Uskrsnuće

A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
( Prva poslanica Korinćanima - 1Kor 15,14 )

REKAPITULACIJA:

Uskrsnuće
Hebrejski	יְקוּמ֑וּן	yə·qū·mūn
Grčki	Ανάσταση	Anástasi
Latinski	Resurrectio

Riječ USKRSNUĆE ( uskrisiti, uskrišen.. ) pojavljuje se 144 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 31 puta. Ukupno 175 puta.
- 9 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 135 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 51 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Djelima apostolskim : 25 puta

SZ	Povjesne knjige	6
	Mudrosne knjige	1
	Proroci	2
NZ	Evanđelja	51
	Djela apostolska	25
	Poslanice	57
	Otkrivenje	2
	Ukupno :	144

PREGLED PO ČITANJIMA

1	Uskrisenje udovičina sina 17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" Prva knjiga o Kraljevima, 17, 17	Uskrisenje udovičina sina
2	Šunamka pred kraljem Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: "Ustani, pođi sa svojom obitelji i skloni se kao tuđinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; već je došla u zemlju za sedam godina." 2Žena usta i učini kako joj je rekao čovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj. 3Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju kuću i njivu. 4Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Božjega čovjeka. Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej učinio." 5I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuće i njive. A Gezahi reče: "Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio." 6Kralj upita ženu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve što je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!" Druga knjiga o Kraljevima, 8, 5	I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuće i njive. A Gezahi reče: Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio.
3	Mučeništvo sedmorice braće Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru. 6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista će nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja svečano svjedoči: 'I svojim ću se slugama smilovati.'" 7Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?" 8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neću!" Zato su i njega podvrgli mučenju kao i prvog. 9Izdišući reče: "Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni." 10Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11Junački reče: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti." 12I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. 14Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti -za tebe nema uskrsnuća na život!" Druga knjiga o Makabejcima, 7, 9	Izdišući reče: "Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni."
4	Druga knjiga o Makabejcima, 7, 14	Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti!
5	Druga knjiga o Makabejcima, 7, 14	A ti -za tebe nema uskrsnuća na život!"
6	Žrtva za mrtve 38Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi -jer je već bio posljednji čas -da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. 44Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. Druga knjiga o Makabejcima, 12, 43	Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće.
7	Druga knjiga o Makabejcima, 12, 44	Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.
8	Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,9oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.10Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',12al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,14-jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? -čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. Knjiga o Jobu, 14, 14	jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? -čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
9	12Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.13Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.14Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!15Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!16Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.17Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta.19Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja -rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. Izaija, 26, 14	Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!
10	Izaija, 26, 19	Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja -rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.
11	Uskrsnuće Jeruzalema Ustani, zasini, jer svjetlosttvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. 5Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit' se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. 6Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući. 7Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit ću Dom Slave svoje! 8Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? 9Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. 10Zidine će tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. Izaija, 60, 1	Uskrsnuće Jeruzalema
12	Druga pjesma o uskrsnuću Jeruzalema Sionu za ljubav neću šutjeti,Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja.2I puci će vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Jahvina.3U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.4Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja će tvoja imat' supruga.5Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.6Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjećate Jahvu, vama nema počinka!7I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne učini.8Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neću više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neće više tuđinci piti tvoga vina o kojem si teško radio.9Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!" Izaija, 62, 1	Druga pjesma o uskrsnuću Jeruzalema
13	Uskrsnuće i plaća U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti -svi koji se nađu zapisani u Knjizi. 2Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 3Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. Daniel, 12, 1	Uskrsnuće i plaća
14	Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri 18Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." 19Isus usta te s učenicima pođe za njim. 20I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." 22A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. 23I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 24reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. 25A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 26I razglasi se to po svem onom kraju. Evanđelje po Mateju, 9, 18	Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
15	Evanđelje po Mateju, 9, 25	A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.
16	Poslanje dvanaestorice 5Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! 6Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! 7Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' 8Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! 9Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, 10ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje." 11"U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. 12Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. 13Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. 14Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. 15Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu." Evanđelje po Mateju, 10, 8	Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!
17	Herod i Isus U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa 2pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." 3Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 4Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" 5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 6Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7Zato se zakle dati joj što god zaište. 8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." 9Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. 12A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. Evanđelje po Mateju, 14, 2	pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
18	Prvi navještaj muke i uskrsnuća 21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Evanđelje po Mateju, 16, 21	Prvi navještaj muke i uskrsnuća
19	Evanđelje po Mateju, 16, 21	Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
20	Preobraženje Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." 10Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" 11On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. 12No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." 13Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju. Evanđelje po Mateju, 17, 9	Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."
21	Drugi navještaj muke i uskrsnuća 22A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke 23i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno. Evanđelje po Mateju, 17, 22	Drugi navještaj muke i uskrsnuća
22	Evanđelje po Mateju, 17, 23	ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.
23	Treći navještaj muke i uskrsnuća 17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: 18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt 19i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." Evanđelje po Mateju, 20, 17	Treći navještaj muke i uskrsnuća
24	Evanđelje po Mateju, 20, 19	i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti."
25	Uskrsnuće mrtvih 23Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 24"Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27A nakon svih umrije i žena. 28Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala." 29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. 31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" 33Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Evanđelje po Mateju, 22, 23	Uskrsnuće mrtvih
26	Evanđelje po Mateju, 22, 23	Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
27	Evanđelje po Mateju, 22, 28	Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."
28	Evanđelje po Mateju, 22, 30	Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
29	Evanđelje po Mateju, 22, 31	A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
30	Evanđelje po Mateju, 26, 1	VII. MUKA I USKRSNUĆE
31	Proroštvo o Petrovoj zataji 31Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. 32Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' 33Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!" 34Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!" 35Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici. Evanđelje po Mateju, 26, 32	Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'
32	Isusova smrt 45Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji -do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 47A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." 48I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." 50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." 55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Evanđelje po Mateju, 27, 52	grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše
33	Evanđelje po Mateju, 27, 53	te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
34	Ukop 57Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. 61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. Straža na grobu (Mt 27,62) 62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 63te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' 64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." 65Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" 66Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. Evanđelje po Mateju, 27, 63	te mu rekoše: Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.'
35	Evanđelje po Mateju, 27, 64	Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve."
36	Uskrsnuće Isusovo Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 3Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. 4Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. 5A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! 6Nije ovdje! uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao 7pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam." 8One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 9Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 10Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" Evanđelje po Mateju, 28, 1	Uskrsnuće Isusovo
