Iz spisa Duhovni dnevnik:
Ne mogu drugo nego reći:
Moja ljubavi, neka ne bude moja,
nego Tvoja volja,
pa mu prikazujem ovog magarca
da ga natovari kako On hoće,
budući da ja nisam sposobna
ni za kakvo dobro djelo.

Bl.Brigida Morello, redovnica (1610.-1679.)

Iz spisa Filozof u državi, 1953.:
Filozofija, promatrana sama u sebi,
nadilazi korisno.
Ali baš zbog toga razloga
filozofija je nadasve potrebna ljudima.
Ona ih podsjeća na vrhunsku korist
onih stvari koje se ne odnose na sredstva,
nego na ciljeve.
Jer ljudi ne žive samo o kruhu,
o vitaminima i o tehničkim iznašašima.
Oni žive o vrednotama i stvarnostima
koje nadilaze vrijeme.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa Filozofija povijesti, 1990.:
 Kršćaninov rad u svijetu
nema za cilj da svijet dovede do stanja
u kojem bi nestali svako zlo i svaka nepravda (...).
Kršćaninov se rad sastoji u tome
da u svijetu sačuva i poveća
unutarnju napetost i kretnju polaganog i
bolnog oslobađanja što ga uzrokuju
nevidljive sile istine i pravde,
dobrote i ljubavi u masi
koja im se suprotstavlja.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa Seljak iz Garone:
Ono što mnoge zavodi na pogrešan put
jest činjenica da je moguće biti kršćanin,
pa i svetac, bez filozofije.
Ali iz toga ne slijedi da je moguće
biti teolog bez filozofije.
A pogrešna filozofija vodi do pogrešne teologije,
među suvremenim teolozima
mnogi su očiti primjeri te istine.
To vrijedi i za one koji tvrde
da njima ne treba nikakva filozofija;
ta pak tvrdnja redovito znači
samo da oni nisu svjesni kojom se filozofijom
implicitno koriste u svom radu,
te da je ta filozofija vrlo naivna.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa J.Antolović, Jacques Maritain-život i djelo,1990:
Nakon obraćenja na katolicizam upoznao sam sv. Tomu.
Ja, koji prodoh s tolikim zanosom
kroz sve nauke modernih filozofa,
a ondje ne nađoh drugo do obmane i velike nesigurnosti,
okusih tada prosvjetljenje razuma;
moj mi je filozofski poziv bio vraćen
u svoj njegovoj punini.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa Primauté du spirituel. III. 2, 2:
 Ako Bog ne učini čudo i
ako eksces beznađa ne dovede ovaj
nesretni svijet do momenta poslušnosti,
zemaljska kraljevstva će biti za
dugo vremena bačena u krvave pocijepanosti.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa La signification de l’athéisme contemporain, 1949.:
U kršćanstvu Boga shvaćamo kao
Beskonačno i Osobno Biće, kao duhovno,
inteligentno i slobodno biće.
U odnosu na konačna bića u svijetu
Boga shvaćamo kao supozitalno (supozitum),
od njih različno biće, i kauzalno kao
uvjetovatelja njihove opstojnosti.
Tu su dakle prisutne četiri grupe atributa:
sveobuhvatni kauzalitet,
supozitna transcendentnost,
osobnost i beskonačnost.

Jacques Maritain, filozof, spisatelj (1882.-1973.)

Iz spisa I valori fundamentali - Temeljne vrijednosti, 1985:
Pojmu osobe, apsolutnoj participiranoj vrijednosti,
ljudska je misao stigla zahvaljujući
isključivo kršćanstvu.

Battista Mondin, filozof, teolog (1926.-2015.)

Iz spisa Bog u pitanjima, 1992:
»Što se može reći o Bogu?«,
Čini se ništa, ili vrlo malo.
Biblija neprestano ponavlja da su
'njegove misli iznad naših misli',
da 'Boga nitko nikad nije vidio',
a niti da bi ga mogao vidjeti,
pa ako je tako, kako govoriti o njemu?
Najbolji religiozni duhovi današnjice
reći će vam da je on 'nespoznatljiv',
da je POSVE DRUGAČIJI velikim slovima iz poštovanja,
i ujedno nemoći i žaljenja...

André Frossard, novinar, esejist (1915.-1995.)

Iz spisa T.Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Civilizacija je bila dostigla onaj
stupanj napretka poslije kojega
dolazi samo opadanje.
Vjerovalo se da se sve znade.
S Aristotelom i Platonom inteligencija
se bila podigla do neosvojivih vrhunaca.
Kiparstvo je imalo Fidiju,
fizika i matematika Arhimeda i Pitagoru,
vojničko umijeće Aleksandra,
Hanibala, Cezara.
Poezija se zvala Homer i
govorilo se o najnovijem Virgilu.
I baš u tom trenutku ukazuje se
na rubu neke daleke pustinje
jedno Dijete,
koje će potjerati sve bogove,
nadživjeti sva kraljevstva i
zauvijek vladati nad duhovima.
Bog se nađe u najzapuštenijem kraju
rimske provincije.
Bog se skriva pod imenom Isus i
svijetu daje svoju adresu:
Betlehem u Judeji,
tri tisuće stanovnika,
prva spilja u stijeni
na izlazu iz mjesta...

André Frossard, novinar, esejist (1915.-1995.)

Iz spisa Važnost oca za zdravi duhovni život, 1999:
Naša predodžba o Bogu nije jednostavna
projekcija zemaljskoga oca,
nego razvoj pojma o Bogu ima i svoj
autonomni dinamizam koji vodi mladog čovjeka
prema sve vjerodostojnijim slikama o Bogu.
Psihološki proces pri tom nije projekcija,
nego generalizacija i diskriminacija.
Istraživači na području eksperimentalne psihologije
izričito spominju da je taj proces primjenljiv i
na oblikovanje pojma o Bogu.
Naravno, stvamost zemaljskog oca može
utjecati na oblikovanje slike o Bogu,
ali nije joj temelj.
Što više, u razvojnu dinamiku
slike o Bogu ulazi i majčinska slika.
A u temelju svega je naravna težnja
svakog čovjeka za Bogom,
kao odgovor na poticaje milosti.

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.)

Iz spisa Kriza - izazov i zadatak, 1986.:
Božje se namisli ostvaruju i bez tebe.
Ali koliko je ljepše ako si boja na slici,
a ne samo tama koja izdiže svjetlo...

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.) 

Iz spisa Vragovi i mehanizmi, 1975.
 Jedino čovjek posjeduje čarobnu sposobnost
da pomoću viših intelektualnih funkcija
može razmišljati o sebi,
o vlastitom tijelu,
o vlastitim mislima.
I još jedan privilegij:
samo je čovjek obdaren sposobnošću
da razmišlja o tome kako
drugi ljudi doživljavaju njega,
kakav je on u očima i mislima drugih.
Spoznajem da bivam spoznat —
to je temelj da mogu spoznati i sebe.
Pitanje je samo:
kako dolazim do slike o sebi?

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.) 

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
Za razlikovanje između dobra i stvarnog zla
nužno da smo prije postigli
nekakvu spoznaju Boga.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Tomás de Aquino: una insistencia secular, 1990.:
Teška povijesna raskrižja u kojoj živimo i
bolno općeljudsko iskustvo
stoljetnog filozofskog rada obavljenog leđima
— barem okrenutim — vjeri,
potiče nas danas osobito ozbiljno
da filozofski dobro, kao savjesni kršćani,
radimo s "jedinstvom života"
(kako je sv. Escrivá de Balaguer
inzistirao u svom propovijedanju),
bez brkanja formalnih planova,
ali bez razdvajanja onoga što je Bog ujedinio.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Etika odgojno-obrazovnog rada, 1991.:
Filozofija, kao ljudska djelatnost, ima svrhu:
usmjerena je na dobrobit ljudske osobe.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
Budući da je biće stvoreno, osoba je stvorena,
sloboda je u njoj predstavljena kao apsolutni “početak”,
kao radikalna originalnost,
kao participativna kreativnost.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
Koliko sam puta napisao da Hegel, kao i poganstvo,
u osnovi čini od čovjeka
životinjsku vrstu obdarenu razumom.
Jer u životinjskom rodu uvijek vrijedi načelo:
jednina je niža od roda.
Ljudski rod, naprotiv, ima obilježje,
upravo zato što je svaki singular
stvoren na sliku Božju,
da je singular viši od roda.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
Privatno vlasništvo njegovog čina postojanja je
ono što pravilno konstituira osobu i
razliku od bilo kojeg drugog dijela svemira.
To svojstvo uključuje vlastiti i
osobni odnos prema Bogu, predikamentalni odnos (...),
koji slijedi čin postojanja,
djelotvorno stvaranje svakog čovjeka, svake osobe,
već ga zauvijek naznačujući
kao nekoga pred Bogom i zauvijek,
ukazujući tako na njihov kraj u osobnom i
ljubavnom jedinstvu s Njim,
što je njihova vječna sudbina i
točan smisao njihove osobne povijesti
na zemlji i vremenu...

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Metafisica del bene e del male (Metafizika dobra i zla), 1987.:
U sugestivnom odlomku iz svog Dnevnika,
Kierkegaard tvrdi da postojanje slobodnih bića,
ljudi, nužno pretpostavlja postojanje Boga .
Samo Svemoć može proizvesti slobodna bića.
Što je uzrok savršeniji,
to su njegovi učinci autonomniji,
to više u njima sudjeluje njihova vlastita savršenost,
također kauzalna (...).
Zbog toga samo Svemoć može stvoriti,
iz ničega postaviti bića koja su sama po sebi i
na neki način sama po sebi,
a ne kao nešto od Bića koje ih uzrokuje.
Samo Svemoć može stvoriti slobodna bića,
neovisna u svom djelovanju, causa sui.

Carlos Cardona, prezbiter, filozof, spisatelj (1930.-1993.)

Iz spisa Moderni čovjek i molitva:
Bog ne stvara svjetove da blistaju,
ni zemlju da se vrti,
nego da na neki način govore:
da oni nama govore o tajni Božjoj,
i da mi Bogu govorimo o njihovoj tajni.

Maurice Pontet, prezbiter DI, profesor (1903.-2002.)

Iz spisa Moderni čovjek i molitva:
O kako svemir žudi za čovjekom!
De pogledajte, kako je svemir udešen.
Život se u njemu diže iz jednog sloja u
drugi, iz carstva u carstvo.
Silno se, bez prestanka, napreže,
da se razprostre sve više i više.
Taj život pripravlja, koliko to on već može,
oslobođenje duha.
Propinje se prema sve punijim i punijim
uspjesima od minerala do biljke,
od biljke k životinji, od životinje k čovjeku,
i tu odjednom gle odkrića nepredviđena i
neprotumačiva onim, što je bilo prije toga,
nazvano ipak po uspinjućoj se plimi života:
Razum.
Napokon se javlja duh, a s njime refleksija,
misao, osiećaj, odluka i hiljadu
začudno novih čina.
Sva priroda, svršavajući se na tom
duhovnom vrhuncu,
preobrazujući se u tom svjetlu,
što odozgo pada, i koje ju sada
na povratku obasjava sve do
najmračnijih naslaga,
sva se priroda pričinja,
kao da se naginje nad nas i dovikuje nam:
»Ti, koji možeš govoriti, govori! Ti,
koji možeš izreći sama sebe, zahvali!«
I ovaj put je krug zatvoren.
Svijet, izišav od Boga stvaranjem,
vraća se k Njemu dubokim štovanjem.
Ljubav započinje svijet i izgrađuje ga,
Ljubav ga isto tako
dovršava i usavršuje.

Maurice Pontet, prezbiter DI, profesor (1903.-2002.)

Iz spisa Moderni čovjek i molitva:
Bog ne stvara svjetove da blistaju,
ni zemlju da se vrti,
nego da na nekin način govore:
da oni nama govore o tajni Božjoj,
i da mi Bogu govorimo
o njihovoj tajni...

Maurice Pontet, prezbiter DI, profesor (1903.-2002.)

Iz spisa Moderni čovjek i molitva:
Mi, dakle, molimo potaknuti tajnom stvorova,
tajnom svoje nutrine i tajnom samoga Boga.
Tajna je stvorenja u tom, da ih Bog nosi
na dlanu svoje ljubavi radi nas.
Tajna naše duhovnosti počiva u tom,
što Bog obdariva samim sobom našu višu narav.
A tajna Boga nije ništa drugo
nego tajna ljubavi.
Stvorovi dobivaju svoj smisao
u našoj razumnoj naravi.
Oni su nalik na zvukopisne ploče,
u koje je sam Bog utisnuo
čarobne melodije, ali ih tek igla
našega uma može opet izazvati,
da zabrene i svojim skladom
popune svemirski koncert.
Mi dobivamo smisao u Bogu,
koji nas obogaćuje i jedino tumači.
Bog je sam u sebi puni smisao,
nosilac sve pozitivnosti, koji
nam se na naše molbe,
zapamtimo, rado daje.

Maurice Pontet, prezbiter DI, profesor (1903.-2002.)

Iz spisa Pisma starijeg đavla mlađem:
Ako u meni postoji žudnja
koju nijedno iskustvo na ovome svijetu
ne može zadovoljiti,
najvjerovatnije objašnjenje jest
da sam stvoren za drukčiji svijet!

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa Načela jezuita, 1987.:
Ne mjeri se napredak po licu,
blagoj ćudi ili ljubavi prema samoći,
već po tome,
kako tko umije svladavati sama sebe...

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz spisa Duhovne vježbe, br.23:
Čovjek je “stvoren da Gospodina Boga svoga hvali,
da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu,
a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka,
da mu budu od pomoći da postigne
svrhu za koju je stvoren.
Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti
toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju,
a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe.
Stoga je potrebno da se učinimo neopredjeljenima
prema svim stvorovima u svemu onom
što je prepušteno izboru naše slobodne volje i
nije zabranjeno, tako da, što se nas tiče,
ne volimo zdravlje više od bolesti,
bogatstvo više od siromaštva,
čast više od sramote,
dug život više od kratka života,
pa tako i u svemu ostalom,
želeći i birajući jedino ono
što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni”.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz spisa Proslogion:
»Et certe id quo maius cogitari nequit,
non potest esse in solo intellectu.
Si enim vel in solo
intellectu est, potest cogitari esse et in re,
quod maius est.
Si ergo id quo maius cogitari non potest,
est in solo intellectu:
id ipsum quo maius cogitari non potest,
est quo maius cogitari potest.
Sed certe hoc esse non potest.
Existit ergo procul dubio aliquid
quo maius cogitari non valet,
et in intellectu et in re.«
Ono iznad čega se ne može ništa veće misliti,
zasigurno ne može biti samo u razumu.
Kad bi bilo samo u razumu,
moglo bi se misliti da postoji i u zbilji,
a to bi bilo veće.
Ako je, dakle, ono iznad čega se ne može
ništa veće misliti samo u razumu,
onda je upravo to iznad čega se ne može
ništa veće misliti nešto iznad čega se ipak
može misliti nešto veće.
Nesumnjivo, dakle, postoji nešto
iznad čega se ne može misliti
ništa veće, i u razumu i u zbilji.

Sv. Anzelmo, crkveni naučitelj, benediktinac (1033.-1109.)

Iz spisa Katolički list br.20, 1886.:
Žalosnije zablude jedva
bi se moglo i izmisliti.
Pak da mi kršćani ne zamijenimo vjeru svoju
s ovom toli utješnom filozofijom!
(govori protiv pozitivizma, senzizma,
darvinaca, transformista i drugih novih učenja...)
Nećemo, ma nas darvinovci i sažaljevali;
mi ćemo i dalje ostati
uz onu filozofiju koja moli:
Oče naš, koji jesi na nebesih.

Antun Bauer, nadbiskup, teolog, filozof (1856.-1937.)

Iz spisa Opća metafizika ili Ontologija, 1894.:
Uzrok je uopće svako ono i
samo ono stvarno počelo,
koje svojim stvarnim utjecajem ili
djelovanjem daje bivstvovanje nečemu,
što je od njega različito,
a to je njegov učinak (effectus, causatum),
kojega bivstvovanje dakle stoji upravo do utjecaja uzroka.

Antun Bauer, nadbiskup, teolog, filozof (1856.-1937.)

Iz spisa Katolički list br.39, 1888.:
li, tko bi htio, da vječnost,
bivstvovanje bez početka, fantazijom dosegne,
ne bi radio manje ludo, nego li kad bi htio,
da kamen ili bilina osjeti Beethovenove simfonije,
a isto bi tako griješio, tko bi nijekao,
da nema bića koje od sebe opstoji,
jer ga ne može fantazijom dohvatiti,
kao što bi griješio slijepac,
kad bi tvrdio, da nema boje,
jer je on ne vidi.

Antun Bauer, nadbiskup, teolog, filozof (1856.-1937.)

Iz spisa B. Vrtar, Genetika i evolucija, 1984.:
Čovjek ne može u jednu rijeku
stupiti dva puta,
jer uvijek pritječe nova voda.
I kako on u nju gazi,
ipak ne gazi u istu...

Heraklit iz Efesa, filozof (oko 535-475. p.n.E)

Iz spisa Fragment 45:
Granice duše nećeš idući pronaći,
pa ako i svim putovima
prolaziš: tako dubok logos ima.

Heraklit iz Efesa, filozof (oko 535-475. p.n.E)

Iz spisa Bog Otac — Otac Isusa Krista i Otac ljudi, 1999.:
Upoznati ili spoznati kod Ivana
označuje više nego intelektualni proces;
istinska spoznaja uključuje priznanje gospodstva i
vladavine Božje, proslavu Boga.
Tko Boga spoznaje kao Boga,
priznaje ga i proslavlja, taj je u svjetlosti,
posjeduje smisao života i svjetlost
koja svijetli u svoj stvarnosti (usp. Iv 1,4).
Tako je doksologija (slavospjev Bogu)
u isto vrijeme i soteriologija (spasenje čovjeka).

Ivan Karlić, prezbiter, franjevac, profesor KBF Zagreb (1962.)

Iz spisa Bog Otac — Otac Isusa Krista i Otac ljudi, 1999.:
Mnogi su se pitali: »Može li se govoriti
o Bogu nakon Auschwitza?«
No, pravo i važnije pitanje je:
»Kako ne govoriti o Bogu nakon Auschwitza?«
Ili: »Može li se govoriti o miru bez Boga?«
Svjedočanstva suvremene povijesti govore
da nema ni teorijske mogućnosti.

Ivan Karlić, prezbiter, franjevac, profesor KBF Zagreb (1962.)

Iz spisa Lj. A. Maračić, Zaboravljeni poroci - sedam glavnih grijeha:
Lako je i ugodno birati zlo,
ravan put nama vrlo pristupačan.
Bogovi su nam zato ponudili
znoj za stjecanje vrlina.
Dugačak je i težak taj put,
a na početku i vrlo naporan.
No, kad dođeš do vrhunca,
sve što je prije bilo teško,
postaje ugodnim.

Hesiod, starogrčki pjesnik (VIII. St. Pr.n.e.)

Iz spisa Rasprava o glavnim grijesima, 1984.:
Teorija glavnih poroka u duhovnih pisaca
nije mračni ostatak gnostičkog ili
maniheističkog dualizma.
Želi samo priznati da u svakom čovjeku
borave tamne snage koje vode k zlu i
otuđuju njegovu slobodu.
Ova se teorija posebno trudi oko
prepoznavanja temeljnih obrisa
da bi se borila protiv njih i
tako uspostavila slobodu kao sposobnost
da se ljubi na autentični način.

Aimé Solignac, prezbiter DI, teolog (1917.-2007.)

Iz spisa H. Waldenfels, Kontekstualna fundamentalna teologija, 1995.:
Nailazimo (u pojmu Boga, m.n.)
na čisto Da čije Što ne možemo shvatiti.
Ovdje imamo posla s nekim graničnim pojmom razuma,
jer shvaćamo nešto, o čemu
još samo možemo reći da to ne shvaćamo.
Znamo što nije, ali ne, što jest.
U toj misli nadvisuje se razum
koji hoće shvatiti i obrazložiti.
Nailazimo na bezrazložni temelj,
na kojemu naše utemeljujuće mišljenje završava.
Upravo kada se radi o posljednjem razlogu,
moramo svoje utemeljujuće mišljenje napustiti i
prepustiti se apsolutno bezrazložnom.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Isus Krist:
 Već i Pavao kršćansko otkupljenje shvaća
kao oslobođenje od 'vlasti i sila’ i
nema dvojbe da kršćanstvo zauzima
važno mjesto u zapadnjačkoj povijesti slobode.
Tek je kršćanstvo zapravo spoznalo dostojanstvo
svakog čovjeka utemeljeno na slobodi
neovisno od njegove rase, porijekla,
njegova položaja i njegova spola.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa V.Halambek, Kršćanin - čovjek iz ljubavi za ljubav, 1968.:
U Isusu Kristu ne otkriva nam se definitivno
samo to tko je Bog za čovjeka,
nego i tko je čovjek za Boga.
U Isusu Kristu konačno nam se pokazuje i
bit Božja i bit čovjekova...

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Isus Krist:
 Njegova (Božja) nadvremenska vječnost
nije ukočena nepromjenljivost,
nego pokret, život, ljubav
koja samu sebe saopćava onome
što je od njega različito...

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Glaube und Geschichte, 1970.:
Jedan od najvećih promašaja
modernog kršćanstva sastoji se u tom
što Boga i istine o spasenju promatra
isključivo »u sebi« (esencijalistički),
a ne sa stajališta:
što oni znače za čovjeka.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Uvod u Kršćansku filozofiju , 1995.:
Znamo da je tvrdnja ‘Bog jest’
istinita i kao takva dokazana,
ali što znači ‘jest’ u ovoj tvrdnji
ostaje nam nepoznato.
Ali ako ne znamo značenje
ovoga jest u tvrdnji Bog jest,
onda ne znamo ni što Bog jest.
Treba li podsjetiti da razum može oblikovati
mnoge istinite tvrdnje glede Boga?
Ništa nije istinitije, ali nije riječ o tome.
Sveti Toma kaže, ponavlja i jednostavno ustraje
u tome da nam te tvrdnje o Bogu, premda istinite,
ipak ne čine poznatom Božju bit. (...)
Od samoga Boga, čija bit je bitak,
ostaje nam na ovom svijetu
nepoznat upravo esse: ‘esse Dei est ignotum’.

Étienne Henri Gilson, filozof, profesor, spisatelj (1884.-1978.)

Iz spisa Homilija o poslanici Efežanima 16,2-3:
Želiš li se osvetiti, osveti se na ovaj način:
uzvrati zlo dobrim, i postići ćeš divnu pobjedu.
Jesi li podnio zlo?
Čini dobro i time ćeš se osvetiti svome neprijatelju. („.)
Osvetiš li se, možda će i tebe osuđivati i
ostat ćeš sam sa svojom osvetom;
ako oprostiš, svi će se osvetiti
tvom protivniku umjesto tebe.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

Iz spisa Pismo Olimpiji, 10,1; Sources chretiennes 13, (1942.):
Ni Bog ni milost Duha Svetoga ne
umanjuje našu slobodu.
Da bismo činili dobro,
dovoljno je htjeti.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa O providnosti Božjoj:
 Kad bi svi slijedili pravu mudrost,
ne bi postojalo pitanje, odakle zlo;
nego bi barem iz ovoga
najboljega načina života, ako ne inače,
znali da svi živimo pod Bogom
kao svojim kraljem,
i da On svim našim stvarima upravlja
prema svojoj mudrosti i razboritosti.
To se i sada zbiva, ali ne spoznaje se lako
poradi one goleme magle,
koju su oni rasprostrli po čitavom svijetu.
Kad ne bi tako bilo, Božja bi Providnost
pred očima sviju sjala kao u
podnevnom svijetlu i u vedrom zraku...
Bog i sada upravlja čitavim ovim svijetom,
ali mnogi toga ne vide poradi
zbrke i oluje...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Adversus eos, qui dicunt Daemones gubernare res humanas:
 Ima zlo, koje se pravo tako zove:
bludnost, preljub, pohlepa i
bezbrojna druga zla,
koja zaslužuju najveće kazne,
kao pravi zločini.
Opet ima zlo, ili bolje,
nije nego se samo zove zlo:
glad, kuga, pošast, smrt, bolest i
druge slične stvari.
Ove stvari ni jesu istinita zla;
zato sam kazao, da se samo tako zovu.
Kako to? Ako bi bilo zla,
ne bi nam bile uzrok dobara:
one umanjuju našu oholost,
oslobađaju nas od lijenosti i
potiču nas na revnost, sile nas,
da budemo pozorniji...
Ono zlo nije Božje djelo,
nego proizlazi iz naše volje;
a ovo je zlo zato određeno,
da ukloni ono drugo.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Za našu ekspanziju, Luč XX1I/1926-1927., 8, 136.:
Nismo li često u tzv. disciplini
intrasingentno sitničavi;
nismo li u svomu znanju više uobraženi megalomani
nego li solidno obrazovani
budući katolički inteligenti;
nismo li u svojim odlukama i postupcima
često autoritativno nesnošljivi, bezobzirni,
nametljivi i arogantni (...)
Nismo li suviše oholi, ogradivši se od drugih
kulom svoga često uobraženoga katolištva,
koje nas ne priječi da budemo onako usput
neiskreni, svadljivci, zlobni do nesmišljenosti.
Kakvi smo često u našim polemikama? —
Zar se tu ne očituje prije zluradost i pakost,
nego istinska želja,
da popravljajući drugoga popravimo i sebe,
i da naše riječi djeluju kao svjetlo u tami,
kao melem na rani?

Maraković, Ljubomir,  književni i kazališni kritičar , povjesničar ,profesor (1887.-1959.)

Iz spisa C.A. Maier, Wolfgang Pauli und C.G. Jung:
Znanost želi ispitati stvarnost.
Ovaj problem usko je vezan
s jednim drugim problemom,
naime, s idejom stvarnosti.
Kad govori o stvarnosti,
laik obično pretpostavlja da govori o nečemu
što je očito i poznato.
Međutim za mene je to važan i
vrlo težak zadatak našeg doba raditi na
izgradnji nove ideje glede stvarnosti.
To je također što mislim kad naglašavam...
da znanost i religija moraju
na neki način biti dovedeni u vezu.

Wolfgang Pauli, metematičar, fizičar, nobelovac (1900.-1958.)

Iz spisa J. Polkinghorne, »God's Action in the World«, 1990.:
Bog je sveobuhvatno objašnjenje,
vječno ushićenje, koje se očituje
u svakom Arhimedovu uzviku Eureka!

Bernard Joseph Francis Lonergan, prezbiter DI, filozof (1904.1984.)

Iz spisa De arte sacra, 1992.:
Kroz čitavu povijest ljudskog roda
susrećemo se s činjenicom da su za susret,
vezu između Boga i ljudi
uvijek bila određena posebna vremena,
posebni prostori, posebni ljudi,
posebni predmeti, posebne geste,
posebne riječi, posebni zvukovi —
neuobičajeni, nesvakidašnji, izuzetni.
Za sve njih upotrebljavamo zajednički naziv sakralni,
od lat. sacrare, posvetiti, odrediti,
prikazati nekom, pokloniti, na propast odrediti,
posvetiti i time nepovredivim učiniti,
vječitim, besmrtnim učiniti,
kao sveto poštivati.

Marijan Gajšak, prezbiter DI, akademski kipar, slikar (1944.-1993.)

Sokrat, pravi filozof kao što je i bio,
vjerovao je da će mudrac instinktivno
provoditi skroman život.
On sam nije nosio ni cipela;
no stalno je bio opčaran tržnicom
kamo bi često odlazio i gledao izloženu robu.
Kad ga je jednog dana prijatelj upitao
zašto to čini, Sokrat odvrati:
»Volim ići tamo i otkriti koliko
mi toga ne treba da budem sretan.«
Duhovnost se ne sastoji u tome
da znamo što hoćemo,
nego da shvatimo
što nam nije potrebno.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Izvori, [Nomad]:
 Moram se naučiti ustrajati
pri studencima iz kojih pijem,
a ne prilijepiti se uz njih;
uživati, a ne posjedovati;
tražiti hranu, a ne rezati korijenje.
Jer uvijek moram biti spreman
krenuti kad dođe vrijeme
za ponovno rađanje.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Poziv na ljubav:
 Razlog zbog kojeg si nesretan je to
što se ne usredotočuješ na ono što imaš,
već na ono što nemaš.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa C.G. Valles, Anthony de Mello:
 Nešto te uznemirava, ali druge ne.
To znači da uzrok uznemirenosti nije u
vanjskoj stvarnosti, u objektu,
nego u tvojem viđenju stvarnosti.
Ako bi uzrok bio izvan,
i drugi bi isto reagirali.
Budući da ne reagiraju isto,
znači da je razlog u tebi.
Model koji nosiš u mozgu,
različit je od onoga koji nose drugi.
Zato je ista stvarnost
uznemirila samo tebe, a ne druge.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa C.G. Valles, Anthony de Mello:
 Posvema budi u sadašnjosti.
Ostavi na miru svaku misao o budućnosti,
ostavi na miru svaku misao o prošlosti,
ostavi na miru svaku sliku i
apstrakciju i dođi u sadašnjost.
I nastat će kontemplacija!

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Poziv na ljubav:
 Mogu ti ukazati na ono što je nestvarno,
ali ti ne mogu pokazati Stvarnost;
mogu uništiti tvoje formule,
ali te ne mogu prisiliti da vidiš
ono na što formula ukazuje;
mogu ti ukazati na tvoju pogrešku,
ali ti ne mogu priuštiti
posjedovanje istine.
Najviše što mogu učiniti je to
da pokažu smjer prema Stvarnosti,
ali ti ne mogu reći što trebaš vidjeti.
Morat ćeš po svijetu hodati
potpuno sam i otkrivati za sebe.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Čovjek je čudno biće.
Nitko nije točnije shvatio
njegovo stanje doli filozofi.
Za filozofa je čovjekov život u neprestanoj napetosti.
S jedne je strane čovjek konačno,
ugroženo ili kontingentno biće,
s druge se pak strane u njemu
prepoznaje nešto vječno, trajno, svenadilazeće.
Čovjek nije stvar s kojom se može manipulirati,
nije ni broj ni zamjenjivi kotačić
u nekom velikom stroju procesa života.
On je biće usmjereno na sebe,
samosvjesno biće, biće koje u sebi ima središte.
Jednom riječju — osoba.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Biti čovjek znači biti-u-sebi—izvan-sebe,
stajati u otvorenosti bitka,
u otvorenom obzoru bitka uopće,
ostvariti se u projektu, u zaletu van,
prema neograničenoj cjelovitosti bitka.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Moć moći, 1994.:
S pozicije ontologije može se zaključiti
da i prvi iskaz koji teologija
treba izreći o Bogu jest:
Bog je moć.
Bog dakle ne samo da ima bitak,
on jest bitak; ne samo da ima moć,
pravdu i ljubav, on to i jest.
Sve je to u božanskom bitku ujedinjeno
pa je na taj način samo kod Boga
i nadvladana dvoznačnost moći.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Moć moći, 1994.:
Teologija stvaranja zapaža i
prepoznaje moć kao nešto dobro.
Sve je Božje stvorenje.
Čovjek ne može doći do sebe
ako ne prizna moć svojeg Stvoritelja.
I utjelovljenje Bogočovjeka,
njegovo predanje, njegova bespomoćnost,
položena je bitno u ontološku strukturu
moći kao takve.
U Isusu nas je susrela bezuvjetna
ljubav (dar) — Božja moć.
Gledajući na našu »naravnu bogosličnost«
ljubav nam je darovana i zadana moć.
Ne priznati taj dar značilo bi
ne priznati i svoj bitak.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Super Dionysii mysticam, theologiam et epistulas, 1978.:
 Bog se spoznaje na mnogo načina —
i tjelesnim, i razumskim i imaginacijskim gledanjem.
Ali ta je podjela postavljena u vezi
s onim u čemu se očituje Bog.
O Njemu, Bogu, mi imamo samo umsku spoznaju.
I stoga, u svemu tome treba da bude intelektualno gledanje,
ako se već prihvaća spoznaja o Bogu.
Intelekt, naime, prosuđuje i imaginaciju i
osjetilno gledanje, po tome što o imaginaciji i
osjetilnoj spoznaji razmišljamo
intelektivnim svjetlom...
Intelekt ne prima tjelesnu sliku kao takvu,
ni imaginacijsku sliku kao takvu.
I jednu i drugu sliku on preuzima na način
znaka koji ga vodi u nešto božansko.
To se božansko uočava ... po vlastitostima
osjetilnih stvari...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De natura et origine animae, 1955.:
 Svako djelo u prirodi jest djelo Inteligencije.
Božji Um jest »prvi i sveopći pokretač
za čitavu prirodu...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Sent., dist. 13, a. 2, ad lm.:
 U pitanjima vjere i morala treba imati
više povjerenja u Augustina nego u filozofe,
ukoliko zastupaju drukčije mišljenje nego on.
Ali kad bi se raspravljalo o medicinskim pitanjima,
više bih vjerovao Galenu ili Hipokratu;
kad bi pak bili posrijedi prirodoznanstveni problemi,
više bih vjerovao Aristotelu ili
nekom drugom iskusnom prirodoslovcu,
(Augustino in his, quae sunt de fide et moribus
plus quam philosophis credendum est,
si dissentiunt.
Sed si de medicina loqueretur plus
ego crederem Galeno vel Hyppocrati;
et si de naturis rerum loquatur,
credo Aristoteli plus
vel alii experto in rerum naturid).

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Melaph., I, 1, tract. 5, c. 15:
 Znaj da čovjek ne može biti savršen u filozofiji
bez poznavanja filozofije Aristotela i Platona...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De XV probtematibus:
 Vrste su nastale iz roda,
pojedinačna bića od vrsta,
tako da se svako mnoštvo produžuje
prema izvornoj Jednoti (trahit se ad unitatem)...
Stoga je nužno zaključiti
da je ono Najprvo Biće tu sličnost
stvorilo u svim stvarima.
Sve su stvari, dakle, nastale u svom postojanju.
Nisu, dakle, vječne na način
da nisu imale nikakav početak postojanja u
svojoj supstanciji i u svojoj naravi.

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De XV probtematibus:
 Kad filozof govori,
on mora govoriti s razlozima razuma.
A ne može se dokazati ni jedno ni drugo,
niti da nije bilo prvog čovjeka
niti da je nekada bio prvi čovjek.
I premda se ni jedno ni drugo ne može dokazati
kritičnim razlogom (ratione perspecta),
ipak je vjerojatnije da je nekada bio prvi čovjek
nego da ga nije bilo, jer —
kod bića što imaju zajedničku narav
jedan je i ulazak te naravi u njihovo postojanje,
osim kad su ta bića
rođena truljenjem (per putrefactionem).

