Svećenik

Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa 
( Poslanica Hebrejima - Heb 7, 26 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika Karla Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  5. Dokumenti II.vatikanskog koncila
  1. Iz poslanice sv. Ambrozija
  2. Iz Razlaganja o Vjeri sv. Ivana Damaščanina
  3. Iz Govora sv. Karla Boromejskog
  4. Iz rasprave Ogledalo klerika, sv. Ivana Kapistranskog
  5. Iz Poslanice Efežanima svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
  6. "Snaga kruha" - iz života svete Majke Tereze
  7. Iz Tumačenja Prve Petrove poslanice, sv. Bede Časnog
  8. Iz Govora sv. Augustina, biskupa
  9. Iz pravila pastve, sv. Grgura Velikoga, pape
  10. Iz Govora o pastirima sv. Augustina, biskupa
  11. Iz Homilija na Evanđelja, sv. Grgura Velikoga, pape
  12. Iz Tumačenja Ivanova Evanđelja, sv. Ćirila Aleksandrijskog, biskupa
  13. Iz Poslanica sv. Tome Becketa, biskupa
  14. Iz spisa "Nauk o duhovnom životu" Louis Lallemanta
  15. Iz Poslanice sv. Fulgencija Ruspijskog, biskupa
  16. Iz spisa Pedra Arrupe, prezbiter DI
  17. Iz Ispovijesti sv. Patrika, biskupa
  18. Iz pisma sv. Bonifacija, biskupa i mučenika
  19. Iz Govora sv. Lovre Brindisijskog, prezbitera
  20. Iz pisama svetoga Maksimilijana Marije Kolbea
  21. Iz poslanice Filidelfijcima, svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
  22. Iz spisa "Prezbiter - službenik Riječi", Ljudevita Rupčića, prezbitera OFM, teologa, bibličara
  23. Iz spisa "Svećenički svibanj", Josipa Antolovića, prezbitera DI
REKAPITULACIJA:

Svećenik
Hebrejski  כֹּהֵן  kohen  (ko-hane')
Grčki παπάς papás
Latinski Sacerdos

Riječ SVEĆENIK ( svećenički, svećenikov.. ) pojavljuje se 1060 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 64 puta. Ukupno 1124 puta.
 - 897 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 163 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 95 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Levitskom zakoniku : 183 puta

SZ Petoknjižje 308
Povjesne knjige 450
Mudrosne knjige 14
Proroci 125
NZ Evanđelja 95
Djela apostolska 26
Poslanice 39
Otkrivenje 3

Ukupno : 1060

PREGLED PO ČITANJIMA

1 Abraham i Melkisedek
17Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome. 18A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. 19Blagoslovi ga govoreći: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!20I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. 21Tada kralj Sodome reče Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" 22Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 23da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 24Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio." Knjiga Postanka, 14, 18		 A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.
2 Josip uzvišen
37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 38Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" 39A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 40Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe. 41Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 44Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. 46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. 47Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju; 48on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kupio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja. 49Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. Knjiga Postanka, 41, 45		 Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.
3 Josipovi sinovi
50Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. 51Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reče, "dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom." 52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reče, "učinio rodnim u zemlji moje nevolje." 53Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju, 54a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!" 56Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. 57Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. Knjiga Postanka, 41, 50		 Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.
4 19Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. 20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kći onskog svećenika Poti-Fere. 21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih četrnaest. Knjiga Postanka, 46, 20 Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kći onskog svećenika Poti-Fere.
5 20Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 23Onda Josip reče svijetu: "Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." 25Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." 26Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu. Knjiga Postanka, 47, 22 Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja,
6 Knjiga Postanka, 47, 22 jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
7 Knjiga Postanka, 47, 26 Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu.
8 Mojsije bježi u zemlju Midjan
11Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipćanin tuče jednoga Hebrejca - brata njegova. 12Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u pijesak. 13Izađe on i sutradan te zateče dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tučeš svoga druga?" - rekne napadaču. 14Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?" Mojsije se uplaši pa će u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." 15Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. 16Midjanski je svećenik imao sedam kćeri. Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. 17Ali dođu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. 18Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" 19One odgovore: "Neki Egipćanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji." 20"Gdje je?" - zapita on svoje kćeri. "Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga na objed." 21Mojsije pristane da ostane kod toga čovjeka. On oženi Mojsija svojom kćeri Siporom. 22A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam", reče, "stranac u tuđoj zemlji". Knjiga Izlaska, 2, 16		 Midjanski je svećenik imao sedam kćeri. Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca.
9 Gorući grm
Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3"Hajde da priđem," reče Mojsije, "i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. 5"Ne prilazi ovamo!" - reče. "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. Knjiga Izlaska, 3, 1		 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega.
10 Jitro i Mojsije
A Jitro, midjanski svećenik, tast Mojsijev, ču sve što učini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. 2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio - 3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to će reći: "Bijah došljak u tuđoj zemlji." 4Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoći i spasio me od faraonova mača." 5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu. 6Poruči on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina." 7Izađe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uđu pod šator. 8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve učinio faraonu i Egipćanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. 9Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve učinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. 10"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reče Jitro. 11"Sada znam da je Jahve veći od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali." 12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto dođe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom. Knjiga Izlaska, 18, 1		 A Jitro, midjanski svećenik, tast Mojsijev, ču sve što učini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta.
11 Obećanje Boga Saveznika
"Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 4'Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. 5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! - 6vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce." 7Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit ćemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. Knjiga Izlaska, 19, 6		 vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce."
12 Bogojavljenje
16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. 17Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. 18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. 19Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. 20Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. 21Sad Jahve reče Mojsiju: "Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. 22I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi." 23"Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'" 24"Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." 25Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza. Knjiga Izlaska, 19, 22		 I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi."
13 Knjiga Izlaska, 19, 24 "Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu."
14 Svećeničko ruho
"A onda dovedi k sebi između Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao svećenici. 2Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na čast i ukras. 3Obrati se svim vještacima koje sam obdario mudrošću neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio svećeničku službu u moju čast. 4Neka ovu odjeću naprave: naprsnik, oplećak, ogrtač, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeću za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici. 5Stoga neka oni primaju zlato, ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan." Knjiga Izlaska, 28, 1		 Svećeničko ruho
15 Knjiga Izlaska, 28, 1 "A onda dovedi k sebi između Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao svećenici.
16 Knjiga Izlaska, 28, 3 Obrati se svim vještacima koje sam obdario mudrošću neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio svećeničku službu u moju čast.
17 Knjiga Izlaska, 28, 4 Neka ovu odjeću naprave: naprsnik, oplećak, ogrtač, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeću za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici.
18 "Jahvi posvećen"
36"Napravi potom jednu ploču od čistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na pečatnom prstenu: 'Jahvi posvećen'. 37Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s pročelja mitre. 38Neka stoji na Aronovu čelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posvećuju. Neka uvijek stoji na njegovu čelu da za njih stječe blagonaklonost Jahvinu. 39Košulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas vezom izvezi. 40I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na čast i ukras. 41U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašću i posveti ih da mi služe kao svećenici. 42Napravi za njih gaćice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka sežu od bedara do stegna. 43Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primiču žrtveniku za službu u Svetištu da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vječna naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega." Knjiga Izlaska, 28, 41		 U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašću i posveti ih da mi služe kao svećenici.
19 Posvećenje Arona i njegovih sinova Pripreme

"Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; 2onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolača zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeničnog brašna. 3Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna." Knjiga Izlaska, 29, 1		 "Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;
20 Čišćenje, oblačenje i pomazanje
4"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. 5Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik i opaši ga tkanicom oplećka. 6Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. 7Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga. 8Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje; 9opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!" Knjiga Izlaska, 29, 9		 opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"
21 Uvođenje svećenika
22"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje - 23zatim jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom. 24Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 25Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u čast Jahvi. 26Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. 27Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova. 28Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. Ta to je ujam koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam koji Jahvi pripada. 29Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posvećeni. 30Sin koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana." Knjiga Izlaska, 29, 22		 Uvođenje svećenika
22 Knjiga Izlaska, 29, 22 Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje -
23 Knjiga Izlaska, 29, 30 Sin koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana."
24 Sveto blagovanje
31"Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj njegovo meso na posvećenome mjestu. 32Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. 33Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posvećeno. 34Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno." Knjiga Izlaska, 29, 34		 Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno."
25 Svakodnevna žrtva paljenica
38"A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. 39Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer. 40Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina. 41Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u čast Jahvi paljenu. 42Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim. 43I s Izraelcima ću se tu sastajati, i moja će ih slava posvećivati. 44Ja ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici. 45Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog. 46Upoznat će oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam među njima - ja, Jahve, Bog njihov." Knjiga Izlaska, 29, 44		 Ja ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici.
26 Ulje za pomazanje
22Još reče Jahve Mojsiju: 23"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, 24pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. 25Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje. 26Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva; 27stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; 28žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: 29posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati. 30Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike. 31Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. 32Ne smije se polijevati po tijelu običnoga čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posvećeno i neka vam bude sveto! 33Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'" Knjiga Izlaska, 30, 30		 Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike.
27 Graditelji Svetišta
Jahve reče Mojsiju: 2"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 3Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 4da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; 5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. 6Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: 7Šator sastanka, Kovčeg Svjedočanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; 8stol i sav njegov pribor, čisti svijećnjak sa svim njegovim priborom; 9kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje; 10odijela za službu, posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu svećeničku službu; 11pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka načine kako sam ti naredio." Knjiga Izlaska, 31, 10		 odijela za službu, posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za njegove sinove,
28 Knjiga Izlaska, 31, 10 za njihovu svećeničku službu;
29 10A svi koji su među vama vješti neka dođu praviti što je Jahve naredio: 11Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove priječnice i stupce; njegova podnožja; 12njegov Kovčeg i motke; Pomirilište pa zavjesu za zaklon; 13stol s njegovim motkama i sve njegove potrepštine; prinesene hljebove; 14svijećnjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeće, onda ulje za svjetlo; 15kadioni žrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalište; 16žrtvenik za žrtve paljenice s njegovom rešetkom od tuča; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 17zastore za dvorište; stupce i njihova podnožja, pa zastor na ulazu u dvorište; 18kočiće za Prebivalište i kočiće za dvorište s njihovim uzicama; 19svečano ruho za vršenje službe u Svetištu - posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih sinova." Knjiga Izlaska, 35, 19 svečano ruho za vršenje službe u Svetištu - posvećena odijela za svećenika Arona
30 Knjiga Izlaska, 35, 19 i odijela za svećeničku službu njegovih sinova."
31 Popis utrošenih stvari
21To je popis stvari za Prebivalište - Prebivalište Svjedočanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. 22Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je sve što je Jahve Mojsiju naredio. 23S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar, krojač i vezilac za ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 24Sve zlato što je utrošeno u radove oko Svetišta - zlato posvećeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela u hramskim šekelima. 25A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - 26to jest beku po glavi, odnosno pola šekela prema hramskom šekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela u hramskim šekelima. Bilo je upisanih: šest stotina tri tisuće i petsto pedeset. 27Stotinu talenata srebra otišlo je za salijevanje podnožja Svetištu i zavjesi: sto podnožja od sto talenata - talenat za podnožje. 28A od tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela načinio je kuke za stupove, obložio njihove vrhove i napravio šipke za njih. 29Tuč od žrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuće četiri stotine šekela. 30Od njega je načinio: podnožja za ulaz u Šator sastanka, žrtvenik od tuča s njegovom tučanom rešetkom i sav pribor za žrtvenik; 31dalje, podnožja oko dvorišta, podnožja za dvorišni ulaz; sve kočiće za Prebivalište i sve kočiće oko dvorišta. Knjiga Izlaska, 38, 21		 To je popis stvari za Prebivalište - Prebivalište Svjedočanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.
32 Odijelo velikog svećenika i ostalih svećenika
Od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu; naprave svetu odjeću Aronu, kako je Jahve naredio Mojs Knjiga Izlaska, 39, 1		 Odijelo velikog svećenika
33 Knjiga Izlaska, 39, 1 i ostalih svećenika
34 Svećeničko odijelo
27Zatim od otkanog lana načine košulje Aronu i njegovim sinovima; 28a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaće načine od prepredenog lana. 29I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio. Knjiga Izlaska, 39, 27		 Svećeničko odijelo
35 Predaja napravljenih stvari Mojsiju
33Onda donesu Mojsiju Prebivalište, Šator i sav njegov pribor: njegove kuke, njegove trenice, njegove priječnice, njegove stupove i njegova podnožja; 34pokrov od učinjenih ovnujskih koža, pokrov od finih koža, zavjesu za zaklon; 35Kovčeg svjedočanstva s njegovim motkama i Pomirilištem; 36stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove, 37svijećnjak od čistoga zlata s njegovim svijećama - svijeće već u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo; 38zlatni žrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za ulaz Šatora; 39žrtvenik od tuča s tučanom rešetkom; njegove motke i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 40zavjese za dvorište; njihove stupove i njihova podnožja, zavjesu za dvorišni ulaz, njegova užeta i njihove kočiće - sav pribor za službu u Prebivalištu, za Šator sastanka; 41lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu - svetu odjeću za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih sinova. 42Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao obavili. 43Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovršili: kako je Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi. Knjiga Izlaska, 39, 41		 lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu - svetu odjeću za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih sinova.
36 Knjiga Izlaska, 39, 41 i odijela za svećeničku službu njegovih sinova.
37 Postavljanje i posveta Svetišta
Reče Jahve Mojsiju: 2"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalište, Šator sastanka. 3Ondje postavi Kovčeg svjedočanstva, onda Kovčeg zakloni zavjesom. 4Potom unesi stol i što na nj spada poredaj; unesi i svijećnjak i svijeće mu pripremi. 5A zlatni žrtvenik za kađenje postavi pred Kovčeg svjedočanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. 6Stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. 7Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. 8Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom. 9Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa će svetim postati. 10Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; posveti žrtvenik i presvetim će žrtvenik postati. 11Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! 12Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Šatora sastanka pa ih operi vodom. 13Stavi onda na Arona posvećenu odjeću; pomaži ga i posveti da mi služi kao svećenik. 14Dovedi i njegove sinove, na njih stavi košulje 15i pomaži ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao svećenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vječno svećenstvo u sve njihove naraštaje." Knjiga Izlaska, 40, 13		 Stavi onda na Arona posvećenu odjeću; pomaži ga i posveti da mi služi kao svećenik.
38 Knjiga Izlaska, 40, 15 i pomaži ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao svećenici.
39 Knjiga Izlaska, 40, 15 Njihovo pomazanje neka ih uvede u vječno svećenstvo u sve njihove naraštaje."
40 Žrtva paljenica
Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Šatora sastanka reče: 2"Govori Izraelcima i kaži im: 'Kad tko od vas želi prinijeti Jahvi žrtvu od stoke, prinijet će je ili od krupne ili od sitne stoke. 3Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen. 4Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena. 5Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. 6Potom neka se žrtva sadre i rasiječe na dijelove. 7Neka sinovi Aronovi, svećenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva. 8Neka zatim sinovi Aronovi, svećenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku. 9Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka svećenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.' 10Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane. 11Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana. 12Potom neka je rasijeku na dijelove, a svećenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku. 13Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda svećenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 14Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubića. 15Neka ga svećenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. 16Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istočnu stranu žrtvenika, na mjesto za otpatke. 17Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga svećenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris." Levitski zakonik, 1, 5		 Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka.
41 Levitski zakonik, 1, 7 Neka sinovi Aronovi, svećenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva.
42 Levitski zakonik, 1, 8 Neka zatim sinovi Aronovi, svećenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku. 9
43 Levitski zakonik, 1, 9 Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka svećenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.'
44 Levitski zakonik, 1, 11 Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana.
45 Levitski zakonik, 1, 12 Potom neka je rasijeku na dijelove, a svećenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku. 1
46 Levitski zakonik, 1, 13 Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda svećenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.
47 Levitski zakonik, 1, 15 Neka ga svećenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane.
48 Levitski zakonik, 1, 17 Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga svećenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris."
49 Žrtva prinosnica
"Kad tko želi prinijeti Jahvi žrtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brašna; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. 2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, svećenicima. Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka svećenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 3A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 4Ako za žrtvu prinosnicu želiš prinijeti tijesta pečena u peći, neka to budu beskvasne pogače od najboljeg brašna, zamiješene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. 5Ako tvoj dar bude žrtva prinosnica pečena na tavi, neka bude od najboljeg brašna, neukvasana i u ulju zamiješena. 6U komade je izlomi i po njima ulja polij: žrtva je to prinosnica. 7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluši, neka bude od najboljeg brašna, pripravljena s uljem. 8Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda svećeniku, a on će je polagati na žrtvenik. 9Neka svećenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! 10A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 11Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude priređivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu. 12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa žrtvenika ne viju na ugodan miris. 13Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. 14Ako prinosiš Jahvi žrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu žrtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa pržena na vatri ili brašna od samljevenog zrnja. 15Dodaj još ulja i na nju stavi tamjana. To je žrtva prinosnica. 16Onda neka svećenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu." Levitski zakonik, 2, 2		 Neka ga onda donese Aronovim sinovima, svećenicima.
50 Levitski zakonik, 2, 2 Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka svećenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.
51 Levitski zakonik, 2, 8 Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda svećeniku, a on će je polagati na žrtvenik.
52 Levitski zakonik, 2, 9 Neka svećenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris!
53 Levitski zakonik, 2, 16 Onda neka svećenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu."
54 Žrtva pričesnica
"Ako tko prinosi žrtvu pričesnicu te ako prinosi goveče - žensko ili muško - neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. 2Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika. 3Od žrtve pričesne, kao žrtvu paljenu, neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 5Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 6Ako tko prinosi za žrtvu pričesnicu od sitne stoke Jahvi, neka prinese bez mane, bilo muško ili žensko. 7Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom. 8Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 9Od žrtve pričesnice neka prinesu žrtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio pretili rep, otkinuvši ga tik uz hrptenjaču; loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 10oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 11Onda neka svećenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u čast Jahvi. 12Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom: 13neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 14Onda neka od nje prinese, kao paljenu žrtvu Jahvi, loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 15oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre; neka i njega s bubrezima izvadi. 16Onda neka ih svećenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. 17Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: nipošto ne smijete jesti ni loja ni krvi." Levitski zakonik, 3, 2		 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika.
55 Levitski zakonik, 3, 11 Onda neka svećenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u čast Jahvi.
56 Levitski zakonik, 3, 16 Onda neka ih svećenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.
57 1. Okajnica za velikog svećenika
3Bude li to pomazanjem posvećeni svećenik koji pogriješi i navuče tako krivnju na narod, onda za grijeh koji učini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu. 4Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Šator sastanka; neka juncu na glavu položi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom. 5Zatim neka pomazanjem posvećeni svećenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka. 6Onda neka svećenik zamoči svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom. 7Potom neka svećenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 8Iz junca što ga prinosi kao žrtvu okajnicu neka izvadi: loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 9oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima; 10onako kako se uzima dio iz vola žrtve pričesnice. Neka ih zatim svećenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice. 11Kožu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu nečist 12- svega junca - neka iznese na čisto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'" Levitski zakonik, 4, 3		 1. Okajnica za velikog svećenika
58 Levitski zakonik, 4, 3 Bude li to pomazanjem posvećeni svećenik koji pogriješi i navuče tako krivnju na narod, onda za grijeh koji učini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu.
59 Levitski zakonik, 4, 5 Zatim neka pomazanjem posvećeni svećenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka.
60 Levitski zakonik, 4, 6 Onda neka svećenik zamoči svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom.
61 Levitski zakonik, 4, 7 Potom neka svećenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka.
62 Levitski zakonik, 4, 10 onako kako se uzima dio iz vola žrtve pričesnice. Neka ih zatim svećenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice.
63 2. Okajnica za svu zajednicu
13"Ako sva izraelska zajednica nehotično pogriješi počinivši štogod što je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje, 14onda, kad se sazna za učinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao žrtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred Šator sastanka. 15Tu pred Jahvom neka starješine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom. 16Neka zatim pomazanjem posvećeni svećenik donese krvi od junca u Šator sastanka; 17neka svećenik zamoči svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. 18Neka zatim stavi krvi na rogove žrtvenika koji se nalazi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 19S junca neka skine sav loj i sažeže ga u kad na žrtveniku. 20I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka učini i s tim. I pošto svećenik nad članovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit će im oprošteno. 21Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je žtrva za prijestup zajednice." Levitski zakonik, 4, 16		 Neka zatim pomazanjem posvećeni svećenik donese krvi od junca u Šator sastanka;
64 Levitski zakonik, 4, 17 neka svećenik zamoči svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom.
65 Levitski zakonik, 4, 20 I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka učini i s tim. I pošto svećenik nad članovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit će im oprošteno.
66 3. Okajnica za glavara
22"Ako nehotično pogriješi glavar i učini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagriješi, 23onda, kad ga obznane o prijestupu koji je počinio, neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane. 24Položivši svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom žrtve paljenice. To je žrtva okajnica. 25Svećenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. 26Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve pričesnice. Neka tako svećenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa će mu biti oprošteno." Levitski zakonik, 4, 25		 Svećenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice.
67 Levitski zakonik, 4, 26 Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve pričesnice. Neka tako svećenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa će mu biti oprošteno."
68 4. Okajnica za pojedinca iz naroda
27"Ako tko od običnoga puka nehotično pogriješi učinivši štogod što je Jahve zabranio i tako sagriješi, 28onda, kad ga obznane o prijestupu koji je počinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je počinio donese žensko jare bez mane. 29Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice. 30Neka svećenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 31Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve pričesnice; neka ga onda svećenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja, bit će mu oprošteno. 32Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane. 33Položivši svoju ruku na glavu žrtve okajnice, neka je zakolje kao žrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice. 34Neka onda svećenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 35Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve pričesnice. Neka to svećenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u čast. Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio, pa će mu biti oprošteno." Levitski zakonik, 4, 30		 Neka svećenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika.
69 Levitski zakonik, 4, 31 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve pričesnice; neka ga onda svećenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi.
70 Levitski zakonik, 4, 31 Kad svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja, bit će mu oprošteno.
71 Levitski zakonik, 4, 34 Neka onda svećenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika.
72 Levitski zakonik, 4, 35 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve pričesnice. Neka to svećenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u čast.
73 Levitski zakonik, 4, 35 Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio, pa će mu biti oprošteno."
74 5. Žrtva naknadnica i okajnica
"Zgriješi li tko tako što čuje riječi proklinjanja a odbije da svjedoči iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; 2ili ako tko dirne kakav nečist predmet, strv nečiste zvijeri, strv nečista živinčeta ili strv nečista puzavca - i u neznanju postane nečist i odgovoran; 3ili kad se tko dotakne nečistoće čovječje, bilo to što mu drago od čega se nečistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; 4nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se već čovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran; 5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo čemu od toga, neka prizna počinjeni grijeh. 6I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za počinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njim obred pomirenja koji će ga osloboditi od njegova grijeha." Levitski zakonik, 5, 6		 I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za počinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njim obred pomirenja koji će ga osloboditi od njegova grijeha."
75 6. Okajnica siromaha
7"Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za počinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubića; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. 8Neka ih donese svećeniku, a on neka najprije prinese ono što je određeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida. 9Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica. 10Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno. 11Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubića, neka Jahvi, u zadovoljštinu za počinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica. 12Kada to donese svećeniku, neka svećenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u čast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica. 13Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio u bilo kojem od tih slučajeva, pa će mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne svećeniku kao i od žrtve prinosnice." Levitski zakonik, 5, 8		 Neka ih donese svećeniku, a on neka najprije prinese ono što je određeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida.
76 Levitski zakonik, 5, 10 Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno.
77 Levitski zakonik, 5, 12 Kada to donese svećeniku,
78 Levitski zakonik, 5, 12 neka svećenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u čast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica.
79 Levitski zakonik, 5, 13 Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio u bilo kojem od tih slučajeva, pa će mu biti oprošteno.
80 Levitski zakonik, 5, 13 Ono ostalo neka pripadne svećeniku kao i od žrtve prinosnice."
81 Još o žrtvi naknadnici
14Još reče Jahve Mojsiju: 15"Ako tko počini pronevjerenje ogriješivši se nehotično o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela. 16Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne svećeniku. Neka svećenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit će mu oprošteno. 17Ako tko i ne znajući pogriješi i učini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje. 18Neka svećeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je počinio u neznanju, i bit će mu oprošteno. 19To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi." 20Jahve još reče Mojsiju: 21"Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; 22ili, nađe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga čovjek može učiniti; 23ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; 24ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. 25Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, 26a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac." Levitski zakonik, 5, 16		 Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne svećeniku.
82 Levitski zakonik, 5, 16 Neka svećenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit će mu oprošteno.
83 Levitski zakonik, 5, 18 Neka svećeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni.
84 Levitski zakonik, 5, 18 Neka svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je počinio u neznanju, i bit će mu oprošteno.
85 Levitski zakonik, 5, 25 Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,
86 Levitski zakonik, 5, 26 a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."
87 SVEĆENIŠTVO I ŽRTVE
1. Žrtva paljenica
Jahve još reče Mojsiju: 2"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noć do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku. 3Neka svećenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuče lanene gaće; zatim neka zgrne zamašćeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika. 4Potom neka svuče svoje ruho i na se obuče drugo te neka odnese zamašćeni pepeo na čisto mjesto izvan tabora. 5Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro svećenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava pričesnica. 6Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'" Levitski zakonik, 6, 1		 SVEĆENIŠTVO I ŽRTVE
88 Levitski zakonik, 6, 3 Neka svećenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuče lanene gaće; zatim neka zgrne zamašćeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika.
89 Levitski zakonik, 6, 5 Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro svećenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava pričesnica.
90 2. Žrtva prinosnica
7"Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazočnosti Jahve pred žrtvenikom. 8Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi, 9neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posvećenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka. 10Neka se ne peče s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica. 11Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vječni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit će posvećen." 12Jahve još reče Mojsiju: 13"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uvečer. 14Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namočenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada. 15Neka je tako pripravi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vječni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže! 16Svaka svećenička žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede." Levitski zakonik, 6, 15		 Neka je tako pripravi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vječni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže!
91 Levitski zakonik, 6, 16 Svaka svećenička žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede."
92 3. Žrtva okajnica
17Još reče Jahve Mojsiju: 18"Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je! 19Svećenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posvećenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. 20Tko se god dotakne njezina mesa bit će posvećen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posvećenu mjestu. 21A posuda od ilovače u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuča, neka se istare i vodom ispere. 22Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti - presveta je! 23Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'" Levitski zakonik, 6, 19		 Svećenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posvećenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka.
93 Levitski zakonik, 6, 22 Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti - presveta je!
94 4. Žrtva naknadnica
"Ovo je obred za žrtvu naknadnicu. 2Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka svećenik zapljusne sve strane žtrvenika. 3Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj što omotava drobinu, 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima! 5Neka ih svećenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u čast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica. 6Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posvećenu mjestu - presveta je! 7Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne svećeniku koji njome vrši obred pomirenja. 8Tako isto koža od žrtve koju tko preda svećeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu neka pripadne svećeniku. 9Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude pečena u peći, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne svećeniku koji je prinosi. 10A svaka žrtva prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!" Levitski zakonik, 7, 2		 Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka svećenik zapljusne sve strane žtrvenika.
95 Levitski zakonik, 7, 5 Neka ih svećenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u čast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica.
96 Levitski zakonik, 7, 6 Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posvećenu mjestu - presveta je!
97 Levitski zakonik, 7, 7 Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne svećeniku koji njome vrši obred pomirenja.
98 Levitski zakonik, 7, 8 Tako isto koža od žrtve koju tko preda svećeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu
99 Levitski zakonik, 7, 8 neka pripadne svećeniku.
100 Levitski zakonik, 7, 9 Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude pečena u peći, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne svećeniku koji je prinosi.
101 5. Žrtve pričesnice
a) Zahvalnica
11"Ovo je obred za žrtvu pričesnicu koja će se prinositi Jahvi. 12Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogače uljem zamiješene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolači od najboljeg brašna, zamiješeni uljem. 13Ovaj prinos, nadopunjen kolačima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom pričesnicom u zahvalu. 14Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolač na dar Jahvi. To neka bude za svećenika koji zapljuskuje krv od žrtve pričesnice. 15A meso žrtve pričesnice neka se pojede istoga dana kad bude žrtvovana; neka se od nje ne ostavlja ništa za sutradan. Levitski zakonik, 7, 14		 Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolač na dar Jahvi. To neka bude za svećenika koji zapljuskuje krv od žrtve pričesnice.
102 Dijelovi za svećenike
28Jahve još reče Mojsiju: 29"Ovako kaži Izraelcima: 'Prinos Jahvi od žrtve pričesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi žrtvu pričesnicu. 30Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi žrtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao žrtva prikaznica. 31Neka svećenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. 32Desno pleće od svojih žrtava pričesnica dajte svećeniku na dar. 33Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa žrtve pričesnice neka u dio pripadne desno pleće. 34Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava pričesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleće žrtve podizanice te ih predajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce. 35To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u čast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše svećeničku službu u čast Jahvi. 36Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraštaje'." Levitski zakonik, 7, 28		 Dijelovi za svećenike
103 Levitski zakonik, 7, 31 Neka svećenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima.
104 Levitski zakonik, 7, 32 Desno pleće od svojih žrtava pričesnica dajte svećeniku na dar.
105 Levitski zakonik, 7, 34 Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava pričesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleće žrtve podizanice te ih predajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.
106 Levitski zakonik, 7, 35 To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u čast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše svećeničku službu u čast Jahvi.
107 I I . P O S V E T A , P R A V A I D U Ž N O S T I S V E Ć E N I K A
Obred svećeničkog posvećenja
Jahve reče Mojsiju: 2"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova 3te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka." 4Mojsije učini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u Šator sastanka. 5Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se učini." 6Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. 7Obuče na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtačem i stavi mu oplećak. Zatim ga opasa tkanicom oplećka i njome pritegnu uza nj oplećak. 8Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. 9Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu pločicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju. Levitski zakonik, 8, 1		 I I . P O S V E T A , P R A V A I D U Ž N O S T I S V E Ć E N I K A
108 Levitski zakonik, 8, 1 Obred svećeničkog posvećenja
109 31Onda reče Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom što je u košari za žrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi! 32A što od mesa i kruha ostane, spalite na vatri. 33Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega svećeničkog posvećenja. Jer sedam dana treba za vaše posvećenje. 34Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 35Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noću vršeći što je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio." 36Aron i njegovi sinovi učiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija. Levitski zakonik, 8, 33 Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega svećeničkog posvećenja. Jer sedam dana treba za vaše posvećenje.
110 Nastup u svećeničku službu
Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starješine Izraelove 2i reče Aronu: "Uzmi jedno tele za žrtvu okajnicu, jednoga ovna za žrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu. 3A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za žrtvu okajnicu, tele i janje od godine, oboje bez mane, za žrtvu paljenicu; 4a junca i ovna za žrtvu pričesnicu da žrtvujete pred Jahvom; napokon prinosnicu, s uljem zamiješenu; jer će vam se danas Jahve ukazati.'" 5Dovedu oni pred Šator sastanka što je Mojsije naredio; naprijed stupi sva zajednica i stane pred Jahvu. 6"Ovo je zapovijed", reče Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvršite je, da vam se pokaže slava Jahvina." 7Zatim Mojsije reče Aronu: "Stupi k žrtveniku, prinesi svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu i tako izvrši obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvrši obred pomirenja, kako je Jahve naredio." Levitski zakonik, 9, 1		 Nastup u svećeničku službu
111 Trijeznost svećenika
8Jahve reče Aronu: 9"Kad ulazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga pića, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako nećete poginuti. To je trajan zakon za vaše naraštaje; 10da možete lučiti posvećeno od običnoga, čisto od nečistoga; 11da možete učiti Izraelce svim zakonima što ih je Jahve predao preko Mojsija." Levitski zakonik, 10, 8		 Trijeznost svećenika
112 Levitski zakonik, 10, 12 Dijelovi žrtava za svećenike
113 Z D R A V S T V E N I P R O P I S I
Očišćenje žene poslije poroda
Jahve reče Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško čedo, neka je nečista sedam dana, kako je nečista u vrijeme svoga mjesečnog pranja. 3Osmoga dana neka se dijete obreže. 4A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja. 5Ako rodi žensko čedo, neka je nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 6A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja - bilo za sinčića, bilo za kćerkicu - neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu. 7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako će ona biti očišćena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo. 8Ali ako ne može da nađe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona će biti očišćena'." Levitski zakonik, 12, 6		 A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja - bilo za sinčića, bilo za kćerkicu - neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu.
114 Levitski zakonik, 12, 8 Ali ako ne može da nađe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona će biti očišćena'."
115 Guba
Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 2"Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. 3Neka svećenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i učini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba. Pošto ga svećenik pregleda, neka ga proglasi nečistim. 4Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda svećenik bolesnika osami sedam dana. 5Neka ga sedmoga dana opet svećenik pregleda. Ako ustanovi svojim očima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana. 6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi čistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit će čist. 7Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je svećenik bolesnika pregledao i proglasio ga čistim, neka se ponovo pokaže svećeniku. 8Neka ga svećenik pregleda. Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba. 9Ako se na čovjeku pokaže guba, neka ga dovedu svećeniku. 10Neka ga svećenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim čirom, 11to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga svećenik proglasi nečistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno nečist. 12Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što svećenikove oči vide - 13neka svećenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi čistim. Budući da je sav pobijelio, čist je. 14Ali onog dana kad se na njemu pokaže čir, bit će nečist. 15Kad svećenik vidi taj čir, neka bolesnika proglasi nečistim: čir je nečista stvar, to je guba. 16Ali ako se čir promijeni u bijelo, neka čovjek dođe k svećeniku. 17Svećenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka svećenik proglasi bolesnika čistim - čist i jest." Levitski zakonik, 13, 2		 "Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu
116 Levitski zakonik, 13, 2 ili kojemu od njegovih sinova svećenika.
117 Levitski zakonik, 13, 3 Neka svećenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i učini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba.
118 Levitski zakonik, 13, 3 Pošto ga svećenik pregleda, neka ga proglasi nečistim.
119 Levitski zakonik, 13, 4 Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda svećenik bolesnika osami sedam dana.
120 Levitski zakonik, 13, 5 Neka ga sedmoga dana opet svećenik pregleda. Ako ustanovi svojim očima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana.
121 Levitski zakonik, 13, 7 Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je svećenik bolesnika pregledao i proglasio ga čistim,
122 Levitski zakonik, 13, 7 neka se ponovo pokaže svećeniku.
123 Levitski zakonik, 13, 8 Neka ga svećenik pregleda.
124 Levitski zakonik, 13, 8 Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba.
125 Levitski zakonik, 13, 9 Ako se na čovjeku pokaže guba, neka ga dovedu svećeniku.
126 Levitski zakonik, 13, 10 Neka ga svećenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim čirom,
127 Levitski zakonik, 13, 11 to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga svećenik proglasi nečistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno nečist.
128 Levitski zakonik, 13, 12 Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što svećenikove oči vide -
129 Levitski zakonik, 13, 13 neka svećenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi čistim. Budući da je sav pobijelio, čist je.
130 Levitski zakonik, 13, 15 Kad svećenik vidi taj čir, neka bolesnika proglasi nečistim: čir je nečista stvar, to je guba.
131 Levitski zakonik, 13, 16 Ali ako se čir promijeni u bijelo, neka čovjek dođe k svećeniku.
132 Levitski zakonik, 13, 17 Svećenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela,
133 Levitski zakonik, 13, 17 neka svećenik proglasi bolesnika čistim - čist i jest."
134 Čir
18"Kad se kome na koži napne čir i zacijeli, 19i ondje gdje je bio čir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj čovjek pokaže svećeniku. 20Neka ga svećenik pregleda. Pronađe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je onda guba što je izbila u čiru. 21Ali ako svećenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. 22Proširi li mu se bolest po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je guba. 23Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od čira. Neka toga čovjeka svećenik proglasi čistim." Levitski zakonik, 13, 19		 i ondje gdje je bio čir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj čovjek pokaže svećeniku.
135 Levitski zakonik, 13, 20 Neka ga svećenik pregleda.
136 Levitski zakonik, 13, 20 Pronađe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je onda guba što je izbila u čiru.
137 Levitski zakonik, 13, 21 Ali ako svećenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana.
138 Levitski zakonik, 13, 22 Proširi li mu se bolest po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je guba.
139 Levitski zakonik, 13, 23 Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od čira. Neka toga čovjeka svećenik proglasi čistim."
140 Opeklina
24"Kome na koži bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta, 25neka to svećenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i učini se da je to mjesto udubljenije od kože, onda je to guba što je u opeklini izbila. Neka ga svećenik proglasi nečistim; to je guba. 26Ali ako svećenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od kože i da tamni, neka ga osami sedam dana. 27Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koži proširi, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba. 28Ostane li ozljeda na mjestu i proširi se po koži, to je onda oteklina od opekline. Neka čovjeka svećenik proglasi čistim: to je ožiljak od opekline." Levitski zakonik, 13, 25		 neka to svećenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i učini se da je to mjesto udubljenije od kože, onda je to guba što je u opeklini izbila.
141 Levitski zakonik, 13, 25 Neka ga svećenik proglasi nečistim; to je guba.
142 Levitski zakonik, 13, 26 Ali ako svećenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od kože i da tamni, neka ga osami sedam dana.
143 Levitski zakonik, 13, 27 Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koži proširi, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba.
144 Levitski zakonik, 13, 28 Ostane li ozljeda na mjestu i proširi se po koži, to je onda oteklina od opekline. Neka čovjeka svećenik proglasi čistim: to je ožiljak od opekline."
145 Šuga
29"Ako se na glavi ili na bradi kojega čovjeka ili žene pokaže bolest, 30neka svećenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otančala, neka bolesnika svećenik proglasi nečistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi. 31Ali ako svećenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože, ali da tu ipak nema crne dlake, neka svećenik odstrani šugavca sedam dana. 32Sedmoga dana neka ga svećenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se čini da šuga nije dublja od kože, 33neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga svećenik odstrani od drugih sedam dana. 34Sedmoga dana neka opet svećenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i učini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika svećenik proglasi čistim. On neka opere svoju odjeću i bude čist. 35Proširi li se šuga po koži pošto je bio čistim proglašen, 36neka ga svećenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - svećenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja nečist. 37Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je čist. Neka ga svećenik proglasi čistim." Levitski zakonik, 13, 30		 neka svećenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otančala,
146 Levitski zakonik, 13, 30 neka bolesnika svećenik proglasi nečistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi.
147 Levitski zakonik, 13, 31 Ali ako svećenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože,
148 Levitski zakonik, 13, 31 ali da tu ipak nema crne dlake, neka svećenik odstrani šugavca sedam dana.
149 Levitski zakonik, 13, 32 Sedmoga dana neka ga svećenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se čini da šuga nije dublja od kože,
150 Levitski zakonik, 13, 33 neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga svećenik odstrani od drugih sedam dana.
151 Levitski zakonik, 13, 34 Sedmoga dana neka opet svećenik pregleda šugavo mjesto.
152 Levitski zakonik, 13, 34 Ako se šuga kožom ne bude proširila i učini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika svećenik proglasi čistim. On neka opere svoju odjeću i bude čist.
153 Levitski zakonik, 13, 36 neka ga svećenik ponovo pregleda.
154 Levitski zakonik, 13, 36 Ako se šuga kožom bude proširila - svećenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja nečist.
155 Levitski zakonik, 13, 37 Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je čist. Neka ga svećenik proglasi čistim."
156 Osip
38"Ako se na koži kojeg čovjeka ili žene pokažu pjege te ako su te pjege bijele, 39neka ih svećenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je čist." Levitski zakonik, 13, 39		 neka ih svećenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je čist."
157 Ćelavost
40"Ako čovjeku opadne kosa s glave, oćelavio mu je zatiljak, ali je čist. 41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oćelavio je na čelu, ali je čist. 42Ali ako se po ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu ćelavom zatiljku ili oćelavljelu čelu. 43Neka ga svećenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela - 44čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi." Levitski zakonik, 13, 43		 Neka ga svećenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela
158 Levitski zakonik, 13, 44 čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi."
159 Guba na odjeći
47"Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, 48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; 49pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se svećeniku pokaže. 50Neka svećenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana. 51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je nečista. 52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. 53Ali ako svećenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, 54onda neka naredi da se zaražena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. 55A ako, pošto je stvar bila oprana, svećenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je nečista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. 56Opazi li svećenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. 57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu kožnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraženi predmet neka u vatri izgori. 58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je čist." 59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase čistim ili nečistim. Levitski zakonik, 13, 49		 pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se svećeniku pokaže.
160 Levitski zakonik, 13, 50 Neka svećenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana.
161 Levitski zakonik, 13, 53 Ali ako svećenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu,
162 Levitski zakonik, 13, 55 A ako, pošto je stvar bila oprana, svećenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je nečista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.
163 Levitski zakonik, 13, 56 Opazi li svećenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki.
164 Očišćenje gubavoga
Jahve reče Mojsiju: 2"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova čišćenja: neka se dovede svećeniku; 3neka svećenik iziđe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, 4neka naredi da se za čovjeka koji se ima čistiti uzmu dvije ptice, čiste i žive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa. 5Neka zatim svećenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 6Potom neka uzme živu pticu, a onda zajedno živu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoči u krv ptice što je bila zaklana povrh žive vode. 7Sada neka sedam puta poškropi onoga koji se od gube čisti, a onda ga čistim proglasi. Poslije toga neka pusti živu pticu na otvorenu polju. 8Onaj koji se čisti neka opere svoju odjeću, obrije sve svoje dlake i u vodi se okupa. Tako neka je čist. Poslije toga neka uđe u tabor, ali sedam dana neka stanuje izvan svoga šatora. 9Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka obrije sve ostale svoje dlake. Pošto u vodi opere svoju odjeću i okupa se, neka je čist. 10Osmoga dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko janje od godine dana, također bez mane, tri desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu i jedan log ulja. 11Svećenik koji vrši čišćenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s čovjekom koji se ima čistiti. 12Neka zatim svećenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 13Neka janje zakolje ondje gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice - na svetome mjestu, jer žrtva naknadnica kao i okajnica pripada svećeniku: vrlo je sveta! 14Potom neka svećenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 15Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve ruke. 16Zamočivši svećenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. 17Od ulja što mu preostane u ruci neka svećenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 18Ostatak ulja sa svoje ruke neka svećenik metne na glavu onoga koji se čisti. Tako će svećenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom. 19Neka svećenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se čisti neka obavi obred pomirenja za njegovu nečistoću. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu, 20a onda neka svećenik žrtvu paljenicu i žrtvu prinosnicu podigne na žrtvenik. Kad tako svećenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je čist. 21Ako bude siromašan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno muško janje za žrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao žrtva prinosnica da se nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja. I neka uzme samo desetinu efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu, jedan log ulja, 22k tome dvije grlice ili dva golubića - prema svojim mogućnostima - jedno za žrtvu okajnicu, a drugo za žrtvu paljenicu. 23Osam dana nakon svoga očišćenja neka ih donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka pred Jahvu. 24Neka svećenik uzme janje za žrtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 25Neka se onda zakolje janje žrtve naknadnice, a svećenik neka uzme njegove krvi i neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 26Poslije toga neka svećenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke. 27A onda neka od ulja što mu je na dlanu lijeve ruke obavi škropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom. 28Od ulja iz svoje ruke neka svećenik, po krvi žrtve naknadnice, namaže resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 29Ostatak ulja što bude na dlanu neka svećenik stavi na glavu onoga koji se čisti, vršeći nad njim obred pomirenja pred Jahvom. 30Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju golubića - što je već mogao pribaviti - 31kao žrtvu okajnicu, a drugu kao žrtvu paljenicu zajedno sa žrtvom prinosnicom. Neka tako svećenik izvrši obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se čisti." 32To je propis za onoga koji je gubom zaražen a ne može priskrbiti sve za svoje očišćenje. Levitski zakonik, 14, 2		 "Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova čišćenja: neka se dovede svećeniku;
165 Levitski zakonik, 14, 3 neka svećenik iziđe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio,
166 Levitski zakonik, 14, 5 Neka zatim svećenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi.
167 Levitski zakonik, 14, 11 Svećenik koji vrši čišćenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s čovjekom koji se ima čistiti.
168 Levitski zakonik, 14, 12 Neka zatim svećenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu.
169 Levitski zakonik, 14, 13 Neka janje zakolje ondje gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice - na svetome mjestu, jer žrtva naknadnica kao i okajnica pripada svećeniku: vrlo je sveta!
170 Levitski zakonik, 14, 14 Potom neka svećenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti.
171 Levitski zakonik, 14, 16 Zamočivši svećenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta.
172 Levitski zakonik, 14, 17 Od ulja što mu preostane u ruci neka svećenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti.
173 Levitski zakonik, 14, 18 Ostatak ulja sa svoje ruke neka svećenik metne na glavu onoga koji se čisti.
174 Levitski zakonik, 14, 18 Tako će svećenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom.
175 Levitski zakonik, 14, 19 Neka svećenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se čisti neka obavi obred pomirenja za njegovu nečistoću. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu,
176 Levitski zakonik, 14, 20 a onda neka svećenik žrtvu paljenicu i žrtvu prinosnicu podigne na žrtvenik.
177 Levitski zakonik, 14, 20 Kad tako svećenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je čist.
178 Levitski zakonik, 14, 23 Osam dana nakon svoga očišćenja neka ih donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka pred Jahvu.
179 Levitski zakonik, 14, 24 Neka svećenik uzme janje za žrtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu.
180 Levitski zakonik, 14, 25 Neka se onda zakolje janje žrtve naknadnice, a svećenik neka uzme njegove krvi i neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti.
181 Levitski zakonik, 14, 26 Poslije toga neka svećenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke.
182 Levitski zakonik, 14, 28 Od ulja iz svoje ruke neka svećenik, po krvi žrtve naknadnice, namaže resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti.
183 Levitski zakonik, 14, 29 Ostatak ulja što bude na dlanu neka svećenik stavi na glavu onoga koji se čisti, vršeći nad njim obred pomirenja pred Jahvom.
184 Levitski zakonik, 14, 31 kao žrtvu okajnicu, a drugu kao žrtvu paljenicu zajedno sa žrtvom prinosnicom. Neka tako svećenik izvrši obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se čisti."
185 Kućna guba
33Jahve reče Mojsiju i Aronu: 34"Kad uđete u kanaansku zemlju koju ću vam dati u posjed, a ja pustim gubu na koju kuću u zemlji što je budete zaposjeli, 35onda onaj čija je kuća neka dođe svećeniku i kaže: 'Čini mi se da je moja kuća zaražena gubom.' 36Neka svećenik naredi da se kuća isprazni prije nego on dođe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kući bilo proglašeno nečistim; poslije toga neka svećenik uđe da kuću pregleda. 37Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kućnim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i pričini mu se da idu dublje od površine zida, 38neka svećenik iziđe iz kuće na kućna vrata i neka kuću zatvori sedam dana. 39Sedmi dan neka svećenik opet dođe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuće, 40neka svećenik naredi da se povadi zaraženo kamenje i baci na koje nečisto mjesto izvan grada. 41Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuće ostružu i da se sastrugani prah baci na koje nečisto mjesto izvan grada. 42Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja. Potom neka se uzme druga žbuka i kuća ponovo ožbuka. 43Ako se pošast na kući opet pojavi pošto je kamenje bilo povađeno i kuća ostrugana i opet ožbukana, 44neka svećenik ode da pregleda: bude li se bolest po kući proširila, to je onda u kući zarazna guba; kuća je nečista. 45Neka se kuća poruši, a njezino kamenje, njezina drvena građa i sva žbuka s kuće neka se odnese izvan grada na koje nečisto mjesto. 46Tko uđe u kuću dok je zatvorena, neka je nečist do večeri. 47Tko u kući legne, mora oprati svoju odjeću. I tko u kući objeduje, mora svoju odjeću oprati. 48Ako li svećenik dođe i vidi da se bolest po kući nije proširila pošto je kuća opet bila ožbukana, neka svećenik kuću proglasi čistom, jer se bolest izliječila. 49A za očišćenje kuće neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna prediva i izopa. 50Jednu od ptica neka zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 51Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu živu te ih zamoči u krv ptice zaklane i u živu vodu pa kuću poškropi sedam puta. 52Očistivši tako od grijeha kuću krvlju ptice, živom vodom, živom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom, 53neka pticu živu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi obred pomirenja nad kućom, bit će čista." 54To je propis za svaku vrst gube i šuge, 55za gubu odjeće ili kuće, 56za otekline, lišaje ili pjege. 57On određuje vrijeme nečistoće i čistoće. To je zakon o gubi. Levitski zakonik, 14, 35		 onda onaj čija je kuća neka dođe svećeniku i kaže: 'Čini mi se da je moja kuća zaražena gubom.'
186 Levitski zakonik, 14, 36 Neka svećenik naredi da se kuća isprazni prije nego on dođe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kući bilo proglašeno nečistim;
187 Levitski zakonik, 14, 36 poslije toga neka svećenik uđe da kuću pregleda.
188 Levitski zakonik, 14, 38 neka svećenik iziđe iz kuće na kućna vrata i neka kuću zatvori sedam dana.
189 Levitski zakonik, 14, 39 Sedmi dan neka svećenik opet dođe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuće,
190 Levitski zakonik, 14, 40 neka svećenik naredi da se povadi zaraženo kamenje i baci na koje nečisto mjesto izvan grada.
191 Levitski zakonik, 14, 44 neka svećenik ode da pregleda: bude li se bolest po kući proširila, to je onda u kući zarazna guba; kuća je nečista.
192 Levitski zakonik, 14, 48 Ako li svećenik dođe i vidi da se bolest po kući nije proširila pošto je kuća opet bila ožbukana,
193 Levitski zakonik, 14, 48 neka svećenik kuću proglasi čistom, jer se bolest izliječila.
194 Spolna nečistoća muškarca
Jahve reče Mojsiju i Aronu: 2"Govorite Izraelcima i kažite im: 'Kad koji čovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev nečist. 3Evo u čemu je njegova nečistoća ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadrži, on je nečist. 4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je nečista; i svaki predmet na koji sjedne neka je nečist. 5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri nečistim ostane. 8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je čist neka taj opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 9Neka je nečisto i svako sjedalo na koje za vožnje sjedne onaj koji ima izljev; 10i tko se dotakne čega što je pod tim bolesnikom bilo neka je nečist do večeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. 11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. 12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. 13Kad se onaj koji ima izljev od toga izliječi, neka onda nabroji sedam dana za svoje oćišćenje; neka opere svoju odjeću, okupa se u živoj vodi i neka je čist. 14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića, dođe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih svećeniku preda. 15Neka ih svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Time će svećenik izvršiti obred pomirenja nad tim čovjekom za njegov izljev. 16Kad čovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane nečistim do večeri. 17Svaka haljina i svaka koža na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane nečistom do večeri. 18Ako koja žena legne s kojim čovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu nečisti do večeri'." Levitski zakonik, 15, 14		 Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića, dođe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih svećeniku preda.
195 Levitski zakonik, 15, 15 Neka ih svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu.
196 Levitski zakonik, 15, 15 Time će svećenik izvršiti obred pomirenja nad tim čovjekom za njegov izljev.
197 Spolna nečistoća žene
19"Kad žena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj nečistoći sedam dana; tko se god nje dotakne neka je nečist do večeri. 20Na što god bi legla za svoje nečistoće neka je nečisto; na što god sjedne neka je nečisto. 21Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri ostane nečistim. 22Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i nečist ostane do večeri. 23A ako bi se dotakao čega što je bilo na njezinoj postelji ili na predmetu na kojem je ona sjedila, neka je nečist do večeri. 24Ako koji čovjek s njom legne, njezina nečistoća za nj prianja, pa neka je nečist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je nečista. 25Ako žena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjesečnog pranja, ili ako se njezino mjesečno pranje produžuje, neka se smatra nečistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjesečnog pranja. 26Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit će joj kao i postelja za njezina mjesečnog pranja. I svaki predmet na koji sjedne neka postane nečistim kao što bi bio nečist u vrijeme njezina mjesečnog pranja. 27A svatko tko ih se dotakne neka je nečist; neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i ostane nečistim do večeri. 28Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije toga neka je čista. 29Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića te ih donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka. 30Neka jedno svećenik prinese kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Tako će svećenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino nečisto krvarenje." Levitski zakonik, 15, 29		 Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića te ih donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka.
198 Levitski zakonik, 15, 30 Neka jedno svećenik prinese kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu.
199 Levitski zakonik, 15, 30 Tako će svećenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino nečisto krvarenje."
200 27A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu nečist. 28Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeću, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga može opet doći u tabor. 29Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji među vama boravi. 30Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se očistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete čisti. 31Neka je to za vas subotnji počinak kad postite. Trajan je to zakon. 32Neka obred pomirenja obavi onaj svećenik koji bude pomazan i posvećen za vršenje svećeničke službe namjesto svoga oca. Neka se obuče u posvećeno laneno ruho; 33on neka obavi obred pomirenja za posvećeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad svećenicima i nad svim narodom zajednice. 34Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je učinio kako mu je Jahve naredio. Levitski zakonik, 16, 32 Neka obred pomirenja obavi onaj svećenik koji bude pomazan
201 Levitski zakonik, 16, 32 i posvećen za vršenje svećeničke službe namjesto svoga oca. Neka se obuče u posvećeno laneno ruho;
202 Levitski zakonik, 16, 33 on neka obavi obred pomirenja za posvećeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad svećenicima i nad svim narodom zajednice.
203 Jedno Prebivalište - jedan žrtvenik
Jahve reče Mojsiju: 2"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo što je zapovjedio Jahve: 3svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje vola, ili ovcu, ili kozu, 4a ne donese ih na ulaz u Šator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalištem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' 5Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k svećeniku, i neka ih prinose kao žrtve pričesnice. 6Neka svećenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, 7tako da ubuduće ne prinose svojih žrtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraštaje. 8I kaži im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji među vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu 9a ne donese je na ulaz u Šator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'" Levitski zakonik, 17, 5		 Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k svećeniku, i neka ih prinose kao žrtve pričesnice.
204 Levitski zakonik, 17, 6 Neka svećenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi,
205 20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobodna. 21Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. 22Neka svećenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja pred Jahvom za počinjeni grijeh. I grijeh koji je počinio bit će mu oprošten. Levitski zakonik, 19, 22 Neka svećenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja pred Jahvom za počinjeni grijeh. I grijeh koji je počinio bit će mu oprošten.
206 Svećenička svetost
Jahve još reče Mojsiju: "Govori svećenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, 2osim svoje najbliže rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje kćeri i svojega brata. 3I svojom sestrom, djevicom, koja mu je također najbliža, jer nije bila udata, može se okaljati. 4Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne. 5Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu. 6Neka budu posvećeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose žrtve u čast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. 7Neka se ne žene javnom bludnicom i obeščašćenom ženom; niti se smiju ženiti onom koju je njezin muž otpustio. Jer je svećenik posvećen svome Bogu. 8Svetim ga drži, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posvećujem. 9Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti." Levitski zakonik, 21, 1		 Svećenička svetost
207 Levitski zakonik, 21, 1 Jahve još reče Mojsiju: "Govori svećenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu,
208 Levitski zakonik, 21, 7 Neka se ne žene javnom bludnicom i obeščašćenom ženom; niti se smiju ženiti onom koju je njezin muž otpustio. Jer je svećenik posvećen svome Bogu.
209 Levitski zakonik, 21, 9 Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."
210 Propisi za velikog svećenika
10"A svećenik koji je najveći među svojom braćom, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da nosi svetu odjeću, neka ne ide raščupane kose niti razdire svoje odjeće. 11Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom. 12Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posvećenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! 13Neka za ženu uzme djevicu. 14Udovicom, otpuštenicom, obeščašćenom i bludnicom ne smije se ženiti. Jedino djevicom između svoga naroda neka se ženi; 15tako neće oskvrnuti svoga potomstva među svojim narodom, jer ja, Jahve, njega posvećujem." Levitski zakonik, 21, 10		 Propisi za velikog svećenika
211 Levitski zakonik, 21, 10 "A svećenik koji je najveći među svojom braćom, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da nosi svetu odjeću, neka ne ide raščupane kose niti razdire svoje odjeće.
212 Tjelesna besprijekornost svećenika
16Jahve reče Mojsiju: 17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. 18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izobličen ili iznakažena kojeg uda; 19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; 20ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih očiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik. 21Dakle, ni jedan od potomaka svećenika Arona koji imadne manu neka se ne primiče da prinosi u čast Jahvi paljenu žrtvu; budući da ima manu, neka se ne primiče da prinosi hranu svoga Boga. 22Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, 23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primiče jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'" 24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima. Levitski zakonik, 21, 16		 Tjelesna besprijekornost svećenika
213 Levitski zakonik, 21, 21 Dakle, ni jedan od potomaka svećenika Arona koji imadne manu neka se ne primiče da prinosi u čast Jahvi paljenu žrtvu; budući da ima manu, neka se ne primiče da prinosi hranu svoga Boga.
214 Svećenici
Jahve reče Mojsiju: 2"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! 3Reci im: 'Ako se ikad tko od vaših naraštaja primakne u stanju nečistoće k svetim prinosima što ih Izraelci posvećuju Jahvi, taj će biti uklonjen od moje nazočnosti. Ja sam Jahve!' 4Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane čist. Onaj koji se dotakne bilo čega što je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; 5onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga onečisti; ili čovjeka od kojega se okalja bilo kakvom nečistoćom - 6onaj koji se dotakne čega takva neka je nečist do večeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. 7Čim sunce zađe, čist je. Poslije toga može blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana. 8Neka ne jede ni strva ni što je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao. 9Neka drže moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvši se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posvećujem." Levitski zakonik, 22, 1		 Svećenici
215 2. Svjetovnjaci
10"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukućanin ni svećenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. 11Ali ako svećenik steče koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kući; oni mogu jesti od njegove hrane. 12Ako se svećenikova kći uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. 13Ali ako svećenikova kći obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u očevu kuću, može se hraniti očevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti. 14Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi svećeniku dodajući petinu. 15Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa što ih Izraelci Jahvi podižu. 16Jedući ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose." Levitski zakonik, 22, 10		 Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukućanin ni svećenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa.
216 Levitski zakonik, 22, 11 Ali ako svećenik steče koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kući; oni mogu jesti od njegove hrane.
217 Levitski zakonik, 22, 12 Ako se svećenikova kći uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa.
218 Levitski zakonik, 22, 13 Ali ako svećenikova kći obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u očevu kuću, može se hraniti očevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti.
219 Levitski zakonik, 22, 14 Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi svećeniku dodajući petinu.
220 3. Prva žetva
9Jahve reče Mojsiju: 10"Kaži Izraelcima i reci im: 'Kad uđete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite svećeniku. 11Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu. 12A u dan kad budete prinosili snop kao žrtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodišnjeg janjca bez mane kao žrtvu paljenicu. 13Uz to žrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju, kao paljena žrtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude četvrt hina. 14Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.'" Levitski zakonik, 23, 10		 Kaži Izraelcima i reci im: 'Kad uđete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite svećeniku.
221 Levitski zakonik, 23, 11 Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu.
222 4. Blagdan sedmica
15"A počevši od sutrašnjega dana po suboti - dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana. 16Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu žrtvu. 17Donesite iz svojih stanova po dva kruha za žrtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brašna; neka budu ispečeni ukvas, kao prvine Jahvi. 18S kruhom prinesite sedam jednogodišnjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao žrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa žrtvom prinosnicom i ljevanicom, žrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. 19Prinesite i jednoga jarca kao žrtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za žrtvu pričesnicu. 20Neka ih svećenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne svećeniku. 21Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posvećen zbor - nikakva težačkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 22Kad budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive niti pabirčiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog vaš." Levitski zakonik, 23, 20		 Neka ih svećenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina.
223 Levitski zakonik, 23, 20 Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne svećeniku.
224 Otkup zavjetovanih osoba i stvari
Jahve reče Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko čovjek, 3neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu, 4a žensku procijeni trideset šekela. 5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela. 6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru. 7Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela. 8Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred svećenika i neka ga svećenik procijeni. Ali neka svećenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati. 9Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit će posvećena stvar. 10Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinčeta za drugo, onda će i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posvećena stvar. 11Bude li zavjetovani prinos od nečiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinče dovede k svećeniku 12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako svećenik procijeni, neka tako bude. 13Zaželi li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. 14Ako tko posveti svoju kuću zavjetovavši je Jahvi, neka svećenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako svećenik prosudi, neka tako ostane. 15Ako onaj koji je svoju kuću zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. 16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer ječmena sjemena pedeset šekela u srebru. 17Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. 18Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka svećenik proračuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. 19Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. 20Ako zemljište ne otkupi nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti. 21Kad zemljište bude oslobođeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane svećenikov posjed. 22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove očevine, 23neka mu svećenik proračuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posvećenu Jahvi. Levitski zakonik, 27, 8		 Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred svećenika
225 Levitski zakonik, 27, 8 i neka ga svećenik procijeni. Ali neka svećenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati.
226 Levitski zakonik, 27, 8 Ali neka svećenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati.
227 Levitski zakonik, 27, 11 Bude li zavjetovani prinos od nečiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinče dovede k svećeniku
228 Levitski zakonik, 27, 12 pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako svećenik procijeni, neka tako bude.
229 Levitski zakonik, 27, 14 Ako tko posveti svoju kuću zavjetovavši je Jahvi, neka svećenik procijeni da li je dobra ili loša.
230 Levitski zakonik, 27, 14 Kako svećenik prosudi, neka tako ostane.
231 Levitski zakonik, 27, 18 Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka svećenik proračuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu.
232 Levitski zakonik, 27, 21 Kad zemljište bude oslobođeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane svećenikov posjed.
233 Levitski zakonik, 27, 23 neka mu svećenik proračuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posvećenu Jahvi.
234 Svećenici
Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. 2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvorođenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. 3To su imena Aronovih sinova, svećenika pomazanih, za svećeništvo posvećenih. 4Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposvećenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao svećenici u nazočnosti svoga oca Arona. Knjiga Brojeva, 3, 1		 Svećenici
235 Knjiga Brojeva, 3, 3 To su imena Aronovih sinova, svećenika pomazanih,
236 Knjiga Brojeva, 3, 3 za svećeništvo posvećenih.
237 Knjiga Brojeva, 3, 4 Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposvećenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao svećenici u nazočnosti svoga oca Arona.
238 Leviti. Njihove dužnosti
5Jahve reče Mojsiju: 6"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred svećenika Arona. Neka mu poslužuju; 7neka vrše njegovu dužnost i dužnost sve zajednice pred Šatorom sastanka, služeći Prebivalištu. 8Neka se brinu za sav namještaj u Šatoru sastanka, za dužnost sinova izraelovih, i obavljaju službu u Prebivalištu. 9Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno daruju. 10Arona i njegove sinove postavi da vrše svoju svećeničku službu. A svjetovnjak koji bi se tome približio neka se pogubi." Knjiga Brojeva, 3, 6		 Dozovi pleme Levijevo neka stane pred svećenika Arona. Neka mu poslužuju;
239 Knjiga Brojeva, 3, 10 Arona i njegove sinove postavi da vrše svoju svećeničku službu. A svjetovnjak koji bi se tome približio neka se pogubi."
240 29Rodovi Kehatovaca taborovali su s južne strane Prebivališta. 30Glava rodova u domu Kehatovu bijaše Elisafan, sin Uzielov. 31Oni su se brinuli za Kovčeg, stol, svijećnjak, žrtvenik i sveti pribor kojim su se služili i, konačno, za zavjesu i za sve što joj pripada. 32Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin svećenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. Knjiga Brojeva, 3, 32 Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin svećenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište.
241 15Pošto Aron i njegovi sinovi završe pokrivanje Svetišta i svega svetog posuđa, u času kad imadne tabor krenuti na put, neka dođu potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati da ne poginu. To je dužnost Kehatovih potomaka u Šatoru sastanka. 16A Eleazar, sin svećenika Arona, neka se brine za ulje svijećnjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuđe." 17Jahve reče Mojsiju i Aronu: 18"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih između levita. 19Ovako postupajte s njima, da žive i ne izginu primičući se najvećim svetinjama: neka dođu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih na njegovu službu i uz njegovu dužnost. 20Oni neka ne ulaze ni da začas pogledaju Svetište da ne bi poginuli." Knjiga Brojeva, 4, 16 A Eleazar, sin svećenika Arona, neka se brine za ulje svijećnjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuđe."
242 Geršonovci
21Jahve reče Mojsiju: 22"Popiši i Geršonove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina naviše, sve do pedesete godine; 23popiši ih sve koji mogu ići u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 24A ovo je služba rodova Geršonovaca pri radu i prenošenju: 25neka nose zavjese Prebivališta, Šator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine kože što je povrh njega, i zavjesu na ulazu u Šator sastanka; 26onda, dvorišne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje što opkoljuje Prebivalište i žrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu službu; što god treba oko tih stvari raditi, neka učine. 27Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose. 28To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona." Knjiga Brojeva, 4, 28		 To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona."
243 Merarijevci
29"Sinove Merarijeve popiši po rodovima i porodicama njihovim. 30Popiši ih od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, koji mogu ući u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 31Za sve njihove službe u Šatoru sastanka dužnost im je da nose trenice za Prebivalište, njegove priječnice, njegove stupce i njegova podnožja; 32stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove kočiće, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenično popišite predmete što su im povjereni da ih nose. 33To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju činiti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona." Knjiga Brojeva, 4, 33		 To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju činiti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona."
244 Naknada štete
5Jahve reče Mojsiju: 6"Kaži Izraelcima: Kad koji čovjek ili žena počini bilo kakav grijeh na štetu čovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, 7neka prizna počinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu. 8Ako čovjek ne bi imao bližeg rođaka kome bi se nadoknada mogla uručiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za svećenika, ne računajući u to pomirbenoga ovna kojim će svećenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja. 9I svaka podizanica od svih posvećenih stvari što ih Izraelci svećeniku donose njemu pripada. 10Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka svećeniku bude ono što njemu tko dadne." Knjiga Brojeva, 5, 8		 Ako čovjek ne bi imao bližeg rođaka kome bi se nadoknada mogla uručiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za svećenika,
245 Knjiga Brojeva, 5, 8 ne računajući u to pomirbenoga ovna kojim će svećenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja.
246 Knjiga Brojeva, 5, 9 I svaka podizanica od svih posvećenih stvari što ih Izraelci svećeniku donose njemu pripada.
247 Knjiga Brojeva, 5, 10 Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka svećeniku bude ono što njemu tko dadne."
248 Ljubomora
11Jahve reče Mojsiju: 12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena pođe stranputicom te mu se iznevjeri 13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno očima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka budući da u činu nije bila uhvaćena - 14i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - 15neka taj muž dovede svoju ženu svećeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe ječmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomenprinosnica da podsjeti na grijeh. 16Neka svećenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu. 17Sad neka svećenik uzme posvećene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je svećenik ubaci u vodu. 18Pošto je svećenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s svećenik neka drži u ruci vodu gorčine i prokletstva. 19Zatim neka svećenik ženu zakune. Neka joj reče: 'Ako nikad čovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašću svoga muža, budi pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva! 20Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašću svoga muža te se oskvrnula; ako je koji čovjek osim tvoga muža legao s tobom ...' 21Ovdje neka svećenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među tvojim narodom, učinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! 22Neka ova voda prokletstva zađe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen! 23Potom neka ta prokletstva svećenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorčine. 24Onda neka ženu napoji vodom gorčine i prokletstva, da bi se voda gorčine po njoj razišla i napunila je gorkošću. 25Neka svećenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. 26Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. 27Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva ući će u nju i napunit će je gorčinom; njezina će se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta će žena postati prokletstvom u svome narodu. 28A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neće joj biti ništa i imat će djece. 29To je obred u slučaju ljubomore, kad žena pođe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašću svoga muža; 30ili kad kojega čovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a svećenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred. 31Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju." Knjiga Brojeva, 5, 15		 neka taj muž dovede svoju ženu svećeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe ječmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomenprinosnica da podsjeti na grijeh.
249 Knjiga Brojeva, 5, 16 Neka svećenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu.
250 Knjiga Brojeva, 5, 17 Sad neka svećenik uzme posvećene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta,
251 Knjiga Brojeva, 5, 17 neka je svećenik ubaci u vodu.
252 Knjiga Brojeva, 5, 18 Pošto je svećenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru,
253 Knjiga Brojeva, 5, 18 a svećenik neka drži u ruci vodu gorčine i prokletstva.
254 Knjiga Brojeva, 5, 19 Zatim neka svećenik ženu zakune. Neka joj reče: 'Ako nikad čovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašću svoga muža, budi pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva!
255 Knjiga Brojeva, 5, 21 Ovdje neka svećenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među tvojim narodom, učinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme!
256 Knjiga Brojeva, 5, 23 Potom neka ta prokletstva svećenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorčine.
257 Knjiga Brojeva, 5, 25 Neka svećenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik.
258 Knjiga Brojeva, 5, 30 ili kad kojega čovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a svećenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred.
259 Nazireat
Jahve reče Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo čovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, 3neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog pića. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog pića; a niti kakva soka od grožđa neka ne pije; neka ne jede grožđa, ni svježa ni suha. 4Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što rađa lozov trs - od zelena grožđa do komine.' 5Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posvećen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. 6Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primiče nikakvu mrtvacu. 7Neka se ne onečišćuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posvećenje svoga Boga. 8Sve vrijeme svoga nazireata on je posvećen Jahvi. 9Umre li tko nenadanom smrću pokraj njega, onečistivši tako njegovu posvećenu glavu, neka na dan svoga očišćenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. 10A osmoga dana neka donese svećeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubića. 11Neka svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; 12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodišnjeg janjca kao žrtvu naknadnicu. Prijašnje vrijeme neka se ne računa, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. 13Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navrši vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz Šatora sastanka. 14Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodišnjeg janjca bez mane za žrtvu paljenicu; jednogodišnje žensko janje, bez mane, za žrtvu okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za žrtvu pričesnicu; 15nadalje, košaru neukvasanih pogača od najboljeg brašna, u ulju zamiješenih i neukvasanih kolača, namazanih uljem, s njihovim prinosnicama i ljevanicama. 16Svećenik, pošto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu. 17Zatim neka prinese ovna Jahvi kao žrtvu pričesnicu zajedno s košarom neukvasanih pogača. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese svećenik. 18Na ulazu u Šator sastanka neka nazirejac obrije svoju posvećenu glavu i, uzevši uvojke sa svoje posvećene glave, neka ih stavi na vatru što gori pred žrtvom pričesnicom. 19Zatim neka svećenik uzme kuhano pleće ovna, jednu neukvasanu pogaču iz košare i jedan neukvasani kolač i stavi to na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoje posvećene kose. 20Neka to svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je svetinja što pripada svećeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac može piti vina." 21Ovo je obred nazirejca, ne računajući ono što bi još mogla prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obećao kakav dar, neka povrh obreda svoga nazireata učini kako je zavjetovao. Knjiga Brojeva, 6, 10		 A osmoga dana neka donese svećeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubića.
260 Knjiga Brojeva, 6, 11 Neka svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu;
261 Knjiga Brojeva, 6, 16 Svećenik, pošto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu.
262 Knjiga Brojeva, 6, 17 Zatim neka prinese ovna Jahvi kao žrtvu pričesnicu zajedno s košarom neukvasanih pogača. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese svećenik.
263 Knjiga Brojeva, 6, 19 Zatim neka svećenik uzme kuhano pleće ovna, jednu neukvasanu pogaču iz košare i jedan neukvasani kolač i stavi to na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoje posvećene kose.
264 Knjiga Brojeva, 6, 20 Neka to svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom.
265 Knjiga Brojeva, 6, 20 To je svetinja što pripada svećeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac može piti vina."
266 Svećenički blagoslov
22Jahve reče Mojsiju: 23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:24Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva!25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati." Knjiga Brojeva, 6, 22		 Svećenički blagoslov
267 Prinos kola i volova
U onaj dan kad Mojsije završi podizanje Prebivališta i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuđem, a tako i žrtvenik sa svim njegovim priborom, 2pristupe glavari izraelski, starješine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje, 3i dovedu svoje prinose pred Jahvu: šestora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalište. 4Tada Jahve progovori Mojsiju: 5"Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi." 6Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima. 7Dvoja kola i četiri vola dade Geršonovcima prema njihovoj službi, 8a četvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. 9Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaća bila nositi posvećene predmete na ramenima. Knjiga Brojeva, 7, 8		 a četvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.
268 Srebrne trube
Jahve reče Mojsiju: 2"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. 3Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka. 4Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisućnici. 5Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istočnoj strani. 6Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu. 7Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika. 8Neka u trube trube svećenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje. 9Kad u svojoj zemlji pođete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit će se vas i bit ćete izbavljeni od svojih neprijatelja. 10Na dan svoje svečanosti, svojih blagdana ili svojih mjesečevih mlađaka, dok prinosite svoje paljenice i pričesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš." Knjiga Brojeva, 10, 8		 Neka u trube trube svećenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje
269 Prinosi za nehotične prestupke
22"Ako nehotice pogriješite te ne budete obdržavali koju od zapovijedi što ih je Jahve objavio po Mojsiju - 23sve što vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena - 24onda: ako je to počinjeno nepažnjom zajednice, neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu. 25Neka svećenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa će im biti oprošteno. Bila je samo nepažnja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu žrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepažnju. 26Bit će oprošteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji među njima boravi, jer se sav narod iz nepažnje ogriješio. 27Pogriješi li iz nepažnje pojedinac, neka prinese jedno žensko kozle od godine dana kao okajnicu. 28Neka svećenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit će joj oprošteno. 29Kada tko pogriješi nepažnjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi među vama. 30Ali onaj koji nešto učini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi između svoga naroda 31jer je prezreo Jahvinu riječ i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!" Knjiga Brojeva, 15, 25		 Neka svećenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa će im biti oprošteno. Bila je samo nepažnja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu žrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepažnju.
270 Knjiga Brojeva, 15, 28 Neka svećenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit će joj oprošteno.
271 Pobuna Koraha, Datana i Abirama
Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - 2ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. 3Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreći im: "Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini članovi, posvećena i među njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" 4Kad to ču Mojsije, pade ničice. 5Zatim reče Korahu i svoj njegovoj družini: "Sutra će Jahve pokazati tko je njegov i tko je posvećen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi će ga i pustiti. 6Učinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; 7sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posvećen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!" 8Potom Mojsije reče Korahu: "Poslušajte, Levijevci! 9Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeći joj? 10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braću Levijevce, a vi još tražite i svećeništvo! 11Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?" 12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: "Nećemo doći! 13Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoćeš da nasilno zagospodariš nad nama? 14Nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oči ovim ljudima? Nećemo doći!" 15Mojsije se vrlo razljuti i reče Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio." Knjiga Brojeva, 16, 10		 Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braću Levijevce, a vi još tražite i svećeništvo!
272 Kadionici
Jahve reče Mojsiju: 2"Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, da ukloni kadionike - jer su posvećeni - iz toga zgarišta, a neposvećenu vatru iz njih neka razaspe podalje. 3Kadionici onih koji su sagriješili i grijehom život pokopali neka se prekuju u pločice za oblaganje žrtvenika. Doneseni su, naime, pred Jahvu, pa su posvećeni. Neka budu opomenom Izraelcima!" 4Tako svećenik Eleazar uze kadionike od tuča što su ih prinosili oni koji izgorješe; prekovaše ih u pločice za oblaganje žrtvenika. 5One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od Aronova potomstva - ne smije približiti da pali tamjan pred Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj družini, prema onom što je kazao Jahve po Mojsiju. Knjiga Brojeva, 17, 2		 "Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, da ukloni kadionike - jer su posvećeni - iz toga zgarišta, a neposvećenu vatru iz njih neka razaspe podalje.
273 Knjiga Brojeva, 17, 4 Tako svećenik Eleazar uze kadionike od tuča što su ih prinosili oni koji izgorješe; prekovaše ih u pločice za oblaganje žrtvenika.
274 Dužnosti levita
Tada Jahve reče Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s tobom bit ćete odgovorni za grijehe u Svetištu; ti i tvoji sinovi s tobom bit ćete odgovorni za grijehe svoga svećeništva. 2Pridruži k sebi i svoju braću od Levijeva plemena - tvoga pradjedovskog doma - neka ti se priključe da ti poslužuju, tebi i tvojim sinovima s tobom, pred Šatorom svjedočanstva. 3Neka stoje na službu tebi i svemu Šatoru, ali neka se ne približuju pokućstvu u Svetištu niti žrtveniku, da ne poginu i oni i vi. 4Neka su, dakle, tebi pridruženi i neka preuzmu brigu za Šator sastanka, svaku službu oko Šatora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne približuje vama, 5a vi vršite službu u Svetištu i službu oko žrtvenika da se više ne izlijeva gnjev na Izraelce. 6Uzeh, evo, vašu braću levite između Izraelaca vama za dar; kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju službu oko Šatora sastanka. 7Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite svećeničke poslove oko svega što spada na žrtvenik i iza zavjese. Službu koju dajem na dar vašem svećeništvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se pogubi." Knjiga Brojeva, 18, 1		 Tada Jahve reče Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s tobom bit ćete odgovorni za grijehe u Svetištu; ti i tvoji sinovi s tobom bit ćete odgovorni za grijehe svoga svećeništva.
275 Knjiga Brojeva, 18, 7 Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite svećeničke poslove oko svega što spada na žrtvenik i iza zavjese.
276 Knjiga Brojeva, 18, 7 Službu koju dajem na dar vašem svećeništvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se pogubi."
277 Prava svećenika
8Još reče Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posvećuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom. 9Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih žrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice što ih budu meni uzvraćali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! 10Blagujte ih kao najveće svetinje! Svaki muškarac može ih jesti. Neka ti budu svete! 11I ovo neka bude za te: ono što se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude čist može od toga jesti. 12Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i žita - prvine koje se prinose Jahvi - predajem tebi. 13Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god čist u tvome domu može ih jesti. 14Sve što u Izraelu bude određeno za 'herem' neka je tvoje. 15Svako prvorođenče svih bića - kako ljudi tako i životinja - što se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvenče od nečiste stoke. 16Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih šekela, prema hramskom šekelu, a to je dvadeset gera. 17Ali prvenče kravlje, prvenče ovčje i prvenče kozje neka se ne otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na žrtvenik, a pretilinu njihovu sažeži u kad kao žrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi. 18Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi žrtve prikaznice i desno pleće. 19Sve posvećene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom." 20"Nemoj imati baštine u zemlji njihovoj", reče Jahve Aronu, "niti sebi stječi posjeda među njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baština među Izraelcima." Knjiga Brojeva, 18, 8		 Prava svećenika
278 Desetine
25Jahve reče Mojsiju: 26"Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju ja od njih dajem vama u baštinu, od toga onda vi prinesite podizanicu Jahvi: desetinu od desetine. 27Prinos će vam biti zaračunan kao da je prinos s gumna i otoka iz badnja. 28Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina što ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu svećeniku Aronu. 29Od svih darova koje budete primali podižite podizanicu Jahvi; od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posvećivati.' 30Još im reci: 'Pošto od toga prinesete najbolji dio, neka se to levitima uračuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja. 31Na svakome ga mjestu možete jesti, i vi i vaši ukućani, jer to vam je nagrada za vašu službu u Šatoru sastanka. 32Pošto prinesete njegov najbolji dio, nećete navući na se grijeha; svetinja Izraelaca nećete oskvrnjivati te nećete ginuti.'" Knjiga Brojeva, 18, 28		 Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina što ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu svećeniku Aronu.
279 Voda očišćenja
Jahve reče Mojsiju i Aronu: 2"Ovo je zakonska odredba što ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram. 3A vi je predajte svećeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. 4Svećenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema pročelju Šatora sastanka. 5Neka se onda junica spali na njegove oči; neka joj se spale: koža, meso, krv i nečist. 6Potom neka svećenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje. 7Neka svećenik opere svoju odjeću, a svoje tijelo u vodi okupa. Poslije toga neka se svećenik vrati u tabor, ali neka je nečist do večeri. 8I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeću opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude nečist do večeri. 9A jedan čist čovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na čisto mjesto da se čuva izraelskoj zajednici za vodu očišćenja. To je žrtva okajnica. 10I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji među njima boravi." Knjiga Brojeva, 19, 3		 A vi je predajte svećeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim.
280 Knjiga Brojeva, 19, 4 Svećenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema pročelju Šatora sastanka.
281 Knjiga Brojeva, 19, 6 Potom neka svećenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje.
282 Knjiga Brojeva, 19, 7 Neka svećenik opere svoju odjeću, a svoje tijelo u vodi okupa.
283 Knjiga Brojeva, 19, 7 Poslije toga neka se svećenik vrati u tabor, ali neka je nečist do večeri.
284 Duhovna i tjelesna lutanja Izraelaca
Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama. 2One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima. 3Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela. 4"Pokupi sve narodne glavare", reče Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela." 5Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim." 6Baš tada neki Izraelac dođe i dovede k svojoj braći jednu Midjanku naočigled Mojsija i naočigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka. 7Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku 8i pođe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade. 9A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i četiri tisuće. 10Jahve reče Mojsiju: 11"Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet među njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda. 12Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira. 13Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vječnoga svećeništva, jer je revnovao za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.'" 14Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome što je ubijen s Midjankom - bijaše Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Šimunovih porodica. 15A ime ubijene žene Midjanke bijaše Kozbi. Bila je kći Surova. Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu. 16Jahve reče Mojsiju: 17"Navali na Midjance i potuci ih, 18jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavštinama kad su lukavo radili protiv vas u slučaju Peora i svoje sestre Kozbi, kćeri glavara midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora." Knjiga Brojeva, 25, 7		 Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku
285 Knjiga Brojeva, 25, 11 "Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet među njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.
286 Knjiga Brojeva, 25, 13 Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vječnoga svećeništva, jer je revnovao za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.'"
287 Drugi popis
Poslije toga zla Jahve reče Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona: 2"Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim porodicama, popišite sve, od dvadeset godina pa naviše, koji su u Izraelu sposobni za borbu." 3Mojsije, dakle, i svećenik Eleazar popišu ih na Moapskim poljanama, uz Jordan blizu Jerihona, 4sve od dvadeset godina pa naviše, kako je Jahve naredio Mojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izašli iz zemlje egipatske bili su: 5Izraelov prvorođenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod Henokovaca; od Palua rod Paluovaca; 6od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca. 7To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo četrdeset i tri tisuće sedam stotina i trideset. Knjiga Brojeva, 26, 1		 Poslije toga zla Jahve reče Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona:
288 Knjiga Brojeva, 26, 3 Mojsije, dakle, i svećenik Eleazar popišu ih na Moapskim poljanama, uz Jordan blizu Jerihona,
289 Osvrt na popis
63To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i svećenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu. 64Među njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i svećenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji. 65Jer Jahve bijaše za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova!" Knjiga Brojeva, 26, 63		 To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i svećenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu.
290 Knjiga Brojeva, 26, 64 Među njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i svećenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.
291 Zakon ženskog naslijeđa
Tada pristupiše kćeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manašeova iz roda Josipova sina Manašea. A imena kćeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 2One stanu pred Mojsija, pred svećenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka pa reknu: 3"Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve - Korahovoj družini - nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao. 4Zašto bi se odstranilo ime našega oca iz njegova roda? Budući da nije imao sina, daj nama posjed među braćom našega oca!" 5Mojsije iznese njihov slučaj pred Jahvu. 6A Jahve reče Mojsiju: 7"Selofhadove kćeri pravo kažu. Treba svakako da im dadneš posjed koji će biti njihova baština među braćom njihova oca. Prenesi na njih baštinu njihova oca. 8Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji čovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kćer. 9Ne imadne li ni kćeri, predajte baštinu njegovoj braći. 10Ako ne imadne ni braće, njegovu baštinu podajte braći njegova oca. 11Ako mu otac ne imadne braće, baštinu njegovu podajte najbližem rođaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju." Knjiga Brojeva, 27, 2		 One stanu pred Mojsija, pred svećenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka pa reknu:
292 Izbor Jošue za vođu zajednice
12Jahve reče Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima." (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.) 15A Jahvi Mojsije progovori ovako: 16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 17koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira." 18"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 19Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! 20Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 21Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica." 22Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu. 23Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija. Knjiga Brojeva, 27, 19		 Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe!
293 Knjiga Brojeva, 27, 21 Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."
294 Knjiga Brojeva, 27, 22 Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.
295 Sveti rat protiv Midjanaca
Jahve reče Mojsiju: 2"Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima." 3A Mojsije reče narodu: "Opremite ljude između sebe za pohod na Midjance, 4da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuću od svakoga izraelskog plemena!" 5I tako su iz izraelskih porodica - tisuću po plemenu - za vojnu skupili dvanaest tisuća. 6Posla ih Mojsije - tisuću po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom svećenika Eleazara. On je nosio posvećene stvari i trube. 7Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. 8Među ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Bileama, Beorova sina. 9Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. 10Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, 11a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje. 12Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, svećeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljačku. 13Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izađu im u susret izvan tabora. 14Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisućnike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. 15Reče im: "Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! 16A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu. 17Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! 18A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. 19Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Čistite se i vi i vaši zarobljenici trećega i sedmoga dana; 20očistite svu odjeću, sve mješine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete." 21Zatim svećenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: 22'Zlato, srebro, bakar, gvožđe, mjed i olovo - 23sve što podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit će očišćeno.' Ipak, neka se očisti i vodom očišćenja. A sve što ne podnosi vatru provucite kroz vodu. 24Sedmoga dana operite svoju odjeću i bit ćete čisti. Poslije toga možete se vratiti u tabor." Knjiga Brojeva, 31, 6		 Posla ih Mojsije - tisuću po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom svećenika Eleazara. On je nosio posvećene stvari i trube.
296 Knjiga Brojeva, 31, 12 Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, svećeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljačku.
297 Knjiga Brojeva, 31, 13 Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izađu im u susret izvan tabora.
298 Knjiga Brojeva, 31, 21 Zatim svećenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju:
299 Dijeljenje plijena
25Jahve reče Mojsiju: 26"Ti, svećenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, 27a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su išli u borbu i na svu ostalu zajednicu. 28Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. 29Uzmi to od njihove polovice i podaj svećeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. 30A od polovice što zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih životinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalištu." 31Mojsije i svećenik Eleazar učine kako je Jahve naredio Mojsiju. 32Ratnoga je plijena bilo, osim pljačke što su vojnici napljačkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuća grla sitne stoke, 33sedamdeset i dvije tisuće grla krupne stoke, 34šezdeset i jedna tisuća magaradi, 35a ljudskih duša - žena koje nisu poznale muškarca - bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. 36Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke; 37ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; 38krupne je stoke bilo trideset i šest tisuća grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; 39magaradi je bilo trideset tisuća i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. 40Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuća, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. 41Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. 42A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili - 43dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke, 44a krupne stoke trideset i šest tisuća grla; 45magaradi trideset tisuća i pet stotina, 46a ljudskih duša šesnaest tisuća. 47Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju. Knjiga Brojeva, 31, 26		 "Ti, svećenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke,
300 Knjiga Brojeva, 31, 29 Uzmi to od njihove polovice i podaj svećeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu.
301 Knjiga Brojeva, 31, 31 Mojsije i svećenik Eleazar učine kako je Jahve naredio Mojsiju.
302 Knjiga Brojeva, 31, 41 Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju.
303 Žrtveni darovi
48Onda pristupiše k Mojsiju vojnički zapovjednici, tisućnici i satnici, 49i rekoše mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce što bijahu pod našim zapovjedništvom i od nas nitko nije izgubljen. 50Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naušnica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu već naišao - da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom." 51Mojsije i svećenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izrađene predmete. 52Bilo je svega zlata što su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisućnici i satnici: šesnaest tisuća sedam stotina i pedeset šekela. 53Svaki je vojnik za se zadržao svoj plijen. 54Tako Mojsije i svećenik Eleazar uzmu zlato od tisućnika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom. Knjiga Brojeva, 31, 51		 Mojsije i svećenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izrađene predmete.
304 Knjiga Brojeva, 31, 54 Tako Mojsije i svećenik Eleazar uzmu zlato od tisućnika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.
305 Rubenovci i Gadovci imađahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, međutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stočarstvo. 2Zato Gadovci i Rubenovci dođu k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: 3"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon -4kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom -kraj je pogodan za stočarstvo; a sluge tvoje bave se stočarstvom. 5Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim očima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!" 6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? 8Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 9Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: 11'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' 12Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. 14A sad vi -grešni naraštaj ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. 15Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod." 16Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejačad, 17a sami ćemo pograbiti oružje i poći na čelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejačad neka ostane -zbog stanovništva ove zemlje -u utvrđenim gradovima. 18Mi se svojim kućama nećemo vraćati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu. 19S njima nećemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer će nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana." 20Mojsije im reče: "Ako tako uradite, ako pođete pred Jahvom u boj; 21ako vi svi naoružani prijeđete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: 22tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ćete se moći vratiti. Tako ćete biti oslobođeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova će zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. 23Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh. 24Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejačad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obećali." 25Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje će sluge učiniti kako gospodar naš nalaže. 26Naša nejačad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, 27a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poći će pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže." 28Tada za njih Mojsije izda nalog svećeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena. 29I reče im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeđu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo. 30Ali ako ne prijeđu naoružani s vama, neka dobiju baštinu među vama u zemlji kanaanskoj." Knjiga Brojeva, 32, 2 Zato Gadovci i Rubenovci dođu k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu:
306 Knjiga Brojeva, 32, 28 Tada za njih Mojsije izda nalog svećeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena.
307 U pustinji
16Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. 17Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. 18Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. 19Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. 20Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. 21Iz Libne odu i utabore se u Risi. 22Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. 23Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Šeferu. 24Odu s brda Šefera i utabore se u Haradi. 25Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. 26Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. 27Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. 28Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. 29Odu iz Mitke i utabore se u Hašmoni. 30Iz Hašmone odu i utabore se u Moserotu. 31Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. 32Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. 33Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. 34Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. 35Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. 36Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu. Od Kadeša do Moaba 37Iz Kadeša krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. 38Na zapovijed Jahvinu svećenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u četrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. 39Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. Knjiga Brojeva, 33, 38		 Na zapovijed Jahvinu svećenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u četrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje.
308 Određeni djelitelji zemlje
16Jahve reče Mojsiju: 17"Ovo su imena ljudi koji će vam zemlju podijeliti: svećenik Eleazar i Nunov sin Jošua; 18i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. 19Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina; 20Šemuel, sin Amihudov, od plemena Šimunova; 21Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; 22knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca. 23Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manašeovaca; 24knez Kemuel, sin Šiftanov, od plemena Efrajimovaca; 25knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; 26knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; 27knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena Ašerovaca; 28knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca." 29To su oni kojima je Jahve naložio da Izraelcima izdijele baštinu u zemlji kanaanskoj. Knjiga Brojeva, 34, 17		 Ovo su imena ljudi koji će vam zemlju podijeliti: svećenik Eleazar i Nunov sin Jošua;
309 Gradovi-utočišta
9Nadalje reče Jahve Mojsiju: 10"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, 11označite sebi gradove koji će vam služiti kao gradovi-utočišta, kamo može pobjeći ubojica koji nehotice koga ubije. 12Ti gradovi neka vam budu utočište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. 13Od gradova koje ustupite bit će vam šest gradova za utočište. 14Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utočišta. 15Tih šest gradova neka budu za utočište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji među njima borave, kamo može pobjeći tko god ubije koga nehotice. 16Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 17Udari li ga iz ruke kamenom od kojega čovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 18Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 19Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. 20Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, 21ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadač mora zaglaviti -on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije čim ga sretne. 22No gurne li ga slučajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, 23ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega čovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio -24tada neka zajednica prosudi između ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: 25Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem. 26Ali ako ubojica ikad izađe izvan granice utočišta kamo je pobjegao, 27pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utočišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne računa u krvoproliće, 28jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika. A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed. 29Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili. 30Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. 31Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. 32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika. 33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. 34Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.'" Knjiga Brojeva, 35, 25		 Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem.
310 Knjiga Brojeva, 35, 28 jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika.
311 Knjiga Brojeva, 35, 28 A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed.
312 Knjiga Brojeva, 35, 32 Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika.
313 Dvije kamene ploče
U to vrijeme Jahve mi reče: 'Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovčeg. 2Na ploče ću napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. A onda ih položi u kovčeg.' 3Načinih kovčeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploče kao što bijahu prve, pa se, s dvjema pločama u ruci, popeh na brdo. 4I napisa na te ploče, kao i prije, Deset riječi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. 5Okrenuh se i siđoh s brda. Položih ploče u kovčeg koji bijah napravio. I stadoše ondje, kako mi je Jahve naredio. 6Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Svećenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar. 7Odande odoše u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima. 8U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovčeg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj službi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas. 9Stoga Levi nema udjela ni baštine sa svojom braćom: Jahve je njegova baština, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao. 10Na brdu sam ostao, kao i prvi put, četrdeset dana i četrdeset noći. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi, 11nego mi Jahve reče: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uđu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati.' Ponovljeni zakon, 10, 6		 Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Svećenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar.
314 Vrhovni sud
8Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svađu u tvome gradu, tada ustani i pođi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 9Obrati se svećenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni će ti rasuditi. 10I učini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve učini kako te upute. 11Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo. 12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela, 13a sav će se narod, kad sazna, bojati i više se neće drsko odupirati. Ponovljeni zakon, 17, 9		 Obrati se svećenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni će ti rasuditi.
315 Ponovljeni zakon, 17, 12 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela,
316 Kralj
14Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, pa onda kažeš: 'Želim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' 15tada ćeš onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje braće postavi sebi za kralja, a ne smiješ postavljati nad sobom tuđina koji ti nije brat. 16Samo neka ne drži mnogo konja i ne šalje naroda u Egipat da poveća broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada više ne vraćajte!' 17I neka nema mnogo žena da mu srce ne pođe stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata! 18A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepiše ovaj Zakon od svećenika Levijevaca. 19Neka ga drži uza se; neka ga čita sve vrijeme svoga života da nauči bojati se Jahve, Boga svoga, držati sve riječi ovoga Zakona i vršiti ove odredbe; 20da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braće i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu. Ponovljeni zakon, 17, 18		 A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepiše ovaj Zakon od svećenika Levijevaca.
317 Ponovljeni zakon, 18, 1 Svećenici
318 Ponovljeni zakon, 18, 1 Svećenici Levijevci -sve pleme Levijevo -neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Jahvi i od njegove baštine.
319 Svećenici
Svećenici Levijevci -sve pleme Levijevo -neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Jahvi i od njegove baštine. 2Neka, dakle, nemaju baštine među svojom braćom: Jahve je njihova baština, kako im je i rekao. 3Ovo neka bude svećenička pristojba od naroda -od onih koji žrtve prinose, bilo to goveče ili što od sitne stoke: svećeniku treba dati pleće, vilice i želudac. 4Davaj mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, 5jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Jahve. 6Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da dođe u mjesto što ga Jahve odabere, 7može tu službovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braća Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. 8Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu očevinu. Ponovljeni zakon, 18, 3		 Ovo neka bude svećenička pristojba od naroda -od onih koji žrtve prinose, bilo to goveče ili
320 Ponovljeni zakon, 18, 3 što od sitne stoke: svećeniku treba dati pleće, vilice i želudac.
321 Krivo svjedočanstvo
15Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv čovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zločin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 16Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optužujući ga za pobunu, 17onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred svećenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme. 18Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, 19učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! 20Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini. 21Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu. Ponovljeni zakon, 19, 17		 onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred svećenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme.
322 5. SVE T I R A T
Priprava
Ako pođeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! Ta s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. 2Prije boja neka svećenik istupi i govori narodu. 3Neka im kaže: 'Čuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima! 4Ta Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.' 5Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio novu kuću a nije se u nju uselio? Neka se vrati kući svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. 6Ima li koga da je zasadio vinograd a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. 7Ima li koga da se zaručio a nije se oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaručnice ne odvede.' 8Neka nadglednici nastave te narodu kažu: 'Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braći kao njemu.' 9Kad nadglednici završe govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na čelo naroda. Ponovljeni zakon, 20, 2		 Prije boja neka svećenik istupi i govori narodu.
323 6. RAZLIČITI ZAKONI
Ako je ubojica nepoznat
Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš nađe tko ubijen gdje u polju leži a ne zna se tko ga je ubio -2onda neka odu tvoje starješine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova. 3Tako će ustanoviti koji je grad najbliže ubijenom. Starješine toga grada neka tada uzmu junicu što još nije radila: što još pod jarmom nije vukla. 4Neka zatim starješine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresušni potok, na mjesto koje se ne obrađuje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju. 5Zatim neka dođu svećenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se riječ rješava svaki spor i svako nasilje. 6Zatim sve starješine iz onoga grada koji bude najbliži ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom. 7Potom neka izjave: 'Naše ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim očima išta vidjeli. 8Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva nedužna krv u tvome izraelskom narodu!' Tako će biti zaštićeni od krvi. 9A ti ćeš ukloniti prolijevanje nedužne krvi iz svoje sredine ako učiniš što je pravo u Jahvinim očima. Ponovljeni zakon, 21, 5		 Zatim neka dođu svećenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se riječ rješava svaki spor i svako nasilje.
324 Pravičnost i čovječnost
5Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, oslobođen, neka ostane kod kuće godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo. 6Neka se ne uzima u zalog žrvanj, ni gornji ni donji: ta time bi se u zalog uzimao sam život. 7Ako se nađe tko da otme koga između svoje braće Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmičar neka se smakne! Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 8Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouče levitski svećenici. Držite i vršite što njima naredim. 9Sjećaj se što je Jahve, Bog tvoj, učinio Mirjami na putu kad ste izišli iz Egipta. 10Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. 11Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. 12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; 13o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaču i tebe blagoslivljati. To će ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. 14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. 15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti. 16Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine. Ponovljeni zakon, 24, 8		 Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouče levitski svećenici. Držite i vršite što njima naredim.
325 Prigodom prinošenja prvih plodova
Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, 2uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u košaru, otiđi u mjesto što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. 3Stupi k svećeniku koji bude tada vršio službu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da će je nama dati.' 4Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga. 5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 6Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 8Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. 9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. 10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.' Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. 11A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj. Ponovljeni zakon, 26, 3		 Stupi k svećeniku koji bude tada vršio službu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da će je nama dati.'
326 Ponovljeni zakon, 26, 4 Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga.
327 Uspostava zakona
Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: "Vršite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem. 2Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; krečom ga okreči 3i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teče med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Kada, dakle, prijeđeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreči ga krečom. 5Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome - žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožđa. 6Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. 7Prinosi i pričesnice i ondje ih blaguj, radujući se pred Jahvom, Bogom svojim. 8Ispiši na tom kamenju sve riječi ovoga Zakona: ureži ih dobro." 9Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: "Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga. 10Zato slušaj glas Jahve, Boga svoga, i vrši zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas naređujem." 11Onoga dana naredi Mojsije narodu: 12"Kad prijeđete preko Jordana, neka ova plemena: Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. 13A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. 14Neka onda Levijevci preuzmu riječ i jakim glasom reknu svim Izraelcima: 15'Proklet bio tko načini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' 16'Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 17'Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 18'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 19'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 20'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivač oca svoga!'- I sav narod neka reče: 'Amen!' 21'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 22'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 23'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 24'Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 25'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 26'Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' Ponovljeni zakon, 27, 9		 Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: "Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.
328 Sedmogodišnja proslava Saveza
9Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama. 10Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica, 11kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. 12Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima - da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. 13Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti." Ponovljeni zakon, 31, 9		 Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama.
329 Priprave za prijelaz
Urani Jošua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Šitima. I stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoće. 2Poslije tri dana prođu starješine kroz tabor i zapovjede puku: 3"Čim ugledate Kovčeg saveza Jahve, Boga vašega, i svećenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i pođite za njim. 4Tako ćete znati put kojim vam je ići, jer tim putem još nikada niste išli. Ali između vas i Kovčega neka bude razmak do dvije tisuće lakata. I da mu se niste približili." 5A Jošua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer će sutra Jahve učiniti čudesa među vama." 6A svećenicima Jošua zapovjedi: "Dignite Kovčeg saveza i nosite ga pred narodom." I digoše Kovčeg saveza i poniješe ga pred narodom. Jošua, 3, 3		 Čim ugledate Kovčeg saveza Jahve, Boga vašega, i svećenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i pođite za njim.
330 Jošua, 3, 6 A svećenicima Jošua zapovjedi: "Dignite Kovčeg saveza i nosite ga pred narodom." I digoše Kovčeg saveza i poniješe ga pred narodom.
331 Posljednje upute
7Jahve reče Jošui: "Danas te počinjem uzvisivati pred očima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. 8Ti pak zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'" 9Tada reče Jošua Izraelcima: "Priđite i čujte riječi Jahve, Boga svojega." 10I reče Jošua: "Po ovomu ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. 11Evo, Kovčeg saveza Gospodara sve zemlje proći će pred vama preko Jordana. 12Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. 13Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip.'" Jošua, 3, 8		 Ti pak zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'"
332 Jošua, 3, 13 Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip.'"
333 Prijelaz preko rijeke
14Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. 15A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - 16voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. 17Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke. Jošua, 3, 14		 Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim.
334 Jošua, 3, 15 A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala
335 Jošua, 3, 17 Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke.
336 Dvanaest spomen-kamenova
Pošto je sav narod prešao preko Jordana, reče Jahve Jošui: 2"Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, 3i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge svećenika - dvanaest kamenova koje ćete ponijeti sa sobom i položiti na mjestu gdje budete noćas prenoćili.'" 4Tada pozva Jošua dvanaest ljudi koje je bio izabrao između sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga čovjeka, 5i reče im: "Idite pred Kovčeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. 6To će biti na spomen među vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: 'Što vam znače ovi kamenovi?' 7reći ćete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovčegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo će kamenje biti vječni spomen sinovima Izraelovim." 8Izraelci učine kako im je zapovjedio Jošua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Jošui: prenesu ih do svoga noćišta i polože ondje. 9Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg saveza. Ondje stoje i danas. Jošua, 4, 3		 i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge svećenika - dvanaest kamenova koje ćete ponijeti sa sobom i položiti na mjestu gdje budete noćas prenoćili.'"
337 Jošua, 4, 9 Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg saveza. Ondje stoje i danas.
338 Svršetak prijelaza
10Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. 11Pošto je sav narod prešao, prijeđu i svećenici s Kovčegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. 12Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova u bojnoj opremi stanu na čelo sinova Izraelovih, kao što im bijaše zapovjedio Mojsije. 13Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. 14Toga dana uzvisi Jahve Jošuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoć Mojsija, u sve dane njegova života. 15Jahve reče Jošui: 16"Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza neka izađu iz Jordana." 17Tada Jošua zapovjedi svećenicima: "Izađite iz Jordana!" 18A čim su svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. Jošua, 4, 10		 Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio.
339 Jošua, 4, 11 Pošto je sav narod prešao, prijeđu i svećenici s Kovčegom saveza Jahvina i krenu pred narodom.
340 Jošua, 4, 16 "Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza neka izađu iz Jordana."
341 Jošua, 4, 17 Tada Jošua zapovjedi svećenicima: "Izađite iz Jordana!"
342 Jošua, 4, 18 A čim su svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.
343 Pad Jerihona
A Jerihon stajaše silno utvrđen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. 2Tada Jahve reče Jošui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. 3Svi vi ratnici obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. 4A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. 5Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nađe." 6Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: "Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Jahvinim." 7A narodu reče: "Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Jahvinim." 8I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Jahvin iđaše za njima. 9Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. 10A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: "Ne vičite i ne dajte glasa od sebe i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: 'Vičite!' Tada neka odjekne bojna vika." 11I naredi da Kovčeg Jahvin obiđe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoće. 12Sutradan urani Jošua, a svećenici ponesu Kovčeg saveza. 13A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pođu pred Kovčegom Jahvinim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pak za Kovčegom Jahvinim dok su trube odjekivale. 14Tako i drugog dana obiđu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su činili šest dana. 15A sedmoga dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta. Jošua, 6, 4		 A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova.
344 Jošua, 6, 4 Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje.
345 Jošua, 6, 6 Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im:
346 Jošua, 6, 6 Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Jahvinim.
347 Jošua, 6, 8 I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Jahvin iđaše za njima.
348 Jošua, 6, 9 Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao.
349 Jošua, 6, 12 Sutradan urani Jošua, a svećenici ponesu Kovčeg saveza.
350 Jošua, 6, 13 A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pođu pred Kovčegom Jahvinim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pak za Kovčegom Jahvinim dok su trube odjekivale.
351 Jerihon - "herem" Jahvi
16Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: "Kličite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! 17Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. 18A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. 19Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Jahvi i pohranjeno u riznicu." 20Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. 21I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. Jošua, 6, 16		 Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: "Kličite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!
352 Čitanje Zakona
32Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove. 33I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaći, stanu s obje strane Kovčega prema svećenicima i levitima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. 34Tada pročita Jošua svaku riječ Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. 35Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve pročitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima. Jošua, 8, 33		 I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaći, stanu s obje strane Kovčega prema svećenicima i levitima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije.
353 Uvod
Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena. 2Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, među devet plemena i polovinu desetoga plemena. 3Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine među njima. 4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo. 5Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su učinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje. Jošua, 14, 1		 Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena.
354 Baština plemena Manašeova
Ždrijebom je dopao i dio plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu - bijaše on ratnik bez premca - pripade Gilead i Bašan. 2Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manašeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim porodicama. 3A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego samo kćeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 4One dođoše pred svećenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreći: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade baština među našom braćom." I dadoše im po Jahvinoj zapovijedi baštinu među braćom njihova oca. 5Tako je dopalo Manašeu deset dijelova, povrh gileadske i bašanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. 6Kćeri Manašeove dobiše baštinu među njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. 7Međa je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu. 8Pokrajina Tapuah pripadaše Manašeu, ali sam Tapuah na međi Manašeovoj pripadaše sinovima Efrajimovim. 9Međa je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali između Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. 10Područje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manašeu, a more im bi međa; na sjeveru su graničili s Ašerom, a s Jisakarom na istoku. 11Manašeu pripadahu u Jisakaru i Ašeru: Bet-Šean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri područja. 12Ali Manašeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. 13Ali kad su ojačali sinovi Izraelovi, nametnuše Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. Jošua, 17, 4		 One dođoše pred svećenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreći: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade baština među našom braćom." I dadoše im po Jahvinoj zapovijedi baštinu među braćom njihova oca.
355 3. SEDAM OSTALIH PLEMENA
Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo, i ondje razapeše Šator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. 2Ali ostade među sinovima Izraelovim još sedam plemena koja nisu primila svoje baštine. 3Tada im reče Jošua: "Dokle ćete oklijevati da pođete i zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaših otaca? 4Izaberite po tri čovjeka iz svakoga plemena, a ja ću ih poslati da popišu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni, 5razdijelit ću zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome području na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru. 6A vi raspišite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim ždrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom našim. 7Leviti neće imati dijela među vama jer je svećeništvo Jahvino njihova baština; a Gad, Ruben i polovina plemena Manašeova primili su svoju baštinu na istočnoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin." 8Spreme se ti ljudi na put, a Jošua zapovjedi onima koji su pošli popisati zemlju: "Idite i obiđite svu zemlju i opišite je, pa se onda vratite k meni da bacim ždrijeb ovdje pred Jahvom u Šilu." 9Odoše oni ljudi, prođoše zemljom i u knjigu popisaše sve gradove u sedam dijelova, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilu. 10A Jošua baci za njih ždrijeb u Šilu pred Jahvom i ondje razdijeli Jošua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. Jošua, 18, 7		 Leviti neće imati dijela među vama jer je svećeništvo Jahvino njihova baština; a Gad, Ruben i polovina plemena Manašeova primili su svoju baštinu na istočnoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin."
356 Baština plemena Danova
40Izađe sedmi ždrijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. 41Područje baštine njihove bilo je: Sora, Eštaol, Ir Šemeš, 42Šaalabin, Ajalon, Jitla, 43Elon, Timna, Ekron, 44Elteke, Gibeton, Baalat, 45Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, 46Me-Hajarkon i Harakon s područjem prema Jafi. 47Ali područje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lešem, osvoje ga i sve pobiju oštricom mača; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lešem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga. 48To je baština plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im gradovi i sela njihova. 49Kada završe diobu zemlje ždrijebom i utvrde njezine međe, dadu Izraelci Jošui, sinu Nunovu, baštinu u svojoj sredini. 50Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi želio: TimnatSerah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. 51To su baštine koje su svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili ždrijebom među plemena izraelska u Šilu, pred Jahvom, na vratima Šatora sastanka. Tako je zavšena razdioba zemlje. Jošua, 19, 51		 To su baštine koje su svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili ždrijebom među plemena izraelska u Šilu, pred Jahvom, na vratima Šatora sastanka. Tako je zavšena razdioba zemlje.
357 Gradovi-utočišta
Jahve reče Jošui: 2"Kaži sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utočišta za koje sam vam govorio preko Mojsija, 3da bi onamo mogao pobjeći ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utočišta od krvnoga osvetnika. 4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starješinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje će prebivati među njima. 5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izručiti ubojicu u njegove ruke: ta nehotice je ubio svoga bližnjega, a ne iz mržnje. 6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svećenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" 7I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. 8S druge strane Jordana, istočno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova. 9To su bili gradovi određeni svim Izraelcima i došljacima koji borave među njima: ovamo je mogao uteći svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetničke ruke dok ne izađe na sud, pred zajednicu. Jošua, 20, 6		 Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svećenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'"
358 Levitski gradovi
Pođoše tada glavari levitskih obitelji k svećeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. 2I rekoše im u Šilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje ćemo živjeti i pašnjaci oko njih za našu stoku." 3Izraelci dadoše levitima od svoje baštine, po zapovijedi Jahvinoj, ove gradove s njihovim pašnjacima. 4Iziđe, dakle, ždrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima svećenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, Šimunova i Benjaminova; 5ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ždrijebom po porodicama deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Manašeova. 6Sinovi Geršonovi dobiše po porodicama trinaest gradova od plemena Jisakarova, Ašerova i Naftalijeva i od polovine plemena Manašeova u Bašanu. 7Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova. 8Tako Izraelci ždrijebom dodijeliše levitima te gradove s pašnjacima, kako bijaše zapovjedio Jahve preko Mojsija. Jošua, 21, 1		 Pođoše tada glavari levitskih obitelji k svećeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela.
359 Jošua, 21, 4 Iziđe, dakle, ždrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima svećenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, Šimunova i Benjaminova;
360 Gradovi sinova Kehatovih
9Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode: 10sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi ždrijeb bio za njih, 11pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u Judinoj gori, s pašnjacima unaokolo. 12Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su već dana u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu. 13Sinovima svećenika Arona pripade grad-utočište Hebron s pašnjacima i Libna s pašnjacima; 14Jatir s pašnjacima, Eštemoa s pašnjacima, 15Holon s pašnjacima, Debir s pašnjacima, 16Ašan s pašnjacima, Juta s pašnjacima, Bet-Šemeš s pašnjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena. 17Od plemena Benjaminova: Gibeon s pašnjacima, Geba s pašnjacima, 18Anatot s pašnjacima, Almon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 19Tako su svećenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim pašnjacima. 20Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ždrijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. 21Dali su im grad-utočište Šekem s pašnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pašnjacima, 22Kibsajim s pašnjacima, Bet-Horon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 23Od plemena Danova dobili su: Elteku s pašnjacima i Gibeton s pašnjacima, 24Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 25Od polovine plemena Manašeova: Tanak s pašnjacima i Jibleam s pašnjacima. Dakle, dva grada. 26U svemu: deset su gradova s pašnjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. Jošua, 21, 13		 Sinovima svećenika Arona pripade grad-utočište Hebron s pašnjacima i Libna s pašnjacima;
361 Jošua, 21, 19 Tako su svećenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim pašnjacima.
362 Prijekori istočnim plemenima
13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svećenika Eleazara, 14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji među tisućama porodica Izraelovih. 15I kad oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: 16"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znači nevjera koju činite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? 17Zar vam nije dosta zločina iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? 18Ako se danas odvraćate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neće li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? 19Ili vam je možda zemlja vaše baštine nečista? Onda prijeđite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte među nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižući sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. 20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" Jošua, 22, 13		 Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svećenika Eleazara,
363 Uspostavljena sloga među zavađenima
30Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 31Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." 32Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. 33Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedočanstvo", jer rekoše: "To je svjedočanstvo među nama: Jahve je Bog." Jošua, 22, 30		 Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se.
364 Jošua, 22, 31 Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine."
365 Jošua, 22, 32 Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor.
366 Mikino kućno svetište
Bijaše u Efrajimovoj gori čovjek po imenu Mikajehu. 2On reče majci: "Tisuću i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje čule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" 3I Mikajehu vrati joj tisuću i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reče: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." 4Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On načini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kući. 5On mu sagradi svetište, zatim načini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude svećenik. 6U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. 7Bijaše neki mladić iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. 8Taj čovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujući, dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće. 9Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." 10"Ostani kod mene", reče mu Mika, "i budi mi ocem i svećenikom, a ja ću ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uđe. 11Levit je pristao da ostane u njega, i mladić mu bijaše kao jedan od sinova. 12Mika posveti levita za svećenika; mladić je postao njegovim svećenikom i živio je u Mikinoj kući. 13"Sad znam", reče Mika, "da će mi Jahve učiniti dobro kad imam levita za svećenika." Knjiga o Sucima, 17, 5		 On mu sagradi svetište, zatim načini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude svećenik.
367 Knjiga o Sucima, 17, 10 Ostani kod mene", reče mu Mika, "i budi mi ocem i svećenikom, a ja ću ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uđe.
368 Knjiga o Sucima, 17, 12 Mika posveti levita za svećenika;
369 Knjiga o Sucima, 17, 12 mladić je postao njegovim svećenikom i živio je u Mikinoj kući.
370 Knjiga o Sucima, 17, 13 "Sad znam", reče Mika, "da će mi Jahve učiniti dobro kad imam levita za svećenika."
371 Danovci traže zemljište
U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište među Izraelovim plemenima. 2Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: "Idite, istražite zemlju." I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, i ondje zanoćiše. 3Kako bijahu blizu Mikine kuće, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: "Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što ćeš tu?" 4A on im odgovori: "Mika je učinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao svećenik." 5"Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo hoće li nam uspjeti put koji smo poduzeli." 6"Idite u miru", odgovori im svećenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi." 7Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po običaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. 8Kad se vratiše svojoj braći u Sori i Eštaolu, braća ih upitaše: "Što ste doznali?" 9Oni odgovoriše: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenčine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. 10Kada dođete, naći ćete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u čemu što rodi zemlja!" Knjiga o Sucima, 18, 4		 A on im odgovori: "Mika je učinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao svećenik."
372 Knjiga o Sucima, 18, 6 "Idite u miru", odgovori im svećenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi."
373 Seoba Danovaca
11Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola. 12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 13Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće. 14A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: "Znate li da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi." 15Skrenuvši, oni uđoše u kuću mladog levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga. 16I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, 17ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. 18Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: "Što to radite?" 19"Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?" 20Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. 21Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti. 22Bijahu već daleko od Mikine kuće, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kućama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. 23Kada počeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?" 24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi načinio i svećenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'" 25Danovci mu odgovore: "Da te više nismo čuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuću!" 26Danovci odoše dalje, a Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i vrati kući. Knjiga o Sucima, 18, 17		 ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.
374 Knjiga o Sucima, 18, 18 Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: "Što to radite?"
375 Knjiga o Sucima, 18, 19 "Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik.
376 Knjiga o Sucima, 18, 19 Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka
377 Knjiga o Sucima, 18, 19 nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"
378 Knjiga o Sucima, 18, 20 Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.
379 Knjiga o Sucima, 18, 24 On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi načinio i svećenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'"
380 Osvajanje Lajiša - Utemeljenje Dana i njegova svetišta
27I tako, uzevši boga što ga je načinio Mika i svećenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad. 28Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 29I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš. 30I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. 31I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika načinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu. Knjiga o Sucima, 18, 27		 I tako, uzevši boga što ga je načinio Mika i svećenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad.
381 Knjiga o Sucima, 18, 30 I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.
382 Hodočašće u Šilo
Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 3Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini. 4Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, 5a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. 6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. 7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 8Tada joj reče Elkana, njezin muž: "Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" Prva knjiga o Samuelu, 1, 3		 Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini.
383 Anina molitva
9Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. 11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove." 12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14I reče joj Eli: "Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" 15Ali Ana odgovori i reče: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." 17Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." 18A ona reče: "Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. Prva knjiga o Samuelu, 1, 9		 Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina.
384 Hvalospjev Anin
Nato se Ana pomoli ovako:"Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj.2Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš.3Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela.4Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju.5Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.6Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže.7Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.8Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.9Korake čuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede).10Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga." 11Potom se Ana vrati u Ramu, a dječak ostade da služi Jahvi pod okom svećenika Elija. Prva knjiga o Samuelu, 2, 11		 Potom se Ana vrati u Ramu, a dječak ostade da služi Jahvi pod okom svećenika Elija.
385 Elijevi sinovi
12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 13ni za prava svećenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 14i zabadao njom u kotlić ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik sebi. Tako su činili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. 15Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispečem svećeniku! On neće od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." 16Ako bi mu čovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet ću silom." 17Grijeh je mladića bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. Prva knjiga o Samuelu, 2, 13		 ni za prava svećenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu,
386 Prva knjiga o Samuelu, 2, 13 došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci
387 Prva knjiga o Samuelu, 2, 14 i zabadao njom u kotlić ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik sebi. Tako su činili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo.
388 Prva knjiga o Samuelu, 2, 15 Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu:
389 Prva knjiga o Samuelu, 2, 15 "Daj mi mesa da ispečem svećeniku! On neće od tebe kuhana mesa nego samo sirovo."
390 Najava kazne
27Uto dođe jedan Božji čovjek k Eliju i reče mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kući faraonovoj? 28Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30Zato sam - riječ je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - riječ je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 31Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 32Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 33Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 34Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 35Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'" Prva knjiga o Samuelu, 2, 28		 Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih.
391 Prva knjiga o Samuelu, 2, 35 Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim.
392 Prva knjiga o Samuelu, 2, 36 A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'"
393 Neprilike Filistejaca s Kovčegom
Kad su Filistejci osvojili Kovčeg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. 2Nato Filistejci uzeše Kovčeg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. 3Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše ničice na zemlji pred Kovčegom Jahvinim. Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. 4Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše ničice na zemlji pred Kovčegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsječene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. 5Zato Dagonovi svećenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. 6Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih čirevima, Ašdod i njegovo područje. 7Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: "Kovčeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova ispriječila protiv nas i protiv našega boga Dagona." 8Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: "Što da radimo s Kovčegom Boga Izraelova?" A oni odgovoriše: "U Gat neka se prenese Kovčeg Boga Izraelova." I prenesoše Kovčeg Boga Izraelova onamo. 9Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari građane, od najmanjega do najvećega, tako da im se pojaviše čirevi. 10Oni tada poslaše Kovčeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovčeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: "Donesoše Kovčeg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" 11Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: "Pošaljite natrag Kovčeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. 12Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni čirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba. Prva knjiga o Samuelu, 5, 5		 Zato Dagonovi svećenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana.
394 Povratak Kovčega
Kovčeg Jahvin bijaše sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. 2Tada Filistejci sazvaše svećenike i vrače i zapitaše ih: "Što da radimo s Kovčegom Jahvinim? Poučite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto." 3Oni odgovoriše: "Ako hoćete vratiti Kovčeg Boga Izraelova, ne šaljite ga natrag prazna nego uza nj pošaljite i naknadnicu. Tada ćete se izliječiti i znat ćete zašto se njegova ruka nije okrenula od vas." 4Oni zapitaše: "Kakvu naknadnicu treba da mu pošaljemo?" Oni odgovoriše: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih čireva i pet zlatnih štakora, jer je ista nevolja na vama i na vašim knezovima. 5Načinite, dakle, likove svojih čireva i likove svojh štakora, koji vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Možda će dignuti ruku svoju od vas, od vaših bogova i od vaše zemlje. 6Zašto hoćete da vam srce otvrdne kao što je bilo otvrdnulo Egipćanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu? 7Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje još nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite natrag u staju. 8Tada ćete uzeti Kovčeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete koje mu prinosite kao žrtvu naknadnicu stavit ćete u kovčežić kraj njega i tako neka pođe. 9Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Šemeša, onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat ćemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo slučajno." 10Ljudi učiniše tako: uzeše dvije krave dojilice i upregoše ih u kola, a njihovu telad zadržaše u staji. 11Kovčeg Jahvin staviše na kola i kovčežić sa zlatnim štakorima i s likovima svojih čireva. 12Krave udariše ravno cestom prema Bet Šemešu i jednako su išle istim putem, mukale su idući, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet Šemeša. Prva knjiga o Samuelu, 6, 2		 Tada Filistejci sazvaše svećenike i vrače i zapitaše ih: "Što da radimo s Kovčegom Jahvinim? Poučite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto."
395 Jonatan napada stražu
Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reče svome momku štitonoši: "Hajde da prijeđemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio. 2Šaul je sjedio na međi Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi. 3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svećenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme oplećak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao. 4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeći da dođe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. 6Jonatan reče svome štitonoši: "Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanika. Možda će Jahve učiniti nešto za nas, jer ništa ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." 7A štitonoša mu odgovori: "Čini sve na što te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce." Prva knjiga o Samuelu, 14, 3		 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svećenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme oplećak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao.
396 Prva knjiga o Samuelu, 14, 19 Ali dok je Šaul govorio sa svećenikom,
397 Prva knjiga o Samuelu, 14, 19 bivala je buka u filistejskom taboru sve veća, pa Šaul reče svećeniku: "Povuci ruku!"
398 Jonatan označen kao kriv, ali ga spasava narod
36Nato reče Šaul: "Pođimo još noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!" A narod mu odgovori: "Čini sve što misliš da je dobro!" Ali svećenik reče: "Pristupimo ovdje k Bogu!" 37I Šaul upita Boga: "Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. 38Zato Šaul reče: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio današnji prestupak. 39Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. 40Šaul onda reče svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Čini ono što misliš da je dobro!" 41Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan. 42Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana. 43Tada Šaul reče Jonatanu: "Priznaj mi što si učinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" 44Šaul odgovori: "Tako mi Bog učinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!" 45Ali narod reče Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. 46Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj. Prva knjiga o Samuelu, 14, 36		 Nato reče Šaul: "Pođimo još noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!" A narod mu odgovori: "Čini sve što misliš da je dobro!" Ali svećenik reče: "Pristupimo ovdje k Bogu!"
399 Boravak u Nobu
2David dođe u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ovaj dršćući pođe u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?" 3A David odgovori svećeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me dočekaju na tom i tom mjestu. 4A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se nađe!" 5A svećenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci običnoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena." 6David odgovori svećeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom." 7Tada mu svećenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. 8Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira. 9David upita Ahimeleka: "A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili mač? Nisam uzeo sa sobom ni svoga mača ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan." 10A svećenik mu odgovori: "Ovdje je mač Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza oplećka; ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!" Prva knjiga o Samuelu, 21, 2		 David dođe u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ovaj dršćući pođe u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?"
400 Prva knjiga o Samuelu, 21, 3 A David odgovori svećeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me dočekaju na tom i tom mjestu.
401 Prva knjiga o Samuelu, 21, 5 A svećenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci običnoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena."
402 Prva knjiga o Samuelu, 21, 6 David odgovori svećeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom."
403 Prva knjiga o Samuelu, 21, 7 Tada mu svećenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.
404 Prva knjiga o Samuelu, 21, 10 A svećenik mu odgovori: "Ovdje je mač Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza oplećka; ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!"
405 Pokolj svećenika iz Noba
6Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. 7I reče Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Hoće li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoće li vas sve postaviti za tisućnike i stotnike? 8A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga među vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se događa danas." 9Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao među Šaulovim dvoranima, i reče: "Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. 10Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu mač Filistejca Golijata." 11Šaul nato zapovjedi da pozovu svećenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, svećenike u Nobu. I dođoše svi pred kralja. 12Tada reče Šaul: "Čuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" 13A Šaul ga upita: "Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i mač i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas događa." 14Ahimelek odgovori kralju: "A tko je među svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, čovjek koji je poštovan u tvojoj kući? 15Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!" 16Ali kralj odvrati: "Ti ćeš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva tvoja obitelj!" 17I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite svećenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stražari ne htjedoše dići ruke na Jahvine svećenike da ih smaknu. 18Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni svećenike!" Doeg Edomac pristupi i smaknu svećenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak. 19I Nob, svećenički grad, pohara oštricom mača, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce. 20Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. 21Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine svećenike. 22A David odvrati Ebjataru: "Ja sam već onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da će on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga očinskog doma. 23Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit će moj. Kod mene ćeš biti dobro čuvan." Prva knjiga o Samuelu, 22, 6		 Pokolj svećenika iz Noba
406 Prva knjiga o Samuelu, 22, 11 Šaul nato zapovjedi da pozovu svećenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj,
407 Prva knjiga o Samuelu, 22, 11 svećenike u Nobu. I dođoše svi pred kralja.
408 Prva knjiga o Samuelu, 22, 17 I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite svećenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili."
409 Prva knjiga o Samuelu, 22, 17 Ali kraljevi stražari ne htjedoše dići ruke na Jahvine svećenike da ih smaknu.
410 Prva knjiga o Samuelu, 22, 18 Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni svećenike!"
411 Prva knjiga o Samuelu, 22, 18 Doeg Edomac pristupi i smaknu svećenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak.
412 Prva knjiga o Samuelu, 22, 19 I Nob, svećenički grad, pohara oštricom mača, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce.
413 Prva knjiga o Samuelu, 22, 21 Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine svećenike.
414 David u Keili
Javiše onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljačkaju gumna." 2David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoću li ih potući?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potući ćeš Filistejce i oslobodit ćeš Keilu." 3Ali rekoše Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo već ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; što će tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih četa!" 4Zato David još jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani i siđi u Keilu jer ću predati Filistejce u tvoje ruke!" 5David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio građane Keile. - 6Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu noseći u ruci oplećak. 7Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reče Šaul: "Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama." 8I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. 9Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reče svećeniku Ebjataru: "Donesi oplećak!" 10Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. 11Hoće li Šaul doći kao što je tvoj sluga čuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doći će!" 12David opet upita: "Hoće li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat će vas!" 13Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziđoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. 14David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. Prva knjiga o Samuelu, 23, 9		 Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reče svećeniku Ebjataru: "Donesi oplećak!"
415 Vojna protiv Amalečana
Kad je David sa svojim ljudima treći dan stigao u Siklag, a to Amalečani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljačkali su Siklag i ognjem ga spalili. 2Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem. 3Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri odvedeni u ropstvo. 4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plač. 5I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 6David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi počeli govoriti da će ga kamenovati, budući da su svi bili ogorčeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kćeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. 7David reče svećeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo oplećak!" I Ebjatar donese Davidu oplećak. 8Tada David upita Jahvu za savjet govoreći: "Hoću li u potjeru za onim razbojnicima i hoću li ih stići?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i zarobljenike ćeš izbaviti." 9I pođe David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i dođoše do potoka Besora. 10Odavde David sa četiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prijeći preko potoka Besora. 11U polju naiđoše na nekog Egipćanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije. 12Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grožđa. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noći ne bijaše ništa jeo i ništa pio. 13Tada ga David upita: "Čiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipćanin, sluga jednog Amalečanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. 14Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem." 15David ga upita: "Hoćeš li me odvesti k toj razbojničkoj družbi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me nećeš pogubiti i da me nećeš predati u ruke mome gospodaru, pa ću te odvesti k njima!" Prva knjiga o Samuelu, 30, 7		 David reče svećeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo oplećak!" I Ebjatar donese Davidu oplećak.
416 Uprava kraljevstva
15David kraljevaše nad svim Izraelom, čineći pravo i pravicu svemu svome narodu. 16Joab, sin Sarvijin, zapovijedaše vojskom, a Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac. 17Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu svećenici; Seraja bijaše državni pisar; 18Benaja, sin Jojadin, zapovijedaše Kerećanima i Pelećanima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici. Druga knjiga o Samuelu, 8, 17		 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu svećenici; Seraja bijaše državni pisar;
417 Kovčeg saveza vraćaju u Jeruzalem
24Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. 25Tada kralj reče Sadoku: "Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Jahve, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. 26A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!" 27Još kralj reče svećeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. 28Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti." 29Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. Druga knjiga o Samuelu, 15, 27		 Još kralj reče svećeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan.
418 David sebi pribavlja pomoć Hušaja
30David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući. 31Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!" 32Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dođe mu u susret Hušaj Arčanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. 33David mu reče: "Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret. 34Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'Bit ću tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada ću služiti tebi', moći ćeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. 35S tobom će biti i svećenici Sadok i Ebjatar. Sve što čuješ iz palače, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru. 36S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što čujete." 37Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u času kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem. Druga knjiga o Samuelu, 15, 35		 S tobom će biti i svećenici Sadok i Ebjatar.
419 Druga knjiga o Samuelu, 15, 35 Sve što čuješ iz palače, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru.
420 Hušaj osujećuje Ahitofelove osnove
Nato Ahitofel reče Abšalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuća ljudi pa da se dignem i pođem u potjeru za Davidom još noćas. 2Navalit ću na njega kad bude umoran i bez snage; plašit ću ga i razbježat će se sav narod koji je s njim. Onda ću ubiti samoga kralja. 3A sav ću narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vraća svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome čovjeku, a sav će narod onda biti miran." 4Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim. 5Ali Abšalom reče: "Pozovimo još Hušaja Arčanina da čujemo što će nam on kazati!" 6Kad je Hušaj došao k Abšalomu, reče mu Abšalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoćemo li učiniti kako je on predložio? Ako ne, govori ti!" 7A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar." 8I nastavi Hušaj: "Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediće. Tvoj je otac ratnik, neće on dopustiti da narod počiva preko noći. 9On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u početku koji od naših padne, proširit će se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma. 10Tada će i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srčanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate. 11Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini. 12Tada ćemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit ćemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i nećemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. 13Ako li se povuče u koji grad, sav će izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa ćemo ga povlačiti do potoka, sve dok više ni kamenčića ne bude od njega." 14Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odlučio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreću na Abšaloma. 15Potom Hušaj javi svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako. 16Zato sad brzo javite to Davidu i poručite mu: 'Nemoj noćas noćiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeđi na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'" Druga knjiga o Samuelu, 17, 15		 Potom Hušaj javi svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako.
421 Priprave za Davidov povratak
A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator. 10I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreći: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeći iz zemlje ispred Abšaloma. 11A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?" 12Te riječi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuću. Zato kralj David poruči svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji će kralja dovesti u njegovu kuću? 13Vi ste moja braća, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji će dovesti kralja natrag?' 14Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog učini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'" 15Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan čovjek i poručiše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!" Druga knjiga o Samuelu, 19, 12		 Te riječi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuću. Zato kralj David poruči svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji će kralja dovesti u njegovu kuću?
422 Visoki službenici Davidovi
23Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je zapovjednik nad Kerećanima i Pelećanima. 24Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je pečatnik. 25Seraja je bio državni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu svećenici. 26Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov. Druga knjiga o Samuelu, 20, 25		 Seraja je bio državni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu svećenici.
423 Davidova starost i spletka Adonijina
Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. 2Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara." 3Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. 5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja ću biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako činiš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. 8Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. Prva knjiga o Kraljevima, 1, 7		 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji.
424 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 8 Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju.
425 Spletka Natana i Bat-Šebe
11Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? 12Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. 13Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' 14I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi." 15Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. 16Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?" 17Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' 18A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! 19Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 20U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 21Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci." 22Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. 23Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uđe kralju i pade ničice pred njim. 24Natan reče: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?' 25Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: 'Živio kralj Adonija!' 26Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?" Prva knjiga o Kraljevima, 1, 19		 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.
426 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 25 Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: 'Živio kralj Adonija!'
427 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 26 Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.
428 David određuje Salomona za svoga nasljednika
28Tada progovori David i reče: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona dođe kralju i stupi preda nj. 29Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! 30Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!" 31Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: "Neka vječno živi gospodar moj kralj David!" 32A kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dođoše oni pred kralja, 33a on im reče: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 34Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!' 35Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." 36Benaja, sin Jojadin, reče kralju: "Amen - tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! 37Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" 38Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. 39Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" 40I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. Prva knjiga o Kraljevima, 1, 32		 A kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina."
429 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 34 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!'
430 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 38 Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon.
431 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 39 Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!"
432 Adonijin strah
41Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: "Čemu ta buka u gradu?" 42Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!" 43Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! 44Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, 45i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. 46Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje 47i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 48i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" 49Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem. 50Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. 51Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.'" 52Salomon reče nato: "Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će." 53Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: "Pođi svome domu!" Prva knjiga o Kraljevima, 1, 42		 Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!"
433 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu,
434 Prva knjiga o Kraljevima, 1, 45 i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli.
435 Adonijina smrt
13Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." 14I nastavi: "Imam ti nešto reći." Ona reče: "Govori." 15Tada će on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reče: "Govori." 17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!" 18A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit ću kralju o tebi." 19Kada dakle uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. 20Tada mu reče: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neću odbiti." 21Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu." 22Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!" 23Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! 24Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti." 25I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. Prva knjiga o Kraljevima, 2, 22		 Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"
436 Sudbina Ebjatara i Joaba
26Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." 27I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. 28Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu - on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. 29I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruči Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" 30Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziđi!" On odgovori: "Neću, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio." 31Kralj mu reče: "Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." 34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka. Prva knjiga o Kraljevima, 2, 26		 Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."
437 Prva knjiga o Kraljevima, 2, 27 I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.
438 Prva knjiga o Kraljevima, 2, 35 Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka.
439 Salomonovi odličnici
Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom, 2a evo njegovih odličnika: Azarja, sin Sadokov, svećenik; 3Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; 4Benaja, sin Jojadin, vojskovođa; Sadok i Ebjatar, svećenici. 5Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov, prijatelj kraljev; 6Ahišar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske; Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku. Prva knjiga o Kraljevima, 4, 2		 a evo njegovih odličnika: Azarja, sin Sadokov, svećenik;
440 Prva knjiga o Kraljevima, 4, 4 Benaja, sin Jojadin, vojskovođa; Sadok i Ebjatar, svećenici.
441 Prijenos Kovčega saveza
Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. 2Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). 3I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg 4i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. 5Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. 6Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 7Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu odozgo Kovčeg i njegove motke. 8aMotke su bile tako dugačke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. 9U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta. <8b>Ondje su ostale do danas. Prva knjiga o Kraljevima, 8, 3		 I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg
442 Prva knjiga o Kraljevima, 8, 4 i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti.
443 Prva knjiga o Kraljevima, 8, 6 Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.
444 Bog ulazi u svoj Dom
10A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, 11i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! 12Tada reče Salomon: "Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku,13a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." Prva knjiga o Kraljevima, 8, 10		 A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin,
445 Prva knjiga o Kraljevima, 8, 11 i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! 1
446 Vjerski raskol
26Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 27Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti." 28Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." 29Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. 30To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. 31I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. 32Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. 33I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad. Prva knjiga o Kraljevima, 12, 31		 I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi.
447 Prva knjiga o Kraljevima, 12, 32 Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao.
448 Osuda žrtvenika u Betelu
A neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. 2I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: 'Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!'" 3U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik će se raspuknuti i prosut će se pepeo što je na njemu." 4Kada je kralj čuo što je čovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reče: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. 5Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po naredbi Jahvinoj. 6Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. 7Kralj onda reče čovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kući da se okrijepiš. I dat ću ti dar." 8Ali čovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, 9jer mi je ovako zapovjeđeno riječju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.'" 10I otišao je drugim putem, nije se vraćao putem kojim je došao u Betel. Prva knjiga o Kraljevima, 13, 2		 I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: 'Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!'"
449 Božji čovjek i prorok
11A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. 12A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. 13Prorok će nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. 14Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam." 15Prorok mu reče: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš." 16Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, 17jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao'." 18Nato će mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je. 19Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode. 20Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo 21i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, 22nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih." 23Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. 24I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. 25Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. 26Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao." 27I reče svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. 28Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. 29Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. 30Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" 31A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 32Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." 33Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica. 34Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. Prva knjiga o Kraljevima, 13, 33		 Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama:
450 Božji čovjek i prorok
11A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. 12A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. 13Prorok će nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. 14Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam." 15Prorok mu reče: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš." 16Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, 17jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao'." 18Nato će mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je. 19Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode. 20Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo 21i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, 22nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih." 23Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. 24I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. 25Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. 26Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao." 27I reče svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. 28Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. 29Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. 30Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" 31A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 32Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." 33Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica. 34Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. Prva knjiga o Kraljevima, 13, 33		 tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica.
451 Uništenje izraelske kraljevske obitelji
U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu: 2"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje - 3pogledajte koji je između sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara." 4Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: "Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako ćemo mu mi odoljeti?" 5Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poručiše ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, činit ćemo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati nećemo nikoga. Čini što misliš da je dobro." 6Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reče: "Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih građana koji su ih odgajali. 7I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. 8Glasnik dođe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On reče: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe." 9Ujutro iziđe, stade i reče svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove? 10Znajte, dakle, da nije izostala nijedna riječ koju reče Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije." 11I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuće Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i svećenike njegove. Nije poštedio nikoga. Druga knjiga o Kraljevima, 10, 11		 I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuće Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i svećenike njegove. Nije poštedio nikoga.
452 Pokolj Baalovih vjernika i rušenje njegova hrama
18Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu će ga više poštivati. 19Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. 20Jehu reče: "Sazovite svečani zbor Baalu." I sazvaše ga. 21Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. 22Jehu reče čuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine. 23Jehu uđe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reče Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje među vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika." 24I pođe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim će životom platiti njegov život." 25Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uđite, pobijte ih! Nitko neka ne iziđe!" Tjelesna straža i dvorani uđoše, pobiše ih oštricom mača i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. 26Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. 27Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za nečist, koje su ostale do danas. Druga knjiga o Kraljevima, 10, 19		 Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike.
453 Povijest Atalije
Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. 2Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. 3Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. 4Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. 5I reče im: "Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu neka čuva stražu kod kraljevskoga dvora. 6Druga trećina, ona kod Surskih vrata, i treća trećina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka čuvaju stražu kod ulaza u dvor; 7a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka čuvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja. 8Tako ćete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša proći kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe." 9Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. 10Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. 11Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. 12Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "Živio kralj!" 13Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Jahvin. 14Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" 15Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem." Još je svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu." 16Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. 17Tada Jojada sklopi savez između Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin. 18Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod Doma Jahvina. 19Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. 20Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru. Druga knjiga o Kraljevima, 11, 9		 Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze.
454 Druga knjiga o Kraljevima, 11, 9 I svi su došli svećeniku Jojadi.
455 Druga knjiga o Kraljevima, 11, 10 Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu.
456 Druga knjiga o Kraljevima, 11, 15 Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem."
457 Druga knjiga o Kraljevima, 11, 15 Još je svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu."
458 Druga knjiga o Kraljevima, 11, 18 Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima.
459 Druga knjiga o Kraljevima, 11, 18 A svećenik opet postavi straže kod Doma Jahvina.
460 Joaševo kraljevanje u Judeji
Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. 2Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. 3Joaš je činio što je pravo u očima Jahve svega svog vijeka jer ga je poučavao svećenik Jojada. 4Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Joaš reče svećenicima: "Sav novac od posvećenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin 6neka svećenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se nađe koje oštećenje." 7Ali u dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaševa svećenici nisu još popravili Doma. 8Tada kralj Joaš pozva svećenika Jojadu i druge svećenike i reče im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma." 9Svećenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju. 10Tada svećenik Jojada uze kovčeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Svećenici, čuvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu. 11Kad bi se vidjelo da u kovčegu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim svećenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu. 12Prebrojeni novac uručivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su isplaćivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu 13i zidarima i klesačima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena određena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troškove oko popravka Doma. 14Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne čaše, ni noževi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan, 15nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma. 16Nije se tražio obračun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno. 17Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao svećenicima. 18Tada Hazael, aramejski kralj, pođe u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odluči poći protiv Jeruzalema. 19Joaš, judejski kralj, uze sve posvećene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. 20Ostala povijest Joaševa i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 21Njegovi časnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. 22Njegovi časnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. Druga knjiga o Kraljevima, 12, 3		 Joaš je činio što je pravo u očima Jahve svega svog vijeka jer ga je poučavao svećenik Jojada.
461 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 5 Joaš reče svećenicima: "Sav novac od posvećenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin
462 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 6 neka svećenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se nađe koje oštećenje."
463 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 7 Ali u dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaševa svećenici nisu još popravili Doma.
464 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 8 Tada kralj Joaš pozva svećenika Jojadu
465 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 8 i druge svećenike i reče im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma."
466 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 9 Svećenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju.
467 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 10 Tada svećenik Jojada uze kovčeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin.
468 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 10 Svećenici, čuvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu.
469 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 11 Kad bi se vidjelo da u kovčegu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim svećenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu.
470 Druga knjiga o Kraljevima, 12, 17 Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao svećenicima.
471 Ahazovo kraljevanje u Judeji
Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. 2Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u očima Jahve, Boga njegova, kao što je činio predak mu David. 3Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom običaju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 4Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. 5Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, pođoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. 6U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. - 7Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Dođi i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene." 8Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju. 9I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio. 10Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla svećeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove građe. 11Svećenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio svećenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. 12Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. 13Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju pričesnica poškropio žrtvenik. 14A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio između novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera. 15Kralj Ahaz zapovjedio je svećeniku Uriji: "Na velikom ćeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i večernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu ćeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još ću razmisliti." 16Svećenik Urija učini sve što mu je naredio kralj Ahaz. 17Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod. 18Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz. 19Ostala povijest Ahazova i sve što je učinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 20Ahaz je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. Druga knjiga o Kraljevima, 16, 10		 Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla svećeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove građe. 1
472 Druga knjiga o Kraljevima, 16, 11 Svećenik Urija sagradi žrtvenik;
473 Druga knjiga o Kraljevima, 16, 11 sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio svećenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska.
474 Druga knjiga o Kraljevima, 16, 15 Kralj Ahaz zapovjedio je svećeniku Uriji: "Na velikom ćeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i večernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu ćeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još ću razmisliti."
475 Druga knjiga o Kraljevima, 16, 16 Svećenik Urija učini sve što mu je naredio kralj Ahaz.
476 Podrijetlo Samarijanaca
24Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. 25U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. 26Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrćuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." 27Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od svećenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouči ih u štovanju Boga one zemlje." 28Tako ode jedan od svećenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je poučio kako treba štovati Jahvu. 29Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. 30Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu; 31Avijci načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. 32Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke između sebe za svećenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. 33Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po običaju onih naroda između kojih su ih preselili. 34Oni se još i danas drže starih običaja. Ne štuju Jahve i ne usklađuju svojih pravila i običaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. 35Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuđih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. 36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. 37Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova. 38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, 39samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." 40Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog običaja. 41Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci. Druga knjiga o Kraljevima, 17, 27		 Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od svećenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouči ih u štovanju Boga one zemlje."
477 Druga knjiga o Kraljevima, 17, 28 Tako ode jedan od svećenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je poučio kako treba štovati Jahvu.
478 Druga knjiga o Kraljevima, 17, 32 Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke između sebe za svećenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica.
479 Pitanja proroku Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'" Druga knjiga o Kraljevima, 19, 2		 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
480 Popravak Doma Jahvina
Otkriće Knjige Zakona
3Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i reče mu: 4"Idi velikom svećeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su čuvari praga sakupili od naroda. 5Neka ga uruči poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin, 6drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma. 7Ali neka se ne traži od njih račun za uručeni novac jer oni rade pošteno." 8Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao. 9Tajnik Šafan dođe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reče on, "pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu." 10Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem. Druga knjiga o Kraljevima, 22, 4		 "Idi velikom svećeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su čuvari praga sakupili od naroda.
481 Druga knjiga o Kraljevima, 22, 8 Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao.
482 Druga knjiga o Kraljevima, 22, 10 Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem.
483 Savjetovanje s proročicom Huldom
11Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 12I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 13"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano." 14Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 15ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: 16Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj. 17Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.' 18A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo. 19Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio' - riječ je Jahvina. 20'Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju. Druga knjiga o Kraljevima, 22, 12		 I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji:
484 Druga knjiga o Kraljevima, 22, 14 Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše,
485 Svečano čitanje Zakona
Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. 2Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu. 3Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. Druga knjiga o Kraljevima, 23, 2		 Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu.
486 Vjerska obnova u Judeji
4Kralj je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji, svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. 5Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 6Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pučkih. 7Razorio je stanove posvećenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. 8Iz svih judejskih gradova doveo je svećenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti svećenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. 9Isto tako svećenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa među svojom braćom. 10Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kćerku provodio kroz oganj u čast Moleku. 11Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunčana kola. 12Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. 13Uzvišice koje su bile sučelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. 14Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. Druga knjiga o Kraljevima, 23, 4		 Kralj je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji,
487 Druga knjiga o Kraljevima, 23, 4 svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.
488 Druga knjiga o Kraljevima, 23, 5 Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.
489 Druga knjiga o Kraljevima, 23, 8 Iz svih judejskih gradova doveo je svećenike
490 Druga knjiga o Kraljevima, 23, 8 i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti svećenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.
491 Druga knjiga o Kraljevima, 23, 9 Isto tako svećenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa među svojom braćom.
492 Proširenje obnove na staro sjeverno kraljevstvo
15Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. 16A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajući riječ Jahvinu, koju je objavio čovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme svečanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oči na grob čovjeka Božjeg koji je objavio sve to 17i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob čovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom." 18"Pustite ga na miru", reče kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. 19Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i učinio je s njima kao što je učinio u Betelu. 20Sve svećenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. Druga knjiga o Kraljevima, 23, 20		 Sve svećenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.
493 Zaključak o vjerskoj obnovi
24Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina. 25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 27Jahve je odlučio: "Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu će biti Ime moje.'" Druga knjiga o Kraljevima, 23, 24		 Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina.
494 Razorenje Jeruzalema i drugi odlazak u sužanjstvo
8Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. 9On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. 10Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. 11Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 12Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. 13Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuč odniješe u Babilon. 14Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 15Zapovjednik uze i kadionice i škropionice, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, 16dva stupa, jedno more i podnožja, što je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima. 17Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; obvijaše je oplet i mogranji, sve od tuča. Takav je bio i drugi stup. 18Zapovjednik straže odveo je svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. 19Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojničkog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk i šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. 20Zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu. 21I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. Druga knjiga o Kraljevima, 25, 18		 Zapovjednik straže odveo je svećeničkog poglavara Seraju,
495 Druga knjiga o Kraljevima, 25, 18 drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga.
496 Rodoslovlje velikih svećenika
27Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. 28Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 29Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i Abihu, Eleazar i Itamar. 30Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abišuu; 31Abišua rodi Bukija, Buki rodi Uziju; 32Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota. 33Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; 34Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa; 35Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana; 36Johanan rodi Azarju, koji je bio svećenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu. 37Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; 38Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Šaluma; 39Šalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju; 40Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka. 41Josadak je otišao kad je Jahve odveo u sužanjstvo Judu i Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom. Prva Knjiga Ljetopisa, 5, 27		 Rodoslovlje velikih svećenika
497 Prva Knjiga Ljetopisa, 5, 36 Johanan rodi Azarju, koji je bio svećenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu.
498 Sveti grad Jeruzalem
Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon. 2Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, svećenici, leviti i netinci. 3U Jeruzalemu su živjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrajimovih i Manašeovih sinova, i to: 4Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova Judina sina Peresa. 5Od Šilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima. 6Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braća, šest stotina i devedeset. 7Od Benjaminovih sinova Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, Hasenuina sina; 8Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela, Ibnijina sina. 9Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i šestero braće. Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda. 10Od svećenika: Jedaja, Jojarib i Jakin, 11Azarja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, Ahitubova sina, predstojnik Doma Božjeg. 12Adaja, sin Jerohama, sina Pašhura, Malkijina sina, Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina Mešulama, sina Mešilemita, Imerova sina. 13Njihove braće, glava obitelji, boraca što su obavljali službu u Domu Božjem, bilo je tisuću sedam stotina i šezdeset. 14Od levita Šemaja, sin Hašuba, sin Azrikama, Hašabjina sina, između Merarijevih sinova; 15Bakbakar, Hereš, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova sina; 16Obadja, sin Šemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin Ase, Elkanina sina, koji je živio u Netofatskim selima. 17Vratari: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braća; Šalum je bio poglavar, 18i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po četama levita. 19Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braćom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslužje; oni su čuvali pragove Šatora, dok su njihovi oci čuvali ulaz u Jahvin tabor. 20Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio s njim!). 21Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. 22Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti. 23Oni i njihovi sinovi čuvali su stražu na vratima Doma Jahvina, Doma Šatora. 24Vratari su stajali na četiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. 25Njihova braća po selima dolazila su od vremena do vremena da im se pridruže po sedam dana. 26Samo su četiri vratarska predstojnika bila neprestano u službi. Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Božjega Doma. 27Noćivali su oko Božjega Doma jer im je bila dužnost da stražare i da otključavaju svako jutro. 28Neki su od njih bili odgovorni za bogoslužno posuđe. Prebrojavali su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili. 29Neki su se od njih brinuli za pokućstvo, sve posvećene stvari, fino brašno, vino, ulje, tamjan i miomirise; 30a neki od svećeničkih sinova miješali su pomast od miomirisa. 31Matitja, jedan od levita, prvenac Šaluma Korahovca, brinuo se za stvari koje se peku na tavi. 32Neki od Kehatovaca, njihove braće, bili su odgovorni za kruhove što se postavljaju svake subote. 33Oni su bili i pjevači, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni, živjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noć bili na dužnosti. 34To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su poglavari živjeli u Jeruzalemu. Prva Knjiga Ljetopisa, 9, 2		 Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, svećenici, leviti i netinci.
499 Prva Knjiga Ljetopisa, 9, 10 Od svećenika: Jedaja, Jojarib i Jakin,
500 Prva Knjiga Ljetopisa, 9, 30 a neki od svećeničkih sinova miješali su pomast od miomirisa.
501 Kovčeg saveza prenose iz Kirjat Jearima
David je vijećao s tisućnicima, stotnicima i sa svim vođama. 2I reče on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odlučio tako, poslat ćemo glasnike k svojoj ostaloj braći u svim izraelskim zemljama, a tako i svećenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama. 3Prenijet ćemo k sebi Kovčeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana." 4Sav zbor odluči da se tako učini, jer je to bilo pravo u očima svega naroda. 5Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima. 6Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovčeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima. 7Povezli su Kovčeg Božji na novim kolima iz Abinadabove kuće; a Uza i Ahjo upravljali su kolima. 8David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba. 9Kad su došli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrži Kovčeg jer ga volovi umalo ne prevrnuše. 10Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato što je pružio ruku prema Kovčegu. Umro je ondje pred Bogom. 11Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. 12Toga se dana David uplaši Boga i reče: "Kako ću donijeti k sebi Kovčeg Božji?" 13Nije dao svratiti Kovčega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuću Obed-Edoma Gitejca. 14I ostade Kovčeg Božji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kući, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuću i sve što je imao. Prva Knjiga Ljetopisa, 13, 2		 I reče on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odlučio tako, poslat ćemo glasnike k svojoj ostaloj braći u svim izraelskim zemljama, a tako i svećenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama.
502 Priprave za prijenos
Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za Kovčeg Božji i razapeo mu Šator. 2Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovčeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovčeg Jahvin i da mu služe dovijeka." 3David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovčeg Jahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaše pripravio. 4Skupio je David i Aronove sinove i levite. 5Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braće; 6od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braće; 7od Geršomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braće. 8Od Elisafanovih sinova: kneza Šemaju i dvjesta njegove braće. 9Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braće; 10od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braće. 11Tada David pozva svećenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba, 12pa im reče: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i svoju braću da prenesete gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto koje sam mu pripravio. 13Jer nas je pobio Jahve, Bog naš, zato što prvi put vi niste bili nazočni i što ga nismo tražili onako kako je trebalo." 14Posvetiše se tada svećenici i leviti da prenesu gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga. 15Levitski su sinovi ponijeli Božji Kovčeg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj riječi. 16Tada David reče levitskim knezovima da između svoje braće postave pjevače s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se čuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje. 17Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braće Berekjina sina Asafa, i od njihove braće, Merarijevih sinova, Kušajina sina Etana. 18S njima njihovu braću drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare. 19A pjevači, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale. 20A Zaharija, Uziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe s visokim zvucima; 21a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u osminskoj pratnji. 22Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovčeg, upravljao je prenošenjem jer je bio vješt u tome. 23Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovčega. 24Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, svećenici, trubili su u trube pred Božjim Kovčegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovčega. Prva Knjiga Ljetopisa, 15, 11		 Tada David pozva svećenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba,
503 Prva Knjiga Ljetopisa, 15, 14 Posvetiše se tada svećenici i leviti da prenesu gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga.
504 Prva Knjiga Ljetopisa, 15, 24 Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, svećenici, trubili su u trube pred Božjim Kovčegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovčega.
505 Levitska služba pred Kovčegom
4Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. 6Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina. 7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom:8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova!9Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa!10Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!11Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!12Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih.13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.14On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!15Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja;16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.17Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez.18Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu,19kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.'20Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu.21Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:22'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!'23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!24Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.25Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova.26Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa.27Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu.28Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 6		 Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina.
506 37I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; 38i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; 39a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu 40da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; 41s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vječna njegova ljubav"; 42i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari. 43Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor. Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 39 a svećenika Sadoka
507 Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 39 s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu
508 Davidovi dvorani i časnici
14David kraljevaše nad svim Izraelom čineći pravo i pravicu svemu svome narodu. 15Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jošafat bijaše tajni savjetnik. 16Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su svećenici, Šavša pisar. 17Jojadin sin Benaja bio je nad Kerećanima i Pelećanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja. Prva Knjiga Ljetopisa, 18, 16		 Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su svećenici, Šavša pisar.
509 Rodovi i službe levita
Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. 2Potom skupi sve izraelske knezove, svećenike i levite. 3On izbroji levite od trideset godina naviše, i bilo ih je po muškim glavama trideset i osam tisuća. 4Između njih bilo je dvadeset i četiri tisuće onih koji su upravljali poslom oko Jahvina Doma, a šest tisuća nadzornika i sudaca, 5četiri tisuće vratara i četiri tisuće onih koji su hvalili Jahvu uz glazbala što ih je napravio za hvalu. 6David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju. 7Od Geršonova su koljena bili: Ladan i Šimej. 8Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica. 9Šimejevi sinovi: Šelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su poglavari Ladanovih obitelji. 10Šimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuš i Berija. Ta su četvorica Šimejevi sinovi. 11Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuš i Berija nisu imali mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred. 12Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, četvorica. 13Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio određen da posvećuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred Jahvom, da mu služe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka. 14Mojsije je bio Božji čovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo pleme. 15Mojsijevi su sinovi Geršom i Eliezer. 16Geršomovi sinovi: poglavar Šebuel. 17Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnožili. 18Jisharovi sinovi: poglavar Šelomit. 19Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekamam. 20Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Ješija. 21Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. 22Eleazar je umro nemajući sinova, nego samo kćeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi rođaci, Kiševi sinovi. 23Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica. 24To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji su bili popisani poimence; oni su radili posao za službu Jahvina Doma u dobi od dvadeset godina naviše. 25David je rekao: "Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i živjet će u Jeruzalemu zauvijek. 26Zato ni leviti neće više nositi Prebivališta ni svakovrsnog pribora za njegovu službu." 27Po posljednjim Davidovim riječima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi od dvadeset godina naviše. 28Bili su određeni da budu kraj Aronovih sinova u službi u Jahvinu Domu, u predvorjima i u dvoranama, da čiste sve svete stvari, da rade u službi oko Jahvina Doma, 29oko prinesenih hljebova, oko sitnog brašna za prinos, oko beskvasnih kolača pripravljenih na tavi i u ulju zamiješenih i oko mjera za sadržaj i dužinu; 30da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i večerom. 31A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlađaka i na blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu. 32I da vrše što treba vršiti u Šatoru sastanka, službu u Svetištu i službu za svoju braću, Aronove sinove, u službi oko Jahvina Doma. Prva Knjiga Ljetopisa, 23, 2		 Potom skupi sve izraelske knezove, svećenike i levite.
510 Svećenički redovi
Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 2Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su svećeničku službu vršili Eleazar i Itamar. 3David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. 4Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest porodičnih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam porodičnih poglavara. 5Zato su ih razdijelili ždrebovima, jedne i druge, jer su posvećeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova. 6Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, svećenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica među svećenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. 7Prvi je ždrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju, 8treći na Harima, četvrti na Seorima, 9peti na Malkiju, šesti na Mijamina, 10sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, 11deveti na Ješuu, deseti na Šekaniju, 12jedanaesti na Elijašiba, dvanaesti na Jakima, 13trinaesti na Hupu, četrnaesti na Ješebaba, 14petnaesti na Bilgu, šesnaesti na Imera, 15sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa, 16devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela, 17dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula, 18dvadeset i treći na Delaju, dvadeset i četvrti na Maazju. 19To je njihov red u službi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. 20Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Šubael; od Šubaelovih sinova Jehdeja; 21od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jišija; 22od Jisharovaca Šelomot; od Šelomotovih sinova Jahat. 23Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekaman. 24Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Šamir; 25Mikin brat Jišija; od Jišijinih sinova Zaharija; 26Merarijevi sinovi: Mahli i Muši; sinovi Jaazije, njegova sina. 27Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Šoham, Zakur i Ibri; 28po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; 29po Kišu, Kišovi sinovi, Jerahmeel. 30Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi po svojim porodicama. 31I oni su bacali ždrebove kao njihovi rođaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodičnim poglavarima među svećenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlađi brat. Prva Knjiga Ljetopisa, 24, 1		 Svećenički redovi
511 Prva Knjiga Ljetopisa, 24, 2 Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su svećeničku službu vršili Eleazar i Itamar.
512 Prva Knjiga Ljetopisa, 24, 6 Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, svećenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom,
513 Prva Knjiga Ljetopisa, 24, 6 pred poglavarima porodica među svećenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara.
514 20Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Šubael; od Šubaelovih sinova Jehdeja; 21od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jišija; 22od Jisharovaca Šelomot; od Šelomotovih sinova Jahat. 23Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekaman. 24Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Šamir; 25Mikin brat Jišija; od Jišijinih sinova Zaharija; 26Merarijevi sinovi: Mahli i Muši; sinovi Jaazije, njegova sina. 27Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Šoham, Zakur i Ibri; 28po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; 29po Kišu, Kišovi sinovi, Jerahmeel. 30Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi po svojim porodicama. 31I oni su bacali ždrebove kao njihovi rođaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodičnim poglavarima među svećenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlađi brat. Prva Knjiga Ljetopisa, 24, 31 I oni su bacali ždrebove kao njihovi rođaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodičnim poglavarima među svećenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlađi brat.
515 Vojničko i civilno uređenje
Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisućnici, stotnici i nadzornici služili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godišnjim mjesecima; svaki je red imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. 2Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Jašobam. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. 3Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u vojsci prvoga mjeseca. 4Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahošanin Dodaj, a predstojnik u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. 5Vojvoda treće vojske, trećega mjeseca, bio je sin svećenika Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 6Taj je Benaja bio junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad. 7Četvrti, četvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće Prva Knjiga Ljetopisa, 27, 5		 Vojvoda treće vojske, trećega mjeseca, bio je sin svećenika Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće.
516 11Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i doma Pomirilišta; 12uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, 13za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: 14zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; 15šipke za zlatne svijećnjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijećnjake prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijećnjaka; 16zlato u šipkama za stolove na kojima će stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, 17za viljuške i kotliće, za čaše od čista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, 18za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji će raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovčeg. 19Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. 20Tada David reče svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma. 21Evo svećeničkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom." Prva Knjiga Ljetopisa, 28, 13 za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina:
517 Prva Knjiga Ljetopisa, 28, 21 Evo svećeničkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom."
518 Salomon stupa na prijestolje - Davidov kraj
20Tada David reče svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!" I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši ničice, poklonio se Jahvi i kralju. 21Žrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuću junaca, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s njihovim ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael. 22Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujući. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za svećenika. 23Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael. 24Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili ruku kralju Salomonu i svečano mu obećali pokornost. 25Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred očima sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu veličanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu. 26Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. 27Nad Izraelom je kraljevao četrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 28Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon. 29Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, 30sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i događajima što prijeđoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih. Prva Knjiga Ljetopisa, 29, 22		 Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujući. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za svećenika.
519 Napravi tučani žrtvenik dugačak dvadeset lakata, širok dvadeset i visok deset. 2Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 3Pod njim bijahu likovi volovski što ga opasivahu uokrug. Po deset ih je bilo na jednom laktu te okruživahu more uokolo; dva je reda bilo tih volova, salivenih s morem. 4More je počivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 5Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u čaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuće bata. 6Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno svećenicima da se umivaju u njemu. 7Napravi deset zlatnih svijećnjaka prema propisu i stavi ih u Hekal, pet s desne strane, pet s lijeve. 8Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotlića. 9Onda načini trijem svećenički veliko dvorište s vratima koja prevuče tučem. 10More stavi s desne strane prema jugoistoku. 11Huram načini lonce, lopate i kotliće. Dovrši sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Božji: 12dva stupa; dvije glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da prekriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 13četiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 14deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 15jedno more i dvanaest volova pod njim; 16lonce, lopate, viljuške i sav pribor za njih napravi od tuča Huram Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin. 17Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame, između Sukota i Serede. 18Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tuča. 19Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Božjemu: zlatni žrtvenik i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi, 20zlatne svijećnjake sa svjetiljkama od čistoga zlata što su se, po propisu, trebale paliti pred Debirom; 21cvjetove, svjetiljke i usekače od zlata; bilo je to čisto zlato; 22nožice, kotliće, mašice i kadionice od čistoga zlata; ulaz u Dom, nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su zlatna. Druga Knjiga Ljetopisa, 4, 6 Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno svećenicima da se umivaju u njemu.
520 Druga Knjiga Ljetopisa, 4, 9 Onda načini trijem svećenički veliko dvorište s vratima koja prevuče tučem.
521 Prijenos Kovčega
2Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starješine, knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona. 3Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem na blagdan što je u sedmom mjesecu. 4Kad se sastadoše sve Izraelove starješine, leviti ponesoše Kovčeg 5i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru; svećenici ih i leviti prenesoše. 6Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica što se sabra k njemu žrtvovaše pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni prebrojiti ni procijeniti. 7Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 8Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu Kovčeg i njegove motke. 9Motke su bile tako dugačke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana današnjega. 10U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta. Druga Knjiga Ljetopisa, 5, 5		 i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru; svećenici ih i leviti prenesoše.
522 Druga Knjiga Ljetopisa, 5, 7 Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.
523 Bog ulazi u posjed Hrama
11Svi svećenici izađoše iz Svetišta, jer su se svi nazočni svećenici posvetili bez obzira na redove. 12Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braćom, stajahu obučeni u bez, s cimbalima, harfama i citrama, istočno od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube. 13I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin. 14Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom! Druga Knjiga Ljetopisa, 5, 11		 Svi svećenici izađoše iz Svetišta,
524 Druga Knjiga Ljetopisa, 5, 11 jer su se svi nazočni svećenici posvetili bez obzira na redove.
525 Druga Knjiga Ljetopisa, 5, 12 Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braćom, stajahu obučeni u bez, s cimbalima, harfama i citrama, istočno od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube.
526 Druga Knjiga Ljetopisa, 5, 14 Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom!
527 Završetak molitve
40Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! 41Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći! 42Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milosti što ih dade sluzi svome Davidu!" Druga Knjiga Ljetopisa, 6, 41		 Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći!
528 Posveta Hrama
Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. 2Svećenici ne mogoše ući, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin. 3Svi sinovi Izraelovi, videći gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše ničice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, počeše slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav". 4Potom kralj i čitav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. 5Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisuće goveda, sto i dvadeset tisuća ovaca; i tako posvetiše Dom Jahvin i kralj i sav narod. 6Dok su svećenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih učini kralj David, slavili Jahvu "jer je vječna njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su svećenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. 7Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od pričesnica, jer na tučani žrtvenik koji bijaše napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi ni pretilina. 8U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka. 9A osmoga su dana svetkovali svečani zbor, jer su posvetu žrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana. 10Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve učinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. Druga Knjiga Ljetopisa, 7, 2		 Svećenici ne mogoše ući, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin.
529 Druga Knjiga Ljetopisa, 7, 6 Dok su svećenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih učini kralj David, slavili Jahvu "jer je vječna njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu.
530 Druga Knjiga Ljetopisa, 7, 6 Pred njima su svećenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali.
531 Druga Knjiga Ljetopisa, 8, 14 Postavio je, po uredbi oca Davida, svećeničke redove po njihovoj službi
532 Druga Knjiga Ljetopisa, 8, 14 i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred svećenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega čovjeka Davida.
533 Završetak gradnje
A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin Dom i svoj dvor, 2posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. 3Potom otiđe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. 4Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. 5Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; 6i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. 7Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 8sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do današnjega dana. 9Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih štitonoša i zapovjednici bojnih kola i konjice. 10Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom. 11Salomon preseli i faraonovu kćer iz Davidova grada u kuću koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: "Neće moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovčeg Jahvin." 12Tada Salomon poče prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu žrtveniku što ga bijaše sagradio pred trijemom, 13i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj zapovijedi, u subote, i na mlađake, i na blagdane tri puta u godini, na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica. 14Postavio je, po uredbi oca Davida, svećeničke redove po njihovoj službi i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred svećenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega čovjeka Davida. 15Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za svećenike i levite ni u čemu, ni za riznice. 16Tako se svršio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovršio. Tako bijaše dovršen Dom Jahvin. Druga Knjiga Ljetopisa, 8, 15		 Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za svećenike i levite ni u čemu, ni za riznice.
534 Svećenstvo prelazi k Roboamu
13Svećenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva. 14Leviti ostaviše pašnjake i posjed te otiđoše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju svećeničku službu Jahvi, 15a postavio je svećenike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio. 16Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. 17Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. Druga Knjiga Ljetopisa, 11, 13		 Svećenstvo prelazi k Roboamu
535 Druga Knjiga Ljetopisa, 11, 13 Svećenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva.
536 Druga Knjiga Ljetopisa, 11, 14 Leviti ostaviše pašnjake i posjed te otiđoše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju svećeničku službu Jahvi,
537 Druga Knjiga Ljetopisa, 11, 15 a postavio je svećenike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio.
538 Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 1 2. ABIJA I VJERNOST ZAKONITOM SVEĆENSTVU
539 Abijin govor
4Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Čujte me, Jeroboame i sav Izraele! 5Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? 6Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. 7Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. 8Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. 9Otjerali ste Jahvine svećenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi svećenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je svećenik vašim ništavim bogovima. 10Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a svećenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. 11Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake večeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na čist stol i upaljuju svake večeri zlatan svijećnjak sa svijećama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. 12Zato je, evo, nama na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer nećete imati sreće!" Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 9		 Otjerali ste Jahvine svećenike, Aronove sinove i levite,
540 Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 9 i postavili sebi svećenike kao drugi zemaljski narodi.
541 Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 9 Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je svećenik vašim ništavim bogovima.
542 Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 10 Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a svećenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.
543 Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 12 Zato je, evo, nama na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer nećete imati sreće!"
544 Bitka
13Ali Jeroboam zavede zasjedu da im dođe za leđa; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga. 14Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a svećenici stadoše trubiti u trube. 15Uto Judejci snažno povikaše, a kad su počeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima. 16Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke. 17Abija je s narodom učinio velik pokolj među njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuća izabranih ljudi. 18Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojačali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca. Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 14		 Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a svećenici stadoše trubiti u trube.
545 Proroštvo Azarjino i obnova
Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju. 2On je izišao pred Asu i rekao mu: "Čujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas. 3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona. 4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali među svim zemaljskim stanovnicima. 6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela." Druga Knjiga Ljetopisa, 15, 3		 Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona.
546 Njegova briga za Zakon
3Jahve je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. 4Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne čineći kao Izraelovi sinovi. 5Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. 6Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. 7Treće godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da uče po judejskim gradovima. 8I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima svećenike Elišamu i Jorama. 9Poučavali su po Judeji noseći sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i obilazili sve judejske gradove učeći narod. 10Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata. 11Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novčani danak, a Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova te sedam tisuća i sedam stotina jaraca. 12Tako je Jošafat sve više napredovao dok ne postade vrlo velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladišta. Druga Knjiga Ljetopisa, 17, 8		 I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima svećenike Elišamu i Jorama.
547 Promicanje jahvizma
4Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio među narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraćao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 6I reče im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime čovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." 8Jošafat postavi levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriču Jahvine sudove i da presuđuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu 9i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 10Kakav god spor iziđe pred vas od vaše braće što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili običaji, valja sve da im rastumačite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braću. Tako radite pa nećete sagriješiti. 11I evo, svećenički će poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve će biti s onim tko je dobar." Druga Knjiga Ljetopisa, 19, 8		 Jošafat postavi levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriču Jahvine sudove i da presuđuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu
548 Druga Knjiga Ljetopisa, 19, 11 I evo, svećenički će poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve će biti s onim tko je dobar."
549 Atalijin zločin
Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuće koji bi imao snage da bude kralj. 10Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena. 11Ali kraljeva kći Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. 12Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. Druga Knjiga Ljetopisa, 22, 11		 Ali kraljeva kći Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.
550 Svećenstvo protiv Atalije
Sedme se godine Jojada ojunači i poče tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez. 2Počeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te dođoše u Jeruzalem. 3Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reče: "Gle, kraljev će sin kraljevati kao što je obećao Jahve za Davidove sinove. 4Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu, i svećenici i leviti, neka budu vratari na pragovima; 5trećina neka bude u kraljevskom dvoru, trećina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. 6Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim svećenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posvećeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. 7Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša ući u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe." 8Leviti i sav judejski narod učinili su sve onako kako je naredio svećenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer svećenik Jojada nije otpustio redova. 9Svećenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu. 10Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo. 11Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedočanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" 12Kad Atalija ču viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, dođe k narodu u Jahvin Dom. 13Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk kliče od radosti i trubi u trube, pjevači pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" 14Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga mačem!" Još je svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!" 15Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše. Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 1		 Svećenstvo protiv Atalije
551 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 4 Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu, i svećenici i leviti, neka budu vratari na pragovima;
552 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 6 Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim svećenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posvećeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe.
553 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 8 Leviti i sav judejski narod učinili su sve onako kako je naredio svećenik Jojada.
554 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 8 Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer svećenik Jojada nije otpustio redova.
555 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 9 Svećenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu.
556 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 14 Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga mačem!"
557 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 14 Još je svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!"
558 Jojadina obnova
16Tada Jojada sklopi savez između Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. 17Potom sav narod otiđe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. 18Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom svećenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. 19Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio čovjek nečist od bilo čega. 20Uzevši satnike, odličnike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje. 21Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili mačem. Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 17		 Potom sav narod otiđe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima.
559 Druga Knjiga Ljetopisa, 23, 18 Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom svećenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David.
560 Joaš obnavlja Hram
Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. 2Joaš je činio što je pravo u Jahvinim očima dok je bio živ svećenik Jojada. 3Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kćeri. 4Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom. 5Skupivši svećenike i levite, reče im: "Zađite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo. 6Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reče mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedočanstva? 7Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posvećene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale." 8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. 9Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. 10Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio. 11Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca. 12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovođama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaću unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovače i mjedare da se popravi Jahvin Dom. 13Poslovođe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. 14A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuđe za Jahvin Dom, posuđe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada. 15Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini. 16Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je činio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 2		 Joaš je činio što je pravo u Jahvinim očima dok je bio živ svećenik Jojada.
561 Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 5 Skupivši svećenike i levite, reče im: "Zađite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo.
562 Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 11 Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca.
563 Joašev otpad i kazna
17Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. 18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.'" 21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. 22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" 23Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. 24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. 25Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. 26Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 27A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 20		 Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.'"
564 Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 25 Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
565 Oholost i kazna
16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. 17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. 18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!" 19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. 21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 17		 Ali je za njim ušao svećenik Azarja
566 Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 17 i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi.
567 Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 18 Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!"
568 Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 19 Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike,
569 Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 19 izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika.
570 Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 20 Kad ga svećenički poglavar Azarja
571 Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 20 i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario.
572 Čišćenje Hrama
3Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. 4Onda je pozvao svećenike i levite i, sabravši ih na istočni trg, 5rekao: "Čujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite nečist iz Svetinje. 6Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u očima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leđa. 7Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. 8Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim očima. 9I očevi su nam, eto, pali od mača, a sinovi, kćeri i žene zato su nam u ropstvu. 10Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. 11Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." 12Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden; 13od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija; 14od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel. 15Oni skupiše braću, posvetiše se i dođoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim riječima da očiste Jahvin Dom. 16Svećenici uđoše u Jahvin Dom da ga očiste. Počeli su svu nečist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseći je napolje na potok Kidron. 17Počeli su posvećivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posvećivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili. Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 4		 Onda je pozvao svećenike i levite i, sabravši ih na istočni trg,
573 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 16 Svećenici uđoše u Jahvin Dom da ga očiste. Počeli su svu nečist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseći je napolje na potok Kidron.
574 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 21 Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima svećenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku.
575 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 22 Zaklavši goveda, svećenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik.
576 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 24 Onda ih zaklaše svećenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael.
577 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 26 Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama.
578 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 34 Ali je svećenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica;
579 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 34 zato su im pomagala braća leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi svećenici,
580 Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 34 jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego svećenici.
581 Poziv na Pashu
Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 2Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca. 3Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4I to je bilo pravo u kraljevim očima i u očima svega zbora, 5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." 10I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. 11Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. 12Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošću da čine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj riječi. 13Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. 14Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 3		 Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu.
582 Pasha i beskvasni kruhovi
15Onda su stali klati Pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca, a svećenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, počeli unositi paljenice u Jahvin Dom. 16Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruku levita. 17Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jahvi. 18Najveći se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije očistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreći: "Blagi Jahve neka očisti od grijeha svakoga 19tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije čist kako dolikuje Svetištu!" 20Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. 21Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i svećenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. 22Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su svečanu žrtvu sedam dana, žrtvujući žrtve pričesnice i slaveći Jahvu, Boga svojih otaca. 23Potom je sav zbor vijećajući odlučio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. 24Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuću mladih junaca i sedam tisuća grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuću mladih junaca i deset tisuća grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo svećenika. 25Tako se proveselio sav judejski zbor, i svećenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. 26Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. 27Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu. Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 15		 Onda su stali klati Pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca, a svećenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, počeli unositi paljenice u Jahvin Dom.
583 Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 16 Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruku levita.
584 Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 21 Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i svećenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.
585 Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 24 Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuću mladih junaca i sedam tisuća grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuću mladih junaca i deset tisuća grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo svećenika.
586 Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 25 Tako se proveselio sav judejski zbor, i svećenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji.
587 Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 27 Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.
588 Obnova svećeništva
2Ezekija je opet uredio svećeničke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, svećenike i levite, za paljenice i za pričesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. 3Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za paljenice jutarnje i večernje i za paljenice što se prinose subotom, za mlađaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu. 4Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio svećenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu. 5Kad se to razglasilo, počeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega žita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su obilne desetine od svega. 6Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, također su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posvećenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. 7Trećega su mjeseca počeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca završili. 8Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. 9Potom se Ezekija propitao kod svećenika i levita za hrpe. 10Odgovarajući, svećenički poglavar Azarja, od Sadokova doma, reče: "Otkako su počeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretječe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo." 11Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, 12počeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio predstojnik levit Konanija i brat mu Šimej, drugi do njega. 13A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. 14Kore, sin levita Jimne, vratar Istočnih vrata, bio je nad dragovoljnim Božjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje nad svetinjama. 15Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po svećeničkim gradovima da savjesno dijele svojoj braći po njihovim redovima, kako velikome tako i malome - 16osim muškaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidašnji posao da obave obredne dužnosti po svojim redovima. 17U rodovnike su bili popisani svećenici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima. 18U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili svetinjama. 19Aronovi sinovi, svećenici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence određeni da daju dio svakome muškarcu među svećenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti. 20Ezekija je uradio tako po svoj Judeji čineći što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. 21U svakom poslu koji je počeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeći Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao. Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 2		 Obnova svećeništva
589 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 2 Ezekija je opet uredio svećeničke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi,
590 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 2 svećenike i levite, za paljenice i za pričesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora.
591 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 4 Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio svećenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu.
592 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 9 Potom se Ezekija propitao kod svećenika i levita za hrpe.
593 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 10 Odgovarajući, svećenički poglavar Azarja, od Sadokova doma, reče: "Otkako su počeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretječe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo."
594 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 15 Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po svećeničkim gradovima da savjesno dijele svojoj braći po njihovim redovima, kako velikome tako i malome
595 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 17 U rodovnike su bili popisani svećenici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima.
596 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 19 Aronovi sinovi, svećenici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu,
597 Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 19 bijahu poimence određeni da daju dio svakome muškarcu među svećenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti.
598 4. JOŠIJINA OBNOVA
Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. 2Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo. 3Osme godine kraljevanja, dok još bijaše dječak, počeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao čistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. 4Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunčane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve. 5Svećeničke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako očistio Judeju i Jeruzalem. 6Isto je učinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo. 7Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunčane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem. Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 5		 Svećeničke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako očistio Judeju i Jeruzalem.
599 Popravak Hrama
8Osamnaeste godine kraljevanja, očistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga. 9Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, čuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika. 10Dali su to na ruku poslovođama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajući što je bilo trošno i obnavljajući Hram. 11Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuće koje bijahu porušili judejski kraljevi. 12Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vični glazbalima. 13Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari. Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 9		 Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, čuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.
600 Našašće Zakona
14Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je svećenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. 15I, progovorivši, Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu. 16Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. 17Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovođama i poslenicima." 18Tada tajnik Šafan javi kralju: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem. 19Čuvši riječi Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 20I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 21"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu čuvali Jahvine riječi, nisu vršili što je pisano u knjizi." Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 14		 Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je svećenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.
601 Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 18 Tada tajnik Šafan javi kralju: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem.
602 Obnova Saveza
29Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. 30Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Jahvinu. 31Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. 32I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. 33Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca. Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 30		 Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Jahvinu.
603 Priprava za Pashu
Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje četrnaestoga dana prvoga mjeseca. 2Postavio je svećenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu. 3Zatim je rekao levitima koji su poučavali sve Izraelce i bili posvećeni Jahvi: "Metnite sveti Kovčeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! 4I pripravite se po otačkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. 5Stojte u Svetinji po redovima otačkih domova svoje braće, običnoga puka, i po redu levitskoga otačkog doma. 6I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju braću da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija." Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 2		 Postavio je svećenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu.
604 Svetkovanje
7Jošija je darovao običnom puku od sitne stoke jaganjaca i jarića, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisuća, i tri tisuće goveda, sve to s kraljeva imanja. 8Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, svećenicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su svećenicima za Pashu dvije tisuće i šest stotina jaganjaca i jarića i tri stotine goveda. 9A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braća Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina goveda. 10A kad je bila uređena služba, stali su svećenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi. 11Klali su Pashu, a svećenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu. 12Onda su pripravili paljenice da ih dadu običnom puku po redovima otačkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i s govedima. 13Pekli su Pashu na ognju po običaju, a ostale su posvećene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu običnom puku. 14Poslije su pripravljali Pashu sebi i svećenicima, jer su svećenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noći; zato su leviti pripravljali sebi i svećenicima, Aronovim sinovima. 15A pjevači, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova braća leviti pripravljala sve. Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 8		 Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, svećenicima i levitima, i to:
605 Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 8 Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su svećenicima za Pashu dvije tisuće i šest stotina jaganjaca i jarića i tri stotine goveda.
606 Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 10 A kad je bila uređena služba, stali su svećenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi.
607 Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 11 Klali su Pashu, a svećenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu.
608 Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 14 Poslije su pripravljali Pashu sebi i svećenicima,
609 Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 14 jer su svećenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noći;
610 Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 14 zato su leviti pripravljali sebi i svećenicima, Aronovim sinovima.
611 Nesretni svršetak Jošijin
16Tako je bila uređena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije. 17Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova. 18Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa svećenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. 19Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. 20Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj. 21Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poručio: "Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!" 22Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunačio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih riječi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. 23Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reče slugama: "Izvedite me jer sam teško ranjen." 24Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. 25I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u običaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama. 26Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu, 27svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Druga Knjiga Ljetopisa, 35, 18		 Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa svećenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima.
612 Narod
14Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. 15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka Druga Knjiga Ljetopisa, 36, 14		 Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu.
613 Povratak Sionista
Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: 2"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. 3Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. 4I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.'" 5Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu. 6I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. 7Kralj Kir iznese posuđe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijaše odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. 8Kir, kralj perzijski, uruči ga Mitredatu, rizničaru, koji ga izbroji judejskom knezu Šešbasaru. 9Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuću i dvadeset devet; 10zlatnih čaša: trideset; srebrnih čaša: četiri stotine i deset; ostalog posuđa: tisuću. 11Svega zlatnog i srebrnog posuđa: pet tisuća i četiri stotine. Sve je to odnio Šešbasar kada se sužnji vraćahu iz Babilona u Jeruzalem. Ezra, 1, 5		 Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu.
614 Popis Sionista
36Svećenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 37sinovi Imerovi: tisuću pedeset i dva; 38Pašhurovi sinovi: tisuću dvije stotine četrdeset i sedam; 39sinovi Harimovi: tisuću i sedamnaest. 40Leviti: sinovi Ješuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i četiri. 41Pjevači: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam. 42Vratari: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Šobajevi: u svemu stotinu trideset i devet. 43Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi, 44Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi, 45sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi, 46Hagabovi sinovi, Šamlajevi sinovi, Hananovi sinovi, 47sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini, 48Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi, 49sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi, 50Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi, 51sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi, 52Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haršini sinovi, 53sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi, 54Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi. 55Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini, 56Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi, 57sinovi Šefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi PokeretHasebajimovi, sinovi Amijevi. 58Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva. 59Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla: 60sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih šest stotina pedeset i dva. 61A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom. 62Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva. 63I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim. 64Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša, 65ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevača i pjevačica. 66Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine četrdeset i pet, 67deva je bilo četiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuća sedam stotina i dvadeset. 68Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu. 69Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina. 70Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima. Ezra, 2, 36		 Svećenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri;
615 Ezra, 2, 61 A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom.
616 Ezra, 2, 62 Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva.
617 Ezra, 2, 63 I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim.
618 Ezra, 2, 69 Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina.
619 Ezra, 2, 70 Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.
620 Obnova bogoslužja
Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili već u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan čovjek u Jeruzalemu. 2Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braćom svećenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braćom, počeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg. 3I podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i večernje; 4i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan. 5Osim toga prinosili su svakidašnje paljenice, zatim žrtve određene za mlađak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno žrtvovati Jahvi. 6Od prvoga dana u sedmom mjesecu počeli su prinositi Jahvi žrtve paljenice, premda još nisu bili položeni temelji svetišta Jahvina. 7I dadoše novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslaše hranu i piće i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po dopuštenju perzijskoga kralja Kira. 8A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braćom svećenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem počeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina. 9Ješua, njegovi sinovi i braća njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Božjega. 10Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se svećenici u svečanim odjećama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. 11I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleći Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. 12Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. 13I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko. Ezra, 3, 2		 Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braćom svećenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braćom, počeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg.
621 Ezra, 3, 8 A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braćom svećenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem počeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina.
622 Ezra, 3, 10 Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se svećenici u svečanim odjećama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova.
623 Ezra, 3, 12 Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti.
624 Tada, po naredbi kralja Darija, uzeše tražiti u Babilonu, u spremištu gdje je bila pismohrana, 2i nađoše u Ekbatani, tvrđavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: "Na spomen. 3Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje će se prinositi žrtve i gdje će se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. 4Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak će se podmiriti iz kraljevskog dvora. 5Povrh toga, posuđe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem." 6"Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! 7Pustite neka taj Dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. 8Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prijekida, 9i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu. 10Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. 11Naređujem osim toga: tko god prekrši ovu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuće pa neka na njoj bude pogubljen, a kuća da mu zato postane bunište. 12I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši Dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se točno vrši!" 13Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi učiniše onako kako je zapovjedio kralj Darije. 14A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuću proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. 15Hram je zavšen dvadeset i trećeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija. 16Izraelci - svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji. 17Žrtvovaše za posvećenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih. 18Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. Ezra, 6, 9 i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu.
625 Ezra, 6, 16 Izraelci - svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji.
626 Ezra, 6, 18 Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj.
627 Pasha 515. godine
19Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. 20Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe. 21Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji su im se, prekinuvši s nečistoćom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. 22I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova. Ezra, 6, 20		 Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe.
628 Zadaća i ličnost Ezrina
Poslije tih događaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije, 2sina Šaluma, sina Sadoka, sina Ahituba, 3sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota, 4sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija, 5sina Abišue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog svećenika Arona - 6taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio. 7Stanovit broj Izraelaca, svećenika, levita, pjevača, vratara i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa. 8A Ezra je došao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine kraljeve. 9Pošao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga njegova! 10Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vršiti ga i poučavati Izraela u zakonima i običajima. Ezra, 7, 5		 sina Abišue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog svećenika Arona -
629 Ezra, 7, 7 Stanovit broj Izraelaca, svećenika, levita, pjevača, vratara i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa.
630 Artakserksov ukaz
11Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao svećeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zakonima što ih je Jahve dao Izraelu: 12"Artakserkso, kralj kraljeva, svećeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir. 13Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih svećenika ili od njegovih levita želi poći u Jeruzalem, može ići s tobom. 14Osim toga, šalje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregledaš Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci, 15i da odneseš srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu, 16i sve srebro i zlato koje skupiš po svoj pokrajini babilonskoj s dragovoljnim prinosima koje narod i svećenici prinesu za Dom svoga Boga u Jeruzalemu. 17I pobrini se da tim novcem kupiš junaca, ovnova i jaganjaca, a tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na žrtvenik Doma Boga vašega u Jeruzalemu. 18Sa srebrom i zlatom što preostane učinite ti i tvoja braća kako vam se bude najviše svidjelo, vršeći volju Boga vašega. 19Posuđe koje si primio za službu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom tvojim, u Jeruzalemu. 20I što bi još trebalo za Dom Boga tvoga i što bi trebalo nabaviti primit ćeš iz kraljevskih riznica. 21Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim rizničarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži svećenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtočnije, 22do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji. 23Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne dođe na kraljevstvo kraljevo i na djecu njegovu. 24I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od svećenika, levita, pjevača, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega. 25A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi činovnike i suce koji će suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga poučite. 26Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novčanu globu ili na tamnicu." Ezra, 7, 11		 Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao svećeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zakonima što ih je Jahve dao Izraelu:
631 Ezra, 7, 12 Artakserkso, kralj kraljeva, svećeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir.
632 Ezra, 7, 13 Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih svećenika ili od njegovih levita želi poći u Jeruzalem, može ići s tobom.
633 Ezra, 7, 16 i sve srebro i zlato koje skupiš po svoj pokrajini babilonskoj s dragovoljnim prinosima koje narod i svećenici prinesu za Dom svoga Boga u Jeruzalemu.
634 Ezra, 7, 21 Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim rizničarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži svećenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtočnije,
635 Ezra, 7, 24 I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od svećenika, levita, pjevača, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega.
636 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: 2Od Pinhasovih sinova: Geršom; od Itamarovih sinova: Daniel; od Davidovih sinova: Hatuš, 3Šekanijini sinovi; od sinova Paroševih: Zaharija i s njim upisanih muškaraca stotinu i pedeset; 4od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije stotine muškaraca; 5od Zatuovih sinova: Šekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine muškaraca; 6od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca; 7od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca; 8od Šefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca; 9od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca; 10od sinova Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i šezdeset muškaraca; 11od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca; 12od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca; 13od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca; 14i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muškaraca. 15Sabrao sam ih kod rijeke koja teče prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i svećenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita. 16Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama i učitelje Jojariba i Elnatana 17i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta riječi koje će reći Idonu i njegovoj braći koja su se nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga našega. Ezra, 8, 15 Sabrao sam ih kod rijeke koja teče prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i svećenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita.
637 24Izabrao sam dvanaest glavara svećeničkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braće; 25izmjerih im srebro, zlato i posuđe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega. 26Izmjerih i stavih u njihove ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata, 27dvadeset zlatnih čaša od tisuću darika i dva vrča od dobre pozlaćene mjedi, skupocjene kao zlato. 28I rekoh im: "Vi ste Jahvi posvećeni; ovo je posuđe posvećeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. 29Pazite i čuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina." 30Svećenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuđe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega. 31Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da pođemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljačkaša. 32Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali. 33Četvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuđe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. 34Sve je bilo na broju i težini. Zabilježena je tada sveukupna težina. U to vrijeme 35oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. 36Zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane Rijeke i oni pomogoše narod i Dom Božji. Ezra, 8, 24 Izabrao sam dvanaest glavara svećeničkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braće;
638 Ezra, 8, 29 Pazite i čuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina."
639 Ezra, 8, 30 Svećenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuđe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega.
640 Prekid brakova sa strancima
Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca, 2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost." 3Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. 4Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve. 5A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, 6i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. 7Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši - pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. 8Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem. 9Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu. Ezra, 9, 1		 Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca,
641 Ezra, 9, 7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši - pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas.
642 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. 2Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajući riječ reče Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ženeći se tuđinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. 3Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo dakle po Zakonu! 4Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi ćemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!" 5Tada ustade Ezra i zakle glavare svećeničke, i levite, i sve Izraelce da će učiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. 6Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uđe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noć i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. 7Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu: 8a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga će pozvati glavari i starješine, bit će mu zaplijenjeno imanje i isključit će ga iz zbora povratnika. 9Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršćući zbog svega toga i zbog jake kiše. 10Tada, ustavši, svećenik Ezra reče im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuđinkama. Tako ste povećali grijeh Izraelov! 11Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuđinki." 12Sav je zbor odgovorio snažnim glasom: "Jest, dužnost nam je učiniti po tvome savjetu! 13Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili. 14Mogu nas na zajedničkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuđinkama mogu doći u određeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga." 15Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se usprotivili; a podupirahu ih Mešulam i levit Šabetaj. 16Povratnici učiniše tako: rastaše se. Svećenik Ezra izabra za pomoćnike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence određeni. Počeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali. 17I prvoga dana prvoga mjeseca završiše sa svima koji se bijahu oženili tuđinkama. Ezra, 10, 5 Tada ustade Ezra i zakle glavare svećeničke, i levite, i sve Izraelce da će učiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se.
643 Ezra, 10, 10 Tada, ustavši, svećenik Ezra reče im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuđinkama. Tako ste povećali grijeh Izraelov
644 Ezra, 10, 16 Povratnici učiniše tako: rastaše se. Svećenik Ezra izabra za pomoćnike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence određeni. Počeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali.
645 Popis prijestupnika
18Među pripadnicima svećenstva evo koji bijahu oženjeni tuđinkama: između sinova Ješue, sina Josadakova, i među njegovom braćom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija; 19oni dadoše svoju ruku da će otpustiti svoje žene i da će za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu. 20Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja; 21od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija; 22od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa. 23Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer. 24Od pjevača: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri. 25A između Izraelaca: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja; 26od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija; 27od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza; 28od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj; 29od Banijevih sinova: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot; 30od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; 31od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun, 32Benjamin, Maluk, Semarja; 33od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše, Šimej; 34od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel, 35Benaja, Bedja, Kelu, 36Vanija, Meremot, Elijašib, 37Matanija, Matnaj i Jaasaj; 38od sinova Binujevih: Šimej, 39Šelemja, Natan i Adaja; 40od Zakajevih sinova: Šašaj, Šaraj, 41Azareel, Šelemja, Šemarja, 42Šalum, Amarja, Josip; 43od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel, Benaja. 44Svi su ovi bili oženjeni tuđinkama, ali su ih otpustili, žene i djecu. Ezra, 10, 18		 Među pripadnicima svećenstva evo koji bijahu oženjeni tuđinkama: između sinova Ješue, sina Josadakova, i među njegovom braćom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija;
646 Odluka o obnovi jeruzalemskog zida
11Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. 12Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. 13Iziđoh, dakle, noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. 14Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. 15Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, 16a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. 17Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu." 18I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopćih im i riječi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. 19Na te vijesti počeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?" 20Ali im ja odgovorih ovim riječima: "Nebeski će nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu." Nehemija, 2, 16		 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.
647 Dragovoljni graditelji
Tada usta veliki svećenik Elijašib sa svojom braćom svećenicima te sagradiše Ovčja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule. 2Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. 3Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili krila, stožere i prijevornice. 4Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je popravljao Mešulam, sin Berekje, sina Mešezabelova; a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. 5Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaši odbili da prignu šiju na službu svojim gospodarima. 6Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin. Oni su stavili dovratke, učvrstili krila, stožere i prijevornice. 7A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoćanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. 8A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve do Širokog zida. Nehemija, 3, 1		 Tada usta veliki svećenik Elijašib
648 Nehemija, 3, 1 sa svojom braćom svećenicima te sagradiše Ovčja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule.
649 15Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. 16Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog ribnjaka i Vojarne. 17Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je popravljao Hašabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje područje. 18Do njih su popravljala njihova braća: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad polovicom keilskog kotara; 19a do njega Ezer, sin Ješuin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio, sučelice usponu prema Oružarnici na uglu. 20Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od ugla do kućnih vrata velikog svećenika Elijašiba. 21Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio: od Elijašibova kućnog ulaza do kraja Elijašibove kuće. 22Za njima su radili na popravcima svećenici koji su živjeli u Okružju. 23Za njima su pak popravljali Benjamin i Hašub sučelice svojim kućama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot svojoj kući. 24Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine kuće do ugla, do zidnog kruništa. 25Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdiže iznad Gornje kraljevske palače, a nalazi se prema dvorištu Tamnice. Za njim je Pedaja, sin Parošev, popravljao 26sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu. 27Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida. 28Od Konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki nasuprot svojoj kući. 29Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kući. Za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, čuvar Istočnih vrata. 30Za njim su Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov, popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Mešulam, sin Berekjin, nasuprot svome stanu. 31Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivališta netinaca i trgovaca, nasuprot Nadgledničkim vratima do Gornje dvorane na zidnom kruništu. 32A zlatari su i trgovci popravljali između Gornje dvorane na zidnom kruništu do Ovčjih vrata. Nehemija, 3, 20 Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od ugla do kućnih vrata velikog svećenika Elijašiba.
650 Nehemija, 3, 22 Za njima su radili na popravcima svećenici koji su živjeli u Okružju.
651 Nehemija, 3, 28 Od Konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki nasuprot svojoj kući.
652 Društvene poteškoće za Nehemije - Obrana njegove uprave
Velika se vika digla među ljudima i ženama protiv njihove braće Židova. 2Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti." 3Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi." 4Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. 5Tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među našim kćerima neke su već robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi." 6Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi. 7Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odličnike riječima: "Vi namećete teret svojoj braći!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. 8I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braću koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braću da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. 9Nastavio sam: "Nije dobro to što činite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? 10I ja, i moja braća, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. 11Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli." 12A oni odgovoriše: "Vratit ćemo; nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si rekao." Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali. 13Zatim istresoh skute svoje odjeće govoreći: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuće i imanja svakog čovjeka koji se ne bude držao ovog obećanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleći Jahvu. I narod je učinio prema ovom dogovoru. Nehemija, 5, 12		 A oni odgovoriše: "Vratit ćemo; nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si rekao." Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali.
653 Popis prvih Sionista
6Evo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. 7Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova: 8Paroševih sinova: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; 9sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; 10Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva! 11PahatMoabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuće osam stotina i osamnaest; 12sinova Elamovih: tisuću dvjesta pedeset i četiri; 13Zatuovih sinova: osam stotina četrdeset i pet; 14sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; 15Binujevih sinova: šest stotina četrdeset i osam; 16sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam; 17Azgadovih sinova: dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva; 18sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam; 19Bigvajevih sinova: dvije tisuće šezdeset i sedam; 20sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet; 21Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam; 22sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam; 23Besajevih sinova: trista dvadeset i četiri; 24sinova Harifovih: stotinu i dvanaest; 25Gibeonovih sinova: devedeset i pet; 26ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam; 27ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; 28ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva; 29ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri; 30ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan; 31ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; 32ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; 33ljudi iz Neba: pedeset i dva; 34sinova drugoga Elama: tisuću dvjesta pedeset i četiri; 35Harimovih sinova: trista dvadeset; 36ljudi iz Jerihona: trista četrdeset i pet; 37ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan; 38sinova Senajinih: tri tisuće devet stotina i trideset. 39Svećenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 40Imerovih sinova: tisuću pedeset i dva; 41sinova Fašhurovih: tisuću dvjesta četrdeset i sedam; 42Harimovih sinova: tisuću i sedamnaest. 43Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i četiri. 44Pjevača: Asafovih sinova: stotinu četrdeset i osam. 45Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam. 46Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih, 47sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih, 48sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih, 49sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, 50sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, 51sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, 52sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih, 53sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih, 54sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih, 55sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, 56sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih. 57Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih, 58sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih, 59sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova PokeretSebajinih, sinova Amonovih. 60Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva. 61Slijedeći ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla: 62sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina četrdeset i dva. 63A od svećenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kćeri Barzilaja Gileađanina te uzeo njegovo ime. 64Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naći: bili su isključeni iz svećeništva 65i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumin. 66Ukupno je na zboru bilo četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba, 67ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine četrdeset i pet pjevača i pjevačica, 68četiri stotine trideset i pet deva i šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca. 69Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuću drahmi zlata, pedeset vrčeva, trideset svećeničkih haljina. 70Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuća drahmi zlata i dvije tisuće dvije stotine mina srebra. 71A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuća drahmi zlata, dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina. 72Svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, već su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima. Nehemija, 7, 39		 Svećenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri;
654 Nehemija, 7, 63 A od svećenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kćeri Barzilaja Gileađanina te uzeo njegovo ime.
655 Nehemija, 7, 64 Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naći: bili su isključeni iz svećeništva
656 Nehemija, 7, 65 i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumin.
657 Nehemija, 7, 69 Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuću drahmi zlata, pedeset vrčeva, trideset svećeničkih haljina.
658 Nehemija, 7, 71 A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuća drahmi zlata, dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina.
659 Nehemija, 7, 72 Svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, već su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima.
660 Nastanak židovstva - Ezra čita Zakon - Blagdan sjenica
Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. 2I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 3Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. 4Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 7A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. 8I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. 9Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: "Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!" Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. 10I još im reče Nehemija: "Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." 11I leviti umirivahu sav narod govoreći: "Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!" 12I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene. 13Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, svećenici i leviti oko književnika Ezre da prouče riječi Zakona. 14I nađoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za svečanosti u sedmom mjesecu." 15Čim su čuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveća da načinimo sjenice, kako je propisano." 16I ode narod i donese granja i načiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. 17Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost. 18Ezra je čitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio svečani zbor, kako je propisano. Nehemija, 8, 2		 I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju.
661 Nehemija, 8, 9 Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: "Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!" Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona.
662 Nehemija, 8, 13 Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, svećenici i leviti oko književnika Ezre da prouče riječi Zakona.
663 U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio,ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. 32A sada, o Bože naš,veliki Bože, jaki i strašni,koji čuvaš Savez i dobrohotnost,neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove,svećenike i proroke naše,očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. 33Ti si pravedanu svemu što nas je snašlo,jer si ti pokazao vjernost,a mi zloću svoju. 34Kraljevi naši i knezovi,svećenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga,nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. 35Premda su bili u svom kraljevstvu,u velikim dobrima koja si im činio,u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao,oni ti nisu služilii od svojih zlih djela nisu se odvraćali. 36Mi smo danas, evo, robovii u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra,evo u njoj mi robujemo.37Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših,i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji! Nehemija, 9, 32 A sada, o Bože naš,veliki Bože, jaki i strašni,koji čuvaš Savez i dobrohotnost,neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove,svećenike i proroke naše,očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.
664 Nehemija, 9, 34 Kraljevi naši i knezovi,svećenici i oci našinisu vršili Zakona tvoga,nisu osluškivali naredaba tvojih i opomenakoje si im davao.
665 Obaveze zajednice
I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapečaćenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i svećenika ... 2Na zapečaćenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i Sidkija, 3Seraja, Azarja, Jeremija, 4Pašhur, Amarja, Malkija, 5Hatuš, Šebanija, Maluk, 6Harim, Meremot, Obadja, 7Daniel, Gineton, Baruk, 8Mešulam, Abija, Mijamin, 9Maazja, Bilgaj, Šemaja - to su svećenici. 10Zatim leviti: Ješua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih - Kadmiel, 11i braća njihova: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, 12Mika, Rehob, Hašabja, 13Zakur, Šerebja, Šebanija, 14Hodija, Bani, Beninu. 15Glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, 16Buni, Azgad, Bebaj, 17Adonija, Bigvaj, Adin, 18Ater, Ezekija, Azur, 19Hodija, Hašum, Besaj, 20Harif, Anatot, Nebaj, 21Magpijaš, Mešulam, Hazir, 22Mešezabel, Sadok, Jadua, 23Pelatja, Hanan, Anaja, 24Hošea, Hananija, Hašub, 25Haloheš, Pilha, Šobek, 26Rehum, Hašabna, Maaseja, 27Ahija, Hanan, Anan, 28Maluk, Harim, Baana. 29... ali i ostali narod, svećenici, leviti - vratari, pjevači, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kćeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, 30priključili su se svojoj braći i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da će držati i vršiti sve zapovijedi Jahve, Boga našega, njegove naredbe i zakone. 31I osobito: da nećemo davati svojih kćeri narodima zemaljskim i njihovih kćeri nećemo uzimati svojim sinovima. 32I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, mi ništa nećemo od njih kupovati u subotu ni u drugi posvećeni dan. Svake sedme godine ostavljat ćemo zemlju da počine i otpuštati dugove svake ruke. 33Uzeli smo kao obavezu: da ćemo svake godine davati trećinu šekela za bogoslužje u Domu Boga svojega: 34za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice, za žrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se pomiri Izrael; i za svaku službu u Domu Boga našega. 35Mi svećenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da određenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu; 36da ćemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje i prve plodove svakoga drveta 37i prvorođene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su određene svećenicima koji služe u Domu Boga našega. 38Povrh toga prvine svojih naćava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit ćemo svećenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo. 39Svećenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice, 40jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, svećenici u službi, vratari i pjevači. Nećemo više zanemarivati Doma Boga svojega. Nehemija, 10, 1		 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapečaćenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i svećenika ...
666 Nehemija, 10, 9 Maazja, Bilgaj, Šemaja - to su svećenici.
667 Nehemija, 10, 29 ... ali i ostali narod, svećenici, leviti - vratari, pjevači, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kćeri, svi koji su bili sposobni da razumiju,
668 Nehemija, 10, 35 Mi svećenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da određenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu;
669 Nehemija, 10, 37 i prvorođene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su određene svećenicima koji služe u Domu Boga našega.
670 Nehemija, 10, 38 Povrh toga prvine svojih naćava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit ćemo svećenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo.
671 Nehemija, 10, 39 Svećenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice,
672 Nehemija, 10, 40 jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, svećenici u službi, vratari i pjevači. Nećemo više zanemarivati Doma Boga svojega.
673 Naseljavanje Židova u Jeruzalemu
Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izađe jedan koji će stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostalih devet ostati u drugim gradovima. 2I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu. 3A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu. 4U Jeruzalemu se nastaniše sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih; 5Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina. 6Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu četiri stotine šezdeset i osam ljudi sposobnih za boj. 7Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina, 8i braća njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam. 9Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada. 10Od svećenika: Jedaja, Jojarib, Jakin, 11Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, predstojnik Doma Božjega, i 12njihova braća koja su vršila službu u Domu: osam stotina dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina, 13i njegova braća, glavari obitelji: dvjesta četrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova, 14i njihove braće, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov. 15Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva; 16i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega; 17i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, počinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi među svojom braćom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. 18Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i četiri. 19A vratari: Akub, Talmon i njihova braća koja su čuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva. Nehemija, 11, 3		 A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu.
674 Nehemija, 11, 10 Od svećenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,
675 Nehemija, 11, 20 A ostali Izraelci, svećenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima.
676 Svećenici i leviti, povratnici iz sužanjstva
Ovo su svećenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, 2Amarja, Maluk, Hatuš, 3Šekanija, Rehum, Meremot, 4Ido, Gineton, Abija, 5Mijamin, Maadja, Bilga, 6Šemaja, Jojarib, Jedaja, 7Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari svećenički i njihova braća za Ješuina vremena. 8A leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija - ovaj potonji i njegova braća ravnali su hvalospjevima. 9Bakbukja i Uni i braća njihova izmjenjivali su se s njima u službi. Nehemija, 12, 1		 Svećenici i leviti, povratnici iz sužanjstva
677 Nehemija, 12, 1 Ovo su svećenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra,
678 Nehemija, 12, 7 Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari svećenički i njihova braća za Ješuina vremena.
679 Rodoslovlje velikih svećenika
10Ješua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijašiba, a Elijašib Jojadu; 11Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu. Nehemija, 12, 10		 Rodoslovlje velikih svećenika
680 Svećenici i leviti u vrijeme velikog svećenika Jojakima
12U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; 13Ezrine Mešulam; Amarjine Johanan; 14Malukove Jonatan; Šebanijine Josip; 15Harimove Adna; Meremotove Helkaj; 16Idove Zaharija; Ginetonove Mešulam; 17Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj; 18Bilgine Šamua; Šemajine Jonatan; 19Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi; 20Saluove Kelaj; Amokove Eber; 21Hilkijine Hašabja; Jedajine Netanel. 22U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i svećenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca. 23Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilježeni u Knjizi ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijašibova. 24Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braća, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenično pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg čovjeka, 25bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Mešulam, Talmon i Akub, vratari, čuvali su stražu kod skladišta blizu vrata. 26Ti su živjeli u vrijeme Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i književnika svećenika Ezre. Nehemija, 12, 12		 Svećenici i leviti
681 Nehemija, 12, 12 u vrijeme velikog svećenika Jojakima
682 Nehemija, 12, 12 U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja;
683 Nehemija, 12, 22 U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i svećenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca.
684 Nehemija, 12, 26 Ti su živjeli u vrijeme Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i književnika svećenika Ezre.
685 Posveta jeruzalemskog zida
27Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošću, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre. 28I skupiše se pjevači, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, 29iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevači sebi sagradili sela oko Jeruzalema. 30Svećenici i leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid. 31Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora. Prvi je išao desno niza zid, prema Smetlišnim vratima; 32za njima su išli Hošaja i polovina judejskih knezova - 33Azarja, Ezra i Mešulam, 34Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija, 35a od svećeničkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa, 36s braćom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega čovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. 37Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palače sve do Vodenih vrata na istoku. 38Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, išao je nalijevo zidom i Pećkom kulom sve do Tržnog zida, 39pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovčjih vrata. Zaustavili su se kod Zatvorskih vrata. 40Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Božjem. Tako i ja i sa mnom polovica odličnika, 41svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, 42zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim. 43Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošću, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema čula se nadaleko. 44U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje svećenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali svećenicima i levitima koji su bili u službi. 45Oni su vršili službu Bogu svome i službu očišćenja - kao i pjevači i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. 46Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevački glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. 47Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove određene za pjevače i vratare. Davali su levitima posvećene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim. Nehemija, 12, 30		 Svećenici i leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid.
686 Nehemija, 12, 35 a od svećeničkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa,
687 Nehemija, 12, 41 svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama,
688 Nehemija, 12, 44 U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje svećenicima i levitima.
689 Nehemija, 12, 44 Jer su se Judejci radovali svećenicima i levitima koji su bili u službi.
690 Drugo Nehemijino poslanje
4A prije toga svećenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom rođaku Tobiji 5uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe, desetine žita, vina i ulja, određene za levite, pjevače i vratare, i doprinosi za svećenike. 6U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja 7da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga učini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. 8To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana 9i naredih da se sobe očiste, zatim unesoh onamo posuđe Doma Božjega, prinose i tamjan. 10Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevači, određeni za službu, razbježali svaki u svoje polje. 11I prekorih odličnike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevače i vratih ih k njihovim službama. 12Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja. 13Nad spremištima postavio sam svećenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braći. 14Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja učinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. 15U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožđe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. 16A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. 17Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo činite i skrnavite dan subotnji? 18Nisu li tako činili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreću na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveći subotu?" 19I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. 20Jednom su ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli noć izvan Jeruzalema, 21ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. 22Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu! 23Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdođankama, Amonkama i Moapkama. 24Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. 25Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za sebe! 26Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuđinke navele na grijeh! 27Treba li slušati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeći se tuđinkama?" 28Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. 29Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli svećeništvo i zavjet svećenički i levitski. 30Tako sam ih očistio od svega tuđega i opet uspostavio službe svećenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. 31Uredio sam i da se nose drva u određene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro! Nehemija, 13, 4		 A prije toga svećenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom rođaku Tobiji
691 Nehemija, 13, 5 uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe, desetine žita, vina i ulja, određene za levite, pjevače i vratare, i doprinosi za svećenike.
692 Nehemija, 13, 13 Nad spremištima postavio sam svećenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braći.
693 Nehemija, 13, 28 Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.
694 Nehemija, 13, 29 Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli svećeništvo
695 Nehemija, 13, 29 i zavjet svećenički i levitski.
696 Nehemija, 13, 30 Tako sam ih očistio od svega tuđega i opet uspostavio službe svećenika i levita dodijelivši svakome njegov posao.
697 Pobožni lik Tobitov
3Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana među svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posvećen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše načinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. 6Često sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseći prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. 7Predavao sam sve to svećenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajući dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. 8Najposlije, poklanjao sam treću desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, budući da sam iza oca ostao siroče. 9Kad postadoh zreo čovjek oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju. Tobija, 1, 7		 Predavao sam sve to svećenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajući dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu.
698 Uzbuna u Judeji
Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji dočuše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, učinio drugim narodima i kako je opljačkao i razorio hramove njihove; 2obuze ih neiskaziv strah od toga čovjeka i počeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. 3Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posvećeni poslije obeščašćenja. 4Odaslaše zbog toga glasnike na područje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. 5Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za vođenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta. 6Tada Joakim, veliki svećenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, 7i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako spriječiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva čovjeka mogla odjednom proći. 8Sinovi Izraelovi učiniše kako im je naložio Joakim, veliki svećenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu. Judita, 4, 6		 Tada Joakim, veliki svećenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina,
699 Judita, 4, 8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im je naložio Joakim, veliki svećenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu.
700 Molitva i pokora
9Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: 10oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaćenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. 11Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: 12opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. 13Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. 14Veliki svećenik Joakim, svećenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov. Judita, 4, 14		 Veliki svećenik Joakim,
701 Judita, 4, 14 svećenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;
702 Prvi susret s Holofernom
Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odlučiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. 2Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. 3Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život će ti biti pošteđen noćas a i poslije. 4Nitko ti neće nanijeti zla, nego će se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora." 5Judita mu odgovori: "Poslušaj riječi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neću noćas govoriti laži svome gospodaru. 6Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog će ti pomoći sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neće biti razočaran sa svojih pothvata. 7Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moć onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biće! Pomoću tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujući vrijednosti tvojoj, i divlje i domaće životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuću njegovu. 8Dočuli smo već i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeću. 9Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijećanju; budući da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. 10A sada, moćni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti mač, osim ako sagriješi Bogu svome. 11Ali da moj gospodar ne bi ostao razočaran i promašio u svome pothvatu, past će na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga počinivši bezakonje. 12Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odlučiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. 13Čak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, čuvane i namijenjene svećenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. 14Otpravili su u Jeruzalem, budući da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeća starješina. 15Čim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit će ti predani na uništenje. Judita, 11, 13		 Čak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, čuvane i namijenjene svećenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.
703 Pohvale Juditi
8Veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu dođoše da se dive dobročinstvu što ga Gospod učini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. 9Kad uđoše u kuću njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreći: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega!10Rukom svojom sve si to učinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vječna vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod reče: "Amen!" 11Trideset je dana narod pljačkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjače, posuđe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. 12Sve su žene Izraelove trčale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u čast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile. 13Zatim se ona i njezine pratilice ovjenčaše maslinovim grančicama. Ona je stupala na čelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okićeni vijencima i s hvalospjevom na usnama. 14Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev. Judita, 15, 8		 Veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu dođoše da se dive dobročinstvu što ga Gospod učini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.
704 Bilješka grčkog prevodioca
<3l>Četvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao svećenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeći da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema. Estera, 10, 3		 Četvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao svećenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeći da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.
705 Matatija i sinovi
U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. 2A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, 3Šimuna prozvana Tasi, 4Judu prozvana Makabej, 5Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. 6Videći kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija 7zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tuđinaca?8Svetište njegovo postade k'o čovjek bez časti,9 posuđe, slava njegova, za plijen opljačkano; nejačad njegova po trgovima poklana, mladići njegovi hrana oštrim mačevima!10Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?!11Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom.12Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani!13 Čemu nam život?" 14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko. Prva knjiga o Makabejcima, 2, 1		 U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu.
706 Matatijina oporuka i smrt
49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva. 55Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. 57Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. 58Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. 60Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. 62Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. 63Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. 64Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite da se u njem proslavite. 65Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, čovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on će vam biti otac! 66Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit će vam vojskovođa i zapovijedat će u ratu protiv pogana. 67Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. 68Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona." 69Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima. 70Umro je u godini sto četrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Prva knjiga o Makabejcima, 2, 54		 Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva.
707 Sastanak Židova u Masfi
46Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola. 49Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo. 52Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?" 54I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. 55Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući. 57I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. 58Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. 59Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. 60Bit će onako kako Nebo hoće." Prva knjiga o Makabejcima, 3, 49		 Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.
708 Prva knjiga o Makabejcima, 3, 51 Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo.
709 Očišćenje i posveta Hrama
36Juda pak i njegova braća rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga." 37Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. 38Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene. 39Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom. 40Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu. 41Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti. 42Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu. 43Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto. 44Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. 45Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. 46Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti. 47Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. 48Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. 49Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol. 50Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. 51Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli. 52Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro 53i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. 54Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli. 55Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. 56Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice. 57Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata. 58Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. 59Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. 60U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije. 61Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje. Prva knjiga o Makabejcima, 4, 42		 Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu.
710 Uspjeh u Idumeji i Filisteji
63Plemeniti Juda i njegova braća uživali su veliku čast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god čuli za njihova imena. 64Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im. 65Juda je sa svojom braćom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrđave, a kule naokolo sve popalio. 66Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i prođe Marisu. 67Toga su dana u boju pali svećenici koji su se htjeli istaći hrabrošću pa se nepromišljeno upustili u boj. 68Juda se uputio u Azot u filistejskom području i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljačkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju. Prva knjiga o Makabejcima, 5, 67		 Toga su dana u boju pali svećenici koji su se htjeli istaći hrabrošću pa se nepromišljeno upustili u boj.
711 Zakraljuje se Demetrije I. - Šalje Bakida i Alkima u Judeju
Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3Kad je on to doznao, reče: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" 4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. 6Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: "Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!" 8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. 11Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. 12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. 13Među Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. 14Govorahu oni: "S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao." 15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima." 16Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: 17"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa." 18Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili." 19Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. 20Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. 21Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast. 22Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu. 23Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, 24stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom. 25Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore. Prva knjiga o Makabejcima, 7, 5		 Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom.
712 Prva knjiga o Makabejcima, 7, 9 Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.
713 Prva knjiga o Makabejcima, 7, 14 Govorahu oni: "S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao."
714 Prva knjiga o Makabejcima, 7, 21 Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast.
715 Prijetnje Hramu
33Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. 34Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama. 35U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren. 36Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju: 37"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje. 38Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!" Prva knjiga o Makabejcima, 7, 33		 Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja.
716 Prva knjiga o Makabejcima, 7, 36 Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju:
717 Prva knjiga o Makabejcima, 9, 23 I V . J O N A T A N P O G L A V A R Ž I D O V A I V E L I K I S V E Ć E N I K
718 Natjecanje Aleksandra Balasa - Jonatan veliki svećenik
Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poče u njoj vladati. 2Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj. 3Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obećava da će ga uzvisiti u dostojanstvu. 4Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas. 5Jonatan će se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braći i njegovu narodu." 6Čak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrđe predaju taoci. 7Jonatan ode u Jeruzalem i poruku pročita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrđi. 8Ti su se zaista zaprepastili kad su čuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku. 9Ljudi iz Tvrđe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima. 10Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i počeo ponovo zidati i obnavljati grad. 11Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i učiniše. 12Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrđavama što ih je sagradio Bakid. 13Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju. 14Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utočište. 15Kralj Aleksandar dočuo je za obećanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braća i o mukama koje su morali pretrpjeti. 16Povikao je: "Hoćemo li ikad naći takva čovjeka? Učinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!" 17Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno: 18"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. 19Čuli smo o tebi da si hrabar i moćan čovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj. 20Zato te danas postavljamo vrhovnim svećenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama sačuvaš prijateljstvo." 21I Jonatan se odjenu svetom odjećom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 1		 Natjecanje Aleksandra Balasa - Jonatan veliki svećenik
719 Prva knjiga o Makabejcima, 10, 20 Zato te danas postavljamo vrhovnim svećenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama sačuvaš prijateljstvo."
720 Pismo Demetrija I. Jonatanu
22Kad je Demetrije za to čuo, ožalosti se i reče: 23"Zašto smo dopustili da nas preteče Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako učvrsti svoj položaj? 24Pisat ću im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć." 25I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. 27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili. 28Oprostit ćemo vas mnogih daća i podijelit ćemo vam darove. 29Već sad vas oslobađam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I trećinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveća što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduće judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. 31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim područjem, slobodan od svih desetina i daća. 32Odričem se posjedovanja jeruzalemske Tvrđe i predajem je vrhovnom svećeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je čuvaju. 33Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoću da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka. 34Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlađaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i oslobođenja. 35Nitko neće imati pravo da i u čemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas. 36Židovi će se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuća ljudi, primat će plaću kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. 37Neki će od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrđavama, a drugi će biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziđu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju. 38One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nađu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog svećenika. 39Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta. 40Ja osobno davat ću svake godine petnaest tisuća šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim. 41I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat će odsad za potrebe Hrama. 42Osim toga, i onih pet tisuća srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne svećenicima koji vrše službu. 43Tko god zatraži utočište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu području, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit će slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu. 44Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. 45Jednako će se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima." Prva knjiga o Makabejcima, 10, 32		 Odričem se posjedovanja jeruzalemske Tvrđe i predajem je vrhovnom svećeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je čuvaju.
721 Prva knjiga o Makabejcima, 10, 38 One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nađu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog svećenika.
722 Prva knjiga o Makabejcima, 10, 42 Osim toga, i onih pet tisuća srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne svećenicima koji vrše službu.
723 Demetrije II. - Jonatan potukao Apolonija, upravitelja Celesirije
67Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca. 68Kad je za to dočuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju. 69Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom svećeniku Jonatanu poruči ovo: 70"Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas? 71Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siđi k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. 72Pitaj i doznat ćeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam nećete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. 73Tako se ni sad nećeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš." 74Kad je Jonatan čuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuća ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoć. 75Utaborili se pred Jopom. Građani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Započeše napadati. 76Građani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. 77Kad je za to dočuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuće konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da će samo proći, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao. 78Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše. 79Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuću konjanika. 80Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka. 81Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili. 82Šimun priskoči sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo već obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli. 83Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase. 84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. 85Osam je tisuća ljudi palo od mača i bilo spaljeno. 86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu građani izišli u susret s velikim slavljem. 87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. 88Kad je kralj Aleksandar čuo za te događaje, iskaza još veće počasti Jonatanu. 89Poslao mu je zlatnu kopču koja se po običaju daje kraljevskim rođacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim područjem. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 69		 Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom svećeniku Jonatanu poruči ovo:
724 Prvi odnosi između Demetrija i Jonatana
20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrđu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrđu. 22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Čim je to čuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije dođe u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. 24Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25Neki su ga odmetnici optuživali, 26ali je kralj učinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje. 28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata. 29Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: Prva knjiga o Makabejcima, 11, 23		 Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti.
725 Prva knjiga o Makabejcima, 11, 27 Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje.
726 Jonatan protiv Demetrija II. - Šimun ponovo osvaja Betsur - Okršaj kod Hasora
54Poslije toga vratio se Trifon i s njim dječak Antioh, koji se zakraljio i ovjenčao krunom. 55Tada su se oko njega skupile sve čete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. 56Trifon se dočepao slonova i zavladao Antiohijom. 57Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrđujem te za vrhovnog svećenika i postavljam te nad četiri pokrajine i određujem da budeš među kraljevim prijateljima." 58Ujedno mu je poslao zlatno posuđe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih čaša, da se oblači u grimiz i nosi zlatnu kopču. 59Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovođu od Tirskih stepenica do međa egipatskih. 60Jonatan krenu na obilazak Prekorječja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, građani su ga svečano dočekali. 61Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. 62Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska. 63Jonatan je čuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. 64On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. 65Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. 66Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. 67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. 68Strana vojska pođe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, 69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. 70Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. 71Tada Jonatan razdrije odjeću na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. 72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. 73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. 74Taj su dan pale tri tisuće ljudi tuđinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem. Prva knjiga o Makabejcima, 11, 57		 Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrđujem te za vrhovnog svećenika i postavljam te nad četiri pokrajine i određujem da budeš među kraljevim prijateljima."
727 Jonatanovi odnosi s Rimom i Spartom
Videći da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo. 2Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima. 3Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki svećenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da među sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije." 4Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju. 5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: 6"Veliki svećenik Jonatan, narodno vijeće, svećenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braću Spartance. 7Već prije poslao je Arije, koji je vladao među vama, velikom svećeniku Oniji pismo u kojem potvrđuje da ste naša braća, kako to pokazuje priloženi prijepis. 8Onija je s počastima dočekao čovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu. 9Što se nas tiče, iako nam to ne bi bilo potrebno budući da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige, 10pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuđimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. 11Mi se vas neprestano sjećamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim svečanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjećati se braće. 12Radujemo se vašoj slavi. 13Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi. 14U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima, 15jer nam s Neba dolazi pomoć koja nas jača. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi. 16Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. 17Njima smo naložili da pođu i k vama, da vas pozdrave i uruče vam naša pisma o obnavljanju bratstva. 18I sad će nam biti drago ako nam na to odgovorite." 19Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji: 20"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog svećenika Oniju. 21Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braća i da su od Abrahamova roda. 22Sad, kad to znamo, bit će nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju. 23Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka." Prva knjiga o Makabejcima, 12, 3		 Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki svećenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da među sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije."
728 Prva knjiga o Makabejcima, 12, 6 Veliki svećenik Jonatan, narodno vijeće,
729 Prva knjiga o Makabejcima, 12, 6 svećenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braću Spartance.
730 Prva knjiga o Makabejcima, 12, 7 Već prije poslao je Arije, koji je vladao među vama, velikom svećeniku Oniji pismo u kojem potvrđuje da ste naša braća, kako to pokazuje priloženi prijepis.
731 Prva knjiga o Makabejcima, 12, 20 Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog svećenika Oniju.
732 Prva knjiga o Makabejcima, 13, 1 V . ŠIMUN VELIKI SVEĆENIK I VOĐA ŽIDOVA
733 Darovi Demetrija II. Šimunu
31Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru. 32Zavladao je namjesto njega, ovjenčao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju. 33A Šimun je ponovo sagradio tvrđave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrđave je opskrbio hranom. 34Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati. 35Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako: 36"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog svećenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod. 37Primili smo zlatnu krunu i palmovu grančicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza. 38Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrđave što ste ih sagradili neka su vaše. 39Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva. 40Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka među nama vlada mir." 41Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela, 42i narod je u svojim poveljama i ugovorima počeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog svećenika, židovskog vojskovođe i glavara Šimuna." Prva knjiga o Makabejcima, 13, 36		 "Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog svećenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod.
734 Prva knjiga o Makabejcima, 13, 42 i narod je u svojim poveljama i ugovorima počeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog svećenika, židovskog vojskovođe i glavara Šimuna."
735 Obnova saveza sa Spartom i Rimom
16Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost. 17Ali su čuli da ga je kao vrhovni svećenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj 18i zato su mu pisali na brončanim pločicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su već uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom. 19To se pročitalo pred skupštinom u Jeruzalemu. 20Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog svećenika Šimuna, starješine, svećenike i sav ostali židovski narod, svoju braću. 21Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i časti i obradovali smo se njihovu dolasku. 22Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeću ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo. 23I narod je odlučio da ljude primi s počastima i da se prijepis njihova izvješća stavi među javne spise, da spartanski narod na to sačuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis načinjen za vrhovnog svećenika Šimuna." 24Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuću mina, da s Rimljanima utvrdi savez. Prva knjiga o Makabejcima, 14, 17		 Ali su čuli da ga je kao vrhovni svećenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj
736 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 20 Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog svećenika Šimuna,
737 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 20 starješine, svećenike i sav ostali židovski narod, svoju braću.
738 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 23 I narod je odlučio da ljude primi s počastima i da se prijepis njihova izvješća stavi među javne spise, da spartanski narod na to sačuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis načinjen za vrhovnog svećenika Šimuna."
739 Odluka u počast Šimunu
25Kad je narod saznao za te događaje, reče: "Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima? 26Jer on se pokazao čvrst, kao i njegova braća i kuća njegova oca. U bojevima je junački odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu." I ispisaše brončane pločice, koje su postavili na stupove na gori Sionu. 27A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treća godina velikog svećenika Šimuna, u Asaramelu, 28na velikoj skupštini svećenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijedeće: 29Dok su se česti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braća izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod. 30Jonatan je okupio narod i postao veliki svećenik, a zatim se pridružio svom narodu. 31Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo područje i dignu ruke na Svetište. 32Tada je ustao Šimun i počeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaću. 33Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj međi, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika. 34Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje. 35Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenčati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vođu i velikog svećenika. 36Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i onečišćivali okolicu Svetišta i tako teško obeščašćivali njegovu svetost. 37Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrđu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove. 38Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno svećeništvo, 39podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem. 40Jer je kralj čuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braćom i kako su Šimunove poslanike počastili, 41a Židovi i svećenici zaključili neka im Šimun bude vođa i veliki svećenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok. 42Neka im bude upravitelj te određuje one koji će se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde. 43Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblači u grimiz i nosi zlatan nakit. 44Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od svećenika, da štogod osujećuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblači grimizom ili nosi zlatnu kopču. 45Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit će krivac. 46Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahođenju. 47Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni svećenik, vojskovođa i knez Židova i svećenika, da bude na čelu svima." 48Odredili su da se ta isprava ureže u brončane ploče i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu, 49a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi. Prva knjiga o Makabejcima, 14, 27		 A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treća godina velikog svećenika Šimuna, u Asaramelu,
740 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 28 na velikoj skupštini svećenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijedeće:
741 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 30 Jonatan je okupio narod i postao veliki svećenik, a zatim se pridružio svom narodu.
742 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 35 Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenčati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vođu i velikog svećenika.
743 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 38 Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno svećeništvo,
744 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 41 a Židovi i svećenici zaključili neka im Šimun bude vođa
745 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 41 i veliki svećenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.
746 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 44 Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od svećenika, da štogod osujećuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblači grimizom ili nosi zlatnu kopču.
747 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 47 Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni svećenik,
748 Prva knjiga o Makabejcima, 14, 47 vojskovođa i knez Židova i svećenika, da bude na čelu svima."
749 Antioh VII. priznaje Šimunove časti i Trifona opsjeda u Dori
Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka svećeniku i židovskom vođi Šimunu i svemu narodu 2pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog svećenika i vođu Šimuna i židovski narod. 3Budući da su se pokvarenjaci dočepali kraljevstva naših otaca, odlučio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne čete i opremio ratno brodovlje 4da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva. 5Potvrđujem ti sva oslobođenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili. 6Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji će zakonito optjecati tvojom zemljom. 7Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvrđave koje si podigao i koje zapremaš. 8Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što ćeš ubuduće dugovati kralju odsele pa dovijeka. 9Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut ćemo tebe, tvoj narod i Hram takvim častima da će vam slava zablistati po svoj zemlji." 10Godine sto sedamdeset i četvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve čete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona. 11Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru, 12jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga čete ostavile. 13Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuća pješaka i osam tisuća konjanika. 14Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti. Prva knjiga o Makabejcima, 15, 1		 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka svećeniku i židovskom vođi Šimunu i svemu narodu
750 Prva knjiga o Makabejcima, 15, 2 pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog svećenika i vođu Šimuna i židovski narod.
751 Povratak rimskog poslanstva u Judeju i proglašenje saveza s Rimljanima
15Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja: 16"Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja. 17Veliki svećenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo. 18Donijeli su zlatan štit od tisuću mina. 19Odlučili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne čine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali. 20Odlučili smo da od njih primimo štit. 21Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom svećeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!" 22Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku 23i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu. 24Prijepis tih pisama poslali su velikom svećeniku Šimunu. Prva knjiga o Makabejcima, 15, 17		 Veliki svećenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo.
752 Prva knjiga o Makabejcima, 15, 21 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom svećeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!"
753 Prva knjiga o Makabejcima, 15, 24 Prijepis tih pisama poslali su velikom svećeniku Šimunu.
754 Prva knjiga o Makabejcima, 16, 12 jer je bio zet velikog svećenika.
755 Prva knjiga o Makabejcima, 16, 24 sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog svećeništva,
756 Prva knjiga o Makabejcima, 16, 24 od dana kada je poslije svog oca postao velikim svećenikom.
757 Pozdrav
10Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starješine i Juda: savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih svećenika, i Židovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje! Druga knjiga o Makabejcima, 1, 10		 Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starješine i Juda: savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih svećenika, i Židovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje!
758 Zahvala što je Antioh kažnjen
11Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli kad smo imali vojevati protiv kralja. 12On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad. 13Kad im je zapovjednik otišao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini svećenici poslužili su se varkom. 14Antioh je onamo došao sa svojim prijateljima pod izlikom da će se oženiti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamošnje blago. 15Nanejski su svećenici izložili blago. Čim je Antioh s nekolicinom ušao u hramsko predvorje, svećenici zatvoriše svetište. 16Otvoriše tajna vrata na stropu, baciše kamenje i ubiše zapovjednika. Sasjekoše ga na komade, a glave baciše onima koji bijahu vani. 17Neka je za sve to hvaljen naš Bog, koji je bezbožnike predao smrti. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 13		 Kad im je zapovjednik otišao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini svećenici poslužili su se varkom.
759 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 15 Nanejski su svećenici izložili blago.
760 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 15 Čim je Antioh s nekolicinom ušao u hramsko predvorje, svećenici zatvoriše svetište.
761 Sveta vatra čudesno sačuvana
18Dvadeset i petog Kisleva svetkovat ćemo očišćenje Hrama, pa smo smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija, sagradivši Svetište i žrtvenik, prinio žrtve. 19Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni svećenici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sličnu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna. 20Poslije mnogo godina bi Božja volja da perzijski kralj pošalje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potraže potomci onih svećenika koji su je sakrili. Ti izvijestiše da nisu našli vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu. 21Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija svećenicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima. 22Tek što su to učinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadiviše. 23Dok je žrtva izgarala, svećenici su molili - svećenici i sav narod. Započinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali. 24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogući i vječni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Čuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju među poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrđene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeđaju! 29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!" 30Svećenici pak pjevahu hvalospjeve. 31Kad je izgorjela žrtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje. 32Kad su to izvršili, liznu plamen, ali ga upi jači sjaj vatre na žrtveniku. 33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje svećenici, odvedeni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 34Kralj nato provjeri događaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište. 35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvlačio. 36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, što znači "očišćenje", ali se ono općenito zove Neftaj Druga knjiga o Makabejcima, 1, 19		 Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni svećenici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sličnu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna.
762 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 20 Poslije mnogo godina bi Božja volja da perzijski kralj pošalje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potraže potomci onih svećenika koji su je sakrili. Ti izvijestiše da nisu našli vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu.
763 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 21 Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija svećenicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima.
764 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 23 Dok je žrtva izgarala, svećenici su molili -
765 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 23 svećenici i sav narod. Započinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali.
766 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 30 Svećenici pak pjevahu hvalospjeve.
767 Druga knjiga o Makabejcima, 1, 33 Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje svećenici, odvedeni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 3
768 Poziv na posvetu
16Pišemo vam zato što namjeravamo svetkovati očišćenje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete. 17Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, svećeništvo i Svetište - pa će nam se Bog, kako se nadamo 18jer je Zakonom obećao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i očistio mjesto. Druga knjiga o Makabejcima, 2, 17		 Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, svećeništvo i Svetište - pa će nam se Bog, kako se nadamo
769 Dolazak Heliodora u Jeruzalem
Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog svećenika Onije i njegove mržnje na zlo, 2događalo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i častili Hram najdragocjenijim darovima. 3Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve. 4Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim svećenikom zbog gradskoga tržnog nadzora. 5Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji. 6Priopći mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se količina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo. 7Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago. 8Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da će izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog. 9Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni svećenik i grad ljubezno primili, priopći o prijavi i objasni radi čega je došao, pa poče ispitivati je li uistinu tako. 10Veliki mu svećenik objasni da su to pohrane udovica i siročadi; 11a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu čovjeku, te da, suprotno od klevetničke izjave opakog Šimuna, ima svega četiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata. 12Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 1		 Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog svećenika Onije i njegove mržnje na zlo,
770 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 4 Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim svećenikom zbog gradskoga tržnog nadzora.
771 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 9 Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni svećenik i grad ljubezno primili, priopći o prijavi i objasni radi čega je došao, pa poče ispitivati je li uistinu tako.
772 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 10 Veliki mu svećenik objasni da su to pohrane udovica i siročadi;
773 Grad je uzbuđen
13Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. 14Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. 15Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. 16Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu. 17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. 18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće. 19Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kućama, istrčale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, 20a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. 21Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći. 22Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima, 23s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlučilo. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 15		 Svećenici su se u
774 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 15 svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.
775 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 16 Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu.
776 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 21 Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći.
777 Kazna na Heliodoru
24Već je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu veličanstvu da je sve koji se usudiše onamo ići udarila Božja sila te su zapali u nemoć i strah. 25Pred očima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahač: žestoko se propinjući, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu. 26U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladića, vrlo snažna, sjajne ljepote, u veličanstvenoj odjeći. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bičevati tučom udaraca. 27Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila. 28I tako su tog čovjeka, koji je čas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoćna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu. 29Dok je on, udaren Božjom moći, ležao bez riječi i lišen svake nade u spasenje, 30Židovi su veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem. 31Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju. 32Bojeći se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki svećenik prinese žrtvu za spas toga čovjeka. 33Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladići u istoj odjeći. Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom svećeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. 34A ti, koga je Nebo izbičevalo, razglasuj svima veličanstvenu Božju silu!" To rekavši, iščeznuše. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 32		 Bojeći se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki svećenik prinese žrtvu za spas toga čovjeka.
778 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 33 Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladići u istoj odjeći.
779 Druga knjiga o Makabejcima, 3, 33 Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom svećeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život.
780 Veliki svećenik Jason uvodi helenizam
7Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se dočepa velikog svećeništva. 8Sastavši se s kraljem, obeća mu tri stotine i šezdeset talenata srebra i još osamdeset talenata na ime drugog dohotka. 9Osim toga, obećao je da će platiti još stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko građanstvo. 10Kad je kralj pristao, Jason, čim se dočepao vlasti, prevede svoje sunarodnjake grčkome načinu života. 11Ukide sloboštine koje je kralj iz čovjekoljublja bio podijelio Židovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji će kasnije poći u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, rušio je zakonite građanske ustanove i uvodio nove protuzakonite običaje. 12Namjerno je dao ispod tvrđave sagraditi borilište, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom. 13Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav svećenik, helenizam je tako ojačao a strana moda uzela toliko maha 14da svećenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, prezirući Hram i zanemarujući žrtve, na poziv zvečke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu. 15Ne držeći ništa do časti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske počasti. 16Zato ih je upravo snašla teška nevolja: postadoše im neprijatelji i krvnici baš oni koje su živo nastojali nasljedovati u načinu života i u svemu im biti slični. 17Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to će pokazati iduće razdoblje. 18Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazočnosti, održavala petogodišnja natjecanja, 19poslao je zločinački Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko građanstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za žrtvu Heraklu. No čak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za žrtvu nego za nešto drugo. 20Tako je, dakle, novac koji je pošiljalac odredio za žrtvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potrošen za gradnju brodova sa tri reda vesala. Druga knjiga o Makabejcima, 4, 7		 Veliki svećenik Jason uvodi helenizam
781 Druga knjiga o Makabejcima, 4, 7 Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se dočepa velikog svećeništva.
782 Druga knjiga o Makabejcima, 4, 13 Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav svećenik, helenizam je tako ojačao a strana moda uzela toliko maha
783 Druga knjiga o Makabejcima, 4, 14 da svećenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, prezirući Hram i zanemarujući žrtve, na poziv zvečke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu.
784 Menelaj postaje veliki svećenik
23Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog Šimuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rješenje nekih hitnih poslova. 24A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajući dojam ugledna čovjeka, isposlova sebi velikosvećeničku čast, nudeći tri stotine srebrnih talenata više nego Jason. 25Primivši, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo ničega što bi bilo dostojno velikosvećeništva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri. 26I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobjeći u Amanitidu. 27Menelaj se, doduše, čvrsto držao vlasti, ali kralju nije nikako plaćao obećanih svota, 28iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrđave, koji je bio ovlašten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju. 29Menelaj je morao prepustiti veliko svećeništvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana. Druga knjiga o Makabejcima, 4, 23		 Menelaj postaje veliki svećenik
785 Druga knjiga o Makabejcima, 4, 24 A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajući dojam ugledna čovjeka, isposlova sebi velikosvećeničku čast, nudeći tri stotine srebrnih talenata više nego Jason.
786 Druga knjiga o Makabejcima, 4, 25 Primivši, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo ničega što bi bilo dostojno velikosvećeništva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri.
787 Druga knjiga o Makabejcima, 4, 29 Menelaj je morao prepustiti veliko svećeništvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana.
788 Prva Lizijina vojna
Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje, 2skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad učini grčkim naseljem 3i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast. 4Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova. 5Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi. 7Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno. 8Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. 9Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. 10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba. 11Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. 12Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. Druga knjiga o Makabejcima, 11, 3		 i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast.
789 Upletanje velikog svećenika Alkima
Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis, 2zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju. 3Neki Alkim, koji je prije bio veliki svećenik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, videći da se nikako ne može održati i da mu je posve onemogućen pristup k svetom žrtveniku, 4pođe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove grančice koje se običavaju prikazivati u Hramu. Inače tog dana nije učinio ništa više. 5Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijeće i upitao kakvo je raspoloženje i koje su nakane Židova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori: 6"Židovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na čelu Juda Makabej, vode neprestano ratove i dižu bune te ne daju da se kraljevstvo naužije blagostanja. 7Zato sam ja, lišen pradjedovske časti, to jest velikog svećeništva, došao ovamo, 8jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom naši sugrađani, jer zbog nepromišljenosti spomenutih ljudi sav naš narod trpi nemalu štetu. 9Kad sve to potanko saznaš, o kralju, po svojoj blagoj čovjekoljubivosti koju gojiš prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro naše zemlje i našega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana. 10Jer dok Juda živi, ne može država uživati mira." 11Čim je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspoloženi prema Judi, još većma uzeše podjarivati Demetrija. 12On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga 13s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog svećenika veličanstvenog Svetišta. 14Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridružiše se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da će se nezgode i nesreće Židova okrenuti u njihovu korist. Druga knjiga o Makabejcima, 14, 1		 Upletanje velikog svećenika Alkima
790 Druga knjiga o Makabejcima, 14, 3 Neki Alkim, koji je prije bio veliki svećenik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, videći da se nikako ne može održati i da mu je posve onemogućen pristup k svetom žrtveniku,
791 Druga knjiga o Makabejcima, 14, 7 Zato sam ja, lišen pradjedovske časti, to jest velikog svećeništva, došao ovamo,
792 Druga knjiga o Makabejcima, 14, 13 s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog svećenika veličanstvenog Svetišta.
793 Nikanor prijeti Hramu
26Kad je Alkim vidio njihovu međusobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, otišao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajničke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom. 27Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i poruči mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju pošalje Makabeja okovana. 28Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bijaše teško da pogazi nagodbu s čovjekom koji nije ništa kriv. 29Ali kako nije bilo moguće usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvrši lukavštinom. 30Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susreće grublje nego što je običavao te nasluti da ta hladnoća nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora. 31A ovaj, videći kako ga je čovjek vješto nadmudrio, pođe u uzvišeni i sveti Hram upravo kad su svećenici prinosili obredne žrtve i zapovjedi da mu predaju tog čovjeka. 32Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je čovjek koga traži, 33on podiže desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit ću to Božje svetište sa zemljom, raskopat ću žrtvenik te ću na istome mjestu podići divan hram Dionizu." 34Rekavši to, ode. Tada svećenici podigoše ruke prema nebu i zazvaše Onoga koji je uvijek branio naš narod: 35"O ti Gospodaru komu ništa ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebivaš nalazi među nama. 36Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, sačuvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno očišćen." Druga knjiga o Makabejcima, 14, 31		 A ovaj, videći kako ga je čovjek vješto nadmudrio, pođe u uzvišeni i sveti Hram upravo kad su svećenici prinosili obredne žrtve i zapovjedi da mu predaju tog čovjeka.
794 Druga knjiga o Makabejcima, 14, 34 Rekavši to, ode. Tada svećenici podigoše ruke prema nebu i zazvaše Onoga koji je uvijek branio naš narod:
795 Judin poticaj i san
6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednički spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da će mu Gospodin priteći u pomoć. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoći što su je od Neba već primili i nadaju se da će im i sada Svemogući udijeliti pobjedu. 9Osokolivši ih riječima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih već bili, učvrsti ih u hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu. 11Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše. 12Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. 13Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna i veličanstvena dostojanstva. 14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija." 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. Predajući mu ga, reče: 16"Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje!" Druga knjiga o Makabejcima, 15, 12		 Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.
796 Nikanorov poraz
25Dok su se Nikanorove čete primicale uz jeku truba i bojne pjesme, 26Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve. 27Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći. 28Kad su se poslije boja veselo vraćali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. 29Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemogućega jezikom svojih otaca. 30Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. 31I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i svećenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrđi: 32pokaza im glavu zločinačkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara. 33Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luđačka ruka. 34Svi su tada, upravivši oči nebu, blagoslivljali Gospoda koji se očitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište sačuvao neoskvrnjeno!" 35Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrđu, da svima bude na vidiku kao očevidan znak pomoći Gospodnje. 36Svi jednodušno zaključiše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoči dana Mordokajeva. Druga knjiga o Makabejcima, 15, 31		 I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i svećenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrđi:
797 Mudrost se Božja očituje u djelima njegove moći
Job progovorii reče:2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!6Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?12Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. Knjiga o Jobu, 12, 19		 On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
798 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.60I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.61Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.62Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.63Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.64Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše udove njihove.65Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.66Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.67On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,68već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.69Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.70Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;71odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.72I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. Psalmi, 78, 64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše udove njihove
799 Jahve - sveti i pravedni Kralj
Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi;sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!2Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode.3Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto!4Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.5Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto.6Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša.7Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade.8Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.9Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš. Psalmi, 99, 6		 Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša.
800 Mesija - kralj, svećenik, pobjednik
Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!2Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici."4Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"5Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.6On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava.7Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu. Psalmi, 110, 1		 Mesija - kralj, svećenik, pobjednik
801 Psalmi, 110, 4 Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"
802 Za godišnjicu prijenosa Kovčega saveza
2Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:3"Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,4neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,5dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."6Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.7Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!8"Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!9Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!10Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"11Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.12Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."13Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.14"Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.15Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.16Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.17Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.18U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj." Psalmi, 132, 9		 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
803 Psalmi, 132, 16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
804 Svećenici
29Svom dušom svojom boj se Gospoda i štuj njegove svećenike.30Svom snagom svojom ljubi Stvoritelja svoga i ne ostavljaj slugu njegovih.31Boj se Boga i štuj svećenika, daj mu dio kako ti je naloženo: prvine, naknadnice i prinos plećaka, posvetnice i prvence svetinja. Knjiga Sirahova, 7, 29		 Svećenici
805 Knjiga Sirahova, 7, 29 Svom dušom svojom boj se Gospoda i štuj njegove svećenike.
806 Knjiga Sirahova, 7, 31 Boj se Boga i štuj svećenika, daj mu dio kako ti je naloženo: prvine, naknadnice i prinos plećaka, posvetnice i prvence svetinja.
807 Aron
6Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.7Vječni Savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave.8Odjenu ga dičnim savršenstvom i opremi bogatom odjećom: gaćama, haljom i oplećkom.9Obloži ga mogranjem i brojnim zvončićima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koračanju njegovu, da im se u Svetištu čuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.10I svetu odjeću od zlata, grimiznu, svu izvezenu; oplećak sudački, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;11drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. Knjiga Sirahova, 45, 7		 Vječni Savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave.
808 Nitko nikad sličnih nije vidio, i nikada ih nije tuđinac oblačio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.14Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.15Njemu Mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.16Izabra ga između svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove.17Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom. Knjiga Sirahova, 45, 15 Njemu Mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju,
809 Knjiga Sirahova, 45, 15 da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.
810 Pinhas
23I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu.24Zato bi Savez mira zapečaćen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena.25Učinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.26Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predačke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeđe na potomke njihove. Knjiga Sirahova, 45, 24		 Zato bi Savez mira zapečaćen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena.
811 Veliki svećenik Šimun
. Šimun, Sin Onijin, velikisvećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram.2Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta.3U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo.4U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.5Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?6Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun;7kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;8kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga9 i kao plamen i kad u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem;10kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake.11Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom;12kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove13 svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.14Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;15pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.18A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,19dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.20Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom.21I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg. Knjiga Sirahova, 50, 1		 Veliki svećenik Šimun
812 Knjiga Sirahova, 50, 1 Šimun, Sin Onijin, velikisvećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram.
813 Knjiga Sirahova, 50, 12 kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove
814 Rođenje Izaijina sina
Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." 2Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. 3Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 4jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." Izaija, 8, 2		 Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
815 Izaija, 24, 2 Svećenik će biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavač k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik.
816 Protiv svećenika i lažnih proroka
7Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći.8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema!9"Koga on to uči mudrosti, koga on upućuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam."11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit će se ovom narodu.12On im reče: "Evo počinka, dajte umornom da otpočine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati.13Zato će im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeći padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. Izaija, 28, 7		 Protiv svećenika i lažnih proroka
817 Izaija, 28, 7 Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći.
818 Utjecanje Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'" Izaija, 37, 2		 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
819 Prorokov poziv
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu 3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. 4Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. 5Tuđinci će doći da vam stada pasu, stranci će vam biti ratari i vinogradari. 6A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti. 7Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita. 8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. 9Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. 10Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. 11Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. Izaija, 61, 6		 A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti.
820 Jahvina Slava među narodima
"Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! 19Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. 20I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. 21I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Jahve.22"Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom" - riječ je Jahvina - "tako će vam ime i potomstvo trajati.23Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve.24Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima. Izaija, 66, 21		 I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Jahve.
821 Naslov
Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. 2Njemu dođe riječ Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: 3zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. Jeremija, 1, 1		 Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.
822 4I Jahve mi reče: "Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje.15Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva" - riječ je Jahvina. "I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih.16I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.17Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima.18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje.19I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," riječ je Jahvina. Jeremija, 1, 18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje.19I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," riječ je Jahvina.
823 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.8Svećenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.9Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših.10Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. Jeremija, 2, 8 Svećenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.
824 Kako samo možeš reći: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim,24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.25Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.'26Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi27koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!'28Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Jeremija, 2, 26 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihov
825 Najezda sa sjevera 5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!'6Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast.7Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja.8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla.9U dan onaj - riječ je Jahvina - klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti.10I reći će: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reče: 'Uživat ćete mir' a sad nam je mač pod grlom.'11U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti!12Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!13Gle: diže se k'o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo!14Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?15Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću.16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;17poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - riječ je Jahvina.18Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Jeremija, 4, 9 U dan onaj - riječ je Jahvina - klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti.
826 Bezakonje
26Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.27Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,28 tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje.29Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?30Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:31proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju? Jeremija, 5, 31		 proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju?
827 Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,13jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.14I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.15Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. Jeremija, 6, 13 jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.
828 "U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. 2I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. 3Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - riječ je Jahve nad Vojskama. Jeremija, 8, 1 U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.
829 Protiv svećenika i lažnih proroka
8Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara!9Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? Jeremija, 8, 8		 Protiv svećenika i lažnih proroka
830 Ponavljanje ulomka
10Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.11I olako liječe ranu naroda mojega vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.12Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. Jeremija, 8, 10		 Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.
831 Razbijeni vinski vrčevi
12Reci tom narodu: "Svaki se vrč puni vinom." A oni će ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?" 13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja." Jeremija, 13, 13		 Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce.
832 17A ti im reci ovako: Nek' oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom.18Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju.19Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa!20O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo!21Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!22Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Jeremija, 14, 18 Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju.
833 Urota protiv Jeremije
18I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu."19Poslušaj me, o Jahve, i čuj što govore moji protivnici.20Ta zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.21Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu.22Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše.23Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilački protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga! Jeremija, 18, 18		 I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu."
834 Razbijeni vrč i prepirka s Pašhurom
. Ovako mi reče Jahve: "Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih. 2Pođi u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lončarskih. Ondje proglasi riječi koje ću ti kazati. 3Reci im: Čujte riječ Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreću na ovo mjesto te će svima koji to čuju u ušima zazujati. 4Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto prinoseći kad tuđim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; 5i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. 6Stoga, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se ovo mjesto neće više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. 7Izjalovit ću na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i učiniti da svi poginu od neprijateljskog mača, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla ću njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. 8A grad ću ovaj učiniti ruglom i užasom: svaki koji prođe mimo nj zgrozit će se i zviždati zbog svih nesreća njegovih. 9I dat ću im da jedu meso sinova i kćeri svojih. Da, svaki će jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom će ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' 10Razbij vrč pred očima svojih pratilaca 11i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lončarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu će se ukapati, jer inače neće biti mjesta za ukapanje. 12Tako ću postupiti s ovim mjestom - riječ je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I učinit ću grad ovaj sličnim Tofetu. 13I sve kuće jeruzalemske i kuće kraljeva judejskih bit će onečišćene kao mjesto Tofet: sve kuće kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuđim bogovima.'" 14Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: 15"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.'" Jeremija, 19, 1		 Ovako mi reče Jahve: "Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih.
835 A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. 2I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. 3A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur već 'Užas odasvud'. 4Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. 5I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' 6A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao." Jeremija, 20, 1 A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi.
836 Odgovor izaslanicima Sidkijinim
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama." 3Jeremija im reče: "Ovako recite Sidkiji: 4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 5I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. 7Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.' 8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. 10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'" Jeremija, 21, 1		 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom:
837 Zbirka izreka protiv lažnih proroka
9Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima:10"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda.11Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u Domu svome nađoh im pakost" - riječ je Jahvina.12Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove" - riječ je Jahvina.13"I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski.14Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!" Jeremija, 23, 11		 Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u Domu svome nađoh im pakost" - riječ je Jahvina.
838 30Evo me stoga protiv proroka - riječ je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje riječi. 31Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. 32Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Jahvina. 33A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - riječ je Jahvina. 34A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov. 35Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?' 36Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome riječ njegova." Jer vi iskrivljujete riječi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! 37Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?" 38Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite riječju 'Breme Jahvino', premda sam vam poručio da je ne izgovarate, 39ja ću visoko podići i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! 40I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječnu porugu koja se neće zaboraviti." Jeremija, 23, 33 A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - riječ je Jahvina.
839 Jeremija, 23, 34 A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov.
840 Jeremija kao prorok
U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe mi riječ Jahvina. 2Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve riječi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. 3Možda će poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa ću se pokajati za zlo koje naumih učiniti zbog zlodjela njihovih. 4Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, 5slušajući riječi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, 6postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" 7I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Jahvinu. 8A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: "Platit ćeš glavom! 9Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj će grad biti opustošen te nitko više u njemu neće stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. 10Čuvši to, starješine judejske dođoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. 11Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši." 12Tada Jeremija reče starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste čuli. 13Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. 14Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. 15Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi."16Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." 17Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 18"Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.' 19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?" 20Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. 21A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. 22Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; 23dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 24Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. Jeremija, 26, 7		 I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Jahvinu.
841 Jeremija, 26, 8 A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: "Platit ćeš glavom!
842 Jeremija, 26, 11 Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši."
843 Jeremija, 26, 16 Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega."
844 16I svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuđe Doma Jahvina bit će uskoro vraćeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju. 17Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? 18Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima riječ Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posuđe što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! 19Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posuđu što još ostade u ovome gradu - 20što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odličnike judejske i jeruzalemske. 21Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuđu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: 22'U Babilon će ih odnijeti i ondje će ostati sve do dana kad ja odem po njih - riječ je Jahvina. I ja ću sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'" Jeremija, 27, 16 I svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuđe Doma Jahvina bit će uskoro vraćeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju.
845 Raspra s prorokom Hananijom
Iste godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reče mi u Domu Jahvinu pred svim svećenicima i svim narodom: 2"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skršit ću jaram kralja babilonskoga. 3Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. 4A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, također ću vratiti na ovo mjesto - riječ je Jahvina - jer ću skršiti jaram kralja babilonskoga.'" 5Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu. 6Reče prorok Jeremija: "Amen! Učinio Jahve tako! Ispunio Jahve riječi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuđe iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona. 7Ali čujder i ovu riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. 8Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. 9Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Jahve poslao." Jeremija, 28, 1		 Iste godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reče mi u Domu Jahvinu pred svim svećenicima i svim narodom:
846 Jeremija, 28, 5 Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu.
847 Poslanica izgnanicima
Evo, ovo su riječi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, svećenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, 2pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odličnici judejski i jeruzalemski, kovači i bravari ostaviše Jeruzalem. 3Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja: 4"Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! 5Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! 6Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! 7Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!' 10Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. 11Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. 12Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. 13Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. 14I pustit ću da me nađete - riječ je Jahvina. Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - riječ je Jahvina. I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. Jeremija, 29, 1		 Evo, ovo su riječi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, svećenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon,
848 Odgovor jednog prognanika na Jeremijinu poslanicu
24-25A Šemaji ćeš Nehelamcu poručiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim svećenicima: 26'Jahve te postavi svećenikom namjesto svećenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luđaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata. 27Zašto, dakle, nisi spriječio Jeremiju iz Anatota, koji se među vama gradi prorokom? 28Ta on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo će još trajati: Gradite kuće i nastanite se! Sadite vrtove i uživajte urod njihov!'" 29Svećenik Sefanija pročita pismo proroku Jeremiji. 30Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: 31"Pošalji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o Šemaji Nehelamcu: Jer vam Šemaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao, 32ovako govori Jahve: Kaznit ću Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neće preostati usred ovoga naroda da doživi sreću koju spremam narodu svojemu - riječ je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'" Jeremija, 29, 25		 A Šemaji ćeš Nehelamcu poručiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu,
849 Jeremija, 29, 25 i svim ostalim svećenicima:
850 Jeremija, 29, 26 Jahve te postavi svećenikom
851 Jeremija, 29, 26 namjesto svećenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luđaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata.
852 Jeremija, 29, 29 Svećenik Sefanija pročita pismo proroku Jeremiji.
853 Čujte, o narodi, riječ Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k'o pastir stado svoje!"11Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega.12I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti.13Djevojke će se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit' nakon žalosti.14Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - riječ je Jahvina.15Ovako govori Jahve: "Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema."16Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u očima! Jeremija, 31, 14 Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - riječ je Jahvina.
854 26Tada mi dođe riječ Jahvina: 27"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguće! 28Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji će ga zauzeti. 29Ući će u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem će ga uništiti i spaliti ga zajedno s kućama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuđim bogovima, mene gnjeveći. 30Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti čine samo zlo pred mojim očima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - riječ je Jahvina. 31Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagrađen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega 32zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini počiniše, gnjeveći me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i svećenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. 33Okretahu mi leđa, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih poučim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. 34Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. 35Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kćeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi činili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." Jeremija, 32, 32 zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini počiniše, gnjeveći me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i svećenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci.
855 Ustanova budućnosti
14"Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:15U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici.16U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' 17Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. 18I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." 19I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 20Ovako govori Jahve: "Ako možete razvrći savez moj s danom i savez moj s noći, tako da ni dana ni noći više ne bude u pravo vrijeme, 21moći će se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i svećenicima koji mi služe. 22Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe." 23I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 24"Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom poriču narod moj kao da mi više nije narod." 25Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem." Jeremija, 33, 18		 I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane."
856 Jeremija, 33, 21 moći će se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i svećenicima koji mi služe.
857 Jeremija, 33, 22 Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe."
858 O oslobođenju robova
8Riječ koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, 9da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. 10I svi odličnici i sav narod koji uđoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. 11A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. 12Tada Jahve uputi riječ Jeremiji govoreći: 13Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći: 14'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.' Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me čuti. 15A vi se bijaste obratili i učinili što je pravo u očima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. 16A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste već bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju." 17Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - riječ je Jahvina - maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 18A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih pola prođoše. 19Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih 20predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. 22Evo, ja ću im zapovjediti - riječ je Jahvina - i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu." Jeremija, 34, 19		 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih
859 Prijekid opsade 588. godine
3Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!" 4Jeremija u ono vrijeme još zalažaše među narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 5A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: čuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. 6Tada se javi riječ Jahvina proroku Jeremiji: 7Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteče u pomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. 8Kaldejci će opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.' 9Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci će otići od nas', jer oni neće otići! 10Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'" Jeremija, 37, 3		 Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!"
860 Proročanstvo protiv Moaba
O Moabu.Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena,2 nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit ćeš razoren, mač već ide za tobom!3Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!'4'Moab je smlavljen!' čuje se vrištanje mališa njegovih.5Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću.6'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!'7Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim.8Pustošnik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve!9Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. Jeremija, 48, 7		 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim.
861 Proročanstvo protiv Amona
O sinovima Amonovim.Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?2Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - i učinit ću da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona će biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada će Izrael opljačkati svoje pljačkaše" - govori Jahve.3"Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kćeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima.4Što se dičiš dolinom svojom, kćeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuđuje ustati protiv mene?'5Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit ćete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neće skupiti. 6Ali uto ću opet promijeniti udes sinova Amonovih" - riječ je Jahvina. Jeremija, 49, 3		 "Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kćeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima.
862 12Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 13On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu, osobito kuće uglednika; 14kaldejske čete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema. 15Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 16Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare. 17Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuč odniješe u Babilon. 18Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 19Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijećnjake, zdjele, žrtvene pehare, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, 20dva stupa, jedno more i dvanaest tučanih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima. 21Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše četiri prsta debeo, a šupalj. 22Imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tuča. Takav je bio i drugi stup. 23A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu. 24Zapovjednik je straže odveo svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. 25Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojničkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk te šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. 26Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. 27I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. 28Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuće i dvadeset tri Judejca; 29osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; 30dvadeset i treće godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina četrdeset i pet Judejaca. U svemu: četiri tisuće i šest stotona osoba. 31A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 32Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 33Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 34Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje. Jeremija, 52, 24 Zapovjednik je straže odveo svećeničkog poglavara Seraju,
863 Jeremija, 52, 24 drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga.
864 Prva tužaljka Tužaljke, 1, 4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine.
865 Tužaljke, 1, 19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji svećenici i starješine pogiboše u gradu tražeći hrane da bi ponovo živnuli.
866 Druga tužaljka Tužaljke, 2, 6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svećenika.
867 Tužaljke, 2, 20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to učinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naručju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svećenici i proroci?
868 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska -13zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja svećenika koji usred grada prolijevahu krv pravednika!14K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove.15"Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati.16Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenika, ne sažaljuju staraca.17Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.19Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. Tužaljke, 4, 13 zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja svećenika koji usred grada prolijevahu krv pravednika!
869 Tužaljke, 4, 16 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenika, ne sažaljuju staraca.
870 Baruh i židovska zajednica u Babilonu
Ovo su riječi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije, 2pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga. 3Baruh pročita riječi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred čitavim narodom koji bijaše došao na čitanje knjige; 4pred mogućnicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda. 5Čuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom. 6Sabraše i novca, koliko tko mogaše, 7i poslaše ga u Jeruzalem svećeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina, i ostalim svećenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu. Baruh, 1, 7		 i poslaše ga u Jeruzalem svećeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina,
871 Baruh, 1, 7 i ostalim svećenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu.
872 Ispovijed grijeha
Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, 16našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, 17jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni 18i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. 19Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. 20Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. 21Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao; 22svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem. Baruh, 1, 16		 Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, 16našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima,
873 V . P I S M O J E R E M I J E P R O R O K A
4Čuvajte se! Ne povodite se za tuđim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme 5kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati." 6Jer s vama je moj anđeo - njemu ste životom svojim odgovorni. 7Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu. 8Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova. 9A dogodi se te svećenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga čak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude - 10te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrđe i crvotoči obraniti ne mogu 11usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je čistiti lica od hramske prašine koja napada na njih. 12Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti; 13drugi u desnici drži mač i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika. 14Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! 15Kao što posuda kojom se čovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima. 16Oči su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze. 17I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako svećenici utvrđuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeći se da ih razbojnici ne opljačkaju. 18Užižu im svjetiljke u mnogo većem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti. 19Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaču - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaču njih i njihove haljine. 20Oni i ne osjećaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu. 21Na njihova tijela i glave dolijeću šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i mačaka. 22Po tim ćete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!... 27Kao mrtvacima darove im prinose. Svećenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajući ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleći ništa siromasima i nemoćnima. Njihovih se žrtava dotiču žene u čišćenju, a i porodilje. 28Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte! 29Ta kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene. 30U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave; 31tule i viču pred svojim bogovima, kao na mrtvačkim gozbama. 32Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. 33Učine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; 34niti mogu koga učiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Učini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.... 44Sve što se događa u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 45Načiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova. 46Njihovi izrađivači ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi? 47Jer svojim će potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. 48Ako ljude pogodi rat ili nevolja, svećenici se među sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju; 49kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja? 50Po svemu tomu znat će se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit će jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema! 51Kome, dakle, neće biti jasno: to bogovi nisu? 52Ta ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima; 53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlačenog; nemoćni su oni poput vrana između neba i zemlje. 54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i spasiti se, dok će oni ondje izgorjeti kao grede. 55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju. 56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? Baruh, 6, 9		 A dogodi se te svećenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga čak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude
874 Baruh, 6, 17 I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako svećenici utvrđuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeći se da ih razbojnici ne opljačkaju.
875 Baruh, 6, 27 Kao mrtvacima darove im prinose. Svećenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajući ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleći ništa siromasima i nemoćnima. Njihovih se žrtava dotiču žene u čišćenju, a i porodilje.
876 Baruh, 6, 30 U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave;
877 Baruh, 6, 32 Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu.
878 Baruh, 6, 48 Ako ljude pogodi rat ili nevolja, svećenici se među sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;
879 Baruh, 6, 54 Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i spasiti se, dok će oni ondje izgorjeti kao grede.
880 U V O D
Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. 2Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - 3riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. Ezekiel, 1, 3		 riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
881 15Vani - mač, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti. 16Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati. 18U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti! 19Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu! 23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena. 25Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! 26Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta! 27Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve." Ezekiel, 7, 26 Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta!
882 23Dođe mi riječ Jahvina: 24"Sine čovječji, reci još: 'Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! 25Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje. 26Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. 27Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. 28A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reče. 29Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače. 30Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. 31I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - riječ je Jahve Gospoda." Ezekiel, 22, 26 Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini.
883 Pomoćno prostorje
38Uz trijemove vrata bijaše prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale žrtve paljenice. 39U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenica, okajnica i naknadnica. 40I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola. 41Četiri stola, dakle, s jedne, a četiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu žrtve. 42Osim toga, četiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol široki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje žrtava paljenica i klanica. 43Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni žljebićima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo žrtveno meso. 44Zatim me povede u unutrašnje predvorje. U unutrašnjem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaše sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane južnih vrata, okrenuta prema sjeveru. 45I on mi reče: "Ta prostorija što je okrenuta na jug određena je za svećenike koji obavljaju službu u Domu. 46A prostorija što je okrenuta na sjever jest za svećenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni između sinova Levijevih koji smiju prići k Jahvi da mu služe!" Ezekiel, 40, 45		 I on mi reče: "Ta prostorija što je okrenuta na jug određena je za svećenike koji obavljaju službu u Domu.
884 Ezekiel, 40, 46 A prostorija što je okrenuta na sjever jest za svećenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni između sinova Levijevih koji smiju prići k Jahvi da mu služe!"
885 Svećeničko prostorje
A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ograđenom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru. 2Pročelje im sa sjeverne strane bijaše dugo sto lakata, a široko pedeset lakata. 3Nasuprot vratima unutrašnjeg predvorja i nasuprot pločniku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja. 4Pred prostorijama bijaše prolaz prema unutrašnjosti - deset lakata širok i sto lakata dugačak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever. 5Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih. 6Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu uže od donjih i srednjih. 7Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše dugačak pedeset lakata. 8Jer dužina klijetima vanjskoga predvorja bijaše pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata. 9U tih prostorija bijaše ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja. 10Po širini zida predvorja prema istoku, pred ograđenim prostorom i pred samim zdanjem, bijaše još prostorija. 11Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. 12Bili su kao ulazi u klijeti što bijahu prema jugu: ulaz na početku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio. 13I reče mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograđenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje svećenici koji prilaze Jahvi blaguju najveće svetinje. Oni će ovdje odlagati najveće svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. 14A kad svećenici budu ulazili, neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego će tu ostavljati odjeću u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblačiti drugu odjeću da bi se mogli približiti mjestu određenu za narod." Ezekiel, 42, 1		 Svećeničko prostorje
886 Ezekiel, 42, 13 I reče mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograđenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje svećenici koji prilaze Jahvi blaguju najveće svetinje. Oni će ovdje odlagati najveće svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto.
887 Ezekiel, 42, 14 A kad svećenici budu ulazili, neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego će tu ostavljati odjeću u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblačiti drugu odjeću da bi se mogli približiti mjestu određenu za narod."
888 Posveta žrtvenika
18I reče mi: "Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su propisi žrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podići žrtvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu škropi krvlju. 19Svećenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - riječ je Jahve Gospoda - dat ćeš june za žrtvu okajnicu. 20Uzet ćeš njegove krvi i njome pomazati četiri roga žrtvišta i četiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. 21Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. 22Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. 23A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: 24prikaži ih pred Jahvom, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. 25Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. 26Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se čisti i posvećuje. 27Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka svećenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i pričesnice; i omiljet ćete mi' - riječ je Jahve Gospoda." Ezekiel, 43, 19		 Svećenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - riječ je Jahve Gospoda - dat ćeš june za žrtvu okajnicu.
889 Ezekiel, 43, 24 prikaži ih pred Jahvom, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi.
890 Ezekiel, 43, 27 Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka svećenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i pričesnice; i omiljet ćete mi' - riječ je Jahve Gospoda."
891 Dužnosti levita
10A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit će svoje bezakonje. 11Služit će u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat će narodu paljenice i druge žrtve i bit će mu na službu. 12Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - riječ je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje. 13Više neće pristupati k meni da mi služe kao svećenici i neće više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego će snositi svoju sramotu i gnusobe koje počiniše. 14Postavit ću ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. Ezekiel, 44, 13		 Više neće pristupati k meni da mi služe kao svećenici i neće više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego će snositi svoju sramotu i gnusobe koje počiniše.
892 Pravila o svećenicima
15Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv - riječ je Jahve Gospoda. 16Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. 17Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. 18Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaće lanene: neka se ne pašu ničim od čega bi se znojili. 19Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. 20I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. 21I nijedan svećenik, kad mu je poći u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. 22Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom svećenikovom. 23Neka mi narod uče razlikovati sveto od nesvetoga, lučiti nečisto od čistoga. 24U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka čuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. 25K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i kćerju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. 26Pošto se nakon toga koji očisti, neka mu se broji sedam dana: 27a onda kad uđe u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu - riječ je Jahve Gospoda. 28Njima ne pripada nikakva baština - ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov. 29Hranit će se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. 30Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje ćete prinositi pripada svećenicima; njima ćete davati i najbolje brašno, da blagoslov počiva na vašim domovima. 31Svećenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke. Ezekiel, 44, 15		 Pravila o svećenicima
893 Ezekiel, 44, 15 Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv - riječ je Jahve Gospoda.
894 Ezekiel, 44, 21 I nijedan svećenik, kad mu je poći u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina.
895 Ezekiel, 44, 22 Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom svećenikovom.
896 Ezekiel, 44, 30 Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje ćete prinositi pripada svećenicima; njima ćete davati i najbolje brašno, da blagoslov počiva na vašim domovima.
897 Ezekiel, 44, 31 Svećenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke.
898 Podjela zemlje: Jahvin dio
. Kad budete zemlju ždrijebom dijelili u baštinu, prinesite kao prinos pridržan Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugačak dvadeset i pet tisuća lakata, širok deset tisuća; to neka bude sveto područje uzduž i poprijeko. 2Od toga neka bude za Svetište četvorina od pet stotina lakata i čistina od deset lakata uokolo. 3Od toga područja izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuća lakata, a u širinu deset tisuća: tu neka bude Svetište - Svetinja nad svetinjama. 4Taj sveti dio zemlje pripada svećenicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za kuće; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu. 5Dvadeset i pet tisuća u dužinu i deset tisuća u širinu neka bude levitima koji služe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima će stanovati. 6Za posjed gradu dodijelite pet tisuća lakata u širinu i dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu usporedo sa svetim područjem: to će pripadati svemu domu Izraelovu. Ezekiel, 45, 4		 Taj sveti dio zemlje pripada svećenicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za kuće; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu.
899 Svetkovanje Pashe
18Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Svetište. 19Svećenik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva četiri ugla pojasa žrtveničkoga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja. 20Tako neka učini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagriješio iz slabosti i neznanja. Tako ćete dovršiti pomirenje Doma. 21Prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi. 22Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu. 23Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam junčića i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu. 24A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu. Ezekiel, 45, 19		 Svećenik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva četiri ugla pojasa žrtveničkoga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja.
900 Svetkovanje subote i mlađaka
Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutrašnjega predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena šest radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan mlađaka neka se otvaraju. 2Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; svećenici će tada prinijeti njegovu paljenicu i pričesnicu, a on će se pokloniti na pragu vrata i izaći. Neka se vrata ne zatvaraju do večeri. 3Na ulazu istih vrata subotom i na mlađake klanjat će se Jahvi puk zemlje. 4Paljenica koju će knez subotom prinositi Jahvi neka bude: šest jaganjaca bez mane, ovan bez mane. 5A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko može i hin ulja po efi. 6Na dan mlađaka neka se prinese june bez mane, šest jaganjaca i ovan bez mane. 7A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. Ezekiel, 46, 2		 Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; svećenici će tada prinijeti njegovu paljenicu i pričesnicu, a on će se pokloniti na pragu vrata i izaći. Neka se vrata ne zatvaraju do večeri.
901 Razni propisi
8Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi. 9A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata uđe da se pokloni neka izađe na južna, a tko uđe na južna neka izađe na sjeverna: neka se ne vraća na vrata na koja je ušao, nego neka izađe na suprotna. 10I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uđe i neka izađe kad oni izlaze. 11O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. 12Kad knez želi prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu pričesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju pričesnicu kao na dan subotnji; potom neka iziđe, a kad iziđe, neka se zatvore vrata. 13Svaki dan prinijet ćeš Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet ćeš ga svako jutro. 14A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro šestinu efe i trećinu hina ulja da se poškropi najfinije brašno; to neka bude svagdašnji prinos Jahvi po vječnoj uredbi. 15Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao svagdašnju žrtvu paljenicu.' 16Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje baštine, taj će dar pripasti njima u posjed kao baština. 17Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome će to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. 18Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda, pljačkajući narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baštinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'" 19Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u svećeničke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! 20I reče mi: "Ovo je mjesto gdje će svećenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje će peći prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda." 21Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj četiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. 22Ta mala predvorja u četiri ugla predvorja bijahu četrdeset lakata dugačka, trideset široka - sva četiri istih razmjera; 23sva četiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagrađena ognjišta. 24I reče mi: "To su kuhinje gdje će sluge Doma kuhati puku žrtve." Ezekiel, 46, 19		 Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u svećeničke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor!
902 Ezekiel, 46, 20 I reče mi: "Ovo je mjesto gdje će svećenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje će peći prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda."
903 Podjela zemlje
A ovo su imena plemena: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damaščanskoga kraja na sjeveru duž Hamata, od istoka do zapada - dio Danov. 2Uz područje Danovo, od istoka do zapada - dio Ašerov. 3Uz područje Ašerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev. 4Uz područje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manašeov. 5Uz područje Manašeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov. 6Uz područje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov. 7Uz područje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin. 8Uz područje Judino, od istoka do zapada neka bude pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuća lakata u širinu, a u dužinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Svetište. 9To pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti neka bude dugačko dvadeset i pet tisuća lakata, široko deset tisuća. 10To sveto, prineseno područje za svećenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuća lakata; prema zapadu široko deset tisuća, prema istoku široko deset tisuća; prema jugu dugačko dvadeset i pet tisuća. U sredini neka bude Jahvino Svetište. 11A posvećenim svećenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: 12njima će pripasti dio od toga najsvetijeg područja zemlje, uz područje levitsko. 13A levitima, baš kao i području svećeničkom: dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset tisuća lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, deset tisuća u širinu. 14Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posvećena. Ezekiel, 48, 10		 To sveto, prineseno područje za svećenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuća lakata; prema zapadu široko deset tisuća, prema istoku široko deset tisuća; prema jugu dugačko dvadeset i pet tisuća. U sredini neka bude Jahvino Svetište.
904 Ezekiel, 48, 11 A posvećenim svećenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi:
905 Ezekiel, 48, 13 A levitima, baš kao i području svećeničkom: dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset tisuća lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, deset tisuća u širinu.
906 Pjesma triju mladića
(51)Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga:(52)"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!(53)Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka Daniel, 3, 84		 Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
907 D A N I E L I B E L O V I S V E Ć E N I C I
Daniel se ne klanja Belu
Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. 2Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. 3A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina. 4I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. 5Stoga mu reče kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" 6Tada će kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" 7I reče Daniel smiješeći se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio." 8Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela." 9I reče Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj riječi!" A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu. 10Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov. 11Svećenici mu Belovi rekoše: "Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik." 12Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. Daniel, 14, 1		 D A N I E L I B E L O V I S V E Ć E N I C I
908 Daniel, 14, 8 Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela."
909 Daniel, 14, 9 I reče Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj riječi!" A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu.
910 Daniel, 14, 11 Svećenici mu Belovi rekoše: "Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik."
911 Daniel otkriva varku
13Ali kad oni izađoše i kralj dade postaviti jela Belu, 14Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoše, zaključaše vrata, zapečatiše ih kraljevim prstenom te otiđoše. 15Svećenici, po običaju, dođoše noću sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. 16Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. 17I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?" - "Nepovrijeđeni su, kralju", odgovori Daniel. 18Čim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" 19Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uđe, pa mu reče: "Pogledaj pod, istraži čije su ovo stope!" 20"Vidim stope muškaraca, žena i djece" reče kralj. 21I bijesan, dade uhvatiti svećenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. 22Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. Daniel, 14, 15		 Svećenici, po običaju, dođoše noću sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše.
912 Daniel, 14, 21 I bijesan, dade uhvatiti svećenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu.
913 Daniel u lavskoj jami
28Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla." 29Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!" 30I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. 31Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. 32U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. 33A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. 34I Anđeo Gospodnji reče Habakuku: "Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" 35Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" 36Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!" 38A Daniel reče: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube." 39I ustade Daniel i blagova, a Anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. 40Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" 42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima. Daniel, 14, 28		 Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla."
914 Protiv svećenika
4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče.5Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok; pogubit ću mater tvoju.6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove.7Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili.8Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim.9I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela.10Jest će, ali se nasititi neće; bludničit će, ali se neće množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu -11 blud, mošt i vino zarobiše im srce. Hošea, 4, 4		 Protiv svećenika
915 Hošea, 4, 4 Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče.
916 Hošea, 4, 6 Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove.
917 Hošea, 4, 9 I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela.
918 Svećenici, mogućnici i kralj vode narod u propast
Poslušajte ovo, svećenici,pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru.2Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti.3Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele.4Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda među njima; oni Jahve ne poznaju.5Ponos Izraelov svjedoči protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut će i Juda s njim.6Ići će s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naći neće - povukao se od njih!7Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar će žarki proždrijeti polja njihova. Hošea, 5, 1		 Svećenici, mogućnici i kralj vode narod u propast
919 Hošea, 5, 1 Poslušajte ovo, svećenici,pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru.
920 Izraelova prošla i sadašnja zlodjela
7Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili.8Gilead je grad zlikovački, pun krvavih tragova.9Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael.11I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga. Hošea, 6, 9		 Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!
921 Uništenje Izraelovih kumira
Bujna je loza bio Izrael,rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove.2Srce je njihovo prijevarno, okajat će to oni! Porušit će im On žrtvenike, polomiti stupove njihove.3Kazat će tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. Ta čemu bi nam bio kralj?"4Riječi prosiplju, lažno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja.5Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, svećenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana.6A njega samog odvući će u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid će spopasti, crvenjet će se Izrael zbog svoje odluke.7Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju.8Bit će razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje će i čičak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad će govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!" Hošea, 10, 5		 Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, svećenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana.
922 Tužaljka zbog pohare
2Čujte ovo, starci, počujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca?3Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.4Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac.5Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto.6Jer prekri moju zemlju narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, očnjaci mu kao u lavice.7Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele.8Plačite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim.9Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže svećenici, sluge Jahvine.10Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje.11Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom, jer propade žetva poljska.12Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih. Joel, 1, 9		 Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže svećenici, sluge Jahvine.
923 Poziv na pokoru i molitvu
13Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice!14Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:15 "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.16Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega?17Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta.18Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose.19Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.20Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. Joel, 1, 13		 Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice!
924 Poziv na pokoru
12"Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'."13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.14Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu!15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani,16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.17Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?" Joel, 2, 17		 Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?"
925 Treće viđenje: Visak
7Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak.8"Što vidiš, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod reče: "Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti.9Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu." 10Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. 11Jer ovako on govori: 'Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.'" 12Amasja reče Amosu: "Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 13Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram." 14"Nisam bio prorok ni proročki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: 15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' 16Sada čuj riječ Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.'17Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja će žena bludničit' po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.'" Amos, 7, 10		 Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi.
926 Sion će propasti
9Čujte dakle ovo, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvrćete sve što je ispravno!10Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zločinu!11Glavari njegovi sude prema mitu, svećenici njegovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neće na nas zlo navaliti.'12Poradi vas i vaše krivnje Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit će šuma." Mihej, 3, 11		 Glavari njegovi sude prema mitu, svećenici njegovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neće na nas zlo navaliti.'
927 Protiv štovanja stranih bogova
4"Podignut ću ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit ću iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa svećenicima njegovim;5one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom;6one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare."7Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike. Sefanija, 1, 4		 "Podignut ću ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit ću iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa svećenicima njegovim;
928 Protiv upravljača naroda
Teško nepokornom, okaljanom,nasilničkom gradu!2On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio.3Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji riču; njegovi su suci - vuci večernji koji do jutra nisu kosti glodali;4proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, svećenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon.5Usred njega, Jahve je pravedan - on ne čini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbožnik srama ne poznaje. Sefanija, 3, 4		 proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, svećenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon.
929 Obnova Hrama
Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku: 2"Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!' 3Zato je došla riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 4A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kućama, dok je ovaj Dom razvaljen. 5I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove!6Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarađuje plaću, a stavlja je u prodrt tobolac!"7Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove!8Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit će mi to milo i proslavit ću se" - govori Jahve.9"Nadaste se obilju, a gle, malo je; što dovezete kući, ja otpuhnem. A zašto?" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Zato što je Dom moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj.10Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve.11Ja dozvah sušu na zemlju i gore, na žito i vino, na ulje i na sve što zemlja rađa, na ljude i stoku i na svaki trudno stečen plod." 12A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i riječi proroka Hagaja u onome radi čega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. 13Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reče narodu: "Ja sam s vama" - riječ je Jahvina. - 14Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. 15Bijaše to dvadeset i četvrtoga dana šestog mjeseca. Hagaj, 1, 1		 Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku:
930 Hagaj, 1, 12 A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i riječi proroka Hagaja u onome radi čega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve.
931 Hagaj, 1, 14 Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega.
932 Slava Hrama
. Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 2"Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu:3'Ima li još koga među vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ništa u vašim očima?4Budi, dakle, junak, Zerubabele - riječ je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje - riječ je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - riječ je Jahve nad Vojskama!5Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!'6Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno.7Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama.8'Moje je zlato, moje je srebro' - riječ je Jahve nad Vojskama.9'Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga' - riječ je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom ću mjestu dati mir' - riječ je Jahve nad Vojskama." Hagaj, 2, 2		 "Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu:
933 Hagaj, 2, 4 Budi, dakle, junak, Zerubabele - riječ je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje - riječ je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - riječ je Jahve nad Vojskama!
934 Savjetovanje sa svećenicima
10Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 11Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci: 12'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'" Svećenici odgovoriše: "Ne!" 13Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?" Svećenici odgovoriše: "Bilo bi nečisto." 14Onda Hagaj ovako reče: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom - riječ je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je nečisto!" Hagaj, 2, 10		 Savjetovanje sa svećenicima
935 Hagaj, 2, 11 Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci:
936 Hagaj, 2, 12 Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'" Svećenici odgovoriše: "Ne!"
937 Hagaj, 2, 13 Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?" Svećenici odgovoriše: "Bilo bi nečisto."
938 Četvrto viđenje: Jošuine haljine
Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. 2Anđeo Jahvin reče Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?" 3A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. 4Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reče mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" 5I nastavi: "Stavite mu čist povez oko glave!" Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. 6I anđeo Jahvin upozori Jošuu: 7"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje. Zaharija, 3, 1		 Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži.
939 Dolazak "Izdanka"
8Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan. 9Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam očiju i u nj ću urezati natpis' - riječ je Jahve nad Vojskama. 10'U dan onaj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.'" Zaharija, 3, 8		 Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan.
940 Zavjetna kruna
9I dođe mi riječ Jahvina: 10"Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i pođi danas i uđi u dom Jošije, sina Sefanijina, koji je došao iz Babilona. 11Uzmi srebra i zlata, načini krunu i stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku. 12I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo čovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega će proklijati i on će sazdati Svetište Jahvino. 13On će sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se. On će sjediti i vladati na prijestolju. A do njega će na prijestolju biti svećenik. Sklad savršen bit će među njima. 14A kruna neka ostane u Jahvinu Svetištu za spomen Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, sinu Sefanijinu. 15I oni koji su daleko doći će i sazdat će Svetište Jahvino. Znat ćete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To će se zbiti ako zaista poslušate glas Jahve, Boga svojega." Zaharija, 6, 11		 Uzmi srebra i zlata, načini krunu i stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku.
941 Zaharija, 6, 13 On će sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se. On će sjediti i vladati na prijestolju. A do njega će na prijestolju biti svećenik. Sklad savršen bit će među njima.
942 O postu
Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji. 2Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino 3i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?" Zaharija, 7, 3		 i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?"
943 Podsjećanje na prošlost
4Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i svećenicima: 5'Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite? 6A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? 7Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?'" 8Riječ Jahvina dođe Zahariji: 9"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' 11Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; 12otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - riječ je Jahve nad Vojskama. 14I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!" Zaharija, 7, 4		 Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i svećenicima:
944 Optužba protiv svećenika
6Sin časti oca, a sluga gospodara.Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja?Ako sam gospodar, gdje je strahod mene?To govori Jahve nad Vojskama vama,svećenici, koji moje ime prezirete,a pitate: "Čime smo prezreliime tvoje?"7Oskvrnjen kruh na mome prinositežrtvenikui još pitate: "Čime te oskvrnismo?"Time što kažete "Stol je Jahvinstvar nevažna!"8A kada za žrtvu slijepu stokuprinosite,zar to nije zlo?I kad prinosite hromo i bolesno,zar to nije zlo?Donesi takvo što svome namjesniku,hoće li biti zadovoljan i dobro teprimiti? -govori Jahve nad Vojskama.9Sada umilostivite lice Božjeda nam se smiluje.To donose ruke vaše,hoće li vas dobro primiti? -govori Jahve nad Vojskama.10O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja nažrtveniku!Niste mi mili -govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše.11Jer od istoka do zapadaveliko je ime moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.12Ali vi ga skvrnitekada govorite: "Stol je Gospodnjiokaljani hrana na njemu ni za što nije!"13Kažete još: "Gle, šteta truda!"i prezirete ga -govori Jahve nad Vojskama.Kada dovodite stoku otetu,hromu i bolesnu,te je prinosite kao dar žrtveni,zar da to iz vaše ruke milostivoprimim? -govori Jahve nad Vojskama.14Proklet bio varalica koji u staduima ovnašto mi ga je zavjetovao,a žrtvuje mi ovcu jalovicu.Jer ja sam velik kralj -govori Jahve nad Vojskama -i strašno je Ime moje među narodima. Malahija, 1, 5		 Optužba protiv svećenika
945 Malahija, 1, 6 Sin časti oca, a sluga gospodara.Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja?Ako sam gospodar, gdje je strahod mene?To govori Jahve nad Vojskama vama,svećenici, koji moje ime prezirete,a pitate: "Čime smo prezreliime tvoje?"
946 A sad vas opominjem,svećenici!2Ako ne budete poslušali,ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje -govori Jahve nad Vojskama -kletvu ću na vas svalitii proklet ću vaš blagoslov.I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.3I slomit ću vam ruku,bacit ću vam u lice izmetine,izmetine vaših svetkovina,i s njima ću vas splaviti.4Po tom ćete znati:to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem -govori Jahve nad Vojskama.5A moj Savez s njim,to bijaše život i mir -ja sam mu ih dao: bijaše to strah -i on me se bojao,Imena se moga plašio.6Zakon istine bijaše u njegovimu stima i pakost mu ne kaljaše usana;u miru i pravičnosti hodio je sa mnomi mnoge je od grijeha odvratio.7Da, usne svećenikove treba da čuvaju znanje,a iz njegovih usta treba tražiti Zakon:ta on je glasnik Jahve nad Vojskama.8Ali vi ste s puta zašli,učinili ste da se mnogi o Zakonspotiču,raskinuli ste Savez Levijev -govori Jahve nad Vojskama.9Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste,nego ste bili pristrani primjenjuju ćZakon. Malahija, 2, 1 A sad vas opominjem,svećenici!
947 Malahija, 2, 7 Da, usne svećenikove treba dačuvaju znanje,a iz njegovih usta treba tražitiZakon:ta on je glasnik Jahve nadVojskama.
948 Poklon mudraca
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." 3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj -Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Evanđelje po Mateju, 2, 4		 Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi.
949 Ozdravljenje gubavca
Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." 3Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube. 4Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." Evanđelje po Mateju, 8, 4		 Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
950 Trganje klasja u subotu
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom." 3On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? 5Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin Čovječji gospodar je subote!" Evanđelje po Mateju, 12, 4		 Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima?
951 Evanđelje po Mateju, 12, 5 Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su?
952 Prvi navještaj muke i uskrsnuća
21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Evanđelje po Mateju, 16, 21		 Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
953 Treći navještaj muke i uskrsnuća
17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: 18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt 19i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." Evanđelje po Mateju, 20, 18		 Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima.
954 Izgon trgovaca iz Hrama
12Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 13Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku." 14U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. 15A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni 16mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?" 17On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći. Evanđelje po Mateju, 21, 15		 A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!"
955 Evanđelje po Mateju, 21, 23 I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?
956 Vinogradari ubojice
) 33"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 34Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. 35A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. 36I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." 37"Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' 38Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' 39I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." 40"Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" 41Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." 42Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo kakvo čudo u očima našim! 43Zato će se -kažem vam -oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! 44I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)" 45Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. 46I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom. Evanđelje po Mateju, 21, 45		 Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima.
957 Zavjera protiv Isusa
I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: 2"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne." 3Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe 4i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 5Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu." Evanđelje po Mateju, 26, 3		 Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne
958 Evanđelje po Mateju, 26, 3 u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe
959 Judina izdaja
14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 15i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda. Evanđelje po Mateju, 26, 14		 Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim
960 Isus uhvaćen
47Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" 49I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. 50A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. 51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" 55U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Evanđelje po Mateju, 26, 47		 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.
961 Evanđelje po Mateju, 26, 51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
962 Isus pred Vijećem
57Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. 59A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" 62Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" 63Isus je šutio.Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" 64Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." 65Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 66Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" 67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" Evanđelje po Mateju, 26, 57		 Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine.
963 Evanđelje po Mateju, 26, 58 Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
964 Evanđelje po Mateju, 26, 59 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.
965 Evanđelje po Mateju, 26, 62 Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"
966 Evanđelje po Mateju, 26, 63 Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"
967 Evanđelje po Mateju, 26, 65 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!
968 Evanđelje po Mateju, 27, 1 A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
969 Judina smrt
3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" 5I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7"Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. 9Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka -cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi -10i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. Evanđelje po Mateju, 27, 3		 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama
970 Evanđelje po Mateju, 27, 6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:
971 Pred Pilatom
11Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." 12I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" 14I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. 15A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 16Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" 18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. 19Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." 20Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" 22Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." 23A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" 24Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" 25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" 26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Evanđelje po Mateju, 27, 12		 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao.
972 Evanđelje po Mateju, 27, 20 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.
973 Raspeće
32Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. 33I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 35A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36I sjedeći ondje, čuvahu ga. 37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." 38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" 41Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" 44Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Evanđelje po Mateju, 27, 41		 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:
974 Straža na grobu
62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 63te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' 64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." 65Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" 66Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. Evanđelje po Mateju, 27, 62		 Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata
975 Prijevara židovskih glavara
11Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 12Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 13govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' 14Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." 15Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima -sve do danas. Evanđelje po Mateju, 28, 11		 Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo.
976 Ozdravljenje gubavca
40I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" 41Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" 42I odmah nesta s njega gube i očisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." 45Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. Evanđelje po Marku, 1, 44		 riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
977 Trganje klasja u subotu
23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 24"Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?" 25Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? 26Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?" 27I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 28Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!" Evanđelje po Marku, 2, 26		 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji
978 Evanđelje po Marku, 2, 26 i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?"
979 Prvi navještaj muke i uskrsnuća
31I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 33A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Evanđelje po Marku, 8, 31		 I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.
980 Treći navještaj muke i uskrsnuća
32Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." Evanđelje po Marku, 10, 33		 Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,
981 Izgon trgovaca iz Hrama
15Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 16I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 17Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!" 18Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. 19A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Evanđelje po Marku, 11, 18		 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.
982 Odakle Isusu vlast?
27I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. 28I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" 29A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 30Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" -Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Marku, 11, 27		 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.
983 Zavjera protiv Isusa
Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." Evanđelje po Marku, 14, 1		 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.
984 Judina izdaja
10A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Evanđelje po Marku, 14, 10		 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.
985 Isus uhvaćen
43Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" 45I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. 46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. 49Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" 50I svi ga ostave i pobjegnu. 51A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52no on ostavi plahtu i gol pobježe. Evanđelje po Marku, 14, 43		 Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.
986 Evanđelje po Marku, 14, 47 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
987 Pred židovskim Vijećem
53Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 54Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 55A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 56Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 57Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 58"Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" 59Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. 60Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? 61A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? 64Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. Evanđelje po Marku, 14, 53		 Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku.
988 Evanđelje po Marku, 14, 53 I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.
989 Evanđelje po Marku, 14, 54 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.
990 Evanđelje po Marku, 14, 55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.
991 Evanđelje po Marku, 14, 60 Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?
992 Evanđelje po Marku, 14, 61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"
993 Evanđelje po Marku, 14, 63 Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci?
994 Petar se odriče Isusa
66I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; 67ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." 68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" 70On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" 71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" 72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. Evanđelje po Marku, 14, 66		 I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;
995 Pred Pilatom
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima -cijelo Vijeće -upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." 3I glavari ga svećenički teško optuživahu. 4Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." 5A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. 6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. 8I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. 9A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. 11Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" 13A oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" 15Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Evanđelje po Marku, 15, 1		 Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima -cijelo Vijeće -upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.
996 Evanđelje po Marku, 15, 3 I glavari ga svećenički teško optuživahu.
997 Pred Pilatom
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima -cijelo Vijeće -upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." 3I glavari ga svećenički teško optuživahu. 4Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." 5A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. 6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. 8I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. 9A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. 11Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" 13A oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" 15Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Evanđelje po Marku, 15, 10		 Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.
998 Evanđelje po Marku, 15, 11 Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu.
999 Raspeće
I izvedu ga da ga razapnu. 21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.22I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. 23I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku -što će tko uzeti. 25A bijaše treća ura kad ga razapeše. 26Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." 27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28 . 29Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30spasi sam sebe, siđi s križa!" 31Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. Evanđelje po Marku, 15, 31		 Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti!
1000 I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT
Navještenje Krstiteljeva rođenja (Lk 1,5) 5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." 19Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." Evanđelje po Luki, 1, 5		 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
1001 Evanđelje po Luki, 1, 8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
1002 II. PRIPRAVA ISUSOVA DJELOVANJA
Propovijedanje Ivana Krstitelja
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. 7Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. 9Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca." 10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. Evanđelje po Luki, 3, 2		 za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.
1003 Ozdravljenje gubavca
12I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." 13Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah nesta gube s njega. 14I zapovjedi mu: "Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." 15Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. 16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. Evanđelje po Luki, 5, 14		 I zapovjedi mu: "Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
1004 Trganje klasja u subotu
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. 2A neki farizeji rekoše: "Zašto činite što subotom nije dopušteno?" 3Odgovori im Isus: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?" 5I govoraše im: "Sin Čovječji gospodar je subote!" Evanđelje po Luki, 6, 4		 Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?"
1005 Evanđelje po Luki, 9, 22 Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."
1006 Zapovijed ljubavi
25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." Milosrdni Samarijanac (Lk 10,29) 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!" Evanđelje po Luki, 10, 31		 Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe.
1007 Deset gubavaca
11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" Evanđelje po Luki, 17, 14		 Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se.
1008 Poučavanje u Hramu
47I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, 48ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi. Evanđelje po Luki, 19, 47		 I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
1009 Odakle Isusu vlast?
Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Luki, 20, 1		 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
1010 Vinogradari ubojice
9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme." 10"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. 11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku. 12Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše." 13"Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.' 14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' 15Izbaciše ga iz vinograda i ubiše.""Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda? 16Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!" 17A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? 18Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga." 19Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. Evanđelje po Luki, 20, 19		 Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
1011 VI. MUKA
Zavjera protiv Isusa i Judina izdaja
Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. 2Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. 3A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. 4On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. 5Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. 6On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. Evanđelje po Luki, 22, 2		 Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.
1012 Evanđelje po Luki, 22, 4 On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.
1013 Isus uhvaćen (
47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 48Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" 49A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" 50I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. 52Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." Evanđelje po Luki, 22, 50		 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
1014 Evanđelje po Luki, 22, 52 Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
1015 Petar se odriče Isusa
54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" 57A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" 58Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" 60A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." 62I iziđe te gorko zaplaka. Evanđelje po Luki, 22, 54		 Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
1016 Isus pred židovskim Vijećem
66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" Evanđelje po Luki, 22, 66		 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće
1017 Pred Pilatom
I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu 2i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." 3Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" 4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" 5No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" 6Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. 7Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. Evanđelje po Luki, 23, 4		 Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!"
1018 Isus pred Herodom
8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. Evanđelje po Luki, 23, 10		 A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko.
1019 Pilat osuđuje Isusa na smrt
13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti." 17 . 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Evanđelje po Luki, 23, 13		 A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod
1020 Ukazanje učenicima na putu u Emaus
13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga -bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok -silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Evanđelje po Luki, 24, 20		 kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
1021 Ivanovo svjedočanstvo
19A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" 23On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!-kako reče prorok Izaija." 24A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." 32I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." Evanđelje po Ivanu, 1, 19		 A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
1022 Isus navješćuje svoj odlazak
30Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. 31A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?" 32Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. 33Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. 34Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći." 35Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? 36Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?" Evanđelje po Ivanu, 7, 32		 Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate.
1023 Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu
40Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" 43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. 45Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" 46Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." 47Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? 48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona -to je prokleto!" 50Kaže im Nikodem -onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51"Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" 52Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." 53I otiđoše svaki svojoj kući. Evanđelje po Ivanu, 7, 45		 Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?"
1024 Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu
45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. 47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49A jedan od njih -Kajfa, veliki svećenik one godine -reče im: "Vi ništa ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odluče da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Evanđelje po Ivanu, 11, 47		 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
1025 Evanđelje po Ivanu, 11, 49 A jedan od njih -Kajfa, veliki svećenik one godine -reče im: "Vi ništa ne znate.
1026 Evanđelje po Ivanu, 11, 51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
1027 VII. POSLJEDNJA PASHA -PROSLAVA SINA ČOVJEČJEGA
1. PRIJE MUKE
55Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. 56Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?" 57A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. Evanđelje po Ivanu, 11, 57		 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
1028 Pomazanje u Betaniji
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. 4Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Evanđelje po Ivanu, 12, 10		 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti
1029 Isusova svećenička molitva
To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. 3A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao -Isusa Krista. 4Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. 5A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. 10I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. 11Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. 12Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 13A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. 14Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 15Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 18Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. 20Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima." Evanđelje po Ivanu, 17, 1		 Isusova svećenička molitva
1030 Isus izdan i uhvaćen
To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. 2A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. 3Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 4Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" 5Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6Kad im dakle reče: "Ja sam!" -oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 7Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." 8Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" -9da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 10A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 11Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"12Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Evanđelje po Ivanu, 18, 3		 Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem.
1031 Evanđelje po Ivanu, 18, 10 A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho.
1032 Isus pred Anom
13Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 14Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." Evanđelje po Ivanu, 18, 13		 Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine.
1033 Zataja Petrova
15Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 17Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 18A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Evanđelje po Ivanu, 18, 15		 Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s
1034 Evanđelje po Ivanu, 18, 15 Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika.
1035 Evanđelje po Ivanu, 18, 16 Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra.
1036 Veliki svećenik ispituje Isusa
19Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 20Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." 22Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" 23Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" 24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Evanđelje po Ivanu, 18, 19		 Veliki svećenik ispituje Isusa
1037 Evanđelje po Ivanu, 18, 19 Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku.
1038 Evanđelje po Ivanu, 18, 22 Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?"
1039 Evanđelje po Ivanu, 18, 24 Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
1040 Petar ponovno zatajuje Isusa
25Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" 26Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Evanđelje po Ivanu, 18, 26		 Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?"
1041 Isus pred Pilatom
28Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" 30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." 31Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" 32da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 38Reče mu Pilat: "Što je istina?" Evanđelje po Ivanu, 18, 35		 Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?"
1042 Isus osuđen na smrt
39Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 40Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. Iv 19. Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 2A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. 4A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" 6I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši 9pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." 12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos -Pločnik, hebrejski Gabata -14a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure -i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" 15Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" Evanđelje po Ivanu, 19, 6		 I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice."
1043 Evanđelje po Ivanu, 19, 15 Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!"
1044 Raspeće
16Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." 20Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. 21Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" 22Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Evanđelje po Ivanu, 19, 21		 Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'"
1045 Petar i Ivan pred Vijećem
Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, 2ozlovoljeni što uče narod i navješćuju u Isusu -uskrsnuće od mrtvih; 3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. 4Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. 5Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -6i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. 7Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." 13Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: 16"Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 17ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." 18Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. 19Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." 21Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. Djela apostolska, 4, 1		 Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,
1046 Djela apostolska, 4, 6 i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i
1047 Djela apostolska, 4, 6 Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.
1048 Molitva u progonstvu
23Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. 24Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!25Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 27Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim28da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! 30Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." 31I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo. Djela apostolska, 4, 23		 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.
1049 Apostoli progonjeni
17Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše -sljedba saducejska. 18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: 20"Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga." 21Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Djela apostolska, 5, 17		 Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše -sljedba saducejska.
1050 Apostoli pred Vijećem
Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 22Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23"Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo." 24Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." 26Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede -ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 33Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 35pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 39ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti -da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. Djela apostolska, 5, 21		 Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.
1051 Djela apostolska, 5, 24 Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.
1052 Djela apostolska, 5, 27 Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita:
1053 Ustanovljenje sedmorice
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." 5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. Djela apostolska, 6, 7		 I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
1054 Stjepanova besjeda
Veliki svećenik upita: "Je li to tako?" 2Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. 4On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu 6 nakon njega, premda još nije imao djeteta. Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. 7Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika." Djela apostolska, 7, 1		 Veliki svećenik upita: "Je li to tako?"
1055 Savlov poziv
Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 3Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" 5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti." 7Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.10U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" 11A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." 18I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19i uzevši hrane, okrijepi se. Savlovo propovijedanje u Damasku (Dj 9,19b) Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku. 20te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 21Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?" 22Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!" 23Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, 24ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, 25ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. 26Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. 27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.30Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. Djela apostolska, 9, 1		 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku,
1056 Djela apostolska, 9, 14 On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje."
1057 Djela apostolska, 9, 21 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?"
1058 Ozdravljenje uzetoga u Listri
8U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9Čuo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda. 11Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!" 12I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 15"Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti 16 obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." 18I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. Djela apostolska, 14, 13		 A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.
1059 Skevini sinovi
11Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. 18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.20TAko se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala. Djela apostolska, 19, 14		 To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika.
1060 "Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći." 2Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: 3"Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 5kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." Djela apostolska, 22, 5 kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje
1061 Pavao pred Vijećem
30Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. Dj 23. Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." 2Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" 4Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih." 7Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: "Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?" 10Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!" Djela apostolska, 22, 30		 Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.
1062 Djela apostolska, 23, 2 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.
1063 Djela apostolska, 23, 4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?"
1064 Djela apostolska, 23, 5 Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."
1065 Urota protiv Pavla
12Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." 16Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti." 18On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći." 19Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" 20"Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu." 22Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." Djela apostolska, 23, 14		 Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
1066 Rasprava pred Feliksom
Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. 2Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, 3u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. 4Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. 5Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, 6da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. 7 . 8Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo." 9Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako. Djela apostolska, 24, 1		 Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla.
1067 Pavao se priziva na cara
Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziđe iz Cezareje u Jeruzalem. 2Veliki mu svećenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu 3ištući milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. 4Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da će uskoro onamo. 5"Ovlašteni dakle među vama, reče, neka sa mnom siđu pa ako na tom čovjeku ima krivnje, neka ga tuže." 6Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. 7Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. 8Pavao se branio: "Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." 9Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" 10A Pavao će: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. 11Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!" 12Tada se Fest posavjetova s vijećem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!" Djela apostolska, 25, 2		 Veliki mu svećenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu
1068 Pavao pred kraljem Agripom
13Nekoliko dana poslije dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. 14Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. 15Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. 16Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. 17Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. 18Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, 19nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. 20Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 21Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru." 22Na to će Agripa Festu: "Htio bih i ja čuti toga čovjeka." "Sutra ćeš ga, reče, čuti." 23Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24reče Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. 25Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga. 26Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega." Djela apostolska, 25, 15		 Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu.
1069 Pavao se brani pred Agripom
Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 2"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." 4"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9"Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. 10To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima." Djela apostolska, 26, 10		 To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali
1070 Pavao o svom obraćenju
12"Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' 15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 17Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'" 19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 21Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima." Djela apostolska, 26, 12		 "Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika
1071 Pavlova misionarska služba
14Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - 16da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. 17Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 18/19Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, 20i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - 21nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. Poslanica Rimljanima, 15, 16		 da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.
1072 Poslanica Hebrejima, 2, 17 Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.
1073 Poslanica Hebrejima, 3, 1 II. ISUS VELIKI SVEĆENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN
1074 Poslanica Hebrejima, 3, 1 Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:
1075 Zaključak
14Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Poslanica Hebrejima, 4, 14		 Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere.
1076 B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
15Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Poslanica Hebrejima, 4, 15		 B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
1077 Poslanica Hebrejima, 4, 15 Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
1078 Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - 10proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima, 5, 1 Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
1079 Poslanica Hebrejima, 5, 5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,
1080 Poslanica Hebrejima, 5, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
1081 Poslanica Hebrejima, 5, 10 proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
1082 Poslanica Hebrejima, 5, 10 III. PRAVO SVEĆENIŠTVO ISUSA KRISTA
1083 Riječi nade i ohrabrenja
9A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 11Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima, 6, 20		 kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.
1084 B. VELIKI SVEĆENIK PO REDU MELKISEDEKOVU
1. MELKISEDEK
Uvod
Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; 3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda. Poslanica Hebrejima, 7, 1		 B. VELIKI SVEĆENIK PO REDU MELKISEDEKOVU
1085 Poslanica Hebrejima, 7, 1 Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,
1086 Poslanica Hebrejima, 7, 3 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.
1087 Melkisedek i levitsko svećeništvo
4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 7A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. 9I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 10jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. Poslanica Hebrejima, 7, 4		 Melkisedek i levitsko svećeništvo
1088 Poslanica Hebrejima, 7, 5 Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.
1089 2. OD LEVITSKOG DO MELKISEDEKOVSKOG SVEĆENIŠTVA
Dokidanje starog svećeništva (Heb 7,11) 11Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 12Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. 13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 14Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. 15To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: 16postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. 17Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 18Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti - 19jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. Poslanica Hebrejima, 7, 11		 2. OD LEVITSKOG DO MELKISEDEKOVSKOG SVEĆENIŠTVA
1090 Poslanica Hebrejima, 7, 11 Dokidanje starog svećeništva
1091 Poslanica Hebrejima, 7, 11 Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon -
1092 Poslanica Hebrejima, 7, 11 koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?
1093 Poslanica Hebrejima, 7, 12 Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.
1094 Poslanica Hebrejima, 7, 14 Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.
1095 Poslanica Hebrejima, 7, 15 To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:
1096 Poslanica Hebrejima, 7, 16 postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.
1097 Poslanica Hebrejima, 7, 17 Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
1098 Nepromjenljivost Kristova svećeništva
20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, 21a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik". 22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. Poslanica Hebrejima, 7, 20		 Nepromjenljivost Kristova svećeništva
1099 Poslanica Hebrejima, 7, 20 I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,
1100 Poslanica Hebrejima, 7, 21 a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".
1101 Poslanica Hebrejima, 7, 23 K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.
1102 Poslanica Hebrejima, 7, 24 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
1103 Poslanica Hebrejima, 7, 26 Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -
1104 Poslanica Hebrejima, 7, 27 koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.
1105 Poslanica Hebrejima, 7, 28 Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.
1106 C. SAVRŠENOST VELIKOGA SVEĆENIKA ISUSA
1. STARO BOGOSLUŽJE NEDOSTATNO
Uvod
A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima 2kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek. 3Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. 4Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. 6Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. Poslanica Hebrejima, 8, 1		 C. SAVRŠENOST VELIKOGA SVEĆENIKA ISUSA
1107 Poslanica Hebrejima, 8, 1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima
1108 Poslanica Hebrejima, 8, 3 Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio.
1109 Poslanica Hebrejima, 8, 4 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.
1110 Ustanove starog bogoštovlja nedjelotvorne
I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama - 4u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; 5povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. 6Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, 7a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 8Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 9To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - 10sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka. Poslanica Hebrejima, 9, 6		 Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,
1111 Poslanica Hebrejima, 9, 7 a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.
1112 2. ŽRTVA KRISTOVA DJELOTVORNA I KONAČNA
Nove uredbe
11Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - 12i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. 13Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, 14koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! Poslanica Hebrejima, 9, 11		 Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja
1113 Ulazak u nebo
24Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. 27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje. Poslanica Hebrejima, 9, 25		 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju;
1114 Krist Veliki svećenik zamjenjuje stare svećenike
11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. Poslanica Hebrejima, 10, 11		 Krist Veliki svećenik
1115 Poslanica Hebrejima, 10, 11 zamjenjuje stare svećenike
1116 Poslanica Hebrejima, 10, 11 I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.
1117 ZAKLJUČNA OPOMENA
Od izlaganja k poticanju
19Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 24I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela 25te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. Poslanica Hebrejima, 10, 21		 imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.
1118 3. JELA ILI MILOST
) 7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 8Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. 11Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku 14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. 15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! 17Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. 18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. Poslanica Hebrejima, 13, 11		 Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora.
1119 Novo svećenstvo
4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. 7Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. 9A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; 10vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili. Prva Petrova poslanica, 2, 4		 Novo svećenstvo
1120 Prva Petrova poslanica, 2, 5 pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.
1121 Prva Petrova poslanica, 2, 9 A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu;
1122 Pozdrav
4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. Otkrivenje, 1, 6		 te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
1123 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 2I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?" 3I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starješina reče: "Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih. 6I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. 9Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; 10učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji." 11I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" 13I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" 14I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se. Otkrivenje, 5, 10 učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji."
1124 Tisućgodišnje kraljevstvo
I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. 4I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. Otkrivenje, 20, 6		 Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika Karla Rahnera