37	Evanđelje po Mateju, 28, 6	Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao
38	Evanđelje po Mateju, 28, 7	pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."
39	Umorstvo Ivana Krstitelja 14Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govoraše: "uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 21I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. 22Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" 23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" 25I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" 26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. Evanđelje po Marku, 6, 14	Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
40	Evanđelje po Marku, 6, 16	Herod pak na to govoraše: "uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
41	Prvi navještaj muke i uskrsnuća 31I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 33A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" Evanđelje po Marku, 8, 31	Prvi navještaj muke i uskrsnuća
42	Drugi navještaj muke i uskrsnuća 30Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. 31Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." 32No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. Evanđelje po Marku, 9, 30	Drugi navještaj muke i uskrsnuća
43	Treći navještaj muke i uskrsnuća 32Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." Evanđelje po Marku, 10, 32	Treći navještaj muke i uskrsnuća
44	Uskrsnuće mrtvih 18Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 19"Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 21I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. 22I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 23Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." 24Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. 26A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate." Evanđelje po Marku, 12, 18	Uskrsnuće mrtvih
45	Evanđelje po Marku, 12, 18	Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga:
46	Evanđelje po Marku, 12, 23	Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
47	Evanđelje po Marku, 14, 1	V. ISUSOVA MUKA I USKRSNUĆE
48	Proroštvo o Petrovoj zataji 26Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. 28Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." 29Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" 30A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." 31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom -ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. Evanđelje po Marku, 14, 28	Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju."
49	Uskrsnuće Isusovo Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. 2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. 3I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" 4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 5I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 6A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 7Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!" 8One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. Evanđelje po Marku, 16, 1	Uskrsnuće Isusovo
50	Evanđelje po Marku, 16, 6	A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.
51	Ukazanje Mariji Magdaleni 9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 10Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 11Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Evanđelje po Marku, 16, 9	Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.
52	Sveopće poslanje 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Evanđelje po Marku, 16, 14	Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.
53	Uskrišenje sina udovice iz Naina 11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. Evanđelje po Luki, 7, 11	Uskrišenje sina udovice iz Naina
54	Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri 40Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 41I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 42Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 43A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 44priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće." 46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." 47A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." 50Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" 51Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" 53No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. Evanđelje po Luki, 8, 40	Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
55	Herod i Isus 7Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; 8drugi: "Pojavio se Ilija"; treći opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." 9A Herod reče: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?" I tražio je priliku da ga vidi. Evanđelje po Luki, 9, 7	Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"
56	Evanđelje po Luki, 9, 22	Prvi navještaj muke i uskrsnuća
57	Evanđelje po Luki, 9, 22	Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."
58	Drugi navještaj muke i uskrsnuća Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: 44"Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." 45Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. Evanđelje po Luki, 9, 43	Drugi navještaj muke i uskrsnuća
59	Izbor uzvanika 12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." Evanđelje po Luki, 14, 14	Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
60	Treći navještaj muke i uskrsnuća 31I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 32doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." 34No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. Evanđelje po Luki, 18, 31	Treći navještaj muke i uskrsnuća
61	Uskrsnuće mrtvih 27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." 37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" 39Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!" 40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što. Evanđelje po Luki, 20, 27	Uskrsnuće mrtvih
62	Evanđelje po Luki, 20, 27	Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
63	Evanđelje po Luki, 20, 33	Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu."
64	Evanđelje po Luki, 20, 35	No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
65	Evanđelje po Luki, 20, 36	Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."
66	VII. NAKON USKRSNUĆA Uskrsnuće Isusovo Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. 2Kamen nađoše otkotrljan od groba. 3Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. 5Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima? 6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 7'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" 8I sjetiše se one riječi njegovih, 9vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, 11ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. 12A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. Evanđelje po Luki, 24, 1	VII. NAKON USKRSNUĆA
67	Evanđelje po Luki, 24, 1	Uskrsnuće Isusovo
68	Evanđelje po Luki, 24, 6	Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:
69	Ukazanje učenicima na putu u Emaus 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga -bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok -silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Evanđelje po Luki, 24, 34	Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"
70	2. BLAGDAN PASHE Čišćenje Hrama 13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." 17Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." 20Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Evanđelje po Ivanu, 2, 22	Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
71	21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." 24"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas -sada je! kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. 26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. 28Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. 29I izići će: koji su dobro činili -na uskrsnuće života, a koji su radili zlo -na uskrsnuće osude. 30Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." Evanđelje po Ivanu, 5, 21	Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
72	Evanđelje po Ivanu, 5, 29	I izići će: koji su dobro činili -na uskrsnuće života,
73	Evanđelje po Ivanu, 5, 29	a koji su radili zlo na uskrsnuće osude.
74	40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." 41Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." 42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" 43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! 44Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Evanđelje po Ivanu, 6, 39	A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.
75	Evanđelje po Ivanu, 6, 40	Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."
76	Evanđelje po Ivanu, 6, 44	Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
77	52Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" 53Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Evanđelje po Ivanu, 6, 54	Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
78	Isus je život 17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23Kaza joj Isus: "uskrsnut će brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." 29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Evanđelje po Ivanu, 11, 23	Kaza joj Isus: uskrsnut će brat tvoj!
79	Evanđelje po Ivanu, 11, 24	A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti
80	Evanđelje po Ivanu, 11, 24	o uskrsnuću, u posljednji dan."
81	Evanđelje po Ivanu, 11, 25	Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
82	Uskrišenje Lazarovo 38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Evanđelje po Ivanu, 11, 38	Uskrišenje Lazarovo
83	Pomazanje u Betaniji Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. 4Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Evanđelje po Ivanu, 12, 1	Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.
84	Evanđelje po Ivanu, 12, 9	Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.
85	Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem 12Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." 14A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: 15Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! 16To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. 17Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. 18Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. 19Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" Evanđelje po Ivanu, 12, 17	Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.
86	VIII. USKRSNI DAN Prazan grob Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10Potom se učenici vratiše kući. Evanđelje po Ivanu, 20, 1	VIII. USKRSNI DAN
87	Ukazanje Isusovo kod Tiberijadskog jezera Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 2Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 3Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. 4Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 5Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." 6A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 7Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." 11Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.14To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Evanđelje po Ivanu, 21, 14	To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
88	Izbor Matije 15U one dane ustade Petar među braćom -a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša -i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus -22počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. Djela apostolska, 1, 22	počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.
89	22"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama -23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 27Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. 29Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. 30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 35dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." Djela apostolska, 2, 24	Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