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Summa theologiae sive De mirabili scientia Dei:
 Bog se spoznaje na mnogo načina —
i tjelesnim, i razumskim i imaginacijskim gledanjem.
Ali ta je podjela postavljena u vezi
s onim u čemu se očituje Bog.
O njemu, Bogu, mi imamo samo umsku spoznaju.
I stoga, u svemu tome treba da bude
intelektualno gledanje,
ako se već prihvaća spoznaja o Bogu.
Intelekt, naime, prosuđuje i imaginaciju i
osjetilno gledanje, po tome što o imaginaciji i
osjetilnoj spoznaji razmišljamo
intelektivnim svjetlom...
Intelekt ne prima tjelesnu sliku kao takvu,
ni imaginacijsku sliku kao takvu.
I jednu i drugu sliku on preuzima na način znaka
koji ga vodi u nešto božansko.
To se božansko uočava ... po vlastitostima
osjetilnih stvari...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Summa theologiae sive De mirabili scientia Dei:
 Božji Um jest prvi i sveopći pokretač
za čitavu prirodu...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Misli o Bogu i religiji:
 Ima priličan broj mislilaca,
koji otvoreno niječu opstojnost Boga,
besmrtnost ljudske duše i mogućnost vječnoga života,
ali koje se zato ipak neprestano služe pojmovima
'Bog' i 'religija', dakako isključivo s namjerom,
da na taj način od sebe odbiju
sumnju 'bezboštva' u smislu nećudorednosti.

Vilim Keilbach, filozof, teolog, profesor (1908.-1982.)

Iz spisa Problem Boga u filozofiji. »Teodiceja« ili »naravno bogoslovlje«, 1944.:
 Toliko je sigurno, da nitko ne može ostati
ravnodušan prema pitanju postoji li Bog
kao stvoritelj i svrha svijeta,
kao najviši gospodar života.
Ne samo da nam se to pitanje nameće
logičkom dosljednošću, ukoliko želimo
teorijski shvatiti onu osnovu,
po kojoj je svijet nastao i po kojoj svijet postoji,
nego je ovdje riječ o 'egzistencijalnom' problemu
u strogom značenju riječi.
Bez znanja o tome, postoji li osobni Bog,
ne možemo potpuno shvatiti
smisao svog vlastitog života,
svoje čovječje egzistencije.

Vilim Keilbach, filozof, teolog, profesor (1908.-1982.)

Iz spisa Religija i religije:
 Tko je Bog, postaje jasno od samog bitka u svijetu,
od bitka u nastajanju, od bitka u gibanju,
od bitka u promjeni, od bitka u kontingenciji ili
nenužnosti, od bitka u duhu, od bitka u biti osobe.
Bog mora sve to na neki način biti.
Kako bi inače mogli u njemu naći
zadnje tumačenje za navedeno?
Ali on može dapače biti još i više nego sve ovo.
Što je to ’više’ ili što to može biti
ostaje nedokučivo i zato neizrecivo.
Prijedlozi da se u Bogu ne vidi
ništa drugo nego 'čovječnost' ili slično,
krivo su investirane koncesije, neumjesni ustupci,
koji nas možda privremeno umiruju,
ali trajno nisu ni utjeha ni rješenje.

Vilim Keilbach, filozof, teolog, profesor (1908.-1982.)

Iz spisa Religija i religije:
 I sreća i tragika leže istodobno u tome
da čovjekovo djelovanje nikada nije
posve slučajno i nikada posve izolirano.
U njemu se uvijek suostvaruje
nešto načelnoga i nešto bitnoga,
nešto od kontinuiteta života.

Vilim Keilbach, filozof, teolog, profesor (1908.-1982.)

Iz spisa Einübung ins philosophische Denken, 1960.:
 Najbolji tomist nije onaj
koji kraj svih zapreka doslovce brani sve
što stoji u bilo kojem Tominu spisu...
Najbolji tomist jest, naprotiv, onaj
koji tako misli i naučava kako bi to,
po svoj prilici, činio i sam
Magister kad bi živio danas,
obogaćen našim prirodoslovnim spoznajama,
sa svojim strahopoštovanjem pred istinom,
pred zdravim ljudskim razumom,
i pred odlukama crkvenog učiteljstva.

Vilim Keilbach, filozof, teolog, profesor (1908.-1982.)

Iz spisa Nostalgija svjetlosti, 1979.:
 Ko sam i što sam, što ću, koga volim,
što tražim, kuda idem, za čim lutam?
Uzalud nebo za odgovor molim,
uplašen sobom svoje suze gutam;
tajanstvo stvari i života zebe,
ne poznam ništa, a najmanje sebe.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Skalpel kaosa:
... jer su rijetki trenuci,
kada se Bog javlja,
a On ulazi ne najavljujući posjetu
po slugama i ne kucajući na vrata.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Poj Tmine:
Ne marim da imam zakrpljene lakte,
ja znam da je svijet obmana.
Ne marim da me ljudi cijene
ni da o meni govore,
ja znam da je svijet obmana.
Biti sretan i nesretan,
meni je tada svejedno,
jer je sreća i nesreća obmana;
a blaženstvo je jedino u srcu Boga,
to jest u svijesti o ništavosti i
prolaznosti naših ’istinskih’ bolova i
naših ’lažnih’ sreća.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Zagonetni putovi u budućnost:
Ne sudi drugoga!
Fuj s anatemom! Ne huli!
Ne sudi prije čina,
već prokušaj svoja djela.
Čest sebe mi spoznajemo,
kada smo krivce čuli.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Religion und Naturwissenschaft, 1937.:
 Za religioznog čovjeka Bog postoji
neposredno i prvotno.
Iz njega, iz njegove svemoguće volje,
teče sav život i događaji u tjelesnom
i u umnom svijetu.
Iako razumom nije spoznatljiv,
ipak ga čovjek putem religioznih simbola
zorno i neposredno shvaća.
Svoju svetu poruku on stavlja u duše onih
koji mu se vjernički povjere.

Max Planck, fizičar, nobelovac (1858.-1947.)

Iz spisa Religion und Naturwissenschaft, 1937.:
 I religija i prirodna znanost
za svoje djelovanje trebaju vjeru u Boga,
onda za jednu Bog stoji na početku,
za drugu na kraju svega mišljenja.
Kako god, dakle, daleko i kamo god gledali,
između religije i prirodne znanosti
nigdje ne nalazimo protuslovlja,
nego upravo u odlučnim točkama potpuno slaganje.
Religija i prirodna znanost —
one se ne isključuju,
kao što to neki danas vjeruju
ili se toga boje, nego se one
međusobno dopunjaju i uvjetuju.

Max Planck, fizičar, nobelovac (1858.-1947.)

Iz spisa H.Muschalek, Gottbekenntnisse moderner Naturforsche, 1944.:
 Za vjernika, Bog je ono nešto
što je primarno dano:
iz Njegove svemoćne volje izvire
cjelokupni život i svako zbivanje u
tjelesnom i duhovnom svijetu...
Protivno tome, za prirodoslovca, ono primarno
dano jest sami sadržaj njegovih
osjetilnih organa i mjerenja,
koja su iz toga izvedena.
Polazeći od toga, prirodoslovac nastoji zatim,
na putu induktivnog traženja,
po mogućnosti približiti se Bogu i
njegovu svjetskom poretku...
Tako Bog za religiju stoji na početku,
a za znanost na kraju svakog mišljenja.
Jednoj označava On sami Temelj,
a drugoj krunu izgradnje svakog
svjetonazornog razmišljanja.

Max Planck, fizičar, nobelovac (1858.-1947.)

Iz spisa H.Muschalek, Gottbekenntnisse moderner Naturforsche, 1944.:
 Kamogod i kolikogod možemo pogledati,
između vjere i prirodoslovlja ne nalazimo
nigdje protuslovlja, ali zato upravo u
odlučnim točkama nalazimo potpuno podudaranje.
Religija i prirodoslovlje se ne isključuju...,
nego se međusobno dopunjuju i uvjetuju...
Upravo najveći prirodoslovci svih vremena,
ljudi poput Keplera, Newtona, Leibniza,
bili su prožeti dubokom religioznošću.
U početku naše kulturne epohe
bili su njegovatelji prirodoslovlja i
čuvari religije vezani dapače
personalnim jedinstvom...
Znanstveni istraživački rad se odvijao u
srednjem vijeku, načelno, u monaškim ćelijama...

Max Planck, fizičar, nobelovac (1858.-1947.)

Iz spisa H.Muschalek, Gottbekenntnisse moderner Naturforsche, 1944.:
 Onima koji Boga ljube, svaka stvar
mora služiti za nešto još bolje!
Onog kome uspije da se podigne do
takva pogleda na život,
treba vrednovati kao doista sretna čovjeka.
Naime, kao što on trajno ostaje pristupačan
za sve dobro i lijepo što ga svaki
dan i sat može susresti,
tako on samoga sebe može istovremeno
unaprijed smatrati zaštićenim
protiv svake nezgode,
koja mu u ovom nestalnom životu
još može biti dodijeljena.

Max Planck, fizičar, nobelovac (1858.-1947.)

Iz spisa Filozofija u teologiji, 1957.:
 Tako će se filozofija u trijeznosti
samostalnog propitkivanja zbog vjere
smjeti i morati kritički postaviti
prema obliku vjere i u tome se pokazati
upravo kao gospodarica.
No, ona će istodobno kao filozofija u teologiji,
pa stoga uvijek u vjeri osluškujući,
biti gospodarica koja je spremna
svoju poziciju staviti i u pitanje,
ona će se izložiti sudu jednostavno
shvaćene poruke iz objave,
kojoj ujedno želi služiti.
I u tome će ona uvijek biti podložna, ancilla.
Kao filozofija u teologiji,
ona ne smije napustiti
ni jednu ni drugu funkciju.
Ona nikad ne smije prestati u vjeri
vlastitom snagom i vlastitom veličinom ispitivati,
što je ovo ili ono,
kako se ovo ili ono ima misliti.

Bernhard Welte, prezbiter, teolog, filozof (1906.-1983.)

Iz spisa Tragovi transcedentnoga, 1994.:
 Riječ »Bog«, prema tome, imenuje onu zbiljnost
koja stoji sama u sebi i
kojom čovjek ne može raspolagati,
a na koju je upućen;
ona imenuje apsolutnu slobodu koja ne ovisi,
ni o prirodi, ni o čovjeku, ni o povijesti;
i na kraju, riječ »Bog« imenuje Otajstvo milosti
kojem se čovjek može predati i
u predanosti ga zazvati utemeljujući
u njemu svoje opstojanje,
pouzdavajući se u nj u nadi i
predajući mu se u ljubavi.

Stjepan Kušar, teolog, profesor (1950.)

Iz pjesme Vječno bježanje:
Sav život svoj, Gospode,
od Tebe bježim i bježeći za Tobom težim.(...)
Ja pred Tobom bježim.
I nikada k Tebi neću ja doći,
ako me divovskom ne pograbiš moći i nosiš,
kud noga krzma mi poći.

Izidor Poljak, prezbiter, pjesnik (1883.-1924.)

Iz pjesme Planite, bijeli ognjevi duše:
Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijuć se rijeku
Vječnosti!
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati!

Kuda koračam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.. .

Stani nad zemljom, gdje milijuni
Sapeti gvožđem trunu!
Zvijezdama daždi! S neba im trgni
Sunčanu sjajnu krunu!

Planite, bijeli ognjevi duše!
K nebu se, srce, popni i gori —
Plamteć izgori!

Izidor Poljak, prezbiter, pjesnik (1883.-1924.)

Iz spisa Iskrice, Obnov.život,1994.,49,1:
Čovjek je tako velik
da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti.
Samo ako se okrene Bogu,
on postaje zadovoljan.
Izvuče li se riba iz vode,
ona neće moći živjeti.
Riba bez vode — to je čovjek bez Boga.

Sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Iskrice, Obnov.život,1994.,49,1:
Čovjek traži kućište, prebivalište, stanicu.
On teži za onim što više ne razočarava,
za zavičajem iz kojeg se ne treba seliti,
za onim gdje nestaje svake uskoće prostora i
svake kratkoće vremena,
za onim gdje bitak nije potreba nego punina...

Friedrich Dessauer, filozof, novinar (1881.–1963.)

Iz spisa Iskrice, Obnov.život,1994.,49,1:
Svaki se čovjek rađa s ranjenim srcem i
nezasitnom žeđi.
Žed se za Bogom očituje
u svim našim unutarnjim nemirima.
Žed se za Bogom očituje
na svim licima ljudi s ulica, kina, barova.
Svi sa sobom nose želju,
puno želja, beskraj želja:
još jednu kavicu, još jednu čašicu,
još jedan kolač...
Sva su lica ranjena nemirom i željama.
Platon reče da je čovjek kao razbijena posuda
koja se nikada ne može napuniti.
Osjetila se mogu prežderavati na nasladama —
duša će uvijek ostati nezadovoljna.
Kao da se želimo nasititi nekom hranom
koja ne siti i opojiti vinom koje ne opija.
Budući da Bog stanuje u temelju svake duše,
to se ona ne može napuniti,
ispuniti ničim doli Bogom.
Čovjek nije uživač ove zemlje nego
sretnik u Bogu...

Ernesto Cardenal Martínez, prezbiter, pjesnik (1925.-2020.)

Iz spisa Ličnost i odgoj, 1932.:
... bivstvo stvari spoznajemo to bolje,
u što punijem je savršenstvu promatramo,
u što višem je stupnju njena razvitka ispitujemo,
a isto tako i prodiremo to dublje u njen smisao i
to točnije otkrivamo njeno pravo značenje,
što smo razviti i savršeniji mi sami.

Pavao Vuk-Pavlović, filozof , pjesnik, profesor (1894.-1976.)

Iz spisa Ličnost i odgoj, 1932.:
Čovjek mora da se odredi prema dobrome,
da uzmogne uvidjeti bolje,
a mora uvidjeti bolje dobro,
da uzmogne biti bolji,
i mora biti bolji,
hoće li spoznati bolje -
i tako sved dalje tim skalinom.

Pavao Vuk-Pavlović, filozof , pjesnik, profesor (1894.-1976.)

Iz spisa Odgoj savjesti - odgoj za novo doba, 1993.:
Vrijednost svake ljudske osobe je u tomu
što je on dijete Božje,
koje je od Boga dobilo poziv i
poslanje na suradnju s Bogom.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

Iz spisa Pred tajnom zla i patnje:
Ovaj je svemir atelier
najvećeg umjetnika...

Kozelj, Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa Jubilej 430-1930, »Život«, 11 (1930) :
Na važnijim i sudbonosnijim zakretajima
povijesnog razvitka ruka Providnosti
postavlja velike ličnosti,
u kojima se latentna snaga ljudske naravi
očituje tolikom snagom da poput silnog
reflektora rasvjetljuje široke prostore i
stoljećima zacrtava putove.
U kritičnim časovima niknu one
na velikom stablu ljudskog roda
kao ponajljepši, upravo
čudotvorni cvijet.
Čitavo čovječanstvo se njima
kao zajedničkim dobrom s
pravom diči i ponosi.

Kozelj, Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa Lothar Lies, Origen (Peri Archon), 1992.:
Ili moramo prihvatiti da je Bog svega svemira
odjeven nekim materijalnim tijelom kao i mi,
pa će tako na kraju biti uspostavljena
sličnost između Božjeg života i života svetih;
ili, ako mu to ne odgovara -
a to vrijedi za sve one koji slute
barem malim dijelom Božju uzvišenost i
slavu nestvorene naravi koja sve nadvisuje,
moramo tada izabrati jednu od dvije mogućnosti:
ili napustiti nadu da ćemo Bogu biti slični
ako ostajemo uvijek u istom tijelu,
ili u slučaju da nam je obećan blaženi život,
jednak Božjem, moramo tada živjeti
u istom stanju kao i Bog.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Lothar Lies, Origen (Peri Archon), 1992.:
Ma koliko da je netko uznapredovao
u istraživanju i upornom marljivošću postigao napredak,
ma koliko mu u tome pomagala Božja milost i
prosvjetljavala mu um (usp. Ef 1,18),
neće stići do savršenog cilja istraživanja.
Nijedan stvoreni duh ne može uopće ni na koji način
sve shvatiti nego tek što je nešto malo našao od traženoga,
vidi da ima još mnogo toga što treba tražiti.
A kad k tome stigne, još će više toga vidjeti pred sobom
što bi se još moralo tražiti (...).
I Izaija zna da se izvori svijeta
ne mogu naći ni u kojem smrtnom biću,
čak ni u takvima koji su doduše savršeniji
od ljudskih bića,
ali još uvijek samo rukotvoreni ili stvoreni.

Origen , prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Počela III,6,1 PG11,333C :
Po stvaranju čovjek je imao
početak dostojanstva slike,
ali savršenstvo sličnosti mora sam doseći,
svojim snagama nasljedujući Boga.

Origen , prezbiter (185.-253.)

Iz spisa La presenza di Dio, 1987.:
»Nutarnji put« kao način prepoznavanja Božje
opstojnosti, ukratko ...:
»Glavni put je jedan, ona ista svijest,
razumna i moralna, koja ga prelazi,
koja uzimajući polazište i poticaj od izvanjske stvarnosti, i
vrativši se u sebe, pronalazi 'unutar i iznad'
sebe Princip sve ograničene stvarnosti i
prvi Razlog i Uvjet njihova participirajućeg bitka.«

Salvino Biolo, prezbiter DI, filozof, profesor (1925.-2005.)

Iz spisa Ontologija, 1982.:
O misteriju bitka :
Ta zagonetka nema rješenja,
dok ne uzađemo do Boga.
Pa zapravo, ne bismo bili dovoljno
poslušni činjenicama,
kad bismo pitanje bića rješavali bez Boga.
A kad u svoje razmišljanje unesemo i
činjenicu Boga, rješenja ima,
i to je rješenje divno.

Miljenko Belić, prezbiter DI, filozof, teolog (1921.-2008.)

Iz spisa Ljubav - osnovica bivstvovanja, 1982.:
Božja je narav bivstvovanje samo,
ničim omeđeno ili sputano, ničim natrunjeno;
dakle i ljubav sama, ničim omeđena ili sputana,
ničim natrunjena.
Recimo isto na drugi način:
stvorovi imaju bivstvovanje s pomoću uzroka,
darovano bivstvovanje, bivstvovanje
(»nadvladavanje ništavila«) darivanjem,
a to znači ljubavlju.

Miljenko Belić, prezbiter DI, filozof, teolog (1921.-2008.)

Iz spisa Ljubav - osnovica bivstvovanja, 1982.:
Božje bivstvovanje nije tek plod
darivanja ili primanja,
nego ishodište — i to završno, drugoga nema! —
pa zato i punina svake vrijednosti,
svake stvarnosti, pa također i
nadasve one najpresudnije po kojoj
svaka stvarnost jest stvarnost,
a ta je — kako slijedi iz ovih promatranja — ljubav.
Tu je bit svih odgovora na pitanje
zašto Bog bivstvuje, zašto je lijepo —
i samo lijepo! — da Bog bivstvuje.
A po Bogu i poradi Boga,
Božjom ljubavlju, da bivstvuju i druga bića!

Miljenko Belić, prezbiter DI, filozof, teolog (1921.-2008.)

Iz spisa Život - dar i milost, 1991.:
Čovjek je biće koji se želi ostvariti u punini,
ispuniti duboki smisao riječi »živjeti«,
spoznati i biti spoznat, ljubiti i biti ljubljen.
Drugim riječima: živjeti život u punini.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa NE ubij!- biblijsko povjesno razmatranje, 1989.:
Teologija odgovara na pitanje: što je čovjek?
Etika vrednuje i odreduje norme
koje su u skladu s čovjekovim dostojanstvom.
Pritom nisu odlučujući običaj i praksa,
tehnička mogućnost da se nešto ostvari ili ne,
prirodna biološka danost, ljudska želja...
Sve to može biti važno,
ali to nisu odlučujući kriteriji.
Odlučujući su pozitivni kriteriji da se pazi
na čovjekovo dostojanstvo i na njegova prava,
u svojoj totalnosti i integralnosti,
već od prvog časa svojega postojanja.
Dakle, ne činiti zlo, ne ubijati,
čuvati ljudski život od početka —
što je ethos i hipokratske zakletve
liječnika do danas.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Biblijsko poimanje čovjeka, 1987.:
Čudnu nam definiciju daje Biblija o čovjeku.
Aristotel definira čovjeka:
Čovjek je razumna životinja.
On polazi od vidljivog k nevidljivom,
od onog što čovjeka izdiže iznad svega vidljivog.
Biblija polazi odozgo,
od onog što je najviše nepoznato.
Filozofski gledano, neobično je tumačiti
poznato nepoznatim, misterijem.
No, Biblija time ipak otkriva:
1. čovjekovo dostojanstvo;
2. istinitu dimenziju čovjekova bića
koja je sama neizmjernost;
3. da se čovjek ne može svesti na
zbroj fizičkih i fizioloških svojstava;
4. da je sam o »slika«, da nije
apsolutni gospodar svijeta; to je samo Bog.
Čovjek je tako »bog« za svijet,
ali sluga za Boga.
Vlast mu nije apsolutna,
nego ovisna, podložna Bogu!

Celestin Tomić, prezbiter OFM (1917.-2006.)

Iz spisa Gundulić prema filozofiji cinquecenta, 1938.:
Bog je jedan, uzrok svemu, no sam bez uzroka:
on je početak bez početka, on je ljubav,
znanje, on je oganj, 'koji duh uzdarži';
on je dobro, koje se rasipa i dijeli svemu:
'neizmierno u sve sebe razmeće'.
Bog je ljubav, koja sve hrani,
on je svjetlost (drugu svjetlost,
izvan samo sebe istoga, neima u sebi');
Bog je sunce, 'duh vazda užeženi'
koji ‘zemlju u nebu obratja’,
njegova je ljepota 'svjetlos svieh liepostih';
tako on 'sebe sam uživa',
on je 'i ljubovnik i ljubljeni'.

Jelašić Franjo, filozof, prevoditelj (1878.-1944.)

Iz spisa Psychoanalyse und Moraltheologie, 1982.:
Bez Boga čovjek više ne može sebe pogledati;
više mu nije dosta što jest,
nego mora tražiti kako se sakriti
pred kritičnim očima sama sebe i svakoga drugoga.

Eugen Drewermann, prezbiter, teolog (1940.)

Iz spisa R.Grgec, Ti nećeš umrijeti, 1990.:
Kome je životno načelo u stvarima,
taj se ne ravna prema principu
življenja za ljude.

Erich Fromm, psihoanalitičar, filozof (1900.-1980.)

Iz spisa Revolucija nade, 1978.:
Čovjek je izgradio svoj svijet:
podigao je tvornice i kuće,
proizvodi automobile i odjeću,
gaji žito i voće.
Ali on se otuđio od proizvoda svojih ruku,
on zapravo nije više gospodar svijeta
što ga je izgradio.
Naprotiv, svijet što ga je čovjek
stvorio postao je njegov gospodar
pred kim se on klanja,
koji pokušava da smiri ili pokušava
da manipulira njime na
najbolji mogući način.
Djelo njegovih vlastitih ruku
postalo je njegov bog.

Erich Fromm, psihoanalitičar, filozof (1900.-1980.)

Iz spisa Zdravo društvo:
Čovjek mora roditi sebe,
tako da na kraju dana bude
nova harmonija i novi mir
te da se na taj način skine prokletstvo
što lebdi nad Adamom i Evom
po otuđenju čovjeka u procesu socijalizacije.

Erich Fromm, psihoanalitičar, filozof (1900.-1980.)

Iz pjesme Tigar, 1794.:
Tigre, tigre, svijetli plame,
U dubini šumske tame,
Koja vječna ruka svlada
Silu tvoga strašnog sklada?
Iz kog pakla il nebesa
Plam je očinjeg ti krijesa?
Koja krila su ga snijela?
Koja zgrabi ruka smjela?
Koja spretnost, koja sila
Satka mrežu tvojih sila?
I od srca prvog zvuka
Koja drhtnu noga, ruka?
Kakav bat? Kog lanca sila?
Koja peć tvoj mozak slila?
Koji viganj? I tko smije
Da se s tvojom pandžom bije?
Kad su prve zvijezde sjale,
Suzama svod osipale,
Jel' se smješko na to djelo
On što stvori janje bijelo?
Tigre, tigre, svijetli plame,
U dubini šumske tame,
Koja vječna ruka svlada
Silu tvoga strašnog sklada?

William Blake, književnik, slikar (1757.-1827.)

Iz spisa Theat. 176b:
Sličniji Bogu postajemo,
koliko je moguće, ako smo
sve pravedniji i pobožniji.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Država 6, 19:
Ideja Dobrote jest kao sunce,
ona bićima daje ne samo da su dobra,
nego da uopće postoje...

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Grundriss der Geschichte der Philosophie:
Općenite pojmove ne možemo dobiti
pomoću iskustva i opažanja,
a ipak samo spoznaja o pojmovima
daje nam znanje;
stvari su naime izvan nas pojedinačke i
promjenljive i refleksija ne može
na njima naći općenito i nepromjenljivo.
K tome vidimo, da su ideje norma pri spoznaji.
Tako djelovanje, koje treba da bude dobro,
sudimo prema pojmu dobra i
da li se s njim slaže;
dakle imamo već u sebi pojam dobra.
Tako je glede ljepote i drugih ideja.
Vanjske stvari nam samo pomognu,
da otkrijemo ove pojmove.
No kako je naša spoznaja pojmova pravo znanje,
da tome odgovara i pravo bivovanje.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa MORAL NA SPORTSKIM BORILIŠTIMA,1988.:
Čovjek, kao tjelesno-duhovno biće,
nikada ne djeluje samo kao tijelo,
ni samo kao duh. On uvijek djeluje kao cjelina.
Tijelo ima posredničku ulogu između
čovjekova unutrašnjega ja i vanjskoga svijeta,
između čovjeka i društva, između čovjeka i Boga.
Tijelo je mjesto izričaja i priopćenja.
Stoga je moralna dužnost svakoga pojedinca da usavršava,
štiti i razvija sposobnost tijela i
to pod vidikom spremnosti da može
prikladno odgovoriti na poziv bližnjega,
a još više na Božji poziv.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Geschichte der religiösen Ideen, 1978.:
Spoznaja zbiljskog i smislenog svijeta
najintimnije je povezana s otkrićem svetoga.
Jer po iskustvu svetoga ljudski je duh spoznao
razliku između onoga što se otkriva kao zbiljsko,
moćno, značajno i smisleno, i njegove suprotnosti -
kaotičnog i opasnog toka stvari, njihova slučajnog i
besmislenog pojavljivanja i propadanja...
'Sveto' jest, dakle, element strukture svijesti,
a ne stadij u povijesti te svijesti...
Biti ili, bolje, postati čovjekom
znači biti 'religiozan'.

Mircea Eliade, povjesničar, spisatelj, profesor (1907.-1986.)

Iz spisa Povijest religioznih ideja, 1976:
Sakralno je jedan od elemenata u
strukturi čovjekove svijesti,
a ne tek jedna etapa u
povijesti te svijesti.

Mircea Eliade, povjesničar, spisatelj, profesor (1907.-1986.)

Prva intuicija teologije otajstava
došla mi je u liturgiji,
za vrijeme slavljenja svečane mise.
Život doista mora izvirati samo iz života.
Tu sam primarnu spoznaju kasnije mogao
potkrijepiti proučavanjem sv. Justina mučenika.

Odo Casel, benediktinac, teolog, liturgičar (1886.-1948.)

Jedno od njegovih životnih načela:
 Dopustiti da budem ispunjen Bogom!

Odo Casel, benediktinac, teolog, liturgičar (1886.-1948.)

Iz spisa J. Antolović, Uz 250. obljetnicu smrti, 1988.:
Želim izbjegavati i najmanji
neuredni osjećaj ili pokret,
koji ne dolaze od ljubavi,
već od razdražene naravi...

Ardelio Della Bella, prezbiter DI, apostol Dalmacije 1655.-1737.)

Iz spisa Propovjedi:
 Odlučimo svi dobro se vrimenom služiti,
ali sadanjim;
prošasto nije naše, ni dohodno [buduće]...
Nemojmo sebe varati govoreći:
do miseca — živit ću,
do godišta — brojit ću razloge sa svojom dušom.
Sad, sad! Da nijedan ne iziđe danaska
iz ove crkve bez one tvrde odluke:
unaprida svaki čas života
ima biti dobro uložen!
Nemojte odbiti na zimno vrime starosti
oli na subotu kraja života dilo spasenja.
Sada, sada!
Redimentes tempus, quoniam dies mali sunt.
[iskupite vrime, jer su dani zli].
Tako čineći s vrimenom dobit ćemo
blaženu vikovitost nesvršnu [beskrajnu].
Inako tempus non erit ultra
[Vrimena ve biti ne će].

Ardelio Della Bella, prezbiter DI, apostol Dalmacije 1655.-1737.)

Iz spisa Postaje Izraelaca što ih prijeđoše
kad izađoše iz zemlje Egipatske, 1987.:
Jahvina su djela divotna.
Divnost se najbolje očituje u tijeku povijesti,
u djelovanju prirode.
Tu dolazi do izražaja tajanstvena Jahvina moć.
Kad Izrael nabraja čudesna djela, on slavi Jahvu.
Njegova religioznost ne potječe iz pukog
nepoznavanja fizičkih zakona i uzroka u prirodi,
nego više iz intuitivnog promatranja i
prilaženja prirodi. I više od toga.
Nije to samo obična intuicija
Božje nazočnosti u prirodi.
Izrael je osjetio, izravno doživio i
iskusio Boga u događajima prirodnih pojava.
Više je to iskustvena nego razumska spoznaja Jahve.

Stipe Jurič, prezbiter, dominikanac, profesor (1951.)

Iz spisa Peccato, 1977.:
Činjenica da Bog zna pisati i po krivim crtama
ne daje nam pravo da slobodno i samovoljno
takve crte povlačimo po knjizi života...

Giannino Piana, teolog, profesor (1939.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Božja prisutnost je u biti svemira,
u biti čovjeka, u biti povjesti.
Nije ispred, unutra je, iako je to
što se nalazi unutra nikada ne može uvjetovati
jer, budući da je transcedentna,
nikada se ne poistovjećuje s onime
u čemu je sadržana.
Kao što moje tijelo u kojem živim
ne ograničava moju osobu koja, kao tajna,
uvijek ide preko njega i
nadilazi ga u beskonačnosti.
Da, Božja tajna je tajna Osobe i u biti mi,
stvoreni "na sliku i priliku njegovu" (Post 1,27)
slijedimo Njegov primjer.
Bog je imanentan svijetu i
istovremeno transcedentan.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Svatko ima svoj put
a najljepši je ako ga nudi Bog.
Željeti drugi je ludo.
A nepotrebna je patnja ustrajavati na stvarima
koje ne postoje ili na stazama koje
nisu stvorene za nas.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Uvijek imamo poteškoća pri zamišljanju
našeg odnosa s Bogom.
On sam nam savjetuje da ne radimo planove.
Bolje je prihvatiti zbilju kao sredstvo
preko kojega nas Bog stvara, dodiruje,
čini da rastemo.
Bog je prisutan u stvarima, u događajima,
u povjesti, a pokazuje se preko znakova.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Da, možemo to reći:
ako je Bog velik u svojoj biti,
čovjek je velik onoliko koliko se
približi Njemu,
kada čini stvari koje čini on
po svojemu slobodnom izboru.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Sada bih ti želio reći vrlo
važnu stvar o načinu na koji se može
učiniti vidljivom Božju prisutnost u
našem životu.
Šteta što sam je otkrio suviše kasno!
Ja sam napravio poput onoga tko traži blago.
pprelazeći mora i planine
kako bih ga pronašao.
Potom se umoran vraća kući i
iznenada otkriva da se blago nalazilo
naš u kući.
Eto: Bog je u kući.
U mojoj kući, u tvojoj kući,
u kući Majke Terezije iz Kalkute,
U kući Luthera Kinga,
u kući Abbea Schultza...

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Bog se objavljuje tamo gdje ima nekoga
tko poštuje život, želi svjetlo,
nastoji ljubiti.
Svaki puta kada proširiš život,
stvaraš istinu, ljubiš,
Bog izbija iz tvojega djela.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Čineći stvari onako kako bi ih činio Isus,
kako bi ih učinio Bog,
oslobađaš Boga od velova nevidljivoga i
činiš ga vidljivim na ljudskom putu.
Vjera je djelo, a ne niz praznih priča.
Nada je čin svjetla, a ne pobožni osjećaj.
Ljubav za drugoga je događaj,
a ne pobožma molitvica...

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa B.Tućan, Kozmologija i Božja opstojnost, 1985.:
(o važnosti volje u spoznaji istine)
Tražite, pa ćete naći, ali čuvajte se onoga što ste našli,
ako ste se pretjerano trudili
da vidite ono što ste željeli da vidite...

John Norris Bahcall , znanstvenik, astrofizičar (1934.-2005.)

Iz spisa Na kraju ostaje tajna, 1985.:
Istinu Presvetog Trojstva nećemo »uvidjeti«,
nego ćemo Ga »gledati«, »motriti«
u njegovoj božanskoj neshvatljivosti.
To će biti vrhunac spoznaje
koja je jedno s bezuvjetnom ljubavi
prema božanskoj tami i jedina čista blaženost,
prava hrana jakih.
Tako dugo, međutim, dok ovdje na Zemlji
visinu spoznaje mjerimo po tome
koliko smo nešto uvidjeli, proračunali,
tako dugo dok mislimo da je spoznaja koja
analizira, reducira, izvodi i raspolaže
veća nego prihvaćanje božanske neshvatljivosti,
da je više nego blaženo predanje
sjaju nedostupne tame,
dok tako mislimo nismo ništa shvatili o tajni,
ni o milosti ni o slavi...

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Na kraju ostaje tajna, 1985.:
Otajstvo Presvetog Trojstva pokazuje nam
onog istog Boga »u sebi« kakav se u dva samopriopćenja,
u Sinu i u Duhu očituje »za nas«.
U kršćanstvu postoje stoga tri tajne,
ni više ni manje — kao što u Bogu
postoje tri božanske osobe.
Te tri tajne kažu: Bog nam se daje po Isusu
Kristu u svojem Duh u kao bezimena, nedokučiva,
daleka i neizrecivo bliza, sveta tajna.
To je pratajna trojedinog Boga i
ujedno najdublja tajna našeg bića u kojem On
oduvijek živi po spoznaji i ljubavi.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Zašto sam stupio u katoličku crkvu, 1983.:
U našem duhovnom životu
razvija se podsvijesni proces,
a u snazi toga procesa,
nakon godina sumnje i neodlučnosti,
iskrsne jasnoća i sigurnost.
U tom se trenutku osjećamo kao onaj slijepi
kojemu je Gospodin vratio vid,
pa izjavljujemo kao i on:
»Znam da sam bio slijep,
a sada evo vidim.«
Ili kao što je Pascal u
trenucima ushićenja klicao:
»Sigurnost, radost, mir!«.

Thomas Malcolm Muggeridge, spisatelj, obraćenik (1903.-1990.)

Iz spisa Diels 28 B 6, 1—2.:
Bivstovanje je činjenica,
ništavila nema!

Parmenid, starogrčki filozof (5. stoljeće pr. Kr.)