RED (u rimskom pravu: udruženje ili vodeći stalež prema ns rodu, od 2. st. upotrebljava se za kler, od 12. st. »ordinatio«, »ređenje«, za sakrament reda). Tijekom diferencijacije crkvene službe u apostolskoj i nakonapostolskoj Crkvi nastala je institucionalizirana hijerarhija u kojoj su se koncentrirale određene funkcije. Ovdje iznosimo temeljne crte samoshvaćanja katoličke hijerarhije kao crkvenoga posvećenog staleža: kao uređena zajednica Crkva je u svojem ustavu hijerarhijski strukturirana ( usp. Lumen gentium 28); ona ima vlast vođenja (koja se od 2. vat. sabora interpretira kao »služba služenja«) za svoje različite funkcije i u njima (svjedočenje istine, život kao konkretno izvođenje evanđelja, klanjanje i obredno čašćenje Boga, obećanje milosno-djelotvorne riječi pojedincu u bitnim situacijama toga pojedinca u Crkvi, sakramenti) i time ima nositelje tih funkcija.
Prvi nositelj te vlasti vođenja u Crkvi, kojega je sam Isus odredio, bio je apostolski kolegij pod vodstvom Petra (Mt 10,1 si; 16,16-19; Lk 22,32; Iv 21,2.15 si; vlast ključeva) kao predstavnika cijeloga toga kolegija koji može djelovati osobno. Ta se vlast vođenja morala prenijeti na druge: na Petrove nasljednike, pape i na nasljednika apostolskog kolegija, biskupski kolegij (Lumen gentium 21 si). Punina vlasti vođenja koja je Crkvi nužna (u njenoj obredno-sakramentalnoj i u njenoj vrhovničkoj strani) ne treba se svaki put prenositi kao cjelina. Kao u svakoj zajednici, može se prema okolnostima i potrebama prikladnog izvršavanja te vlasti vođenja prenijeti samo određeni, ograničeni dio na nekoga određenog čovjeka.
Od apostolskog vremena i u cijeloj Crkvi postoje tri stupnja toga prenošenja ( usp. Lumen gentium 20): stupanj đakona, svećenika (svećenstvo) i biskupa, a pritom se to stupnjevanje najjasnije vidi u odnosu prema slavljenju euharistije (poslužitelj; njen vodeći organ izvršenja; pravi voditelj euharistijskog slavlja i ovlašten za prenošenje punomoći za izvršenje euharistije), i pritom najviši stupanj toga odnosa prema centralnom misteriju Crkve normalno (biskup, papa) posjeduje vrhovničku vlast u Crkvi.
Sadržaj toga prenošenja interpretira 2. vat. kao stupnjevito sudioništvo na poslanju i na tri službe Isusa Krista. Čin prenošenja takvoga trostupnjevitog sudioništva i vlasti u Crkvi događa se od apostolskog vremena polaganjem ruku (1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6; kao gesta prenošenja službe) uz odgovarajuće riječi za predavanje službe . Taj čin predaje službu i obećaje novom nositelju službe potrebnu milost od Boga da svoju službu obavlja na blagoslov Crkve i za vlastito spasenje.
Ukoliko, s jedne strane, takvo obredno prenošenje službe po svojoj biti pripada temeljnim samoispunjenjima Crkve u kojima bi ona mogla biti samo nedjelotvorna napuštajući svoje vlastito biće, ukoliko je, s druge strane, Crkva trajni znak eshatološko pobjedničke milosti koja je svijetu apsolutno obećana u biću i ispunjenju, onda takvo prenošenje službe ne može biti ništa drugo nego opus operatum i sakrament: ono predaje punomoć službe apsolutno i neopozivo i obećaje s Božje strane milost za to u jednostavnoj ozbiljnosti koje nema samo onaj zaređeni koji joj se grešno zatvara. Djelitelj je sakramenta reda biskup kao vlasnik punine sakramenta reda i kao nositelj punine vlasti vođenja u Crkvi prema njenoj sakramentalnoj strani ( Lumen gentium 21).