90	Djela apostolska, 2, 31	unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
91	Djela apostolska, 2, 32	Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.
92	Petrova besjeda 11Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." 16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju." Djela apostolska, 3, 15	Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci."
93	Petar i Ivan pred Vijećem Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, 2ozlovoljeni što uče narod i navješćuju u Isusu -uskrsnuće od mrtvih; 3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. 4Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. 5Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -6i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. 7Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." Djela apostolska, 4, 2	ozlovoljeni što uče narod i navješćuju u Isusu -uskrsnuće od mrtvih;
94	Djela apostolska, 4, 10	Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
95	Prvotna kršćanska zajednica 32U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. Djela apostolska, 4, 33	Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.
96	24Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." 26Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede -ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 33Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 35pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 39ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti -da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. Djela apostolska, 5, 30	Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.
97	Petar uskrisuje Tabitu 36U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima milostinjama što ih je dijelila. 37Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: "Dođi k nama, ne oklijevaj!" 39Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. 40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. 41On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. Djela apostolska, 9, 36	Petar uskrisuje Tabitu
98	Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. 24Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." 27I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 28te im reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 29Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!" 30Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 31i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.' 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!" 34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego -u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje -41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima -nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." Djela apostolska, 10, 40	Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje
99	Djela apostolska, 10, 41	ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima -nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."
100	U Antiohiji pizidijskoj 13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce -do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida 23 za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" 26"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac 36 tvoj ugleda truleži. David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje 37 trulež, a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/39Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." Djela apostolska, 13, 30	Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.
101	Djela apostolska, 13, 33	Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.
102	Djela apostolska, 13, 34	Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane.
103	Djela apostolska, 13, 37	a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži.
104	U Solunu. Spor sa Židovima Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. 2Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 3Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." 4Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. 5Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 6Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. 7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj -Isus." 8Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli 9te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. Djela apostolska, 17, 3	Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem."
105	Pavao u Ateni 16Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. 17Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. 19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? 20Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." 21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. Djela apostolska, 17, 18	Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće.
106	22Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem." 24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 25i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i -sve. 26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova 27da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. 28U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!" 29"Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom." 30"I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." 32Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!" 33Tako se Pavao povuče od njih. 34Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. Djela apostolska, 17, 31	jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."
107	Djela apostolska, 17, 32	Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!"
108	Pavao pred Vijećem 30Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. Dj 23. Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." 2Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" 4Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih." 7Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: "Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?" 10Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!" Djela apostolska, 23, 6	Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih."
109	Djela apostolska, 23, 8	Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
110	Pavlova obrana 10Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori:"Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 11Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. 12A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju." 14"Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. 16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." 17"Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 19Ali neki Židovi iz Azije -da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 20Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, 21osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!" Djela apostolska, 24, 15	uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju.
111	Djela apostolska, 24, 21	osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!"
112	Pavao se brani pred Agripom Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 2"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." 4"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9"Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. 10To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima." Djela apostolska, 26, 8	Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"
113	Pavao o svom obraćenju 12"Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' 15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 17Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'" 19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 21Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima." Djela apostolska, 26, 23	da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima."
114	Proslov Pavao,sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje 2koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim 3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 4postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane 6među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:7svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima.Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. Poslanica Rimljanima, 1, 4	postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
115	Abrahamova i kršćanska vjera 18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti 19 tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo -bilo mu je blizu sto godina -i obamrlost krila Sarina. 20Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 21posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 22Zato mu se i uračuna u pravednost. 23Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 24nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. Poslanica Rimljanima, 4, 24	nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,
116	Poslanica Rimljanima, 4, 25	koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.
117	Krst Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Poslanica Rimljanima, 6, 4	Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
118	Poslanica Rimljanima, 6, 5	Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.
119	Poslanica Rimljanima, 6, 9	Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.
120	Kršćanin oslobođen Zakona Ili zar ne znate, braćo -poznavaocima zakona govorim -da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. 4Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. Poslanica Rimljanima, 7, 4	Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.
121	2. ŽIVOT PO DUHU Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Poslanica Rimljanima, 8, 11	Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
122	Pjesan ljubavi Božjoj 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu -on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 8, 34	Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu -on se baš zauzima za nas!
123	Židovi nisu priznali pravednosti Božje Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4Jer dovršetak je Zakona Krist -na opravdanje svakomu tko vjeruje. Mojsije o pravednosti Božjoj (Rim 10,5) 6 5Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo -to jest Krista svesti? 7Ili: Tko će sići u bezdan -to jest izvesti Krista od mrtvih? 8Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome -to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Poslanica Rimljanima, 10, 9	Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
124	4. BLUDNOST 12"Sve mi je dopušteno!" Ali -sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali -neću da mnome išta vlada. 13"Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! 14Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. 15Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! 16Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. 17A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. 18Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. 19Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. 20Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! Prva poslanica Korinćanima, 6, 14	Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.
125	III. USKRSNUĆE MRTVIH Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni -ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete. 12No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 13Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. 14Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. 15Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. 16Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. 18Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. 19Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. 20Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! 21Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! 22Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. 23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; 24potom -svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, 26 svaku Vlast i Silu. 25Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt 27jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno -sve osim Onoga koji mu je sve podložio. 28I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu. 29Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih? 30Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima? 31Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem! 32Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. 33Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje." 34Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. Prva poslanica Korinćanima, 15, 1	III. USKRSNUĆE MRTVIH