Iz spisa Pouke:
Bolje je biti siromah u rukama Božjim,
nego bogataš pod zaštitom krova.

Amen-em Apt, staroegipatski pisac (oko 1500.-1360. god. pr. Krista)

Iz spisa O Božjim imenima 6,1; Patrologija graeca 3,836 (1857.-1866.):
Moramo slaviti život vječni,
iz kojega proizlazi svaki drugi život.
Od njega prima život svako stvorenje
koje prema svojim sposobnostima
ima neko dioništvo u životu.
Božanski život koji je uzvišeniji
od svakog drugog života,
oživljuje i čuva život.

Dionizije Areopagit, prvi atenski biskup, učenik sv. Pavla (I. St.)

Iz spisa Sveci i duhovni pisci o molitvi:
Što smo bliže Bogu,
to škrtije postaju naše riječi.
Kad upotrebljavamo mnogo riječi,
umjesto da se klanjamo,
umjesto da častimo,
umjesto da padnemo na koljena
puni strahopoštovanja,
mi ostajemo još daleko od Boga.
Što smo bliže Bogu,
tim postaje tiše.
I počinje šutnja.
Tada prestaje i pitanje;
tada smo kod Boga...

Dionizije Areopagit, prvi atenski biskup, učenik sv. Pavla (I. St.)

Iz spisa Sveci i duhovni pisci o molitvi:
Dragi kamen često se nalazi
s nevidljivom ljuskom.
Drugo kamenje leži na njemu
čineći ga nevidljivim i neuglednim.
Te druge slojeve treba odstraniti,
da bi dragulj zasjao u svoj
svojoj jasnoći...
Mora ga se brustiti da bi njegova
ljepota zasjala u šunom sjaju.
Odstranjivanje zapreka je metoda
kojom ljepota dolazi do sjaja.
Odstranjivanje svega što smeta,
to je metoda za put prema Bogu...

Dionizije Areopagit, prvi atenski biskup, učenik sv. Pavla (I. St.)

Iz spisa O Božjim imenima 6,1; Patrologija graeca 3,836 (1857.-1866.):
Prijatelju, upoznaj samog sebe.
Upoznaj svoje podrijetlo i svoju narav.
To je jednostavan hod koji će ti omogućiti
da dostigneš ljepotu prvog uzora - Boga.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa O duši i uskrsnuću; Patrologija graeca 26,101 (1857.-1866.):
Sloboda znači biti nalik onomu
tko je bez gospodara i suveren;
ona je sličnost koju nam je Bog
dao na početku.
Slobodom, dakle, postajemo
slični Bogu i sretni.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa Patrologija orientalis 11 (1897.):
Najprije je nužna samoća;
u samoći se gaji askeza,
a iz očiju teku suze;
suze potiče strah Božji;
od straha dolazi poniznost, dar gledanja;
iz dara gledanja rađa se ljubav;
ljubav liječi dušu koja se prestaje
odavati strastima;
sve dok čovjek na koncu ne shvati
da nije tako daleko od Boga...

Sv. Amon, pustinjak (288.-348.)

Iz spisa Sloboda i tlačenje 1979.:
Postoje dva ateizma od kojih je jedan
neka vrsta očišćenja pojma Boga. {. . .]
Od dvojice koji nemaju iskustva o Bogu
onaj koji ga poriče možda mu je bliže.

Simone Weil, književnica i filozofkinja (1909.1943.)

Iz spisa Le Familiari, X, 4.:
Poezija nipošto nije u suprotnosti s teologijom.
Gotovo bih rekao da je teologija neka poezija,
koja potječe od Boga.
Ako se Krist naziva čas 'lavom,' čas 'crvom' -
što je to ako nije poetski?...
Što su Spasiteljeve parabole drugo nego alegorije?...
Ipak predmet je različit! Tko to poriče?
Biblija raspravlja o Bogu i božanskom,
poezija o bogovima i ljudima,
zbog čega kod Aristotela i čitamo
da su se pjesnici prvi bavili teologijom.

Francesco Petrarca, pjesnik (1304.-1374.)

Iz spisa V. Manavski, Dialogus de laudibus Herculis Marka Marulića:
…ispravno se, dakle, očituje
ne samo da je poezija teologija,
već također i to da je teologija poezija.

Giovanni Boccaccio, spisatelj (1313.-1375.)

Iz spisa "O vjeri bez djela", knjiga I, poglavlje III:
Božje si stvorenje, čovječe,
Bogu pripadaš, pa zašto se odvraćaš od onoga
čiji si i predaješ se onomu čiji nisi?
(Dei creatura es, o homo, Dei iuris es,
cur auerteris ab eo, cuius es,
et illi te tradis, cuius non es?)

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa "O poniznosti i slavi Kristovoj:
Vjerom, naime, spoznajemo Krista,
a kada ga spoznamo, tražimo ga ljubavlju.
U toj spoznaji "prednjači vjera,
a u djelovanju ljubav.
Ljubavi je potreban dokaz vjere,
a vjeri djelovanje ljubavi.
(Precedit ergo fides cognitione,
charitas operatione.
Fidei indicio charitas,
charitatis actione indiget fides")

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa O Božjim imenima;
Patrologija graeca 3, 872A (1857.-1866.):
Najbožanskija spoznaja Boga
postiže se nespoznanjem.

Pseudo Dionizije Areopagit, pisac (V.-VI. St.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
Kontemplacija je buđenje prisutnosti Božje
u čovjekovu srcu i u svemiru
koji nas okružuje.
Kontemplacija je spoznaja u stanju ljubavi.

Bede Griffiths, prezbiter, benediktinac (1906.-1993.)

Iz spisa M.Herceg, Molitva šutnje - Škola kontemplacije:
U našem životu često se ništa
ne pomiče kao u kovačnici neiskusnog kovača.
Razlog je: nedostaje nam iskra.
Nemamo žar, plamen, vatru.
Vatra ljubavi i radost u srcu,
- to je istinski Božji čovjek.

Mladen Herceg, prezbiter, franjevac (1945.)

Iz spisa Vrata u tišinu:
Bog nas voli i prihvaća za svoju djecu,
znali mi to ili ne znali.
Naš je život proslava Boga,
znali mi to ili ne znali.
Duh Božji je u nama,
znali mi to ili ne znali.
Kakva je tek radost i sreća kad to spoznamo!

Mladen Herceg, prezbiter, franjevac (1945.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Sve što svetac čini, sam Bog u njemu stvara:
on hoda, stoji, leži, pije, budi se i spava.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Bog je iznad svega - to se izreći ne može.
Stoga Ti se bolje u šutnji klanjati možemo, Bože.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Bog ti je bliže ako u miru sjediš,
nego kad za Njim trčiš tako
da se tijelom i dušom znojiš.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Putuješ da istražiš i vidiš mnogo toga.
Ali ništa vidio nisi,
ako ne spoznaš Boga..

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Kiša ne pada sebi niti sunce sebi sja.
I ti si za druge stvoren,
ne za sebe sama.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Bog od početka sve stvara.
On je i uzrok svih stvari:
zato nijedna nije mala.
Čovječe, ništa nesavršeno nije:
šljunak je kao rubin,
i žaba je tako lijepa kao
anđeo Serafin.
Bogu su sva djela ista:
svetac mu se dok pije
jednako dopada kao kad moli,
pjeva ili se smije.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Pitaš li se što je Bogu draže:
djelovati ili počivati?
Kažem: čovjek, kao i Bog,
oboje treba činiti.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
O, ti neusporedivo Biće!
Bog je potpuno izvan mene,
ali i u meni sasvim:
potpuno tamo i ovamo.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Bogu je na srcu i draže od svih čina,
da u tebi može roditi svoga Sina.
Ako je Krist u Betlehemu
rođen tisuću puta,
a ne u tebi,
ostaješ biće koje vječno
izgubljeno luta..

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Vrijeme i vječnost su isto:
dvije jednake slike,
samo, ako ti ne praviš razlike.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Nebo je u tebi.
Zaustavi se! Trčiš, ali kamo?
Promašit ćeš Boga,
ako ga tražiš drugamo.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Ništa nije nijemo:
Bogu odasvud stižu
kliktaji stvorenja što mu hvalu dižu.
Jednako se Bogu kreket žaba mili
kao kad se ševa cvrkutanjem krili.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Što više iz sebe ti izliješ sebe,
To će Bog se više uliti u tebe.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Kerubinski putnik:
Priznaj, što o Bogu veće ti je znanje,
što je On u Sebi, znadeš sve to manje.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Ne zavaravajmo se.
Istinska i prijeka potreba ovoga trenutka
jest da ponovno otkrijemo smisao
i osjetilo za Boga.
Ocu se možemo približiti jedino u tišini.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Bez tišine svi se nalazimo u prividnoj stvarnosti.
Jedina zbilja koja zavrjeđuje našu pozornost
jest sam Bog, a Bog je tih.
On čeka našu tišinu kako bi nam se objavio.
Prioritet, nužda i prijeka potreba
jest ponovno otkriti tišinu.
Tišina je značajnija od bilo kojeg ljudskog djela,
ona dopušta Bogu da dođe do riječi i izražaja.
Istinska revolucija dolazi iz tišine.
Tišina nas vodi Bogu i ljudima
kako bi nas ponizno stavila da im služimo.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Tišina nije nikakav pojam,
ona je put koji ljudima dopušta
zaputiti se i ići k Bogu.
Bog je tišina, a Božja tišina nastanjuje se u čovjeku.
Živeći s tihim, mirnim Bogom i živeći u
Njemu i sami moramo postati tihi, smireni.
Ništa nam ne će omogućiti bolje otkriti
Boga od tišine koja je upisana u srce i
srčiku našega bića.
Ne bojim se ustvrditi:
zvati se Božjom djecom znači biti djeca tišine.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Postizanje tišine pretpostavlja
napor, borbu i askezu.
Treba nam smjelost da se oslobodimo od
svega onoga što nam opterećuje život
koji ništa toliko ne ljubi kao privid,
postizanje nečega bez ikakve muke,
te vanjsku ljušturu stvari.
Brbljavac koji se okreće vanjskom svijetu,
tjeran potrebom izreći sve
što mu je na umu i jeziku,
daleko je od Boga i nesposoban za
bilo kakvu duhovnu aktivnost.
Opreka tomu je tih čovjek.
Tihi čovjek je istodobno i slobodan čovjek.
Verige ovoga svijeta nemaju nad njim nikakvu moć.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Moj prethodnik na biskupskoj stolici u Conakryju-Gvineja,
mons. Raymonda-Mariu Tchidimba,
kao žrtva komunističke diktature
bio je skoro devet godina u kazamatu.
Ni s kim se nije smio susresti i razgovarati.
Šutnja, koju su mu nametnuli njegovi mučitelji,
postala mu je mjestom susreta s Bogom.
Na tajanstven način njegov mu je zatvor
postao istinskim „novicijatom“ i
ta osuda na bijedu i nijemost omogućila mu je da
donekle shvati veliku tišinu Neba.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Tišina ispunjena poklonstvenom prisutnošću
očituje ponizni prihvat granica stvorenja
pred beskrajnom transcendencijom Boga
koji se ne prestaje objavljivati
kao Bog ljubavi...

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Božanska liturgija je uronjena u misterij.
Kod nas zapadnjaka, „latina“,
šutnja je zvučni ikonostas.
Tišina je mistagogija.
Tišina nam omogućava da stupimo u misterij,
a da ga ne obeščastimo.
Govor misterija u liturgiji tihi je govor.
Tišina ne skriva, ona razotkriva,
objavljuje u dubinama.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Homilija prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza:
Kaže se da se čovjek oblikuje u sredini
u kojoj živi, jer iz te sredine
prima sadržaje za misli i za srce.
Kakva je sredina takav je čovjek.
Čovjek Božji raste iz prisutnosti Božje;
njegova je blizina Bog;
njegova je sredina Bog;
njegov je život Bog.
On je onakav kakav se događa u
sebi snagom Duha Svetoga.
Zato su Božji ljudi uvijek svjetlost;
zato su izuzetne veličine...

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Tišine:
Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič,
svaka je neispitana, neponovljiva,
zato je u životu avantura pravilo,
a ne izuzetak, jer je putovanje
kroz neispitane predjele,
koje nitko poslije nas ne može ponoviti,
sve se staze potiru,
uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija,
uvijek se ukazuje drugi pejzaž,
druga klima, za svakog posebno.
Zato moram da budem svoj vlastiti vodič,
prvi i posljednji putnik na put
u koji samo ja mogu proći....

Meša Selimović, književnik (1910.-1982.)

Iz spisa Die Arbeiterfrage und das Christentum, 1864.:
Moć novca bez religije je zla,
ali je isto tako zla moć radnika bez religije.
Jedno i drugo vodi uništenju..

Wilhelm Emmanuel von Ketteler, biskup, teolog (1811.-1877.)

Iz spisa pismo članovima Kršćansko-radničkog društva, 1876.:
Posebno me obradovalo... da vi i članovi
Kršćansko-radničkog društva samo u
najužoj povezanosti s religijom i
s Kristom tražite cilj radničkog staleža.
To je jedini pravi put.

Wilhelm Emmanuel von Ketteler, biskup, teolog (1811.-1877.)

Iz spisa Pisma sestri, 1841.:
 U duhovnim vježbama sv.Ignacija
leži neiskazani blagoslov.
Od početka pa do kraja ne može
im se čovjek dosta diviti.
Bog me tijekom cijelog mog života
obasipao mnogim i velikim milostima,
no mislim, da među svim tim milostima
ne bijaše veće od ovih duhovnih vježbi.

Wilhelm Emmanuel von Ketteler, biskup, teolog (1811.-1877.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Biti Božji sluga znači raditi na tome
da svi ljudi, koji su jednakopravna
djeca jednog Oca,
dođu do svog prava, pa isto tako i proleteri.
Kako može duša napredovati,
ako tijelo gladuje?

Wilhelm Emmanuel von Ketteler, biskup, teolog (1811.-1877.)

Iz Govora na II. vatikanskom saboru:
Nije li egoizam nekih kršćana velikim dijelom
bio i još jest uzrok ateizmu masa?
Imajmo, dakle, hrabrosti svesti
moralne vrijednosti solidarnosti, bratstva,
socijalizacije na njihove kršćanske korijene.
Pokažimo da je pravi socijalizam kršćanstvo
ukoliko se integralno živi u fundamentalnoj
jednakosti svih...
Da smo integralno živjeli evanđelje i
propovijedali ga, poštedjeli bismo svijet
od ateističkog komunizma.
Pošaljimo radnom svijetu umjesto
banalnih proklinjanja,
koja su već davno poznata, više svećenika i laika
koji će dijeliti teškoće života i
socijalne napore s ljudima
našega vremena.

Maximos IV. Sayegh, patrijarh (1878.-1967.)

Iz spisa M.Matić, Kršćanstvo i marksizam šezdesetih, 1979.:
Nešto me sili da Vam kažem da je svijetu
nužno poteban dijalog, da se laž i šutnja
tome opiru i da se dijalog može voditi
samo između ljudi koji ostaju ono što jesu i
koji nam odvažno Istinu govore.
To znači: naš današnji svijet očekuje
od kršćana da i ubuduće ostanu kršćani.

Albert Camus, književnik, filozof (1913.-1960.)

Iz spisa Nada i apsurd u djelu Franza Kafke, 1971.:
Ja još jedanput vidim
da je egzistencijalistička misao,
protivno općem mnijenju,
stvorena od neizmjerne nade,
one iste koja je s primitivnim kršćanstvom i
s objavom Kristova rođenja uzbunila
stari svijet. (...)
Ako su Faust i Don Quijote
eminentne kreacije umjetnosti,
to je zbog neizmjernih veličina,
koje nam pokazuju svojim zemaljskim rukama.
Svagda, ipak, stigne trenutak
kada se stvaranje ne uzima tragično.
Ono se uzima samo ozbiljno.
Čovjek se tada bavi nadom...

Albert Camus, književnik, filozof (1913.-1960.)

Iz spisa Kuga, 1947.:
Ima više stvari u čovjeku
kojima se moramo diviti
negoli onih koje
bismo morali prezreti.
A ipak zlo harači...

Albert Camus, književnik, filozof (1913.-1960.)

Iz spisa Theologie und Revolution:
Marksisti misle da su ateisti.
No, prostudiramo li malo više teologiju,
otkrit ćemo da se mnogi komunisti
zapravo još uvijek duboko skrivaju u
religioznim strukturama, i to ne u najboljim,
nego u predmojsijevskim strukturama,
u kojima se očituje sklonost da se,
kad Boga više nema, pobožanstveni nešto drugo:
partija, partijski mehanizam, država ili povijest,
tako da nastaju, dakle, sasvim nove forme 'opijuma',
npr. izvjesno mističko shvaćane uloge
Sovjetskog Saveza.

Milan Machovec, filozof (1925.-2003.)

Iz spisa Dnevnik - Putovanje unutra:
Najdulje putovanje je putovanje unutra.
Tko je izabrao sudbinu,
tko je započeo putovanje
u svoju vlastitu dubinu -
nego postoji li još dubina među vama?-
izvan je zajednice,
odjeljen u vašem osjećaju
poput umirućega ili poput onoga
koji skori rastanak prijevremeno
izručuje konačnoj osamljenosti
od svih ljudi.

Dag Hammarskjöld, političar, tajnik UN (1905.-1961.)

Iz spisa Dnevnik - Najdublje putovanje jest prema unutra II.:
Bože, Ti si životvoran.
Ti si u meni.
Ti si ovdje.
Ti si sada.
Ti jesi.
Ti si temelj moga bitka.
Ja se opuštam
Silazim i uranjam u Tebe.
Ti preplavljuješ moje biće.
Ti me preuzimaš u svoj posjed.
Moje disanje postaje
znak molitve predanja Tebi.
Moje disanje, moj udisaj i izdisaj,
znak je moga cijeloga bića.
To činim ta Tebe
s Tobom
u Tebi.
Mi dišemo zajedno...

Dag Hammarskjöld, političar, tajnik UN (1905.-1961.)

Iz spisa Dnevnik:
Kako sam napredovao na putu, saznavao sam,
poslije svakog koraka, poslije svake misli,
da iza svake riječi u Evanđelju
stoji čovjek i iskustvo čovjeka.
Također iza molitve da se ona čaša
otkloni od njega i iza njegova
obećanja da će je ispiti.
Isto tako iza svake njegove riječi s Križa.

Dag Hammarskjöld, političar, tajnik UN (1905.-1961.)

Iz spisa Studije o obitelji, 1978.:
Majčinstvo je najljepša slika Boga,
Ljubitelja, Stvoritelja i
Davatelja na ovoj zemlji.
Ključ da shvatimo najveću tajnu
Boga Ljubitelja, Stvoritelja i Davatelja.
Ključ da shvatimo najveću tajnu. Boga.

Stanko Weissgerber, prezbiter DI, spisatelj (1924.-1974.)

Iz spisa Studije o obitelji, 1978.:
Čovjeka je Bog učinio osobom,
sposobnom za junaštvo, žrtvu,
vjernost i ljubav.
Stvorio je u njemu krasnu ljubav bratsku,
sestrinsku, očinsku i majčinsku,
ljubav zaručnika i odanost supruga...
Od svih tih čudesa
Boga je najviše zadivilo majčinstvo.
On zaželi da okuša to najljepše svoje djelo:
sišao je u ljudski rod da ima, ne tjelesnog oca,
ne sestru i brata, nego jedino — majku.

Stanko Weissgerber, prezbiter DI, spisatelj (1924.-1974.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Znam da nikad neću spoznati Boga
ako se ne borim protiv zla i
po cijenu života.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Za mene Bog je Istina i Ljubav;
Bog je etika i moral;
Bog je neustrašivost.
Bog je izvor Svjetlosti i Života,
a iznad je i izvan svega toga.
Bog je savjest.
On je čak i ateizam ateista.
Jer u svojoj bezgraničnoj ljubavi
Bog pušta ateista da živi.
On je istraživač srca.
On nadmašuje govor i razum.
Bolje poznaje nas i naša srca nego mi sami.
On je u nama, a ipak iznad i izvan nas.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Svakim danom sve više hvata
korijena u meni uvjerenje
da je samo On stvaran,
a sve ostalo da je nestvarno.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Čovjekov najviši cilj je ostvarivanje Boga,
a sve njegove aktivnosti, društvene,
političke, religiozne treba da budu vođene
najvišim ciljem — vizijom Boga.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Nenasilje je snaga koju mogu imati
svi podjednako — djeca, mladi muškarci i
žene ili odrasli, uz uvjet da gaje
živu vjeru u Boga ljubavi
te zato i takvu istu ljubav
prema cijelom čovječanstvu.
Kad se nenasilje prihvati kao zakon života,
ono mora prožimati cijelo biće,
a ne samo pojedina djela.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Kao kukavica, što sam bio godinama,
njegovao sam nasilje.
Počeo sam da cijenim nenasilje tek
kada sam počeo da se oslobađam kukavičluka.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Hoću potpuno da otupim oštricu tiraninova mača,
ali ne time što ću mu suprotstaviti oštrije oružje,
već time što ću razočarati njegovo
iščekivanje da mu pružim fizički otpor.
Umjesto toga pružit ću mu otpor duše.
To će ga najprije zasjeniti,
a zatim iznuditi od njega poštovanje,
koje ga neće poniziti, već podići...
Nenasilje je najveća sila
na raspolaganju čovječanstva.
Moćnija je od najmoćnijeg rušilačkog oružja.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Ako netko ne primjenjuje
nenasilje u osobnim odnosima,
a nada se da će ga primjenjivati
u većim stvarima, griješi mnogo.
Nenasilje, isto kao i milosrđe,
mora početi kod kuće. (...)
Prvi korak nenasilja jest da se u
svakodnevnom životu njeguje istinoljublje,
poniznost, podnošljivost i
dobrota puna ljubavi.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Ja sam protiv nasilja zato što kad ono
naizgled čini dobro,
to je dobro samo privremeno,
a zlo koje čini stalno je.(...)
Jedna stvar trpi onoliko
koliko je podržava nasilje. (...)
Samožrtvovanje jednog nevinog je milijun
puta moćnije nego žrtvovanje milijun
ljudi koji umiru ubijajući druge.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa J.Rabar, Velika duša - Gandhi, 1978.:
Ne bih mogao živjeti ni sekundu bez religije.
Mnogi moji politički prijatelji
očajni su zato što, kako oni kažu, i
moja politika potječe iz moje religije.
Idem dalje i kažem da svaka djelatnost
religioznog čovjeka mora proistjecati
iz njegove religije, zato što religija
znači biti povezan s Bogom,
što će reći:
Bog vlada svakim tvojim dahom.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa P. Žanić, Nagovor na Obiteljskoj ljetnoj školi, 1973.:
 Cijeli je moj život zapravo
traženje Boga, traženje istine.
Ali već kad posižem za onim zrncem prašine,
ne mogu rastumačiti ni to zrnce prašine...

Pavao Žanić, biskup (1918.-2010.)

Iz spisa Kontemplacija u svijetu akcije:
Onaj ja koji radi u svijetu,
misli o sebi, promatra svoje
vlastite reakcije i govori o samom sebi,
nije pravi ja koji se sjedinio
s Bogom u Kristu.
To je u najboljem slučaju odijelo,
maska za pretvaranje onoga tajanstvenog i
nepoznatog ja, koga većina od nas otkriva
tek kada umiremo...

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa Kontemplacija u svijetu akcije:
Čovjek je biće koje ima
sposobnost samonadilaženja.
Tu sposobnost svi osjećamo kao poziv,
životnu zadaću koja se ne može zanijekati.
Svaki čovjek teži za nutarnjim,
duhovnim iskustvom.
Duhovna iskustva rađaju promjenom u
dubinama našega bića.
Budući da monaški život znači
trajni preobražaj, u takvu životu
disciplina i molitva zauzimaju središnje mjesto.
Riječ je o nutarnjem poimanju discipline
kojoj je svrha viša od samo moralnog savršenstva.
Izvanjska praksa discipline, obavljanje
određenih rituala i monaških dužnosti,
nije prava disciplina.
Prava je disciplina nutarnja i osobna.
U dijalogu sa svijetom, znanošću i društvom
monah mora sačuvati svoj identitet,
a to će moći jedino uz disciplinu
usmjerenu na nutarnju preobrazbu,
razvoj u novog čovjeka.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa M. Herceg, Vrata u tišinu:
Mi cijeli život provedemo u
uspinjanju po ljestvama uspjeha,
a kad dođemo do vrha
ustanovimo da su ljestve
prislonjene na krivi zid....

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa Kontemplativni život prema T.Mertonu:
Židovsko-kršćanski Bog objave nije dalek,
neprisutan prvi uzrok.
On je prije svega prisutan,
živ i nama blizak Bog.
To je Bog Isusa Krista,
našega Gospodina i Spasitelja.
Iako je onostran, transcendentan,
On je istodobno prisutan u ovome svijetu.
Prisutan je po djelu svoga Sina i
po Duhu kojeg nam je dao.
Svijet ne postoji odvojeno i neovisno o Bogu.
Nedvojbena je Božja prisutnost u svijetu
koja se očituje kroza sva stvorenja,
a najviše kroza živog čovjeka.

Richard Pavlić, prezbiter, teolog, profesor (1972.)

Iz spisa Kontemplativni život prema T.Mertonu:
Put k Bogu možemo naći u
odricanju od našega sebičnog ja i
u traženju pravih životnih vrijednosti,
a to je jedino ostvarivo u svijesti
o Božjoj prisutnosti.
Ta je svijest čisti dar, milost.
To je nov način gledanja na stvarnost,
rađanje za novi život milosti
u kojem sve pojavno,
a prije svega nas same,
vidimo u novom svjetlu.
Možemo to nazvati vjerom,
milosnim prosvjetljenjem ili
mističnim iskustvom.

Richard Pavlić, prezbiter, teolog, profesor (1972.)

Iz spisa M. Herceg, Vrata u tišinu:
Mogu se popeti na brdo i otvoriti oči.
To je u našoj moći.
Ali hoće li zasjati sunce,
to ne ovisi o nama.

Francisco de Osuna, prezbiter, franjevac, spisatelj ( 1492.-1540.)

Iz spisa Pismo svom učeniku papi Eugenu III:
Ako cijeli svoj život provodiš
u zaposlenosti i ne nalaziš
vremena za sabranost,
zar ću te za to hvaliti?...
Kako možeš biti potpun čovjek
ako si izgubio sam sebe?
Što će ti koristiti ako prema
Kristovoj riječi sve stekneš,
a sebe samoga izgubiš?
Kad svi ljudi maju pravo na tebe,
budi onda i ti čovjek koji ima pravo na sebe…
Koliko dugo ćeš imati vremena za druge,
a ne za sebe?
Jesi li ti samome sebi stranac?
Nisi li stranac svakome,
ako si stranac sebi?
Ako netko postupa loše sa sobom,
kako može biti dobar?
Pripazi dobro na ovo:
Budi dobar prema sebi samom.
Ne kažem: čini to uvijek.
Ne kažem: čini to često.
Ali kažem: čini to uvijek iznova.
Budi za sebe sama spreman,
kao i za sve druge,
ili jednostavno budi takav
prema sebi kao i prema svima.

Sv. Bernard , prezbiter i crkveni naučitelj (1090.-1153.)

Iz spisa M. Herceg, Vrata u tišinu:
Netko može druge voditi samo onoliko
koliko je sam iskusio...
Transformirani ljudi vide ono
što je stvarno...

Richard Rohr, prezbiter, franjevac, spisatelj (1943.)

Iz spisa M. Herceg, Vrata u tišinu:
Bez starijih i mudrih osoba društvo propada.
Mudri ljudi rađaju druge mudrace,
sveci rađaju svece.

Richard Rohr, prezbiter, franjevac, spisatelj (1943.)

Iz spisa M. Herceg, Vrata u tišinu:
Bog želi da u nama bude življen,
a ne samo čašćen.

Willigis Jäger, benediktinac (1925.-2020.)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Naša samospoznaja nema smisao sama po sebi,
nego služi tome da sa svime
što je u nama susretnemo Boga.
On me želi susresti u svemu što sam postao.
Bog želi moje srce i sve što je u njemu
da bi ga mogao ispuniti svojom ljubavlju.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Ako stupim pred Boga potpuno pošteno,
spoznat ću također koliko sam u svojoj
nutrini od njega udaljen.
Osjetit ću gdje sam griješio
kad sam se zatvorio pred njim i
kad sam živio kao da ga nema.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Stari su monasi vrlo cijenili dar suza.
Evagrije Pontski, koji je djelovao
sredinom 4. stoljeća, rekao je da čovjek
počinje plakati kad ga Bog snažno dira
u dubini njegove duše.
Suze su za njega znak iskustva Boga.
No, ne smijemo suze umjetno izazivati.
Milost je ako možemo plakati zbog
blizine Božje koja nas usrećuje ili
nad ponorom svoje krivnje i
zbog iskustva beskrajne Božje ljubavi
koja nas obuzima bez ikakvih naših zasluga.
Prave suze mijenjaju čovjeka,
dok nas suze zbog preosjetljivosti
zadržavaju u našim djetinjastim željama.
Katkada plačemo kao malo dijete
koje ne može dobiti sve što želi.
Takvo plakanje nas čini nezadovoljnima,
a prave nas suze vode
dubokom unutarnjem miru.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
 Monasi razlikuju tri vrste misli:
misli koje mi Bog daje,
misli koje potječu od nas i
misli koje dolaze od demona.
Otkud dolaze moje misli,
prepoznat ću po njihovu djelovanju
u mojoj duši.
Misli koje dolaze od Boga vode me
do dubokog unutarnjeg mira,
oslobađaju me i oživljavaju.
Nije to nikakav jeftini mir:
dostići unutarnji mir,
koji stvaraju u meni Božje misli,
nije uopće lako i iziskuje mnogo truda.
Ove misli dolaze da me učine
čak potpuno nesigurnima i smušenima.
Ipak, ako ih doista pustim da uđu,
iskusit ću da one u meni
stvaraju nutarnji sklad.
I najednom osjetim:
da, upravo je to prava istina.
Božje me misli dovode u suglasje
sa samim sobom pa tako i do mira.
Ljudske su misli često površne.
Grgur Veliki dapače smatra da s njima
odlazi u šetnju prostorima svoje mašte.
Ove misli nemaju cilja.
Razmišljam malo o ovome, malo o onome.
Jasno je da me takve misli rastresaju.
Konačno, misli koje dolaze od demona
stvaraju u meni strah i tjeskobu.
Katkad se kamufliraju pod obličjem pobožnih ideja.

Anselm Grün, benediktinac (1945)

Iz spisa Govor Grcima 7:
 Nebeski Logos, duh rođen od Oca i
um iz umne moći, stvorio je čovjeka
na sliku Oca koji ga je rodio,
kao sliku besmrtnosti,
da kao što je besmrtnost svojstvena Bogu,
tako i čovjek dioništvom u Bogu
postigne besmrtnost.
Dakako, prije stvaranja ljudi
Logos je stvorio anđele.
Premda nisu imala narav dobra koja
pripada jedino Bogu, i jedna i druga
stvorenja bila su obdarena slobodom,
kako bi je ljudi priveli savršenstvu
slobodom izbora, da zlotvor bude
zasluženo kažnjen jer je svojom krivnjom
bio opak, a pravednik da zbog svojih
dobrih djela s pravom bude pohvaljen
što služeći se svojom slobodom
nije prekršio Božje volje.
To je anđeoska i ljudska narav.

Tacijan Sirski, apologet (120.-180.)

Iz spisa Vjera i teologija, 1977.:
Teologija vodi kršćanski život
naznačujući koji su stavovi
vlastiti Isusovu učeniku.
Teološka spoznaja, npr. da se moram
obratiti i kajati, zahvaljivati,
zalagati se za druge, još ne znači
da sam usvojio te stavove,
no ipak će ta spoznaja biti poticaj
u usmjerivanju kršćanskog života,
jer se tu radi o spoznaji
Božje riječi koja u sebi nosi
božansku snagu i djelotvornost.

Franjo Pšeničnjak, prezbiter DI, profesor (1938.-2018.)

Iz spisa Vjera i teologija, 1977.:
Teologija kontrolira kršćansko religiozno iskustvo.
Oni koji provode intenzivni duhovni
život često doživljavaju tjeskobe i
boje se da se varaju na svom putu do Boga.
Pa i duhovni vođe nerijetko se pitaju
do koje točke smiju podržavati i
odobravati neke pojave u duhovnom životu
svojih vođenika.
Teologija je tu putokaz :
razotkriva iluzije, upozorava na jednostranosti,
obuzdava pretjeranosti.
Zacijelo, i u suvremenoj euforiji
različitih strujanja i pokreta u Crkvi,
istinska će teologija lakše naći kriterije
po kojima će razlučivati Božje djelovanje
od onog koje to nije.'

Franjo Pšeničnjak, prezbiter DI, profesor (1938.-2018.)

Iz spisa Smijemo li žeđati za iskustvom Boga?, 1977.:
»Theorein« — vidjeti Krista,
označuje poseban oblik unutrašnje spoznaje
slične onoj koju stječemo tjelesnim osjetilima.
Radi se, dakle, o životnom iskustvu
životnog jedinstva između osobe
krštena čovjeka i Boga,
odnosno Krista ili Duha i njihovih osoba.
Čovjek treba da roni u sebe,
i tu u najdubljoj tajni svoje dubine
da susretne Boga.
Tako su radili svi Božji ljudi.
Tako moramo raditi i mi ako
želimo da i danas bar donekle
živimo Kristov Događaj i da taj Kristov
Događaj — slično prvim kršćanima,
dostojno i nepatvoreno dostojanstveno i
hrabro naviještamo i predajemo drugima.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Smijemo li žeđati za iskustvom Boga?, 1977.:
Da, trebalo bi da na svaki način
Božji govor u sebi osjetim i doživim,
ali s obale ovog progonstva ja to čujem
kao kroz šum mnogih dalekih voda.
Moja su unutrašnja osjetila
kao drhtavo ispružene ruke
koje ga žele dohvatiti,
ali između mojih ispruženih ruku i
Boga u ovoj dolini kušnje
upravo je neizmjerna udaljenost
kao udaljenost materije od duha,
vremenitog od vječnog,
stvorenja od Stvoritelja.
Blizak je i dalek naš Bog.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Smijemo li žeđati za iskustvom Boga?, 1977.:
Mi čeznemo za tim da Gospodina »obujmimo«,
nekako poput Magdalene poslije uskrsnuća ili
kako nas je učio Izrael — Borilac Božji.
Njegova borba s anđelom trajala je jednu noć.
Mi se godinama borimo u noći života.
Bog nam je familijaran, iako dalek
— transcendentan, ipak veoma blizak
— unutrašnji — imanentan.
Nježan je, dobar, milosrdan —
ali mi smo u tami.
U osvit vječnosti, kad se pokaže osvit Dana,
mi ćemo preneraženi s Jakovom uskliknuti:
»Vidjeh Boga licem u lice i
na životu ostadoh« (Post 32, 31).