ĐAKON (grč. diakonos = sluga) naziva se nosilac crkvene službe koja je već u apostolskoj Crkvi jasno vidljiva: Direktno je pridodana biskupu (Fil 1,1; 1 Tim 3,8 si) a zadaća su mu karitativne i upravne funkcije. Ako su onih sedam muževa iz Dj 6,1 si bili đakoni i tako voditelji helenističke zajednice, onda je đakonima pripadala i neka naučiteljska i voditeljska zadaća. U najstarijoj i staroj Crkvi pripadalo je u zadaće đakona: služenje kod euharistijskog slavlja s čitanjem evanđelja i dijeljenjem pričesti posebno odsutnima, kateheza, vođenje crkvenoga karitasa i uprava dobrima te propovijed. U ranom srednjem vijeku (najkasnije) nastala je u Latinskoj crkvi samostalna služba đakona, đakonat je postao čisti, samo prolazni, stupanj prema svećeništvu.
Đakonat je sakramenet prema općoj i sigurnoj nauci, dakle barem utoliko u nakani Isusa Krista, ukoliko je on konstituirao hijerarhijsku vlast vođenja u Crkvi na kojoj i đakon prima sudioništvo polaganjem biskupovih ruku . Pri tom treba pripaziti da se konkretni opseg sudioništva na apostolskoj službi u Crkvi u različitim vremenima može različito odrediti, pod pretpostavkom da postoji volja za trajno sudioništvo.
2. vat. (opet) je uveo stalni đakonat u Lat. crkvi (Lumen gentium 29; usp. i Ad gentes 17), no tu se polazilo u motivaciji previše od nedostatka svećenika. Zadaća đakona u navješćivanju vjere, liturgiji i kršćanskom bratskom služenju izradit će se diferencirano već prema pastorralnom konceptu; ali zadaće (kod rubnih skupina, u izgradnji zajednice itd.) zahtijevaju (bilo to od stalnoga, sakramentalno predanoga đakonata, kod trajnoga, sporednoga ili počasnoga) stručno i religiozno obrazovanje i trajno usavršavanje.