126	Prva poslanica Korinćanima, 15, 4	bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;
127	Prva poslanica Korinćanima, 15, 12	No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo,
128	Prva poslanica Korinćanima, 15, 12	kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
129	Prva poslanica Korinćanima, 15, 13	Ako nema uskrsnuća mrtvih,
130	Prva poslanica Korinćanima, 15, 13	ni Krist nije uskrsnuo.
131	Prva poslanica Korinćanima, 15, 14	Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
132	Prva poslanica Korinćanima, 15, 15	Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista,
133	Prva poslanica Korinćanima, 15, 15	kojega nije uskrisio,
134	Prva poslanica Korinćanima, 15, 15	ako doista mrtvi ne uskršavaju.
135	Prva poslanica Korinćanima, 15, 16	Jer ako mrtvi ne uskršavaju,
136	Prva poslanica Korinćanima, 15, 16	ni Krist nije uskrsnuo.
137	Prva poslanica Korinćanima, 15, 17	A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
138	Prva poslanica Korinćanima, 15, 20	Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
139	Prva poslanica Korinćanima, 15, 21	Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
140	Prva poslanica Korinćanima, 15, 29	Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?
141	Prva poslanica Korinćanima, 15, 32	Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.
142	Način uskrsnuća 35Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? 36Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. 37I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice -recimo -ili čega drugoga. 38A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo. 39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. 40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 42Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 43sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; 44sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam -duh životvorni. 46Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. 50A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju -jer zatrubit će -i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. Prva poslanica Korinćanima, 15, 35	Način uskrsnuća
143	Prva poslanica Korinćanima, 15, 35	Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?
144	Prva poslanica Korinćanima, 15, 42	Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;
145	Prva poslanica Korinćanima, 15, 43	sije se u sramoti, uskršava u slavi;
146	Prva poslanica Korinćanima, 15, 43	sije se u slabosti, uskršava u snazi;
147	Prva poslanica Korinćanima, 15, 44	sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno.
148	Prva poslanica Korinćanima, 15, 52	Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju jer zatrubit će -i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.
149	Naslov, pozdrav i zahvalnica Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 2Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! 4On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. 5Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. 6Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu -djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. 8Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. 11A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. Druga poslanica Korinćanima, 1, 9	Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.
150	Apostolske tegobe i nade 7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; 9progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. 11Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost -umnožena -zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo -vječno. Druga poslanica Korinćanima, 4, 14	a znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa
151	Druga poslanica Korinćanima, 4, 14	i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
152	Apostolsko služenje na djelu 11Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se -i vašim savjestima. 12Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. 13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" -Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" -vama bijasmo. 14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 15i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Druga poslanica Korinćanima, 5, 15	i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.
153	Naslov i pozdrav Pavao, apostol -ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih -2i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, 4koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, 5komu slava u vijeke vjekova! Amen. Poslanica Galaćanima, 1, 1	Pavao, apostol -ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih
154	15Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima 19i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. 22Sve mu podloži pod noge, a njega postavi -nad svime -Glavom Crkvi, 23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Poslanica Efežanima, 1, 20	koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima
155	2. SPASITELJSKI NAUM BOŽJI OSTVAREN U NAMA I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 2u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. 3Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. 4Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom -milošću ste spašeni! -6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. Poslanica Efežanima, 2, 6	te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu:
156	Pravi put spasenja Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem -ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj -10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego -hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. 15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. 16Samo, držimo se onoga do čega smo stigli! 17Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. 18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti -jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Poslanica Filipljanima, 3, 10	da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim,
157	Poslanica Filipljanima, 3, 11	ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.
158	Krist gospodar ljudi i anđela 9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim -svukoste tijelo puteno -obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. Poslanica Kološanima, 2, 12	s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga
159	Poslanica Kološanima, 2, 12	koji ga uskrisi od mrtvih.
160	Novi život u Kristu Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Poslanica Kološanima, 3, 1	Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!
161	1. OSNUTAK CRKVE Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana 2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima, 1, 10	i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
162	Uskrsnuće o Kristovu Dolasku 13Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. 16Jer sam će Gospodin -na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje -sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. 18Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! Prva poslanica Solunjanima, 4, 13	Uskrsnuće o Kristovu Dolasku
163	Prva poslanica Solunjanima, 4, 14	Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.
164	Prva poslanica Solunjanima, 4, 16	jer sam će Gospodin -na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje -sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,
165	Smisao patnja kršćanskog apostola Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu 2i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. 3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. 4Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio. 5I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. 6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. 7Shvati što govorim! Ta dat će ti Gospodin razum u svemu. 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova -po mojem evanđelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. 11Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. 12Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. 13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati! Druga poslanica Timoteju, 2, 8	Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova -po mojem evanđelju.
166	Sadašnji krivi učitelji 14Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. 15Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. 16Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti 17i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 18koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru. 19Ipak čvrsti temelj Božji stoji -pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje. 20Pa u velikoj kući ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i glinenih; i jedne su časne, druge pak nečasne. 21Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 22A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 23Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. 24A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, 25da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje. Druga poslanica Timoteju, 2, 18	koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru.
167	Kršćanska zrelost 11O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 12Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer -nejače je. 14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla. Heb 6. Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" Poslanica Hebrejima, 6, 2	naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud.
168	13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bi rečeno: Po Izaku će 19 ti se nazivati potomstvo! -uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. 20Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. Poslanica Hebrejima, 11, 19	uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
169	32I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 35Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -38svijet ih ne bijaše dostojan -vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano 40jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Poslanica Hebrejima, 11, 35	Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne.
170	Poslanica Hebrejima, 11, 35	Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
171	3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, 4za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 5vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša -stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti. Prva Petrova poslanica, 1, 3	Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,
172	Poziv na svetost. Budnost 13Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 14Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 15Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. 17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. 18Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 20On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. Prva Petrova poslanica, 1, 21	koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
173	Kristov primjer 18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Prva Petrova poslanica, 3, 21	Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista
174	Tisućgodišnje kraljevstvo I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. 4I vidjeh prijestolja -onima što sjedoše na njih dano je suditi -i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. Otkrivenje, 20, 5	Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće.
175	Otkrivenje, 20, 6	Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.