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisaTeolozi ponovno istražitelji, 1972.:
 Prosvijećenost današnjeg čovjeka
samo bi onda mogla biti zapreka
za primanje evanđeoske poruke
ako teolozi tu poruku, s jedne strane,
dovoljno ne približe njegovu shvaćanju,
a s druge strane,
ako je netočnim formulacijama i izlaganjem,
indiskretnom težnjom za »modernim«,
»naprednim« i »suvremenim«,
isprazne od njenog primarnog sadržaja.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Autonomni moral i kršćanska vjera, 1971.:
Upućenost na apsolutnu,
transcendentnu (osobnu) stvarnost,
to je praiskustvo čovjeka.

Alfons Auer, teolog, profesor (1915.-2005.)

Iz spisa Autonomni moral i kršćanska vjera, 1971.:
Čovjek je duboko teološko biće...

Alfons Auer, teolog, profesor (1915.-2005.)

Iz spisa Autonomni moral i kršćanska vjera, 1971.:
U kršćanskom horizontu smisla postaje
moral odgovorom osobnom Bogu
koji poziva na izvršavanje nasljedovanja
Krista i na polazak u apsolutnu
budućnost svijeta...

Alfons Auer, teolog, profesor (1915.-2005.)

Iz spisa Zadatak katoličke teologije nakon II. Vatikanskog koncila, 1975.:
Teologija polazi od vjere,
koja se ujedno odnosi i na prošlost i
na budućnost i stoga uključuje kao nužno i
jednako važno navješćivanje već
ostvarenog Kristova događaja (ortodoksija) i
kršćansku praksu koja stvara budućnost
koja se ne može predvidjeti nego samo ostvariti:
ortopraksa daje smisao i stvarnost
eshatološkoj dimenziji vjere.
Korak od spoznaje vjere do prakse
est korak odluke i djelovanja;
taj se korak ostvaruje u samoj praksi
kao dopuna opciji koja je osvijetljena spoznajom.
Kršćanska praksa pridonosi produbljenju
kršćanske poruke (hermeneutski
krug ortodoksija-ortopraksa)...

Juan Alfaro, prezbiter DI, profesor, teolog (1914.-1992.)

Iz spisa Zadatak katoličke teologije nakon II. Vatikanskog koncila, 1975.:
Drugi vatikanski sabor zahtijeva
unutrašnju promjenu srca i uma
kao preduvjet za istinski ekumenizam i
za teologiju koja bi bila kadra ostvariti ga.
Sabor i papa Pavao VI. jednako traže od vjernika
»obraćenje pameti i navika« pred silnom
stvarnošću nepravde i i tlačenja
u današnjem svijetu.
Bez takvog obraćenja teologija neće moći
shvatiti smisao Isusova života i smrti
za sadašnjost i smisao njegove poruke
o ljubavi i pravednosti u našem
povijesnom trenutku.
Ne može čovjek shvatiti smisao
jednog događaja ili jednog teksta
ako nije u nutrini zahvaćen ili zainteresiran
za stvarnost koja je u njima sadržana.

Juan Alfaro, prezbiter DI, profesor, teolog (1914.-1992.)

Iz spisa Kršćanska vizija ljudskog napretka, 1971.:
 Čovjekova prisutnost u svijetu
daje smisao opstojanju svijeta:
čovjek je smisao svijeta.
Unutarnja usmjerenost svijeta
prema čovjeku predstavlja
najdublju dimenziju svemira;
»biti svijet« i »biti za čovjeka«
jedno je te isto.

Juan Alfaro, prezbiter DI, profesor, teolog (1914.-1992.)

Iz spisa Iz spisa La Souferance de Dieu (Božja patnja):
 U redu bitka patnja je nesavršenost,
u redu ljubavi ona je pečat savršenstva...

François Varillon, prezbiter DI, teolog (1905.-1978.)

Iz spisa Apostolski proces, 597:
 Za našu ljudsku narav kojoj je toliko
potrebno da razumije što ljubi,
slika o Bogu kao čistom duhu
stvara vrtoglavicu.
Oh, kako je to divno da se utjelovio i
postao čovjekom...

Sv.Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Povijest jedne duše:
 Tada sam otvorila sveto Evanđelje,
i moj je pogled pao na ove riječi:
Popevši se na goru, Isus dozva k sebi
one koje je htio i oni dođoše k njemu
(Mk 3, 13).
Eto tajne moga poziva,
tajne cijelog mog života i nadasve tajne
osobitih Isusovih prava na moju dušu...
On ne zove onih koji su
toga dostojni,
nego one koje hoće...

Sv.Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Pismo 175.- sestri Mariji 14.rujna 1896.:
 Nekad se... ptičičino (moje) srce nalazi u oluji,
kad mu se čini da ništa ne vjeruje
kao da ništa ne postoji
osim oblaka koji ga obavijaju...
Ali to su u isto vrijeme radosni časovi
za to sićušno i slabašno biće...
Mjesto da se sakrije u jednom kutu i
plače od kajanja nad svojom bijedom i
da umre od jada, ptičica se okreće
prema ljubljenom Suncu i stavlja
pod njegove dobrostive zrake
svoje pokislo perje,
cvrkuće kao lastavica i u tom tihom jecanju
pouzdaje se, priča o pojedinostima
svoje nevjernosti, misleći pri tome
u svom smionom predanju
da će zadobiti više snage,
da će k sebi potpuno privući ljubav onoga
koji nije došao tražiti pravednike,
nego grešnike.

Sv.Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Pismo 176.- sestri Mariji 17.rujna 1896.:
 O, kad bih ti mogla pomoći da
razumiješ ono što osjećam!...
Pouzdanje i ništa drugo osim pouzdanja,
vodi k LJUBAVI.

Sv.Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Pismo 123.- misionaru u Kini, o pogledu savršenosti:
 Dosta je spoznati svoje ništavilo i
predati se kao što se predaje dijete
u ruke dragoga Boga...

Sv.Terezija od Djeteta Isusa , redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa J.Antolović, Graditelji suvremene teološke misli, 1975.:
 Utjelovljenje je onaj sistem
Božjega angažmana u svijetu
po kojemu svaka ljudska moć
postaje sredstvom milosti
u prostoru i vremenu.

Marie-Dominique Chenu, prezbiter, dominikanac, teolog (1895.-1990.)

Iz spisa J.Antolović, Graditelji suvremene teološke misli, 1975.:
 Ne postizavamo vječnost time
da iz svoga života prognamo vremenitost,
već time da je sa svim njezinim
sadržajem uzmemo na se i
upravimo je prema vječnosti...

Marie-Dominique Chenu, prezbiter, dominikanac, teolog (1895.-1990.)

Iz spisa J.Antolović, Graditelji suvremene teološke misli, 1975.:
 Siromaštvo je, i to na višoj razini,
nasljedovanje Krista,
ali ni ovaj put nije samo to.
Na ponašanje i život kršćana
u odlučnoj su mjeri kao jamstvo
vjerodostojnosti njihova života,
bez sumnje, utjecali i betlehemske jaslice,
i nazaretska radionica,
i lutalački život Sina čovječjega,
koji nije imao gdje ni glave nasloniti.
Sve je to zacijelo tako —
ali, da bi bilo autentično i djelotvorno —
sve to mora biti nošeno nadom
koja vodi k zalaganju u povijesti
da bi svi ljudi dobili slobodu i sreću.

Marie-Dominique Chenu, prezbiter, dominikanac, teolog (1895.-1990.)

Iz spisa J.Antolović, Graditelji suvremene teološke misli, 1975.:
 Mi se svi zajedno moramo spasiti!
Svi zajedno moramo doći k dragome Bogu!
Zajedno pred njega stupiti!
Svi se zajedno moramo vratiti
u kuću našega Oca.
Što bi on o nama mislio
kad bismo došli jedan bez drugoga,
kad se i drugi ne bi vratili?

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Misli IV., 1913.:
 Kad imaš glavne prijatelje...
kao što ih ja imam,
među protestantima i židovima,
doskora ćeš primjetiti,
da oni ne mogu pojmiti,
što je to katolik...
Katolik je čovjek, koji zna vrlo dobro,
da je na dobrome duhovnom putu,
i koji uza sve to osjeća potrebu
da se ravna pomoću putokaza.
Ili bolje: koji ima veselje,
duboko veselje gledajući na putokaze.

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Misli IX. I, 6,10,1907.:
 Moderni svijet ponizuje.
Ponizuje državu, ponizuje čovjeka.
Ponizuje ljubav; ponizuje ženu.
Sramoti pleme; ponizuje dijete.
Ponizuje naciju; ponizuje obitelj.
Ponizuje, uspio je poniziti,
što je možda najteže poniziti na svijetu:
on ponizuje smrt.

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Duša svakog apostolata:
 Sve u tebi, Isuse,
kruži oko tvojega križa.
Sve što je u meni
neka kruži oko sv. mise...

Jean-Baptiste Chautard, redovnik trapist, spisatelj, teolog (1858.-1935.)

Iz spisa Duša svakog apostolata::
 Svi uspjesi apostolskoga djelovanja katolika
bit će samo onoliko uspješni,
koliko oni sami žive onim
natprirodnim unutarnjim životom,
kojemu je Isus Krist Izvor.

Jean-Baptiste Chautard, redovnik trapist, spisatelj, teolog (1858.-1935.)

Iz spisa Uvod u kršćanstvo, 1970.:
 U NZ nije čovjek onaj koji bi se uputio
k Bogu noseći mu pomirbeni prinos:
Bog dolazi k čovjeku.
Inicijativom svoje ljubavne snage
Bog iznova uspostavlja narušeno pravo i
to tako što svojim stvaralačkim
smilovanjem nepravedna čovjeka
čini pravednim, tako da onoga
koji je bio mrtav oživljuje...

Benedikt XVI, papa (1927.-2022.)

Iz spisa Uvod u kršćanstvo, 2017.:
 Kad Bog, prema shvaćanju vjere,
samoga sebe imenuje, on time ne izražava
toliko svoju unutarnju bit,
već omogućuje ljudima da imenuju,
i tako im se daje da ga mogu dozivati.
Time on stupa s njima u su-življenje,
postaje im dostižan i za njih nazočan.

Benedikt XVI, papa (1927.-2022.)

Iz spisa Duh liturgije, 2001.:
Nemoguća je u sakralnoj umjetnosti
čista proizvoljnost.
Nespojivi su sa smislom slike u Crkvi
umjetnički stilovi i oblici koji niječu
logos u stvarima te čovjeka fiksiraju
na pojavnu sjetilnost.
Iz izolirane subjektivnosti ne može se roditi
nikakva sakralna umjetnost.
Umjetnost pretpostavlja subjekt
koji je iznutra oblikovan Crkvom
te otvoren prema mi, tj. Zajedništvu.
Samo tako čini umjetnost zajedničku vjeru
vidljivom i samo tako ponovno zbori umjetnost
vjerničkome srcu.

Benedikt XVI, papa (1927.-2022.)

Iz spisa Dogma und Verkündigung, 1973:
 Spoznaja Boga je jedan put;
on znači: nasljedovanje.
On se ne otkriva nekome tko ne sudjeluje,
nekom neutralnom promatranju,
nego se otvara u onoj mjeri u
kojoj se stupa na put.
U tomu još jednom leži granica
svakog pukog govora;
navještaj koji sam nije izraz jednoga puta,
koji nije izraz nasljedovanja,
ostaje naposljetku nijem.

Benedikt XVI, papa (1927.-2022.)

Iz spisa Le Catholicisme religion de demain?:
 Bog intelekta i Bog savjesti,
Bog objave i Bog razuma,
Bog prirode i Bog povijesti,
Bog društvene predaje i
Bog osamljene refleksije
- kakve li suprotnosti i
kakva li jedinstva!
Ti jedini Bog s mnoštvom vidika,
ti Bog svih!

Henri-Marie de Lubac, kardinal, DI, teolog (1896.-1991.)

Iz spisa Mistica e mistero cristiano, 1979.:
Ako se određeni stupanj savršenstva
postignut u duhovnom životu,
efektivno jedinstvo s Božanstvom,
smatra mistikom,
za kršćanina se ovo jedinstvo mora ostvariti
s Troosobnim Bogom kršćanske Objave,
u Isusu Kristu i po njegovoj milosti;
radi se o udijeljenom daru
’pasivne’ kontemplacije.

Henri-Marie de Lubac, kardinal, DI, teolog (1896.-1991.)

Iz spisa Mistica e mistero cristiano, 1979.:
Čovjek je stvoren da gleda Boga,
za tim živo žudi i za to ima sposobnost.
Ipak taj »desiderium naturale«
izoliran nije samodostatan.
U tom slučaju postao bi škodljiv,
prevarljiv, lažan.
Ta se sposobnost mora povezati s misterijem
da bi bila pravilno1 shvaćena i dobro
usmjerena u svom produbljivanju.
Mistika predstavlja vrhunac religioznog iskustva.
Ipak, ako ne bi bila povezana s misterijem ,
mogla bi postati opasna.
Ako bi se hipostazirala,
tj. kad ibi postala samodostatna,
bez ikakvog objekta koji bi je vodio,
mistika bi mogla postati
najdublji oblik ateizma.

Henri-Marie de Lubac, kardinal, DI, teolog (1896.-1991.)

Iz spisa R.Brajčić, Kršćanin u virovima, 1974.:
 Homo sum et nihil
humanum alienum a me esse puto.
Čovjek sam i ništa ljudsko
ne smatram sebi tudim.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa T.Vereš, Što je teologija u Tome Akvinskog, 1974.:
 Želi li teologija imati neki smisao,
ona se mora odreći težnje
da bude razmišljanje o čovjeku
koje se izjašnjuje
sa stajališta Boga;
ona mora ostati ljudski govor
koji raspoznaje prisutnost Boga.

Henri Bouillard, prezbiter DI, teolog (1908.-1981.)

Iz spisa Nagovor na Obiteljskoj ljetnoj školi, 1973.:
 Pričao mi je mladi otac, obraćenik,
da je doživio Boga stvoritelja
tek kad se udubio u lik svoga djetešca:
To da je naše djelo?
Ta dva mala oka, te nježne ručice,
ta ustašca...
Pa ja to ne bih znao ni nacrtati,
a kamoli živo sagraditi.
Ja bih znao ovdje samo pokvariti Božju umjetninu.
Bog je sve to izveo,
s nama se samo poslužio kao svojim instrumentom,
koji je opet On izradio.
Mi smo bili samo Božji suradnici...

Pavao Žanić, biskup (2018.-2010.)

Iz spisa Živjeti iz nade, 1970.:
 Kršćanin živi u istom svijetu
kao i svi ostali ljudi,
ukopan je u nj,
vezan njegovim zakonima i
ovisan o njegovim uvjetima.
Trpi, bori se i umire kao svaki čovjek.
Ali bolima, borbi i smrti
može on dati nov smisao,
ispunjen nadom obećanja.

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Intervju u VUS- u:
 Što je čovjek?
To me pitanje podsjeća na
prvo pitanje iz katekizma:
zašto smo na svijetu?
Ali, jer ja nisam vjernik,
taj odgovor tražim i
ako bih ga našao,
postao bih svećenik tog odgovora i
išao po svijetu da ga propovijedam.
Budući da ga dosad nisam našao,
ja pišem drame i u njima neprestano
to pitanje stavljam u usta
licima u mojim dramama...

Marijan Matković, književnik (1915.-1985.)

Iz spisaPsihološki aspekti odgojnih sukoba, 1972.:
 Između dva zla pametno bi bilo
izabrati manje zlo,
ali još radije bismo utekli
iz takve situacije.
Najčešći je slučaj da je ista
stvar i poželjna i odbojna.

Josip Weissgerber, prezbiter DI, filozof, teolog, književnik (1922.-1985.)

Iz spisa Presuda povjesti, 1972.:
 Patnje su ostavile svoj trag i
slomile nešto od one samosvjesne
autonomije duha koju sam gajio u
svojim više neodgovornim godinama.
Patnje me nisu obratile,
ali su me pročistile i upozorile me
na moj unutarnji bankrot.
Skrajnja osamljenost u
svijetu bez svrhe, u svijetu obavljenom
tamom spopala me većom silom i
stao sam pomišljati:
ako Bog stvarno postoji i
brine se za ljude,
onda ga ja trebam....

Ross John Swartz Hoffman, povjesničar (1902.-1979.)

Iz spisa Presuda povjesti, 1972.:
 Pridolazio sam k potpunoj sigurnosti
da Bog postoji, pa su ti zapletaji razloga
stavljali sve više zahtjeva na moj um.
Napokon su zaglušene uši čule
istinu koju viče sav svemir.
Dokaz iz reda i svrhovitosti bio je neodoljiv,
a oni koji ga odbacuju kao otrcanu i
pobitu raspravu, nikad ga nisu sreli razumno.
To je stara i iznadvremenska istina.
Autor je svemira stvaralačka Osoba,
odijeljena od svoga stvorenja,
kao što je umjetnik odijeljen od svog djela,
a svaki potez na kozmičkom platnu
od njegova je kista.
Ako promatramo kozmos,
svaki pokret naše misli vodi nas u
misteriozno carstvo istina s onu stranu
granice našega svijeta što ga shvaćamo
sjetilima i razumom.
No može li čovjek prodrijeti u
tu tajnu ili bar u tami nazrijeti put k njoj?
Očito ne bez posebnog svjetla objave...

Ross John Swartz Hoffman, povjesničar (1902.-1979.)

Iz spisa Bilješke, 4. VIII 1960.:
 Pravo je more dobročinstava,
milosti i pomoći što mi ih je Bog
udijelio tokom 80 godina i
danomice mi ih dijeli,
više nego što to prosječno čini ljudima.
Moj život je lanac vodstva i Providnosti,
kojoj se mogu samo s čuđenjem diviti.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. II 1964.:
 (Prava) spoznaja samoga sebe
za mene je od osobite važnosti,
jer me obično precjenjuju
pa sam stoga u pogibelji
da se i ja precjenim,
bilo zbog talenta, bilo zbog uspjeha,
bilo zbog osobnog života.
Ne treba da umanjujem ništa od onoga
što uistinu postoji,
no moram također vidjeti
što mi nedostaje.
Sam najbolje znam da nisam nikakav svetac i
da u mom religioznom životu i
danas još mnogo toga nedostaje.
Imam i kritičara. Moram im biti zahvalan i
koristiti se njihovim kritikama.
Međutim, prema svima moram biti dobar i ljubezan...

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. III 1966.:
 Krist me je na toliko načina
odlikovao da ne mogu činiti
drukčije nego da se odlikujem
u njegovoj službi.
Gdje i kako, njegova je stvar
da odredi i da mi jasno označi,
bilo vanjskim, bilo unutarnjim saopćenjem.
Od mene se traži samo da budem spreman
na svaki poziv i da ne dopustim
da me sprečava ni nutarnja ni vanjska veza.
Obaziranje na uspjeh, na čast ili priznanje,
na ljudsku hvalu, ali ni na osobna
nastojanja ili zapreke ne smije ovdje
imati nikakvu ulogu — moram biti slobodan.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 2. II 1968.:
 Suradnja sa Spasiteljem unapređuje
također u svijetu pravi i
istinski »humanizam«,
izjednačenje s Bogočovjekom Kristom.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 30. I 1965.:
 Bog mi je dao veliku zadaću,
koju moram ispuniti onako
kao što to On hoće.
Hvala ili prijekor ne igraju
pri tom nikakvu ulogu.
To su samo »popratne pojave«.
Glavna je sama stvar.
Ni teškoće ne smiju me strašiti;
prolazne su i neznatne.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 2. III 1960.:
 Osobita zadaća koju mi je Krist
povjerio velika je i golema,
ali ja znam da radim s Njime pa je stoga
moram srčano prihvatiti,
moram imati otvorene oči
za sve što spada na to, slušati,
promicati, pomagati,
ne štedeći nikakva truda.
Ne misliti na sebe...

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. VIII 1964.:
 Kako često ne ovisi ništa o tom
imam li pravo ili nemam!
Važno će biti napose za koncila,
gdje prema svima, pa i prema onima
koji su drugog mišljenja,
moram biti objektivan i stvaran,
ali pri tom dobrostiv i prijazan
kao što bi Spasitelj bio.
Dakle, ništa od uvredljivosti, osjetljivosti.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. II 1960.:
 Bog ne djeluje vanjskim sredstvima,
već ljudima koji hoće da spremno
i predano služe: Evo dolazim!

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 2. V 1966.:
 Propovijed na gori od Boga je dani
program za moje mišljenje i
htijenje i za moj životni posao.
Moram se za njom povoditi kao da je
prvi put čujem i kao da imam
pred sobom još mnogo godina
da sve izvedem.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 1. I 1959.:
 Svako dobro hoće da bude saopćeno i
da druge učini dionicima svoje dobrote.
Tako je i među ljudima, a koliko više
u neizmjernom dobru, u Bogu!
To savršeno saopćavanje sebe
ne može biti tek savršena naravna
spoznaja Boga jer ona ostaje
uvijek samo slaba slika.
Ona mora biti dioništvo u božanskoj naravi;
mora se, dakle, uzdignuti do
kvazibožanskog stanja.
Djetinjstvo je Božje
»dioništvo u božanskoj naravi«;
to dioništvo znači također
dioništvo u božanskom blaženstvu.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 1. I 1959.:
 Sve je to tajna, koju nam i Objava
tumači samo slikama i prispodobama.
To je dioništvo u životu trojedinog Boga i
prema tome neizmjerna sreća i
vječno blaženstvo.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. VIII 1960.:
 Moj je život lanac vodstva i Providnosti,
kojima se mogu samo u čudu diviti...

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 1. I 1967.:
 Bog mi je dao neobično mnogo,
tako reći bez granica i bez mjere.
Prema tome, i ja moram s obzirom
na Njega mjeriti istom mjerom;
ne smijem se zadovoljavati minimumom,
nego moram u svemu tražiti
veću slavu Božju, veću službu,
kao što je On meni toliko dobra
učinio u spoznaji i u pomoći.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 2. I 1967.:
 Ne smije biti nikakve osrednjosti.
Gospodin Bog nije prema meni »osrednji«,
nego velikodušan do preko mjere.
Takav moram i ja biti prema Njemu,
ne gledajući u prvom redu na nagradu,
nego više na Njegovu dobrotu.
Ništa me ne može dispenzirati
od velikodušja prema Njemu.
Za mene je odlučan temeljni stav:
ni u čemu »osrednji«!

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. IV 1965.:
 Nije nam Krist samo uzor u krepostima,
već je sam za nas ostvarenje
intertrinitarskog jedinstva i ljubavi,
i to tako da smo se s njime srasli
kao loze s čokotom,
i svi naši plodovi nisu drugo
nego posljedica i stvaranje
tog unutarnjeg jedinstva.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Spoznaja: po sebi nisam ništa.
Sam ne mogu ništa.
Nisam se sam digao nad pučinu savršene bijede.
Nisam ja sam po sebi progledao
nad okolicom, kojom se krećem.
Niti sam sam navio kazaljke
na satu života.
Niti sam sam udesio kažipute
na njegovim raskršćima.
Ta, eto, spoznaja ima pravo na velik dio,
na sudbonosan postotak naše pažnje.
Tu udara temelje prava čovjekova veličina.
Veličina silna u tom,
što spoznajemo svoju bjiedu...

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Na stranu s poezijom!
Nije čovjek neutralni anđeo iz
prve bitke Luciferove s Bogom.
Nije! Čovjek je oduhovljeno blato ili
zablaćeni duh.
On je brid između pokrajine pustoga,
neosjetljivoga gliba, mrtve,
bezćutne materije — i pokrajine živoga ognja,
svjetla, duba — gdje je sve misao, smisao,
najnutarnjije djelovanje spoznajom i ljubavlju.
Čovjek je izrastao iz materijalne bezobličnosti
pomoću duha, u kome je sve prilično jasna i
duboka prozračnost, svijest i razumljivost.
Žarka sila samokretnje, osjetnosti
i samosviesti organizirala je pod jednim
savršeno mudrim vidikom tvar,
po sebi — nebiće — i digla je u službu
viših principa,
pod svijetlom stigmom života.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
To je čovjek, Život »kao u podmornici,
nad kojom su se sklopili valovi« (Mravak),
pod silnim naslagama bijede, s duševnim
otvorom i pogledom na svijetlu i
prostranu pučinu razumnosti.
Zatvoren je u krug svoje ograničenosti,
a ipak odražava u očima svemir,
u nutrini Stvoritelja.
Odatle, iz tog zanimljivog položaja,
punoga kuknjave i tuge,
moguće je prekoračiti granice kontingentnosti i
dohvatiti duševnim snagama samoga Boga.
Prije svega — okriepiti se
ulješnim pogledom na Njega.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Metafizička osnova molitve, 1943.:
Bog u nama — nije li to vječnost u nama?
Ako je u nama vječnost,
gdje su vremenske međe?
Mogu li nas omesti u stalnoj
i nepomičnoj težnji za neprekidnošću
svi ti časoviti i prolazni fantomi,
što okrutno reže na svakoga
prolaznika u svemiru?
Mi na izvoru svih vremena suvereno
nadgledamo sva vremenska zbivanja,
izkorišćujemo ih zagonetnim mirom i
utkivamo u neprolaznu težnju za vječnošću.
Vrijeme postaje za nas ono,
što u biti jest: sluga vječnosti.
Ono će dobiti jednoć svoju nagradu —
ostvareno produženje u tihom
pljusku stalnoga mira.
Dotle, dok ne osvane očekivano preobraženje,
mora nas nositi, a ne smije nas tiranizirati.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa La Priere:
Kad prodrem, prešavši površinu svoga bića,
gdje se obično zaustavlja svijest o samome sebi,
u svoje dubine, nalazim ondje Boga.
Kad zgrabim i dohvatim sama sebe u svoj punini,
diram Boga.
Kad se jasno shvatim, osjećam Boga.
Kad sam u svojoj neposrednoj prisutnosti,
osjećam, da sam u neposrednoj
prisutnosti Božjoj.
Jer znam, da iza mojih granica
postoji Neograničeno, što me podupire.
Pod mojim se lomnim ništavilom nalazi Biće.
Pod vremenom, što juri kroza me i povlači me,
jest Vječnost.
Pod svojom rugobom nosim Ljepotu.
Pod klimavim ja — Stalnost.
Izvan mojih ludih orkana vlada Nepromjenljivost...

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Intelektualac, 1942.:
Čini se neshvatljivo,
da bi netko mogao biti u dodiru i
vezama s uzvišenim bićem,
a da ne primi nešto od
njegove moralne naravi...

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 Naše misli (ideje) dolaze iz iskustva;
one dolaze dakle odozdo.
Ali već iz samog toga,
što dolaze odozdo,
one dolaze odozgor,
kaošto sunčeva slika u moru
konačno dolazi od sunca,
iako dolazi iz mora.
Naše su misli idealni otsjev (refleks),
kaošto su bića stvarni (realni)
otsjev (refleks) jednog apsolutnog Bića,
što je ujedno idealno i realno.
Stoga je rekao sv. Augustin,
da su sve stvari bile dvaput stvorene:
jedamput u sebi samima,
a drugiput u mislima (pametima).

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa J.M Carević, Pojam o Bogu i čovječanstvo, 1941.:
Sađimo iz područja planeta i svemira
na površinu zemlje, i tu nalazimo
veoma raznolike pojave,
koje su u vezi sa izmjeničnim
pretvaranjem žive sile u toplinu,
i koje jasnim jezikom govore o mudrosti i
dobročinskoj ruci
velikog graditelja prirode...

James Prescott Joule, fizičar (1818.-1889.)

Iz spisa enciklika Aeterni Patris, 1879.:
Sveudiljna i mnogostruka je uporaba filozofije
nužna zato, da sveta Teologija dobije narav,
raspoloženje i značaj prave znanosti.
U ovoj naime najuzvišenijoj znanosti treba
mnoge različite dijelove nebeskih nauka
kao u jedno tijelo povezati,
da bude svaka na svoje mjesto
zgodno postavljena.

Lav XIII, papa (1810.-1903.)

Iz spisa enciklika Aeterni Patris, 1879.:
Napokon spada na filozofijske nauke i to,
da savjesno brani istine,
koje je Bog objavio,
ter da se suprotstavlja onima,
koji se usuđuju na njih navaljivati.
Zato je velika pohvala za filozofiju,
što vrijedi kao predziđe vjere i
kao tvrda obrana religije...

Lav XIII, papa (1810.-1903.)

Iz spisa enciklika Aeterni Patris, 1879.:
Od filozofije, kao mudre voditeljice
običavale su tražiti znanosti i
umjetnosti zdravi i ispravni način
shvaćanja i postupka.
Od nje crple su svoj duh,
kao iz zajedničkog vrela života.
Sveudiljno iskustvo svjedoči,
da su znanosti i umjetnosti tada
najviše cvale, kad je filozofija
uživala svoju doličnu neokrnjenu čast,
i kad su pazili na njezin mudri sud;
i obratno, da je za njih bilo vrijeme
dekadence i gotovo propasti,
kad je filozofija popuštala
zabludama ili neozbiljnostima.

Lav XIII, papa (1810.-1903.)

Iz spisa »Neminem fugit«, 14.06.1892.:
 Očevidno je, da javno (opće) i
privatno (pojedinačkoj dobro zavisi
poglavito o dobrom odgoju u porodicama.
Što se u očinskoj kući dublje ukorijene kreposti,
što revnije roditelji riječju i
primjerom prema vjerskim propisima
odgoje srca svoje djece,
to će više ploda biti odatle
za ljudsko društvo.
Zato je veoma važno,
da se kućna zajednica nesamo sveto uredi
nego i da se upravlja svetim zakonima,
i da se u njoj revno i neprekidno goji
religiozni duh i kršćanski život.

Lav XIII, papa (1810.-1903.)

Iz spisa Holl: Wahn und Wahrheit, 1917.:
Poznato vam je, da je vjera
duboko ukorijenjena u mom srcu.
Pa ipak kadgod pročitam koju zlu knjigu,
osjećam potrebu, da što prije
uzmem u ruke Sv. Pismo, Nasljeduj Krista ili
životopis BI. Ljudevita Granadskog,
da popravim dojam zle knjige.
Što će sve doživjeti oni mladići,
koji se usuđuju čitati sve bez izbora!
Ova me pomisao napunja strahom.

Jaime Balmes, prezbiter, teolog, filozof (1810.-1848.)

Iz spisa Sveci i duhovni pisci o molitvi:
Mistik koji posjeduje prirodnu
mističnu nadarenost te
korak po korak slijedi
upute učitelja,
uroni u vodu i spoznaje
da zna plivati.
Nasuprot njemu, nepripremljeni,
bez vodstva i nenadareni šizofrenik
upadne u vodu ili hotimice
uskoči i utopi se.

Joseph John Campbell, znanstvenik, profesor (1904.-1987.)

Iz spisa Sakrament sadašnjeg trenutka:
Bog doista boravi na ovom mjestu,
a ja to nisam znao, reče nekoć Jakov.
Tako tražiš i ti Boga, vjerna dušo,
a On je pritom svuda.
Sve Ga tebi navješta.
Sve Ga tebi daruje.
On je hodio uza te,
On te je okruživao,
On te je prožimao i boravio u tebi,
da, On ostaje u tebi:
a ti si Ga tražila!
Ti si se mučila oko predodžbe Boga,
a pri tom si Ga stvarno posjedovala.
Prekomjerno si težila za savršenošću
dok se ona nalazi u svemu što te
ne tražeći susreće.
U liku tvojih boli, tvoga djelovanja i
nagona koje primaš,
sam te Bog susreće.
Kroz to vrijeme mučiš se uzalud s
uzvišenim predodžbama s kojima
se On ne želi obući
da kod tebe nađe stan...

Jean-Pierre de Caussade, prezbiter DI, profesor, propovjednik (1675.-1751.)

Iz spisa Sakrament sadašnjeg trenutka:
O svi vi koji žeđate,
znajte da ne treba
tražiti daleko izvor žive vode.
On izvire pokraj vas u ovom
sadašnjem trenutku.
Požurite da mu pristupite.
Budući da izvor teče pokraj vas,
zašto se umarate tražeći potočiće,
koji samo povećavaju žeđ,
a daju samo oskudno vode.
Izvor pak teče uvijek...

Jean-Pierre de Caussade, prezbiter DI, profesor, propovjednik (1675.-1751.)

Iz spisa Sakrament sadašnjeg trenutka:
U cjelovitom duhovnom životu
događa se stalna dijalektika između
djelatnosti razuma i spoznaje uma,
između refleksije i kontemplacije.
Refleksija bez kontemplativne dubine
jest kao stablo bez korijena;
kontemplacija bez govora refleksije
ne donosi plodove u životu.

Sebastian Painadath, prezbiter DI, spisatelj (1942.)

Iz spisa Entretien avec M.Bergson, p.2.:
 Je me tais quand la philosophie
ne me permet plus de rien dire.
Ja šutim kad mi filozofija
ne dopušta da još štogod reknem.

Henri-Louis Bergson, filozof (1859.-1941.)

Iz spisa Entretien avec M.Bergson, p.2.:
 Misticizam je sredstvo
kojim će se čovječanstvo,
ne uništivši naravi,
dići ipak nad nju i
dati ljudskom životu superiorni oblik.
Danas smo možda još daleko
od tog višeg života.
Mi hoćemo da se zabavljamo.
Tražimo komfor, luksus.
Šta bi bilo, da naš život pođe
putem misticizma, da postane stroži?
Da se odlučimo za potpuni misticizam,
koji je na početku svakog pravog i
dubokog moralnog preokreta?

Henri-Louis Bergson, filozof (1859.-1941.)

Iz spisa Dva izvora vjere i morala:
Vrhunsko ostvarivanje misticizma
znači dolaženje u dodir, i dosljedno tome
djelomično podudaranje sa stvaralačkim
nastojanjem što ga očituje život.
To je nastojanje od Boga, ako nije Bog sam.
Stoga će veliki mistik biti ličnost
koja će nadilaziti granice,
što ih vrsti određuje materijalnost i
koja će nastaviti i produžiti
božansko djelovanje.

Henri-Louis Bergson, filozof (1859.-1941.)

Iz spisa Vjera bez dogme, 1939.:
 U baštini vjere — »in deposito fidei« —
krijese se naročitom ljepotom dva dragulja,
dvije središnje istine novoga zavjeta,
naime tajna presv. Trojstva i
tajna Utjelovljenja.
I jedna i druga sjajno potvrđuje istinu,
da se odnos prema Bogu sastoji
ne samo u Ljubavi nego i Istini.
U Bogu naime samom kao apsolutnom Duhu
nalazi se supstancijska Istina
kao druga božanska Osoba i
supstancijska Ljubav kao treća božanska Osoba,
koje skupa s prvom proizvode ono nepojmljivo
bogatstvo nutarnjega Božjega života.
Tko dakle hoće da se Bogu približi,
taj mora imati ne samo srce,
u koje će se useliti Bog ljubav,
nego i razum, u kojem će stanovati
Bog istina.