SVEĆENIŠTVO. Ukoliko je svećenik (prezbiter, grč. presbvteros = starješina, prastara oznaka službe) onaj koji smije stupiti pred Božje lice, neposredno mu govoriti, predati sebe i svoj život žrtvujući neshvatljivom Božjem raspolaganju i smije se pozvati na jedincatu žrtvu Isusovu u životu i na križu kao i prikazivati njemu samome žrtvu koja mu je dana kao vlastita, onda svaki Božjom milošću opravdani i posvećeni svećenik , ima sudioništvo na kraljevskom svećeništvu sviju vjernika u Isusu Kristu (1 Pt 2,9), izvan kojega nema svećeništva i u kojem je svaki svećenik.
Ali zajednica vjernika koji nose to zajedničko svećeništvo sviju (Sacrosanctum concilium 14 48; Lumen gentium 9 si 26 34; Presbvterorum ordinisPO 2 i dr.) ima po Božjoj volji (zbog povijesnosti inkarnacije, križa i uskrsnuća Isusova kao temelja te svećeničke milosti) povijesnu i društvenu opipljivost u naviještenoj riječi i u sakramentu i zato povijesnu ustavnost, pravnu strukturu, da u toj Crkvi ostane očuvano i vidljivo jedinstvo i red u istini, kultu, ljubavi i životnom činu.
Ukoliko unutar svećeničke zajednice vjernika treba postojati vodstvo kultno-sakramentalne funkcije Crkve u slavljenju euharistije i u djeljenju sakramenata i u predavanju te vlasti vođenja koje nosi Božji Duh, onda se govori o svećeničkoj službi i o njezinoj punomoći kao o »vlasti posvećivanja« (za razliku od »vrhovničke« vlasti kojom se događa vanjsko pravno vođenje Crkve).
2. vatikanski koncil pokušao je odrediti bit svećeničke službe, koja je po svojoj biti, a ne samo prema stupnju, različita od zajedničkog svećeništva sviju (Lumen gentium 10), ne polazeći u prvom redu od vlasti posvećivanja i od sakramentalnih punomoći. On je pokušao poći kod određivanja te službe od službe riječi Božje (Presbvterorum ordinis 4 i dr.; usp. i Lumen gentium 25 o biskupima) tako da se može reći: svećenik je navjestitelj riječi Božje povezan sa zajednicom, po nalogu Crkve kao cjeline, i zato onaj koji službeno govori tako da su mu povjereni sakramentalno najviši stupnjevi intenziteta te riječi. Osim toga sabor je pokušao produbiti teološko utemeljenje svećeničke službe mišlju o posebnom sudioništvu na trima službama Isusa Krista (Lumen gentium 28; Presbvterorum ordinis 1 i dr.).
Budući da ipak svima članovima Crkve Isusove pripada to sudioništvo, i barem u temelju sposobnost za službu riječi i, za vođenje mjesne zajednice, onda se i nadalje ističe vlast posvećivanja kao specifikum svećeničke službe. Na toj službeno-svećeničkoj vlasti posvećivanja (potestas ordinis) Crkve i u Crkvi može se predati sudioništvo na (uglavnom) trostruko stupnjevit način ( usp. Lumen gentium 28 i dr.; red; za ublažavanje »mišljenja o stupnjevitosti« istaknuo je 2. vat. sabor jedinstvo prezbiterija biskupa i svećenika: Lumen gentium 28).
Ta vlast sačinjava (usprkos varijabilnosti međusobnog odnosa) jedinstvo s vrhovničkom vlašću, ona je nalog za služenje u Crkvi i zajedničkom svećeništvu sviju kršćana. Punomoći koje se s njom predaju (posebno u vezi s misnom žrtvom, opraštanjem grijeha i drugim sakramentima) pripadaju nosiocima službenog svećeništva ređenjem (kao sakramentalno apostolskom sukcesijom) od Isusa Krista, a ne od vjernika kao takvih , ali su te punomoći predane od Isusa Krista, ukoliko on hoće da Crkva bude (dakle nutarnja svetost i vanjsko društveno jedinstvo sviju opravdanih) i zato su one za »izgradnju« (1 Kor 14,3) i za služenje cijeloj Crkvi. Oni su (oprostite na usporedbi) u sličnoj poziciji kao funkcioneri nekoga kluba pozvanih šahista: njihove funkcije ne mogu obavljati pojedini šahisti, ali one služe konačno samo jednome: da se šah odlično igra, i u tome nalazi taj klub svoj smisao i svoje ispunjenje. Cilj je dakle službenog svećeništva zajedničko svećeništvo onih koji vjeruju i ljube, koje je opečatio Božji Duh, otkupljenih koji se u Isusu Kristu sami predaju Bogu bezuvjetno i u jedinstvu ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A to je u krajnjoj mjeri ono više.
Službeno svećeništvo kao takvo upućuje i opet u svojem nosiocu na vjeru, milost i ljubav. Jer ono još jednom zahtijeva, ako se pravo obavlja, onoga Duha koji je izliven na sve članove Crkve. Ukoliko taj službeni svećenik ne stoji jednostavno samo kao normalni laik na svojem »mjestu«, na kojem on stoji svojom egzistencijom (rođenje, obitelj, domovina, vrijeme, svjetovno zvanje) i mora svjedočiti Isusa Krista, nego sudjeluje na specifično službeno-misionarskoj zadaći Crkve (Mt 28,19 si) da solidarno zahvati nove egzistencijalne situacije ljudi u kojima kršćanstvo nije prisutno, onda je potreban tome službenom svećeništvu specifično vlastiti duh odgovornosti, hrabrosti, nesebičnosti, služenjskoga samopredanja za druge, unutarnjeg uživljavanja u mentalitet i okolinu drugih.

BISKUP (grčki episkopos=nadglednik) zove se onaj nosilac službe koju je Isus Krist u svojoj Crkvi želio i osnovao snagom Pneume, koji snagom božanskoga prava i snagom svoje pripadnosti kolegiju biskupa (prije svega sngom svoga zajedništva s papom, s Petrovom biskupskom stolicom) vodi neku mjesnu Crkvu kao predstavnicu opće Crkve. Služba i pojam biskupa čini se da su predoblikovani u kasno židovskom svijetu NZ, a isto tako pripadnost nekom kolegiju starješina kao tipična oznaka te službe. Već u NZ (gdje je biskupska služba vrlo jasno vidljiva, npr. Fil 1,1; 1 Sol 5,12; 1 Tim 3,2 si; Tit 1,5 si) povezuje se ta predstojnička i predvodnička služba s teološkim pojmom pastirske službe (Dj 20,17- 36). Razvitak biskupske službe od pastirskog nadgledništva više episkopa unutar neke zajednice do »monarhičkog« episkopata dogodio se uglavnom u 1. st.
Dogma kaže: Episkopat je božanskog prava , tako da papa usprkos svome jurisdkcijskom primatu nad cijelom Crkvom i nad svakim njenim članom (uključujući pojedine biskupe) ne može dokinuti episkopat. Biskupi se ne smiju smatrati kao papini službenici i zamjenici. Oni »pasu svoje stado« ne u papino ime nego u ime Isusa Krista i kao istinski opunomoćenici na svome vlastitom području i tako su po božanskoj odredbi nasljednici apostola. To božansko pravo i ta božanska odredba proizlaze iz sljedećih temelja:
a) iz volje Isusa Krista za njegovu Crkvu i za službu u njoj;
b) jer je cjelokupni episkopat kolegij apostola koji živi dalje u povijesti.
Upravo kao kolegij ima cjelokupni episkopat (kojemu je glava papa, a on je papa kao njegova glava) prava i zadaće u Crkvi koje su izvorne, neotuđive i božanskog prava tako da se ne može tvrditi da papa ima ista prava prema cjelokupnom episkopatu koja ima prema pojedinom biskupu. Nije pojedini biskup nasljednik pojedinog apostola nego je pojedini biskup utoliko u pravnom nasljedstvu nekoga apostola ukoliko pripada cjelokupnom episkopatu Crkve koji sa svoje strane kao cjelina nasljeduje apostolski kolegij kao zbor. Kako je u apostolskom kolegiju tako je u cjelokupnom episkopatu: Kolegij kao takav preduređena je veličina koja ide sve do Isusa i nije sastavljena od pojedinih nositelja punomoći koji bi imali svoje pojedine punomoći već unaprijed i skupljali bi se tek naknadnim zaključkom. Primat je primat u tom kolegiju, a ne nasuprot njemu koji bi si tek naknadno stvorio članove kolegija i dao si vlast u njemu.
Tako je biskupski kolegij primarna veličina koja nasljeduje apostolski kolegij, ima u papi svoju predodređenu glavu, bez njega se ne može zamisliti i pri tom papa ipak jest i može biti samo kao član i glava toga kolegija. Otuda se razumijeva crkvena nauka da sabor ima vrhovnu vlast u Crkvi (ZKP kan. 337, par. 1; Christus Dominus 4). To ne znači nikakvo ograničavanje papinskog primata jer taj biskupski kolegij uvijek ima papu kao svoju glavu bez koje ga uopće ne bi bilo ni u saboru ni izvan sabora. Kolegij upravo papinskim djelovanjem dolazi do vlastitog djelovanja ukoliko on ne radi kao privatna osoba. Otuda biva jasna i neprevarljivost učiteljstva u Crkvi, odnosno bivaju jasni njeni nosioci: Kad papa sam ili zajedno sa saborom izdaje neku nezabludivu naučiteljsku definiciju, onda se ne radi o dvama aktima dvaju različitih subjekata, nego o dvama različitim postupcima jednoga te istog subjekta koji se razlikuju samo okolnošću da je u jednom slučaju taj jedan moralni subjekt razasut po cijelom svijetu, a u drugom je slučaju okupljen na jednom mjestu pa se tako jasnije vidi suradnja i suglasno sudioništvo članova toga kolegija s glavom. Isto to vrijedi za izjave »redovitog učiteljstva«. Otuda se mora gledati i smisao biskupskog kolegija: Crkva nije konstituirana samo od mnogo članova nego i od kvalitativno različitih članova, i na vrhu Crkve mora biti vidljiv pluralizam koji u njoj mora postojati po volji Božjoj i mora ostvariti vrijednost i izvršenje.
Funkciju koju neki biskup ima u biskupskom kolegiju za opću Crkvu može on zaista izvršavati ako autoritativno predstavlja određeni dio (dijeceza) opće Crkve u kojem može realno postojati i postoji razlika koju želi Duh prema drugim dijelovima Crkve. Ukoliko je to pojedinačni biskup, dobiva on točno ograničeno područje i svoju pastirsku vlast od pape koji u slučaju nevolje može zahvatiti u ta prava biskupa. Vlast posvećivanja koja je kod biskupa izvorno ista kao kod pape dobiva on u sakramentalnom biskupskom posvećenju (Lumen gentium 2126; Christus Dominus 15) koje daje punu mogućnost djelovanja toga jednoga reda kojega snagom on u svojoj dijecezi krizma i posvećuje svećenike. I konsekracija crkava i oltara, posveta ulja, opata i opatica pridržana je biskupu. Snagom svoje pastirske vlasti vodi on dijecezu kao vrhovni pastir (nauk vjere, caritas, dušobrižništvo i nadzor dušobrižništva, zakonodavna i sudačka vlast, uprava posjedima itd.).
Ovdje izneseno shvaćanje biskupske službe raspravljeno je na 2. vat. i opširno izloženo (Lumen gentium 3 o biskupima). Jasno je da te teološke povezanosti ne isključuju kritiku na sociološkoj razini nego je zahtijevaju iz eklezioloških razloga (da se ne promaši cilj i bit Crkve). Ne smije se previdjeti opasnost apsolutističkog ponašanja u službi (što se ne može izbjeći samo obvezama kao Christus Dominus 11-17.), nedostaci u postupku regrutiranja (»odozgo« prvenstveno upravne činovnike), nedostaci vremena službe koje je praktično neograničeno, inflacija pomoćnih biskupa itd.

PAPA je današnja službena oznaka za rimskoga biskupa kao vrhovnog poglavara cijele Crkve. Prema katol. učenju, već je sam Isus konstituirao uži krug učenika kao kolegij apostola s istaknutom osobom, Šimunom, kojemu je Isus dao ime Kefas (grč. Petros, petra = stijena: Mt 16,18; usp. 10,2). Prema NZ opisao je Isus njegov položaj kao temeljnu stijenu svoje Crkve, kao domaćina u toj Crkvi koji nosi »ključeve« ("Mast ključeva) kao punu vlast vezanja i odrješivanja koja vrijedi pred Bogom, kao pastirsku vlast nad cijelim stadom Isusa Krista, kao nalog da jača braću u vjeri (Mt 397 16,16 si; Iv 21,15 si; Lk 22,32).
Budući da će Crkva trajati do kraja vremena, a Petrova je smrt bila predviđena (Iv 21,18 si), i da je i na religioznom području ideja sukcesije u ono vrijeme bila razumljiva sama po sebi, onda nije neobično što se Isusu pripisuje intencija da je htio da taj osobni poglavar za autoritativno vođenje apostolskog kolegija i njegovih nasljednika bude trajna ustanova (usp. Lumen gentium 19 22).
Budući daje Petar umro kao biskup u Rimu i budući da i faktično ni jedan drugi nije nikada u Crkvi postavio zahtjev da je vlasnik te Petrove punomoći u Crkvi koja je trajno dana, zato je prema katoličkom vjerskom učenju rimski biskup nasljednik Petrov u onim punomoćima i funkcijama koje su pripadale Petru kao prvoj glavi nosilaca službe u Crkvi (iako ne u položaju koji je Petar imao, ukoliko je on zajedno s ostalim apostolima sačinjavao prvu generaciju Crkve koja uvijek ostaje temeljna).
Razumljivo je za pravo povijesno mišljenje (tj. za ono koje priznaje i razlike i kontinuitet) da su tijekom povijesti konkretno ostvarivanje toga zahtjeva rimskog biskupa kao i refleksna spoznaja i formulacija tih papinskih punomoći i prava proživjele razvitak koji nije prošao bez kolebanja. Katolički nauk vjere o papi dobio je svoje najtočnije i opširno izlaganje na 1. vat. 1870.
Prema njemu se punomoć pape shvaća kao vrhovni primat jurisdikcije i vrhovna služba učiteljstva u Crkvi. Taj primat jurisdikcije znači, snagom božanske odredbe, istinsku, neposrednu, biskupsku vlast nad cijelom Crkvom , dakle najvišu zakonodavnu vlast, najviše pravo nadgledanja i najvišu sudačku vlast u Crkvi. Kao vrhovni učitelj ima papa milosnu očuvanost od zablude u stvarima vjere koju je Isus Krsit obećao svojoj Crkvi nezabludivost).
Tom obvezatnom vjerskom naukom 1. vat. nije rečeno da su teoretski već potpuno objašnjena sva pitanja u odnosu Pape prema cijeloj Crkvi, prije svega prema cjelini episkopata , niti da praktično konkretni povijesni oblik današnjega papinskog primata ne može više imati nikakvoga daljnjeg povijesnog razvitka.
Moglo bi npr. biti da se praktično opet jasnije razlikuju funkcije pape kao patrijarrha zapadne, latinske specifično »zapadnjačke« Crkve i kao primasa cijele Crkve, nego što je to sada slučaj, da samostalno značenje biskupske službe božanskog prava koju papa ne može ukloniti, praktično jasnije uđe u svijest Crkve, da okolnost, da papa i kad osobno izvršuje svoju primatsku vlast i nezabludivi autoritet naučavanja uvijek djeluje kao vidljiva glava Crkve, bude u svojim praktičnim konzekvencijama refleksniji. Pokušaj za praktično razjašnjenje odnosa pape prema episkopatu učinio je 2. vat. svojom tezom o kolegijalnosti biskupa (Lumen gentium 22).
Nakon toga došla je ta kolegijalnost do izražaja u različitim gremijima, posebno u permanentnoj biskupskoj sinodi. Pravni položaj pape nije pritom izmijenjen. Ali na drugoj strani ostaje jasno: religija koja dolazi od Boga, dakle mora biti autoritativna, koja je eshatološka, dakle mora imati neuklonjivu obvezatnost, koja je katolička, tj. mora biti svjetska Crkva, koja treba biti personalna usprkos društvenoj ustavnosti i u njoj, u kojoj dakle Bog sam provodi svoje spasenje čuvajući uvijek ugroženog čovjeka a ne nekom knjigom itd. kao »objektivnim« veličinama, mora u svojoj društvenoj ustavnosti imati službu koju mi nazivamo papinska.
Vjera, pouzdanje i strpljivost, koji dolaze od Božje milosti, nose onaj teret koji znači ta služba kao služba jednoga čovjeka, sve do bazileje Božje.

Izreke svetaca:

"Svećenik nastavlja otkupiteljsko djelo na zemlji..
Kad bi čovjek potpuno shvatio
svećenikovo mjesto na zemlji,
umro bi ne od straha nego od ljubavi...
Svećeništvo je ljubav Isusova srca".

Sv. Ivan Maria Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

»Neka svećenici budu spremni na samilost,
neka budu milosrdni prema svima;
neka nastoje povratiti zalutale,
neka posjećuju sve bolesnike,
neka ne zanemare siroče ili siromaha;
uvijek u brizi za dobro pred Bogom i ljudima;
suzdržavajući se od svake srdžbe,
protekcije, nepravedna suda;
držeći se daleko od svake škrtosti.
Ne vjerujući brzo tužbama,
ne prestrogi u sudovima,
imaju na pameti da smo svi grešni«.

Sv. Polikarp , biskup i mučenik (69.-155.)

O, kako je velika i časna služba svećenika
kojima je dano Gospoda beskrajnoga veličanstva riječima posvećivati,
ustima blagoslivljati, rukama držati,
vlastitim ustima uzimati i drugima dijeliti!
O, kako bi morale biti čiste one ruke, kako čista usta,
kako sveto tijelo, kako neokaljano srce
svećenikovo u koje toliko puta ulazi Začetnik čistoće!
Iz ustiju svećeničkih ne smije izlaziti ništa drugo,
osim sveta, čestita i korisna riječ
kad tako često prima Sakramenat Kristov.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Velika je to tajna i veliko je dostojanstvo svećenika:
kojima je dano što nije dopušteno anđelima.
Jer samo svećenici, valjano zaređeni u Crkvi,
imaju vlast služiti Misu i posvećivati tijelo Kristovo.
Svećenik je zaista zastupnik Božji
koji se služi riječju Božjom po zapovijedi i ustanovi Božjoj;
a Bog je tu glavni pokretač i nevidljivi izvršilac,
komu je sve podložno što god zaželi,
i komu se sve pokorava što god zapovjedi.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Samo je Krist pravi svećenik,
drugi su samo njegovi službenici.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa theologiae, III, q. 22..:
Krist je izvor svakog svećeništva:
jer svećenik Starog zakona bio je
slika Isusa Krista,
a svećenik Novog zakona
djeluje u Kristovoj osobi.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa theologiae, VII, q. 7, a. 2, ad 7:
Nužno da propovjednici imaju slobodnoga vremena,
ne samo zbog propovijedanja,
nego i zbog studija,
jer znanje ne stječu nadahnućem
poput apostola već neprestanim učenjem...

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa theologiae, III, q. 64, a. 5:
Cijev kojom prolazi voda
može biti od srebra i od olova.
Stoga službenici Crkve mogu
dijeliti sakramente i kada su grešni.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Summa theologiae, q 63, a 3:
Svaki je vjernik određen da prima ili
daje drugima ono što spada na štovanje Boga.
Za to je baš određen sakramentalni biljeg.
Čitav obred kršćanske religije
izvire iz Kristova svećeništva.
Stoga je očito da je sakramentalni biljeg
na osobit način biljeg Krista
čijim su svećeništvom uobličeni vjernici
po sakramentalnim biljezima.
Ti, naime, bilježi nisu ništa drugo
nego nekakva sudioništva (parti oipatiiones)
Kristova svećeništva 'koja od Krista dolaze.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Pravilo svećenikovog sjedinjenja s Bogom
treba primijeniti na sva područja života
i na sve svećenikove aktivnosti.
Bez te povezanosti s Bogom
ni jedna njegova aktivnost neće biti djelotvorna.
Jer on je u službi Kristovoj,
u službi njegova Kraljevstva
i on mora drugima davati Krista,
pomoći ljudima da uđu u Kristovo Kraljevstvo.
Treba dopustiti Duhu Božjem da oblikuje njegove misli,
da oplemeni njegove osjećaje,
da ojača njegovu volju.
Tada će njegov život biti plemenit, pun, plodan, radostan.

Pavin Slavko DI, prezbiter (1938.-2018.)

U snazi Krvi zaklanog Jaganjca,
molite za mnoge Kriste (svećenike),
koji dostojno poslužuju njegovo Tijelo i Krv..

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Iz spisa Sermo 4,1:
 Sve, naime, one koji su u Kristu preporođeni
znak križa čini kraljevima,
a pomazanje Duha Svetoga
posvećuje ih za svećenike,
kako bi svi duhovni kršćani
koji se služe razumom spoznali –
osim ovog posebnog služenja naše službe
– da su sudionici kraljevskoga roda
i svećeničke službe.
Jer što je toliko kraljevsko kao što je
Bogu podložan duh koji upravlja svojim tijelom?
I što je toliko svećeničko
kao što je posvećenje čiste savjesti Gospodinu
te prinošenje žrtava pobožnosti
na oltaru [našega] srca?

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Sermo 3. de assumpt. sua ad Pontif.:
 Gospodin uzima na se posebnu brigu
za Petra i moli se napose za vjeru Petrovu,
kao da će stanje drugih biti sigurnije,
ako duša prvaka ne bude svladana.
U Petru se dakle utvrđuje jakost drugih,
i tako se određuje pomo milosti Božje,
da čvrstoća, koju Krist podaje Petru,
bude po Petru drugima podijeljena.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz Epistula ad Smyrnaeos, 8, 1:
Svi slijedite biskupa kao Isus Krist svog Oca,
i svećenstvo kao apostole;
što se tiče đakona,
poštujte ih kao Božji zakon.
Neka nitko ništa ne čini
što se odnosi na Crkvu, mimo biskupa.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz Epistula ad Trallianos, 3, 1:
Neka svi poštuju đakone kao Isusa Krista,
a tako i biskupa, koji je slika Oca,
te prezbitere kao Božje vijeće i
kao zbor apostola: bez njih nema Crkve.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Poslanica Efežanima 6, 1:
Krist, kojega je Otac posvetio i
poslao na svijet (usp. Iv 10,36),
po svojim je apostolima uĉinio
dionicima svoga posvećenja i
poslanja njihove nasljednike,
tj. biskupe, koji su u različitom
stupnju zakonito predali dužnost
svoje službe raznim nositeljima u
Crkvi.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Poslanica Magnežanima:
Prezbiteri, u sličnosti redu biskupa
kojima tvore duhovnu krunu te imajući udjela
u milosti njihove službe, neka po Kristu,
vječnome i jedinome posredniku,
svagdašnjim vršenjem svoje službe
rastu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu;
neka ĉuvaju svezu svećeničkoga zajedništva,
neka obiluju u svakom duhovnom dobru te
svima pruže živo svjedoĉanstvo o Bogu,
mjereći se s onim svećenicima
koji su tijekom stoljeća u poniznom i
ĉesto skrovitom služenju ostavili
prejasni primjer svetosti.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Poslanica Tralcima 2,3:
Na osobit su način dionici poslanja i
milosti vrhovnoga svećenika također službenici
nižega reda, prije svega đakoni, koji se –
služeći otajstvima Krista i Crkve
– moraju ĉuvati ĉistima od svake
mane te tako ugađati Bogu i skrbiti se za
svako dobro pred ljudima
(usp. 1 Tim 3, 8-10 i 12-13).

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Poslanica Efežanima:
 Primio sam vas same u biskupu Onesimu
i u ostalim muževima,
što ste ih k meni u ljubavi poslali.
Slušajte biskupa i prezbiterij.
Jedina me ljubav potiče,
da vas opomenem na jedinstvo.
Dolikuje i prekorisno je,
da ste sjedinjeni s biskupom.
Ko nije unutar oltara Božjega,
lišen je kruha Božjega.
Biskupa treba štovati, poput Krista.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Poslanica Tralcima:
 Slavim Boga,
saznav po biskupu Polibiju za vaše vrline,
kako naime živite po Isusu Kristu
te ništa ne činite bez biskupa i prezbitera
bez kojih nema govora o Crkvi.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz spisa Poslanica Filadelfljanima:
 Koji su god Božji i Kristovi,
oni su s biskupom.
Služite se jednom Euharistijom,
kao što je i jedan biskup sa
prezbiterijem i đakonima.
Krist u meni vas utvrđuje,
dok se ja utječem evanđelju
kao prisutnom Kristu,
ali i apostolima kao nazočnom
prezbiteriju Crkve.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz Ap. pob. Evangelii nuntiandi, 1975.:
Laici se [...] također mogu osjećati pozvanima ili
biti pozvani da surađuju s pastirima
u službi crkvene zajednice,
u njezinu rastu i životu,
vršeći vrlo različite službe,
prema milosti i darovima
koje im je Gospodin htio udijeliti.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Enciklika o svećeničkom celibatu:
 Ipak, da bi se s većom sigurnošću prosudila
prikladnost mladića za svećeništvo,
da bi se dobili daljnji dokazi
dostignute ljudske i vrhunaravne zrelosti,
kao i imajući na umu činjenicu
da je u brizi za duše,
zbog vanjskih opasnosti,
teže ponašati se dobro —
zbog svega toga bit će zgodno
da se obaveza svetog celibata obdržava
za vrijeme određenih pokusnih razdoblja
prije nego s prezbiteratom
postane stalna i definitivna (br. 71).
Bolje je, naime, da mladići odstupe
od ministerija na početku,
još kao đakoni,
nego da to moradnu učiniti
kao prezbiteri.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisaCommunio et progressio, 1971.:
 Biskupi i svećenici, redovnici i laici,
koji na neki način predstavljaju Crkvu,
neka se osjećaju sve više zaduženima
u davanju svog prinosa tisku
te neka sudjeluju u davanju radio-emisija,
televizijskih i kinematografskih emisija...

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz Ap. pob. Evangelii nuntiandi, 1975.:
Ne možemo nikada dovoljno pohvaliti
one svećenike koji se u sakramentu ispovijedi i
u pastoralnom dijalogu pokazuju spremnima
voditi osobe putovima Evanđelja,
utvrđivati ih u njihovim nastojanjima,
podizati ih ako su pale,
pratiti ih neprestano s prosuđivanjem i spremnošću.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz spisa Govor na Duhove, 1941.:
 Hoće li se narod povratiti Crkvi?
Teško je to predočiti.
Na svećeniku je da se premiješta,
ne na narodu.
Jalov svećenik zvoni svojim zvonom i
nitko ga gotovo ne sluša.
Treba slušati sirene koje dolaze
iz tvornica, tih hramova tehnike,
gdje živi i titra moderni svijet;
tamo usmjeriti svoje misionarstvo,
ako se želi da kršćanstvo ponovo
postane živi kvasac civilizacije.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Iz Enc. Redemptoris missio:
Povijest svjedoči o velikim zaslugama
redovničkih zajednica u širenju
vjere i oblikovanju novih Crkava,
od starih monaških ustanova i
srednjovjekovnih redova
sve do suvremenih družba.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz homilije Bogoslovima splitske bogoslovije,28.04.1982.:
Cijenite, tražite i živite duhovno vodstvo
koje je tako potrebno za vedar hod, nutarnji
mir i sigurnost na putu do oltara i
u tijeku cijeloga svećeničkog života.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz Apostolske pobudnica Pastores gregis :
Kristološka protega pastoralnoga ministerija,
ako se duboko promotri,
upućuje na shvaćanje
trinitarnoga temelja samoga ministerija.
Kristov je život trinitaran.
On je vječni i jedinorođeni Sin Očev
te pomazanik Duha Svetoga, poslan u svijet;
On je onaj koji, zajedno s Ocem
šalje Duha Crkvi.
Ta trinitarna dimenzija u svemu se očituje
kao način Kristova bitka i djelovanja,
ona tvori i biskupov bitak i djelovanje.
S pravom su stoga sinodalni Oci
izričito htjeli biskupov život i ministerij
osvijetliti u svjetlu trinitarne ekleziologije
sadržane u nauku Drugoga vatikanskog sabora.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz apostolske pobudnice Pastores dabo vobis :
Bez prave ljudske izgradnje,
čitava bi svećenička izgradnja
bila bez svojega nužnog temelja.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Redemptoris missio:
Zadaća je biskupa, kao upravitelja i
središta jedinstva u dijecezanskom apostolatu,
promicati, ravnati i usklađivati
misijsku djelatnost...
neka se brine da se apostolska djelatnost
ne ograniči samo na one
koji su se već obratili,
nego da se odgovarajući dio radnika i
pomoći namijeni za evangelizaciju nekršćana.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Pismo svećenicima za Veliki četvrtak 1985:
Svaki od nas mora se odlikovati
pristupačnošću, sličnoj Kristovoj:
treba da mladi ne nalaze poteškoća
približujući se svećeniku, treba da
u njemu osjete istu otvorenost,
dobrohotnost i raspoloživot glede
problema koji ih muče.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Pismo svećenicima za Veliki četvrtak 1985:
Treba da svećenik u dodiru s mladima
znade slušati i znade odgovarati.
Treba da i jedan i drugi od tih čina
bude plod njegove unutarnje zrelosti;
treba da to priliči bistroj dosljednosti
života u naučavanju;
još više treba da to bude plod molitve,
sjedinjenja s Kristom Gospodinom i
poslušnosti djelovanju Duha Svetoga.
Tu je dakako važna prikladna naobrazba;
ali prije svega, važan je osjećaj
odgovornosti pred istinom i
pred sugovornikom.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz De proditione Iudae homilia, 1, 6:
Nije to čovjek koji čini da prinesene stvari
postaju Kristovo Tijelo i Krv,
već sam Krist koji je za nas bio raspet.
Svećenik, slika Krista, izgovara one riječi,
ali im Bog daje moć i milost.
Ovo je tijelo moje, veli on.
Te riječi pretvaraju prinesene stvari.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

De sacerdotio, 2, 4:
Gospodin je jasno rekao da je skrb
za njegovo stado dokaz ljubavi prema njemu.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

Iz spisa Svećeništvo,VI,1.504:
 Svećenikova duša treba biti
čistija od sunčanih zraka...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

Iz spisa Komentar Matejeva Evanđelja, 85, 3-4:
 Zapostavljajući molitvu, poučavanje i
svaku drugu svetu aktivnost,
neki crkveni ljudi čitavo vrijeme provode
u cjenkanjima s trgovcima žitom i vinom,
i prodavačima drugih stvari (...)
Ne može se slijediti Gospodina,
onako kako bi trebalo,
ako nismo slobodni od svake zauzetosti
za zemaljska dobra.
A sad naprotiv, svećenici Božji
brinu se za berbu i žetvu,
i puno napora ulažu oko prodaje svojih proizvoda...

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

Iz spisa PG 62, 610:
 Ne znaš li što je svećenik?
On je Božji anđeo!
Dolaze li stvari o kojima
on govori od njega?
Kada prezireš njega,
prezireš Boga,
koji ga je posvetio.

Sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

Misa posvete ulja - Predslovlje:
Ti si Jedinorođenoga Sina svoga
pomazao Duhom Svetim za
svećenika novog i vječnog saveza,
i odredio da njegovo svećeništvo
dalje živi u tvojoj Crkvi.
On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećenstvom i
iz ljubavi prema braći odabire ljude
koji polaganjem ruku postaju dionici
njegove svećeničke službe.
Oni obnavljaju žrtvu spasenja u njegovo ime,
tvojim vjernima priređuju vazmenu gozbu,
prednjače ljubavlju, hrane ih tvojom riječju i
svetim otajstvima;
posvećuju život tebi i spasu braće,
nastoje postati slika samoga Krista i
postojano svjedočiti ljubav i vjernost tebi.

Rimski misal

Posvetna molitva kod biskupskog ređenja:
Bože i Oče Gospodina našega Isusa Krista, [...]
ti si milosnom Riječju
svojom u Crkvi pravila usadio;
od iskona si rod pravednika predodredio
da bude od Abrahama;
prvake si i svećenike postavljao i
svetišta svoja nisi
ostavio bez službe...

Rimski obrednik

Posvetna molitva kod ređenja prezbitera:
Gospodine, Sveti Oče, [...] u Starome zavjetu
razvijali su se stupnjevi svećenstva i
službe levita u iščekivanju novog otajstva:
na čelo narodu postavio si velike svećenike da ga vode,
a druge si ljude odabrao da im pomažu i
imaju udjela u njihovoj službi.
Ti si prenio Mojsijev duh sedamdesetorici ljudi
punih mudrosti da bi on sam, uz njihovu pomoć,
lakše upravljao brojnim narodom [...]
za vrijeme putovanja kroz pustinju.
Aronovim si sinovima predao izobilje očinske punine.

Rimski obrednik

Posvetna molitva kod ređenja đakona:
Odredio si da za vršenje svete službe
vojuju službenici raspoređeni u tri stupnja.
U Starom zavjetu ti si izabrao Levijeve sinove
da vrše službu u svetom šatoru i
zauvijek posjeduju dio koji im je pripao:
baština vječnog blagoslova.

Rimski obrednik

Enciklika Mediator Dei:
Isti je svećenik, Isus Krist,
koga zamjenjuje njegov službenik.
Ako je ovaj, po svojem svećeničkom posvećenju
koje je primio, postao doista sličan vrhovnom svećeniku,
ima vlast djelovati snagom samoga Krista
kojega predstavlja (virtute ac persona ipsius Christi).

Pio XII, papa (1876. - 1958.)

Menti nostrae, 1950.:
(o duhovnom vodstvu svećeničkih kandidata)
U vašem duhovnom hodu nemojte se pouzdavati i
oslanjati samo na sebe, već s jednostavnošću i
poučljivošću tražite i prihvatite pomoć onoga
koji može mudro i razborito voditi vašu dušu,
upozoriti vas na opasnosti, preporučiti vam prikladna
sredstva i u svim vašim nutarnjim i vanjskim teškoćama
pravo vas usmjeriti prema sve većem savršenstvu.

Pio XII, papa (1876. - 1958.)

Enciklika Mediator Dei:
Iako je pojedini biskup pastir
samo onog dijela stada koje mu je povjereno,
ipak kao zakoniti nasljednik apostola,
po božanskoj ustanovi, suodgovoran je za
apostolsko poslanje opće Crkve.

Pio XII, papa (1876. - 1958.)

Iz spisa In Iohannis evangelium tractatus, 5, 15:
Ohola pak prezbitera treba svrstati
zajedno s đavlom.
Ali Kristov dar nije zbog toga obeščašćen,
ono što kroz njega protječe ostaje čisto i
nepomućeno stiže do plodne zemlje. [...]
Duhovna snaga sakramenta po sebi sliči na svjetlost:
oni koji njome treba da budu osvijetljeni
primaju je u njezinoj čistoći, pa prolazila i
kroz nečista sredstva,
ona se ne onečišćuje.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Sermo 47, 2:
Ako smo i pastiri,
pastir sa strahom sluša ne samo ono
što se govori pastirima,
nego i ono što se kaže ovcama.
Ako je bezbrižan prema onome
što se ovcama govori, nije mu do ovaca.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Govor 340,1:
Kad me straši što sam vama,
tada me tješi što sam s vama.
Vama sam, naime biskup.
S vama sam kršćanin.
Ono je ime službe, ovo je milosti.
Ono znači opasnost, a ovo spasenje.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz Traditio apostolica, 3 :
Oče, koji poznaješ naša srca,
udijeli ovomu svome sluzi
kojega si odabrao za biskupstvo,
da pase tvoje sveto stado i puninom svećeništva
besprijekorno ti služi danju i noću;
neka neprestance umilostivljuje tvoje lice i
prinosi darove tvoje svete Crkve;
neka, snagom duha velikosvećeništva,
ima vlast otpuštati grijehe po tvojoj zapovijedi;
neka dijeli zadatke po tvome nalogu i
sve okove razrješuje vlašću
koju si dao apostolima;
neka ti omili blagošću i čistim srcem,
prinoseći ti miomiris,
po Sinu tvome, Isusu Kristu...

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Iz spisa Traditio apostolica:
Sveti sabor, pak, naučava da se biskupskim
posvećenjem dijeli punina sakramenta reda
koja se doista i po liturgijskom običaju
Crkve i glasom svetih otaca
naziva najviše svećeništvo,
vrhunac svete službe.

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Druga molitva prezbiterskog rukopoloženja:
Gospodine, ispuni darom Duha Svetoga
ovoga koga si se udostojao uzdići
na stupanj svećeništva da bude dostojan
besprijekorno stajati pred tvojim oltarom,
navješćivati evanđelje tvoga kraljevstva,
vršiti službu tvoje istinite riječi,
prinositi ti darove i duhovne žrtve,
obnavljati tvoj narod kupelju preporođenja;
tako da i on pođe ususret našem velikom Bogu i
Spasitelju Isusu Kristu,
tvome jedinom Sinu,
u dan njegova ponovnog dolaska,
i neka primi od tvoje neizrecive dobrote
nagradu za vjerno
vršenje službe svoga reda..

Bizantska liturgija

Iz Oratio 2 :
Treba očistiti sebe prije
nego se počne čistiti druge;
treba biti poučen da bi se moglo poučavati;
treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti,
približiti se Bogu da bi se druge Bogu privodilo;
biti posvećen da bi se druge posvećivalo,
vodilo za ruku i pametno savjetovalo.
Znam čiji smo službenici,
na kojoj smo razini i prema komu smo usmjereni.
Poznam Božju veličinu i čovjekovu slabost,
ali i snagu. – [Tko je dakle svećenik?]
Branitelj istine, »uzdiže se s anđelima,
slavi s arkanđelima,
uzdiže žrtve na nebeski oltar,
ima udjela u Kristovu svećeništvu,
preobražava stvorenje,
obnavlja [u njema] sliku [Božju],
iznova ga stvara za nebeski svijet i,
da reknem što je tu najveće,
on je pobožanstvenjen i on pobožanstvenjuje.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Daj da ljubim duše svih vjernika,
bilo da meni žele dobro ili ne,
bilo da me vole ili mrze;
daj da ih pravom, gorućom,
ljubavi sve posjedujem [usvojim].
Daj mi duh požrtvovnosti do njih.
Ne dopusti da ja postanem pop – činovnik,
već svećenik u pravom smislu.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Tim svojim željama i uzdasima darujem Ti se,
moj Oče nebeski,
sav i postavljam se širokogrudno u Tvoju službu.
Tvoj sam, Ti sa mnom raspolaži
na Tvoju čast i spasenje duša.
Daj da ja nikada ne klonem duhom i
ne strašim se poteškoća, bilo kakvih.
Daj da ne zaboravim na svoje zvanje
(„memor esto conditionis tuae“ –
budi svjestan svojega položaja).

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Jao meni!
Kada ću biti sličan Tebi, Isuse moj?!
Ta moram postati „alter Christus“ [drugi Krist].
A kada ću to biti?
Daj mi svojega Duha, daj mi milost
da Te preslikam u svemu i u svemu nasljedujem.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Mnogim si me milostima nakitio,
moj Oče nebeski.
Teško bi mi bilo, pače nemoguće,
proći svoj tijek života,
a osobito ovaj zadnji dio,
i pobrojiti dobročinstva,
kojima si me Ti obasuo.
Pozvao si me i „irrevocabiliter“ [neopozivo]
u svoju svetu službu.
Hoćeš da budem sasvim i u svemu Tvoj.
Hoćeš me imati uvijek uza se.
Hoćeš da Ti hvalu pjevam i
slavu pribavljam među ljudima i
pozivaš me na rad obraćenja duša.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Dao si mi dakle zvanje,
uzvišeno, vrhunaravno zvanje.
To je najveća milost što si mi Ti,
moj Bože, mogao podijeliti.
Za nju Ti neizmjerno zahvaljujem i
pitam Ti milost da mogu vjerno
uvijek odgovarati na tu milost.
Daj da ne zaboravim nikad na svoje zvanje.
Zvanje mi nameće dužnosti,
koje moje sile same bez Tvoje milosti,
Oče moj, ne bi mogle obdržati.
Krepost čistoće koliko mi je ugrožena,
koliko ju je teško sačuvati...

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz Duhovnog dnevnika :
Postajem dakle đakon svete Majke Crkve.
Đakon ima da se sačuva „perfecte castus“ [savršeno čist] i
poslušan i zelantan
za propovijedanje evanđelja Kristova,
riječju i djelom.
Pomozi da još sutra prodrem u te istine.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Iz spisa Duhovni dnevnik:
 Daj mi jakost kreposti čistoće.
Daj da moje srce,
koje sam Ti darovao kod subđakonata,
i koje Ti sada opet prikazujem,
bude sve [cijelo] Tvoje.
Daj da ja mogu podložiti razumu
svoje zle pohote, i svoj razum Tebi,
Bože moj.
Daj mi duh mrtvljenja i
požrtvovnosti i poniznosti.
Iskrenost daj da mi bude vodilicom,
i opreznost čuvaricom.
Druga dužnost jest – poslušnost!
Daj mi krepost, da drage volje i u svemu
podložim svoju volju i svoj razum
zapovijedima Tvojim, Bože, i
Tvojih namjesnika i mojih poglavara.

Bl. Miroslav Bulešić, prezbiter, mučenik (1920. –1947.)

Pođi s pouzdanjem,
Gospodin će biti s tobom i
on će te obdariti riječima
koje ćeš propovijedati.

Sv. Dominik Guzman, redovnik ( 1170. – 1221.)

Iz pisma Helidoru o svećenicima :
Bože sačuvaj da bih o
njima rekao nešto loše,
jer oni su nasljednici apostola,
svojim ustima posvećuju tijelo Isusovo.
Po njima mi bivamo kršćani.
Oni, na neki način,
sude prije Sudnjega dana,
jer posjeduju ključeve kraljevstva nebeskoga, i
svojom uzdržljivom čistoćom
čuvaju nepovrijeđenu Zaručnicu Kristovu.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,5:
 U ime Božje (ove savjete ću ti reći i
ponoviti više puta),
ne misli da je kleričko poslanje vrsta zaposlenja kao
prijašnje zanimanje koje si imao.
Želim reći: u Kristovoj službi ne traži
materijalne koristi,
tako da ne bi došao dotle da imadneš više
kad si ušao u kleričku službu, (...)
Kao od kuge bježi od klerika trgovca
koji je od uboga postao bogat,
i od jednostavnog čovjeka uznosit.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,8:
 Kad učiš u crkvi, nemoj mamiti
uzvike narodnog oduševljenja, nego suze.
Suze slušalaca nek budu tvoja najljepša hvala.
Svećenik svoju propovijed mora
začiniti čitanjem Sv. Pisma.
Ne želim te čuti da recitiraš, vičeš, brbljaš uprazno,
nego moraš biti vješt u teologiji
upućen u božanska otajstva.
Oznaka je neznalica da žele od neukog naroda
izmamiti oduševljenje prema sebi vještinom i dužinom govorenja.
Samo glupan može tumačiti ono što ne zna,
i uvjerivši druge, sam sebe uvjeriti u vlastitu učenost.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,9:
 O oblačenju svećenika:
Ne nosi ni svijetle, ni tamne odjeće:
izbjegavaj i eleganciju i zapuštenost,
jer prvo odaje raskoš, a drugo taštu slavu.
Hodati naokolo bez lanene odjeće
nije po sebi pohvalno.
Pohvalno je nemati novaca kupiti ih.
Sramotno bi i smiješno bilo imati punu torbu a
okolo se pokazivati bez cipela i marame.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,9:
 O oblačenju svećenika:
Vrlo se brinu kako se obući i namirisati:
njihova noga ne smije plesati u prevelikoj cipeli,
prsti se presijavaju od prstenja,
a kad hodaju, da bi izbjegli da im blato
s ceste ne uprlja cipele,
hodaju na vršcima prstiju.
Vidjeviši ih tako uštavljene,
povjerovao bi prije da su zaručnici
nego klerici...

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,5:
 Ako radi pastoralne službe
moraš potražiti udovicu ili djevojku,
nemoj nikad sam ući u njezinu kuću,
nego povedi osobu čije ti dostojanstvo
neće štetiti ugledu.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,5:
 Ljubav prema svetosti ne dopušta česte pokloniće,
lijepe vrpce, cipele, marame za glavu,
poslastice, nježna i umiljata pisma.
Izrazi kao 'medu moj, sunce moje, željo moja’ i
slični ljubavni izričaji zastide nas i u kazalištu,
odbijaju nas i kod svjetovnih ljudi;
koliko nam više trebaju smetati kod klerika,
a pogotovo u klerika monaha!