OSTALA LITERATURA :

Iz Teološkog rječnika Karla Rahnera

USKRSNUĆE ISUSOVO
1. Apologetsko dokazivanje historijske činjenice da je Isus Krist nakon svoje stvarne i istinite smrti, skidanja s križa i uobičajenoga pogreba, uskrsno u svojoj cijeloj i zato tjelesnoj stvarnosti, u proslavljenom usavršavanju i besmrtnosti, ne nalazi se na prvom mjestu uskrsne poruke NZ .
Ali važno je da se pred danas mogućim vjerskim poteškoćama ponajprije ukaže na dobro utemeljenu povijesnost te činjenice. Ona se oslanja na dva iskustva koja se međusobno nose i osvijetljuju, a koja i u kritičkoj egzegezi i čisto historijskom istraživanju izdržavaju svako ozbiljnije pobijanje. Jedno je iskustvo otkriće praznoga groba (najstarija potvrda Mk 16,1-8) koje prema kritičko-egzegetskom nalazu upravo nije stavljeno u službu nekoga apologetskog dokazivanja (s jedne strane otkriće od žena, koje prema židovskom pravu nisu bile sposobne svjedočiti [»prazna brbljanja« Lk 24,11]; izvještaj završava samo s motivom straha Mk 16,8; ali s druge strane mogućnost kontrole izvještaja u Jeruzalemu; nedostatak svakog poricanja te činjenice praznog groba sa strane protukršćanske jeruzalemske polemike).
Drugo iskustvo su višestruka Isusova ukazanja (najstarija potvrda 1 Kor 15,36-5), tradicionalni izvještaj koji je izvorno aramejski, a nastao u prvim godinama prvotne zajednice, koji prema židovskoj antropologiji misli samo tjelesno uskrsnuće (i nikako ne može biti »čista dokazna formula«) nasuprot izabranim svjedocima koji svoju vjeru ne iskazuju u prvom redu na temelju praznog groba, nego na temelju vlastitoga uvjerenja koje su stekli vlastitim gledanjem, a to se naknadno vjerodostojno čini i u evanđeljima za druge, izvještajem o nepobitnom pronalasku praznoga groba koji je u Jeruzalemu bio neosporan.
2. Kao što je već u 1 Kor 15,3-5, tako potvrđuju i Petrovi govori u Dj 2,22-40; 3,12-16; 5,29-32; 10,34-43 i još često, koje je i kritička egzegeza ponovo otkrila (uostalom, to su svjedočanstva o svađi između Židova i kršćana o uskrsnuću Isusovu), uskrsnu vjeru prvotne zajednice u silno Božje djelo u Isusovom uskrsnuću i ukazanjima, a time se potvrđuju ukazanja Uskrsloga kao objektivni događaji (temeljna shema uskrsne propovijedi: uskrsnuće — dokaz Pisma — svjedočenje učenika; kasnija shema: prazan grob — kristofanija — uzašašće).
Daljnji bitni moment u svjedočenju o tim pojavama jest podatak da je raspeti identičan s Uskrslim (npr. Lk 24; Iv 20), da kod svjedočenja pripada apostolima, a prije svega Petru, fundacija vlastitog dostojanstva koju je predvidio Gospodin i koja se još jedanput posebno učvršćuje izvještajima o govorima Uskrsloga.
U NZ je Isusovo uskrsnuće uvijek potvrđeno pod neodvojivom pretpostavkom nekoga objektivnog događaja koji se nedostatno izriče izrazom »Uskrsnuće Isusovo u svijest vjernika« (iako ne i neispravno).
Pred novošću uskrsloga tijela shvatljivo je kad se kaže da Uskrsnuće tijela koje je očekivano u židovstvu služi kao interpretament uskrslog iskustva učenika; ali to iskustvo sastoji se ne samo u nekom nutarnjem događaju refleksije kojemu je potrebna interpretacija, nego je očito fundiran u objektivnim događajima.
3. Sadržaj apostolske vjere u Isusovo uskrsnuće i njegova katehetskog i kultnog navješćivanja (to se događa posebno u krštenju) povrh toga je kratak:
Isusovo uskrsnuće najviše je djelo sile, Očevo — odlučujuće samosvjedočenje Sina; otvaranje posljednjeg vremena i njegova spasenja — iskustvo spasenja u sadašnjosti;
potpuna spoznaja Isusa kao Mesije Ebed Jahve, Sina Čovječjega, drugoga Adama i »vođe života«, osnivača i uzora novoga stvorenja, kozmičkoga konačnog čovjeka, Kyriosa koji je proslavljen i prisutan u svojoj zajednici;
odatle opomena za hodanje u novom životu, za oblačenje novoga čovjeka koje se može ispuniti samo u milosti Uskrsloga, budući daje to na kraju krajeva »duh« Uskrsloga (usp. Rim 7,6; 8,9; 14,17 i češće) koji vjernika čini novim za sliku »posljednjeg i nebeskog« Adama (usp. 1 Kor 15,47 si.), štaviše osposobljuje ga da se Uskrsli i u njemu može uobličiti (usp. Rim 8,10; Ef 3,17; Gal 2,20).