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Milost vodstva, 1934.:
 Da, svaki katolik, napose svaki
katolički inteligenat nosi u sebi klice,
iz kojih može proklijati vođa,
uvjete da primi od Krista u papinstvu i
Euharistiji dijelak velike milosti vodstva.
I samo onda, ako barem dobar dio
narodne inteligencije zbiljski
nastoji odgovoriti toj milosti,
zaslužit će narod vođu u
najstrožem smislu te riječi,
karizmatika izvanrednih darova,
koji će premostiti dvadeset vjekova,
što nas rastavljaju s Kristom, i
povesti k Njemu narod svoj,
da ga s Njime poveže ...

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Dnevnik jednoga konvertita - na kraju života:
 Pravi život bio je podzemni tok,
tihi zamah, postojan i snažan,
neodoljiv, u smjeru Boga...

Pieter van der Meer de Walcheren, obraćenik, prezbiter (1880.-1970.)

Iz spisa Dnevnik jednoga konvertita:
 Božić! Čitavu no sam pribivao u
benediktinskoj kapeli Matutinu, Ponoćki,
Laudama, zatim pred zoru Zornici.
Još sam uzbuđen od svrhunaravne
ljepote ovih služba.
Exterieur je veličanstven, pjevanje,
riječi, svečana Misa sa tri svećenika.
Ali nadasve sam ganut do dna
moje duše onim što osjećam ispod
ovoga sjajnoga blještavila;
svaka kretnja, svaka riječ, svaki čin
krije neki smisao, tu je poput vidljiva
plamena nekog nevidljiva ognja
opipljiva realnost misterija,
daleka apercepcija božanskih zbivanja.
Nadilazi svaki izraz...
Sve je to najednom bilo kao proplamsaj
velikoga svijetla i mir,
golemi mir dubokih voda.
Kakva noć!
Nisam li to bio u Betlehemu u staji,
dok se rodio Isus...

Pieter van der Meer de Walcheren, obraćenik, prezbiter (1880.-1970.)

Iz spisa Dnevnik jednoga konvertita:
 Liturgija je sveta veličanstvenost.
Osjećam, kako je apsurdno izgovarati
riječi udivljenja.
Previše je evidentna ljepota ovoga kulta,
koji izražava neizraženo Božanstvo i
koje svijetli u tami života
čistim svijetlom bijeloga plamena.
Kako je umjetnost površna i siromašna
i kako li je isprazna pored ovih
uzvišenih pjesama, pored svetih tekstova,
pored ovih molitava tuge i
pjesama beskrajne radosti...
Ono što struji u Crkvi kroz crkvenu godinu
jest bitno, jest realnost.
Izvan toga vlada sljepoća ovijena iluzijom...
Riječ i kretnje Mise, molitve Brevijara,
čitava sveta Liturgija, sve stremi prema Tebi
(prema Kristu) kao rijeke prema moru...

Pieter van der Meer de Walcheren, obraćenik, prezbiter (1880.-1970.)

Iz spisa Dnevnik jednoga konvertita:
 U svetoj Liturgiji, koja izgrađuje godinu
poput katedrale himana i molitava,
lekcija i psalama, svetaca i žalosnih spomendana,
svaki dan ima svoju vlastitu vrijednost,
svoju vlastitu ljepotu,
svoje vlastito duboko značenje.
Sve se baca prema Bogu.

Pieter van der Meer de Walcheren, obraćenik, prezbiter (1880.-1970.)

Iz spisa Dnevnik jednoga konvertita:
 Kakova li bi se divna pjesma mogla spjevati
o liturgijskoj godini, o ovoj duhovnoj katedrali
s oltarima svetkovina, sa stupovljem nedjelja,
s užarenim ružama i prozorima svetih dana,
s lijepim slikama liturgijskih razdoblja:
Adventa, Božićnog doba, Korizme,
Velikog tjedna Muke, svečanosti uskršnje,
s dvjema danima Božića, Uskrsnuća,
s kapelicom svećanosti Majke Božje,
gdje svi zabludjeli i svi žalosni
nalaze svoje zaklonište.
Božanstvena je ljepota godine,
koja je lako u vremenu slika Vječnosti,
gdje je sve istodobno.

Pieter van der Meer de Walcheren, obraćenik, prezbiter (1880.-1970.)

Iz spisa Th. Mainage: Témoins du Renouveau catholique, 1919.:
 Malo pomalo, polako i mučno,
svitaše u mome srcu misao
da su i umjetnost i poezija božanske stvari,
a tjelesne naslade da im nijesu
prijeko potrebne van naprotiv štetne.
Kako sam bio zavidan sretnim kršćanima
što ih vidjeh gdje se pričešćuju!
Što je do mene, jedva se usudih
umiješati medu one koji svakoga
korizmenoga petka cjelivahu trnovu krunu...

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Jacques Riviere et Paul Claudel: Correspondance, 1907—1914:
 Više od svih knjiga naučit će vas
crkveni obredi i prisustvovanje
službi Božjoj.
Zaronite pak u taj neizmjerni izvor slave,
realnosti i poezije.
Nikada ne očekujte momentano,
nutarnje otkrivenje.
Vaše će tmine polako okopniti...

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Th. Mainage: Témoins du Renouveau catholique, 1919.:
 Sve sam nedjelje proveo u crkvi Notre-Dame i
išao sam onamo i tjednom
što češće mi je bilo moguće...
sveta se je drama preda
mnom razvijala sa sjajem,
koji je nadilazio sva moja maštanja.
Ah! to ne bijaše više siromašni jezik
pobožnih knjiga. To bijaše najdublja
i najveličanstvenija poezija,
najuzvišenije kretnje,
koje su se ikada povjerile ljudskim bićima.
Prizor mise me nije mogao nikako da zasiti i
svaka se je kretnja svećenika duboko
ucijepila u moj duh i u moje srce.
Čitanje oficija Mrtvih i Božića,
prizori danaVelikoga tjedna,
uzvišeni pijevi Exulteta,
uz koji mi se najopojniji akcenti
Sofokla i Pindara čine dosadnim,
sve me je to prenapunjalo strahopočitanjem,
veseljem, zahvalnošću,
kajanjem i obožavanjem!

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Druga oda:
 Kao violina po čijoj dvostrukoj žici
klizi gudalo
Veličaj dušo moja Gospodina!
Kao melodija koja se oglašava među
limenim puhaćim glazbalima,
Pa je prihvate druga glazbala
te se postupno širi u dubinu orkestra
I kao što se erupcije Sunca
odražavaju na Zemlji, poplavama i
dolazećim plimama
Tako se od najvišeg Anđela
koji te gleda, do posljednjeg kamička
na stazi,
S kraja na kraj Tvoga svemira,
ne prekida lančana povezanost,
Nalik na jedinstvo između duha i tijela
S Tobom sam i Ti si sa mnom,
što je tvoje i moje je.

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Moi, Juif (Ja, Židov), 1928.:
 Iza tri dana, kako primam
svako jutro svetu pričest,
osjećam se kao oslobođen od napasti i
neočekivano svježa duha.
Ovaj simbol je čudesan i moćan
da pretvara noć u dan i
posjedovanje u slobodu.
Najedanput, kod Mise,
namjesto da se osjetim odijeljen
od ovoga sakupljenoga puka,
od ovih seljaka, za koje sam uvijek
imao samo podrugljivost,
nađoh se kao sudionik u istom misteriju i
prepun neke iznenadne ljubavi obasjane
u svijesti našega živoga jedinstva.
Svaka Misa oživljava kao živa služba
neke nevidljive realnosti
realnije od svega drugoga.
Pa molim Boga da me prožme do dna,
e da bi mi ova zemlja
bila zanosna slika
Njegove vječne providnosti.

René Schwob, spisatelj, obraćenik (1895.-1946.)

Iz spisa Moi, Juif (Ja, Židov), 1928.:
 Već treći dan primam pričest iza Mise
još uvijek malko prerane za mene.
Pripravljam se što bolje mogu ...
Sve je to bilo tako kombinirano,
da sam danas pod velikom Misom,
prvoj iza moga krštenja,
kojoj mi je dano prisustvovati...
u duhu disponiranu za emociju misterija,
da sam jutros po prvi put
imao impresiju objavljene svrhunaravi,
da uistinu, skoro očevidnu
manifestaciju nevidljivoga.
Sav puk je tamo stajao
pjevajući nevjerojatnim žarom,
a njegove se pjesme izmijenjivahu
sa svećenikovim glasom i
ozbiljnom poezijom harmonijuma...
Imao sam istinski osjećaj
prisutne Providnosti među nama i u meni.
I odozgo iz moje tribine odakle sam
po prvi put sudjelovao čitavim žarom
svoje čežnje u jednostavnosti ovoga puka,
osjetio sam se zanesen opojnošću,
kakve još dotada mislim da nisam okušao i
odjednom, namjesto izoliran,
našao sam se uronjen u svijest
našega žarkoga jedinstva.
Eto to je impresija nedjelje,
kruna svih prošlih dana.

René Schwob, spisatelj, obraćenik (1895.-1946.)

Iz spisa Moi, Juif (Ja, Židov), 1928.:
 Jer je jučer vikar,
koji me svaki dan pričešćuje,
bio bolestan i kao takav nije još danas
mogao služiti svoju Misu u osam sati
(zdravlje mi nije dopuštalo ići
na ranu župnikovu Misu),
ostao sam u krevetu zaštićujući
time rado svoju lijenost.
Ali tek što sam doručkovao,
začujem iznenada zvona,
koja me upozoriše,
da je u taj čas neki svećenik na oltaru.
Ali kako je bilo prekasno,
a da bih se mogao pričestiti,
osjetih svaki udarac
kako mi odjekuje u dnu srca.
To je bio osjećaj izgubljena dana.

René Schwob, spisatelj, obraćenik (1895.-1946.)

Iz spisa Moi, Juif (Ja, Židov), 1928.:
 Zar sam se ve naučio da ne mogu
započeti dan bez blagoslova Duha?
Zar sam ja već uistinu
angažiran u Božjoj stvari?
Regularnost mojih pobožnosti
izgleda mi u ovaj čas
ucijepljena u mome biću,
da me već jače hvata nego udobnost
kreveta i nesređena navika fantazije.
Gladujem sada za Hostijom kao za kruhom...

René Schwob, spisatelj, obraćenik (1895.-1946.)

Iz spisa Le Jeudi-Saint — Veliki Četvrtak:
 Ništa se nije promijenilo od ove zore kršćanstva,
osim red molitava, koje dolaze
prije i poslije Podizanja i pričesti.
Za vrijeme podnevnih misa u velikim župama,
u gužvi indiferentnoga mnoštva, gospoda,
koja pridnu kod vrata čekaju,
da svećenik svrši, i ne sjete se možda,
da se ono, što se događa
tamo dolje na oltaru, izvršilo u jednom
određenom času povijesti na mjestu,
što se zove Kalvarija.
Ali na zornicama u tim istim župama ili
na misama svetih samostanskih zadrugâ
osjetio bi se i samo jedan
indiferentan prisutnik u onoj atmosferi,
koju stvara realna prisutnost
Gospodinova na oltaru,
i koja čini, da je najsitnija kapelica i
danas poput katakomba.
Ništa ne daje jači osjećaj
trajnosti kršćanstva,
nego ove tihe mise sa onim
glasnim molitvenim završecima
od vremena do vremena i
dugom šutnjom svećenika u adoraciji.

Jacques Rivière, spisatelj, urednik (1886.-1925.)

Iz spisa D.Žanko, Misa u novijoj francuskoj literaturi, 1938.:
 Neku vrstu nasilja vrši
na Kristovoj žrtvi onaj,
koji se sa svećenikom združuje
u prikazivanju žrtve,
a ne združuje se u blagovanju iste.
Prisustvovati Misi a ne pričestiti se,
to je nedovršeno djelo.

François Fénelon, nadbiskup, teolog, pjesnik, pisac (1651.-1715.)

Iz spisa Ispovijesti:
 Moj život nije moj i
ne može imati za svrhu moje dobro,
nego je onoga, koji me posla i
ima svrhu da izvrši njegovu volju.
Samo vršeći njegovu
volju mogu postići spasenje.

Lav Nikolajevič Tolstoj, spisatelj (1828.-1910.)

Iz spisa Evanđelje — Kristov proglas o tom, šta je prava sreća:
Kršćanstvo ne samo što nije
mješavina visokoga s niskim,
ne samo da nije praznovjerje,
nego je ono najstrože, najčistije i
najpotpunije metafizičko i etičko učenje,
iznad kojega se do danas
nije uzdigao razum čovječji,
i u čijem krugu, i ne znajući to,
kreće politička, naučna, poetska i
filozofska djelatnost čovjeka.

Lav Nikolajevič Tolstoj, spisatelj (1828.-1910.)

Iz spisa Odgojne svrhe, 1938.:
 Čovječja se narav bistveno ističe
razumom, i voljom, i tima se dvjema
duševnim moćima čovjek bitno razlikuje
od nerazumne životinje.
Svaka se sposobnost zadovoljava, usrećuje,
kad postigne ono, za čim teži.
Razum ide za spoznajom istine,
a volja za ljubavlju dobra.
Čovjek u znanostima spoznaje istinu
vanjskog svijeta, svemira, zatim unutarnjega,
duhovnog, koji se ne ravna kao što vanjski,
po fizičkim zakonima teže, postojanosti,
ekvivalentnosti, entropije,
nego po logičkim pravilima.
S tim duhovnim svijetom javlja se i
etički svijet.
Na svim tim pojavama stvaramo pojam o duši,
počelu svega našeg života, pa o Bogu,
apsolutnoj Istini, Dobroti i Ljepoti.

Bogoljub Strižić, prezbiter DI, profesor (-1944.)

Iz spisa Vatikanski horizonti, 1938.:
 Dan je romantika u povijesti uvijek kratak.
Kratak kao vatromet,
što za časak pobuđuje iluziju,
pa makar ga u tamnoj noći uspoređivali i
sa suncem, mjesecom ili zvijezdama.
Obično još ni ponoći nema i
zadnje su rakete već ispucane,
a zvijezde se tamo odozgo
na sve skupa samo smiješe...

Muckermann Friedrich, prezbiter (1883.-1946.)

Iz spisa Vatikanski horizonti, 1938.:
 Neki kažu: Kako je mogao Bog dopustiti,
da je došlo tako daleko?
Kad je život tako bezutješan,
onda na nebu ne može biti
nikakav dobri Bog.
Stotinu puta govore tako,
stotinu puta moramo im odgovoriti:
Ta nije Bog to sve skrivio,
nego naprotiv čovjek,
koji je svoga Boga ostavio.
Ako je svemir sazdan po Božjim planovima,
onda može i red u njemu ostati samo,
ako je u skladu s tim planovima Božjim.
To su već moderni ljudi morali naučiti.
Došao je svjetski rat,
i pokazao nam je u jasnom obliku,
kamo mora doći čovječanstvo bez Boga.
Odmah iza rata počeli su neki
da to shvaćaju,
ali sve u svemu ipak nije ljudski rod
ništa odatle naučio;
ta evo opet je došao do toga,
da se sprema na jedan još gori rat.

Muckermann Friedrich, prezbiter (1883.-1946.)

Iz spisa Vatikanski horizonti, 1938.:
 Katolička Crkva u svojoj cjelini
nije nikakav monaški samostan,
niti je skup »svetih« kružoka,
gdje možeš ezoterično pobožno životariti:
kršćanstvo je militia Christi,
kršćanstvo je vojujuća Crkva,
kršćanstvo je konkretni, smrtnoopasni protest
protiv svega, što je sotonsko;
kršćanstvo je velika radost nad
Božjim stvorenjem, otkupljenjem, posvećenjem;
kršćanstvo je bol,
ali i klicanje svakoga stvora.
Vrijeme je, da se veliko srce kršćanstva
opet probudi, jer je to srce čitavoga svijeta,
pa ako ono zašuti, onda mora nastupiti
sveopća svjetska umornost,
koju vidimo danas.
Kršćani, probudite se!

Muckermann Friedrich, prezbiter (1883.-1946.)

Iz spisa A. M. Goichon: Ernest Psichari, 1925.:
 Mi nemamo pravo biti mediokriteti,
mi moramo biti savršeni.
Isus nije rekao »Budite dobri!«
nego estote perfecti,
budite savršeni!

Ernest Psichari, spisatelj (1883.-1914.)

Iz spisa Storia di Cristo, 1921.:
 Mi smo svi zajednički krivci
za pogreške svoje braće.
Od prvog do zadnjeg mi smo
neizbježivi i svakidašnji sukrivci,
jer smo odviše često nekažnjeni...

Giovanni Papini, spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Povijest Kristova, 1981.:
Ali Kristova zapovijed,
sviđala se ili ne sviđala,
jest jedina koja može riješiti
problem nasilja.
Ona jedina ne dodaje zlu zlo.
Ne strostruči zlo,
ne da da se rana okrene na zlo,
reže čir dok je još bubuljica.
Odgovoriti udarcima na udare,
znači prihvatiti načelo zlikovca,
priznati se sličan njima.

Giovanni Papini, spisatelj, novinar, filozof (1881.-1956.)

Iz spisa Povijest Kristova, 1981.:
 Ima drugih siromaha koji su siromašni
jer svake večeri razdijele ono
što zarade po danu.
I što više daju, više imaju.
Njihovo bogatstvo -...- raste
to više što više daju.

Giovanni Papini, spisatelj, novinar, filozof (1881.-1956.)

Iz spisa Povijest Kristova, 1981.:
 Siromašni su duhom oni koji su potpuno i
bolno svjesni svoga duhovnog siromaštva,
nesavršenosti svoje duše,
oskudice dobra što je u svih nas, ćudorednoga
siromaštva u kojemu leži većina ljudi.
Samo siromasi koji znadu
da su zbilja siromašni,
trpe od svoga siromaštva i jer trpe od njega,
trse se da iz njega iziđu.
Drugačiji su, i te kako drugačiji,
od lažnih bogataša, od naduvenjaka koji drže
da su bogati duhom, to jest savršeni i
neusavršljivi, na miru sa svima,
u milosti Božjoj i ljudskoj te ne žele
da se popnu jer se varaju da su već na visini,
i nikada se neće obogatiti jer ne opažaju
svoje bezdane bijede...

Giovanni Papini, spisatelj, novinar, filozof (1881.-1956.)

Iz spisa »Bonheur du Chrétien, 1932.:
 Od zrele dobi počima naša vječnost;
i starost, ako budemo ustrajali,
bit će gotovo već posjedovana vječnost.
Tamne bure mladosti konačno nestaje,
oni, koji vjeruju u život vječni,
ne čude se ništa, što — prije nego je pala
posljednja brana,
koja ih dijeli od oceana — šutnja već naliči
na drugu šutnju ...

Mauriac Francois, književnik (1885.-1970.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Patnja nema otkupiteljsku vrijednost,
osim ako je povezana s raspetim Kristom.
A kako to malo ljudi znaju!
Njihovo trpljenje donosi samo zle plodove:
srdžbu, revolt, mržnju, očaj.
Ali je ipak istina da je Bog u
mogućnosti da dade neki smisao i
neku vrijednost tolikom
"uzaludnom" ljudskom trpljenju.

Mauriac Francois, književnik (1885.-1970.)

Iz spisa Otajstvo ljubavi, 1936.:
 Htio bih da zaletom — ne svoje mašte,
jer ona je tu jadna kao beskrilna
tromost izmiljelog crva,
nemoćna kao uzeto mišičje staričine ruke —,
nego bih htio da poniznim
zaletom svojega uma,
što ga svijetlo Tvoje objave i
snaga Tvoje milosti s ljubavlju pridigoše,
prodrem, klonem i otpočinem
u blještavoj svjetlosti Tvojega
trojedinog Božanstva.
Htio bih da zađem u taj misterij
nedokučive ljubavi, koja nije mogla
ostati zatvorena u se,
nego se eto utjelovila u tim sitnim udovima,
štono ih opora slama
naših staja žulja i grebe,
da Te već unaprijed upozori,
kako ćemo Te dočekivati mi — ljudi:
među svoje si došao i tvoji Te ne
p r i m i š e...

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Unintended Reformation.
How a Religious Revolution Secularized Society, 2012.:
 Bog nije najviši, najplemenitiji ili
najmoćniji entitet unutar svemira,
koji je ‘božanski’ na temelju toga
što je relativno najveći.
Umjesto toga, Bog se radikalno razlikuje
od svemira kao cjeline, kojeg nije oblikovao
uređujući ono već postojeće,
nego radije stvorio posve iz ex nihilo.

Brad Stephan Gregory, povjesničar, profesor (1963.)

Iz spisa Vladimir Solovjev — najveći slavenski filozof, 1934:
 Nužni i posljednji rezultati
razvitka zapadne filozofije jesu tvrdnja,
u obliku razumne spoznaje, istih istina,
koje naučava dogma Istoka
u obliku duhovnoga promatranja.
Tako nastoji najnovija filozofija
logičke savršenosti i zapadnog oblika
da dostigne istočno promatranje.
Ona se upire u jednu ruku o činjenice
pozitivne znanosti,
a u drugu pruža ruku vjeri.
Ostvarenje ove općenite sinteze znanosti,
filozofije i vjere mora biti
posljednji cilj i konačni
rezultat razvitka misli.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
 Dobrota, što je srce naše traži,
ne nalazi se u čistoj naravi.
Ona se nalazi u Bistvu,
koje je vrelo i punina dobrote.
Samo to vrhovno Biće može nam dati
nešto od svoje Dobrote.
I da zadobijemo tu »blagodat«,
božansku milost, Krist je učinio svoje,
a mi se moramo boriti proti zloj naravi,
da dobijemo ovu »blagodat« slobodno,
moramo se obratiti Bogu i prosjačiti,
moliti milost.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
 Bog je savršena Ljepota za naša čuvstva.
Stoga osjećajna duša ne smije tražiti
isključivo analogiju ljepote.
Odatle post osjećajnosti,
post u običnom smislu riječi...

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Die Vernuftprinzipiem der Natur und der Gnade:
 Iz neizmjernoga savršenstva Božjega slijedi,
da je kod stvaranja svijeta
odabrao najbolji nacrt,
koji je uopće moguć,
prema kojemu se najveće mnoštvo
sjedinjuje s najvećim redom:
kod kojega je prostor, mjesto i vrijeme
na najbolji način iskorišćeno,
i kod kojega se najveći učinak
proizvodi na najjednostavniji način:
kratko, kod kojega je stvorovima
dana najveća moć, najveća spoznaja,
najveća sreća i najveća dobrota,
što ju je čitav svijet mogao u sebe primiti.
Budući da u Božjem razumu sve mogućnosti
teže za egzistencijom prema tomu,
koliko imaju raznih savršenstava,
mora onaj svijet, koji doista postoji,
kao rezultat svih ovih zahtjeva,
biti najsavršeniji od svih mogućih svjetova.
Bez ove pretpostavke ne bi bilo moguće
dati odgovor na pitanje,
zašto je tijek stvari ovaj,
a ne drugi.

Gottfried Wilhelm Leibniz, matematičar, filozof (1646.-1716.)

Iz spisa A. Alfirević, Božji putevi i znanost, 1934.:
 Zemaljska dobra krivo nazivljemo dobrima.
Često je to upravo dar Božji,
što ih nemamo...

bl. Kontardo Ferrini,franjevački trećoredac, profesor (1859.-1902.)

Iz spisa Kršćanstvo i sadašnja vremena« (gl.X):
 Tajni je to, ali općeniti zakon
hrane i pretvorbe,
po kome zemlja postaje biljka,
biljka prelazi u životinju i
životinja u čovjeka,
tako u Euharistiji čovjek prelazi u Boga.
Evo vrhunca, u kome Isus Krist,
živeći u Euharistiji, diže duše.

Louis-Victor-Emile Bougaud, biskup (1823.-1888.)

Iz spisa Francis Jammes i Georges Goyau o sv. Misi, 1934.:
 Nutarnji život katolika? Što je to?
Već sam pojam nutarnjeg života
nosi u sebi neku zrelost, sabranost,
misaonost, izdizanje nad vanjsko,
pribiranje snaga za djelo duhovne naravi,
žrtvovanje svega, što rastresa i
oduzima sokove jasnoga gledanja
u sve tajne samoga sebe.
Nutarnji život katolika jest život,
što se razlijeva iz prirodnih,
božanskih izvora unutrašnjeg života
triju božanskih Osoba i poplavljuje,
razlijeva se, širi kao svijetlo i ljubav.
Nutarnji život katolika jest
tajna natprirodnog života.
Tajna, koju sv. Pavao definira riječima:
Krist u vama (Kol. 1. 27.)
Nutarnji život katolika znači
prema tome neprestanu borbu
za očuvanje božanskoga života,
koji iz trsa prelazi u loze,
iz glave u udove,
intenzivni napor za jedinstvo
sa svijetlom i ljubavlju.

Dušan Žanko, profesor, pjesnik (1904.-1980.)

Iz spisa Le Catholicisme, 1930.:
 Crkva je uvijek htjela,
— ona je to često puta ponovila protiv
nekih modernističkih teorija, —
da se u čin religije bezuvjetno unese i
dio spoznaje, da i razum ima tu
svoj zadatak isto kao i srce,
i da to bude jedna težnja za upoznanjem Boga.

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Čovjek pridonosi mnogo truda i žrtava,
pa često i život,
težeći za moralnom savršenošću.
Može li Bog tako plemenite žrtve
ostaviti bez nagrade?
U ovom životu nije primio
često nikakove nagrade,
a često mjesto nagrade kazne i poniženja,
a višeputa i smrt.
Mora dakle, — čuvstvo pravednosti
zasađeno duboko u ljudsku narav to iziskuje —,
da ima prekogrobni život,
gdje će Bog nagraditi dostojnom
nagradom sav trud, što ga je čovjek
uložio u usavršivanje svoje duše,
što je volja Stvoriteljeva.
I sam »brat« Kant priznaje,
da je etička savršenost čovjeka
njegova vrhovna i glavna svrha.

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj  (1855.-1945.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Čovjek žedni kako za istinom i dobrom
tako i za blaženstvom.
Ova je težnja vodilja u
svim djelima čovjekovim.
Čovjek ništa ne može slobodno,
neprisiljeno učiniti, što sudi da je zlo.
I, što je pravo zlo, prije nego ga učini,
predočuje si kao dobro.
I ovu je naravnu težnju Stvoritelj naravi
usadio u dušu čovjekovu.
Budući da čovjek ne može za zemnoga života
ove žeđe ugasiti,
mora da ima drugi i to vječni život,
gdje će Bog ispuniti,
što je utisnuo u narav ljudsku,
kad ju je stvorio.

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj  (1855.-1945.)

Iz spisa Die Gnaden Gottes, Credo 5, 1931.:
 Ne treba, da karizme omeđimo
samo izvanrednom nadarenošću.
Svaki čovjek nosi u svojoj duši svijetla,
koje može drugima posvijetliti na putu k Bogu,
svatko nosi u sebi kakova silu,
koja može za nekoga postati
kruhom vječnoga života,
svako ima u vlastitom biću prostora i mjesta,
kamo se drugi može uteći,
kad zaprijeti grijeh i pad...
Tako dobivaju i prirodni darovi
novi dublji smisao i dublju svrhu.

Peter Lippert, prezbiter DI, teolog (1879.-1936.)

Iz spisa Djetešce nam se rodilo!, 1929.:
 Plakati treba da se naučimo sa svakim,
koji se žalosti, plakati,
kao da bi njegova žalost bila naša.
Inače lako otupimo i otvrdnemo prama
neizmjernoj bijedi ovoga svijeta:
Što se to mene tiče?
To je tvoja stvar!
Doklegod zemljom teku rijeke suza,
ne smiju nam se oči osušiti,
ne smiju naša srca biti bez sućuti.
Da, plakati mora da se naučimo,
plakati od veselja,
plakati iz zahvalnosti i udivljenja nad
čudesima Božjim i nad milosrđem Njegovih puteva.
Svijet Njegov može biti tako lijep u
svijetlu jutarnjem, na brdima i na moru,
da nam promatrajući ga suze ganuća okvase oči.
I upravljanje Njegove milosti i
pastirski Njegovi putevi mogu biti
tako ganutljivi, da često i svećenici i
majke i sestre moraju zaplakati u
radosnom ganuću poradi tolike Njegove dobrote.
Jao onomu, koji ne zna više plakati
promatrajući ljepotu Božje ljubavi!
Da, taj mora da je umro i da je posve mrtav,
možda mrtav drugom onom smrću,
koja nikad ne prestaje.

Peter Lippert, prezbiter DI, teolog (1879.-1936.)

Iz spisa Plodovi novog jubileja Križa, 1934.:
 Smrt Našega Gospodina, utjelovljenog Boga,
najznamenitiji je i najuzvišeniji
momenat u svjetskoj povijesti.
Ljudi danas slave toliko stogodišnjica,
od kojih su neke korisne i poučne,
a druge se ne dižu iznad svakidašnjice.
Ali značenje svih ovih stoljetnih
ljubileja probljeđuje ispred
veličanstva drame našeg otkupljenja.
Treba da pomislimo na toliko dosta
neznatnih jubilejskih svečanosti,
da razumijemo, što će to reći:
Papa poziva svoj narod,
da diljem jedne godine dan za danom
drži ma pameti muku, smrt na križu i
uskrsnuće Našega Go6podina i da promozga,
što ti događaji znače za rod ljudski,
te da ponizno zahvali na
dokazu božanske ljubavi.

Ivan Petar Bock, prezbiter DI, spisatelj, profesor (1865.-1944.)

Iz spisa La Civilisation au Ve siècle:
 Ja ne poznam ništa nadnaravnije i
što bi moglo bolje očitovati
božansko u kršćanstvu,
nego što je baš ono spasilo ljudsku misao...
Jedinstvena ideja moje knjige jest dokazati,
kako je kršćanstvo izvuklo ispod
rimskih ruševina i stvorilo novo društvo,
sposobno da posjeduje istinu,
da čini dobro i da pronalazi lijepo.

bl. Frédéric Ozanam, spisatelj, profesor (1813.-1853.)

Iz spisa A.D. Sertillanges, Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 In regno nati sumus;
parere Deo libertas est.
Rođeni smo u kraljevstvu;
pokoravati se Bogu jest sloboda.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa De ira, 2, 12,3; 2,13:
Ništa nije tako teško i naporno
što duh čovjekov ne bi svladao i što
ustrajno razmišljanje ne bi učinilo
sebi domaćim;
nema tako divljih i neovisnih afekata
kojih stega ne bi ukrotila.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa Čovjek suradnik Božje imanencije u svijetu, 1993.:
 Bog nije, dakle, samo biće apsolutno
transcedentno koje je stvorilo svijet iz ničega,
već biće imanentno, koje aktivno
djeluje stvarajući svijet i čovjeka.

Josip Grbac, prezbiter, profesor (1955.)

Iz spisa Na poprištu redovičke obnove:
 Krista je nemoguće oponašati u povijesnom smislu...
Ne radi se o imitiranju nego o slijeđenju
Krista uskrsloga, o ostvarivanju
njegove uvijek žive riječi.
Mi ga nasljedujemo u tom smislu
što se život Sina Božjega obistinjuje u nama,
u sadašnjem vremenu.
Ovo očitovaje Kristova života na sebi
u svakom sada, veoma je zahtjevno i
nezamislivo bez pozitivno shvaćenog odricanja.

Tomislav Šagi-Bunić, prezbiter OFM, teolog (1923.-1999.)

Iz spisa Crkva i domovina, 1970.:
Prva i temeljna spoznaja koje moramo
biti svjesni jest da kršćanstvo ne može biti
poistovjetovano ni s jednom nacijom,
nego je kršćanstvo jedna stvarnost višeg reda,
koja prelazi (transcendira ) sve narode,
sabire svo je članstvo iz svih naroda,
stvara zajedništvo druge vrste nego
što je nacionalno zajedništvo.
Kršćanstvo se očituje svijetu kao
jedan svojevrstan narod — narod Božji,
ali taj narod kao takav nema svoje
domovine na zemlji.
On vjeruje u ostvaren je konačne i vječne domovine
prema kojoj sad putuje, a koja je u Bogu.

Tomislav Šagi-Bunić, prezbiter OFM, teolog (1923.-1999.)

Iz spisa Vraćanje u budućnost, 1970.:
 Da bi se moglo reći tko je Bog,
mora se poći od Isusove povijesti...
Treba pripovijedati povijest čovjeka iz Nazareta
da bi se shvatilo tko je stvarno Bog.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.)

Iz spisa De contemplatione, knj.III, pogl. VI:
Dakle, ako želite znati što je Bog -
jer ne možeš voljeti ono
što ti je potpuno nepoznato -
ispituj duhovno, jednostavnim, čistim srcem,
koliko već možeš uz pomoć milosti:
Bog je prvo i vrhovno biće;
vrhunska i savršena priroda;
vrhovno veličanstvo;
vrhovna vlast;
vrhunska dobrota;
vrhunsko znanje;
vrhovna mudrost;
vrhovna istina;
vrhovno pravo;
vrhovno milosrđe;
vrhunska slatkoća;
vrhunska dobrota;
vrhovno svjetlo;
vrhunski sjaj;
vrhunsko blaženstvo;
vrhunski mir;
vrhovna vlast;
vrhunska vječnost;
vrhovna Ljubav;
izvor svega života;
vrhovni i najsavršeniji Stvoritelj i
čuvar i ljubitelj svih vidljivih i
nevidljivih dobara;
početak svega života;
izvrsni i vječni cilj blaženog života;
Otac i Sin i Duh Sveti;
jedan Bog - besmrtan, nevidljiv,
nedokučiv, dostojna svake čežnje...

Guido de Ponte, redovnik kartuzijanac (? - 1297)

Iz spisa Speculum, pogl. II, 14 - 22):
Sveci će biti unutar svog Stvoritelja,
baš kao što su ribe u moru.
Riba pije cijeli dan,
ali se ne zasiti,
niti se voda smanji.
Tako će biti sa svecima;
jer će jesti i piti veliku Božju slatkoću.
I što će više primati,
to će njihova glad biti veća.
I ta se slatkoća ne može umanjiti –
ništa više i ništa manje od vode u moru.
Kao što sve rijeke izviru iz mora i
sve se u njega vraćaju,
tako je i s ljepotom Našeg Gospodina i
njegovom slatkoćom: iako je izlivena na sve,
uvijek mu se vraća.
I zbog toga nikada ne može manjkati.

Marguerite d'Oingt, redovnica kartuzijanka, mističarka (1240.-1310.)

Iz spisa Christus. 1903.:
 Ima samo jedno zdravlje:
zove se besmrtnost.
Što mora umrijeti,
jednog će dana podleći bolesti.
Ima samo jedna jakost:
unutarnja sloboda prema svemu prolaznome,
unutarnje dignuće k Bogu,
jedinome pravom sadržaju života.
Bogonosac jest jedino jaki;
Kristofor jest jedino zdravi.
Ima samo jedno dostojanstvo:
Bogu slična ličnost.
Ljubav je lično osjećanje,
koje poštuje ličnost kao svrhu same sebe i
u najbjednijem i hoće, da se ta svrha
(samosvrha) postigne u pravom duhovnom životu,
koliko se to dade.

Jakob Herman Schell, prezbiter, filozof, teolog (1850.-1906.)