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Ep. 52,5:
 U slučaju bolesti svećenika:
U tvoj mali stan neka žene ulaze malokad ili,
još bolje, nikada.
Sve djevojke ili djevice Bogu posvećene
neka su ti bez iznimke jednako daleko ili
ih jednako cijeni bez posebnosti.
Ne boravi s njima pod istim krovom i
ne uzdaj se u prošlu uzdržljivost.
Ne možeš biti svetiji od Davida,
ni jači od Samsona, ni mudriji od Salamona.
Nemoj nikada zaboraviti da je stanovnika raja
žena izagnala iz postojbine njegove.
Kad si bolestan nek bude uza te ma koji sveti brat,
rođena sestra ili majka,
ili koja druga od onih žena koju svi poštuju
zbog njezine vjere. (...)
Poznajem neke, koji su ozdravivši u tijelu,
oboljeli u duši.
Opasno je za tebe imati jednu ženu na službi,
ako si prisiljen često je gledati u lice...

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz Govora meksičkim biskupima 19. svibnja 2014. :
Ne zaboravite molitvu.
To biskupi ’pregovaraju’
s Bogom za svoj narod.
Ne zaboravite to!
A druga je transcendecija
blizina svojemu narodu.

Papa Franjo (1936.)

Iz Dnevnika :
 Karmelićanka je sestra svećenicima.
I svećenik i sestra prinose hostiju
za spasenje svijeta.
Sestra se posvećuje
tako da po njezinom sjedinjenju s Bogom
krv Božanskog Uznika koju prima u svoju dušu
teče kroz ostale članove Kristovog Tijela.
Jednom riječju,
sestra posvećuje sebe
da bi posvetila svoju braću.

Sv. Terezija od Isusa (de los Andes), redovnica (1900.-1920.) 

Iz Pisama o polaganju redovničkih zavjeta :
O čudo dobrote nebeskoga Oca,
po kojoj sam se usrećio!
Po mom znanju u svom rodu
nitko nije bio još tako sretan kao ja
kad sam ove godine istoga mjeseca i dana
16. rujna po svečanim zavjetima
nanovo se porodio a svijetu umro.
Kako i koliko te moram hvaliti, Bože moj!

o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin, sluga Božji (1876.-1956.)

Iz Životopisne crtice Travničkih Isusovaca i đaka :
Zašto sam rekao zbogom rodu, znancima,
svima i svemu na svijetu?
Zar ne zato da nađem život s Kristom,
život apostolski,
da postanem oruđe milosti Božje,
a prije svega drug Isusov,
ma koja mi se služba povjerila u Redu.
Dosta je, ako me samo Otac nebeski,
kad mu dođem polagati račun,
dočeka riječima:
’To je sin moj ljubljeni, koji mi je po volji.’

Erik Brandis, prezbiter, DI (1834.–1921.)

Iz Životopisne crtice Travničkih Isusovaca i đaka :
Stid me obuzima, kad pomislim,
da svaki dan oblačim isto odijelo
u kojem su mnogi od njih postigli zamjernu svetost,
a nekoji i krunu mučeništva.
No opet tješi me i hrabri pomisao,
što je i meni uvijek otvoren isti vrutak,
iz kojega su oni crpili toliko obilje milosti
i neslomive jakosti.
Taj vrutak je Presveti Oltarski sakrament...

Erik Brandis, prezbiter, DI (1834.–1921.)

Iz spisa Zabilješke, Bratislava 1880.:
Prikazujem se Blaženoj Djevici i
Presvetom Srcu Isusovu za ovaj
ostavljeni narod.
Rado ću podnositi uvrede, progonstva,
siromaštvo i ostale križeve
našega Gospodara i Kralja.
Volim biti siromašan i nevoljan
među narodom, čijim jezikom još
potpuno ne vladam,
nego s katedre predavati u
Bratislavi, Beču ili u Pešti.
Dao Bog, svjedočile ove riječi i
poslije moje smrti moju ljubav
k hrvatskom narodu!

Erik Brandis, prezbiter DI (1834.–1921.)

Svrha studiranja je propovjedanje,
a svrha propovjedanja je spašavanje duša.

Humbert de Romanis, prezbiter, dominikanac (1200.-1277.)

Iz razgovora za novine »Avvenire« o svećeničkom pozivu :
Ne dolazi ako se bojiš,
ne dolazi ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi ako misliš
da svojim dolaskom Družbi uslugu činiš.
Dođi ako ti je jedina želja Kristu služiti,
dođi ako imaš čvrstu kralježnicu,
dođi ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi ako imaš srce veće nego svijet,
dođi ako se znaš nasmijati dobru vicu,
a ponekad i samome sebi...

Pedro Arrupe, prezbiter DI, 28.general Družbe Isusove (1907.-1991.)

Iz Kalendara Danica, 1925.
Evo, predragi hrvatski narode,
koje nam se misli nameću prigodom
tisućgodišnjice hrvatskoga kraljevstva.
Ljubimo naše crkve,
resimo ih što bolje možemo,
pričešćujmo se što sabranije i češće
molimo Gospoda, da nam dade što boljih,
što svetijih, što brojnijih svećenika.
U ovome je pravi zalog naše
velike i blagoslovljene budućnosti.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Predgovor, Zlatna knjiga, 1925.:
 Ako se poduzimlju same po sebi
lijepe i dobre stvari,
ali ako ih ne odobrava
vlastiti pastir (biskup),
nije to gorljivost hvale vrijedna,
niti je to iskrena pobožnost.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Ivan Jäger D.I. Moj susret s Ivom..., 1938.:
 Bog zove puno više ljudi,
nego što se doista oni odazivlju.
Jer ništa toliko sv. Crkvi i
obraćenju svijeta ne treba
kao vrlo brojni apostoli, svećenici.
I zato se Bog posebno i brine
da baš zvanjima sv. Crkvu opskrbi,
zato zove mnoge mladiće da se posvete
Njegovom Božanskom djelu spasavanja duša.
Ali mnogi odbacuju taj uzvišeni poziv...

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa De unitate Ecclaesiae, 5 :
Postoji samo jedno biskupsko dostojanstvo,
koje je pak razdijeljeno na jednodušnu cjelovitost
svakog od mnogih biskupa (svaki pojedini ima udjela
samo po čuvanju cjelovitosti).

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Pisma 63, 14:
Iz predaje, naime, koja se jasno oĉituje
osobito u liturgijskim obredima i praksi
kako istočne tako i zapadne Crkve,
razvidno je da se polaganjem ruku i
riječima posvećenja tako daje milost Duha Svetoga i
tako utiskuje sveti biljeg,
da biskupi na izvrstan i vidljiv način
imaju ulogu samoga Krista, Učitelja,
Pastira i Svećenika i da djeluju u njegovoj osobi.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Pisma 66, 8.:
Biskup je u Crkvi i Crkva je u biskupu.
Ako netko nije s biskupom, nije s Crkvom...

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Pisma 61, 3:
Vršeći prema dijelu vlasti koju imaju,
službu Krista Pastira i Glave,
oni sabiru Božju obitelj kao bratstvo
koje je u jedno oduhovljeno te ga po Kristu
u Duhu dovode k Bogu Ocu.
Prezbiteri, brižljivi suradnici biskupskoga reda,
njegova pomoć i oruđe, pozvani na služenje
Božjemu narodu, zajedno sa svojim
biskupom tvore jedan prezbiterij
kojemu su povjerene različite dužnosti.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Prvi ekumenski koncil (Niceja,325.), kanon 4:
Najbolje je da biskup bude zaređen
od svih biskupa provincije.
Ako je to zbog opasnog stanja ili
zbog velike udaljenosti teško ostvarivo,
u svakom slučaju moraju se istovremeno
skupiti najmanje tri biskupa.
Pod pretpostavkom da su odsutni biskupi složni i
da su pismeno dali svoju suglasnost,
biskupsko ređenje može se obaviti.
Potvrdu o izvršenju dobiva metropolit
svake pojedine provincije.

I.Nicejski sabor (325.)

Iz spisa Prvi ekumenski koncil (Niceja,325.), kanon 34:
Biskupi jedne provincije ili pokrajine (ethnos)
moraju priznati onoga koji je među njima prvi (protos) i
njega smatrati svojim glavnim (kephale) i
ne činiti ništa važno bez njegova dopuštenja (gnome);
svaki biskup treba činiti samo ono što se tiče
njegove vlastite dijeceze (paroikia) i
od nje zavisna područja.
Prvi ȋprotosȌ pak ne može činiti ništa
bez pristanka svih biskupa.
Na takav način će vladati sloga (homonoia),
a Bog će biti slavljen po Gospodinu u Svetomu Duhu.

I.Nicejski sabor (325.)

Iz Dekreta Presbyterorum Ordinis:
Budući da su (prezbiteri) službenici Božje Riječi,
dnevno čitaju i slušaju Božju riječ
koju su dužni izlagati drugima.
A ako se ujedno trse da je i sami prime,
postajat će iz dana u dan
sve savršeniji Gospodinovi učenici,
prema riječima apostola Pavla Timoteju:
„O tome razmišljaj!
Posveti se sav tome da tvoj
napredak postane svima očit!
Pazi na se i na nauku! Ustraj u tome!
Izvršujući ovo spasit ćeš i sebe i
svoje slušatelje“ (1 Tim 4,15-16).

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Dekreta Presbyterorum Ordinis:
...neka biskupi drže prezbitere
svojom braćom i prijateljima…
neka ih rado slušaju,
štoviše, neka se s njima savjetuju...

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Dekreta Dekretom o odgoju i obrazovanju svećenika - Optatam totius :
Teološki se predmeti imaju predavati
u svjetlu vjere pod vodstvom crkvenog učiteljstva,
tako da studenti vjerno crpe
katoličku nauku iz božanske objave,
duboko prodru u nju,
učine je hranom svog duhovnog života i
da uzmognu u svećeničkoj službi tu
nauku naviještati, izlagati i braniti (...)
Naročitu pažnju treba posvetiti
usavršavanju moralne teologije...

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Dekreta Presbyterorum Ordinis, 9:
Svećenici treba da laike rado saslušaju i
da njihove želje bratski ocjenjuju,
priznaju njihovo iskustvo i mjerodavnost
na različitim područjima ljudske djelatnosti,
da bi tako mogli zajednički s njima
razabirati znakove vremena.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz spisa Lo Spirito Santo e sopra di me... :
Božji se narod prvotno ujedinjuje
Riječju Boga živoga,
koja se doista s pravom može tražiti
od svećeničkih usta.

Enzo Bianchi, teolog, osnivač redovničke zajednice 'Bose' (1943.)

Iz enciklike Ad catholici sacerdotii fastigium (1935.) :
Neka svećenik pribavi sebi
i znanje onih profanih znanosti,
koje kulturni ljudi danas smatraju
zajedničkom baštinom sviju;
treba naime da svećenik bude svet,
a ipak dorastao napretku i
potrebama svoga vremena [...]
kao što Katolička crkva [...]
svaki pa i smjeli napredak znanosti
pravog imena unapređuje i ne boji ga se.

Papa  Pio XI (1857.-1939.)

Iz Enciklike Ad catholici sacerdotii fastigium:
Svećenik, kako se obično kaže,
uistinu je alter Christus,
jer na neki način nastavlja
Kristovo djelo.

Papa Pio XI (1857.-1939.)

Zbog toga, oslonjeni na jasna svjedočanstva Svetog pisma,
i slažući se s jasnim i očitim dekretima
kako naših predšasnika, rimskih prvosvećenika,
tako i općih sabora, obnavljamo definiciju
općeg Firentinskog sabora,
prema kojoj svi Kristovi vjernici
moraju vjerovati ‘da sveta Apostolska stolica, i
rimski prvosvećenik, imaju prvenstvo na čitavom svijetu,
te da je isti rimski prvosvećenik
nasljednik blaženog Petra, prvaka apostola, i
pravi Kristov zamjenik, glava čitave Crkve te
otac i učitelj svih kršćana;
te da je Gospodin naš Isus Krist,
istom blaženom Petru predao puninu vlasti da pase,
vodi i upravlja čitavu Crkvu,
kao što se to uostalom nalazi u dokumentima
općih sabora i u svetim kanonima’

I. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz spisa Razgovor o vjeri:
Svećenik – onaj po kojem prolazi snaga Gospodnja –
uvijek je u napasti naviknuti se na veličinu
te je učiniti rutinom.
Danas mu se veličina Svetoga može prikazati
kao teret kojeg se on
(možda i nesvjesno) želi riješiti,
na način da snizi Otajstvo na vlastitu ljudsku mjeru,
umjesto da mu se s poniznošću povjeri
te se uzdigne na njegovu visinu.

Benedikt XVI, Joseph Razinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa 150. anniversario del „Dies natalis“ del Santo curato d’Ars:
O kako je velik svećenik!...
Bog ga sluša: on izgovara dvije riječi i
naš Gospodin silazi s neba na njegov glas i
zatvara se u malu hostiju.

Benedikt XVI, Joseph Razinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Pismo prigodom Dana zvanja 5.ožujka 2006.:
Sjećajući se Isusove opomene
da je žetva velika a poslenika malo;
treba moliti Gospodara žetve da
pošalje radnike u svoju žetvu (usp. Mt 9,37).
Postajemo sve svjesniji potrebe molitve za zvanja.
Ne iznenađuje da zvanja cvatu tamo,
gdje se moli s više žara.
Svetost Crkve ovisi u biti o jedinstvu s Kristom i
otvorenosti tajni milosti
koja djeluje u srcu vjernika.
Zbog toga pozivam sve vjernike da gaje
tu intimnu povezanost s Kristom,
Učiteljem i Pastirom svoga naroda,
nasljedujući Mariju koja je čuvala u svom srcu
božanske tajne i razmišljala o njima (usp. Lk 2,19).
Zajedno s njom, koja zauzima
središnje mjesto u tajni Crkve, molimo:
O Oče, podari među kršćanima brojna i sveta
svećenička i redovnička zvanja koja će održati
živom vjeru i čuvati dragu uspomenu na
Tvoga Sina Isusa putem naviještanja njegove riječi i
služenjem sakramenata s kojima
trajno obnavljaš svoje vjernike.
Podari nam svete službenike tvoga oltara
koji će biti pažljivi i vjerni čuvari Euharistije,
sakramenta vrhovnog dara za otkupljenje svijeta.
Pozovi službenike svoga milosrđa koji,
putem sakramenta pomirenja,
šire radost tvog oproštenja.
Podaj Oče da Crkva zna prihvatiti s radošću
brojne inspiracije Duha tvoga Sina te
poučljivi njegovom naučavanju,
brine za svećenička i redovnička zvanja.
Podržavaj biskupe, svećenike, đakone,
redovnike i sve krštene u Kristu,
da vjerno obavljaju svoje poslanje u službi Evanđelja.
To te molimo po Kristu našem Gospodinu. Amen.
Marijo, Kraljice Apostola, moli za nas.

Benedikt XVI, Joseph Razinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Oporuka (OR 8–10):
Poslije mi Gospodin dade
i daje toliku vjeru u svećenike,
koji žive po uredbi svete Rimske crkve,
poradi njihova reda da se –
ako bi me i progonili –
hoću njima utjecati.
I kad bih imao toliku mudrost
koliku je imao Salomon,
i kad bih našao siromašne svećenike
ovoga svijeta u župama gdje borave,
neću propovijedati protiv njihove volje.
Hoću poštivati njih i sve druge,
ljubiti i častiti kao svoje gospodare.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Nepotvrđeno pravilo (NPr 19,3):
Sve klerike i sve redovnike smatrajmo
svojim gospodarima u onome što se odnosi
na spas duše i ne odstupaju od našega Reda.
Poštujmo u Gospodinu njihov Red i
službu i upravljanje.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Opomene (OP 26,1–2):
Blažen sluga koji ima povjerenje u klerike,
koji žive ispravno po načinu svete Rimske crkve.
I jao onima koji ih preziru.
Naime, makar da su grešnici,
ipak nitko ih ne smije osuditi,
jer sam Bog sebi pridržava da ih sudi.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Pismo svim vjernicima, 2. redakcija (2 P 22):
Dužni smo svećeniku ispovijedati
sve svoje grijehe i od njega primati
tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Pismo čitavom Redu (PBr 21-22):
Čujte, braćo moja:
Ako se blažena Djevica časti,
kako se i dostoji,
jer Ga je nosila u svojoj prečistoj utrobi;
ako je blaženi Krstitelj uzdrhtao i nije se usudio
dotaknuti sveto tjeme Gospodinovo;
ako se časti grob u kojemu je neko vrijeme ležao,
koliko mora biti svet, pravedan i dostojan
onaj što Onoga koji više neće umrijeti
nego će vječno živjeti i biti proslavljen i
nad kojega se i anđeli žude nadviti
dotiče svojim rukama, srcem i ustima
blaguje i drugima pruža da ga blaguju!

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Pismo vjernicima II. (2 P 33-35):
Moramo često posjećivati crkve
te cijeniti i poštivati klerike,
ne radi njih samih, ako bi bili grešnici,
nego radi službe i brige za presveto tijelo i
krv Gospodina našega Isusa Krista,
što na oltaru žrtvuju, primaju i drugima dijele.
I budimo svi čvrsto uvjereni
da se nitko ne može spasiti
osim po svetim riječima i
po krvi Gospodina našega Isusa Krista,
a to klerici govore, naviještaju i poslužuju.
I samo oni to smiju posluživati, a ne drugi.

Sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

U Crkvi se nalazi novo,
vidljivo i vanjsko svećeništvo,
u koje je preneseno staro (usp. Heb 7,12).
Sveto pismo pokazuje, i katolička predaja je uvijek učila,
da je ono naime ustanovljeno
od istog našeg Gospodina Spasitelja,
te da je apostolima i njihovim nasljednicima
u svećeništvu predana vlast posvećivati,
prinositi i podjeljivati Njegovo tijelo i krv,
kao i opraštati i zadržavati grijehe.

Tridentski koncil (1545.-1565.)

Iz spisa Patrijaršije i biskupske konferencije, 1977.:
Biskupi ne uče kao učenjaci i znanstvenici,
nego u ime Kristovo navješćuju.
Oni kojima se obraćaju dužni su ih slušati.
Ne zaustavljaju se samo na izlaganju vjere,
nego osvjetljuju i putove kako treba
ostvariti vjeru u životu.
Misao je čovjeku dana radi djelovanja.
I vjera mu se navješćuje radi prakticiranja.
Moral nije odijeljen od dogme.
On je dogma provedena u Život.
Već je teologija izgubila mnogo time
što je moral odvojila od dogme.
Čovjek koji to čini u životu gubi još više.
Sabor ističe njihovo prajedinstvo.
Stoga treba da biskupi propovijedaju vjeru
"za vjerovanje i provođenje u život".

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Čvorišta svećeničke krize, 1971.:
 Budući da je svećenikov smisao
Isus Krist i njegovo svećeništvo,
svećenik dolazi konačno do samoga sebe i
izlazi iz krize sebe kao čovjeka
ukoliko postane više Krist.
Obično se kaže da je to simplicističko
rješenje i da ništa ne rješava.
Možda ništa ne rješava,
ali ne zato jer ne bi bilo ispravno,
nego zato jer je teško ostvarivo.
Time bismo došli do zaključka da je
svećenička egzistencija teška egzistencija.
Kad bismo to priznali,
možda bi nam se bilo lakše snaći,
shvativši »tešku egzistenciju«
ne u smislu komplicirane egzistencije,
nego u smislu napornog ostvarenja
onoga što je inače vrlo jasno
formulirano i dano.
U ostvarenoj kristoličnosti
svećenik bi ubrzo postao i
inspirativan i autentičan.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Čvorišta svećeničke krize, 1971.:
 Svećenik je kao prinosilac žrtve i
djelitelj sakramenata instrument
Božjeg djelovanja kojim
Bog posvećuje čovjeka.
Grčki su oci svećeničku ulogu nazivali:
biti »synergos«, tj. biti Božjim suradnikom
na djelu koje su nazivali »theopoiesis«,
bogooblikovanjem.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Čvorišta svećeničke krize, 1971.:
 Uza sve posvećenje za svećenika
svećenik ostaje i čovjek i kršćanin,
kao što žena s udajom i majčinstvom
ne prestaje biti žena.
Kao svećenik on je otac,
kao kršćanin on je brat,
kao čovjek on je bližnji ljudima.
Uloga svećeništva ne iscrpljuje
cjelokupne kršćanske i
ljudske egzistencije.
Te su egzistencije šire od svećeničke i
ne prestaju primanjem sv. reda
pa njihova obveza tereti svećenika.
On je višeslojno biće.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Pismo Isusovačkim mladomisnicima, 16. kolovoza 1957.:
S radošću primam obavijest o svećeničkom ređenju.
Koji taj tjesnogrudni čovjek možda bi se manje
radovao misleći: nisu naši, isusovački su, franjevački,
kapucinski, salezijanski, dominikanski...
Međutim, Vos autem sacerdotes Domini vocabimini,
mniistri Dei nostri —
Vi ste svećenici Gospodnji,
službenici Boga našega:
bilo koju halju nosili.
Od srca se radujem da se množi broj svećenika.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa J. BATELJA, Živjeti iz vjere.., 1990.:
Nije sigurno slučaj, da baš sada
bezbošci sviju dlaka i boja tako
bijesno udaraju na Mariju i izvrgavaju ruglu
pobožnost prema Majci Božjoj...
Tim više mora svećenik, kao što rekosmo,
upirati svoj pogled prema njoj,
tom najuzvišenijem uzoru svake
svećeničke duše osim dakako
velikog svećenika Isusa Krista.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa J. BATELJA, Živjeti iz vjere.., 1990.:
I svećenik koji nije u stanju
ništa žrtvovati za Boga i Crkvu njegovu,
nije shvatio niti kršćanstvo,
a kamoli bit svećeništva.
I najmanji povjetarac može otpuhati
taj suhi list sa stabla Crkve.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Pismo o. Stanku franjevcu, 16. prosinca 1958.:
Danas je potrebno više nego ikada
da svećenici budu jedno srce i jedna duša.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Mijo Škvorc, Albert Veliki — Autentični svetac, 1981.:
 Sunce se zamrači kad oni
koji bi morali svijetu sjati —
kao papa, kardinali, nadbiskupi, biskupi —
postanu mračni...
Oni su, naime, još strašniji mrak od mraka,
i kroz nesvjestan život,
i kroz mračan život...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Korizmene misli, Život, 1938.:
 Da, svećenik Kristov.
To je jedini naslov moga predstavljanja(...)
I svećenik — unatoč svom božanskom poslanju —
ostaje čovjek.
Čovjek koji sve svoje sile
imade da uloži u to,
da ono što je sitnih čovječjih sjena
ne potamni lika Kristova,
koga ima da naviješta,
ne ogluši glasa Kristova,
kojemu je samo zvučnik...

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Elementi svećeničke duhovnosti u spisima sv.Jeronima, 1990.:
 Osim nesebično, služenje mora biti i ponizno.
Poniznost izvire iz svijesti da smo sluge i
da Božjemu narodu ne dajemo ništa svoga.
Jedino svećeničko bogatstvo jest mogućnost
sudjelovanja u vlastitim dobrima
čitavog naroda Božjega.
Svećenik treba da bude poglavar,
ali i podložnik, učitelj, ali, zajedno s drugima, i
učenik jedinog Učitelja i Gospodara,
onog na nebesima.
Uz svijest da je sluga, a ne gospodar,
crkveni službenik treba da ima na umu
da povjereno mu stado pripada Kristu,
koji je rekao Petru
»pasi ovce moje«, a ne »svoje«.

Anto Mišić, prezbiter DI, profesor (1953.)

Iz spisa Elementi svećeničke duhovnosti u spisima sv.Jeronima, 1990.:
 Dvije osobine treba da rese kršćanskog propovjednika:
potrebno je da bude pun znanja i pun Boga.
Da bi to postigao, valja mu mnogo vremena
posvetiti molitvi i učenju.
Samo ako je propovjednik pun Boga
moći će prikladno tumačiti božansku poruku.
To nikako ne znači da se može zanemariti
govorničku ljepotu i pravila govorenja,
koja pomažu govorniku da privuče pažnju slušatelja i
slušatelju da bolje razumije i
slijedi ono o čemu se govori.
Ali sva pravila ostaju prazan formalizam
bez solidnoga studija Sv. Pisma i molitve.

Anto Mišić, prezbiter DI, profesor (1953.)

Iz spisa Discorsi—Messaggi—Colloqui, 1962.:
Jedno prosvjetljenije duhovno vodstvo
sačuvalo bi Crkvi mnoge svećenike koji nisu
na visini svojega poslanja i
učinilo bi da bude mnogo više svetih svećenika.

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

Iz enciklike Sacredotii nostri primordia, 1959.:
Ne možemo a da se na poseban način
ne obratimo očinskim srcem mladeži,
da je toplom ljubavlju zagrlimo,
jer u njezinu radu vidi Crkva
nadu budućnosti.
Žetva je velika, ali je poslenika malo.
U tolikim zemljama čekaju apostoli,
koji su radom iscrpljeni,
da dođe tko god tko će ih zamijeniti.
Cijeli narodi trpe od duhovne gladi,
više nego od tjelesne.
Tko će im donjeti nebesku hranu i
istine života?
Čvrsto smo uvjereni, da se mladež
našeg stoljeća neće odazvati s manje
oduševljenja pozivu božaskog Učitelja,
da nastavi djelo spasavanja,
nego što se odazivala mladež
prijašnjih vjekova.

Sv. Ivan XXIII, papa (1881.-1963.)

Iz spisa Uloga duhovnika u odgoju svećeničkih kandidata, 1987.:
 Duhovno je vodstvo na poseban način
potrebno u trenucima donošenja
važnih životnih odluka.
Osoba treba da spozna Božju volju u tom pogledu,
treba da se opredijeli tako da ostvaruje,
a ne da krši Božju volju u pogledu sebe i
svojega životnog puta.
Duhovnikova aktivna prisutnost u životu
jedne osobe osobito je nenadomjestiva
kada se radi o odlukama koje se tiču
svećeničkoga zvanja.

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Uloga duhovnika u odgoju svećeničkih kandidata, 1987.:
 Vrlo je dobro i uputno, makar nije nužno,
da duhovno vodstvo bude povezano sa sakramentom pokore,
odnosno da je duhovnik ujedno i
redoviti ispovjednik svećeničkog kandidata.
I to zbog višestrukih razloga.
Duhovno vodstvo i ispovijed toliko su bliski i
često im je predmet isti.
Na taj se način jamči jedinstvo
kandidatova nutarnjeg života,
dok bi u suprotnom moglo doći do dihotomije,
što nije dobro za postizanje svetosti.
K tome, izbjegava se potreba
da se ista stvar iznosi dvaput,
jednom s ispovjednikom, a jednom s duhovnikom.
Ako je duhovnik ujedno i redoviti ispovjednik,
može kandidatu bolje pomoći budući da žive zajedno,
češće se susreću, bolje ga poznaje,
može mu dati prikladnije savjete,
bolje odgaja njegovu savjest...

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Introduzione alla vita devota:
 Budući svećenik mora biti do kraja otvoren i
iskren pred duhovnikom.
Mora mu iznijeti sve što nosi
u savjesti i u srcu, sve što se tiče njegove duše:
„Napasti i slabosti da bi mu pomogao
pobijediti ih ili izliječiti ih,
želje i odluke da bi mu ih odobrio,
dobro koje želi činiti da ga potakne,
buduće planove da ih ispita i
savjetuje mu sredstva da ih ostvari".

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Svećenik u službi mladih, 1985.:
Svećenik koji je nezadovoljan i rezigniran
odbija druge od sebe, a nadasve mlade,
on im nema što pružiti, jer je sam prazan.
Potrebno je stoga da svećenik
istinski vjeruje u sebe i u svoje
svećeništvo kao veliki dar i milost,
da ga kao takvoga živi,
da se cijeli preda u službu Bogu i drugima,
i osjetit će svu puninu radosti
kojom će ga Bog obasuti i
preko njega one kojima služi.
Svojim svećeničkim zadovoljstvom,
osmišljenošću i radošću svećenik će na
izuzetan način biti u službi mladima.

Petar Šolić, biskup (1948.-1992.)

Iz spisa Mladi na raskršću, 1985.:
 Svećenički ili redovnički poziv
nije čovjekovo djelo,
nego je Stvoriteljev dar upućen čovjeku.
Ono nije zanimanje nego poziv i
time je bitno različit od svih zanimanja koje
mlado biće može odabrati.

Fridl Stjepan, prezbiter , DI (1950.)

Iz spisa Katoličko svećeništvo, 1984.:
Neka i naša svećenička žrtvena funkcija,
ukoliko smo i mi žrtva,
po primjeru Isusovu bude predana
u volju Božju i neka bude junačka!
Ponizno, ali donekle i ponosno
nosimo sa sv. Pavlom svoje patnje
na svojem tijelu kao biljege Isusove,
patnje koje podnosimo za njega,
i koje nas sjedinjuju s njime (Gal 6, 17)!
Kako divna žrtvena funkcija u životu svećenika!

Albin Škrinjar, prezbiter DI, profesor (1896.-1988.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Mi svećenici trebali bismo nanovo
izučiti to djetinje strahopoštovanje
pred Bogom i svetost našega odnosa
prema Njemu.
Moramo iznova naučiti drhtati od
čuđenja pred Božjom svetošću i
nečuvenom milošću našega svećeništva.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa Intervju s kardinalom Robertom Sarahom, 2016.:
Pred Gospodinom svećenik manje pada u
kušnju da postane profesor
koji za vrijeme cijele svete mise
drži predavanje te od oltara pravi
pozornicu na kojoj u žarištu
nije više križ nego mikrofon!
Svećenik mora biti svjestan toga i
osvijestiti si da on u rukama
Isusa Krista nije ništa više osim
sredstva koje mora zašutjeti
da bi stvorio prostor za RIJEČ.
Sve ljudske riječi djeluju smiješno
pred jednom VJEČNOM RIJEČI.

Robert Sarah, kardinal (1945.)

Iz spisa F.Fìengsbach, Srce Isusovo i svećenički život, 1979.:
U svećeničkom ređenju svećenik biva
označen Kristovim znakom,
koji mu se utiskuje za vrijeme i za vječnost.
Jedanput svećenik — uvijek svećenik.
Taj znak ga čini na jedinstven način
sličnim Velikom svećeniku Isusu Kristu,
tako da može djelovati u njegovo ime,
po njegovu nalogu i njegovom punomoći.
Znak ga razlikuje od krštenih i krizmanih,
zaprisiže ga i obvezuje ga za njegova
Gospodina i Učitelja.
Znak je zalog nepromjenljive vjernosti
Krista prema njemu i poziv svećeniku
na konačnu vjernost prema njegovu Gospodinu.

Franz Hengsbach, kardinal (1910.-1991.)

Iz spisa F.Fìengsbach, Srce Isusovo i svećenički život, 1979.:
Svećenički poziv je jedan od malobrojnih poziva,
možda čak i jedini,
koji njegova nosioca potpuno zaokuplja.
Svećenik ne zna za 8-satni radni dan i
za 5-dnevnI radni tjedan.
On se vlada poput majke,
koja je stalno tu za svoju obitelj.
On je tako tu stalno za Gospodina i
za njegovu Crkvu.
Sve sile svećenika pozvane su u
njegovu svećeničku službu,
kako već situacija Kristova stada zahtijeva.
On mora navlještati riječ,
poučavati, pozivati na red, ohrabrivati,
dovoditi nazad, liječiti i izmirivati;
on mora biti otac i istovremeno brat,
proglašavati Božje gospodstvo i ujedno mu
se u krajnjoj poniznosti i predanju pokloniti.
Mora »postati svima sve«
(usp. 1 Ko r 9,22).

Franz Hengsbach, kardinal (1910.-1991.)

Iz spisa F.Fìengsbach, Srce Isusovo i svećenički život, 1979.:
Sutrašnji svećenik nalazi svoju
vlastitu bit ako pogleda na Srce Gospodinovo.
To je ono Srce koje je pustilo u sebe
tamu svijeta, njegov grijeh.
Srce koje je svoju bogonapuštenost
sakrilo u Očeve ruke.
Srce koje nije htjelo nikakve moći
osim one praštajuće ljubavi.
Srce koje je bilo probodeno i
tako postalo izvorom svega Duha...
To probodeno Srce mora
sutrašnji svećenik susresti.

Karl Rahner , teolog, Družba Isusova (1904-1984)

Iz spisa Student teologije (Problem izobrazbe studenata teologije danas), 1954.:
 Ako je cilj katoličke teologije
da formira svećenike,
dakle od Bog a pozvane pastire;
ljude koji treba da vode ljude,
a ne specijalizirane stručnjake
u određenoj znanosti,
onda činjenica da akademičar više nije
nedvojbeno rođeni vođa naroda
treba potaknuti teologiju
na ozbiljno razmišljanje.

Karl Rahner , teolog, Družba Isusova (1904-1984)

Iz spisa Možemo li još govoriti o kreposti?, 1977.:
Svećenik je svećenik
svih dvadeset četiri sata —
ili nije što bi morao biti.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Propisi za heretike,32:
Među različitim oblicima služenja,
koji se tamo od prvih vremena vrše u Crkvi,
prema svjedočanstvu predaje prvo mjesto
zauzima služba onih koji su postavljeni
u biskupstvo te po nasljedstvu,
koje teče od početka,
imaju mladice apostolskoga sjemena.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Propisi za heretike,32:
Ako neke hereze imaju smjelosti
da se posiju u apostolsko doba,
da bi se ĉinilo da potjeĉu od apostola,
jer su tobože postojale već za apostola,
mi im možemo reći:
neka pokažu porijeklo svojih Crkava.
Nek nam podastru popis svojih biskupa
koji bi od jednog biskupa do drugog
nasljedstvom tako tekao te bi prvi biskup
imao za autora ili prethodnika
kojeg apostola ili kojeg apostolskog muža,
ali takvog koji je s apostolima ustrajao.
Takve poĉetke imaju sve apostolske Crkve:
Crkva u Smirni ima Polikarpa,
kojega je namjestio sv. Ivan;
Rimljani se pozivaju na Klementa,
kojega je zaredio sv. Petar.
Isto tako i druge Crkve iznose one
koje su apostoli uzeli u episkopat
pa kao izdanci potječu iz
apostolskog sjemena.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Poslanica Korinćanima XL 3. XLII 5. XLIV 1-2. LVII 1-2:
Također je svojom svevišnjom voljom
odredio gdje i tko da žrtve i
bogoslužja slavi…
Ali to nije novost jer je o biskupima i
đakonima pisano pred mnogo vremena.
Pismo, naime, negdje ovako veli:
Postavit ću im glavare u pravednosti i
njihove poslužitelje u vjeri.
… I naši su apostoli po Gospodinu
našemu Isusu Kristu znali da će biti
prepirke oko biskupske službe.
Zbog toga, dobro znajući što će se dogoditi,
postaviše ranije spomenute i zatim zapovjediše
da nakon njihove smrti njihovu službu
preuzmu drugi prokušani muževi. …
Stoga vi , koji postaviste temelj pobuni,
u posluhu se podložite starješinama i
uz pokajanje se popravite
svinuvši koljena svoga srca.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Crkvena povijest, VII, 5, 1-2 SC, 41:
Sad, brate, znaj da su se ujedinile
sve Crkve Istoka i, još dalje,
da su svi njihovi poglavari posvud
jednodušni i da se raduju iznad
svake mjere miru koji su postigli
preko svakog očekivnja.
Demetrije u Antiohiji, Teoktist u Cezareji,
Mazaban u Eliji, Marin u Tiru,
jer je Aleksandar umro;
Helidor u Laodiceji, Firmilijan i
sva Kapadocija: citiram samo najslavnija
imena među biskupima, da izbjegnem
duljinu u pisanju i dosadu u izlaganju.
Obje Sirije i Arabija kojima ste pritjecali
u svakoj zgodi u pomoć i kojima upravo pišete,
Mezopotamija, Pont, Bitinija, jednom rjeĉju,
svi i posvud se vesele na postignutoj slozi i
bratskoj ljubavi i slave Boga.

Euzebije Cezarejski, biskup, spisatelj  (oko 265.-340.)

Iz spisa Crkvena povijest, VII, 5, 1-2 SC, 41:
Sinode i zborovi biskupa sakupiše se
da rasprave o tom pitanju.
Svi su se složili… da se otajstvo
Gospodinova uskrsnuća slavi u nedjelju...
Sačuvalo se sve do sada pismo biskupa
koji su zasjedali u Palestini i
kojima je predsjedao Teofil,
biskup u Cezareji, i Narcis,
biskup u Jeruzalemu.
I drugo pismo o istom pitanju onih
koji su se sabrali u Rimu.
Prema tom pismu u Rimu je tada
bio biskup Viktor.
Pa opet pismo biskupa Ponta,
kojima je predsjedao Palmas,
kao najstariji među njima.
I još jedno Crkava u Galiji,
gdje je biskup bio Irenej…
I pisma mnogih drugih…
Ali biskupi u Aziji su tvrdili da
treba obdržavati stari obiĉaj…
Njih je predvodio Polikrat.

Euzebije Cezarejski, biskup, spisatelj  (oko 265.-340.)

Iz spisa Zrela svećenička ličnost, 1975.
 Ne može biti dobar svećenik
tko nije dobar kršćanin,
niti može biti dobar kršćanin onaj
tko nije dobar čovjek.
Nema pak zrela svećenika
bez zrela kršćanina,
niti zrela kršćanina
bez zrela čovjeka.
Ljudska zrelost — prema naučavanju Crkve —
osnovni je zakon kršćanskoga života,
više negoli je zahtjev svećeničkog zvanja.

Vladimir Merćep, prezbiter, teolog (1920.-2007.)

Iz zbornika Euharistija u životu pokoncilskog svećenika, 1973.:
 Ogromno polje rada čeka svakog svećenika.
Bezbroj duša, koje možda
nikada nisu ni čule za Misu,
čekaju da ih on dovede k njoj.
U tom nastojanju mora biti svjestan
da i sam Bog upravlja sve stvari u
smjeru njegova rada, da je čak i zlo
poniženo jer mora služiti dobru.
Koliko će od tih duša svećenik
stvarno privesti Misi, nemoguće je saznati,
ali da će mnoge od onih,
za koje se pobojava i strepi,
uživati njezine plodove,
u to ne treba posumnjati.
Bilo kako bilo, čitav život
ne bi ostao besmislen i bez sadržaja
kad bi se utrošio za to da prinese jednom,
samo jednom, živom vjerom i žarkom ljubavlju,
zajedno s Kristom, euharistijsku Žrtvu.

Vladimir Merćep, prezbiter, teolog (1920.-2007.)

Iz spisa Što je bitna sužba ministerijalnog svećeništva, 1990:
 Isus je svećenik,
iako u sebi sjedinjuje službu
proroka i pastira.
Točnije:
Isus sjedinjuje službu proroka i
pastira jedino od početka
javnog djelovanja,
dok je On svećenik od
prvog časa Utjelovljenja.

Vladimir Merćep, prezbiter, teolog (1920.-2007.)

Iz spisa Što je bitna sužba ministerijalnog svećeništva, 1990:
 Svećenik, iako ne prestaje biti čovjek,
ipak se njegova svećenička egzistencija
pojavljuje kao nova, različita od one
koja se ostvaruje u životu ostalih kršćana.
Ta ga stvarnost upriličuje i posvećuje
Kristu svećeniku i čini ga dionikom
Kristova poslanja; stalno i neopozivo.
Zato svećenik ostaje uvijek svećenik,
pa i tada kada prestaje
vršiti svećeničku službu.

Vladimir Merćep, prezbiter, teolog (1920.-2007.)

Iz spisa Što je bitna sužba ministerijalnog svećeništva, 1990:
 U onoga koji je primio svećenički red,
posebno se ističe euharistijska ovlast i
ovlast opraštanja grijeha.
Može se ustvrditi da one bitno i
neizmjerno nadvisuju sve ostale
svećeničke ovlasti i službe.
Pretvaranje kruha i vina u
pravo Tijelo i u pravu Krv Kristovu
neizmjerno nadvisuje svaku
ljudsku sposobnost i svaki njezin čin,
pa bio on i najveće čudo.

Vladimir Merćep, prezbiter, teolog (1920.-2007.)

Iz spisa De republica ecclesiastica, 1617.:
 Gdje se radi o zajedničkoj stvari i
o herezi svaki biskup mora protiv
bilo koga drugog, pa i najvišeg biskupa,
po sebi vlastitoj dužnosti i
vlastitom vlašću, koju ima od Boga,
ne ograničenu na jedno mjesto,
suprotstaviti se za dom Božji.

Marko Antun de Dominis, nadbiskup DI, teolog, znanstvenik (1560.-1624.)

Iz spisa Suae profectionis consilium exponit:
Kako su, naime, apostoli skupa i kolegijalno
(simul et in solidum) aristokratski
upravljali Crkvom,
s jednakom i univerzalnom vlašću,
tako i svi biskupi, skupa i kolegijalno
upravljaju istom Crkvom svaki pojedinac
s potpunom vlašću.
I kao što je svaki apostol bio
potpuno biskup i neovisan jedan od drugoga,
nego neposredno od samoga Krista,
čiji su jednako bili svi službenici,
tako i biskupi.

Marko Antun de Dominis, nadbiskup DI, teolog, znanstvenik (1560.-1624.)

Iz spisa Suae profectionis consilium exponit:
Kad je jednom ustanovljeno vanjsko,
ali zakonito crkveno poslanje,
onima koji su redovito poslani
odmah se od Boga podjeljuje čitava i
potpuna biskupska vlast.
Ta vlast, budući da je cijela duhovna i
nadnaravna (...) bit će nemoguće
da se od ljudi udijeli ili dopusti ili
umanji ili proširi.

Marko Antun de Dominis, nadbiskup DI, teolog, znanstvenik (1560.-1624.)

Iz časopisa Seminarium (br. 3, 1973.):
 Sakramenat pokore je jedna od najdragocjenijih
vrijednosti kojima Crkva raspolaže,
to je jedno od najuspješnijih sredstava
kršćanskog života i duhovnog odgoja i
ujedno jedan od sektora svećeničkog
života na kojemu se najviše
žrtava prosulo u prošlosti i
gdje se najviše postiglo svetosti.

Gabriel-Marie Garrone, kardinal, prefekt za katolički odgoj (1901.-1994.)

Iz spisa Nagovor na Obiteljskoj ljetnoj školi, 1973.:
 Svećenički sakramenat sv. reda i
obiteljski sv. ženidbe mogu imati
lijepu mističnu izmjenu i suradnju,
pa možemo slobodno govoriti o mističnom očinstvu i
o roditeljskom mističnom svećeništvu.
I roditelji su svećenici i
svećenik je roditelj na mističan,
ali doista stvaran način.
Ono kraljevsko svećeništvo koje pripada svim kršćanima,
na osobit način pripada roditeljima:
oni su prvi svećenici svoje djece.
Ali i svećenik je roditelj, otac.
Za mnoge koje je krstio,
a pogotovo koje je obratio,
svećenik može sa sv. Pavlom reći:
»Ja sam vas u Kristu rodio.«

Pavao Žanić, biskup (1918.-2010.)

Iz spisa Nagovor na Obiteljskoj ljetnoj školi, 1973.:
 Nek mi bude dopušteno da ispričam
nešto iz svoje obitelji,
u kojoj se rodilo moje zvanje.
Obavljali smo svibanjsku pobožnost.
Majka bi djecu slala u crkvu,
gdje je župnik vodio svibanjsku pobožnost.
Otac i majka nisu mogli ići,
no kad su se vratili s posla, poslije večere,
majka je napravila oltar, užgala svijeće i
započela kućnu svibanjsku pobožnost.
Uzela bi priručnik, čitala iz njega,
izmolili smo krunicu, litanije i
na kraju zapjevali pjesmu.
Majka je bila svećenik.
Ako vi roditelji, prvi svećenici,
ne rodite svoju djecu za Boga,
mi svećenici ostajemo praznih ruku.
Vaša je prva uloga nenadoknadiva.
Shvatite zaista svoju roditeljsku dužnost svećenički.

Pavao Žanić, biskup (1918.-2010.)

Iz spisa Nagovor na Obiteljskoj ljetnoj školi, 1973.:
 Roditelji, budite zaista mistični svećenici
kad se sakupite na zajedničku obiteljsku molitvu.
Oče i majko, u tom ste času svećenici...

Pavao Žanić, biskup (1918.-2010.)

Iz zbornika Euharistija, 1969.:
 Bilo bi uzaludno tražiti od sjemeništaraca
da postignu pravu intimnost s Kristom
ako se ona ne bi osnivala na Euharistiji.
Uvijek moramo biti zabrinuti
kad se sjemeništarci ne znaju spremati za Misu,
niti se spremaju i kad se poslije
Mise ne zahvaljuju, ili kad zanemaruju
euharistijske pobode.
No istodobno se moramo pitati
ima li njihovo jedinstvo s Kristom
dovoljno odnosa s njihovim životom i
s njihovim apostolatom;
znadu li oni govoriti Kristu o
svakodnevnim događajima i o osobama
s kojima žive ili koje susreću u
svojim apostolskim pokušajima;
idu li na povratku u sjemenište spontano
u kapelu da se razgovaraju s Kristom
o svemu što su vidjeli i čuli...

Alfred Ancel, biskup Lyona (1898.-1984.)

Iz spisa Pismo pape Hadrijana VI. nunciju u Njemačkoj, uoči Niirnberškog sabora:
 Treba da rečeš da i mi otvoreno priznajemo
da je Bog dopustio ovo progonstvo Crkve
zbog grijeha ljudi, a osobito zbog grijeha
svećenika i crkvenog poglavarstva...
Dobro nam je poznato da su se
i kod ove Svete Stolice mnoge godine
zbivale sablazni i svakovrsna naduživanja
u duhovnim stvarima,
prijestupi Božjih zapovijedi,
tako da se sve to pretvorilo u sablazan.
Ne treba se zato čuditi da je bolest glave
prešla i na udove Crkve,
od pape na prelate.
Svi mi, prelati i crkveni ljudi,
pošli smo stranputicom i već dugo vrijeme
nema nikoga tko bi dobro činio....

Hadrijan VI, papa (1459.-1523.)

Iz spisa Govor na početku Obiteljske ljetne škole, 21.08.1972.:
Kako će svećenik učiti moliti ako sam ne moli?
Kako će voditi čovjeka u dubine Božje,
u dubine samoga čovjeka, koje su otkrivene
Božjim mislima i riječima,
ako on sam nije čovjek Božje blizine i dubine,
ako on sam ne živi u tom Božjem svjetlu,
koje je jedini lijek svijeta?
Ovaj svijet može biti lijep samo nadsvijetom.
Neće ga izliječiti nikakva psihologija,
niti sociologija bez milosti.
Kako će svećenik oduševljavati
za ljepotu čistoga srca,
ako možda sam nema čisto srce?
Kako će shvatiti propovijed na gori i
kako će oduševljavati za nju
ako sam ne meditira duh te propovijedi?

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Acta et documenta Concilio vaticano Il opparando, 1960.:
 Svaki klerik mora ostaviti
biskupiji oporukom svoja dobra,
koja je stekao vršeći službu,
a ne svojoj rodbini,
izuzevši samo slučajeve pravednosti,
ali prema sudu mjesnog ordinarija...

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisaCrkva i Petrova služba danas, 1972.:
 Specijalan oblik vrhovne
pastoralne vlasti Pape jest
njegova neprevarljivost,
koja je izražaj neprevarljivosti
cijele Crkve i jamči da se
Radosna Vijest naviješta
potpuno i cjelovito.
Papa naviješta vjeru po zapovijedi Krista i
u sjedinjenju sa sveopćom Crkvom,
s cjelokupnim biskupskim kolegijem,
koji zajedno s pontifeksom,
»bez te glave nikada, jednako je odgovoran
za najvišu i punu vlast nad cijelom Crkvom«
(II. vat. LG 22.).

Joseph Höffner, kardinal (1906.-1987.)

Iz spisa PG 46, 581:
 Moć božanske riječi daje svećeniku
uzvišeno dostojanstvo i posvećenjem
ga dijeli od zajedništva puka.
Još je jučer bio čovjek kao drugi.
Po nevidljivoj snazi milosti
postavljen je za odgojitelja,
pročelnika, učitelja i mistagogu.

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Iz spisa Bilješke, 1. I 1965.:
 Iz prilika, od kojih se to
nije moglo očekivati,
proizlazi student, svećenik,
profesor i učenjak,
pa onda biskup i kardinal.
I sve to nisam učinio sam po sebi,
već mi je to Bog davao jedno za drugim...

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 2. II 1965.:
 Čistoća duše za mene je važna
ne samo zbog moga ljudskog dostojanstva
nego prije svega i zbog toga
što sam svećenik, apostol,
istaknuti član hijerarhije,
izložen pogledima svih.
Do tolikih odvajanja ne bi nikad došlo
da je kler, osobito viši,
pružao dobar primjer i da ni riječima
ni djelima nije tražio sama sebe,
nego Boga i duše.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. V 1967.:
 Krist je dobar Pastir ne samo
za jedan narod, za jednu klasu,
nego za sve ljude:
svi moraju postići spasenje.
Stoga ni ja ne smijem sužavati
svoju pastirsku brigu, već mi uvijek,
bar u pogledu nakane,
moraju svi ljudi biti cilj;
moram se za sve
bilo na koji način brinuti,
bar molitvom i žrtvom.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. II 1964.:
 To što sam svećenik, isusovac,
kardinal i biskup, treba da pripišem
Božjoj dobroti i ljubavi, a ne sebi.
Pa ako je tako, onda Gospodin očekuje
i od mene nešto osobito.
Maximumu milosti mora odgovarati
maximum rada za Božju čast.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 1. IV 1963.:
 Moram se više nego itko drugi
truditi da se odlikujem u vjernosti
prema Spasitelju, da Njegovu sliku
po mogućnosti u sebi ostvarim.
Što više to postignem,
to više ću moći raditi u
Njegovoj apostolskoj službi.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. V 1967.:
 Da je Krist umoran,
dokaz je njegovo spavanje u lađi.
Ako sam sada umoran,
to sigurno nije uzalud.
Ali to ne smijem činiti u svoju korist.
Moram se samo radovati što me je Spasitelj
za to upotrijebio i smijem moliti
da se mogu za Njega do kraja truditi.
Bit će to osobita milost Božja.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Ep. ad Rom, 1, 5. n. 10:
 Kad se Petru predala vrhovna vlast,
da pase ovce,
te se na njemu kao na zemlji utemeljila Crkva,
ne traži se ispovijest druge kreposti,
osim ljubavi...

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Dem. 7. n. 5:
 Kad se Šimun, prvak učenika, odrekao...
pokajao se i prolio mnogo suza,
pa ga je Gospodin primio,
postavio ga kao temelj i
nazvao ga je stijenom za gradnju Crkve.
O pastiri, budite nalik
na onog revnog Pastira (Krista),
kneza svega stada, koji se toliko
starao za svoje stado...
Izabrao je i postavio
dobro poznate poglavare,
kojima je povjerio ovce,
pa ih je cjelokupnom stadu postavio na čelo.
Rekao je naime Šimunu Petru:
»Pasi mi ovce moje, i jaganjce i jagnjice«.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Le Catholicisme, 1930.:
 Svećenik i njegova šačica vjernika
ne osjećaju se za vrijeme Mise osamljeno:
sveci su s njima,
a oltar, na kojem se žrtvuje žrtva
po svom liturgijskom uređenju proklamira
ideju mističke solidarnosti,
cirkulacije duhovnoga života,
koja mimo granica svijeta i vremena
spaja nebo sa zemljom.

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz spisa Le Catholicisme, 1930.:
 Specijalni poziv svećenika,
ali i svakoga čovjeka također.
Svećenici i vjernici svi su grešnici:
da uzmognu slaviti Boga, govoriti o Njemu i
govoriti s Njime, moraju biti čisti.
Dva glasa odjekuju izmjenjujući između sebe
priznanje grijeha, glas svećenika i
glas ministranta, organa vjernika.
Zajednička želja za čistoćom i za oproštenjem
apelira na Blaženu Djevicu,
koja nije nikad sagriješila,
na arkanđela Mihovila, na Ivana Krstitelja,
preteču kraljevstva milosti, i
najposlije na nekadašnje grešnike,
Petra i Pavla, sada stupove Crkve:
bez prestanka se prema njima upravljaju
liturgijske riječi, ne bi li oni skrenuli
prema zemlji, grešnoj ali i raskajanoj,
poglede Boga, koji oživljava.
Uzmi od nas naša bezakonja,
moli svećenik Boga, uzlazeći na oltar i
ljubeći ovaj oltar on apelira
na zasluge mučenika,
kojih se moći ovdje nalaze...

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz članaka u Le devoir actuel des laiques
pour le recrutement sacerdotal, 1924.:
 Četiri se puta u godini
poziva kršćanska zajednica,
da se sabere, da posija oholost življenja,
da klekne s nekim zabrinutim pouzdanjem u Boga,
neka bi Bog produljio život svećeništvu,
koje je nužno da se nastavlja život Kristov.
Nema ništa tajinstvenije ni intimnije od toga,
kako nikne svećenički poziv:
u tom se očituje vlast Božja;
malo ima djela ovdje na zemlji,
koja bi više bila njegovo djelo.
Pa ipak Bog hoteći da se služi ljudima u
svemu što je veliko,
hoće da mi sudjelujemo i u ovom djelu
te stanje poslenika u žetvu
dobije pobudu s naše strane,
pobudu naše molitve.

Georges Goyau, povjesničar, esejist (1869.-1939.)

Iz spisa Brindilles pour rallumer la Foi, 1925.:
 Dok je svećenik pri dnu oltara,
koji predstavlja Kalvariju,
na koju mu se popeti,
treba se klanjati Bogu,
moliti Ga za oproštenje svojih grijeha i
predati Mu svoje srce sa svim slabostima,
bolima, potrebama,
jednom riječi povjeriti Mu sve,
apsolutno se pouzdavajući u Njega,
sjećajući se riječi sv. Pavla:
Sve mogu u Onome, koji me jača.

Francis Jammes, pjesnik, obraćenik (1868.-1938.)

Iz spisa Deuteronomij:
 Papa učeći svu Crkvu u onom,
što se tiče vjere,
nikako ne može krivo učiti.

sv. Robert Bellarmino, kardinal, teolog, crkveni naučitelj (1542.-1921.)

Iz spisa Bilješke - V. Hug. Hurter, Nomenclátor literarius recentis theol. cathol.:
 U meditaciji i pod sv. misom
nastoj da budeš jedno s Bogom,
i što manje se uznemiruj, ako možda u
duši svojoj ne osjetiš nikakve naslade.
Cijeni pak, da nisi ti sam onaj,
koji misi, nego Bog, koga oblačiš i
čiju osobu zastupaš, makar i ne prema mjeri.

sv. Robert Bellarmino, kardinal, teolog, crkveni naučitelj (1542.-1921.)

Iz spisa Reevangelizacija redovničkih zajednica, 1993.:
 Koliko će još dugo odlutali sin modernizma
»čuvati svinje« dok ponovno ne pronađe put
prema Očevoj kući?
Redovnici bi trebali biti ti koji će svojim
životom pokazati taj put prema Ocu...

Marijan Jurčević, prezbiter dominikanac, profesor (1939.-2017.)

Iz spisa pastoralno pismo “Tko voli svoju djecu i budućnost Crkve» 24.06.2002.:
Nerijetko primjećujem kod roditelja određeni strah,
nelagodnost pred mogućnosti
da im sin poželi biti svećenik.
Katkad i roditelji sjemeništaraca pokazuju
određeni nemir s obzirom na budućnost
svojih sinova kao da se pitaju:
‘Kakav to život očekuje moga sina,
kad postane svećenik, hoće li biti sretan,
ili će se osjećati osamljen?’
Želio bih odgovoriti na neka od postavljenih pitanja.
Onaj koji želi biti dobar svećenik,
mora biti spreman nositi svoj križ,
koji je prisutan u životu svakog kršćanina.
Njegovo služenje neće uvijek biti pravo vrjednovano,
u vršenju odgovornosti naići će na
kritike i nerazumijevanja.
Ipak, premda mnogi to ne razumiju,
svećenički život ima puno lijepih strana i radosti.

Carlo Maria Martini, DI, kardinal, bibličar (1927.-2012.)

Iz spisa pastoralno pismo “Tko voli svoju djecu i budućnost Crkve» 24.06.2002.:
Svećenik je prije svega čovjek
mnogostrukih ljudskih odnosa:
posvećuje svoje vrijeme čovjeku.
Svećenik ne susreće čovjeka iz
bilo koje osobne koristi nego da im podari
nešto što ne može nitko drugi dati,
a to je duhovno bogatstvo.
Pred njim se otvaraju srca,
događa se susret po sakramentu ispovijedi i
otvoren je put da se čuje
Božja riječ koja iscjeljuje i oprašta.
Ma koliko svećenik osjećao svoju
ljudsku ograničenost odgovoriti na izazove
koje postavlja današnji svijet,
i zbog svojih slabosti potreban je kajanja,
ipak u konačnici osjeća utjehu jer je mogao
ljudima pružiti kruh Života i
zagrljaj Božjeg oproštenja.

Carlo Maria Martini, DI, kardinal, bibličar (1927.-2012.)

Natpis De Rossi, Inscriptiones. Supplem.,1871, 117).:
 Namque illi Deus ipse caput qui corporis exstat,
Propterea petrae nomen habere dedit
Dicens esto Petrus, quoniam fundabo super te,
Quam mihi nunc toto molior orbe domum.
In te per cunctas consistit ecclesia gentes
Vincit et inferni carceris imperium,
Nam (que datis) clavibus caelorum claudere portas
Et reserare dedit pro meritis hominum,
Quaecumque in ferris iuerit sententia Petri,
Haec erit in caelis scripla, notante Deo.
Dixit enim: tu es magno mihi nomine Petrus
Et tibi caelorum fortia claustra dedi.
Hac ditione potens terra caeloque Petrus stat
Arbiter in terris, ianitor in superis.

Ta njemu dao sam Bog da bude glava tijelu i
stoga da ima ime stijene.
Reče mu: Budi Petar, jer ću na tebi sagraditi zgradu,
koju hoću sebi da sagradim na svem svijetu.
U tebi stoji Crkva kod svih naroda i
ona ima vlast i nad podzemnom tamnicom,
jer joj je (Bog) dao ključeve nebeske da
zatvara i otvara vrata prema zaslugama ljudi.
Što Petar odredi na zemlji,
to će i u nebu Bog prihvatiti.
Ta on reče: Ti si mi Petre, velik imenom i
tebi povjerih vrata nebeska.
Tom vlašću obogaćen na nebu i zemlji stoji Petar,
sudac na zemlji, vratar na nebu.

Akil, biskup u Spoletu (V. st.)

Iz spisa Važno je odabrati pravi poziv, 1981.:
Mislim da je sažeto sve ono
što se tiče mog zvanja u rečenici
koju sam stavio na sličicu kao
uspomenu na Mladu misu:
"Gospodine, Ti sve znaš,
Ti znaš da te ljubim".
Da, On me svega poznaje i proniče,
On zna zašto me zove,
On je svakog dana preko zahvalne
molitve župske zajednice u Borovici
nakon sv. pričesti po zazivu
"Euharistijsko Srce Isusovo,
uzore srca svećeničkog."
i vapajnom odgovoru
"Daj nam svećenika,
osobito iz naše župe!" -
upućivao poziv, jasno, ali nenametljivo,
iz dana u dan.
On me po toj molitvi
uščuvao do danas.
Ta molitva bila mi je poticaj i
ohrabrenje u krizama.
Uvijek mi je bila draga spoznaja
da je iza mene molitva
tih dobrih ljudi.

Mirko Nikolić, prezbiter DI (1954.)

Iz spisa Važno je odabrati pravi poziv, 1981.:
Pa roditelji!
Koliko sam toga od njih primio!
Nebrojeni dani posta i pokore moje majke,
koja se odricala i otkidala od ono malo
što joj je škrti život pružao,
i prikazivala za svoju djecu,
a posebno za mene,
pa nebrojene molitve moga oca,
koji se svakodnevno spuštao u
utrobu zemlje s ruksakom municije
na leđima i molitvom na usnama
da pošteno zaradi za svoju obitelj.
Sve su to možda naizgled sitnice,
ali one su otkale i izgradile
moj život,
na njima počiva cijela
druga nadgradnja kasnijih godina,
a "Onaj koji je započeo u meni
djelo mog svećeničkog života,
On će ga i dovršiti,
jer je vjeran i ne kaje se za
svoje darove."

Mirko Nikolić, prezbiter DI (1954.)

Iz spisa Važno je odabrati pravi poziv, 1981.:
Mislim da je važno odabrati
pravi poziv za sebe.
Kad netko vidi svećenika,
koji ižaruje radost,
i pomisli kako bi taj bio
divan otac ili muž,
ili kad netko vedrog oca zamišlja
kao izvrsnog svećenika,
možda griješi,
zaboravljajući da je često
upravo to pravilno odabrano
zvanje onaj čvrsti temelj
na kom može bujati radost.
Potrebno je prihvatiti zvanje
u kojem će čovjek najviše
razviti svoje sposobnosti i sklonost,
pridonjeti dobru zajednice i
postići nutarnju radost i mir.

Ivan Hang, prezbiter DI, profesor (1940.-2021.)

Iz spisa S.Čović, Susreti s fra Jozom:
(O danu kada je zaređen za svećenika)
Znaš,nema ništa ljepše.
To je veliko.
Nema ništa veće nego
postati svećenik.(...)
Ustaneš se, penješ se na oltar,
predstaviš se i klekneš(...)
kad se penješ na oltar ti si brat,
a kad silaziš ti si svećenik.(...)

Jozo Zovko, prezbiter, OFM (1941.)

Iz spisa Dobri pastiri:
O kako je teško Božjem pastiru
Noseći s Kristom križ na Goru
Kad na njeg reže u svom nemiru
Demonske sluge u jednom zboru.

Al on ne brine, jer Krista ljubi
Svom dušom koju mu prinosi čisto,
I nema straha nit vjeru gubi
Hodeći hrabro za svojim Kristom.

O kako je malo takvih svjedoka
Što muževno brane Kristova djela
I spremnih na žrtvu, jer je duboka
Njihova nada, ljubav i vjera.

I nema milosti veće i jače
Od ljubavi koju po Kristu svjedoče.
Ni smrt ni kušnje ništa ne znače
Pastirima koji u istini kroče.

Tuga Tarle, spisatelj, diplomat (1947.)

Iz spisa Poslanica 29.IX. 1889:
 Ništa nije na ovom svijetu divnije, svetije,
korisnije i slavnije nego što je svećenik,
kad je pravi svećenik, čist, neporočan,
svet, učen, riječit, revan.
Takvi svećenik stoputa bi prije svaku muku
ovoga svijeta i svaku i najružniju smrt podnio,
nego da nešivenu haljinu Isusa Krista razdere i
jedinstvo sveto ozledi i posluh svomu
starješinstvu i tada uskrati,
kad se tomu možebit put i krv opire.
Žalibože ima svećenika, koji na to sve
zaboravljaju i po oholosti, nečistoći,
razuzdanosti svojoj u sliku se i priliku
hudobnika pretvaraju,
ter sveto tijelo Isusovo na novo muče,
rascjepaju i razdiru i stadu Gospodnjemu
pošast, otrov, smrt i propast postaju.

Josip Juraj Strossmayer, biskup, teolog, političar (1815.-1905.)

Iz spisa (Ep. 2,c.9.M.P.L.20,476.:
 Ako u starozavjetna vremena svećenici
u godini svog službovanja
nisu odlazili od hrama:
koliko većma ovi svećenici i levite
(Novoga Zavjeta) moraju od dana svoga ređenja
čuvati uzdržljivost,
budući da im je svećeništvo
ili sveta služba bez nasljedstva,
e ne prolazi nijedan dan,
kada bi bili riješeni ili
žrtve božanske ili dužnosti krštenja.

Sv. Inocent I, papa (378.-417.)

Iz spisa M.Vanino, "Život", 1922.:
 Volim izgubiti život, negoli prekršiti
svoju pastirsku dužnost i vezu,
koja me spaja s Rimom.
Pokoriti se svibanjskim zakonima
(zakoni donešeni 1873. god. sa
namjerom da se prekine veza
Crkve u Njemačkoj s Rimom)
bilo bi nedostojno
ne samo moje biskupske dužnosti,
nego i mog kršćanskog imena.

Konrad Martin, biskup (1812.-1879.)

Iz spisa : Crkveno učiteljstvo o pastoralu zvanja
u mjesnim crkvama, 1990.:
 Svećenik je prije svega
služitelj Božje riječi, posvećen i poslan
naviještati svima Radosnu vijest o Kraljevstvu.
Stoga on sam mora prvi razviti veliku
osobnu prisnost s Božjom riječi.
On je, ujedno, u slavlju sakramenata i
časoslova pozvan živjeti i svjedočiti duboko
jedinstvo između vlastite službe i
svojeg duhovnog života.
Pozvan je oživotvoriti vlast i
služenje Isusa Krista, Glave i Pastira Crkve,
potičući i predvodeći crkvenu zajednicu.

Ivan Devčić, nadbiskup (1948.)

Iz spisa M. Nedocelle, Le chrétien appartient a deux mondes, 1969:
Vjernici od svećenika
najprije traže krepost vjere.
Njihove vjere treba svijetu,
i to vjere koja ne očijuka s idolima.
Od svih drugih ljudi oni očekuju ljubav,
od svećenika očekuju vjeru i to vjeru
koja ne dolazi od rezoniranja,
nego vjeru koja se rađa od
svagdanjega kontakta s Bogom,
od bliskosti s njime.
Ljubav možemo primiti od svih,
a vjeru samo od svećenika.

Mauriac Francois, književnik (1885.-1970.)

Iz spisa Svećenik danas, 1971.:
Prezbiterat (ministerijalno svećeništvo)
kao crkvena služba nije samo neka investitura,
nego sakramenat, u kojem se vidljivim znakom
— polaganjem ruku — daje nevidljiva milost,
po kojoj se ređenik stavlja u jedan novi
odnos s Kristom i Crkvom.

Nikola Mate Roščić, prezbiter OFM (1940.-2021.)

Iz spisa Prezbiter - službenik riječi, 1978.:
Prezbiter je novo stvorenje,
koje se u svom postojanju i djelovanju
ne poziva na svoje ljudsko nego
milosno podrijetlo i poslanje.
Sve je njegovo »u Kristu« i »s Kristom«,
tako da bez njega i ne postoji.
S njim je dio njegove Tajne i
sudionik njegova života, poslanja i službe.
Objava Krista kao učitelja, svećenika i
kralja istodobno je objava biti i
službe prezbitera.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Prezbiter - službenik riječi, 1978.:
Prezbiter je živi, osobni i milosni
Kristov dar Crkvi i svijetu.
Nedjeljiv je.
Sav je karizma i sav poslanik.
U njemu dolazi do izražaja poslanje
Krista i Crkve.
Njegovim naporima i službom
Krist prenosi svoju spasiteljsku snagu,
a njegovim uspjesima kruni svoje poslanje.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Prezbiter - službenik riječi, 1978.:
Propovijedanje je početak i središte
prezbiterova djelovanja.
Ü njemu je sam Krist prisutan i djelatan.
U prezbiteròvoj službi Riječi
Krist vrši svoju proročku službu.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Prezbiter - službenik riječi, 1978.:
Prezbiter je živi sàkramenat spasenja,
odgovoran za svoje i Kristovo poslanje.
Najintimnije povezan s Kristom,
Glavom Crkve, osposobljen je izreći
Riječ koja stvara, oživljuje, pomiruje i
uskrisava ljude od mrtvih.
Njom stvara Crkvu, novu zemlju i novo nebo,
pospješuje i omogućuje
slavni dolazak Kristov i ostvaruje
Kraljevstvo Božje na zemlji.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Prezbiter - službenik riječi, 1978.:
Prezbiter i njegova služba
također pripadaju Crkvi.
Ona nema ništa više nego Riječ i
usta koja je propovijedanjem
svakog dana rađaju.
To je njoj dovoljno da bude tijelo Kristovo,
a svijetu da postane Kraljevstvo Božje.
Prezbiter propovijedanjem dijeli s Kristom
poslanje i odgovornost za sav svijet.

Ljudevit Rupčić, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1920.-2003.)

Iz spisa Ali drugog puta nema. Uvod u misao II.vatikanskog koncila:
Svećenik nipošto ne može biti
jednostavna kopija jučerašnjeg:
on mora biti svećenik za svoje vrijeme.
Jer se svećenik postavlja za ljude.

Tomislav Šagi-Bunić, prezbiter OFM, teolog (1923.-1999.)

Iz spisa razgovor D. Šimundže s kardinalom Silvijem Oddi, 1981.:
Kada svećenik nije besprijekoran u
svome načinu djelovanja,
ali zapamtite dobro,
ne pred svijetom nego pred Bogom,
tada njegovi razlozi nisu utemeljeni
na tradiciji, na napretku, na stvarima
koje treba sačuvati,
nego radije na nekim krivim shvaćanjima,
koje prouzrokuju ljudske slabosti i
koje će pravi svećenik
uvijek nastojati ukloniti.

Silvio Oddi, kardinal, diplomat (1910.-2001.)

Iz spisa razgovor D. Šimundže s kardinalom Silvijem Oddi, 1981.:
Jučer kao i danas,
svećenik je pravi miomiris Kristov:
»...da idete stopama njegovim« (1 Pt 2, 21),
»...da, Kristov smo miomiris Bogu« (2 Kor 2, 15).
Ako bi svećenik bio nešto drugo
ili se takvim pokazivao,
zapostavljajući svoj poziv da prije svega bude
pravi mimomiris Kristov,
odrekao bi se onoga što mora biti.

Silvio Oddi, kardinal, diplomat (1910.-2001.)

Iz spisa razgovor D. Šimundže s kardinalom Silvijem Oddi, 1981.:
Ako je jedna ljudska osoba od Boga uzeta i
posvećena za službu posrednika (usp. Heb 5,1),
moderan i idealan svećenik jest onaj
koji je u svakom času svjestan
svojega poziva i vrši svioju ulogu posrednika.

Silvio Oddi, kardinal, diplomat (1910.-2001.)

Iz spisa Svećenici za mlade 1985:
Znamo da će neki poput mladića iz Evanđelja
ostati pred Kristom zbunjeni, ražalošćeni,
gotovo razočarani.
Nije lako raspršiti sve zablude i predrasude,
suzbiti kobne utjecaje,
osloboditi srca od strasti i zla.
Ali kad je teren duše povoljan,
volja spremna za sam izgradnju, mlado srce želi
ispravno prosuđivati i uspješno djelovati.
Svećenik mora uvijek znati da je Isus
pročelno stavljao Boga, a ne sebe.
Bog je jedini dobar.
Ni svećenici ne smiju govoriti ili djelovati
kao svećenici u svoje ime.
Oni govore što su čuli,
oni rade za što su zaduženi.
U ime Božje, u ime Kristovo.
U svećenicima mladi moraju pronaći prostor
gdje se susreće Božja stvarnost,
gdje se pronalazi sržna poruka života.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Acta et documenta Concilio vaticano Il opparando, 1960.:
 Neka se obavežu biskupi da svojim
svećenicima za slučaj bolesti,
starosti, invalidnosti ili slabosti
osiguraju socijalnu skrb...
Ovo pripada svakom svećeniku,
a u prvom redu ako se nađe u bolnici...
Za slučaj invalidnosti ili starosti
treba za svakoga pronaći toliko sredstava
da ima barem najnužnije za uzdržava.