4. Uskrsnuće Isusovo ispovijeda se u svim ispovijestima vjere od početka. Ona mora biti centralna tema i za današnju teologiju, budući daje ono ispunjenje Božjega spasiteljskog djelovanja na svijetu i na čovjeku, u kojemu se Bog neopozivo saopćuje svijetu po Sinu koji se Uskrsnućem konačno pokazao svijetu i zato prihvaća svijet u eshatološkoj konačnosti za spasenje (smrt), tako daje sve ono što dolazi samo izvođenje i otkrivanje onoga što se dogodilo u uskrsnuću Isusovom.
Pri tome se utoliko radi o pravoj tajni vjere, ukoliko se uskrsnuće u svojoj konkretnoj punoj biti, kao ispunjenje upravo Isusa Krista, može adekvatno shvatiti samo polazeći od apsolutne tajne inkarnacije. Teološki nije Isusovo uskrsnuće primarno neki slučaj u sebi shvatljivog uskrsnuća uopće, nego jedincati događaj koji proizlazi iz Isusova bića i smrti koji je temelj uskrsnuća onih koje je on otkupio.
5. Kristološki aspekt uskrsnuća izriče da je Isus uskrsnuo u svojoj cijeloj i zato tjelesnoj stvarnosti na slavno ispunjenje i besmrtnost (za razliku od uskrisenja nekoga mrtvaca), a ta besmrtnost pripada mu snagom njegove muke i umiranja, ukoliko one donose to konkretno ispunjenje nutarnjom bitnom nuždom.
Smrt i uskrsnuće Isusovo su jedincat događaj koji je iznutra nerazrješivo povezan u svojim fazama (usp. Lk 24,26.46; Rim 4,26; 6,24 si): svaki čovjek umire iznutra u svoju konačnost, tako da je ona plod njegova vremenskoslobodnog života, a ne samo neka perioda u vremenskom slijedu u kojoj bi moglo biti nešto sasvim heterogeno prema prethodnome.
To ispunjenje ipak je ujedno od Boga darovano, budući da je smrt u svakom pogledu neko upuštanje sebe u raspolaganje onome koji raspolaže. Kod Isusa mora zato uskrsnuće biti ispunjeni i ispunjavajući završetak upravo te njegove smrti, a oba momenta toga jednoga događaja moraju se međusobno uvjetovati i interpretirati.
Zato nije to neka mitska izreka nego izjava o samoj stvari, kad pismo i tradicija pro641 matraju uskrsnuće kao realno prihvaćanje smrtne žrtve Isusove od Oca koje pripada biti same žrtve.
6. Budući da je Isusovo tjelesno čovještvotvo trajni dio našega jednog svijeta s jedinstvenom dinamikom, zato je Isusovo uskrsnuće soteriološki objektivno po četak proslavljenja svijeta kao ontološki međusobno povezanog događanja; u tome početku u temelju je odlučeno ispunjenje svijeta i već započelo.
Uskrsnuće i u tome nije samo njegova ekskluzivna privatna sudbina tako da njegovo uskrsnuće stvara »nebo«, a nije samo ulaz u postojeće nebo (zajedno s »uzašašćem« koje je u temelju moment na uskrsnuće), da je dakle i ovdje povi jest (spasenja) konačno temelj naravne povijesti i ne odigrava se samo u okviru neke netaknute čvrste naravi.
S druge strane, mora iz toga postati i jasno daje Uskrsli, upravo tek kao Uskrsli, jer je izdignut iz pojedinačne zemaljske tjelesnosti, dakle svojim »hodanjem«, uistinu postao svijetu bliz i zato je njegov drugi dolazak objava toga nutarnjeg i otvorenog Kristova odnosa prema svijetu koji je dobiven u uskrsnuću.
7. Iskustvo nekoga »onostranoga« koji se mora »pokazati«, koji ne pripada više prostoru i vremenu ljudi, nije neki događaj koji bi bio »razumljiv« iz ljudskoga iskustva. Bez iskustva Boga, to znači u ovom slučaju bez vjernički prihvaćenoga iskustva smislenosti života, neće se dogoditi samoupuštanje u povjerenju u uskrsno svjedočenje učenika. Samo onaj koji se nada može vidjeti ispunjenje nade, a kad vidi ispunjenje nada se smiruje u svojoj vlastitoj egzistenciji.
Ne može se »predstaviti« neko «tjelesno« uskrsnuće, jer ono nije ponovno uspostavljanje nekoga ranijeg stanja, nego znači onu pretvorbu radikalne vrste kroz koju mora proći slobodno zemaljsko ispunjenje čovjeka kao cjeline, da čovjek nađe svoje ispunjenje u pobjedi vremena i u isključenju vječnosti iz vremena.