Iz spisa Religion und Charakterbildung:
 Kako je strašno prazna sva
filozofija o prirodi i duhu,
ako se iz njezina umovanja ukloni
Stari i Novi Zavjet sa svojim
pregolemim duševnim iskustvom.

Friedrich Wilhelm Foerster, pedagog, filozof (1896.-1966.)

Iz spisa Religion und Charakterbildung:
 Kao što se u zoru stvaranja
razdijeliše svijetlo i tama,
zemlja i voda, tako se u Kristovu svjetlu i
u našoj unutarnjosti jasno
rastavljaju svjetovi:
svijet težnje i svijet savjesti,
čisto se oslobađa od nečistoga,
pravo od krivoga, jako od slaboga,
ljubav od sebeznalosti — viši se svijet i
niži oštro luče.
Sad se istom javlja svjesni svrhi viši Ja,
koji može da prodre odgajajući
u naš neuređeni unutarnji svijet.

Friedrich Wilhelm Foerster, pedagog, filozof (1896.-1966.)

Iz spisa Religion und Charakterbildung:
 Sve, što mi zovemo karakterom i
što zovemo osobnim životom,
jest svijesno razvijanje
duhovne naravi prema osjetnoj.
Ako se čovjek prepusti naravnome Ja,
tad je ve u pasivnosti.
Pa je uprav bistvo kršćanske religije,
da čovjeka diže iz pasivnoga stanja u aktivno,
jer pobija pasivnost u korijenu,
naime ondje, gdje bi se čovjek htio
pasivno prepustiti svojoj naravi.
Bez toga unutarnjega očišćavanja od pasivnosti
nema prave aktivnosti.
Čovjeku se čini da je samoradin,
a ipak je samo lopta spoljašnih i
unutarnjih podražaja.

Friedrich Wilhelm Foerster, pedagog, filozof (1896.-1966.)

Iz spisa Religion und Charakterbildung:
 I bez sumnje mora čovjek ostati ili
postati beznačajan,
doklegod miješa prirodu i duh.
Odlučnost, jasnoća, čvrstoća htijenja
istom je onda moguća,
kad se sva duhovna snaga našega bića
u Božjoj misli tako rekavši sabrala i
podigla do najveće sigurnosti i nepodmitljivosti.
Kad dijete po prvi puta reče Ja,
tad konstatiramo prvo oslobođenje
osobnosti od spoljašnjega svijeta.
Kad čovjek reče Bog i Boga doživi,
tad se zbiva još jača koncentracija:
duhovna osobnost oslobađa se od osjetne,
odlučno se stavlja prema njoj,
ujedno otkriva svoju potpunu
samostalnu egzistenciju
prema osjetnome svijetu.

Friedrich Wilhelm Foerster, pedagog, filozof (1896.-1966.)

Iz spisa Dial. c. 2:
 Spoznaja nadosjetnih stvari,
uzdigla me je,
a gledanje ideja podalo je krila mom duhu,
pa sam se domala ponadao,
da ću za kratko vrijeme
postati mudracem i
doći do gledanja božanstva.
To je naime cilj,
što ga platonska filozofija
hoće da postigne.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz spisa Kratki uvod u vjeru u Trojedinog Boga,:
 U kršćanskoj objavi pokazalo se:
Bog nije najviša, sama u sebe
zatvorena supstancija, jedinstvena,
nedohvatljiva, nepokretna monada,
nego život koji se priopćava,
odnos, communio.
Ono što kod Aristotela u cjelokupnom bitku
ima najmanji značaj, odnos,
biva od kršćanstva otkriveno kao
istinska bit cijelog postojanja (…)
I postaje jasno: najviši,
božanski bitak je zajednica triju osoba.

Gisbert Greshake, prezbiter, teolog, profesor (1933.)

Iz spisa Méditations cartusiennes, zv. 1:
Duši koja je tako odana svome Stvoritelju,
tako puna žeđi za najvišim Dobrom,
sam se Bog daje,
u onoj mjeri u kojoj ga je njegovo stvorenje,
uvećano milošću, spremno primiti.

Louis Maria Baudin, prezbiter kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Bog i filozofija:
Duh je, prema grčkoj filozofiji,
također izvor spoznaje,
neizrecive istine i
sredstvo njezine komunikacije (...)
jer niječući duh ne odbacujemo samo
osnove stvarnosti i mogućnost spoznaje nego
i zajednički sveobuhvatni logos u
kojemu je komunikacija jedino moguća.

Ivan Devčić, nadbiskup (1948.)

Iz spisa Nada i eshaton. Čekanje lica Gospodnjeg ili čekanje Godota?, 1997.:
Mogli bismo ipak reći,
iako je govor kršćanske nade
poetsko simboličan,
to nije mana niti nedostatak u
odnosu na znanstveni govor.
To je govor koji je jedino prikladan za
izricanje nepoznate budućnosti,
pa se njegova istina zaodijeva
bilo u umjetnost bilo u obećanje.
A rekao bi Karl Rahner,
„poetika je pretpostavka kršćanstvu“.
„Govor kršćanske nade je govor sanjalaca,
ali nije san nego simbol“,
kaže Gaston Bachelard u djelu
La poétique de la rêverie.

Marijan Jurčević, prezbiter dominikanac, profesor (1939.-2017.)

Iz spisa Moj nazor o svijetu, 1928.:
 Uistinu, ako ne priznamo osobnog Boga,
onda ne samo sav svemir nema smisla,
nego je osobito besmislena i pojava ljudskog roda
sa svom njegovom kulturom, rvanjem,
čežljama i hlepnjama, jer će sve to jednom
kod ohlađenja naše zemlje utonuti u vječno ništa.

Gustav Hauser, profesor, patolog (1856.-1935.)

Iz spisa I vječno pjevaju šume:
Smisao je života možda upravo u tom
da se uporno probijamo kroz sve sumnje i
nedoučivosti i da nikad ne pokleknemo.

Trygve Emanuel Gulbranssen, spisatelj (1894.-1962.)

Iz spisa I vječno pjevaju šume:
Tako svaki između nas dostiže u
zrelosti onaj stupanj
koji odgovara njegovoj snazi i sposobnosti,
pa je onda taj stupanj zrelosti
ujedno konačan plod i posljedica
svakog života...

Trygve Emanuel Gulbranssen, spisatelj (1894.-1962.)

Iz spisa I vječno pjevaju šume:
Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju,
pa zato već samim tim imamo
ponešto odriješene ruke,
dano nam je slobode da se sami oblikujemo.
Možda upravo zato i nemamo
određena puta kojim nam valja ići.
Zacijelo, Višnji ima namjera sa svim tim.

Trygve Emanuel Gulbranssen, spisatelj (1894.-1962.)

Iz spisa Glasnik SiM, 1981.:
Nikad ne biti zadovoljan
ni sa sobom, ni sa svojim zvanjem.
I uvjek tražiti i uvijek se truditi i
uvijek napredovati, to je uglavnom
ono što je u životu najvažnije..

Pierre-Marie Termier, geolog (1859.-1930.)

Iz spisa Važno je odabrati pravi poziv, 1981.:
Općenito mislim da je jedna od
najvažnijih čovjekovih zadaća
nastojati otkrivati Gospodinovu volju,
ulaziti u Njegovu logiku.
Prestajući biti djeca po godinama života,
skloni smo sve više komplicirati
svoj život računicama,
raznim vrstama koristoljublja,
snalaženja, a osim toga,
sve svjesnije zatvarati oči
pred nekim stranama stvarnosti.
Po božjoj logici raste naše povjerenje
u dobrotu čovjeka,
sve više nalazimo u njemu,
katkad skoro sasma zapretene,
no ipak postojeće božanske iskre.
Uostalom, i sam uviđam kako sam,
zapljusnut dobrotom u obiteljskom krugu,
te od mnogih rođaka, prijatelja,
znane i neznane braće,
upravo nošen u svom rastu kao čovjek.
U praksi to znači prilaziti
svakom čovjeku s ljubavlju, razumijevanjem,
vedrim licem, koje je odraz
radosnog srca.

Ivan Hang, prezbiter DI, profesor (1940.-2021.)

Iz spisa Glasnik Srca IiM, 1981.:
Odviše je jasno da ništa ovozemno
ne može zadovoljiti čovjeka.
Put je jedan:
omogućiti Bogu pristup k sebi.
No, ako nekoga pozovete u goste,
a prije toga ispunite kuću
sa svim i svačim,
nema mjesta za glavnog uzvanika.
Zatrpali smo duše,
pa Bog u njih ne može.
A sve ovisi o tome koliko mu
prostora ostavljamo u srcu...

Henry Charles Link, filozof, psiholog (1889.-1952.)

Iz spisa Oblat, p. 255-256.:
Tu se liturgija i umjetnost
pokazuju u svom potpunom sjaju.
Polaganje zavjeta redovnica sv. Benedikta!
Ima časova kada vam za izvanrednog obreda
mala jeza božanskog čara zanjiše dušom i
osjećate se ushićeni, bačeni izvan sebe,
tako daleko od ovoga prostog svijeta,
koji vas okružuje.
Da, u stanovitim časovima spopane želja,
da vičete od ushićenja, koje vas davi.
Remek djelo je crkvene umjetnosti
moguće Pontifikal Djevica.
Šta su, usporedimo li ovu zaista božansku dramu,
koja se odigrava između duše i Boga,
šta su siromašni komadi izmišljeni
od starih i modernih kazališta...

Joris-Karl Huysmans, spisatelj (1848.-1907.)

Iz spisa Seraphita:
 Le royaume du ciel est
le royaume des motifs.
Nebesko je kraljevstvo kraljevstvo motiva.

Honoré de Balzac, spisatelj (1799.-1850.)

Iz spisa Seraphita:
 Les effects terrestres étant lies a leurs
causes celestes font que tout y est
correspondant et signifiant.
Ako činjenice zemaljske spojimo
s njihovim nebeskim uzrocima,
onda nam je sve shvatljivo i značajno...

Honoré de Balzac, spisatelj (1799.-1850.)

Iz spisa La Comedie humaine:
Katolicizam, kao potpuni sustav
potiskivanja iskvarenih nagnuća čovjeka,
ujedno je najveći elemenat
društvenog poretka.

Honoré de Balzac, spisatelj (1799.-1850.)

Iz spisa Altruizam u prirodi, 1925.:
 Čovjek spoznaje i bira promišljeno!
Njegov egoizam može da dođe
do bezdušnosti, do brutalnosti.
No on može, da se suprotstavi
vlastitome »Ja«, da se žrtvuje za druge!
Strašan je on u sebeljublju,
ali i uzvišen u ljubavi k bližnjemu;
i da karitativno obuhvati vaskoliki svijet.
On može da si digne priesto na
milijunima ljudskih lješina,
ali i da provede svoi život na
ledenim poljanama Aljaske,
i tu hoće da spasi ljudske duše.
To su kontrasti.
I u toj dobroti počinje se ćudoredna vrijednost.
I organički svijet nije nikada vidio ljepši ideal
altruizma nego li u srcu Spasitelia Boga-čovjeka,
koje se je žrtvovalo za »grijehe svijeta«.
A Bog?
Bog stoji iznad organizacije, bez dijelova.
Beskonačna je to jednostavnost,
jednostavna beskonačnost.
Vječnom nuždom sam sebe afirmira.
Sve u sebi shvaća, sve obrazložuie,
sve na se koncentriše, k sebi privlači,
za sebe hoće - da svima sebe dade, sve usreći.
To je egoizam, koji sve obuhvaća;
ali egoizam bez suprotnosti,
egoizam u beskonačnom milosrđu,
egoizam u apsolutnom altruizmu!

Ferdinand Theissen, prezbiter DI, mikolog (1877.-1919.)

Iz spisa J.P. Archambault, Les retraites fermes, 1915.:
 Duhovne vježbe sv.Ignacija su peć
u kojoj se prekuhava moja duša!

Gabriel García Moreno, predsjednik Ekvadora (1821.-1875.)

Iz spisa J.P. Archambault, Les retraites fermes, 1915.:
 (nakon obavljenih Duhovnih vježbi...)
A sada, gospodo, odgovorimo svaki sebi,
što smo mi dosad učinili?
Bili smo dobri katolici.
Išli smo po nedjeljama u crkvu,
a kojiput i u tjednu.
Od vremena do vremena primali smo
svete sakramente.
Nijesmo psovali, nijesmo pijančevali.
Čuvali smo se i nekih drugih grijeha.
No što smo dobra učinili dosad?
Kako smo iskoristili svoje talente,
svoj socijalni položaj, svoj utjecaj?
Istom sam ovdje spoznao dužnosti,
na koje dosada još nikada nijesam mislio..

Robert Hubert Willem Regout, prezbiter DI, ubijen u Dachau (1896.-1942.)

Iz spisa Zjenikovski, Ruski mislioci i Evropa:
 Poražava vas gledati, kako ljudi misle,
da su obrazovanjem prognali mržnju iz svijeta,
a mržnja se drugim putem i s drugog kraja
opet vraća u svijet — vraća se putem razuma...
Nepojmljiva čama dohvatila je zemlju;
život postaje svakim danom suvlji i okoreliji;
sve promiče i čili, i na očigled sviju
diže se ispolinska figura dosade,
koja svakim danom raste u neizmjerno.
Svugdje muk, svugdje grob... Bože!
Pusto i strašno počinje da biva u
tvome svijetu.

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, spisatelj (1809.-1852.)

Iz spisa Odgoj djece 8:
 Um ne može sudbina uništiti niti
kleveta otkinuti, niti bolest porušiti ili
starost oslabiti; samo um dobiva u
starosti mladenačku snagu,
a vrijeme, koje sve obara,
nadodaje starosti iskustvo.
Ni rat, sličan šumskoj poplavi,
koja sve opustoši i sobom odnosi,
ne može da istrgne naobrazbu.

Plutarh, povjesničar (46.-127.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
"Dođite za mnom" - rekao je Isus
svojim učenicima.
Imao sam mnogo razloga da čuvam
svoje asistentsko mjesto.
Bilo je relativno udobno,
pružalo mi je dovoljno slobodnog vremena
za daljnje studiranje i obećavalo
životni put sveučilišnog nastavnika.
Čuo sam kako me netko doziva.
Kako me netko upozorava da se klonim
udobne karijere koja će mi sputati
misao, vjeru i savjest...
Shvatio sam da čovjek nema što da izgubi,
da je svuda njegovo mjesto,
svuda kuda je hodio Isus,
što znači: svuda među ljudima...

Milan Kundera, spisatelj (1929.-2023.)

Iz spisa Euharistija, sunce vrhunaravnog života i izvor svih milosti, 1923.:
 Spas svijeta zavisi od Euharistije.
Pravi život dolazi jedino od nje.
O kolika je to tajna! Ponizno je poštujmo!
Sveta Euharistijo, ti si i meni izvor
svih milosti, sunce moga života.
Bez tebe bio bih među onima,
što sjede u tami i sjeni smrtnoj.
Iz tebe imam sav svoj duhovni život,
svijetlo milosti, svu snagu milosti.
K tebi neka mi se obrati
duša sve više i više,
u tebi neka si traži spas i sreću,
K tebi, k tvojem sjaju neka se ona uzdiže
sve više i više iz tamnih, vlažnih,
hladnih nizina zemaljskog teženja.
Sve više i više k tebi! Gore, k svjetlosti!

Springer Emil, prezbiter DI (1866.-1933.)

Iz spisa Zaboravljena!, 1922.:
Ima dvojuka logika: zemaljska i nebeska;
po zemaljskoj, prolaznoj, najbolje je učiniti
sebe središtem svega svoga nastojanja:
vlastita korist, vlastiti užitak
jest cilj i mjerilo svakom činu;
ali život po ovakoj logici stvara u duši
pustoš, nezadovoljstvo, smrtnu dosadu...
Nebeska, vječna logika upućuje čovjeka,
da ne živi sebi, nego Bogu i bližnjemu,
da ne živi tek za prolaznost, već za vječnost.
I kad se čovjek požrtvovnošću uspne
na ovu visinu, onda tek nade sebe,
ono svoje pravo ,"ja",“ koje je po planu Božjem
upravljeno na jedan vječni cilj,
divniji i blaženiji, negoli ga ljudski um i
dokučiti može.
S tim se useli u dušu moralna ravnoteža,
slatki pokoj i smirenost, solidna znanost,
trajna vedrost, koja izvire i iz svijesti,
da nam život, dok ovako smjera sav na vječne
interese Božje i ljudske, ima punu vrijednost,
da je kanoti obilato gorsko vrelo,
iz kojeg teče životna snaga i za
bližnjeg našeg.
Jer Bog je plan spasenja roda ljudskog
tako udesio da se ćovjek spasava po čovjeku...

Miroslav Vanino, DI, prezbiter, povjesničar (1879.-1965.)

Iz spisa Osnutak katoličkog dnevnika, 1921.:
Haec fabula docet:
upotrijebimo u radu za Krista
sva čestita naravna sredstva,
ali još više sredstva vrhunaravna:
molitvu, pokoru, žrtvu.

Miroslav Vanino, DI, prezbiter, povjesničar (1879.-1965.)

O duhovnom vodstvu:
Voditi jednu dušu je
voditi jedan svijet...

Pierre de Bérulle, kardinal (1575.-1629.)

Iz spisa Život, 1922.:
Što ima onkraj ovoga svijeta?
Ljudski duh, gonjen neodoljivom silom,
ne će nikad prestati da pita:
Što ima onkraj svijeta?
Hoće li se možda da zaustavi
u vremenu ili u prostoru?
Točka, gdje se zaustavio,
tek je ograničena veličina,
samo veća od svih prijašnjih;
zato, istom je uoči, eto se uvijek vraća
neumoljivo pitanje,
a da ne možeš utažiti radoznalosti.
Uzalud odgovaraš:
onkraj ovoga svijeta jesu prostori,
vremena ili veličine bez mjere.
Nitko ne razumije tih riječi.
Onaj, koji se izjavi za eksistenciju neizmjernoga,
a nitko ne može da tomu izmakne,
metnuo je u tu tvrdnju više vrhunaravnoga,
negoli ga ima u svim kolikim čudesima svih vjera...

Louis Pasteur, kemičar, biolog (1822.-1895.)

Iz spisa Misli o vjeri, 1895.:
Sa svih strana - izuzev ludo neznanje i
nisku prostotu - priznaju, da se preokret,
koji je u ljudskom životu izvelo kršćanstvo,
ne može mjeriti ni usporediti ni sjednim drugim
pokretom u povjesti — nijedan ga ne može dostignuti.

George John Romanes, biolog, fiziolog (1848.-1894.)

Iz spisa Officiel, srp. 1881.:
Nema neutralne škole, jer nema učitelja,
koji ne bi imao vjerskog ili
filozofijskog mišljenja.
Ako li on toga nema,
onda nije ni čovjek:
on je slaboumnik ili nakaza.
Ima li ga pak, a taji to,
da spasi plaću, onda je kukavica.
Ali eto moje glave, da on
(svog mišljenja) ne može da sakrije.

Jules François Simon, državnik, filozof (1814.-1896.)

Iz spisa Sakriveni svijet, 1920.:
To je naš nutarnji svijet:
spoznaje u pameti i mašti,
u razumu i umu; nagoni, sklonosti,
strasti, čuvstva i težnje.
U tom se nalazi toliko bogatstvo života,
tolika raznolikost, da se zaista naša
nutrinja može nazvati mikrokosmos,
svijet u malenom.
I tim svijetom mora čovjek upravljati tako,
da postigne cilj, za kojim od naravi teži:
da bude sretan onako, kako je to njega,
kao umnog bića, dostojno.
Harmonizirati svoju nutrinju,
usavršiti samog sebe,
to je čovjekova prva i najvažnija zadaća.
Ali i teška zadaća.
Jer u čovjeku nije red onakav,
kakav bi po naravi njegova bića morao biti.

Grgur Galović, spisatelj (1882.-1923.)

Iz spisa O postanku svijeta:
Promatranje prirode vodi k spoznaji
jednog višeg uma, od kojega potječe i
naš um i sav svemir.
Njemu treba da pripisujemo krasote nebeske,
koje su probudile našu misao,
i eto nas sasvim pripravljene da shvatimo i
prihvatimo tradicionalnu formulu:
Bog, Otac svemogući, Stvoritelj neba i zemlje.

Hervé Faye, astronom (1814.-1902.)

Iz spisa F.Zec, Elektrofizičari i vjera, 1920.:
Svako temeljito proučavanje naravi
vodi k spoznaji Boga...

Hans Christian Ørsted, fizičar, kemičar (1777.-1851.)

Iz spisa Politische Theologie, 1990.:
Ispravno razumijevanje našeg odnosa
prema Bogu i/ili namjera koje Bog ima s nama,
ne vodi nas do pasivnog prihvaćanja
danog i zatečenog stanja kao nečega
što 'Bog hoće' i što stoga treba
u strpljivosti i predanju podnositi,
nego do aktivnog zauzimanja za
ljudsko dostojanstvo i ljudska prava ljudi,
i to načelno svih,
kao štoje Krist za sve umro.

Oswald von Nell-Breuning, prezbiter DI, teolog (1890.-1991.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Više nego ideje suvremeni svijet
traži slike i ostvarenja.
Nijedna ideja ne može steći povjerenje
ako ne dolazi u vidljivom ostvarenju.
U protivnom slučaju ona ostaje
samo ideologija.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Danas kao nikad prije,
ako zajednički život (život u Zajednici)
stavi sebi u dužnost snagu
koja mu je svojstvena,
ako se ispuni svježinom bratskog života
koja njega obilježuje,
tada je zajednički život kvasac u tijestu.
On sadrži u izobilju eksplozivnu snagu.
On može odstraniti čitava brda
indiferentnosti i donijeti
ljudima nezamjenljivo svojstvo
Kristove prisutnosti.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Kršćani današnjice znadu to dobro:
oni ne mogu odijeliti duhovni napredak
od zemaljskog napretka.
Nameće se, dakle, samo jedna stvar:
raditi usred mnogih protuslovnih snaga
za duhovni i zemaljski razvoj
najsiromašnijih i svih ljudi.
Međutim, ako bi se zbog naše
plemenite otvorenosti prema čovjeku izgubili
iz našeg zajedničkog poziva znakovi neprolaznosti,
ostala bi nam tako samo osobna sposobnost
sudjelovanja u suvremenom svijetu.
Mi bismo se zaustavili na jedinoj dimemziji
do koje mogu doprijeti također i nevjernici.
Nasuprot tome mi bismo bili u nemogućnosti
učiniti da ljudi osjete Božju prisutnost i
njegovu transcendentnost.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa Pravila Zajednice u Taizéu:
Kontemplativni život koji nije uključen u
cjelinu života ne može
shvatiti čovjek današnjice.
Ali, više se ne može smatrati kršćaninom
tko dopusti da ga potpuno
apsorbira ljudski milieu.

Roger Schutz, redovnik, osnivač zajednice u Taizeu (1915.-2005.)

Iz spisa A.Kusić, Ateizam i crkva u sadašjem času, 1966.:
Onaj optimizam što se nadao da će egzaktna znanost
riješiti sve zagonetke svijeta i života
uzmiče na svim stranama.
Bila je, štoviše, varka...

Friedrich Paulsen, filozof, pedagog (1846.-1908.)

Iz spisa A.Kusić, Ateizam i crkva u sadašjem času, 1966.:
Ne znam da je znanost ikada osušila
jedinu suzu koja je potekla iz srca.
Glas koji se jednoga dana
čuo na Gori i koji se nakon toga
raširio čitavim svijetom govoreći:
Blaženi koji plaču...
blaženi koji gladuju i žeđaju pravde,
taj glas nije glas znanosti.
Kako bi znanost mogla utažiti
neizmjernu žeđ za izvjesnošću i pravdom,
od kojih žeđa čovječanstvo?

Henri Poincaré, matematičar, fizičar (1854.-1912.)

Iz spisa Tragovi mudrosti; poglavlje O vjeri:
Napuštanje svake religije vodi
napuštanju čovječansikih dužnosti...

Jean Jacques Rousseau, spisatelj, filozof (1712.-1778.)

Iz spisa Emile, Liv. IV:
Naše moderne vladavine bitno duguju
kršćanstvu svoj čvršći auktoritet i
manje česte revolucije.
Njih je kršćanstvo učinilo manje krvavima;
to se jasno vidi iz činjenice,
gdje se one usporede sa starim vladavinama.

Jean Jacques Rousseau, spisatelj, filozof (1712.-1778.)

Iz spisa Razgowory ob wladatelystwu:
Filozofija nije neko umijeće ili neka znanost,
već radije brižna i promeditirana razboritost...

Juraj Križanić, prezbiter, teolog, filozof (1618.-1683.)

Iz spisa »Quatre ans de Captivité«, sv. II
Divne li korelacije događaja ili
zbivanja ovoga života,
koji se, na žalost, ne mogu vidjeti
nego jedan za drugim,
a koji bi toliko otkrili osnove Božje
da ih možemo istodobno utvrditi u Svjetlu!
To je kao slova alfabeta
koja zasebno nijesu ništa,
ali koja, kad ih um poreda,
imaju moć, te daju život ili smrt.

Léon Bloy, spisatelj (1846.-1917.)

Iz spisa Jaspers, UZ, str.147
To je trajno pravo čovjeka
da on u nekoj djelatnosti i radu
samog sebe nađe zadovoljenim.

Georg Wilhelm Friedrich Hegel, filozof (1770.-1831.)

Iz spisa Il problema di Dio e le scienze:
Opredjeljenje za patnju i smrt
bilo bi ne samo nemoguće nego i
nepojmljivo, jer bi trebalo dopustiti
da materijalni organizam
hoće svoje uništenje...
Ako (organizam) može odabrati patnju
usprkos protivljenju osjetila,
to znači da u njemu ima jedna sila
koja je moćnija i različne naravi
od same osjetilne sile,
dakle — jedna nematerijalna sila.

Vittorio Marcozzi, prezbiter, antropolog, biolog, profesor (1908.-2005.)

Iz spisa Kršćanin kao buntovnik, 1968.:
Ćutim kako biblijski Bog
zove čovjeka putem događaja
koji mijenjaju društveno stanje,
i kako crkva postaje Crkva u onoj mjeri
u kojoj sudjeluje u revolucionarnom
radu Gospodinovu.

Harvey Cox, teolog (1929.)

Iz spisa Vrijednost različitih interpretacija, 1972.:
Bez sumnje moramo u svemu
što govorimo o Bogu tražiti
mjesto i za čovjeka.
Jer nema potpune spoznaje Boga
bez čovjeka, niti ljubavi prema
Bogu bez ljubavi prem a bližnjemu.
Bilo bi neugodno da nam netko,
dok govorimo ili pišemo o vjeri, došapne:
Što gledate u nebo kao da se nogama
ne dotičete zemlje?
Treba gledati u nebo,
ali svjesni da smo na zemlji.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa »Nova katolička moralka« J.G. Milhavena, 1974.:
Nikakva umjetnička invencija,
nikakvo stvaralaštvo ne mogu čovjeka
dispensirati od osobne odgovornosti
za svako djelo.
Polagat će račun za njih (Rim 14,12),
jer Bog je i sudac (1 Pet 4,5);
za svaku zlu riječ (Mt 12,36).
Jest, Bog je povjerio čovjeku razine talente,
ali ne na autonomnu, vrhovnu odgovornost
nego na odgovornu odgovornost,
jer će morati dati račun za
svoje upravljanje (Lk 16,2).

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa De l'anathème au dialogue, 1965.:
Mi, kršćani i marksisti,
živimo bez sumnje
jednu te istu neizmjernost,
ali vaša (kršćanska) je neizmjernost prisutnost,
a naša (marksistička) je odsutnost.

Roger Garaudy, spisatelj, filozof (1913.-2012.)

Iz spisa Qu’est-ce-que la morale marxiste?, 1963:
Kršćanstvo je stvorilo
novu dimenziju čovjeka:
dimenziju osobe.
Taj je pojam bio toliko stran klasičnom
racionalizmu da grčki oci nisu bili u
stanju u grčkoj filozofija naći kategorije i
riječi kojima bi izrazili
tu novu stvarnost.

Roger Garaudy, spisatelj, filozof (1913.-2012.)

Iz spisa Usput samome sebi, 1974.:
Mala djela ne vide se nikada unaprijed.
Iz njih se rađaju ostvarenja
mladenačkih snova.
Jedan nam je pokazao
gdje treba započeti: u
m a l e n k o s t i m a.
Na njima se grade velike palače,
koje polako i mukotrpno rastu.
Nije li to put mukotrpnog i ojađenog Boga?

Ivan Čagalj, prezbiter, pjesnik, teolog (1942.-1976.)

Iz spisa Otvaranje kauze za proglašenje blaženom i svetom Marte Obregón,
zbog mučeništva:
Shvaćam nešto:
da moram živjeti u sadašnjosti i
samo tako ću moći razumjeti prošlost,
što je tvoja VOLJA,
to će mi uvijek biti BOLJE od
SVEGA što mi svijet nudi.

Marta Obregón, mučenica čistoće (1969.-1992.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
U najširim spoznajama vidljivog svijeta
ne pronalaze se ni spokojstvo ni mir.
One ne zadovoljavaju žeđ za Misterijem i
čežnju za Beskonačnim,
nego nas one radije uvjeravaju o neadekvatnosti
svakoga spoznajnog sredstva za
postizanje duhovnog mira.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Vječna promjenljivost materijalnih stvari,
te — skupa s time — njihovo postojanje i
održavanje, čine da biva još očevidnijom
nužnost postojanja jedne Stvarnosti,
koja je tim materijalnim stvarima kao antiteza,
te je po svojoj naravi
Nepromjenljivi Bitak.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Zašto je dakle svijet shvatljiv?
Nije li to možda samo po svjetlosti
koju je Gospodin podijelio našem razumu?

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Dalla scienza alla fede (Od znanosti do vjere), 1962.:
Jedino apsolutno, i našem umu prirođeno,
jesu strukturalni zakoni razuma.
Oni su kao neka uklopljenost duboke
izvanjske Stvarnosti u našoj nutrini,
te sačinjavaju božanski pečat ljudske duše,
napravljene na sliku i priliku Božju.

Francesco Severi, matematičar (1879.-1961.)

Iz spisa Psihološki motivi vjere, 1974.:
Bez Boga vjere, ili onoga
Beskonačnog Sveznajućeg i Svemogućeg Bitka,
duh bi čovječji i po spoznaji i po slobodi
ostao zatvoren u samu fizičku stvarnost
bez mogućnosti »provirivanja« u smjeru
neograničenog obzorja Beskonačnog Bitka.

Ante Kusić, prezbiter, profesor (1922.-2007.)

Iz spisa Psihološki motivi vjere, 1974.:
Prejaki intenzitet božanskog svijetla
uvijek nas zaslijepi, te mi,
čim nam izgleda da smo nešto osvijetlili,
ponovno padamo u tamu;
naša spoznaja o Bogu kreće se između Da i Ne,
između sličnosti i još više nesličnosti.
Međutim, baš »ta skromna mjera jest značajna«.
Značajna je zato, jer »kad ne bismo
za nju bili sposobni, ne bismo mogli biti
oslovljeni božanskom porukom«.

Ante Kusić, prezbiter, profesor (1922.-2007.)

Iz spisa Opći pregled kršćanske mistike, 1987.:
Mistično sjedinjenje mistika s Bogom
ne smije se nikada shvatiti kao
poistovjećivanje između ljudske i
božanske naravi.
Voštanica može biti zapaljena pomoću sunčane zrake
a da ipak ne postane zbog toga sastavnim dijelom
vatrene kugle samog Sunca!
Tome slično ne biva u mističnom doživljaju
Božja narav supstancijalno spojena s naravi čovjeka;
Božja narav ne biva time uvučena u narav čovjeka.
Događa se samo to, da ižarivanje Pratemelja — Boga —
biva unošeno u narav čovjeka.

Ante Kusić, prezbiter, profesor (1922.-2007.)

Iz spisa Der Ursprung des Lebens, 1964.:
Fizika nas uči da materija i
energija samo mijenjaju svoje oblike,
ali da ne mogu biti ni proizvedene
ni uništene.
Najdublji razlog te fizikalne činjenice
smijemo vidjeti baš u tome što nijedno
konačno biče nije sposobno niti proizvesti
niti uništiti sami bitak.
Prijelaz od bitka u nebitak i od
nebitka u bitak može proizvesti
samo Bitak kao takav, Bog,
ono Beskonačno.

Johannes Haas, prezbiter DI, biogenetičar

Iz spisa Der Ursprung des Lebens, 1964.:
Nastanak je nekoga živog bića,
promatramo li stvar u cjelini,
transcendentan događaj,
čije zadnje temeljenje može biti
traženo samo u Beskonačnom Bitku, Bogu.

Johannes Haas, prezbiter DI, biogenetičar

Iz spisa Cristo e il tempo, 1965.:
Središte se vremena za vjernike
ne nalazi u budućnosti,
ono je u prošlosti i
samo kraj još mora doći,
tako da je sadašnje vrijeme
sve vrijeme između uskrsnuća i
povratka Kristova.

Oscar Cullmann, teolog, luteran (1902.-1999.)

Iz spisa Katholische Dogmatik, sv. IV, 2. , 1959.:
U katolicizmu se sačuvala misao,
da su nam priopćeni predznaci
ponovnog Kristova dolaska,
i da su to:
naviještanje evanđelja u cijelom svijetu,
obraćenje židovskog naroda,
nastajanje velikog otpada,
pojava Antikrista i
kaotično stanje u svijetu.

Michael Schmaus, teolog, dogmatičar (1897.-1993.)

Iz spisa Moderna slika svijeta i naša vjera, 1977.:
Kršćanska teologija mora biti uvijek
otvorena prema svim
novim naučnim spoznajama.
Ona je dužna pratiti sve novosti
u svijetu prirodnih znanosti,
ali neće biti lakaj mode.
Niti će ostati rob »posvećenih«
tradicija niti postati skutonoša modernizma.
Njezina je dužnost da bude budna i kritična.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Moderna slika svijeta i naša vjera, 1977.:
Zadaća kršćanskog učenjaka jest
da sve prirodne pojave u prvom redu
tumači naravnim razlozima.
Nikada se neće utjecati natprirodnim
tumačenjima dok nisu potpuno
iscrpljena naravna obrazloženja
(problem čudesa, okultne i
parapsihološke pojave).

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Misterij Imena Božjeg, 1981.:
Ako je čovjek tajna, Bog je još veća tajna,
Apsolutni Misterij.
Ako nas naša znatiželja i potreba
tjera da upoznamo relativnu tajnovitost sučovjeka,
još više nas goni na upoznavanje Apsolutne Tajne.
Kako pak Boga ne možemo vidjeti
niti ga dohvatiti svojim osjetilima,
žudni smo spoznaje barem njegova imena.
U imenu naime naslućujemo bit imenovanoga.
»Quis es, Domine, et quid est nomen sanctum Tuum?«
Tko si Ti, Gospodine, i koje je Tvoje sveto Ime?