Josip Lach, biskup (1899.-1983.)

Iz spisa Što određuje lik zaređenog službenika, 1993.:
 Svećenik dobro zna da oduševljenje
ne traje uvijek,
da splasne kao probušeni balon.
Zato se on trudi da stekne
dobre navike u svemu.
One mu služe kao kotač zamašnjak uvijek,
a napose onda kada ponestane
oduševljenja i zanosa.
One mu pomažu da bude vjeran i
u velikom i u malom,
koliko god koji put vjernost bila teška.
Stoga vrijedi imperativ:
"Kada ti ponestane vino oduševljenja,
znaj cijeniti vodu vjernosti!"

Stjepan Kušar, teolog, profesor (1950.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Mi smo Božji svećenici i naša je služba
koju imamo vršiti da čuvamo Božju baštinu
u svojim slabim rukama i da je prenesemo
dalje i da je donosimo vama ljudima...

Alfred Friedrich Delp, prezbiter DI, mučenik (1907.-1945.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Svećenici su ljudi zato postavljeni i
njihov je jedini smisao te pravo na
egzistenciju da stoje na raspolaganju i
da daju što imaju - dapače da daju
još više nego kad bi same sebe
imali darovati:
svu Božju puninu koja ima je darovana.
Iz takove svijesti, da je to među vama
može se rasti i biti siguran...

Alfred Friedrich Delp, prezbiter DI, mučenik (1907.-1945.)

Iz spisa Svećenički svibanj, 1971.:
Na svećenikovu ljubav imaju svi pravo:
dobri i zli.
Zato se i pravom svećeniku mogu svi
uteći sigurni da će naći odgovarajući
osjećaj, pomoć, razumijevanje.
Siromašni, bogati, veliki i mali,
pravednici i grješnici u svećenikovom
srcu nalaze kucaj nježnosti,
bratsko odjekivanje,
koje ispunja sigurnošću.
Zato su svećenici i potrebni svim narodima,
rasama i svim vremenima.
I našem također.
Možda našem još i više nego prije...

Josip Antolović, prezbiter DI, spisatelj (1926.-2008.)

Iz spisa Svećenički svibanj, 1971.:
Progonstvo ukrasuje svećenika
najsjajnijom krunom:
krunom mučeništva i utiskuje mu u
dušu pečat Kristova lica,
Krista koji trpi,
Krista koji prašta,
koji spasava i same progonitelje te
otvara i za njih nebeska vrata.
Svećenik nikad bolje ne predstavlja
Krista nego kad je natovaren Njegovim
križem i kad se s njime penje
krvavim putem na Kalvariju.

Josip Antolović, prezbiter DI, spisatelj (1926.-2008.)

Iz spisa Pismo đakovačkim bogoslovima, 1962.
(...) Isus je na križu raširio ruke,
da njima zagrli svijet.
Ali kao da su mu se ruke učinile
premalenima da sav svijet obujmi.
On zaželi da se nađe mnogo ruku
koje bi dohvatile njegove spasiteljske,
da tako umnoži svoje ruke rukama
svojih svećenika i da svom silom svoje
spasiteljske ljubavi zagrli čitav svijet.

Bonaventura Duda, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1924.-2017.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Postojani zov zvanja uključuje
postojano kidanje od svega onoga
što bi ga moglo ugušiti ili
mu iskriviti smisao.
A to je buka svijeta, sebičnost,
obitelj, olako slaganje s javnim
mišljenjem - konformizam...
Zato zvanje traži nešto daleko više
nego samo neke zaštitne brane.
Ono traži pažnju i budnost srca,
sposobnost sabranosti i pribranosti,
koju odgaja naravna i nadnaravna
krepost šutnje, da se unatoč
varkama i iluzijama možemo sve
više približiti Onome koji nam je
intimniji od najintimnijeg u nama i
koji po milosti poziva da objavljujemo
Njegova Sina...

Emmanuel Mounier, filozof, teolog (1905.-1950.)

Iz spisa Filozofija vjere:
Meni se čini da je Bog htio
oprezno velom sakriti sjaj i
ljepotu katoličkog svećeništva.
Kad bi se naime znalo i razumjelo
o čemu se tu zapravo radi,
bilo bi svećenika previše!

Auguste Joseph Alphonse Gratry, prezbiter, spisatelj, teolog (1805.-1872.)

Iz spisa Umjesto da vode oni zavode moj narod, 2004.:
 Lakše je biti svećenik
nego svećenik-prorok.
Traži se manje hrabrosti u očuvanju nečega
nego probijanju Božje novosti.
Nedostatak hrabrosti nastupa u Božje ime
rađa slatkorječive teme što 'paraju srca',
izbjegavanje srži problema,
bijeg od plivanja protiv struje.
Pitanje je koliko svećenik može biti Božji,
ukoliko nije i prorok?!

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Umjesto da vode oni zavode moj narod, 2004.:
 Kad god se je u povijesti Crkve u
njezine redove uvukla samo svećenička,
a odbacila proročka atmosfera,
Crkva je gubila čvrsto tlo pod nogama.
Svećenici su, nažalost, puno lakše
podlijegali napasti od koje nisu bili
imuni ni proroci i na koju su upozoravali:
"Ovako govori Jahve protiv proroka koji
moj narod zavode: 'Ako imaju zalogaj u zubima,
proglašavaju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji
im ništa ne stavlja u usta naviještaju
sveti rat... Zaći će sunce tim prorocima
i dan će za njih pomrčati...
Svi će oni pokriti gubice, jer odgovora
Božjeg neće biti..." (Mih 3, 5-7).
Proročki nastup suvremenoga svećenika
zahtjeva hrabrost i rizik, inače,
umjesto da vode, oni lako mogu postati
zavoditelji, ili čak zavodnici Božjega naroda.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament pokore u pravoslavlju, 2007.:
 Svećenik u procesu obraćenja,
odnosno ozdravljenja grješnika,
predstavlja onog evanđeoskog milosrdnog
Samaritanca koji podiže ranjenog,
bolesnog i onemoćalog, liječi ga i
brine se za njegovo spasenje,
ali također i samoga Sina Božjega,
koji podjeljuje oproštenje i
raduje se obraćenju grješnika.
Ova dvostruka uloga ispovjednika
– duhovnog oca i liječnika,
te službenika Crkve po kojem sâm Krist
udjeljuje oproštenje, naglašena je,
u liturgijskim obrascima ovog sakramenta.

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)


Katekizam katoličke crkve:

433 Veliki svećenik, nakon sto je žrtvenom krvlju poškropio pomirilište Svetinje nad svetinjom, zazivao je samo jednom godišnje Ime Boga spasitelja za okajanje Izraelovih grijeha . Pomirilište bijaše mjesto Božje prisutnosti. Kada sveti Pavao kaze o Isusu da "ga je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište" (Rim 3,25), želi potvrditi da je u njegovu ćovjestvu "Bog u Kristu svijet sa sobom pomirio" (2 Kor 5,19).

540 Napastovanje Isusa očituje kakvo je mesijanstvo Sina Božjega, suprotno onome što mu ga predlaže Sotona i koje mu ljudi žele pripisati. Zato je Krist pobijedio napasnika za nas: "Nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego koji je u svemu iskusan kao i mi, osim grijeha". (Heb 4,15). Crkva se svake godine četrdesetdnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.

611 Euharistija koju u tom času ustanovljuje bit će "spomen"njegove žrtve. Isus apostole ukljucuje u vlastitu žrtvu i traži od njih da je trajno uprisutnjuju. Time Isus postavlja apostole za svećenike Novoga Saveza: "Za njih posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni u istini" (Iv 17,19).

662 "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Iv 12,32). Uzdignuće na Križ označuje i navješćuje uzdignuće u Uzašašću na nebo. Ono je ovomu početak. Isus Krist, jedini Svećenik novoga i vječnog Saveza, "ne uđe u rukotvorenu svetinju (...), nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas" (Heb 9,24). U nebu Krist trajno vrši svoje svećenistvo; "zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzme." (Heb 7,25). Kao "Veliki svećenik budućih dobara" (Heb 9,11), on je središte i glavni vršitelj bogoslužja kojim se časti Otac nebeski.

783 Isus Krist je onaj koga je Otac pomazao Duhom Svetim i učinio "Svećenikom, Prorokom i Kraljem". Sav Božji narod sudjeluje u toj trojakoj Kristovoj službi i odgovoran je za poslanje i služenje koje odatle proistječe.

784 Ulazeći po vjeri i krštenju u Božji narod, čovjek postaje sudionik u jedinstvenom pozivu toga naroda - u svećenickom pozivu: "Krist Gospodin, veliki svećenik uzet između ljudi, učinio je od novoga naroda `kraljevstvo i svećenike za Boga, Oca svoga.' Krštenici su, zaista, po novom rođenju i pomazanju Duha Svetoga posvećeni da budu duhovni dom i sveto svećenstvo"

876 Sa sakramentalnom naravi crkvene službe iznutra je povezan značaj njezina služenja. Službenici, potpuno ovisni o Kristu, koji im daje poslanje i vlast, jesu doista "sluge Krista Isusa", slični su Kristu, koji je za nas dragovoljno uzeo "lik sluge" (Fil 2,7). Budući da riječ i milost kojima služe nisu njihove, nego Kristove, koji ih je njima povjerio za druge, dragovoljno će svima biti sluge.

877 Jednako je tako sakramentalnoj naravi crkvene službe svojstven zborni značaj. Naime, od početka svog djelovanja, Gospodin Isus uspostavio je Dvanaestoricu, "klicu novog Izraela i ujedno ishodište svete hijerarhije". Zajedno izabrani, oni su zajedno i poslani te će njihovo bratsko jedinstvo biti u službi bratskog zajedništva svih vjernika, koje će biti kao odraz i svjedočanstvo zajedništva božanskih osoba. Stoga, svaki biskup vrši svoju službu unutar biskupskog zbora, u zajedništvu s Rimskim biskupom, nasljednikom sv. Petra i glavom zbora; a svećenici svoju službu vrše unutar biskupijskog prezbiterija (svećenstva), pod upravom svoga biskupa.

BISKUPSKI ZBOR I NJEGOVA GLAVA, PAPA
880 Uspostavljajući Dvanaestoricu, Krist "ih je ustanovio kao kolegij ili stalan zbor, kojemu je na čelo stavio Petra, izabranog između njih"Kao što po Gospodinovoj odluci sv. Petar i drugi apostoli tvore samo jedan apostolski zbor, isto tako su među sobom povezani Rimski biskup, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostolski".

881 Gospodin je samo Šimuna, kojemu je dao ime Petar, učinio stijenom svoje Crkve. Njemu je predao ključeve; njega je postavio pastirom svega stada. "Služba vezivanja i razrješivanja, koja je dana Petru, očito je dana i zboru apostola združenom sa svojom glavom". Ta pastirska služba Petra i drugih apostola spada u temelje Crkve. Nastavljaju je biskupi pod papinim prvenstvom.

882 Papa, rimski biskup i nasljednik svetoga Petra, "trajno je i vidljivo počelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnoštva vjernika". "Rimski prvosvećenik po svojoj službi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima nad Crkvom potpunu, vrhovnu i opću vlast, koju može uvijek slobodno vršiti".

883 "Kolegij ili zbor biskupa nema vlasti osim ako se ne shvaća zajedno s Rimskim biskupom kao svojom glavom." Kao takav, biskupski je zbor "također subjekt vrhovne i potpune vlasti nad cijelom Crkvom (...); ta se pak vlast može vršiti samo uz suglasnost rimskoga biskupa".

884 "Vlast nad općom Crkvom na svečan način biskupski zbor vrši na općem saboru". "Ne može biti općeg sabora koji kao takav nije potvrdio ili barem prihvatio Petrov nasljednik".

885 "Biskupski zbor, ukoliko je sastavljen od mnogih, izražava raznolikost i općenitost Božjega naroda, a ukoliko je okupljen pod jednom glavom, izražava jedinstvo Kristova stada".

886 "Pojedini su biskupi vidljivo počelo i temelj jedinstva u svojim posebnim Crkvama". Kao takvi "vrše svoju pastirsku upravu nad dijelom Božjeg naroda koji je njima povjeren"; pri tomu im pomažu svećenici i đakoni. Ali, svaki od njih, kao član biskupskog zbora, dijeli brigu za sve Crkve, što ponajprije pokazuje "upravljajući dobro svojom Crkvom kao dijelom opće Crkve" i tako pridonoseći "dobru čitavog Mističnog Tijela, koje je također tijelo Crkava" Ta se briga napose odnosi na siromašne, na progonjene zbog vjere kao i na misionare koji djeluju po svoj zemlji.

887 Partikularne Crkve, susjedne i iste kulture, tvore crkvene pokrajine ili veće cjeline nazvane patrijarhatima ili regijama. Biskupi tih cjelina mogu se ujediniti u pokrajinske sinode ili koncile. "Slično mogu danas biskupske konferencije dati mnogovrstan i plodan prinos, da se "kolegijalni duh dovede do konkretne primjene".

941 Laici imaju udjela u Kristovu svećenistvu: s njim sve više sjedinjeni, oni razvijaju milost krštenja i potvrde u svim dimenzijama osobnog, obiteljskog, društvenog i crkvenog života, te tako ostvaruju poziv na svetost upućen svim krštenima.

983 Kateheza će se truditi da u vjernika pobudi i podupre vjeru u neusporedivu veličinu dara koji je uskrsli Krist dao svojoj Crkvi: poslanje i vlast da, po službi apostola i njihovih nasljednika, doista otpušta grijehe: Gospodin hoće da njegovi učenici imaju golemu vlast: hoće da njegovi siromašni sluge u njegovo ime vrše sto je on činio dok je bio na zemlji. Svećenici su primili vlast koju Bog nije dao ni anđelima ni arkanđelima. (...) Ono što svećenici ovdje dolje izvrše,to Bog gore potvrđuje. Da u Crkvi nema otpuštenja grijeha, ne bi bilo nikakve nade, nikakva ufanja u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu koji je svojoj Crkvi dao tolik dar.

1120 Služba svetoga reda ili ministerijalno svećenistvo u službi je krsnom svećenistvu. Ono jamci da, u sakramentima, upravo Krist djeluje po Duhu Svetomu za Crkvu. Spasenjsko poslanje od Oca povjereno utjelovljenom Sinu, povjereno je apostolima i po njima njihovim nasljednicima: oni primaju Duha Isusova da djeluju u njegovo ime i u njegovoj osobi. Zaređeni službenik je, dakle, sakramentalna veza koja povezuje liturgijski čin s onim što su rekli i učinili apostoli i, po njima, s onim što je rekao i izvršio Krist, izvor i temelj sakramenata.

1410 Krist, veliki i vječni svećenik Novoga Saveza, djelujući po službi svećenika, prinosi euharistijsku žrtvu. I taj isti Krist, stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina, prinos je euharistijske žrtve.

1411 Samo valjano zaređeni svećenici mogu predsjedati Euharistiji i posvećivati kruh i vino da postanu Tijelo i Krv Gospodnja.

II. Sakrament Reda u naumu spasenja
SVEĆENISTVO STAROG ZAVJETA
1539 Izabrani je narod Bog ustanovio kao "kraljevstvo svećenikâ, narod svet" (Izl 19,6). Ali unutar izraelskog naroda Bog je izabrao jedno od dvanaest plemena, Levijevo pleme, odvajajući ga za bogoštovnu službu; sam Bog je njegova baština. Počeci starozavjetnog svećenistva posvećeni su posebnim obredom. Njime su svećenici "postavljeni za ljude u odnosu prema Bogu, da prinose darove i žrtve za grijehe".

1540 Iako je ustanovljeno za naviještanje Božje riječi i za uspostavljanje zajedništva s Bogom po žrtavama i molitvama, to svećeništvo ipak nije bilo sposobno ostvariti spasenje jer je moralo neprekidno prinositi žrtve i nije moglo dovesti do konačnog posvećenja, koje će samo Kristova žrtva ostvariti.

1541 Crkvena liturgija ipak vidi u Aronovu svećenistvu i u levitskoj službi, kao i u uspostavi sedamdesetorice muževa, sliku novozavjetnog svećenistva. Tako Crkva, u latinskom obredu, u posvetnoj molitvi kod biskupskog ređenja moli: "Bože i Oče Gospodina našega Isusa Krista, Oce milosrđa i Bože svake utjehe, koji u visinama stanuješ a nizine motriš; ti sve znadeš prije no što se dogodi; ti si milosnom Riječju svojom u Crkvi pravila usadio; od iskona si rod pravednika predodredio da bude od Abrahama; prvake si i svećenike postavljao i svetišta svoja nisi ostavio bez službe, od početka se svijeta proslavljaš u onima koje odabireš".

1542 U ređenju prezbitera Crkva moli: "Tako su se i u Starome zavjetu razvijali stupnjevi svećenstva i službe levita u išćekivanju novog otajstva: na čelo narodu postavio si velike svećenike da ga vode, a druge si ljude odabrao da im pomažu i imaju udjela u njihovoj službi. Ti si prenio Mojsijev duh sedamdesetorici ljudi punih mudrosti da bi on sam, uz njihovu pomoć, lakše upravljao brojnim narodom za vrijeme putovanja kroz pustinju. Aronovim si sinovima predao izobilje Očeve punine: da bude dosta svećenika za prinošenje spasonosnih žrtava i obavljanje ostalih službi".

1543 A u posvetnoj molitvi ređenja đakona Crkva ispovijeda: "Odredio si da za vršenje svete službe vojuju službenici raspoređeni u tri stupnja. U Starom zavjetu ti si izabrao Levijeve sinove da vrše službu u svetom šatoru i zauvijek posjeduju dio koji im je pripao: baština vječnog blagoslova".

JEDINO KRISTOVO SVEĆENIŠTVO
1544 Sve slike starozavjetnog svećeništva ispunile su se u Isusu Kristu, koji je jedini "Posrednik između Boga i ljudi" (1 Tim 2,5). Melkisedeka, "svećenika Boga Svevišnjega" (Post 14,18), kršćanska predaja smatra praslikom svećenistva Krista, jedinog "velikog svećenika po redu Melkisedekovu" (Heb 5,10; 6,20), "svetog, nedužnog, neokaljanog" (Heb 7,26), koji "jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene" (Heb 10,14), tj. svojom jedinom žrtvom na križu.

1545 Kristova je otkupiteljska žrtva jedna jedina, i izvršena jednom zauvijek. Pa ipak ona postaje prisutna u euharistijskoj žrtvi Crkve. Isto je i s jedinim svećenistvom Isusa Krista: ono se po ministerijalnom svećeništvu uprisutnjuje a da se pri tom ne umanjuje jedinstvenost Kristova svećeništva. "Naime, samo je Krist pravi svećenik, drugi su samo njegovi službenici".

DVOJAKO SUDIONISTVO U JEDINSTVENOM KRISTOVU SVEĆENIŠTVU
1546 Krist, veliki svećenik i jedini posrednik, učinio je Crkvu "kraljevstvom i svećenicima Bogu i Ocu svojemu" (Otk 1,6). Cjelokupna je zajednica vjernika, kao takva, svećenička. Vjernici, svatko prema svome pozivu, vrše svoje svećenistvo sudjelovanjem u Kristovu svećenilkom, proročkom i kraljevskom poslanju. Vjernici su po sakramentima krštenja i potvrde "posvećeni da budu (...) sveto svećenstvo".

1547 Ministerijalno ili hijerarhijsko svećenistvo biskupa i prezbitera i opce svećenistvo svih vjernika, iako "i jedno i drugo, svako na svoj način, imaju dio u Kristovu svećeništvu", ipak se između sebe bitno razlikuju, iako su "u međusobnom odnosu". U kojem smislu? Dok se opće svećeništvo vjernika ostvaruje kroz razvijanje krsne milosti, život vjere, nade i ljubavi, život po Duhu, ministerijalno je svećeništvo u službi općega svećeništva, i u vezi je s razvijanjem krsne milosti svih kršćana. Ono je jedno od sredstava kojima Krist nastavlja izgrađivati i voditi svoju Crkvu. To je razlog da se ono prenosi posebnim sakramentom, sakramentom Reda.

1590 Sv. Pavao piše svome učeniku Timoteju: "Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku." (2 Tim 1,6) i "Teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi" (1 Tim 3,1). Titu kaže: "Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio" (Tit 1,5).

1591Čitava je Crkva svećenicki narod. Po krštenju svi vjernici sudjeluju u Kristovu svećeništvu. To se udioništvo naziva "kraljevskim svećeništvom". Na njegovu temelju i njemu na službu postoji drugo sudjelovanje u Kristovu poslanju, ministerijalno svećeništvo, podijeljeno sakramentom reda; zadaća mu je služiti zajednici u ime i u osobi Krista Glave.

1592 Ministerijalno svećenistvo bitno se razlikuje od opceg svećeništva vjernika jer ono podjeljuje svetu vlast na službu vjernicima. Zaređeni službenici vrše svoju službu u narodu Božjem učeći (munus docendi), slaveći božanski kult (munus liturgicum) i pastoralno upravljajući (munus regendi).

1593 Od samog početka služba reda podjeljivala se i vršila u tri stupnja: služba biskupa, prezbitera i đakona. Službe podijeljene ređenjem nezamjenjive su za organski ustroj Crkve: bez biskupa, prezbiterâ i đakonâ ne može se govoriti o Crkvi.

1594 Biskup prima puninu sakramenta reda koji ga uključuje u biskupski zbor i čini ga vidljivom glavom partikularne Crkve koja mu je povjerena. Biskupi, kao nasljednici apostola i članovi biskupskog zbora, imaju udio u apostolskoj odgovornosti i u poslanju cijele Crkve pod vlašću pape, nasljednika svetog Petra.

1595 Prezbiteri su pridruženi biskupima u svećeničkom dostojanstvu i ujedno su o njima ovisni u vršenju svojih pastoralnih djelatnosti; pozvani su da budu razboriti suradnici biskupâ; oni oko svoga biskupa čine "prezbiterij" koji zajedno s njime nosi odgovornost za mjesnu Crkvu. Od biskupa primaju dužnost za pojedinu župnu zajednicu ili za određenu crkvenu službu.

1596 Đakoni su zaređeni za zadatke služenja u Crkvi. Ne primaju ministerijalno svećeništvo, ali im ređenje podjeljuje važne uloge u službi naviještanja riječi Božje, bogosluzja, pastirskog upravljanja i djelotvorne ljubavi: te zadatke treba da vrše pod pastirskom vlasti svoga biskupa.

1597 Sakrament reda podjeljuje se polaganjem ruku, nakon čega slijedi svečana posvetna molitva kojom se za ređenika od Boga traže milosti Duha Svetoga potrebne za njegovu službu. Ređenje utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg.

1598 Crkva podjeljuje sakrament reda samo krštenim muškarcima (viris), čije su sposobnosti za vršenje službe prikladno utvrđene. Crkvenoj vlasti pripada odgovornost i pravo nekoga pozvati da primi redove.

1599 U latinskoj Crkvi sakrament reda prezbitera redovito se podjeljuje samo onim kandidatima koji su spremni slobodno prigrliti celibat i koji javno pokazuju volju da ga obdržavaju iz ljubavi prema kraljevstvu nebeskome i na služenje ljudima.

1600 Djelitelji sakramenta reda u sva tri stupnja jesu biskupi.

1657 Eto gdje se na povlašten način izvršava krsno svećeništvo oca, majke, djece i svih članova obitelji: "sudjelovanjem u sakramentima, molitvom i zahvaljivanjem, svjedočenjem svetog života, odricanjem i djelima ljubavi". Obiteljski je dom tako prva škola kršćanskog života i "bogatije čovječnosti". Ovdje se čovjek uči trudu i radosti rada, bratskoj ljubavi, plemenitom pranju stalno obnavljanom i nadasve bogoštovlju, molitvi i prikazivanju Bogu vlasoga života.

1669 Blagoslovinama je korijen u krsnom svećeništvu: svaki je krštenik pozvan da bude "blagoslov" i da blagoslivlje. Zato i laici mogu predsjedati nekim blagoslovima; što se više blagoslov tiče crkvenog i sakramentalnog života, to je više njegovo predsjedanje pridržano zaređenom službeniku.

2034 Rimski prvosvećenik i biskupi jesu "autentični, Kristovom vlašću obdareni učitelji koji povjerenom im narodu propovijedaju vjeru koju treba da vjeruje i u život primjenjuje". Redovito i opće učiteljstvo Pape i biskupa koji su s njime u zajedništvu uči vjernike istini koju treba vjerovati, ljubavi koju treba vršiti i blaženstvu kojemu se treba nadati.

2089 Nevjerovanje je zanemarivanje objavljene istine ili hotimično odbijanje pristati uz nju. Krivovjerje je "uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju"; otpad je "potpuno odbacivanje kršćanske vjere"; raskol je "uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni".

V. Molitva Isusova Časa
2747 Kršćanska predaja naziva je s pravom Isusovom "svećeničkom" molitvom. To je molitva našeg Velikog svećenika, nerazdvojiva od njegove žrtve, njegova "prijelaza" [Pashe] k Ocu kojim se sav "posvetio" Ocu.

Dokumenti II.Vatikanskog sabora

Iz dogmatske konstitucije Lumen gentium - svjetlo naroda

III. g l a v a
HIJERARHIJSKO UREĐENJE CRKVE I POSEBNO EPISKOPAT


Uvod

18. Krist je Gospodin za upravljanje i stalno povećavanje Božjega Naroda u svojoj Crkvi ustanovio različne službe, koje idu za dobrom čitavoga Tijela. Službenici koji imaju svetu vlast služe svojoj braći, da svi oni koji pripadaju Božjem Narodu i imaju zato kršćansko dostojanstvo svi zajedno slobodno i po redu teže za istim ciljem te postignu spasenje.
Ovaj Sveti Sabor, idući stopama Prvog vatikanskog koncila, zajedno s njim uči i izjavljuje da je Isus Krist, vječni Pastir, sagradio svetu Crkvu poslavši Apostole, kako je i sam bio poslan od Oca (usp. Iv 20, 21); i htio je da njihovi nasljednici, "to jest biskupi, budu u njegovoj Crkvi pastiri do konca vjekova. Da pak episkopat bude jedan i nerazdijeljen, postavio je na čelo ostalim Apostolima blaženoga Petra i u njemu je ustanovio trajno i vidljivo počelo i temelj jedinstva vjere i zajednice.
Tu nauku o ustanovljenju, trajnosti, značenju i naravi svetog primata Rimskog Biskupa i o njegovu nezabludivom učiteljstvu, Sveti Sabor ponovo nalaže svim vjernicima da je čvrsto vjeruju, i — nastavljajući isti predmet — odlučio je da pred svima izjavi i proglasi nauku o biskupima, nasljednicima Apostola, koji s Petrovim nasljednikom, Kristovim namjesnikom2 i vidljivom glavom Čitave Crkve upravljaju kućom Boga živoga.

Poziv i izbor Dvanaestorice

19. Gospodin Isus, pomolivši se Ocu, pozvao je k sebi one koje , je htio, odabrao dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje propovijedati Kraljevstvo "Božje (usp. Mk 3, 13—19; Mt 10, 1—42); te je Apostole (usp. Lk 6, 13) ustanovio kao-kolegij ili stalan zbor, kojemu je stavio na čelo Petra izabrana između njih (usp. Iv 21, 15—17).
Njih je najprije poslao k sinovima Izraelovim i svim narodima (usp. Rim 1, 16), da kao dionici njegove vlasti učine sve narode njegovim učenicima, da ih posvete i njima upravljaju (usp. Mt 28, 16—20; Mk 16, 15; Lk 24, 45—48; Iv 20, 21—23), da tako rašire Crkvu i pod vodstvom joj Gospodinovim budu službenici i pastiri u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20). U toj su misiji bili potpuno utvrđeni na dan Duhova (usp. Dj ap 2, 1-—36) prema Gospodinovu obećanju: »Primit ćete jakost Duha Svetoga koji će doći na vas, i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, i u svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje« (Dj ap 1, 8).
Apostoli pak, propovijedajući svuda Evanđelje (usp. Mk 16, 20), primljeno od slušalaca djelovanjem Duha Svetoga, sakupiše opću Crkvu, koju je Gospodin osnovao na Apostolima i sagradio na blaženom Petru, njihovu prvaku, sa samim Kristom Isusom kao glavnim ugaonim kamenom (usp. Otkr 21, 14; Mt 16, 18; Ef 2, 20).»

Biskupi, nasljednici Apostola

20. Ta božanska misija, koju je Krist povjerio Apostolima, trajat će do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20), budući da je Evanđelje, koje oni moraju propovijedati za Crkvu počelo svega njezina života u svako vrijeme. Zato su se apostoli u tora hijerarhijski uređenom društvu pobrinuli da ustanove nasljednike. Oni nisu imali samo različne pomoćnike u službi, nego su, da se misija njima povjerena nastavi poslije njihove smrti, ostavili kao oporuku svojim neposrednim suradnicima dužnost da nadopune i učvrste djelo od njih započeto, preporučujući im da paze cijelo stado u kojemu ih je stavio Duh Sveti da upravljaju Božjom Crkvom (Dj ap 20, 28). Zato su odabrali takove ljude,, a zatim odredili da, kad ovi umru, njihovu službu preuzmu drugi vrijedni ljudi.
Između različnih onih služba koje se od prvih vremena vrše u Crkvi, prema svjedočanstvu predaje, prvo mjesto ima služba onih koji, postavljeni za biskupe, po neprekinutom nasljedstvu imaju mladice od apostolskoga sjemena. Tako se, kako svjedoči sv. Irenej, po onima koje su apostoli postavili za biskupe i po njihovim nasljednicima, sve do nas, apostolska predaja iznosi i čuva.
Biskupi su dakle primili službu zajednice sa suradnicima svećenicima i đakonima, stojeći mjesto Boga na-čelu stada kojemu su pastiri, kao učitelji nauke, svećenici svetoga bogoslužja i službenici uprave Crkve.
I kao što ostaje služba od Gospodina posebno povjerena Petru, prvaku Apostola, a koja se ima prenositi na njegove nasljednike, tako ostaje služba Apostola da pasu Crkvu, služba koju ima neprekidno vršiti sveti red biskupa. Zato Sveti Sabor uči da su biskupi po božanskoj ustanovi došli na mjesto Apostola kao pastiri Crkve, i tko njih sluša, sluša Krista, a tko njih prezire, prezire Krista i Onoga koji je Krista poslao (usp. Lk 10, 16).

Sakramentalnost episkopata

21. U biskupima, dakle, kojima pomažu svećenici, nalazi se posred vjernika Gospodin Isus Krist, Vrhovni Svećenik.
Sjedeći naime s desne Boga Oca, ne prestaje biti prisutan u zajednici svojih biskupa, nego u prvom redu po njihovoj odličnoj službi propovijeda svim narodima riječ Božju i vjernicima neprestano dijeli sakramente vjere, po njihovoj očinskoj službi (usp. 1 Kor 4, 15) pridružuje svome tijelu nove udove nadnaravnim preporodom: i napokon njihovom mudrošću i razboritošću upravlja i uređuje Narod Novog Zavjeta na njegovu putovanju prema vječnom blaženstvu. Ti pastiri, izabrani da pasu stado Gospodnje, službenici su Kristovi i upravitelji tajna Božjih (usp. 1 Kor 4, 1), kojima je povjereno svjedočanstvo Evanđelja milosti Božje (usp. Rim 15, 16; Dj ap 20, 24) i služba Duha i pravednosti u slavi (usp. 2 Kor 3, 8—9).
Da ispune tako velike službe, Apostole je Krist obdario posebnim izljevom Duha Svetoga koji je sišao na njih (usp. Dj ap 1, 8; 2, 4; Iv 20, 22—23), a sami su predali svojim pomoćnicima duhovni dar polaganjem ruku (usp. 1 Tim 4, 14; 2 Tim 1, 6—7), koji je sve do nas došao u biskupskom posvećenju.
Sveti Sabor pak uči da se biskupskim posvećenjem dijeli punina sakramenta Reda, koja se i liturgijskim običajem Crkve i glasom svetih Otaca zove najviše svećeništvo, vrhunac svete službe. Biskupsko posvećenje daje sa službom posvećivanja također službe poučavanja i vladanja, koje se ipak po svojoj naravi mogu izvršivati samo u hijerarhijskoj zajednici s Glavom i članovima Kolegija. Jer iz predaje, koja proizlazi osobito iz liturgijskih obreda i iz prakse i Istočne i Zapadne Crkve, jasno je da se polaganjem ruku i riječima posvećenja tako daje milost Duha Svetoga i tako utiskuje sveti biljeg da biskupi na odličan i vidljiv način imaju ulogu samoga Krista, Učitelja, Pastira i Svećenika, i da rade u njegovo ime. Biskupima pripada vlast da po sakramentu Reda uzimlju nove izabranike u biskupski zbor.

Kolegij biskupa i njegova Glava

22. Kao što po Gospodinovoj odluci sveti Petar i drugi Apostoli tvore samo jedan apostolski Kolegij, tako su na sličan način medu sobom povezani Rimski Biskup, Petrov nasljednik, i Biskupi, nasljednici Apostola.
Već prastari postupak, po kojemu su biskupi cijelog svijeta saobraćali među sobom i s Rimskim Biskupom u vezi jedinstva, ljubavi i mira, a isto tako i sakupljeni sabori, po kojima su se zajednički rješavala i pitanja od osobito velike važnosti, nakon što je odluka bila vagnuta vijećanjem mnogih, pokazuju kolegijalnu narav i značaj biskupskog reda; to očito potvrđuju opći sabori održani tokom vjekova. Na to upućuje i stari običaj da se sazove više biskupa da sudjeluju kod podizanja novog izabranika na službu najvišeg svećenstva. Članom biskupskog zbora postaje netko po sakramentalnom posvećenju i hijerarhijskoj zajednici s Glavom i članovima kolegija.
Kolegij ili zbor biskupa nema vlasti osim ako se shvaća zajedno s Rimskim Biskupom, Petrovim nasljednikom, kao Glavom, dok ovomu ostaje potpuna vlast primata nad svima, bilo pastirima, bilo vjernicima.
Jer Rimski Biskup po svojoj službi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima potpunu, vrhovnu i opću vlast koju može uvijek slobodno vršiti. Zbor pak biskupa, koji je u uČiteljstvu i pastirskoj upravi naslijedio zbor Apostola, u kojem dapače apostolski zbor neprekidno traje, također je subjekt vrhovne I potpune vlasti nad cijelom Crkvom, zajedno sa svojom Glavom Rimskim Biskupom, a nikad bez te Glave," i ta se vlast može vršiti samo uz pristanak Rimskog Biskupa. Gospodin je postavio jedinoga šimuna kao stijenu i ključara Crkve (usp. Mt 16, 18—19) i učinio ga pastirom cijeloga svoga stada (usp. Iv 21, 15 i d.); a ona služba vezivanja i razrješivanja, koja je dana Petru (Mt 16, 19), očito je dana i zboru Apostola združenom sa svojom Glavom (Mt 18, 18; 28, 16—20).
Taj zbor, ukoliko je sastavljen od mnogih, izražava raznolikost i općenitost Božjega Naroda, a ukoliko je skupljen pod jednom glavom, izražava jedinstvo Kristova stada. U tom zboru biskupi, vjerno čuvajući primat i prvenstvo svoje Glave, vrše svoju vlast na korist svojih vjernika, dapače cijele Crkve, dok Duh Sveti neprekidno jača organsku građu i slogu njezinu. Vrhovna vlast nad cijelom. Crkvom, koju taj zbor ima, svečano se vrši na općem koncilu. Ne može biti općega koncila koji nije od Petrova nasljednika kao takav potvrđen ili barem primljen; i povlastica je Rimskoga Biskupa da te koncile saziva, da im predsjeda i da ih potvrđuje.
Tu kolegijalnu vlast mogu vršiti zajedno s papom biskupi cijeloga svijeta, ako ih Glava Kolegija pozove na kolegijalni rad, ili barem odobri ili slobodno primi sjedinjeni rad raspršenih biskupa, tako da to bude pravi kolegijalni čin.

Odnosi biskupa u biskupskom kolegiju.

23. Kolegijalna se veza pokazuje i u međusobnim odnosajima pojedinih biskupa s posebnim Crkvama i s općom Crkvom. Rimski Biskup kao Petrov nasljednik trajno je i vidljivo počelo i temelj" jedinstva kako biskupa tako i mnoštva vjernika. Pojedini su pak biskupi vidljivo počelo i temelj jedinstva u svojim posebnim Crkvama, oblikovanim na sliku opće Crkve, u kojima i od kojih je sastavljena jedna i jedina Katolička Crkva. Stoga pojedini biskupi predstavljaju svoju Crkvu, a svi zajedno s Papom cijelu Crkvu u vezi mira, ljubavi i jedinstva.
Pojedini biskupi, koji se postavljaju na čelo posebnim Crkvama, vrše svoju pastoralnu upravu nad 'dijelom Božjega Naroda koji je njima povjeren, a ne nad drugim Crkvama niti nad općom Crkvom.
Ali kao članovi biskupskog zbora i zakoniti nasljednici Apostola pojedini od njih su dužni po Kristovoj ustanovi i naredbi imati onu brigu za opću Crkvu koja, iako se ne vrši činom jurisdikcije, ipak mnogo doprinosi razvitku opće Crkve. Svi naime biskupi moraju promicati i štititi jedinstvo vjere i zajedničku stegu cijele Crkve, vjernike učiti da ljube čitavo Mistično Tijelo Kristovo, osobito one članove koji su siromašni, žalosni i koji trpe progonstvo zbog pravde (usp. Mt 5, 10), napokon promicati svaku aktivnost koja je zajednička cijeloj Crkvi, osobito da poraste vjera i da svim ljudima sine svjetlo potpune istine. Uostalom, sigurno je da dobro upravljajući svojom Crkvom kao dijelom opće Crkve oni uspješno pridonose dobru čitavoga Mističnog Tijela, koje je također tijelo Crkava.
Briga navješćivati Evanđelje po svoj zemlji spada na zbor Pastira, kojima je svima zajedno Krist dao zapovijed nalažući im zajedničku dužnost, kako je već papa Celestin preporučio očima Efeškog sabora.
Stoga su pojedini biskupi, koliko im dopušta vršenje posebne njihove dužnosti, obavezni sudjelovati u zajedničkom radu između sebe i s Petrovim nasljednikom, kojemu je na poseban način bila povjerena velika dužnost da širi kršćansko ime. Zato svim silama moraju pribavljati misijama ne samo radnike za žetvu, nego i duhovnu i materijalnu pomoć, ili neposredno sami ili potičući vjernike na revnu suradnju. Biskupi, napokon, u općoj zajednici ljubavi neka radopružaju bratsku pomoć drugim Crkvama, osobito susjednim i potrebnijim, prema časnom primjeru stare Grkve.
Po Božjoj se Providnosti dogodilo da su se različne Crkve u različnim mjestima ustanovljene od Apostola i njihovih nasljednika tokom vremena spojile u više skupina, organski spojenih, koje, ne dirajući u jedinstvo vjere i božansko ustanovljenje opće Crkve, uživaju vlastitu disciplinu, vlastiti način liturgije te teološku i duhovnu baštinu.
Među njima su neke, osobito drevne patrijarške Crkve kao majke vjere, rodile druge kao kćeri, s kojima su sve do naših vremena vezane tješnjom vezom ljubavi u sakramentalnom životu i u uzajamnom poštivanju prava i dužnosti. Ta raznolikost lokalnih Crkava, koja teži za jedinstvom, s većom očevidnošcu dokazuje katolicitet nerazdijeljene Crkve. Na sličan način biskupske konferencije mogu danas donijeti mnogovrstan i plodan prinos, da se kolegijalni duh dovede do konkretne primjene.

Poslanje biskupa

24. Biskupi kao nasljednici Apostola primaju od Gospodina, kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji, misiju da uče sve narode i da propovijedaju Evanđelje svakomu stvorenju, da svi ljudi po stignu spasenje po vjeri, krštenju i vršenju zapovijedi (usp. Mt 28, 18—20; Mk 16, 15—1; Dj ap 26, 17-48).
Da tu misiju ispune, Krist Gospodin je Apostolima obećao i na Duhove poslao s neba Duha Svetoga, da Mu po njegovoj moći budu svjedoci do kraja zemlje pred plemenima, narodima i kraljevima (usp. Dj ap 1, 8; 2, 1 i d.; 9, 15). A ona dužnost koju je Gospodin povjerio i pastirima svoga naroda pravo je služenje, koje se u Svetom Pismu. značajno naziva »diakonia« ili služba (usp. Dj ap 1, 17 i.25; 21, 19; Rim 11, 13; 1 Tim 1, 12).
Kanonska pak misija biskupa može nastati po zakonitim običajima koje nije opozvala vrhovna i opća vlast Crkve ili po zakonima koje je donijela ili priznala, ili direktno po samom Petrovu nasljedniku; ako on to odbije ili zaniječe apostolsku zajednicu, biskupi ne mogu biti uzeti u službu.

Zadaća upravljanja

27. Biskupi upravljaju posebnim, njima povjerenim Crkvama, kao Kristovi zamjenici i poslanici, savjetom, uvjeravanjem, primjerom, ali i autoritetom i svetom vlašću, kojom se služe samo zato da svoje stado odgoje u istini i svetosti, sjećajući se da onaj koji je veći bude kao manji, a onaj koji je poglavica da bude kao sluga (usp. Lk 22, 26- 27).
Ta je vlast koju osobno vrše u Kristovo ime, prava, redovita i neposredna, iako njezino vršenje konačno određuje „vrhovna vlast Crkve i nekim se granicama s obzirom na korist Crkve i vjernika može ograničiti. Na temelju te vlasti biskupi imaju sveto pravo, a pred Gospodinom dužnost da donose zakone za svoje podložnike, da sude i uređuju sve što spada na bogoslužje i apostolat.
Njima je potpuno predana pastirska služba ili redovita i svagdanja briga za njihovo stado, i nemaju se smatrati namjesnicima Rimskog Biskupa, jer imaju svoju posebnu vlast i opravdano se nazivaju poglavicama naroda kojima upravljaju.59 Njihovu vlast ne krnji vrhovna i opća vlast, nego je naprotiv proglasu je, jača i štiti, " budući da Duh Sveti čuva neokrnjen oblik vlasti ustanovljen od Krista Gospodina u njegovoj Crkvi.
Biskup, poslan od Oca obitelji da upravlja njegovom obitelji, neka drži pred očima primjer Dobroga Pastira, koji je došao ne da bude služen, nego da služi (usp. Mt 20, 28; Mk 10, 45) i da za ovce dade svoj život (usp. Iv 10, 11). Uzet između ljudi i podložan slabostima, može se žalostiti s onima koji griješe iz neznanja ili zablude (usp. Hebr 5, 1-2).
Neka ne izbjegava saslušati podložnike, za koje se brine kao za pravu svoju djecu i potiče ih da živo s njim surađuju. Budući da mora za njihove duše dati račun Bogu (Hebr 13, 17), neka molitvom, propovijedanjem i svim djelima ljubavi ima brigu za njih kao i za one koji još ne pripadaju jednom stadu, a koje neka smatra da su njemu povjereni u Gospodinu.
Budući da je on kao i apostol Pavao svima dužnik, neka bude pripravan da svima propovijeda Evanđelje (usp. Rim 1, 14-15) i da potiče svoje vjerne na apostolsku i misionarsku djelatnost. Vjernici pak moraju pristajati uz biskupa kao Crkva uz Isusa Krista i kao Isus Krist uz Oca, da sve stvari budu u skladu i jedinstvu i rastu na slavu Božju (usp. 2 Kor 4, 15).

Svećenici prema Kristu, biskupima, subraći i kršćanskom narodu

28. Krist, kojega je Otac posvetio i poslao na svijet (Iv 10, 36), učinio je preko svojih Apostola dionicima svoga posvećenja i poslanstva njihove nasljednike, to jest biskupe, koji su zakonito povjerili u različnom stupnju dužnost svoje službe različnim osobama u Crkvi.
Tako crkvenu od Boga ustanovljenu službu vrše u raznim redovima oni koji se već u starini; zovu biskupima, svećenicima, đakonima. Premda svećenici nemaju vrhunac pontifikata i u vršenju svoje vlasti ovise o biskupima, ipak su s njima spojeni svećeničkom čašću i posvećuju se po sakramentu Reda,66 na sliku Krista, vrhovnog i vječnog Svećenika (usp. Heb 5, 1-10; 7, 24; 9, 11-28), da propovijedaju Evanđelje i da pasu vjernike i da vrše službu Božju, kao pravi svećenici Novoga Zavjeta.
Kao dionici službe jedinog Posrednika Krista (1 Tim 2, 5) u svom stupnju službe navješćuju svima Božju riječ.
Svoju svetu službu najviše vrše u euharistijskom bogoslužju ili sinaksi, gdje radeći kao predstavnici Krista i proglašujući njegov misterij, sjedinjuju molitve vjernika sa žrtvom njihove Glave, i u žrtvi mise prikazuju i namjenjuju sve do Gospodinova dolaska (usp. 1 Kor 11, 26) jedinu žrtvu Novoga Zavjeta, to jest žrtvu Krista koji se Ocu jedanput prikazao kao neporočna žrtva (usp. Heb 9, 11-28).
Za vjernike koji se kaju ili boluju, vrše na najvišem stupnju službu pomirenja i olakšanja i iznose Bogu Ocu potrebe i molitve vjernika (usp. Heb 5, 1-4). Vršeći prema dijelu vlasti, koju imaju, službu Krista Pastira i Glave,69 skupljaju Božju obitelj, kao skupinu braće koju prozirnije jedan duh,76 i po Kristu ih dovode u Duhu k Bogu Ocu. Posred stada Mu se klanjaju u duhu i istini (usp. Iv 4, 24). Trude se napokon u propovijedanju i poučavanju (usp. 1 Tim 5, 17), vjerujući ono što su čitali i razmišljali u Gospodinovu zakonu, učeći ono što vjeruju, živeći po onome što uče.
Svećenici, mudri suradnici biskupskoga reda i njegova pomoć i oruđe, pozvani da služe Božjemu Narodu, čine jednu svećeničku družbu73 sa svojim biskupom, određenu za različite dužnosti.
U pojedinim mjesnim zajednicama vjernika čine na neki način prisutnim biskupa s kojim su vjerno i velikodušno sjedinjeni i djelomično preuzimaju njegove službe i brigu i svaki dan ih brižno vrše; Oni koji pod biskupovim auktoritetom posvećuju i vode dio Gospodinova stada njima povjeren, čine opću Crkvu vidljivom u svom mjestu i mnogo koriste izgradnji cijeloga Kristova Tijela (usp. Ef 4, 12).
Uvijek misleći na dobro djece Božje, neka nastoje pridonijeti svoj dio za pastoralni rad cijele biskupije, dapače cijele Crkve. Zbog ovoga njihova udjela u svećeništvu i misiji neka svećenici priznaju biskupa uistinu kao svoga oca i neka ga sa štovanjem slušaju. Biskup pak neka smatra svećenike, svoje suradnike, kao sinove i prijatelje, kao što Krist svoje učenike'ne zove slugama, nego prijateljima (usp. Iv 15, 15). Na temelju Reda i službe svi su svećenici, bilo dijecezanski, bilo redovnički, pridruženi zboru biskupa i prema svome zvanju i milosti služe dobru cijele Crkve.
Snagom svoga svetog ređenja i misije svi su svećenici medu sobom vezani tijesnim bratstvom, koje se mora dragovoljno i rado očitovati u uzajamnoj pomoći, i duhovnoj i materijalnoj, i pastoralnoj i osobnoj, na sastancima i u zajedništvu života, rada i ljubavi. Za vjernike koje su duhovno rodili krštenjem i poučavanjem (usp. 1 Kor 4, 15; 1 Petr 1, 23) neka se brinu kao oci u Kristu. Dragovoljno postavši uzori stada (1 Petr 5, 3), neka svojom mjesnom zajednicom upravljaju i služe joj, da se ona dostojno može zvati onim ime nom kojim se označuje cijeli'Božji Narod, to jest Božjom Crkvom (usp. 1 Kor 1, 2; 2 Kor 1, 1 i drugdje). Neka se sjete da moraju u svom svagdanjem ponašanju i nastojanju pokazati vjernima i nevjernima, katolicima i nekatolicima sliku uistinu svećeničke i pastoralne službe i dati svima svjedočanstvo istine i života, i kao dobri pastiri tražiti i one (usp. Lk 15, 4-7) koji su, iako kršteni u Katoličkoj Crkvi, prestali primati sakramente ili, dapače,otpali od vjere.
Kako čovječanstvo danas sve više ide za civilnim, ekonomskim i društvenim jedinstvom to više treba da svećenici, sjedinjujući svoju revnost i svoj rad pod vodstvom biskupa i Pape, uklanjaju razlog za podijeljenost, kako bi se cijelo čovječanstvo dovelo u jedinstvo Božje obitelji.

Đakoni

29. Na nižem stupnju hijerarhije stoje đakoni, na koje se polažu ruke »ne za svećeništvo, nego za služenje«.
Jer, ojačani sakramentalnom milošću, služe Božjem narodu u zajednici s biskupom i njego vim svećenstvom u službi liturgije, propovijedanja i ljubavi. Služba je đakona, kako mu odredi kompetentna vlast, svečano dijeliti kršte nje, čuvati i dijeliti Euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto Pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa.
Budući da su posvećeni dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja, neka se sjete đakoni opomene blaženoga Polikarpa: »Neka budu milosrdni, marljivi, hodajući po istini Gospodina, koji je postao sluga svih.«
Budući da se te službe, koje su veoma potrebne za život Crkve, prema propisima koji danas vrijede u latinskoj Crkvi mogu u mnogim krajevima veoma teško vršiti, đakonat će se moći u budućnosti obnoviti kao posebni i trajni hijerarhijski stupanj. Da li je i gdje je zgodno za dušobrižništvo uvesti takve đakone, imaju odlučiti različne kompetentne teritorijalne biskupske konferencije uz odobrenje samoga Pape.
Uz pristanak Rimskoga Biskupa moći će se taj đakonat podijeliti ljudima zrelije dobi i ako žive u braku, i sposobnim mladićima, za koje ipak mora ostati na snazi zakon celibata.

DEKRET »PRESBYTERORUM ORDINIS« - o službi i životu prezbitera

I. g l a v a
PREZBITERAT U POSLANJU CRKVE

Narav prezbitera

2. Gospodin Isus, »kojega je Otac posvetio i poslao na svijet« (Iv 10, 36), cijelo svoje mistično Tijelo čini dionikom pomazanja Duha kojim je sam pomazan. U njemu naime svi vjernici sačinjavaju sveto i kraljevsko svećenstvo, po Isusu Kristu prinose duhovne žrtve Bogu i naviještaju silu onoga koji ih je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo. Nema dakle nijednog uda koji ne bi imao učešća u poslanju cijelog Tijela, nego svaki pojedini mora u svom srcu štovati Isusa i za njega proročkim duhom svjedočiti.
Isti je Gospodin od vjernika — da bi srasli u jedno tijelo u kojem »svi udovi nemaju iste službe« (Rim 12, 4) — postavio neke da budu službenici, da u društvu vjernika posjeduju svetu vlast reda da prikazuju žrtvu i da opraštaju grijehe« te da za ljude javno obavljaju svećeničku službu u Kristovo ime.
Stoga je Krist — poslavši apostole Icao što je njega samoga poslao Otac po istim apostolima učinio dionicima svoga posvećenja i poslanja njihove nasljednike biskupe.
Zadatak njihove službe je u nižem stupnju predan prezbiterima, da bi, uspostavljeni u red prezbitera, bili suradnici biskupskoga reda, kako bi se pravilno izvršavalo apostolsko poslanje povjereno od Krista.
Služba prezbitera, jer je povezana s biskupskim redom, učestvuje u autoritetu kojim sam Krist svoje Tijelo izgrađuje, posvećuje i upravlja.
Zato svećeništvo prezbitera pretpostavlja sakramente kršćanske inicijacije, no ipak se podjeljuje onim posebnim sakramentom kojim se prezbiteri pomazanjem Duha Svetoga obilježuju posebnim biljegom i tako se upriličuju Kristu svećeniku da mogu djelovati u ime Krista koji je Glava Crkve.«
Budući da i prezbiteri svojim dijelom učestvuju u apostolskoj službi, Bog im daje milost; da budu službenici Krista Isusa među narodima vršeći svetu službu Evanđelja, kako bi narodi bili ugodan prinos, posvećen u Duhu Svetom," Apostolskim se naime navještajem Evanđelja saziva i skuplja Božji narod, tako da svi koji ovomu narodu pripadaju — jer su Duhom Svetim posvećeni sami sebe prikazuju kao »žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu« (Rim 12, 1).
A prezbiterskom službom duhovna žrtva vjernika u sjedinjenju sa žrtvom Krista, jedinog Posrednika, dolazi do punine i prikazuje se preko ruku svećenika u ime djele Crkve u Euharistiji na nekrvan način i sakramentalno dok ne dođe sam Gospođin. To je cilj službe prezbitera i u tome se ona ispunja.
Njihovo naime služenje, koje počinje naviještanjem Evanđelja, crpi svoja snagu i moć iz Kristove žrtve, a svrha je tog služenja da »se cijeli otkupljeni grad, to jest skup i društvo svetih, prikaže Bogu kao sveopća žrtva ;po Velikom Svećeniku koji je i samoga sebe u svojoj Muci prikazao za nas da mognemo biti tijelo tako uzvišene Glave«.
« Svrha 'dakle za kojom prezbiteri idu u službi i životu jest slava Boga,,u Kristu. A ova se slava sastoji u tome da ljudi savjesno,, slobodno i zahvalno prihvate Božje djelo, koje je izvršeno u Kristu, i da ga u čitavom svom životu očituju.
I tako prezbiteri, bilo da se mole ili klanjaju, bilo da propovijedaju riječ, bilo da prikazuju Euharistijsku žrtvu i dijele ostale sakramente, bilo da ljudima na drugi način služe, uvijek nešto pridonose i povećanju Božje slave i napretku ljudi u božanskom životu. Sve ovo izvire iz Pashe Krista Gospodina, a dovršit će se u slavnom dolasku istoga Gospodina, kad sam bude predao kraljevstvo Bogu i Ocu."

Prezbiteri, službenici riječi Božje

4. Božji se narod prvotno ujedinjuje Riječju Boga živoga,« koja se doista s pravom može tražiti od svećeničkih usta. Budući da se nitko ne može spasiti ako prije ne uzvjeruje, zato je prvenstveni zadatak prezbitera, kao suradnika biskupa, da svima naviještaju Božje Evanđelje da bi tako — izvršujući Gospodinovu zapovijed: »Idite po cijelome svijetu i propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju« (Mk 16, 15 )28 utemeljivali i umnažali Božji narod.
Spasonosnom se naime riječi pobuđuje vjera u srcu onih koji ne vjeruju, a u srcu se vjernika hrani. Zajednica vjernika s njom započinje i raste, prema riječima Apostola: »Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom« (Rim 10, 17).
Prezbiteri dakle duguju da sa svima dijele istinu Evanđelja koju u Gospodinu posjeduju. Bilo dakle da pogane, svojim primjernim životom među njima, navode da slave Boga,bilo da onima koji ne vjeruju otvorenim propovijedanjem mviještaju otajstvo Krista,bilo da predaju kršćansku katehezu ili tumače nauku Crkve, bilo da nastoje probleme svoga vremena tumačiti u Kristovu svjetlu, uvijek moraju naučavati ne svoju mudrost nego riječ Božju i sve uporno pozivati na obraćenje i svetost.
Svećeničko propovijedanje — koje je u današnjim prilikama vrlo često izvanredno teško — da bi lakše pokrenulo srce i duh slušatelja, ne smije izlagati riječ Božju samo općenito i apstraktno nego vječnu istinu Evanđelja mora primjenjivati na konkretne životne prilike.
Tako se služba riječi vrši na različite načine, prema različitim potrebama slušatelja i prema raznolikim darovima propovjednika. Ljudi se u nekršćanckim zemljama ili zajednicama privode k vjeri i k sakramentima spasenja naviještanjem Evanđelja, a u samoj kršćanskoj zajednici — napose kad se radi o onima za koje izgleda da malo razumiju i vjeruju ono što vrše — propovijedanje riječi je potrebno za samo dijeljenje sakramenata, jer su to sakramenti vjere, koja se iz riječi rađa i njome se hrani.
To napose vrijedi za liturgiju riječi u služenju mise, u kojem se neodvojivo sjedinjuju naviješten je Gospodinove smrti i uskrsnuća, odgovor puka koji sluša' i sama žrtva kojom je Krist ti svojoj Krvi zapečatio Novi savez; vjernici u toj žrtvi sudjeluju prošnjama i primanjem sakramenta.

Prezbiteri, službenici sakramenta Euharistije

5. Bog, koji je jedini svet i posvetitelj, htio je uzeti ljude kao za svoje suradnike i pomoćnike da ponizno služe djelu posvećivanja.
Zato Bog, posredstvom biskupa, posvećuje prezbitere da bi — postavši na poseban način dionicima Kristova sveceništva u svetkovanju tajni nastupali kao službenici onoga koji u liturgiji za nas po svom Duhu neprestano vrši svećeničku službu.
Oni krštavanjem uvode ljude u Božji narod, sakramentom pokore pomiruju grešnike s Bogom i Crkvom, bolesničkim, uljem pridižu bolesne a pogotovu svetkovanjem mise sakramentamo prinose Kristovu žrtvu.
Prezbiteri su u izvršivanju sviju sakramenata — kao što je već u vremenima prvobitne Crkve posvjedočio blaženi Ignacije mučenik na različite načine hijerarhijski združeni s biskupom i tako, na neki način, njega uprisutnjuju u pojedinim skupovima vjernika.
Ostali sakramenti i djela apostolata, kao i sve crkvene službe, tijesno su povezani s Euharistijom i prema njoj su usmjereni. Presveta Euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, naš Vazam i živi Kruh. On po svom Tijelu, Duhom Svetim oživljenom i oživljavajućem, daje ljudima život. Oni su tako pozvani i potaknuti da zajedno s njim prikazuju sebe, svoje napore i sve stvorene stvari.
Zbog toga se Euharistija pokazuje kao izvor i vrhunac cjelokupne evangelizacije: katekumeni se pomalo privode udioništvu na Euharistiji, a vjernici, već obilježeni svetim krstom i potvrdom, primanjem Euharistije posvema urastaju u Kristovo tijelo.
Euharistijski je dakle sastanak, kojem je na čelu prezbiter, središte zajednice vjernika. Zato prezbiteri upućuju vjernike da božansku Žrtvu u misi prikažu Bogu Ocu i da s tom žrtvom prinesu svoj život; poučavaju ih u duhu Krista Pastira da svoje grijehe raskajana srca podastiru Crkvi u sakramentu pokore, da se tako danomice sve više obrate Gospodinu, sjećajući se njegovih riječi: »Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko« (Mt 4, 17).
Jednako ih tako upućuju da u svetkovanju svete liturgije tako sudjeluju da kod toga dopru do istinske molitve. Vode ih da tijekom cijeloga života, svaki prema svojim milostima i potrebama, žive sve savršenijim duhom molitve.
Potiču sve da ispunjavaju dužnosti vlastitog staleža, a one savršenije da žive prema evanđeoskim savjetima kako je komu primjereno. Zato poučavaju vjernike da bi mogli »himnima i duhovnim pjesmama u svojim srcima pjevati Gospodinu, zahvaljujući uvijek za sve Bogu i Ocu u ime Gospodina našega Isusa Krista«.
Prezbiteri hvale i zahvaljivanja kojima se služe u euharistijskom svetkovanju sami produžuju na različite časove dana obavljajući božanski časoslov, kojim u ime Crkve mole Boga za sav sebi povjereni narod, štoviše, za sav svijet.
Kuća molitve — u kojoj se slavi i čuva presveta Euharistija i sakupljaju vjernici, u kojoj se prisutnost Sina Božjega, našega Spasitelja, koji je za nas prikazan na žrtveniku, časti na pomoć i utjehu vjernika — mora biti uredna i čista te prikladna za molitvu i za svetkovanje.
Pastiri i vjernici se pozivaju da u njoj zahvalnim srcem odgovore na dar onoga.koji po svom čovještvu neprestano ulijeva božanski život u udove. svoga Tijela. Neka prezbiteri nastoje istinski njegovati liturgijsko znanje i umijeće, da po njihovoj liturgijskoj službi povjerene im kršćanske, zajednice danomice sve savršenije slave Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga.

Prezbiteri, odgojitelji Božjega naroda

6. Prezbiteri, vršeći — razmjerno prema dijelu svoje vlasti — službu Krista Glave i Pastira, okupljaju u biskupovo ime Božju obitelj, kao bratsku zajednicu usmjerenu prema jedinstvu, i po Kristu u Duhu je dovode Bogu Ocu.
» A za vršenje ove službe, kao i za ostale prezbiterske dužnosti, podjeljuje im se duhovna vlast koja im se, dakako, daje u svrhu izgrađivanja. U izgrađivanju Crkve prezbiteri se, po Gospodinovu primjeru, moraju sa svima ophoditi s izuzetnom čovječnošću. Ne smiju s njima postupati kako se sviđa ljudima,45 nego kako to zahtijevaju kršćanska nauka i život, poučavajući i opominjući ih kao najdraže sinove49 prema Apostolovim riječima: »Budi uporan i kad je zgodno i kad je nezgodno: opominji, zaklinji, kori sa svom strpljivošću i znanjem« (2 Tim 4, 2).
Zato na svećenike kao odgojitelje u vjeri spada da se sami ili preko drugih brinu da pojedini vjernici budu u Duhu Svetom dovedeni do toga da razvijaju vlastiti poziv po Evanđelju, do iskrene i djelotvorne ljubavi i do slobode kojom nas je Krist oslobodio. Mala će korist biti od ceremonija, makar i lijepih, ili od udruženja pa bila i cvatuća, ne bude li sve to služilo odgajanju ljudi da postignu kršćansku zrelost.
U promicanju te zrelosti bit će im na pomoći prezbiteri da bi mogli uočiti što sama stvar traži i što je Božja volja u važnim kao i u svakodnevnim događajima. Neka kršćani budu također poučeni da ne žive samo za sebe nego da prema zahtjevima novoga zakona ljubavi svatko kako je milost primio tako njome drugome služi,50 pa da tako svoje dužnosti u ljudskoj zajednici kršćanski izvrše.
Premda su prezbiteri obavezni prema svima, ipak su im na poseban način povjereni siromašni i slabi, s kojima je i sam Gospodin pokazao povezanost, a njihova evangelizacija je postavljena za znak mesijanskoga djelovanja. Isto tako neka se posebno brinu o mladeži, a povrh toga o supruzima i roditeljima. Poželjno je da se ovi okupljaju u prijateljske zajednice u svrhu međusobnog potpomaganja da bi u životu, koji je često težak, mogli lakše i potpunije kršćanski djelovati.
Neka se prezbiteri sjete da svi redovnici, muškarci i žene, jer sačinjavaju istaknuti dio u Gospodnjoj kući, zaslužuju da se posveti posebna briga njihovu duhovnom napretku za dobro cijele Crkve. Neka se, napokon, š najvećom skrbi brinu za bolesne i umiruće, neka ih posjećuju i hrabre u Gospodinu.
Pastirska služba nije ograničena samo na brigu za pojedine vjernike nego se ona bitno proteže također na izgrađivanje prave kršćanske zajednice. A da bi se ispravno gajio duh zajedništva, on mora obuhvaćati ne samo mjesnu, »nego i sveopću Crkvu. Mjesna se zajednica ne smije brinuti samo za svoje vjernike, nego prožeta misijskom revnošću, mora također svim ljudima pripravljati put do Krista. Njoj su napose povjereni katekumeni i novokršteni, koje treba postepeno odgajati da upoznaju i provode kršćanski život.
Ipak se nijedna kršćanska zajadnica ne može izgrađivati ako nema svoj korijen i stožer u svetkovanju presvete Euharistije. Od nje dakle treba započeti svaki odgoj duha zajedništva. Ovo je svetkovanje iskreno i potpuno kad vodi kako do različitih djela ljubavi i uzajamnog pomaganja tako i do misijske djelatnosti i različitih oblika kršćanskog svjedočenja.
Osim toga ljubavlju, molitvom, primjerom i djelima pokore crkvena zajednica izvršuje pravo materinstvo prema dušama koje treba dovesti Kristu. Crkvena zajednica jest uspješno sredstvo koje pokazuje i krči put do Krista i njegove Crkve onima što još ne vjeruju, i koje vjernike potiče i hrani te ih jača za duhovnu borbu.
Svećenici kao graditelji zajednice kršćana nisu nikada u službi neke ideologije ili neke ljudske stranke, nego, kao vjesnici Evanđelja i kao pastiri Crkve, svoje snage ulažu u duhovni rast Kristova Tijela.

Odnosi između biskupa i prezbitera

7. Svi prezbiteri, zajedno s biskupima, tako učestvuju u jednom te istom Kristovu svećeništvu i službi da samo jedinstvo posvećenja i poslanja iziskuje njihovo hijerarhijsko zajedništvo s biskupskim redom, što prigodice izvrsno očituju u liturgijskoj koncelebraciji gdje prezbiteri ispovijedaju da svetkuju euharistijsku sinaksu povezani s biskupima.
Zato biskupi — zbog dara Duha Svetoga koji je prezbiterima podijeljen u svetom ređenju — smatraju prezbitere neophodnim pomogačima i savjetnicima u službi i u dužnosti poučavanja, posvećivanja i vođenja Božjeg naroda. Već od najstarijih vremena Crkve liturgijski dokumenti snažno to proglašuju do od Boga svečano mole da se na prezbitera koji se redi izlije duh »milosti i savjeta, da pomaže narodu i njime upravlja čistim srcem«, kao što je Mojsijev duh u pustinji prešao na sedamdeset mudrih ljudi »kojima se on služio kao pomoćnicima i upravljao nebrojenim mnoštvom naroda«.
Zbog ovoga zajedništva u istom svećeništvu i službi neka biskupi drže prezbitere svojom braćom 'vi prijateljima, i neka svim silama misle na njihovo dobro materijalno a pogotovo duhovno.
Prvenstveno na njima leži teška "odgovrnost za posvećivanje njihovih svećenika. Neka se stoga najozbiljnije brinu oko neprestanog iz građivanja svoga prezbiterija. Neka ih rado slušaju, štoviše, neka se s njima savjetuju i neka razgovaraju o stvarima koje se tiču potreba dušobrižništva i dobra biskupije. A da se to postigne, neka se, prema današnjim prilikama i potrebama — u obliku i prema odredbama koje će propisati crkveno pravo — ustanovi viječe ili skupština svećenika« koji predstavljaju prezbiterij, da bi svojim savjetima mogla uspješno pomagati biskupu u upravi biskupijom.
Prezbiteri, imajuči pred očima puninu sakramenta reda koju posjeduju biskupi, neka u njima poštuju autoritet Krista vrhovnog pastira. Zato neka prianjaju uz svog biskupa iskrenom ljubavlju i poslušnošću. Ova se svećenička poslušnost, prožeta duhom suradnje, temelji na samom učestvovanju u biskupskoj službi, koje se prezbiterima daje sakramentom reda i kanonskim poslanjem.
Jedinstvo se prezbitera s biskupima u naše dane traži to više što je za današnjicu nužno da inicijative u apostolatu, iz različitih razloga, poprime ne samo mnogostruke oblike nego da također pređu granice pojedine župe ilj biskupije. Nijedan dakle .prezbiter nije kadar za sebe i pojedinačno ispuniti u dostatnoj mjeri svoje poslanje, nego tek sjedinivši snage s. drugim prezbiterima pod vodstvom onih koji su predstojnici Crkve.

Briga za svu Crkvu

10. Duhovni dar koji su prezbiteri primili na ređenju ne pripravlja ih za neko ograničeno i usko poslanje, nego za najšire i sveopće poslanje spasenja »sve do nakraj zemlje« (Dj 1, 8).
Svaka naime svećenička služba ima udio u sveopćoj širini poslanja koje je Krist povjerio apostolima. Jer je Kristovo svećeništvo, kojega su prezbiteri uistinu postali dionici, nužno upravljeno prema svim narodima i svim vremenima. Nije sapeto nikakvim granicama ni krvi, ni narodnosti ili dobi, kao što je to već u Melkizedekovu liku tajanstveno pretkazano.
Neka dakle prezbiteri imaju na pameti da im mora biti na srcu briga za sve Crkve. Zato neka se prezbiteri onih biskupija koje su bogatije zvanjima drage volje pokažu spremnima da — uz odobrenje ili na poticaj vlastitog ordinarija — svoju službu vrše u krajevima, misijama ili akcijama koje trpe od nestašice klera.
Osim toga neka se norme o inkardinaciji i ekskardinaciji preinače tako da bi ova prastara uredba — koja i dalje ostaje na snazi — ipak bolje odgovarala današnjim pastoralnim potrebama. Gdje apo-stolat bude zahtijevao, neka se olakša ne samo prikladna raspodjela prezbitera nego i posebni pastoralni pothvati među različitim društvenim skupinama koji se imaju izvršiti.u nekom kraju, narodu ili u bilo kojem dijelu svijeta.
U tu se svrhu mogu s korišću osnivati međunarodna sjemeništa, posebne biskupije ili osobne prelature i slično, kojima se mogu dodjeljivati ili inkardinirati prezbiteri radi zajedničkog dobra cijele Crkve. Za svaki pojedini pothvat treba odrediti način kako ga treba izvoditi, a pri tom neka ostanu netaknuta prava mjesnih ordinarija.
Ipak neka se prezbiteri, ukoliko je moguće, u novi kraj ne šalju pojedinačno— napose ako još ne poznaju dobro jezika ni običaja toga kraja — nego ih po primjeru Kristovih učenika« treba slati bar po dvojicu ili trojicu zajedno, da bi se tako međusobno potpomagali.
Isto je tako važno pomnjivo se brinuti za njihov život i za njihovo duševno i tjelesno zdravlje. Neka se; koliko to bude moguće, za njih priprave mjesta i uvjeti rađa. prema osobnom stanju svakoga pojedinca.
Vrlo je važno također da se oni koji odlaze k drugom narodu potrude da upoznaju ne samo jezik onoga kraja nego i posebne psihološke i socijalne osobine naroda kojemu žele u poniznosti služiti, nastojeći da što tješnje s njim saobraćaju, tako da bi nasljedovali primjer apostola Pavla koji je o sebi mogao kazati: »Iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba sviju da ih pridobijem što više. Sa Zidovima sam bio židov da pridobijem Zidove...« (1 Kor 9, 19-20).