USKRSNUĆE TIJELA.
Čovjek je biće očekivanja budućnosti koja je ispunjenje. On si ne može to usavršenje zamisliti jednostavno kao usavrsenje duše budući da se on doživljava kao jedinstvo, iako si ne može predstaviti »kako« se događa neko cjelovito usavrsenje.
1. Sveto pismo SZ i kasno židovstvo potvrđuju tek postepeno javljanje vjere u uskrsnuće (uskrsnuće tijela) kojega se prvo sigurno svjedočanstvo nalazi u Dn 12,1b si (daljnja svjedočanstva: 2 Mak 7; u apokrifima SZ potvrđeno je prije svega kao privilegij pravednika, a kasnije za sve, dobre i zle).
U Isusovo vrijeme posebno su saduceji osporavali uskrsnuće jer nije potvrđeno kod Mojsija, ali ih je Isus pobijao na temelju Pisma (Mk 12,18-27). O uskrsnuću tijela se jasno govori u Isusovu navješćivanju, u Dj 24,15, u Iv i Otk, Pavao ga teološki razvija, oštro odbijajući helenističko shvaćanje tijela (tijelo = grob ili zatvor duše). Neko blaženstvo kod Gospodina uopće ne dolazi u NZ bez tijela.
Uskrslo tijelo kršćanina prema Pavlu je pneumatsko (kao što je cijelo uskrsnuće određeno pneumom), ono je suobličeno doksa-tijelu Isusa krista (Fil 3,21; 1 Kor 15,35 si), ali analogno prema proslavljenom tijelu Isusovu u nekoj povezanosti sa zemaljskim, iako preobraženo (1 Kor 15,36 si 51). O uskrsnuću tijela nekršćana i nepravednika Pavao ne govori, ili ga pret postavlja u teologiji suda.
2. Kršćanska vjera u uskrsnuće tijela bila je stoljećima zamračena grčkim omalovažavanjem tijela i individualističkim liječenjem duša, nadalje antičkom slikom svijeta sa zamišljenim nebom kao nekim mjes643 tom prije i izvan povijesti spasenja u koje se penjući može iseliti.
Protiv svoga prethodnika Ivana 22. izrekao je Benedikt 12. kao dogmu da gledanje Boga ne nastupa tek nakon uskrsnuća tijela (koje se pretpostavlja da »kasnije« nastupa ali, tako nije definirano), nego da može pristupiti ljudskom bitnom temelju već prije njegova ispunjenja u njegovu preobraženu tjelesnost.
3. Za adekvatno shvaćanje uskrsnuća treba imati na umu da »tijelo« u Pismu misli cijeloga čovjeka u njegovoj tjelesnoj stvarnosti (za diferenciranu upotrebu usp. sarx).
Ali taj cijeli čovjek u svojem je jedinstvu pluralno biće koje egzistira u više dimenzija (materija-duh, naravosoba, akcija-pasija itd.), a njegovo usavršavanje ne mora se bezuvjetno događati u svim dimenzijama »istovremeno«.
Tako se može i zamisliti da trajna stvarnost personalnoga duha dostiže već u smrti neposredno zajedništvo s Bogom, a da umrli ipak ostaje povezan sa svijetom u stvarnosti, sudbini i u vremenu, pogotovo što se personalni duh kao smisao cjelokupne svjetske stvarnosti i konac svijeta, koji nije kraj njegova postojanja, ali je sigurno kraj njegove povijesti, moraju gledati kao participacija na usavršavanju duha .
Usavršeno je to usavršavanje samo u preuzimanju i one dimenzije koja kao materijalna nerazdvojno pripada konkretnosti duha, a kao usavršena ipak se više ne mora zamišljati na nekom mjestu u prostoru naše fizikalne prostornosti.
Time nije Večeno da se uskrsnuće tijela ne može zamisliti kao neki proces koji započinje već sa smrću. O uskrsnuću tijela kao očitovanju cijele povijesti nekoga čovjeka, usp. sud;
o usavršavanju i ljudskih zajednica u uskrsnuću, usp. nebo. Spekulacije o uskrslom tijelu nailaze na svoje granice u karakteru biblijske eshatologije.