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Čovjekova drama, 1984:
Rasplet čovjekove drame je zapisan
već davno u Pavlovu trolistu:
vjera, ljubav i nada.
Prema tome na Kantovo posljednje pitanje
»Was ist der Mensch« (Što je čovjek),
može se slobodno odgovoriti:
Glaube, Liebe und Hoffnung.
Das ist der Mensch!
(Vjera, ljubav i nada. To je čovjek!)

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Znanost i vjera, 2002.:
 Znanost zna za duhovno, nadiskustveno i
nadnaravno, ali ga ne pozna, u nj ne ulazi,
pa o njemu ne može donositi sudove.
Tek ulaskom u metafiziku može naslutiti
vječnu zbilju, ali dakako,
to još nije "visio beatifica".
Dok su za znanost prostor, vrijeme i
matematika apsoluti,
u njoj nema mjesta za Apsolutnoga.
U zemaljskoj stvarnosti vrijedi
jedino relativnost.
Zbog toga nam je oboje potrebno -
znanost za relativno i
vjera za apsolutno -
sve do kraja ovog eona.
Vjera nam nije potrebna samo dotle
dok znanost "naraste".
Znanost ima svoju vlastitu vrijednost.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Vjera kršćanskog znanstvenika, 1977.:
Trebamo posebno naglasiti da se učenjaku u
katoličkoj teologiji najviše sviđa
upravo važnost koju ona pridaje razumu...
Bog nas neizmjerno nadilazi;
ali nadilazeći nas On nije nešto
apsurdno ili iracionalno,
suprotno našem razumu.
Radije recimo da je On nešto nadrazumsko.
On je sklad i neizmjerni razum.

Paul Chauchard, spisatelj, liječnik (1912.-2003.)

Iz spisa Vjera kršćanskog znanstvenika, 1977.:
Znanstvenik se ne bavi dogmom,
a teolog ne eksperimentira.

Paul Chauchard, spisatelj, liječnik (1912.-2003.)

Iz spisa La Science dètrult-elle la Religion?, 1958.:
Oratorij i laboratorij bave se istom stvarnošću i
međusobno su neodvojivi,
ali uvijek se treba čuvati da ih,
jednoga s drugim, ne lišimo vlastite naravi.

Paul Chauchard, spisatelj, liječnik (1912.-2003.)

Iz spisa Glaube und Leben, 1977.:
Ima nešto u našoj duši što potječe
od neke Više Sile.
Ako to nije stanoviti - svjesno prihvaćeni - Bog,
onda je to barem trbuh, kako govori Pavao.
Stoga ja držim pametnijim svjesno
priznavanje ideje Boga;
inače biva bogom... nešto drugo,
u pravilu nešto nedostatno i glupo,
što može niknuti kao nekakva
,prosvjećena’ svijest.

Carl Gustav Jung, psiholog, psihijatar (1875.-1961.)

Iz spisa »Bijeli prostor«:
Svijetao i lijep je Gospodin,
Viši od svemira, sve motri
I mirno shvaća:
Taj tijek tišine, to zelenilo,
Odredio je mali bijeli prostor
Na dva koraka ispred mene
U sobi, u kojoj vlada mir.

Viktor Vida, spisatelj (1913.-1960.)

Iz spisa Christ in der Gegenwart, 27.8.1967.:
Ja promatram Stvoritelja i njegova
stvorenja kao nešto što ide zajedno.
Za mene su znanost i religija
jednake dvama prozorima,
kroz koje gledamo vani za
zbiljnost Stvoritelja i na granice
što se očituju u njegovim stvorenjima.

Wernher von Braun, znanstvenik (1912.-1977.)

Iz spisa Značajna "Filozofija religije", 1979.:
U svim prilikama i neprilikama svoga života
čovjek u stvari traži Boga,
ali često nije siguran da li se nalazi
na putu prema njemu.
Tu je izvor tjeskobne problematike
o »putovima« koji dovode do Boga.
Čak i onda kad je čovjek duboko uvjeren
da je Bog onaj koji mu se može
bilo kad i bilo gdje neočekivano otkriti,
on se ipak ne može odreći
svoje pustolovne sudbine
da svojim umom i srcem traži Boga.
To je trajna osobna i
zajednička zadaća svih ljudi.

Tomo Vereš, prezbiter, teolog, filozof (1930.-2002.)

Iz spisa Vjera biblijskih mudraca, 2004.:
Svatko tko je ikada susreo Boga
kao različitog od uobičajenog pojma Boga,
svi sveci i mistici, svatko, drugim riječima,
tko je sličan Jobu više nego tri njegova prijatelja,
teologa rekao bi istu stvar:
ako sretneš Boga, susret ne možeš opisati riječima,
a još mnogo manje Boga kojega susrećeš.
Bog ne može biti predmet ljudskih pojmova.
Osoba više nije u prvom licu »ja« i
Bog nečiji »ti«, nečiji objekt,
sada je Bog ja i osoba ja sam njegov ti,
njegov objekt.
Mistici govore čudne stvari o sebi,
kao da su ljudi privid, iluzija ili
razoreni u doživljenom božanskom susretu.

Nikola Hohnjec, prezbiter, profesor (1944.)

Iz spisa Sermo mysticus, 1979.:
Kršćansku mistiku sami mistici tumače kao
’iskustvenu spoznaju Boga’,
bilo u nekom događaju,
kao što se Pavlu dogodilo pred Damaskom,
bilo u uranjanju, u šutnji i ljubavi,
u otajstva vjere, kao što je to arhetipski
živio evanđelist Ivan i ostavio ono
što je tu iskusio svojim sudrugovima u vjeri,
prvim kršćanima, da ’vide, čuju, opipaju’.
Mistično sjedinjenje, iskustvo najdublje
povezanosti čovjeka s trojedinim Bogom,
naposljetku je – ako i nesavršena
– naznaka promatranja Boga u vječnosti koje...
posreduje povijesni silazak Boga
k ljudima u Isusu Kristu...
Kršćanska mistika je mistika Pisma,
svoj vrhunac ima u konsekventnome i
radikalnome nasljedovanju Krista.

Alois Maria Haas, znanstvenik, filozof, profesor (1934.-2025.)

Iz spisa Il Dio dei mistici. Le vie dell’ interiorita, 1996.:
Mistična spoznaja ne dodaje
ništa riječima Pisma.
Ona im podaruje težinu stvarnosti.

Charles André Bernard, teolog, profesor (1923.-2001.)

Navedeno prema Prontuario sacro-profano, II sv.:
Djelovanje što ga je izvršilo kršćanstvo,
posebno u svojim počecima
sliči električnoj masi koja se brzinom
prenijela na čitavo čovječanstvo,
i magnetskom fluidu koji je život i
gibanje prenio do zadnjih
ekstremiteta svojih udova.

Friedrich Schlegel, filozof (1772.-1829.)

Navedeno prema Prontuario sacro-profano, II sv.:
Katolicizam je bio najefikasniji
promicatelj pučkog razvoja
ljudske inteligencije.

Auguste Comte, filozof, matematičar (1798.-1857.)

Navedeno prema Prontuario sacro-profano, II sv.:
Ma koliko napredovala civilizacija,
ma koliko se proširila dostignuća
ljudske inteligencije, moralna uzvišenost
kršćanstva nikada neće biti nadmašena.

Johann Wolfgang von Goethe, spisatelj (1749.-1832.)

Navedeno prema Les Origines de la France contemporaine:
Danas, nakon 18 stoljeća,
kršćanstvo je još uvijek... veliki par krila,
nenadmašiv da digne čovjeka nad sama sebe...
Uvijek i svugdje gdje su ta krila smalaksala
ili se slomila, javni i privatni
oblici ponašanja su se izopačili...
čim se pristupi iz bliza jednom prizoru
takve vrste, može se procijeniti
koliko je kršćanstvo dobra i korisnoga
donijelo u naše moderno društvo,
koliko je ono tu unijelo stidljivosti,
nježnosti i čovjekoljublja,
koliko je tu dobronamjernosti i
pravednosti sadržano.
Ni filozofski razum, ni umjetnička i
književina kultura, ni čast feudalna,
vojnička i viteška, nikakav zakonik,
nikakva administracija,
nikakav oblik vlade nisu sposobni
da ga zamijene u službi
istinske civilizacijske prosvjećenosti.

Hippolyte Taine, filozof, povjesničar (1828.-1893.)

Navedeno prema Les Origines de la France contemporaine:
Samo kršćanstvo nas može zadržati
na sudbonosnoj padini i
zaustaviti lagano sklizanje koje izvršava
naša ljudska rasa odstupajući neprekidno i
s čitavom svojom izvornom težinom
prema svojim dubokim temeljima;
i staro evanđelje — kakav god bio
njegov sadašnji zastor —
još i danas je najbolja naravna pomoć
za pravilan društveni život...

Hippolyte Taine, filozof, povjesničar (1828.-1893.)

Iz spisa Sretni ljudi:
Sreća čovjeka?!
Ja sam istraživao njezine najdublje razloge,
i pronašao sam to da razlog
čovjekove sreće ne leži u novcu,
ni u posjedu, ni u raskošu,
ni u ljenčarenju, ni u trgovanju,
ni u postignutim uspjesima, ni u uživanjima.
Kod sretnih ljudi otkrio sam kao
razlog sreće uvijek duboku sigurnost,
spontanu radost u sitnim stvarima i
veliku jednostavnost.
Uvijek sam ostao začuđen:
Kod sretnih ljudi nema bezumne pohote.
Nikada nisam kod sretnih ljudi pronašao
to da su bez smirenosti, podložni huškanju,
nečim tjerani, nikada nisam kod njih otkrio
sklonost prema samoisticanju.
Obično su posjedovali
potrebnu dozu humora.

Phil Bosmans, prezbiter, pisac (1922.-2012.)

Iz spisa A.Kusić, Imati i biti: traženje životnog smisla, 1987.
Mi možemo govoriti posve jasno o atomima,
i to jezikom matematike,
koji je precizan i neprotivurječan.
Ali, ako ono što smo napisali
matematički prevedemo u naš obični govor,
prisiljeni smo upotrijebiti slike i usporedbe.
Ta misaona situacija, kako mi ise čini,
pruža dobru usporedbu za shvaćanje izričaja vjere.
S jedne strane, tu govorimo također o jednoj
stvarnosti ili, bolje, Zbiljinosti,
koja u svim narodima uvijek iznova biva shvaćena,
ali o kojoj ipak, s druge strane,
u svim kulturama i u svim vremenima
biva govoreno samo u usporedbama i slikama.
Sve su to slike, koje se točno ne podudaraju.
Ali mi znamo, da iza njih stoji jedna Zbiljnost..

Werner Heisenberg, fizičar (1901.-1976.)

Iz spisa O naravi teologije
Prava teologija jest jedna znanost,
koja vjerno izriče poruku Svetoga pisma,
te misao (sensus) Otaca i Crkve;
koja pouzdanim istraživanjem iz
članaka vjere izvodi zaključke,
sigurno brani dogme i
pruža stalnu pouku za život.
Tako spekulativna, polemička i
moralna teologija nisu različite u
smislu različitosti vrste,
nego su različiti dijelovi iste teologije.

Ivan Paštrić, prezbiter, teolog, profesor, spisatelj (1636.-1708.)

Iz spisa Prorok:
 Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri
čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas,ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca
odapeta kao žive strijele.
Neka Vaša napetost u Strijelčevoj ruci
bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti,
isto tako ljubi i luk koji miruje.

Halil Džubran, pjesnik (1883.-1931.)

Iz spisa Obnova kršćanske vjere, 1984.:
 U smislu klasične grčke ontologije (...)
prvi se i najveći bitak mora shvatiti
kao čisti eidos, kao čista forma i
čista energeia bez ikakva odnosa
prema prvoj materiji.
Skolastika govori stoga o Bogu kao
actus purus, čistom činu.
Apeiron, neodređeno, bezgranično,
korjenito se razlikuje od
(kršćanskog) shvaćanja Boga.
Ovdje treba zato tražiti posljednji razlog,
zašto je Bog filozofa bez povijesti.(...)
Biblijski Bog nije samo kod sebe,
on je i izvan sebe,
on reagira na povijest ljudi i to tako jako
da on samoga sebe očituje čak u njoj,
i to upravo s pomoću one dynamis,
one sile koja se naziva pneuma.

Heribert Mühlen, prezbiter, teolog, profesor (1927.-2006.)

Iz spisa Doček osvitne smrti:
 U Božjem dahu sve su ptice
u Božjem dahu sve su zemlje
u Božjem dahu svi su ljudi
puci svi nestali i postojeći
bivši, budući oni koji bili nisu
i oni koji biti neće
isti su, isto su - u Božjem dahu
sva neba, sunc a sva i svi svemiri...
Udišem li baš taj Dah, djelić po djelić
(koji nisam zavrijedio ni zaradio,
nego me dopao darovan), jutros,
pred operaciju, ležeći na postelji,
napola pokrita lica, napola pokrita oka,
probuđen u nebo pred ishod sunca -
puna krilatih točkica neizrecivoga?

Tonči Petrasov Marović, spisatelj (1934.-1991.)

Iz spisa A.Kusić, Teologija i prirodoslovna znanost, 1994.:
 U prirodi gospodari Mudrost
skupa s "vrhunskom umjetnosti",
pa to dvoje, "mudrost i umjetnost",
jednoznačno upućuju na
"Stvarateljsku silu,
koja mnogo nadilazi ljudsku moć".

Walter Heinrich Heitler, fizičar (1904.-1981.)

Iz spisa A.Kusić, Teologija i prirodoslovna znanost, 1994.:
 Što je Svemir?
Nije li neki veliki trodimenzionalni film,
u kojem smo svi mi suigrači
bez slobodne odluke?
Je li to nekakva kozmička šala,
nekakav golemi računar,
neko umjetničko djelo određenog
višeg bića ili samo eksperiment?
Svemir nam je teško shvatiti....

Heinz Rudolf Pagels, fizičar, profesor (1939.-1988.)

Iz spisa A.Kusić, Teologija i prirodoslovna znanost, 1994.:
 Duh i materija tvore jednu i
istu stvarnost;
Stvoritelj tog Svemira od materije i duha,
sam je transcendentan;
stvarnost 'u sebi' tog Svemira
nije nam spoznatljiva.

Jean Guitton, filozof, teolog (1901.-1999.)

Iz spisa F.Franić, Uspomene na neka crkvena događanja za vrijeme
Hrvatskog proljeća i nakon njega, 1996.:
Historia est testis temporum,
lux veritatis, vita memoriae,
magistra vitae, nuntia vetustatis -
povijest je svjedokinja vremena,
svjetlo istine,
život pamćenja,
učiteljica života,
vjesnica davnine.

Ciceron, filozof i govornik (106. pr. Kr.-43. pr. Kr.)

Iz spisa Le mystere du temps, 1962.:
Prije svijeta postojao je samo Bog,
vječni Bog...
On je uzrok i samog vremena.

Jean Mouroux, teolog  (1901.-1973.)

Iz spisa Homilija, 1960.:
U skromnosti pronalazimo dostojanstvo;
ulaženjem u muziku, ulaženjem u spoznaju,
u žarkom gajenju nauke,
u ljubavi prema prirodi,
u prelaženju neke planine,
u promatranju sunca,
u zanošenju mirom zvjezdane noći...
tražiti svugdje da procvjeta to
izbijanje ljepote, veličine i dostojanstva.
Tada nemamo potrebe da se snizujemo,
više se ne misli na sebe,
uranjamo u Ljepotu koju susrećemo,
zaboravljamo se u muzici,
zadivljeni smo prirodom i u radosti divljenja,
komuniciramo sve dublje s
božanskom Prisutnošću koja se otkriva
pod tim bezbrojnim licima,
pod svim tim gledištima prirode,
umjetnosti i čovječnosti.

Maurice Zundel, prezbiter, teolog, filozof (1897.-1975.)

Iz spisa Dnevnik, 18.1.1984.:
Kada bismo znali,
da čitavo nebo stanuje u
našim grudima i da se Vječni
u nama nalazi,
da nam u svakom času
govori glas svemira,
u šuštanju lišća, u pjevu ptica,
u slici koju je neki umjetnik izradio,
u nekom Bachovom preludiju...
samo oni koji su gluhi i slijepi
prolaze život, a da ne osjećaju
njegove ljepote koja se svagdje očituje.

Julien Green, spisatelj (1900.-1998.)

Iz spisa Dnevnik, 18.1.1984.:
(O muzici.)
Uzvišeno umijeće koje je zanosno
i utješljivo, ono govori o svijetu
koji stremi prema nevidljivoj ljepoti
koju ljudi ne mogu dodirnuti ni uništiti,
kao što ne mogu uništiti visinski zrak,
ne mogu je dohvatiti svojim rukama,
nedohvatno lebdi iznad nas,
pjeva božanski pjev.

Julien Green, spisatelj (1900.-1998.)

Iz spisa Budućnost teologije i teolog budućnosti, 1999.:
 Teolozi sadašnji!
Svaka vam čast!
Na trudu, na traženju, na riječi!
Svaka vam čast, i poradite da tu
čast nikad ne izgubite!
Teolozi budući!
Čestitam vam na hrabrosti!
Upustili ste se u avanturu s Bogom,
i ako otvoreni i uporni budete,
otkrit ćete zemlju čudesa,
ne daleko u sferama nebeskim i
tajnama transcendencije,
nego u hodu koraka svojih među braćom i
u srcima u kojima se nastanio Bog!
Jer na koncu je Kristova zadnja:
"Blago čistima srcem,
oni će Boga gledati"!
Amen!

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)

Iz spisa Vom Finden und Verkulnden
der Vahrhelt in der Kirche, 1993.:
 Danas nema značajnijeg teologa
koji se ne zauzima za sintezu
teologije i duhovnosti, vjere i života,
teorije i prakse, dogme i egzistencije...
Teološka spoznaja može doseći svoje
zadnje mogućnosti samo kao sapientia,
koja je dar Duha.

Wolfgang Beinert, prezbiter, teolog, profesor (1933.)

Iz spisa "Blago siromasima duhom...", 2002.:
 U skladu s evanđeoskim duhom,
radije nego o siromaštvu
trebalo bi govoriti o spremnosti
da se dobra dijele s drugima,
da bi se tako omogućilo da svi
imaju udjela na dobrima.
Isus osuđuje služenje bogatstvu,
a ne služenje bogatstvom.
Tko bogatstvo stječe i upotrebljava da
drugima olakša i unaprijedi život,
taj Bogu služi.

Marijan Vugdelija, prezbiter OFM, bibličar, profesor (1948.)

Iz spisa "Blago siromasima duhom...", 2002.:
 Ničim se ne može dokazati da Isus osuđuje
posjed kao moralno zlo i da siromaštvo
propovijeda kao ideal.
Ako bi propovijedao siromaštvo kao ideal,
kako bismo mogli shvatiti njegove opetovane
pozive u Evanđeljima da se pomaže siromasima?
U tom slučaju, Isus bi se našao u protuslovlju.
S jedne strane, on propovijeda
"blago siromasima, njihovo je kraljevstvo Božje",
a u isto vrijeme vodi borbu protiv siromaštva
zauzimajući se za pomaganje siromasima.
Ako su oni sretni time što su siromasi,
čemu se onda boriti protiv siromaštva i
tako umanjivati njihovu sreću?
Propagiranje takve ideologije uništilo bi svaku
volju kod siromaha da se bore protiv
siromaštva i bijede, da se bune protiv
socijalnih nepravdi koje
stvaraju bijedu i siromaštvo.
Na taj način bi se te socijalne nepravde,
koje stvaraju "sretne siromahe",
opravdavale i sankcionirale.
Ako bi se tako shvatila poruka prvog blaženstva,
onda bi se kršćanstvo s pravom moglo označiti
kao "opijum za narod".
Osim toga, takvo stajalište bilo bi u protivnosti s
Božjim nalogom s prvih stranica Biblije gdje čitamo:
"... napunite zemlju, i sebi je podložite!"
(Post 1,28).
K tome, mi smo vidjeli da svi biblijski tekstovi
kažu daje Bog na strani siromaha,
što znači da osuđuje izrabljivanje i želi da se
siromasi oslobode bijede siromaštva.

Marijan Vugdelija, prezbiter OFM, bibličar, profesor (1948.)

Iz spisa Ž.Bezić, Znanost i vjera, 2002.:
 Nije točno da religija prestaje
gdje nauka počinje;
točno je da religija počinje
tamo gdje nauka prestaje.

Đuro Šušnjić, filozof, sociolog (1934.)

Iz spisa Quantum Physlcs, 1986.:
 Sada mi nalazimo da fizika,
oduvijek smatrana kao najobjektivnija
od svih znanosti, nanovo odkriva potrebu
ljudske duše i stavlja je u samo središte
našega shvaćanja svemira.

Alastair Ian Maxwell Rae, fizičar (1938.)

Iz spisa Ž.Bezić, Znanost i vjera, 2002.:
 Velika većina znanstvenika svjesna je da
znanost odgovara samo na dio naših pitanja.
Postoji, naravno, puno toga onkraj znanosti,
što mi ne znamo i ne razumijemo...
Ima puno istine kada neki fizičari kažu da je
put znanosti možda čak i bolji put k Bogu,
nego put religije.
Tim putom ne može svatko ići jer je teži,
sustavniji i sistematičniji.
Prema tome nije nipošto čudno što je velika
većina znanstvenika duboko religiozna...
Moje osobno stajalište jest ono što
ga je izrekao papa Ivan Pavao II.
Na jednom eminentnom skupu znanstvenika
kazao je naime, da su dva najveća dara
što ih je Bog dao čovjeku - vjera i znanost.

Ivo Šlaus, fizičar, akademik (1931.)

Iz spisa "Fizika besmrtnosti", 1994.:
 Svemir je po definiciji cjelina
svega postojećeg, cjelina stvarnosti.
Stoga je u slučaju da Bog postoji
- On/Ona po definiciji ili Svemir
ili njegov dio.
Cilj fizike jest razumijevanje onoga
što je, konačno, posljednja stvarnost.
Ako je Bog stvarnost, onda će fizičari
Njega/Nju zakratko ili zadugo pronaći.
Ovom svojom knjigom tvrdim,
da je fizika Njega/Nju možda već pronašla:
On/Ona je posvuda u stvarnosti;
samo mi Njega/Nju nismo vidjeli,
jer nismo promatrali Svemir u
dovoljno velikom mjerilu - te ga u pravcu
Osobe nismo tražili u samome stroju.

Frank Jennings Tipler, matematički fizičar, kozmolog (1947.)

Iz spisa Isus Krist - od suviška do tajne, 1997.:
 Nužno je uistinu vidjeti postoje li
zaboravljena teološka mjesta u
svijetu iz kojega je iseljen Bog,
mjesta gdje se u ljudskom vremenu i
ljudskom prostoru susreću i
mogu susresti Bog i čovjek,
a istodobno proročki djelovati tamo
gdje se Bog 'zarobljava' u ljudske želje,
fantazije i planove.
Bog je, uostalom, najčešće tamo
gdje mi mislimo da nije,
odnosno često nije tamo gdje ga mi
nasilno smještamo.

Ivan Šarčević, prezbiter OFM, teolog, profesor (1963.)

Iz spisa Das mystische Wort, 1974.:
 Svako govorenje o bijegu od svijeta
u mistici samo nam jasno pokazuje
da se o mističnom doživljaju isto tako
malo shvaća kao i o svijetu.

Carl Eduard Albrecht, psiholog, psihoterapeut, liječnik (1902.-1965.)

Iz spisa I mistici e la mistica, 1995.:
 ... što dublje mistik proživljava
jedinstvo s Bogom, to više živi
jedinstvo s Božjim stvorenjem...
u nutrini u Bogu,
ali potpuno u svijetu...
Mistici naglašavaju da je mistični život
više nego herojski život
ili služenje svijetu...
Mistici su socijalno i, često,
politički aktivni jer traže
Boga i samo Boga...
Mistici su najmoćniji služitelji
čovječanstva koje je svijet ikad poznavao.
Te obožene, kristolike, oduhovljene osobe
prenositelji su skrivenoga života vjere,
nade i ljubavi svakog čovjeka.

Harvey Egan, prezbiter DI, teolog, profesor (1937.)

Iz spisa Osvjetovljenje religije, 2005.:
 Znanost je stvarala riječi, formule i
zasljepljenost umjesto misli,
jer joj je nedostajala religija.
Religija objašnjava svijet kao Božji učinak,
dok zapravo stvara odnos prema beskonačnosti,
a beskonačnost je kaos u kojem
svaka točka čini jedan svijet.
Tako je religija svakog čovjeka
samo dio cjeline koja je beskonačna,
a ne nepotpuna kao ćudorednost.

Ivan Pederin, povjesničar, germanist (1934.)

Iz spisa Osvjetovljenje religije, 2005.:
 Religija nije filozofija,
koja se može zatvoriti u okove sustava
jer u religiji postoji čvrsti odnos
između motrenja i osjećanja.
Postupanje mora biti ćudoredno;
religija prati sve osjećaje,
poput svete glazbe.
Religija daje osjećaj da čovjek leži
na grudima beskonačnog svijeta, štoviše,
da je duša tog beskonačnog svijeta,
da je taj svijet njegovo tijelo.
Religija, to je otkrivanje duha svijeta
koji nam se objavljuje,
a mi tu objavu primamo u strahopoštovanju.
Religija nije za one koji sumnjaju
ili se rugaju, nije ni za nemoralne ljude,
nego za razumne.

Ivan Pederin, povjesničar, germanist (1934.)

Iz spisa Dire Dio nel Tramonto..., 1999.:
 Sveto je poput nepoznata vjetra za
koji se ne zna odakle dolazi i kamo ide,
gdje prebiva,
tko ili što ga goni ili smiruje...

Tiziano Tosolini, misionar ksaverijanac, teolog, filozof, profesor (1964.)

Katekizam katoličke crkve:

31 Budući da je stvoren na sliku Božju i pozvan da upozna i ljubi Boga, čovjek koji Boga traži otkriva neke "putove" da bi došao do spoznaje Boga. Oni se nazivaju također "dokazima za opstojnost Božju", ne u smislu prirodoznanstvenih dokaza, već u smislu "konvergentnih i uvjerljivih obrazloženja" koja nam omogućuju doći do prave sigurnosti. Ti "putovi" koji nas približuju Bogu imaju kao ishodišnu točku stvorenje: materijalni svijet i ljudsku osobu.

34 Svijet i čovjek svjedoče, da nemaju u sebi samima ni svoj prvi uzrok ni svoj zadnji cilj, nego da imaju udjela u Biću koje nema ni početka ni svršetka. Tako, ovim različitim "putovima" čovjek može spoznati da postoji neka stvarnost, koja je prvotni uzrok i zadnja svrha svega, "a što svi nazivlju Bogom".

40 Budući da je naša spoznaja o Bogu ograničena, to je isto tako i naš govor o Bogu. Možemo govoriti o Bogu samo polazeći od stvorenja i primjereno našem ograničenom ljudskom načinu spoznavanja i razmišljanja.

216 Božja je istina njegova mudrost koja upravlja cijelim redom stvorenja i vlada svijetom. Bog koji je sam "stvorio nebo i zemlju(Ps 115,15), samo On može dati istinsku spoznaju svega stvorenoga u odnosu prema Sebi.

286 Zacijelo, već ljudski razum može naći neki odgovor na pitanje o počecima. Da postoji Bog Stvoritelj, sa sigurnošću se može spoznati po njegovim djelima svjetlom ljudskog uma, iako je ta spoznaja često zamračena i izobličena zabludom. Tu pridolazi vjera da učvrsti i prosvijetli um da pravilno razumije tu istinu: "Vjerom spoznajemo da je svijet riječju Božjom stvoren, da ono što vidimo nije postalo iz onoga što se opaža" (Heb 11,3).

314 Čvrsto vjerujemo da je Bog Gospodar svijeta i povijesti. Ali nama su putovi njegove providnosti često nepoznati. Tek na kraju, kad završi naša djelomična spoznaja, kad budemo gledali Boga "licem u lice" (1 Kor 13,12), bit će nam potpuno znani putovi, kojima je, pa i kroz drame zla i grijeha, Bog vodio svoje stvorenje - sve do počinka konačnog "Sabata" - "Subote" - za koji je stvorio nebo i zemlju.

683 "Nitko ne može reći `Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Bog odasla u srca vaša Duha Sina svoga koji klice: Abba - Oče!" (Gal 4,6). Ta spoznaja vjere moguća je samo u Duhu Svetom. Da bismo bili u dodiru s Kristom, treba da nas prije dotakne Duh Sveti. On nas pretječe i budi u nama vjeru. Po našem krštenju, prvom sakramentu vjere, Život, kojem je izvor u Ocu i koji nam je darovan u Sinu, intimno i osobno nam daje Duh Sveti u Crkvi: Krštenje nam daje milost novoga rođenja u Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom. Jer oni koji imaju Duha bivaju vođeni k Riječi, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva nepokvarljivost. Dakle, bez Duha nije moguće vidjeti Sina Božjega, a bez Sina nitko se ne može približiti Ocu, jer je spoznaja Oca Sin, a spoznaja Sina Božjega biva po Duhu Svetome.

1840 Bogoslovne kreposti omogućavaju kršćanima da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor, poticaj i objekt, Bog koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi njega samoga.

2080 Deset zapovijedi sadrže povlašten izričaj naravnog zakona. Spoznajemo ga kroz Božju objavu i ljudskim razumom.
Iz Duhovnog spjeva svetog Ivana od Križa, prezbitera

Spoznaja otajstva skrivena u Kristu

 Mnoga su i čudesna otajstva razotkrili sveti učitelji i pobožne duše u ovozemnom životu. Ipak, većim dijelom ta otajstva još čekaju da budu izrečena i razumljena.
Zato valja duboko kopati u Kristu. On je poput bogata rudnika što ima mnogo rukavaca s blagom. I ma koliko tko kopao, nikada neće stići do dna ili na kraj. Štoviše, u svakome rukavcu posvuda susreće nove žile novih bogatstava. Stoga Apostol reče o Kristu: U kom su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. Duša u to blago ne može zaći niti mu se može primaći, ako prije ne podnese silnu zaposlenost oko toga da uđe, trpeći iznutra i izvana, i ako je prije Bog ne obaspe mnogim razumskim i osjećajnim dobročinstvima. A svemu tome treba da prethodi duhovno uvježbavanje.
Sve su to nužni preduvjeti za više prodore u spoznaje otajstava Kristovih. A to je spoznanje najviša mudrost što se može steći u ovome životu.
O kad bi ljudi napokon razumjeli da je nemoguće prispjeti do silnoga bogatstva mudrosti Božje, ako se prije ne uđe u silnu zaposlenost, uz mnogovrsne muke, tako da duša odloži svoju utjehu i želju.
Duša koja čezne za božanskom mudrošću, uistinu, najprije želi ući u dubok smisao križ.
Stoga je sveti Pavao poticao Efežane da ne klonu u nevoljama i da budu u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni te mognu shvatiti sa svima svetima koja je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispune sve punine Božje.
Jest, vrata kroz koja se ulazi u bogatstvo Kristovo jest križ. I ta su vrata tijesna. I mnogi žele doprijeti do slasti do kojih se samo kroz njih može prispjeti, ali ih je malo koji hoće da na ta vrata uđu.


Časoslov, služba čitanja spomendan sv. Ivana od Križa, 14.12.
Dokumenti II.vatikanskog sabora

Iz KONSTITUCIJE »SACROSANCTUM CONCILIUM« o svetoj liturgiji

Bog je navijestio i izveo otkupljenje
5. Bog, »koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine« (1 Tim 2, 4), »nekoć je u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima« (Heb 1, 1). A kada dođe punina vremena, posla Sina svoga — Riječ utjelovljenu, pomazanu Duhom Svetim — da kao »liječnik tijela i duše« i posrednik između Boga i ljudi navijesti siromasima evanđelje i da izlijeĉi one koji su skrušena srca.
Doista, njegovo čovještvo u jedinstvu s osobom Riječi, bijaše sredstvom našega spasenja. Zato se u Kristu »dogodio savršeni otkup našeg pomirenja i dana nam je punina bogoštovlja«.
To djelo ljudskog otkupljenja i savršene Božje proslave, kojemu su predigrom bila čudesna Božja djela u narodu Staroga zavjeta, izvršio je Krist Gospodin, naročito vazmenim otajstvom svoje blažene muke, uskrsnuća od mrtvih i slavnog uzašašća. Tako je »svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život«.
Doista, iz rebra je Krista, usnulog na križu, proisteklo čudesno otajstvo čitave Crkve.

IZ DEKRETA »OPTATAM TOTIUS« o odgoju i obrazovanju svećenika

Filozofija
15. Filozofske predmete treba tako predavati da se studenti dovedu do temeljite i suvisle spoznaje čovjeka, svijeta i Boga, oslanjajući se na trajno vrijednu filozofsku baštinu, a uzevši u obzir i novija filozofska istraživanja, posebno ona koja imaju veći utjecaj u njihovoj zemlji, te noviji razvoj znanosti, tako da se pitomci pravo shvativši značaj današnjeg vremena, uspješno priprave na dijalog s ljudima svoga vremena.«
Povijest filozofije ima se tako predavati da studenti shvate osnovna načela različitih sustava, da ono što u njima uoče kao istinito zadrže, a da budu u stanju korijenje zabluda razotkriti i zabaciti. Sam način predavanja neka kod studenata budi ljubav prema temeljitom istraživanju, opažanju i izlaganju istine, a također i pošteno priznavanje granica ljudske spoznaje. Osobito neka se pazi na vezu između filozofije i stvarnih životnih problema kao i na pitanja koja uzbuđuju duše studenata. Treba im također pomoći da zapaze povezanost što postoji između filozofske misli i otajstava spasenja koja se u teologiji promatraju u višem svjetlu vjere.

IZ DOGMATSKE KONSTITUCIJE »DEI VERBUM« o božanskoj objavi


Objavljene istine
6. Božanskom je objavom Bog htio, skupa s vječnim odlukama svoje volje o spasenju ljudi, samoga sebe otkriti i saopćiti »da imamo udjela u božanskim dobrima koja posvema premašuju ljudski razum«. Izjavljuje Sveti sabor: »Bog — počelo i svrha svih stvari — može se iz stvorenja sa sigurnošću spoznati prirodnim svjetlom ljudskog razuma« (usp. Rim 1, 20); a naučava: njegovoj objavi treba pripisati »što, i u sadašnjem položaju ljudskog roda, mogu božanske stvari koje ljudskom razumu nisu po sebi nedohvatne spoznati svi, lako, s čvrstom sigurnošću i bez primjese ikakve zablude«.