ŽIVOT PREZBITERA I POZIV PREZBITERA NA SAVRŠENSTVO
Dužnost težnje za savršenstvom

12. Sakramentom reda prezbiteri se upriličuju Kristu Svećeniku sa svrhom da, kao službenici Glave, podižu i izgrađuju cijelo njegovo Tijelo, što je Crkva, i to kao suradnici biskupskoga reda.
Već su doduše u krsnom posvećenju, kao i svi ostali kršćani, primili biljeg i dar tako uzvišena zvanja i milosti da uza svu ljudsku slabost mogu i moraju težiti za savršenstvom prema Gospodinovoj riječi: »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski« (Mt 5, 48).
Svećenici su za ovim savršenstvom dužni težiti s posebna razloga, jer oni — budući da se primanjem reda posvećuju Bogu na nov način — postaju živo oruđe Krista Vječnog Svećenika, da bi mogli kroz vjekove nastaviti njegovo čudesno djelo koje je višnjom učinkovitošću obnovilo cijelu ljudsku zajednicu.
Budući dakle da svaki svećenik u svom stupnju predstavlja Kristovu osobu, svaki je nadaren posebnom milošću da bi — služeći povjerenom puku i cjelokupnom Božjem narodu — što bolje mogao slijediti savršenstvo onoga koga predstavlja i da bi se slabost ljudske puti liječila svetošću onoga koji je nama postao veliki svećenik — »svet, nevin, neokaljan, odijeljen od grešnika« (Heb 7, 26).
Krist, kojega je Otac posvetio i poslao u svijet, »dao je samoga sebe za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i da sebi očisti narod koji se Bogu sviđa, koji revnuje oko dobrih djela« (Tit 2, 14), i tako je po muci ušao u svoju slavu.
« Slično i prezbiteri — posvećeni pomazanjem Duha Svetoga i od Krista poslani — u samima sebi mrtve djela puti i posve se daju na službu ljudima i tako, snagom svetosti kojom ih je Krist obdario, mogu napredovati do savršena čovjeka. Tako, dok vrše službu Duha i pravde, samo ako su poučljivi Kristovu Duhu koji ih oživljava i vodi, oni se učvršćuju u duhovnom životu.
Naime sami ih svakidašnji sveti čini kao i cjelokupna njihova služba koju vrše u zajedništvu s biskupom i ostalim prezbiterima — usmjeruju prema savršenstvu života. A s druge strane, svetost prezbitera mnogo pridonosi da vlastitu službu vrše plodonosno.
Premda naime Božja milost može i pomoću nedostojnih službenika ostvarivati djelo spasenja, ipak Bog redovito većma želi da se njegova Veličina objavljuje po onima koji su postali podatniji poticajima i vodstvu Duha Svetoga.
Zbog svog intimnog jedinstva s Kristom i zbog svetosti svoga života mogu s apostolom kazati: »Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist« (Gal 2, 20). Zato ovaj Sveti Sabor, da bi postigao svoje pastoralne ciljeve unutrašnje obnove Crkve, širenja Evanđelja po svoj zemlji i dijaloga s današnjim svijetom, živo potiče sve svećenike da — primjenjujući podesna sredstva što ih je preporučila Crkva98 — uvijek nastoje oko sve veće svetosti, po kojoj će oni iz dana u dan postajati sve podesnije oruđe na službu svemu Božjem narodu.

Iz Poslanica svetog Ambrozija, biskupa

Milinom svojih riječi razdragao si narod

Prihvatio si se svećeničke službe te sjediš na kormilu Crkve i upravljaš lađom proti valovlju. Drži ključ vjere, da te ne prestraše teške oluje ovoga vremena. More je doduše veliko i prostrano, ali ne boj se, jer on je na morima utemelji i na rijekama učvrsti. Stoga Crkva Gospodnja, posred tolikih mora, zasluženo nepomično stoji, utemeljena na apostolskoj stijeni, te na nepokolebljivu temelju traje, koliko god je udara pobješnjelo valovlje. Zapljuskuju je valovi, ali se ne trese; biju je, ali se o nju razbijaju, povlačeći se s velikom tutnjavom. A ona pruža uvijek sigurnu luku spasenja za sve premorene moreplovce. Pa makar se morem ljulja, prodorno plovi rijekama.
Nisu li to one rijeke o kojima piše: Rijeke podigoše svoj glasilo su rijeke što teku iz utrobe onoga koji je napojen Kristom te je primio Duha Božjega. Te rijeke, nabujale duhovnom milosti, podigoše svoj glas. Postoji rijeka što zalijeva svete njegove poput bujice. Postoji brzica-rijeka što veseli grad Božji, mi-ronosnu i smirenu dušu. Tko god primi od izobilja te rijeke, podiže glas svoj, kao ono evanđelist Ivan, Petar i Pavao. I kao što Apostoli zvonkim propovjedničkim navještajem razglasiše Blagovijest u sve krajeve svijeta, tako i on počinje naviještati Gospodina Isusa.
Primi, dakle, od Krista to da se i tvoj glas razliježe. Zahvati vode Kristove, vode što hvali Gospodina. Skupi vodu što je odasvud izlijevaju oblaci proroka.
Tko god skuplja vodu s brda te je sebi navodi ili crpe iz izvora, i sam će prokišiti kao oblak. Napuni, dakle, krilo svoga duha, da se tvoja zemlja natopi te nabubri matičnim izvorima. Tko, dakle, mnogo s razumijevanjem čita, napunja se. A tko je napunjen, druge natapa.
Stoga veli Pismo: Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju. Neka ti riječi budu poput vode tekućice, čiste i bistre, da ćudorednim izlaganjem gode slušateljstvu, te milinom svojih riječi narod razdragaš, te rado pode kamo god ga povedeš. Nagovori neka ti budu puni razumnosti. Stoga i veli Salomon: Usta su mudračeva oružje razuma.
A na drugome mjestu: Neka ti usta obuzdava razumnost. To znači: neka u javnosti tvoj govor svijetli, razumnost neka sijeva, i tvoj nagovor i rasprava neka ne treba tuđe potvrde; nego, neka se tvoj govor brani svojim oružjem, i neka ti nijedna riječ ne bude izlišna te ne izusti besmislice.


Časoslov, služba čitanja Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj , Spomendan
Iz Razlaganja o Vjeri svetog Ivana Damaščanina, prezbitera

Pozvao si me, Gospodine, da poslužujem tvojim pitomcima

Gospodine, ti me izvede iz bokova očevih, ti me oblikova u utrobi majčinoj, ti me iznije na svjetlo kao golo djetešce, jer se prirodni zakoni trajno pokoravaj u tvojim zapovijedima.
Ti, blagoslovom Duha Svetoga, pripravi moje stvaranje i moj opstanak, ne iz volje muževlje, ne željom tjelesnom, nego tvojom milosti neizrecivom. Tako si uredio moje rođenje da to premašuje prirodne zakone: izveo si me na svjetlo pošto si me posinio i upisao medu djecu svoje svete i neporočne Crkve.
Duhovnim si me mlijekom hranio, mlijekom svojih božanskih rijeci. Krijepio me krepkom hranom, tijelom Isusa Krista Boga našega, tvoga presvetog Jedinca, i napajao me božanskom čašom, to jest njegovom životvornom krvlju koju proli za spas svega svijeta. Ti si nas, Gospodine, ljubio i Sina si, svoga ljubljenog Jedinca, predao za naše otkupljenje. On je to prihvatio s voljom i bez otpora. Štoviše, bio je neokaljano žrtveno janje bez ljage, jer se sam za to prinio. Jer, iako bijaše Bog, posta čovjekom te se od svoje volje podložio, postavši tebi, Bogu Ocu, poslušan do smrti, smrti na križu. Ti si, Kriste, Bože moj, ponizio samoga sebe da mene, ovcu svoju, poneseš na ramenima da me paseš po zelenim pašnjacima i da me pojiš vodama pravoga nauka po svojim pastirima, koje ti sam paseš da bi onda oni pasli tvoje izabrano i odlično stado.Sada si me, Gospodine, pozvao po rukama tvoga biskupa da poslužujem tvojim pitomcima. Što je na to ponukalo tvoju Providnost, ne znam, ti jedini to znadeš. Samo, molim te, Gospodine, olakšaj tovar mojih grijeha kojima sam se teško ogriješio; očisti mi duh i srce.
Vodi me putem pravim kao zapaljeno svjetlo. Metni mi u usta pravu riječ; po ognjenu jeziku Duha svoga udijeli mi jasan i vješt govor, i neka me tvoja nazočnost uvijek nadgleda.
Pasi me, Gospodine, i budi sa mnom pastir, da srce moje ne zastrani ni nalijevo ni nadesno, nego neka me Duh tvoj dobri vodi pravim putem, i neka sva djela moja, osobito posljednja, budu po tvojoj volji.
A ti, odlični zbore Crkve, ti što si plemeniti vrh najdotjeranije nepokvarenosti te uživaš zaštitu Božju, ti, počivalište Božje, primi od mene nauk nezabludive vjere da bude potporom Crkvi onako kako je to predano od otaca naših.


Časoslov, služba čitanja Sv. Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj
Iz Govora što ga je održao na posljednjoj sinodi sveti Karlo Boromejski, biskup

Ne budi onaj koji jedno govori, a u stvari drugo čini

Svi smo doduše slabi, priznajem, ali nam je Gospodin Bog dao sredstva kojima se možemo, ako hoćemo, lako pomoći. Onaj bi svećenik zacijelo htio posjedovati neporočnost života za koju uvida da se od njega traži, biti suzdržljiv i pokazivati, kako se dolikuje, anđeosko vladanje. Međutim, ne pomišlja da se za to prihvati sredstava: moliti, izbjegavati razgovore zlih kao štetne i opasne prisnosti.
Onaj se opet tuži da, kad uđe u kor, da moli psalme i kad ide slaviti misu, odmah mu dušu obuzme tisuću stvari koje ga odvlače od Boga. Ali što to čini prije nego stupi u kor ili k misi u svetištu, kako se spremio, koja je sredstva uzeo i upotrijebio da očuva sabranost?
Želiš li da te poučim kako ćeš napredovati iz kreposti u krepost i, ako si već u koru sabran, kako ćeš drugi put biti još sabraniji i tvoj prinos Bogu još miliji? Slušaj što ću ti reci. Ako je u tebi već zapaljen neki žižak božanske ljubavi, nemoj ga smjesta izdati i izložiti vjetru. Tiganj drži zatvoren da ne ohladi i izgubi toplinu. Izbjegavaj – koliko možeš – rastresenost; ostani sabran s Bogom, izbjegavaj isprazne razgovore.
Dužnost ti je propovijedati i poučavati? Trudi se i prioni uz ono što je potrebno da tu dužnost valjano obaviš. U prvom redu sam čini, propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš, ismijali tvoje riječi i vrtjeli glavom.
Jesi li ti dušobrižnik? Nemoj zbog toga zanemariti brigu o sebi. Nemoj se tako izdašno drugima porazdijeliti da tebi od tebe ne bi ništa preostalo. Treba da se sjećaš duša kojima si na čelu, ali tako da sebe ne zaboraviš.
Shvatite, braco, ništa nije tako potrebno svima crkvenim ljudima koliko mislena molitva koja sve naše djelovanje prethodi, prati i slijedi. Molit ću psalme, veli Prorok, i razumjet ću. Obavljaš li sakramente, misli, brate, što činiš; ako slaviš misu, razmatraj što prikazuješ; moliš li psalme u koru, misli kome i što govoriš; ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek se sve vaše obavlja u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoce koje, to je nužnost (u to smo naime postavljeni), danomice mnogobrojne, doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista rodimo u sebi i u drugima.


Časoslov, služba čitanja 31. NKG – Sv. Karlo Boromejski, biskup - Spomendan
Iz rasprave Ogledalo klerika, svetog Ivana Kapistranskog, prezbitera

Život čestitih klerika prosvjetljuje i razvedruje

Svi koji su pozvani k stolu Gospodnjem, treba da se sjaje svim krepostima časnoga ćudorednoga života, bez ikakvog kaljava ili nečista poroka. Treba da u zajednici časno žive kao sol zemlje sebi i drugima pa da i druge, kao svjetlo svijeta, sjajnim rasvjetljavanjem prosvjetljuju.
Stoga neka imaju na pameti ono što je uzvišeni Učitelj Krist Isus zagrmio ne samo apostolima i učenicima nego svima njihovim nastavljačima prezbiterima i klericima: Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osloliti?
Nije više ni za što nego da se baci i da po njoj ljudi gaze. Doista, ljudi gaze, kao po bezvrijednom blatu, po kleru nečistu i kaljavu, zaprljanu porocima i uhvaćenu u mrežu opačina, koji više nije ni za što, ni sebi ni drugima, jer kao što veli Grgur: “Zazoran život propovjednika uzrok je da ljudi preziru i propovijed”. Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. Dostojni, naime, prezbiteri blistaju dvostrukom čašću, ređeničkom i osobnom, vremenitom i duhovnom, prolaznom i vječnom. Jer, iako su s ostalim smrtnicima pod jarmom naravnih potreba, zauzeto se trse da se druže s nebeskim anđelima kako bi omiljeli Kralju kao mudri služitelji.
Stoga, poput sunca što se svijetu rađa na božanskim visinama, tako neka svijetli svjetlo klera pred ljudima da gledajući njihova dobra djela slave Oca koji je na nebesima.
Vi ste svjetlo svijeta. I kao što svjetlo ne prosvjetljuje samo sebe nego se posvuda rasiplje da sve oko sebe rasvijetli, tako i svjetlosni život čestitih i pravednih koji ih promatraju.
Postavljeni da se brinu za druge, treba da drugima a ne sebi pokažu kako se trebaju vladati u domu Gospodnjem.


Časoslov, služba čitanja 29. NKG – Sv. Ivan Kapistranski, prezbiter
Iz Poslanice Efežanima svetog Ignacija, biskupa i mučenika

U slozi jedinstva

Dolikuje da na sve načine slavite Isusa Krista koji vas je proslavio, da se potpuno posvetite, savršeni u jednoj poslušnosti, podložni biskupu i svećenstvu. Ne naređujem vam kao da sam netko. Premda su me i okovali zbog Imena Krista Isusa, ipak nisam savršen u njemu. Tek sada sam postao učenik i pišem vama svojim suučenicima. Trebalo bi da me vi krijepite svojom vjerom, opomenom, strpljivošću i dobrodušnošću. Ali kad mi ljubav ne da da šutim, obraćam vam se da budete jednodušni u skladu s Božjom voljom. Isus Krist, naš nerazdruživi život, izraz je Očeve volje.
Tako su i biskupi po cijelom svijetu izraz volje Krista Isusa. Stoga treba da se slažete s biskupom kao što i činite. Vaše se časno svećeništvo, dostojno Boga, uskladilo s biskupom kao žice s citarom. Stoga je vaš sklad i složna ljubav pjesma Isusu Kristu. A i svi vi pojedinci budite kao zbor, pa u skladnoj slozi prihvatite napjev Božji te u jednom zboru pjevajte Ocu jednim glasom zajedno s glasom Krista Isusa. Tako će vas čuti i po vašim dobrim djelima razabrati da ste udovi njegova Sina. Doista je korisno da budete u neokaljanom jedinstvu, pa ćete uvijek biti združeni s Bogom.
Ja sam se u kratko vrijeme sprijateljio s vašim biskupom, a to prijateljstvo nije ljudsko, nego duhovno. Stoga smatram da ste vi još sretniji kad ste s njim združeni kao Crkva s Isusom Kristom i kao Isus Krist s Ocem, da bude sve u skladnom jedinstvu. Neka se nitko ne zavarava. Tko nije u zajednici oltara, nema dioništva u Božjem kruhu.
Ako molitva pojedinca ima toliku snagu, koliko će veću snagu imati združena molitva biskupa i cijele crkvene zajednice?


Časoslov, služba čitanja II. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
Iz knjige "Snaga kruha" o životu Majke Tereze

NIKAMO BEZ SVEĆENIKA

Kad smo otvorile kuću u Jemenu, gdje nije bilo Crkve preko 800 godina, predsjednik republike molio je da sestre dođu. Rekla sam: »Spremna sam vam dati sestre, ali mi smo redovnice i mi ne idemo bez svećenika, jer nam svećenik posreduje euharistijskog Isusa.
Oni su namjeravali da ne dopuste da tamo dođe svećenik. Onda su nam dopustili. I to je bilo najveće čudo.
Toga dana, kad smo mi došle tamo, i svećenik je došao. Novine su pisale: »Otkada su sestre došle u našu domovinu, one su zapalile novo svjetlo u životu naših ljudi!«
Još sam pitala smijemo li ovako na ulici pokazati križ, koji uvijek nosimo, smijemo li moliti krunicu, jer mi uvijek molimo krunicu kad idemo ulicom. Odgovorio mi je: »Niste vi molile predsjednika da dođete, on vas je pozvao kakve jeste.
Molimo vas, ostanite tako! Mi vas trebamo jer vi nosite Božju ljubav, vi ste vjesnice Božje Ijubavi.«


Iz Tumačenja Prve Petrove poslanice, svetoga Bede Časnog
(Pogl. 2: PL 93,50-51)

Rod izabrani, kraljevsko svećenstvo

A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo. To je slavno svjedočanstvo nekoć Mojsije dao starom Božjem narodu, a sad ga s pravom apostol Petar daje narodima, jer su povjerovali u Krista.
On je ugaoni kamen koji je oko sebe ujedinio narode za ono spasenje koje je Izrael imao u sebi. Njih naziva izabranim rodom poradi vjere da ih razlikuje od onih koji, odbacivši živi kamen, sami postadoše odbačeni.
A naziva ih kraljevskim svećenstvom jer su sjedinjeni s tijelom onoga koji je višnji kralj i istiniti svećenik te svojima daje kraljevstvo, a ujedno kao svećenik čisti njihove grijehe žrtvom svoje krvi. Naziva ih kraljevskim svećenstvom da se nadaju vječnome kraljevstvu te, vršeći spomen, vazda prinose Bogu žrtve besprijekornog obraćenja.
Nazivaju se također sveti puk i narod stečeni prema onome što kaže apostol Pavao razlažući misao proroka: A pravednik će moj od vjere živjeti; ako li pak otpadne, neće se svidjeti duši mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. A u Djelima apostolskim: Duh Sveti vas postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju, koju steče krvlju svojom.
Stečeni narod smo, dakle, postali krvlju našega Otkupitelja kao što je nekoć izraelski narod bio otkupljen iz Egipta krvlju jaganjca.
Zato se i u slijedećem retku na otajstven način spominje stara povijest, a također se govori kako će se ona duhovno ispuniti na novom Božjem narodu: Da naviještate silna njegova djela. Kao što su, naime, oni koji su po Mojsiju oslobođeni egipatskog ropstva, nakon prijelaza preko Crvenog mora i potopljenja faraonove vojske zapjevali Gospodinu slavodobitnu pjesmu, tako treba da i mi, nakon krštenjem primljena otpuštenja grijeha, dostojno zahvalimo za nebeska dobročinstva.
Egipćani, naime, koji su tlačili Božji narod te su slika tame ili nevolje, veoma prikladno označuju naše grijehe koji su nam u krštenju oprošteni.
Oslobođenje sinova izraelskih i njihov ulazak u obećanu zemlju odgovara otajstvu našeg otkupljenja kojim, prosvijetljeni i vođeni Kristovom milošću, težimo k svjetlu višnjeg boravišta. To svjetlo milosti označavao je i onaj oblak i stup ognja; milost ih je na cijelom njihovu putu branila od noćne tmine i vodila sigurnom stazom u obećanu domovinu.


Časoslov, služba čitanja III. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Govor 340, 1: PL 38, 1483 – 1484)

Vama sam biskup, a s vama sam kršćanin

Neprestano me uznemiruje briga o mojoj časti otkako mi je na ramena stavljen ovaj teret o kome je teško položiti račun. Čega se u ovoj službi valja plašiti ako ne toga da nas .u našoj časti više veseli ono što je opasno nego ono što je plodonosna za vaše spasenje? Dok me plaši što sam vama, dotle me tješi što sam s vama.
Vama sam naime biskup, a s vama sam kršćanin. Ono prvo jest ime preuzete dužnosti, a ovo drugo ime milosti. Ono je pogibelj no, a ovo na spasenje.
Jednom riječi, vitla nas oluja na širokom moru tog djelovanja, ali spominjući se čijom smo krvlju bili otkupljeni, smireni tom mišlju kao da ulazimo u luku sigurnosti. I trudeći se u toj službi, smirujemo se u zajedničkoj dobrobiti. Ako me dakle više raduje što sam s vama otkupljen negoli što sam vama pretpostavljen, tada ću, kako Gospodin nalaže, biti još obilnije vaš sluga, da ne budem nezahvalan cijeni kojom sam zaslužio da budem vaš susluga.
Dužan sam naime ljubiti Otkupitelja, i znam što je rekao Petru: Petre, ljubiš li me? Pasi moje ovce. Tako jedanput.,. pa drugi i treći put. Tražio je ljubav i nametnuo breme, jer gdje je ljubav veća, breme je lakše.
Što da uzvratim Gospodin u za sve što mi je dao? Ako kažem da mu uzvraćam time što pasem njegove ovce, to i činim, ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Gdje dakle da se pokažem kako uzvraćam kad svagdje bivam pretečen? Pa iako dragovoljno ljubimo i dragovoljno pasemo ovce, ipak tražimo nagradu. Kako je to moguće? Kako se ovo slaže: Dragovoljno ljubim da pasem, i: Tražim nagradu jer pasem? Nikako to ne bi moglo biti, nikako se ne bi mogla tražiti nagrada od onoga koga dragovoljno ljubimo kad ne bi sam onaj koga ljubimo bio nagrada. Jer ako za to što nas je otkupio uzvraćamo time što pasemo njegove ovce, kako ćemo mu uzvratiti za to što nas je učinio pastirima?
Svojom smo naime zloćom zli pastiri – bilo to daleko od nas! – a dobri – bilo nam to od njega! – ne možemo biti doli njegovom milošću. Zato i vas, braćo moja, naređujući molimo da ne biste uzalud primili milost Božju. Učinite da naša služba urodi plodom. Vi ste Božja njiva. Izvana primite onoga koji sadi i zalijeva, a iznutra onoga tko daje rast.
Pomozite nam i molitvom i slušanjem. Tako ćemo uživati ne toliko što smo vam predstojnici koliko što smo vam od koristi.


Časoslov, služba čitanja 25. NKG – SV. JANUARIJE
Iz pravila pastve, svetog Grgura Velikoga, pape
(Knj. 2, 4: PL 77, 30 – 31)

Pastir neka bude u šutnji oprezan, u govoru koristan

Upravitelj neka bude u šutnji oprezan, u govori koristan, da ne bi iznosio što treba prešutjeti ili prešutio što treba reći. Jer kao što neoprezan govor vodi do zablude, tako i neoprezna šutnja ostavlja u zabludi one koji su mogli biti poučeni.
Često se nerazboriti upravitelji, bojeći se da će izgubiti naklonost ljudi, preplaše te ne govore otvoreno ono što je pravo. I prema riječi Istine oni tada nisu pravi pastiri koji se brinu za stado, već su poput najamnika, koji svojom šutnjom zapravo bježe pred vukom što dolazi.
Zato ih Gospodin po Proroku bodri riječima: Nijemi psi ne mogu lajati. I opet: Vi se ne popeste na proboje i ne sazidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Gospodnji. Popeti se na proboje znači suprotstaviti se slobodno vlastima ovoga svijeta u obranu stada. Održati se u boju u dan Gospodnji znači iz ljubavi prema pravednosti odoljeti svima onima koji krivo napadaju. Ako se pastir boji pravo govoriti, onda što to drugo znači nego da šuteći okreće leda? Tko se pak suprotstavlja radi stada, taj gradi zid u obranu od neprijatelja doma Izraelova.
Zato se opet okaljanom narodu veli: Viđenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te potaknu na pokoru. Proroci u Svetom pismu katkada se zovu učiteljima koji pokazuju da je sadašnje prolazno te očituju buduće. Božanski govor otkriva da oni lažno prorokuju, jer bojeći se koriti grijehe, uzalud se ulaguju grešnicima obećavajući im sigurnost; oni nipošto ne otkrivaju bezakonje grešnika jer su zašutjeli i nisu podigli glas svoj na opomenu.
Ključ što otvara jest govor što prekorava, jer prekoravajući otkriva grijeh što ga često ne pozna ni onaj koji ga je počinio. Zato Pavao kaže: Nadstojnik treba da bude moćan da hrabri u zdravom nauku i uvjerava protivnike. Isto tako Malahija veli: Usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon. Ta on je glasnik Gospodina nad Vojskama.
A po proroku Izaiji Gospodin opominje: Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Tko god pristupa u svećeništvo, prima službu propovijedanja da sam pred dolaskom Suca koji će doći stupa vičući. Ako dakle svećenik ne zna propovijedati, kako će nijemi glasnik moći vikati?
Zbog toga je na prve pastire Duh Sveti sišao u obliku jezika da one, koje je on ispunio, učini uskoro svojim govornicima.


Časoslov, služba čitanja XXVII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
Iz Govora o pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46,13: CCL 41,539 – 540)

O slabim kršćanima

Nemoćnih vi ne krijepite, govori Gospodin. To govori zlim pastirima, pastirima krivim, pastirima što traže svoje, a ne Kristovo. Oni uživaju ovčje mlijeko i vunu, ali se za ovce ne brinu i, što im osobito prigovara, ne mare da im one okrepčaju. U tom je, čini mi se, razlika između nemoćnog, to jest ne krepkog, i bolesnog, iako se često nemoćnicima zovu i bolesnici.
To što nastojimo razlikovati, braćo, možda bismo i mi mogli bolje razlikovati ili tko vještiji kome je srce punije svjetla. Međutim ne dajte se prevariti; gledom na riječi Pisma govorim ono što mislim.
Valja se bojati da nemoćnoga ne zadesi napast koja bi ga mogla slomiti. Bolestan pak već boluje od neke požude koja ga priječi da ne ide putem Božjim, da ne stavi vrat pod jaram Kristov.
Pogledajte ljude što žele dobro živjeti, što su već odlučili dobro živjeti, ali su manje spremni zlo trpjeti nego dobro činiti. A za krepkost kršćaninovu je važno ne samo djelovati dobro nego i podnositi zlo. Oni, dakle, koji su revni u dobrim djelima, ali neće ili ne mogu podnositi neizbježive trpnje, ti su nemoćnici. One pak koje, jer su ljubitelji svijeta, neka zla požuda priječi u dobrim djelima, leže bolesni i klonuli, jer zbog svoje klonulosti kao da su bez ikakve snage, te ne mogu činiti ništa dobro.
Takav je u duši bio onaj uzeti što ga nisu mogli unijeti pred Gospodina, pa su razotkrili krov i kroza nj ga spustili. To je kao da i s dušom želiš nešto takvo učiniti: razotkriti krov pa pred Gospodina staviti uzetu dušu odvojenu od svih udova i bez ijednoga dobrog djela, opterećenu grijesima i bolesnu od požuda.
Ako su, dakle, klonuli svi udovi, ako je posrijedi nutarnja uzetost, da bi došao do liječnika i izložio mu svoju skrovitu bolest, razotkrij krov i stavi preda nj uzetoga. Možda je liječnik skriven, ali on je unutra, kako to želi reći skriveni smisao Pisama.
A koji to ne čine ili to zanemaruju, čuli ste što će čuti: Bolesnih vi ne liječite, ranjenih ne povijate. Slomljeni bijahu strahotom napasti. Dodaje se kako će se slomljeno iscijeliti, a to je velika utjeha: Vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod, te mognete izdržati.


Časoslov, služba čitanja XXV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
Iz Homilija na Evanđelja, svetoga Grgura Velikoga, pape
(Hom. 17, 3,14: PL 76,1139 – 1140. 1146)

Služba našeg djelovanja

Poslušajmo što govori Gospodin šaljući propovjednike: Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Ne možemo bez tuge u srcu govoriti da je žetva velika a radnika malo, jer premda ima onih koji slušaju Radosnu vijest, nedostaje onih koji će je naviještati. Evo, svijet je pun svećenika, ali ipak u Božjoj žetvi nade se veoma rijetki radnik, jer doista primismo svećeničku službu, ali je ne obavljamo.
No, promislite, draga braćo, promislite o riječima: Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Molite za nas da uzmognemo dostojno među vama djelovati da nam se jezik ne bi ukočio dok vas potičemo, da nas ne bi — kad smo već primili zadaću propovijedanja — kod pravednog Suca osudila sama naša šutljivost. Često je zbog zloće sapet jezik onih koji propovijedaju, često se događa da je zbog krivnje podložnika predstojnicima uskraćen i govor i propovijedanje.
Zbog njihove zloće sapet je jezik propovjednika, kako veli Psalmist: Grešniku Bog progovara:
Što nabrajaš naredbe moje? I opet zbog pokvarenosti podložnika onemogućeno je propovjednicima da govore kako Gospodin veli Ezekielu: I jezik ću ti zalijepiti za nepce, te ćeš onijemiti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. Kao da otvoreno govori: Tebi oduzimam propovjedničku riječ, jer dok me narod razljućuje svojim činima, nije dostojno da mu upravljam poruku istine. Teško je spoznati zbog kojeg se grijeha oduzima propovjednička riječ. Sigurno je ipak da šutljivost uvijek škodi podložnicima, premda katkada škodi samome pastiru.
Predraga braćo, ima još nešto što me u životu pastira silno žalosti. A da nekome ne bi izgledalo nepravedno što tvrdim, optužujem i sama sebe, premda se, prisiljen potrebom barbarskog vremena, veoma nerado tome posvećujem.
Zapleli smo se u izvanjske poslove, te se jednog latismo iz počasti a drugog po dužnosti. Ostavljamo službu propovijedanja, i — kako vidim — nazivamo se biskupima sebi na štetu te zadržavamo počasno ime, a ne djelujemo kako treba. Boga ostavljaju oni koji su nam povjereni, a mi šutimo.
Podali su se lošem životu, a mi ne pružamo ruku prijekornicu. Ali kad želimo ispraviti život drugome, zašto zanemarujemo svoj život? Osjetljivi smo na svjetske brige te smo stoga to neosjetljiviji iznutra što smo više okrenuti svojom brigom na ono što je izvanjsko. Stoga dobro sveta Crkva veli o svojim bolesnim članovima: Postavili su me da čuvam vinograd, a svog vinograda nisam čuvao.
Postavljeni da čuvamo vinograd, svoj vinograd nikako nismo čuvali, jer dok smo se brinuli za izvanjske čine, zanemarismo svoju prvotnu službu.


Časoslov, služba čitanja XXVII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
Iz Tumačenja Ivanova Evanđelja, svetoga Ćirila Aleksandrijskog, biskupa
(Knj. 12, 1: PG 74, 707 – 710)

Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas

Gospodin naš Isus Krist odredio je vođe i učitelje svijeta kao i djelitelje svojih otajstava. Zapovijeda da poput svjetla svijetle i obasjavaju ne samo židovsku zemlju već svaki kraj što je pod suncem i sve ljude po svijetu i stanovnike zemlje. Istinit je, prema tome, onaj koji kaže: Nitko sebi ne prisvaja časti već koga je pozvao Bog. Gospodin naš Isus Krist pozvao je prije svih drugih svoje učenike na sjajni apostolat.
Blaženi učenici postadoše stupovi i potpora istine. Veli da ih je on poslao kao što je i njega poslao Otac. Tako pokazuje dostojanstvo apostolata, neusporedivost slave predane vlasti, ali isto tako, kako se čini, naznačuje put apostolske poduke.
Ako naime smatraše da je onako dužan poslati svoje učenike kako je i njega poslao Otac, zar nije bilo potrebno da njihovi budući nasljednici vide zbog čega je Otac poslao Sina? Zbog toga je, mnogostrano nam izlažući način svoga poslanja, govorio: Ne dođoh pozvati pravedne, već grešnike na obraćenje.
Isto tako: Sišao sam s neba ne da činim svoju volju, već volju onoga koji me posla. Ne posla naime Bog svoga Sina u svijet da sudi svijet, već da se svijet po njemu spasi.
Obuhvativši s to nekoliko riječi poduku apostolstva, kaže da je on njih tako poslao kao njega Otac. Otuda mogu spoznati da im je palo u dio da grešnike pozivaju na obraćenje, ozdravljuju tjelesno i duševno bolesne; u svome služenju neka ne traže svoju volju, već volju onoga koji ih posla te njegovim naukom, koliko je do njih, spašavaju svijet. Do koje su mjere sveti apostoli nastojali da blistaju u svemu tome, neće biti teško saznati ako pročitaš Djela apostolska ili spise svetoga Pavla.


Časoslov, služba čitanja 30. NKG – SV. ŠIMUN I JUDA, apostoli
Iz Poslanica svetoga Tome Becketa, biskupa
(Posl. 74: PL .190, 533 – 536)

Samo će onaj biti ovjenčan tko se bude pravo borio

Nastojimo li biti ono što nam je ime – a zovemo se prvosvećenici i biskupi – i hoćemo li da nam ime bude značajno, treba da sveudiljnom brigom motrimo i nasljedujemo stope Onoga koga Bog postavi svećenikom zauvijek i koji samoga sebe prinije za nas Ocu na žrtveniku križa. On s najvišega nebeskog motrišta sveudilj motri sve naše čine i nakane čina da jednom svakome naplati po djelima.
Prihvatili smo se toga da budemo njegovi namjesnici na zemlji, zapalo nas je slavno ime, časno dostojanstvo, te uživamo vremenite prihode s duhovnoga posla. Na vrhu Crkve naslijedili smo apostole i apostolske muževe da se našom službom ruši vlast grijeha i smrti i da zgrada Kristova, što nastaje iz vjere i kreposnog zalaganja, raste u sveti hram u Gospodinu.
Velik je doduše broj biskupa. I kod posvete smo obećali da ćemo neutrudivom brižljivošću naučavati i pasti i to svaki dan izjavljujemo riječima. O da to vjerno obećanje potvrde zasvjedoče i djela! Žetva je dakako velika. Nije dosta jedan, pa ni mnogi, da se sabere i skupi u žitnicu Gospodnju.
Tko sumnja da je Rimska Crkva glava svih Crkava i izvor katoličkog nauka? Tko ne zna da su Petru predani ključevi nebeskoga kraljevstva? Ne diže li se zgrada Crkve na vjeri i naučavanju Petrovu, dok svi ne prispijemo u Kristu do čovjeka savršena, u jedinstvu vjere i spoznaje Sina Božjega.
Treba da mnogi sade, da mnogi zalijevaju, jer to zahtijeva napredak riječi i raspostranjenost naroda. Ta i starozavjetni je narod imao doduše jedan oltar, ali po potrebi više učitelja. Daleko više je to potrebno danas, kod tolikog porasta naroda da im čitav Libanon ne bi namaknuo drva za vatru, niti bi im životinje, ne samo svega Libanona nego ni sve Judeje, dostajale za žrtvu.
No, tko god sadio ili zalijevao, Bog samo onome daje porast koji sadi na vjeri Petrovoji uz njegov prianja nauk. Njemu se svakako podastiru najvažnija pitanja naroda, da ih ispita rimski Prvosvećenik, i pod njim raspoređeni upravnici majke Crkve, pozvani na udio u brižljivosti, izvršuju povjerenu vlast. Sjetite se napokon kako su se spasili naši oci, i uz koje je nevolje rasla i širila se Crkva; koje je sve oluje prebrodila Petrova lađa kojoj je Krist na kormilu; kako su postigli vijenac toliki ljudi kojih je vjera istom u stiskama zablistala.
Tako je proživjelo mnoštvo svetaca da zauvijek ostane istina da će biti ovječan samo onaj tko se bude pravo borio.


Časoslov, služba čitanja - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Iz spisa "Nauk o duhovnom životu" Louis Lallemanta
(Nauk o duhovnom životu II,3 i II,2)

O spasu Bogu posvećenih osoba i njihovom duhovnom rastu

Spas redovnika nerazdjeljivo je povezan s njegovom savršenošću. Ako zanemari brigu oko svojega duševnoga napretka, pomalo se primiče svojoj propasti. A ako se to i ne dogodi, znači da mu Bog, želeći ga spasiti, milostivo nudi upozorenje prije pada. Svi se učitelji duhovnoga života slažu u tome da ne napredovati znači nazadovati.
A budući da u neki načinili nekakav napredak provedu ponekada dugo vremena a da ne prijete kako nazaduju, iz razloga što se to događa neprimjetno“.
„Postoje tri vrste redovnika. Prvi ne uskraćuju ništa svojim osjetilima. Ako im je hladno, griju se. Ako su gladni, jedu. Sjete li se kakve razonode, učine je bez promišljanja. Uvijek su spremni sebi udovoljiti, a praktično i ne znaju što znači mrtviti se. Svoje dužnosti izvršavaju samo zato što je riječ o dužnostima, ali bez nutarnjega duha, bez volje i bez ploda. Takvi su u opasnosti da smrtno sagriješe, što se ponekad stvarno i dogodi a da toga ni sami ne zapažaju jer površno ispituju svoju savjest.
U ovom dubokom zaboravu unutarnjega sebe srce im je kao odneseno, izvan njih, pijano od vanjske buke, kojom je opsjednut i njihov duh. I neprestano takve redovnike izdaju obmane naravi i đavla dok slijepo slijede njihov lažni sjaj.
Često su ovi redovnici u većoj opasnosti od svjetovnjaka. Jer se svjetovnjaci, znajući da ponekad padaju u smrtni grijeh, čuvaju samih sebe i njihov je strah već neka zaštita. A redovnici, pouzdajući se u svoje redovničko stanje i oslanjajući se na pogrešnu pretpostavku da se u redovništvu rijetko smrtno griješi, žive u varavoj sigurnosti. Zato padaju ni ne primijetivši. Nakon toga zavaravaju svoju savjest, izmišljaju laži koje im laskaju u njihovim zabludama. Ovo je stanje opasno jer oni ne uviđaju svoje padove.
Drugi izbjegavaju pretjeranosti prvih i uskraćuju sebi zadovoljstva koja ne smatraju potrebnima. Ali se, s druge strane, daju prevariti pod izlikom dobra. Kad nešto odluče, a što je redovito u skladu s njihovim sklonostima, traže kreposne razloge kako bi njima uljepšali svoj izbor i opravdali svoje vladanje. Svoje dužnosti vrše brižno izvana, ali s malo nutarnjega žara i sabranosti. Previše slobode daju svojim osjetilima i ne bdiju pozorno nad svojim srcem.
Puni su nesavršenosti i lakih grijeha i često su u opasnosti da smrtno sagriješe. Jer kako su slabi i malo snage primaju iznutra, svladaju ih neke prilike koje je lako pobijediti dobro čuvanoj duši.
Treći, kao savršeni, oslobodili su se svake želje. Jednaki su prema svemu, zadovoljni svime. Jedino do čega im je stalo je volja Božja. Njihov se nutarnji mar ogleda i u njihovu ponašanju. Bdiju nad svojim srcem, čuvaju mir svoje duše i drže se sabrano.
Oni primaju velike milosti od triju osoba Presvetog Trojstva: od Oca nesvladivu silu u radu, patnjama i napastima; od Sina zrake i sjaj istine koje neprestano blistaju u njihovoj duši; od Duha Svetoga divnu gorljivost, blagost i utjehu“.


Iz Poslanice svetoga Fulgencija Ruspijskog, biskupa
(Posl. 14, 36 – 37: CCL 91, 429 – 431)

Krist vječno živi da nas zagovara

Skrenimo pažnju na ono što govorimo na završetku molitve: »Po Isusu Kristu Sinu tvome, Gospodinu našemu.« Nikada ne govorimo »Po Duhu Svetomu«. Nije bez razloga zašto Katolička Crkva tako postupa u svom bogoslužju. To se temelji na otajstvu da je posrednik između Boga i ljudi Isus Krist postao čovjek, svećenik navijeke po redu Melkisedekovu, i po vlastitoj krvi ušao jedanput u svetište, ne u rukotvorenu sliku pravog svetišta, nego na samo nebo gdje nas zagovara s desne strane Božje.
Promatrajući tu njegovu svećeničku službu, kaže Apostol: Po njemu prikazujemo uvijek Bogu žrtvu hvale, tj. plod usana koje hvale ime njegovo. Po njemu, dakle, prinosimo žrtvu hvale i molitve, jer smo po njegovoj smrti pomireni mi koji smo bili neprijatelji. Po njemu koji se udostojao da bude žrtva za nas može i naša žrtva biti ugodna pred licem Božjim. Radi toga nas i blaženi Petar opominje:
I vi se kao živo kamenje uziđujete u duhovnu zgradu, da budete sveto svećenstvo koje će prinositi duhovne žrtve ugodne Bogu po I Isusu Kristu. Eto radi toga govorimo Bogu Ocu: »Po Isusu Kristu Gospodinu našemu.« Kad se, dakle, spominje svećenik, tim se pokazuje otajstvo Gospodnjeg utjelovljenja, po kojem je Sin Božji, koji je bio u liku Božjem pa je sebe ponizio uzevši lik sluge, a u tom je liku bio ponižen, postao poslušan do smrti, on koji je bio ne samo malo manji od anđela, nego jednak Ocu u božanstvu.
Sin koji je ustao jednak Ocu snizio se time što se udostojao postati sličan ljudima. Učinio se manjim kad se ponizio uzevši lik sluge. Kristovo umanjenje isto je što i poniženje, a ipak njegovo poniženje nije drugo nego uzimanje lika sluge.
Krist je, dakle, ostao u liku Božjem kao jedinorođenac Božji kojemu zajedno s Ocem prikazujemo žrtve, a uzevši lik sluge, postao je svećenik po kome možemo pokazivati žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu. Ne bismo mi mogli prinositi žrtvu da Krist nije postao žrtva za nas. Naša ljudska narav u njemu prava je spasonosna žrtva. Kad izražavamo da se po vječnom svećeniku našem Gospodinu prinose naše molitve, tim priznajemo da Ima pravo ljudsko tijelo u skladu s onim što govori Apostol. Svaki svećenik, uzet od ljudi, postavlja se za ljude u onom što se odnosi na Boga da prinosi darove i žrtve za grijehe.
Kad govorimo »Sinu tvome« i nadodajemo »koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga«, spominjemo ono jedinstvo koje po naravi ima Otac i Sin i Duh Sveti. Tu se pokazuje da je isti Krist koji vrši svećeničku službu za nas u naravnome jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim.


Časoslov, služba čitanja - II. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
Iz spisa Pedra Arrupe, prezbitera DI
(Obnovljeni život, 2007,62,3 )

Odluka za svećenički poziv nakon posjeta Lurdu

Nekoliko tjedana nakon smrti moga oca otputovao sam sa svojom obitelju u Lourdes jer smo željeli provesti ljeto na nekom mirnom, tihom i duhovnom mjestu. Bio je kolovoz. Ostao sam u Lourdesu mjesec dana i, kako sam bio student medicine, dobio sam posebnu dozvolu da izbližega proučavam bolesnike koji su dolazili moliti za ozdravljenje.
Jednog sam dana bio na prostoru ispred bazilike u društvu svojih sestara. Nekoliko minuta prije procesije s Presvetim Sakramentom prošla je ispred nas jedna žena srednje dobi, gurajući stolicu na kotačima. Jedna je od mojih sestara povikala: 'Pogledajte tog jadnog mladića u stolici na kotačima! To je bio mladić otprilike dvadesetih godina, tijelo mu je bilo izobličeno.
Njegova je majka molila naglas krunicu i od vremena do vremena uzdisala i govorila: 'Sveta Djevice, pomozi nam. To je bio doista ganutljiv prizor, podsjećao je na onog bolesnika koji je preklinjao Isusa: "Gospodine, očisti me od gube! Majka se žurila zauzeti mjesto među ljudima koji su čekali prolaz biskupa koji je trebao tuda proći noseći pokaznicu s Presvetim Sakramentom.
Došao je trenutak kad je biskup trebao blagosloviti mladog bolesnika Presvetim Sakramentom. Mladić je gledao pokaznicu s istom vjerom koja je pokretala pogled uzetog mladića o kojemu govori evanđelje. Kad je biskup učinio veliki znak križa s Presvetim Sakramentom, mladić se podignuo sa stolice potpuno zdrav, dok je mnoštvo vikalo od radosti: "To je čudo, to je čudo... (...)
Nemoguće mi je sada opisati vam kakvi su bili moji osjećaji i stanje moje duše u tom trenutku. Dođoh tamo s medicinskog fakulteta iz Madrida, gdje toliki profesori (vrlo poznate osobe) i toliki kolege ne vjeruju i uvijek se izruguju čudesima, a ja sam bio očevidac jednog pravog čuda.
Čudo je učinio Isus Krist u Euharistiji, isti Isus Krist koji je liječio za vrijeme života tolike hrome i ostale bolesnike.
Osjećao sam neizmjernu radost: imao sam dojam da sam pokraj Isusa i dok sam osjećao njegovu svemoć, svijet koji me je okruživao počinjao mi se činiti neobično malenim. Vratio sam se u Madrid: knjige su padale iz mojih ruku; one vježbe, ona iskustva koja su me nekoć nadahnjivala, činila su mi se tako praznima...
Moji su me kolege pitale: 'Što ti se dogodilo ove godine? Kao da si izgubljen... Jesam, bio sam zaista izvan sebe zbog sjećanja koje me zbunjivalo svakog dana sve više i više: samo su slika hostije podignute na blagoslov i lik uzetog mladića koji skače sa svoje stolice ostali čvrsto u mom sjećanju i u mome srcu.

Tri mjeseca nakon ovih Lurdskih doživljaja Perdo Arrupe ušao je u novicijat Družbe Isusove u Loyoli...


Ivan Koprek - Pedro Arrupe, karizmatski i proročki svjedok Drugoga vatikanskog sabora Prigodom 100. obljetnice rođenja
Iz Ispovijesti svetoga Patrika, biskupa
(Cap . 14 – 16 : PL 53 , 808 – 809)

Mnoge sam narode preporodio za Boga

Neprestano zahvaljujem Bogu što me je sačuvao vjernim u napastima. Zato danas mogu pouzdano prikazati Kristu, svome Gospodinu, kao žrtvu svoju dušu, živu hostiju. On me sačuvao u svim mojim tjeskobama. Mogu uskliknuti : Gospodine, tko sam ja i na što si me pozvao kad si me obasuo tolikim božanskim darovima? Stoga neprestano slavim i uzvisujem tvoje ime gdje se god nađem, ne samo u sreći nego i u nevolji.
Što god mi se desilo, bilo dobro bilo zlo, jednako moram prihvatiti i Bogu stalno zahvaljivati. On mi je pokazao kako ću u njega nepokolebljivo vjerovati, a on me je i uslišao. U svojim posljednjim danima ni sam nisam svjestan kako sam se prihvatio ovoga pobožnoga i divnog pothvata. Kao da sam nasljedovao one propovjednike o kojima je Gospodin nekoć govorio da će naviještati njegovu Radosnu vijest i da će mu biti svjedoci pred svim narodima.
Odakle meni ta mudrost, kad je prije nisam imao, kad nisam znao ni brojiti dane, niti sam dublje poznavao Boga? Po tom sam daru ostavio domovinu i roditelje te došao Ircima propovijedati evanđelje. Tu sam od nevjernika pretrpio mnoge nevolje da okušam gorčinu izgnanstva.
Bio sam strašno i mnogo progonjen, čak bačen u okove, i tako sam dao svoj u slobodu u korist bližnjega . Ako budem dostojan, spreman sam rado i bez otezanja i život svoj predati za Boga. Ako Gospodin dopusti, želim život svojistrošiti za nj sve do smrti. Mnogo sam dužan Bogu koji mi je udijelio toliku milost da sam mnoge narode preporodio i utvrdio za Boga. I svagdje sam redio svećenike za tek pokršteni narod. Gospodin ih je birao s kraja svijeta, kako je nekoć obećao preko proroka : K tebi će doći narodi s kraja zemlje, i reći će: Kako su naši očevi gradili kumire, i od. njih nema koristi.
I opet: Postavio sam te za svjetlost narodima da budeš spas svima do kraja zemlje. Tu želim dočekati obećanje onoga koji nikada ne vara, kako u Evanđelju obećaje : Doći će od istoka i zapada i sjest će za stol s Abrahamom, Izakom i jakovom. Vjerujemo da će zbilja doći vjernici iz čitavog svijeta.


III. KORIZMENI TJEDAN – Sv. Patrik
Iz pisma sv. Bonifacija, biskupa i mučenika
(pismo 78; MGH, Pisma, 3, 352, 354)

Brižljiv pastir koji bdije nad Kristovim stadom

Ne valja ostaviti, već treba ravnati Crkvu, koja poput velikog broda plovi po moru ovoga svijeta, te je u ovome životu biju raznolike oluje napasti. Za to imamo primjer u prijašnjim ocima: u Klementu, Korneliju i mnogim drugima u gradu Rimu; Ciprijanu u Kartagi; Atanaziju u Aleksandriji.
Oni su u vrijeme poganskih vladara upravljali Kristovom lađom, štoviše, njegovom zaručnicom, to jest Crkvom. To su činili poučavajući, braneći je, radeći i trpeći sve do prolijevanja krvi.
Misleći na ove i njima slične, prestrašio sam se. Strah i trepet spopadoše me, gotovo me prekri tama mojih grijeha. Bilo bi mi veoma drago i sviđalo bi mi se posvema napustiti jednom prihvaćeno ravnanje Crkvom, kad bih uspio pronaći primjere otaca ili suglasnost Svetoga pisma.
I budući da stvari tako stoje, i jer se istina može umoriti, ali ne može biti nadvladana i pogriješiti, umorna se moja misao utječe onome koji kaže na usta Salomona: Iz svega svog srca pouzdavaj se u Gospodina i ne oslanjaj se na svoju pravednost. Na svim svojim putovima misli na nj i on će upraviti tvoje korake. A na drugom mjestu: Najsnažnija je utvrda ime Gospodnje. Njoj se utječe pravednik i biva spašen.
Budimo pravedni i pripremimo svoje duše na kušnju, da bismo mogli izdržati Božje odgađanje i reći mu : Gospodine, postao si nam utočište s pokoljenja na pokoljenje. Imajmo povjerenje u njega, jer nam je on nametnuo teret. Što ne možemo nositi po sebi, nosimo po onome koji je svemoguć. On kaže: Moj je jaram sladak i moje je breme lako.
Budimo u boju na dan Gospodnji, jer su se nad nas spustili dani zebnje i nevolje. Umrimo ako to Bog hoće, za svete zakone naših otaca da bismo s njima zaslužili vječnu baštinu. Ne budimo nijemi psi; ne budimo šutljivi promatrači, ni najamnici koji bježe od vuka.
Budimo budni pastiri što bdiju nad Kristovim stadom. Propovijedajmo odraslom i nejakom, bogatašu i siromahu, sav Božji naum svim staležima i dobima, već prema mogućnostima što ih Bog dade, u zgodno i nezgodno vrijeme, upravo onako kako je to napisao sveti Grgur u svojoj knjizi o dušobrižništvu.


09. NKG – Sv. Bonifacije, biskup i mučenik, Spomendan
Iz Govora sv. Lovre Brindisijskog, prezbitera
(Korizmeni govor 2: Sabrana djela 5, I , br. 48, 50. 52)

Propovijedanje je apostolska služba

Za vođenje duhovnog života, koji nam je zajednički s nebeskim anđelima i božanskim duhovima jer smo s njima sazdani na sliku i priliku Božju, svakako je potrebit milosni kruh Duha Svetoga i Božje ljubavi .
Jer milost i ljubav bez vjere nisu ništa, budući da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu. A vjera ne nastaje bez navješćivanja Božje riječi: Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom. Navješćivanje dakle Božje riječi potrebno je za duhovni život kao što je osjemenjivanje nužno da započne tjelesni život.
Zbog toga Krist kaže: Iziđe sijač da sije sjeme svoje. Sijač je glasnik pravednosti, a njoj je, kako čitamo, ponekad bio navjestitelj sam Bog. Tako je on svekolikom narodu u pustinji živim, izvornim glasom dao s neba zakon pravednosti. Nekad ju je pak naviještao anđeo Gospodnji. On je na mjestu plača ukorio narod poradi gaženja božanskog zakona, a svi Izraelovi sinovi, kad su čuli anđelov govor, raskajani u srcu i podižući glas gorko su plakali. I Mojsije je propovijedao svemu narodu zakon Gospodnji na moapskim poljanama , kako se vidi iz Ponovljenog zakona.
Napokon je došao Krist, Bog i čovjek, da propovijeda Gospodnju riječ. Za to je poslao i apostole, kao što je ranije bio poslao i proroke. Propovijedanje je dakle apostolska, anđeoska, kršćanska i božanska služba. Božja je riječ tako ispunjena svakovrsnom dobrotom kao da je riznica svih dobara. Odatle naime vjera, nada, ljubav, odatle sve kreposti, svi darovi Duha Svetoga, sva evanđeoska blaženstva, odatle sva dobra djela , sve životne zasluge, sva rajska slava: Prihvatite usađenu vam riječ koja može spasiti vaše duše.
Božja je riječ svjetlo razumu, vatra volji, da bi čovjek mogao Boga spoznati i ljubiti. Unutarnjem čovjeku , koji po milosti živi Božjim Duhom ona je kruh i voda, ali kruh koji je slađi od meda i saća, i voda koja je bolja od vina i mlijeka.
Duši je duhovna riznica zasluga, i zato je nazvana zlatom i nadasve vrijednim dragim kamenom. Ona je malj protiv tvrdokornog ostajanja srca u manama, a protiv tijela , svijeta i đavla mač što odsijeca svaki grijeh.


15. NKG – Sv. Lovro Brindisijski, prezbiter i crkveni naučitelj
Iz pisama svetoga Maksimilijana Marije Kolbea
(Scritti del P. Massimiliano M. Kolbe, trad. ital., vol. I, P. [Padova 1971, str. 75 – 77; 166)

Apostolsku revnost treba uložiti u rad za spasenje i posvećenje duša

Veoma se radujem, ljubljeni brate, sa žarke revnosti kojom goriš za širenje slave Božje. U naše vrijeme, na žalost, gledamo kako se u različitim oblicima širi neka zarazna bolest, koju zovu indiferentizmom, ne samo među svjetovnjacima nego i među redovnicima.
A kako je Bog dostojan beskrajne hvale, prva je i najvažnija naša dužnost da mu iskazujemo najveću slavu, koliko je to u našoj slabosti moguće, premda mu kao prognani stvorovi nikad ne možemo dati toliku slavu koliku on zaslužuje.
Budući da slava Božja najviše odsijeva u spasu duša, koje je Krist otkupio vlastitom krvlju, najviše i najvažnije nastojanje apostolskog života mora biti: ostvariti spasenje što više duša, dapače i što veće posvećenje. Ukratko ću iznijeti koji put stoji na raspolaganju za taj cilj, tj. za proslavu Boga i posvećenje mnogih duša.
Bog je neizmjerno znanje i mudrost i zato najbolje zna što bismo mi trebali stalno činiti da se umnoži njegova slava i svoju nam volju prije svega očituje po svojim predstavnicima na zemlji. Zato nam samo poslušnost sigurno očituje Božju volju. Mogao bi doduše poglavar upasti u zabludu, ali ne bi mogao nas uvesti u zabludu kad slijedimo poslušnost.
Samo tada bi bila posrijedi iznimka u poslušnosti kad bi poglavar naređivao nešto što bi sadržavalo povredu Božjeg zakona, pa i u najmanjoj stvari. U tom slučaju on ne bi bio vjeran tumač Božje volje. Bog, jedini neizmjeran, premudar, najsvetiji, preblagi je Gospodin, Stvoritelj i Otac naš, početak i cilj, mudrost, moć i ljubav, sve je Bog. A što je god izvan Boga, vrijedi toliko koliko se na Boga odnosi, jer on je Stvoritelj svih stvari i otkupitelj ljudi, posljednji cilj svega stvorenja.
On nam po svojim namjesnicima na zemlji očituje svoju uzvišenu volju i k sebi nas privlači, smjerajući k tome da po nama i druge duše k sebi privuče i savršenijom ljubavlju sebi priveže. Vidi, brate, koliko je, po Božjem milosrđu, dostojanstvo našeg poziva. Po poslušnosti kao da nadilazimo granice svoje malenkosti, suoblikujemo se Božjoj volji, koja nas svojom neizmjernom mudrošću i razboritošću upravlja te ispravno djelujemo. Dapače, prianjajući toj božanskoj volji, kojoj se ne može oprijeti nijedna stvorena stvar, mi postajemo jači od svih. Ovo je put mudrosti i razbora, jedini put kojim možemo najviše Boga proslaviti.
Kad bi postojao drugi put, Krist bi nam ga svojom riječju i primjerom sigurno pokazao. A njegov trajni način života u Nazaretu Pismo sažima u ovu riječ: I bio im je poslušan, pa i ostali dio života ocrtava nam nekako pod znakom poslušnosti, pokazujući više puta da je on sišao na zemlju vršiti volju Očevu. Ljubimo zato, braćo, ljubimo iznad svega preljubeznog nebeskog Oca, a dokaz ove savršene ljubavi nek bude naša poslušnost, koju treba vršiti osobito onda kad se od nas traži žrtva vlastite volje.
Ne znamo doista uzvišenije knjige od Isusa Krista raspetoga da napredujemo u ljubavi Božjoj. Sve ćemo ovo uspješnije postići po Bezgrešnoj Djevici, kojoj je predobri Bog povjerio dijeljenje svoga milosrđa. Uopće nema sumnje da je za nas volja Marijina sama volja Božja.
Kad se njoj posvetimo, postajemo oruđe Božjeg milosrđa u njezinim rukama, kao što je to ona u rukama Božjim. Dopustimo stoga da ona nama upravlja, da nas ona vodi, i budimo pod njezinim vodstvom mirni i sigurni: ona će nam sve pribaviti, za sve se pobrinuti, spremno nam priteći u pomoć u duhovnim i tjelesnim potrebama, ona će sama ukloniti poteškoće i stiske.


19. NKG – Sv. Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik
Iz poslanice Filidelfijcima, svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Uvod; br. 1, 1 – 2, 2, 1; 3,2 – 5: Funk 1, 225 – 229)

Jedan biskup s prezbiterijem i đakonima

Ignacije, koji se zove i Teofor, Crkvi Boga Oca i Gospodina Isusa Krista koja se nalazi u Filadelfiji u Aziji, punoj milosrđa i učvršćenoj u Božjoj slozi, punoj nepomućene radosti u trpljenju našega Gospodina i posve uvjerenoj, po velikom milosrđu, u njegovo uskrsnuće. Pozdravljam je u krvi Isusa Krista.
Ona je moja vječna i trajna radost, osobito ako ostanu jedno s biskupom i s njim združenim prezbiterima i đakonima, postavljenima po zamisli Isusa Krista, koji ih je po svojoj volji učvrstio i ojačao svojim Svetim Duhom.
Znam da vaš biskup do te službe da upravlja zajednicom nije došao sam od sebe, ni po ljudima, niti zbog isprazne časti, nego ljubavlju Boga Oca i Gospodina Isusa Krista. Dirnut sam njegovom dobrotom. On svojom šutnjom može više nego oni koji nesuvislo govore. Usklađen je Božjim naredbama kao citra žicama. Stoga mu moja duša čestita zbog njegovih osjećaja prema Bogu, znajući da su kreposni i savršeni, zbog njegove neslomljive i blage naravi u svakoj dobroti živoga Boga.
Djeco prave svjetlosti, izbjegavajte razdor i krive nauke! Gdje je pastir, onamo i vi pođite za njim kao ovce. Koji pripadaju Bogu i Isusu Kristu, oni su uz biskupa; a i oni koji se obrate i dođu u crkveno jedinstvo, i ti će biti Božji, ako žive po Isusu Kristu. Ne varajte se, moja braćo. Ako tko ide za raskolnikom, neće baštiniti kraljevstvo Božje. Ako tko živi po krivoj nauci, taj nema udjela u Kristovu trpljenju.
Nastojte dakle da budete dionici u jednoj euharistiji. Jedno je naime tijelo Gospodina našega Isusa Krista i jedna je čaša da nas sjedini s njegovom krvi; jedan je žrtvenik, kao i jedan biskup s prezbiterima i đakonima, mojim drugovima u službi. Tako i vi sve što radite, radite po Bogu.
Braćo moja, ljubav se moja prema vama silno prelijeva i prepun radosti nastojim vas utvrditi, ne ja, nego Isus Krist. Okovan zbog njega, još više strahujem da sam još nesavršen, ali će me vaša molitva usavršiti za Boga, da postignem baštinu od onoga od koga sam primio milosrđe, dok se utječem evanđelju kao tjelesno prisutnom Kristu i apostolima kao prezbiterima Crkve.


19. NKG – XXVII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
Iz spisa "Prezbiter - službenik Riječi", Ljudevita Rupčića, prezbitera OFM, teologa, bibličara

Poslanje prezbitera

Posebno poslanje prezbitera ukorijenjeno je u poslanje Krista i Crkve. Njegova bit i potreba zasnivaju se na službi »Krista pastira i Glave« (LG 28). Naprema općem poslanju cijele Crkve kojim ju je Krist učinio dionikom svoga posvećenja i poslanja, što ga je primio od Oca (usp. Iv 10, 36), stoji potreba posebnog poslanja izraženog sakramentalnom prezbiterskom službom. Jer, premda su svi vjernici jedno tijelo u Kristu, »nemaju svi udovi istu službu« (Rim 12, 4).
Poslanje čini prezbitera »bitno i nerazrješivo« dionikom Kristova poslanja i njegove službe. Ono je tako realno, iako nema vlastite samostalnosti, da Krist bez njega ne može sam ispuniti svoja poslanja spasitelja, učitelja, svećenika i kralja. Zato su poslanje i služba prezbitera u Crkvi nenadomjestivi. Njima »se ovdje na zemlji Crkva trajno izgrađuje u narod Božji, tijelo Kristovo i hram Duha Svetoga« (Presbyterorum Ordinis 1).
Sudjelujući u Kristovu poslanju prezbiter djeluje u osobi Kriste-Glave. Krist s njim zajedno »svoje tijelo izgrađuje, posvećuje i upravlja« (PO 2). Tim se prezbiter, zajedno s Kristom, postavlja naprema Crkvi — vjernicima. To je, međutim, samo jedan od vidova njegova tajanstvenog položaja.
S jedne strane, prezbiter je izdvojen kao nešto posebno u narodu Božjemu i konformiran Kristu — Glavi Crkve, a s druge strane, određen je da živi među vjernicima kao brat. Njegovo »naprema« Crkvi je ipak takvo da on i dalje ostaje povezan s ostalom Crkvom i njezinim općim svećeništvom. Bez te povezanosti nema ni njega ni njegove službe.
Između općeg svećeništva i sakramentalnoslužbinskoga postoji unutrašnje teološko jedinstvo. Posebno sakramentalno svećeništvo ukorijenjeno je u svećeništvu cijele Crkve koje mu služi za podlogu. Posebno svećeništvo predstavlja i čini svećeništvo cijele Crkve sakramentalno vidljivim i opipljivim. Iako II. vat. sabor nije jasno kazao kako su ta dva svećeništva, opće svih vjernika i posebno službe, međusobno povezano, ipak je izvan sumnje da se oba svode na jedinstvo. Stoga sve moći i ovlasti što se daju prezbiterima ređenjem daju se zapravo cijeloj Crkvi, a pojedincima, nosiocima službe, samo kao predstavnicima Crkve. Posebno svećeništvo predstavlja i utjelovljuje Crkvu i fungira kao njezin izvršni organ.
Prezbiterovo poslanje je sudioništvo u Kristovu poslanju, ali unutra i na temelju općeg poslanja cijele Crkve. To se poslanje ne obavlja nekim pozitivnim juridičnim činom koji bi osobi prezbitera dolazio izvana. Ono je osobno događanje i posebno strukturiranje iz čega nastupa poseban unutrašnji odnos između onoga tko šalje i onoga tko se šalje, tako da se poslani nutarnje osposobijuje biti zamjenik onoga koji ga šalje i nosilac njegove moći. Prema tomu, prezbiter kao namjesnik Krista-Glave poslanjem nosi sa sobom sposobnost da može izvršiti i ispuniti što mu je naloženo.
Prezbiter je konstituiran Kristovim poslanjem i službom u Crkvi koju prima ređenjem. Ono je zapravo pomazanje Duhom Svetim i Kristovo poslanje. Bez obzira što znači »kanonska misija« koju prezbiteri primaju od biskupa (PO 7), oni su direktno »poslani od Krista« (PO 12) posvećenjem. Stoga već samim ređenjem sudjeluju u Kristovu poslanju i službi koja se grana u proročku (učiteljsku), svećeničku (posvetiteljsku) i upravnu (kraljevsku) službu. Ta razdioba, iako tradicionalna u Crkvi, nije adekvatna, jer se spomenute službe ne mogu strgogo odijeliti i razgraničiti jedna od druge, niti se njima može potpuno obuhvatiti sve poslanje prezbitera. Ne postoje ,dakle, jasne granice između pojedinih prezbiterovih službi. Štoviše, donekle bi se mogle zamijeniti učiteljska i upravna te učiteljska i svećenička služba.
Moć posvećivanja u misnoj žrtvi i moć opraštanja grijeha ne iscrpljuje bit prezbiterske službe. Na nju spada i navješćivanje riječi Božje, jer služba prezbitera izvire iz službe Apostola (PO 2) koja se u biti svodi na službu Evanđelja, Riječi Božjoj (usp. Lk 1, 2). Stoga PO ne navodi bez razloga među službama prezbitera najprije propovijedanje. »Prezbiteri. . . imaju prvu dužnost propovijedati svima Evanđelje, da... narod Božji osnivaju i povećavaju« (PO 4).
Već dugo se u teologiji i u pravu, u teoriji i praksi, prezbiterska služba svodi na službu i posvećivanje sakramentima. Kultna funkcija predstojnika u Pracrkvi pogodovala je opasnosti da se drugi vidovi biskupske i prezbiterske službe zamrače, i to upravo ono što je posebno značajno za njih. Zbog toga je služba navješćivan ja i propovijedanja, jedna od bitnih i primarnih, stupila u pozadinu. Započeti kurs još je više pojačan pretjeranim naglašavanjem posvetnog karaktera Ređenja te se tako od prezbitera napravio stalež umjesto službenik. II. vat. sabor pokušao je to donekle ispraviti. Odatle i naziv dekreta »Presby teror um Ordinis« u kojem je svjesno umjesto naziv »svećenika« uzet naziv prezbitera.
Posvećivanje, koje se najčešće veže za kult, nije samo služba »svećenika« nego primarno i propovjednika. »Narod se Božji sabire najprije riječju živoga Boga« (PO 4). Zato je Pavao smatrao prvom dužnosti propovijedati Evanđelje, a tek drugotnom dijeliti sakramente (usp. 1 Kor 1, 17).
Tako je i postao otac Korinćanima (I Kor 4, 15). U vezi s tim Augustin veli: »Propovjedaše (apostoli) riječ istine, i rodiše crkve«. Isus još izričitije povezuje svoju Riječ i posvećenje učenika (usp. Iv 17, 18). Prema tomu, navješćivanje Riječi Božje također je služba posvećivanja, jer se propovijedanjem na prenose samo objektivne istine, nego Božji život.
Zbog jednostrane tradicije treba posebno istaknuti da se posvećenje ljudi ne postizava isključivo sakramentima. Ono se primarno postiže vjerom, a do nje vodi propovijedanje. Sržno u sakramentima, res sacramenti, moguće je postići i izvan sakramenta. Propovijedanje je ponuda milosti i spasenja. To isto su i sakramenti. Oni sami nisu milost nego nude i sadrže milost koju tek vjerom, nadom i ljubavlju treba prihvatiti.
II. vat. sabor nije definirao odnos između vjere i sakramenta, ali je sigurno da su sakramenti stvarnosti vjere. I traže i pretpostavljaju i hrane vjeru. S druge strane, sakramenti su sredstva spasenja koje se već nalazi u vjeri kao odgovor na Božju riječ (usp. Rim 10, 17).
Zato su sakramenti uvijek bitno vezani za vjeru, koja dolazi od propovijedanja i slušanja Riječi Božje. Bez vjere se sakramenti ne mogu ni dijeliti ni primati. Vjera, dakle, dolazi od propovijedanja, a propovijedanje od poslanja. Zato je propovijedanje Riječi Božje, najosnovnija služba prezbitera (PO 4). U kojoj se kao ni u Kristovoj proročkoj službi ne može odvojiti propovijedanje Riječi od svjedočanstva života.


Crkva u svijetu, Vol.13 No.1,1978.
Iz spisa "Svećenički svibanj", Josipa Antolovića, prezbitera DI
(Svećenički svibanj, Zagreb,1971.)

Zvanje

Da ohrabrimo mlade, odgovorit ćemo na neke poteškoće koji mladi znaju postavljati s obzirom na svećeničko zvanje.

1.) "Bojim se da nisam dostojan."
Potpuno dostojan nije i ne može biti nitko. Zato ako bismo tražili takvu dostojnost, onda nitko ne bi mogao biti svećenik. Činjenica je da Bog zove za djelitelje svojih tajna slabe i griješne ljude. Pa kad On zove, onda valja imati povjerenja, makar i ne bili sasvim vrijedni. Onaj koga Bog zove neka sa sv. Pavlom, Augustinom i Ignacijem zaboravi prošlost te nastoji oko onoga što pred njim stoji, oko što bolje budućnosti.

2.) "Bojim se da svećenički ideal neću moći uvijek visoko držati!"
Sakrament sv. reda ne daje samo punomoć već i milosti koje su potrebne za svećenički život, a i ostala sredstva milosti: sakramenti, molitva, stoje i svećeniku kao i svakom drugom kršćaninu uvijek na raspolaganju. Tko sam nastoji vjerno surađivati s Božjom milošću zvanja, toga Bog nikada neće ostaviti na cjedilu. Vjeran je Bog koji nas zove u službu svoga Sina.

3.) "Bojim se da neću završiti teške studije koje su potrebne za svećeništvo."
Sigurno da će se puno tražiti i očekivati od budućih svećenika. No ipak to zvanje ne traži samo genije već obično nadarene ljude. Osrednja darovitist, koju prati krepost marljivosti može više naučiti, postići i učiniti nego genijalnost bez radne navike.
Obično najviše ne učine oni koji su najgenijalniji, već koji su najmarljiviji. Ustrajan i sustavan rad može nadoknaditi manjak darovitosti.

4.) "Siromašan sam i ne mogu se školovati."
Gdje postoji iskrena i dobra volja za svećeništvo naći će se i sredstva da se pomogne takvom kandidatu. Još uvijek se nađe dobrih svećenika i vjernika koji su spremni pomagati školovanje svećeničkih kandidata.

5.) "Protive mi se roditelji!"
U pitanju zvanja ne mogu odlučivati roditelji. To spada na slobodu djeteta. Ono ima isključivo pravo da odluči o svojoj budućnosti. Nikakvo zvanje ne smije se nikome na silu nametati. Isto tako nijedno pošteno zvanje ne smije se nikome priječiti. Ako pak nekoga Bog zove u svoju službu, onda se Njemu valja više pokoravati nego ljudima.

6.) "Susreo sam se s djevojkom koju sam vrlo zavolio."
Sklonost mladića prema djevojci prirodna je stvar. No onaj koji želi biti svećenik mora se odreći ljubavi prema djevojci koja bi mogla postati njegova žena i majka njegove djece. To je žrtva. Sigurno! No za nju dobivamo Boga i duše, životnu usku povezanost s Bogom, s Kristom, sposobnost da više možemo pripadati braći ljudima te slobodnije i nesmetanije im služiti u njihovim duhovnim potrebama. Da bi ljudi postali vječno sretni, potrebno je da se nađe onih, koji će za to žrtvovati vremenitu sreću što bi je eventualno mogli imati u braku. Spasenje čovječanstva traži takve žrtve, a njih će Krist obilno nagraditi.

Može biti još posve osobnih poteškoća s obzirom na odaziv svećeničkom pozivu. Njih mogu svećenički kandidati izložiti svome duhovniku ili ispovjedniku.
Pri rješavanje poteškoća ne smije se zaboraviti ni smetnuti s uma postojana molitva Duhu Svetom, Prosvjetitelju, često primanje svetih sakramenata, koje podržava, hrani i razvija životnu povezanost i zajedništvo s Kristom. To pak zajedništvo stvara povoljne uvjete za ono što je Krist izrazio riječima:"Tko može shvatiti, neka shvati!"


"Svećenički svibanj", Zagreb,1971.,(str 41.-42.)