Važnost Staroga zavjeta za kršćane
15. Starozavjetni raspoređaj bijaše prvenstveno tome usmjeren da pripravi, proročki navijesti (usp. Lk 24, 44; Iv 5, 39; 1 Pt 1, 10) i različitim praslikama naznači (usp. 1 Kor 10, 11) dolazak sveopćeg otkupitelja i mesijanskog Kraljevstva.
Knjige pak Staroga zavjeta pokazuju svima — kako je to odgovaralo stanju ljudskog roda prije vremena kad je Krist uspostavio spasenje — spoznaju Boga i čovjeka i načine kako pravedni i milosrdni Bog postupa s ljudima. Makar te knjige sadržavale također što nesavršeno i privremeno, one ipak' očituju istinski božanski odgojni postupak.
Stoga Kristovi vjerni treba da boguodano prihvate te knjige, koje izražavaju živu svijest o Bogu, u kojima su pohranjeni uzvišeni nauci o Bogu i spasonosna mudrost o životu očvjekovu i čudesno blago molitava, u kojima se napokon krije Misterij našeg spasenja.

Blaise Pascal : "Memorial"

Mistično iskustvo Blaise Pascala

GODINA MILOSTI 1654.
Ponedjeljak, 23. studenoga, spomendan sv. Klementa, pape i mučenika i ostalih u popisu mučenika.
Uočnica sv. Krševana, mučenika i drugih.
Otprilike od pola jedanaest navečer do približno pola jedan u noći.
OGANJ
BOG Abrahamov, BOG Izakov, BOG Jakovljev,
Ne Bog filozofa ni učenjaka.
Sigurnost. Sigurnost. Snažna prožganost. Radost. Mir.
BOG Isusa Krista,
Deum meum et Deum vestrum
(Boga moga i Boga vašega).
Zaborav svijeta i svega ostaloga što nije BOG.
Nemoguće ga je otkriti osim na putovima što ih naučava Evanđelje.
Veličajnost ljudske duše.
Pravedni Oče, svijet te nije upoznao.
Ja sam te spoznao.
Radost, radost, radost, suze radosnice.
Bijah se od Njega odvojio...
Dereliquerunt me fontem aquae vivae
(Ostaviše mene, izvor žive vode - Jer 2,13).
Bože moj, zar ćeš me i ti ostaviti?
A ja se ne bih htio za svu vječnost od Njega rastati.
A ovo je vječni život: spoznati tebe,
jedinoga i istinskoga Boga i onoga koga si poslao,
Isusa Krista.
Isusa Krista..
Isusa Krista...
Ostavio sam Njega.
Bježao sam od Njega, nijekao sam Njega, razapinjao Njega.
O da se nikada više od Njega ne rastavim!
I Njega ne ćeš pronaći ni zadržati osim na putovima koje uči Evanđelje.
Odreknuće, posvemašnje i slatko.
Posvemašnji posluh Isusu Kristu i svomu duhovnom vođi.
Vječna radost za jedan dan nevolje i progona na zemlji.
Non obliviscar sermones tuos.
Nikada ne ću zaboraviti tvojih riječi (Ps 119,16).
Amen.


Iz Rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj 4, 6, 3. 5. 6; SC 100, 442. 446. 448. 454)

Objava Sina je spoznaja Oca

Nitko ne može upoznati Oca bez Božje Riječi, tj. bez objave Sina, niti tko može upoznati Sina bez Očeva dara. Sin je ostvario dar Očeve dobrohotnosti: Otac je poslao Sina koji je došao. Nevidljivog i neshvatljivog Oca objavila nam je njegova Riječ koja ga poznaje. Također i Riječ svoju spoznaje samo Otac.
Da je to tako, objavio nam je Gospodin. Radi toga objavom samoga sebe Sin nam objavljuje Oca. Objava Sina je spoznaja Oca: jer sve nam se po Riječi objavljuje.
Otac je zato objavio Sina da se po njemu on sam svima objavi, pa da one koji mu povjeruju primi u neraspadljivi život i vječno uživanje (a vjerovati njemu znači vršiti njegovu volju).
Ta po svojem postojanju Riječ objavljuje Stvoritelja Boga, i po svijetu Gospodina Tvorca svijeta, i po djelu Sazdatelja koji ga je učinio, i po Sinu Oca koji ga je rodio. O svemu tome svi na sličan način govore, ali svi jednako ne vjeruju. Po Zakonu i Prorocima Riječ je na sličan način objavljivala i sebe i Oca.
Na sličan način je to činio cijeli narod, ali nisu svi jednako vjerovali. I po istoj Riječi koja je postala vidljiva i opipljiva objavljivao se Otac, premda mu svi nisu jednako vjerovali, ali svi su vidjeli u Sinu Oca. Ono što je nevidljivo kod Sina, to je njegov Otac, a što je vidljivo u Ocu, to je njegov Sin.
Sve od početka do kraja vrši Sin pokoravajući se Ocu i bez njega ne može nitko Boga spoznati, jer Sin je spoznaja Očeva, a spoznaja Sinova je u Ocu i objavljena po Sinu. Stoga je Gospodin i govorio:
Nitko ne poznaje Sina nego Otac, niti Oca tko poznaje nego Sin i kome Sin objavi. Izraz »objavi« ne odnosi se samo na budućnost kao da bi tek tada Riječ počela objavljivati Oca kad je rođena od Marije, nego to općenito označava sva vremena. Od početka je Sin prisutan uz svoja stvorenja i objavljuje Oca svima kojima i kada i na koji način to Otac hoće. Radi toga je u svima i po svima jedan Bog Otac, i jedna Riječ Sin, i jedan Duh, i jedno spasenje za sve koji u njega vjeruju.


Časoslov, služba čitanja I. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
Iz Rasprave O iskustvu milosti , Karla Rahnera, teologa

O iskustvu milosti

Jesmo li već kada šutjeli premda smo se htjeli braniti i premda su s nama nepravedno postupali?
Jesmo li već kada oprostili premda nismo za to primili nikakve plaće te se naše šutljivo praštanje shvaćalo kao nešto samo po sebi razumljivo?
Jesmo li već kada poslušali, ne zato što bismo morali jer bismo inače imali kakvih neugodnosti, nego prije svega zbog onog Tajnovitog, Šutljivog, Neshvatljivog, kako nazivamo Boga i njegovu volju?
Jesmo li se već kada žrtvovali bez zahvale, bez priznanja, čak i bez osjećaja unutarnje zadovoljštine?
Jesmo li bili kada sami?
Jesmo li se kada odlučili za nešto potpuno nesebično iz najunutarnijeg poticaja vlastite savjesti, tamo gdje o tome ne možemo nikome više reći, nikome razjasniti, gdje je čovjek potpuno sam te zna da se odlučio za nešto što mu nitko ne može oduzeti i zbog čega je uvijek i vječno odgovoran?
Jesmo li već pokušali ljubiti Boga tamo gdje nismo nošeni valom nikakvog čuvstvenog oduševljenja; tamo gdje nam se čini da pored takve ljubavi umiremo; gdje se ljubav ukazuje kao smrt i apsolutno poništavanje; tamo gdje nam se čini da zazivamo prazno i nekoga od koga nema nikakvog uslišanja; tamo gdje nam se čini da je zapravo posrijedi strašan skok u dubinu bezdana; tamo gdje nam se čini da sve biva neshvatljivo ina prvi pogled besmisleno?
Jesmo li bili kada dobri prema čovjeku od kojega nema nikakvog odjeka zahvalnosti i razumijevanja, i onda kada ni sami nismo zadovoljni osjećajem 'nesebičnosti' ili osjećajem da smo bili pošteni ....?
Tražimo takva iskustva u svojem životu u kojima se upravo nama nešto tako dogodilo. Ako ih nađemo, došli smo do iskustva duha i njegova transcendiranja "ovog vremenitog svijeta".


I. Antunović, Milosni učinci sakramenta ženidbe prema Karlu Rahneru - Obnovljeni život 2002,57,3
Iz knjige »Proslogion« svetog Anzelma, biskupa
(Pog. 14. 16 .26 : Sabrana djela, izd. Schmitt, Seccovii, 1938, 111-113, 121-122)

O da te spoznam i ljubim kako bih se u tebi veselio

Jesi li našla, dušo moja, što si tražila? Boga si tražila i uvidjela si da je on nešto najviše od svega, od čega se nešto bolje ne da ni zamisliti. To nešto je sam život, svjetlo, dobrota, vječno blaženstvo i blažena vječnost.
To nešto je posvuda i uvijek. Gospodine Bože moj, ti koji si me oblikovao i ponovno obnovio, reci duši mojoj koja čezne, što si drugo nego je vidjela, da bi jasno vidjela za čim čezne. Trudi se da vidi više, a ništa više ne vidi od toga što je vidjela, osim tmine. Pa čak ni tmine ne vidi, jer ih u tebi nema. Ipak vidi da ne može više vidjeti zbog svoje tame.
Doista, Gospodine, ta je svjetlost nedostupna u kojoj ti stanuješ. Doista nema ničega što bi proniknulo to svjetlo da bi te tu spoznalo. Doista, zbog toga njega i ne vidim jer je odveć veliko. A ipak, što god vidim, po toj svjetlosti vidim, kao što slabašno oko , što vidi, svjetlošću sunca vidi, iako ne može motriti samo sunce.
Moj razum ne može do nje. Odveć bliješti, ne hvata je niti može oko moje duše u nj u dugo gledati. Sjaj ga odbija, nadmašuje veličina, natkriljuje neizmjernost, zbunjuje punina.
O najviša i nepristupačna svjetlosti! O potpuna i blažena istino, kako si daleko od mene koji sam ti tako bliz! Kako si daleko od lica moga, a ipak sam tako prisutan tvojemu liku!
Posvuda si čitava prisutna, a ja te ne vidim. U tebi se gibam i u tebi jesam, a k tebi pristupiti ne mogu. U meni si i oko mene, a ja te ne osjećam. Molim, Bože, da te upoznam i ljubim da bih se radovao u tebi. Ako ne mogu u ovom životu do punine, neka dnevno napredujem dok dođe punina. Nek ovdje u meni napreduje spoznaja tebe, a ondje nek bude potpuna. Nek ljubav prema tebi raste, a ondje nek je potpuna, kako bi ovdje moja radost u nadi bila velika, a tamo u stvarnosti potpuna.
Gospodine, po svome Sinu naređuješ, čak savjetuješ da tražimo i obećaješ da ćemo primiti da bi naša radost bila potpuna. Molim, Gospodine, što savjetuješ po našem divnom savjetniku ; primit ću što obećaješ po svoj ojistini, da bi moja radost bila potpuna. Istiniti Bože, molim; primit ću da bi moja radost bila potpuna.
Stoga nek zasad moja pamet razmatra ; stoga nek govori moj jezik. Neka to ljubi moje srce i nek o tom zbore moja usta. Neka gladni za tim duša moja i tijelo moje nek žeđa, sva moja bit nek čezne dok ne uđem u veselje Gospodina koji je trojstveni i jedan Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen.


Časoslov, služba čitanja 02. VAZ – Sv. Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj
Iz spisa »Hildebrandova spoznaja istine«, Hrvoja Lasića, prezbitera

Spoznaja općenito

Spoznaja je jedna od onih posljednjih danosti koje se ne dopuštaju svesti na bilo što drugo. Stoga se ona ne može definirati, nego samo neizravno na nju uputiti. Istinsku bit spoznaje možemo shvatiti jedino neposredno, a ne po nečem drugom. Usmjerujući dakle svoj duhovni pogled na ovaj prafenomen, imamo sam čin spoznaje o svim okolnim danostima, izražen u sudu i uvjerenju. Produbiti shvaćanje spoznaje i doći do potpune jasnoće u spoznaji možemo jedino nastavljajući neprestano stvarati bitna svojstva spoznaje.
Razmišljamo li o ljudskoj osobi, odmah zapažamo da spoznaja u njezinom životu igra temeljnu ulogu. Njezina jedinstvena sposobnost da sudjeluje u čitavom preostalom svijetu, prikazujući spoznaju svijeta u svim stupnjevima počevši od svjesnosti njegova postojanja do uvida u stvarni sadržaj, temelj je za čitav naš duhovni život. Sve naše htjenje i nastojanje, ljubljenje i mržnja, naša radost i žalost pretpostavljaju spoznaju, svijest o predmetu našeg htjenja, nastojanja i ljubljenja, znanje o njima, razumijevajuće shvaćanje. S cijelim bogatim svijetom oko nas, počevši od fizičkog, prostornog, obojenog, zvučnog svijeta,
punog materijalnih stvari i događaja do ljudi koji nas okružuju, nismo samo uzročno povezani, kao neosobna bića: kamen, biljke, životinje, nego i na sasvim jedinstven način duhovnog shvaćanja, onog intencionalnog udjela u njima, onog duhovnog obuhvaćanja kako ga spoznaja prikazuje.
Ako možemo reći da osobno biće ne bi moglo biti mišljeno bez sposobnosti spoznaje, onda ni spoznaja ne može biti mišljena bez duhovne osobe, bez njezina svjesnog bića, bez njezine intencionalne strukture i njezine sposobnosti da transcendira.
Spoznaja je jednostavni dodir u kojem subjekt shvaća predmet. Drugim riječima, dodir koji znači promjenu samo u subjektu, a ne u spoznatom predmetu.
Ali to ne smije biti izvana tumačeno kao neko uvlačenje predmeta u naše osobno biće. Ma kako malo se biće u sebi objektivno mijenja kroz spoznaju, ono tako malo postaje u spoznajnom procesu stvarni sastavni dio našeg osobnog bića. U spoznaji dodir predmeta prikazuje doduše udio u spoznaji. Duhovno ga posjedujemo ukoliko smo ga svjesni. Ali ovaj intencionalni dodir mora postati potpuno odvojen od čistog udioništva bića. Tako, ako vidimo naranču, mi ne postajemo sama naranča, U spoznaji je udioništvo našeg duha u spoznatom biću ili preobrazba našeg bitka u spoznati predmet u naše osobno biće.
S obzirom na bitna svojstva spoznaje razumljivo je od samog početka da spoznaja u najširem smislu prikazuje jedinstvenu vezu s nekim predmetom, koju može uspostaviti samo duhovna osoba i koja je različita od svakog stvarnog udioništva bića. Spoznati znači bitno »primiti«. Svako obuhvaćanje spoznaje kao duhovno »stvaranje« od nečega ne prepoznaje spoznaju u njezinoj najiskonskijoj biti.
Smislu spoznaje pripada da predmet, takav kakav jest, osoba obuhvati, shvati, snimi da se on otvori, otkrije u svojoj biti pred našim duhovnim okom. Idealističko krivo tumačenje spoznaje koja se sastoji u duhovnom prerađivanju amorfne građe, u stvaranju spoznajnog predmeta, ustvari je poricanje spoznaje.
Stoga, po mišljenju Hildebranda, nespoznavanje ovog temeljnog smisla spoznaje nečeg nužnog vodi u circulus vitiosus. Tako transcendentalni idealizam krivo tumači spoznaju i poriče da smo sposobni shvatiti stvarni predmet takav kakav on uistinu jest.

H.Lasić - »Hildebrandova spoznaja istine«, Obnovljeni život 2002,57,2
Iz spisa Alfreda Schneidera, prezbitera DI
(Obnovljeni život, 1992,47,1 )

Naša je domovina na nebesima

Najdublja je težnja svakog stvorenja vratiti se svome izvoru (reditus ad principium). Ta se težnja ostvaruje po klanjanju. Klanjanje Bogu najzdraviji je i najizvorniji čin stvorenog bića, predokus i predujam nebeskog blaženstva. Klanjanje, međutim, nije samo predokus nego i škola za nebo.
Klanjanje nas pročišćuje i oslobađa od nas samih, čini sposobnima za nebo. Smisao je vječnog života blaženost u klanjanju, ovozemni je život uvježbavanje, škola klanjanja. Treba razvijati sposobnost za klanjanje. Iskustvo radosti u adoraciji je preduvjet za kerigmu o nebu. Nema te životne prilike koja u sebi ne bi nosila mogućnost adoracije. Velika je šansa ovog života otkrivati te skrivene mogućnosti i u njima, poklonom, već unaprijed živjeti nebeskim životom. Na zemlji se klanjanje ostvaruje u žrtvi. Radost u žrtvi također je predokus neba, a žrtva najbolja škola i priprema za nebo.
Ovdje se Bogu klanjamo iz daljine, tamo u neposrednoj blizini, ovdje na putu i u muci, tamo na cilju, u trajnoj radosti. Bog je, međutim, tajna ovdje i u nebu i kroz svu vječnost, tajna koja usrećuje svojom prisutnošću. Stoga je najrječitiji izraz klanjanja šutnja, razgovor bez riječi, potpuna tišina Bogom ispunjenog srca. Odgajajući sposobnost za šutnju pripremamo se za nebo.
Poklonstveni se pokret stvorenja svu vječnost diže prema Ocu. Tom uzlaznom pokretu dolazi ususret pokret vječne ljubavi kojim se Bog dariva li priopćuje spašenom i proslavljenom čovječanstvu. Crkvena predaja naziva to neposredno Božje priopćenje blaženo gledanje Boga (visio beatifica). Teolozi su postavljali pitanjc je li bit blaženog gledanja spoznaja ili ljubav.
Tomisti (prema sv. Tomi Akvinskom) tvrdili su da je spoznaja, a skotisti (prema Ivanu Duns Skotu) vele da je ljubav. To je, međutim, antropološko pitanje, ne pitanje vjere, koje za kerigmu o nebu nema značenja. Sigurno je, naime, da su spoznaja i ljubav u svojoj jezgri jedno, a u nebu su jedno i na djelu. Jedinstvo toga dvoga potvrđuje Ivanovo Evanđelje Isusovim riječima: »Ja... poznajem svoje, i mene poznaju moje« (Iv 10,14).
Poznajem kod Ivana znači ljubim. Spoznaja nije tek intelektualni čin, nego prožimanje čitava bića drugim bićem u ljubavi. Spoznaja, kad je na cilju nužno uključuje ljubav. Dok je još na putu, spoznaja teži prema ljubavi, želi da preraste u ljubav. Sv. Pavao moli za svoje vjernike da »spoznaju nadspoznatljivu ljubav Kristovu te se ispune do sve punine Božje« (v. Ef 3,19). Gledati Boga znači biti prožet njegovom puninom i sasvim otvoren za njega koji je »sve u svemu« (usp. 1 Kor 15,28).


Iz »oporučnog« govora 12. veljače 1984., Karla Rahnera, teologa

O »iskustvu« svoje teološke karijere

Iskusio sam ,da su svi naši teološki izričaji s kraja na kraj analogni. U običnom školskom žargonu ta analognost znači, da se pri označavanju Boga opravdano smijemo i moramo služiti svagdanjim pojmovnim instrumentarom. No , u isti mah, analogija traži da sve svoje Izreke o Svevišnjemu jednakom mjerom I opozivamo...
Ne bi li onda bilo uputnije, da o Bogu naprosto šutimo? Ni u kojem slučaju! Jer — šutjeti, odnosno zašutjeti smijemo Istom na kraju, kad smo već Iscrpli svu puninu rječitosti koja na m je dostupna. Ne smijemo, međutim, kod ovoga govorenja ni časkom smetnuti s uma dužnost, da neprestano lebdimo između Da i Ne svojih zamišljaja, koji će ionako jedamput posve izblijediti pred Otajstvom Neizrecivog...
Iskusio sam , također, da nas u teologiziranju stalno zahvaća napast ekscentričnosti: stalno smo u pogibelji da zaboravimo Centar, oko kojega se teologija kao takva ima kretati ... Često čujemo, da bi središnja tema svih naših teoloških stavaka morao biti Isus iz Nazareta , Raspeti i Uskrsnuli, po kojemu se i zovemo »kršćani«. No da bi nam Isus zbilja bio Isus, tj. Spasitelj, potrebno je iznijeti na vidjelo — u čemu i po čemu On predstavlja Vrednotu, u koju treba da bez pridržaja uložimo živote i za koju treba da bez ustezanja prigrlimo smrt...
Pod tim vidikom, za mene je izvorna zasada kršćanstva Ono, što je u samom Isusu centralno — naime, Milosno Božje Sebedarje, ukoliko se Nestvoreni Bog čudesnom svojom Rasipnošću priopćuje nama, nedostojnim stvorovima. Sve ostalo, što teološki u dogmatici otkrivamo i u moralci razlažemo, ima donekle prolazan značaj ili je sustavan odvirak onoga Prvog, Nevjerojatnog — koje nije skučeno granicama nikoje kulture, vremena ili ustanove...
— Iskusi o sam , podjednako, da je sve što ja — osobno — znadem s područja duhovnih i prirodnih znanosti, samo neznatna mrvica u odnosu na silne mogućnosti spoznaje, kojima čovječanstvo u cijelosti raspolaže. Povrh toga, moram uzeti u obzir nepregledno mnoštvo izričaja koji se iskre u pjesništvu, glazbi i ostalim granama umjetnosti, a dužan sam voditi računa i o neistraživim slojevima raznolikih iskustava što se tijekom tisućljeća nataloziše u srcima svih mogućih Adamovih potomaka. Očito je da, u poredbi sa svim ovim potencijalom ljudskoga roda, moje individualno znanje nije zapravo vrijedno spomena...
Ukoliko bih ipak htio da, kao teolog, dolično progovorim o Bogu, moram imati na umu da mi manjka sva ona obilnost i šarolikost ljudskog iskustva, znanja i umijeća, kojoj po sebi nisam dorastao. Svjestan sam da ništa od onog što se na zemlji i u čovječanstvu od postanka odigralo ne smije za mene biti sporedno ili beznačajno: nema te stvorene pojedinosti koja mi ne bi otkrivala barem nešto iz Dubine Božanstva i koja stoga ne bi pridonosila svoj obol mojemu teologiziranju, mojemu sricanju Neizrecivoga...
Dužan sam ljubiti Boga radi Njega samog, a ne tek radi svoga spasenja! Dužan sam dakle tražiti Ga u svemu: ne samo u Bibliji, nego baš u svemu što na bilo koji način provire iz Njegove stvoriteljske Podatljivosti. Zato bih volio da znadem uistinu sve; ali moram priznati, da ne znam gotovo ništa!


I. Antunović, Milosni učinci sakramenta ženidbe prema Karlu Rahneru - Obnovljeni život 2002,57,3
Iz spisa Vječno čovještvo, Rudolfa Brajčića, teologa

U čemu se sastoji metafizičko iskustvo?

Ono nije ništa drugo nego prozirnost misaonog bića, dok o predmetima misli ili odlučuje, samome sebi. To je najprije Iskustvo našega Ja, doživljaj svijesti samoga sebe. To je onaj unutrašnji osjećaj da smo, dok mislimo ili težimo, prisebni, sami sebi prisutni.
To je spoznaja našega Ja, ali drugačija spoznaja od one spoznaje izvanjskih predmeta na temelju izvanjskog Iskustva. Tom prisebnošću kao da sebe »kušamo« (»gustamus«), neposredno doživljavamo. To je iskustvo, ali unutrašnje iskustvo.
Mogli bismo se izraziti i prostornom kategorijom. Dok predmete doživljavamo i spoznajemo kao nešto Izvan nas, odijeljeno od nas i više ili manje udaljeno od nas, ovdje sebe doživljavamo kao onoga koji smo mi sami, pa, prema tome, neodijeljene i neudaljene od sebe. Otud bol i muka kad nas savjest počne dijeliti i cijepati, suprotstavljati nama samima. To nije predmetna spoznaja, nije probijanje u našu svijest nečeg drugog, različitog od nas. To smo ml sami, koji se postavljamo pred same sebe. U svijesti smo sebi prisutni ontičkom prisutnošću.
Na toj nedjeljivosti nas samih od samih sebe u našoj svijesti temelji se govor o tome kako nitko ne može izići iz sebe, kako nitko ne može samoga sebe ostaviti, kako svatko samoga sebe nosi posvud — i tako dalje.
Taj doživljaj nas samih je najdublji naš doživljaj. S njim smo na dnu samih sebe. To je temeljni naš doživljaj. S njime utemeljujemo sebe kao spoznavaoce i slobodne samoopredjeljivače, pa se sve ostalo što doživljavamo na nj naslanja, kao na ono što je uprisustvovljeno u svim našim duhovnim operacijama.
Iz opisa je očito da se u našoj svijesti nalaze dva elementa: sama svijest i ono o čemu je svijest; prozirnost i ono što je sebi prozirno; unutrašnje očitovanje i ono što se iznutra očituje; unutrašnje iskustvo i ono o čemu se ima iskustvo. U našem, dakle, unutrašnjem iskustvu nalazimo predmet tog iskustva.
Taj predmet je naš vlastiti bitak, koji ima moć da se sam sebi očituje, da sam sebe doživi. Njime se puni naša svijest, on je izvor našeg unutrašnjeg doživljajnog svjetla. On je sadržaj naše svijesti, sadržaj našeg unutrašnjeg iskustva. Ne pitajmo kako se svijest odnosi prema tom svom sadržaju, niti što ona pridonosi našem ontičkom Ja, niti kako se oni medu sobom razlikuju i povezuju. Nas to ovdje ne zanima, premda je to stvar koja zaslužuje svaku pažnju. Ovdje nas zanima sama činjenica: u svijest probija ontičko Ja, samo biće, i ako u svijesti treba tražiti njezin sadržaj, onda ga treba tražiti upravo u ontičnosti svjesnog subjekta.
Ta ontičnost je svjesna sebe, osvješćuje se svakim našim duhovnim djelovanjem, ona je ono što je sebi prozirno, ono što nam se u dubinama očituje, ono o čemu imamo unutrašnje iskustvo. Samo to želimo ovdje naglasiti. Zašto? Jer nas upravo ontičnost svjesnog subjekta kao sadržaj naše svijesti upozorava na mogućnost metafizičkog iskustva o Bogu.
Bog je, naime, prisutan u našem biću, on mu je imanentan i kao Stvoritelj i kao Darivatelj vlastitog života. Pa kad pod naše unutrašnje iskustvo potpada naše vlastito biće, mora na neki način pod to iskustvo potpasti i sam Bog, koji se skriven u nama nalazi. Stoga pokazati način kako je u nama Bog, znači pokazati kako u unutrašnjem iskustvu doživljavamo Boga.


Obnovljeni život 1977, 32, 2
Iz spisa "Metafizička osnova molitve", Mije Škvorca, biskupa

Utješni pogled na Boga

Izvire iz onoga, što je u nama više. Iz duha, Iz duše. Iz razuma, Iz nutarnjeg pogona, koji tjera svaku akciju, svaki zamah naše slobode i nužde. Taj čudni i stalno prisutni pokretač naših dubina vodi nas posve sigurno u luku Božanstva, On se, rekli bismo s prizvukom paradoksa, upliće kao »nepoželjan gost« i u one odluke, gdje se mi smatramo slobodnima i suverenima.
Gdje mislimo izbjeći svakom nadzoru i svakom pritisku. Taj pogon, taj hajkač, pred kojim bježimo i pribjegavamo, baš kako on hoće, u naručje svoga Stvoritelja, zove se težnja za beskrajnom srećom. Dok po jednoj strani mnogi ljudi izbjegavaju riječ težnja za Bogom, po drugoj strani, vođeni zanimljivim nutarnjim teženjem, hvataju mrvice sa stola Božanske gozbe.
Zaustavljaju se na putu i okreću se k ogledalcima Božjega Lika, k stvorovima, odvrnuvši lice od samoga bezkrajnoga Veličanstva. To znači, da smo mi u stvari, htjeli ili ne htjeli, stavljeni pred problem Božanstva. I to ne samo uz put, nuzgred i djelomično.
Ne! Mi smo usmjereni na Boga kao magnetska igla na svoj pol: Časovita nas trešnja i odulji urnebesi života mogu ovda onda skrenuti na drugu stranu. Ali težnja, srasla s naravi, ne potiskuje se od šale, Ona je gladni i nezasitni imperativ, strahovito neumolan zahtjev i jauk za srećom.
Nije li?
Svijest, da je tome tako, slijeva u dušu slapove, jake i šumne slapove utjehe. Iz kruga ograničenosti preneseni smo u krajeve neograničena Bitka. I sve, što je uzmanjkalo očima spoznaje u nama i u svim stvorenjima oko nas, odkrili smo u savršenom, neizmjernom, neograničenom, nepromjenljivom i vječnom Biću. U toj se svietloj i nepomičnoj točki smiruju sve težnje. Jer u njoj sve nalaze svoj podpuni odgovor.
Pogled na Boga utješan je barem s dva razloga.
U Bogu nalazi zadovoljenje naša spoznajna moć. Za sada ona odpočiva zadovoljna i tek sretno nestrpljiva u krilu vjere. To je sladka istina. Vjera daje spoznaji krila za najnedosežnije visine transcedentnoga. Sve je to, prema klasičnom uzkliku Pavlovu, odkriće po Duhu Božjemu. »Jer Duh sve ispituje i dubine Božje« (I. Kor. 2, 10).
Tako se spoznaja po vjeri širi. U njoj se nižu sve novi i novi vrhovi, ogrijani Duhom Istine. Na naravne osjete i razumska doumljivanja vjera polaže tajne objavljenja U Bogu nalazi smirenje i naša voljna moć. Dok je spoznaji svrha postati na neki način sve, sve dohvatiti, sve u se upiti, u sve se uplesti, sve mrtvilo oživjeti, sve zamršenosti odgonetnuti, volja je kao navijen sat, čije se kazaljke u svom bjegu kreću oko jednoga nepomičnoga čvorišta — oko dobra. Volja želi dvohvatiti i zaposjesti sve, što je razum upoznao kao prikladno i koristno po čovječju narav.
Jasno, da je u prvom redu uperena na ono Biće, koje može utažiti i zasititi sve zahtjeve naravi bez uztezanja. Koje može obogatiti, i to istinski i trajno obogatiti sve opravdane težnje stvorenja. Koje može dati i davati od svoje punine po volji, a da se samo nimalo ne smanji, ne osiromaši, ne istroši.
A to je Božansko Biće.
U Bogu, dakle, i naša volja nalazi puno opravdanje svoje prirođene nesmirenosti. Nezadovoljstvo, što se rađa pri uživanju bilo čega stvorenoga, ruši kao novi i sve opasniji ekrazit iluzije o savršenstvu stvorenja, i sveudilj razotkriva nova nebesa još uvijek nezaposjednuta i neiskorišćena. A sedmera su nebesa stan Presvetoga Boga.
Taj pogled na Boga ima i svoje naličje. A na tom je naličju uhvaćena i snimljena sva naša bjeda. Naša razlomljena podvojenost. Naša očita i skrivena molba za pomoć.
Naša bol u zagrcanom i izgrcanom plaču, A da taj pogled na Boga doista usreći naše biće, on se mora provući kroz dogled ispravnih odnosa s Bogom, to znači, da mora proćikroz prizmu molitve.


Obnovljeni život 1943, 24, 3-4
Iz Enciklike Fides et ratio, Ivana Pavla II, pape

U prvom poglavlju Poslanice Rimljanima sveti Pavao nam pomaže da bolje zapazimo koliko je duboko razmišljanje mudrosnih knjiga. Tumačeći narodnim govorom neku filozofijsku argumentaciju, on potvrđuje duboku istinu: »oči duha« mogu preko stvorenih stvari doprijeti do spoznaje Boga. On sam, naime, pomoću stvorenja čini da ljudski razum uvidi njegovu »moć« i »božanstvo« (usp. Rim 1, 20).
Ljudskom razumu pripisuje se, dakle, ona sposobnost koja, čini se, nadilazi same njegove prirodne granice: ne samo da nije ograničen unutar spoznaje osjetila, jer o njima može razmišljati kritičkom prosudbom, nego razmišljajući o znanjima osjetila, može također dodirnuti i uzrok koji leži u temelju svih osjetilnih stvari. Filozofijskim se riječima može reći da se na tom vrlo teškom mjestu Pavlove poslanice potvrđuje čovjekova metafizička sposobnost.
Po Apostolovu sudu, u drevnom naumu stvaranja bila je predviđena sposobnost ljudskoga razuma da lako nadiđe osjetilne spoznaje, kako bi se otkrilo sámo podrijetlo stvari: Stvoritelj. Zbog neposlušnosti – jer je čovjek više volio suprotstaviti se u punoj i apsolutnoj autonomiji onome koji ga bijaše stvorio – smanjila se ova moć obraćanja Bogu Stvoritelju.
Knjiga Postanka živim slikama opisuje taj čovjekov položaj, pripovijedajući da ga je Bog smjestio u edenski vrt u čijem je središtu bilo drvo »spoznaje dobra i zla« (usp. 2, 17).
Slika je predivna: čovjek nije mogao sam od sebe predvidjeti i odlučiti što je dobro ili što je zlo, nego se morao pozvati na neki viši princip. Sljepilo oholosti tako je prevarilo naše praroditelje da su povjerovali kako su oni suvereni i potpunoma vlastitoga prava te zato mogu isključiti spoznaju koja dolazi od Boga. U svoju prvu neposlušnost oni su uključili sve muškarce i žene te ljudskom razumu nanijeli rane koje će sprečavati njegovo napredovanje do pune istine. Ljudska sposobnost spoznaje istine bijaše već zatamnjena odbijanjem Onoga koji je izvor i podrijetlo istine.
Apostol ponovno otkriva koliko su ljudske misli zbog grijeha postale »isprazne«, a zaključivanja iskrivljena i upravljena na laž (usp. Rim 1, 21–22). Oči duha više nisu mogle jasno gledati: ljudski razum je malo-pomalo postao vlastitim sužnjem. Kristov dolazak, nakon toga, bio je događaj spasa kojim je razum otrgnut od svoje slabosti i oslobođen od zapreka u koje se bio sasvim zapleo.

Enciklika Fides et ratio,22

Iz spisa Rasprava o metodi pravilnog vođenja razuma i traženja istine u znanostima, René Descartesa, filozofa
(Discours de la méthode pour bien conduire sa raison et chercher la vérité dans les sciences, Éditions de Cluny, Paris, 1937 )

Problem filozofske metode

I ja sam mislio da će mi, umjesto onog velikog broja pravila koja sačinjavaju logiku, biti dovoljna četiri slijedeća, samo ako se čvrsto i trajno odlučim, da ni jedanput ne propustim pridržavati ih se.
Prvo je pravilo bilo da nikad ništa ne prihvaćam kao istinito a da jasno ne spoznam, da je takvo, to znači, da najbrižljivije izbjegavam svako prenagljivanje i neprovjereno donošenje suda, i da u svojim sudovima obuhvaćam jedino ono što je za moj duh jasno i razgovijetno, da nemam nikakva povoda o tome sumnjati.
Drugo, da svaku od teškoća, koju bih proučavao, podijelim na onoliko dijelova, na koliko je to moguće i koliko je potrebno radi njezina najboljeg rješenja.
Treće, da svoje misli upravljam stanovitim redom polazeći od najjednostavnijih i najrazumljivijih predmeta, da bih se postepeno uzdizao do spoznaje najsloženijih, pretpostavljajući red čak između onih koji po prirodi ne prethode jedni drugima.
I posljednje, da posvuda sve tako potpuno izbrojim i načinim opće preglede, da mogu biti siguran, da nisam ništa izostavio.
Dugi nizovi jednostavnih i lako shvatljivih razloga, kojima se obično služe geometričari, da bi došli do najtežih dokaza, naveli su me na pomisao da sve stvari na koje se namjeri ljudska spoznaja međusobno stoje u istom odnosu.

Josip Mužić, Problem filozofske metode, 2006.