Izreke svetaca:

Blagoslivljam te Bože
jer si me učinio dostojnim ovoga dana
i ovoga časa da se pridružim
broju svjedoka (mučenika) za tvoga Krista,
na uskrsnuće i život vječni duše i tijela
i na neraspadljivost po Duhu Svetom. (...)
Za to i za sve drugo te hvalim,
blagoslivljam i slavim po vječnom
i božanskom velikom svećeniku Isusu Kristu
tvom ljubljenom Sinu,
po kojem neka je slava tebi i Duhu Svetom sada
i u budućim vjekovima. Amen

Sv. Polikarp , biskup i mučenik (69.-155.)

"Zašto tražite Živoga među mrtvima?"
Nije ovdje!
Uskrsnuo je!"

A gdje ćemo ga naći?
U onom pometaču ulice
kojeg često susrećeš i nikada ga ne pitaš:
Tko je i kako mu je...

U onom prosjaku kojega "ne vidiš",
kad ti pruža ruku.

U onom dosadnom čovjeku,
pred kojim skrećeš u drugu ulicu
kad ti se približava...

U onom usredu pred kojim okrećeš glavu,
jer te je u srdžbi uvrijedio...

U onom "takmacu" kojeg ne podnosiš,
samo zato jer je sposobniji od tebe...

U onom duševnom bolesniku
koji od tebe traži utjehu,
a tebe "nema kod kuće"...

U onom starcu,
čiji te odvratan zadah tjera
"sto kilometara daleko"...

U svom ocu i majci koje si poslao u starački dom,
iako ti je stan prostran i žena ti nije zaposlena...

U... U... svakom "bratu čovjeku",
o kojem toliko galamiš,
a za njega se malo brineš...

...i nemojmo govoriti da smo
Uskrsloga našli u misnoj žrtvi,
u svetohraništu, u sakramentima,
u Njegovoj riječi, u svojoj duši...
ako Ga nismo našli u - ČOVJEKU!

Stanić Marko, prezbiter (1913.-1978.)

Po grobnim humcima trepere plamenovi svijeća i
šapću nešto mirisavim krizantemama.
Šapću da ne probude usnule.
Šapću vjeru živih i nadu preminulih:
"Ova počivališta ljudskih tijela
čekaju Anđela s trubom.
Doći će veliki pobjednik i
razviti zastavu vječnog života.
Zadnji pogreb bit će pogreb smrti,
ali bez zvona i križa,
bez cvijeća i svijeća,
bez povorke i molitve.
A svi će se mrtvi dići i
kao mlade srne poći za Njim uz
čudesni Aleluja novog neba i nove zemlje.
Ustat će svi koji su pali pod križem,
stablom života..."

Miklobušec Valentin, prezbiter, DI

Put do uskrsnuća, 1983.:
Apostoli su bili jednostavni
ali istinoljubivi ljudi
koji su dobro znali da je istinu
zatajiti isto što i slagati,
a tko na laži zida, na pijesku gradi.
Zato su za istinu Isusova uskrsnuća
bili spremni radije i sve muke podnijeti
nego li je zatajiti.
Isusovo uskrsnuće je postalo
središte njihova života,
temelj vjere u Njega kao
Boga i čovjeka i snaga
koja ih je nosila u svagdašnjem životu.
Ono to mora biti isto tako i
nama danas.

Miklobušec Valentin, prezbiter, DI

Put do uskrsnuća, 1983.:
Mi Isusovo uskrsnuće promatramo kao
događaj koji se zbio u prošlosti,
a svome se uskrsnuću nekako nepovjerljivo
nadamo u budućnosti.
Sadašnjost tog misterija stalno
nam izmiče iako je baš ona najvažnija.
Ako se, naime, uskrsnuće ne odražava
u mojoj sadašnjosti,
ono zaista ostaje samo događaj prošlosti,
koji za mene nema značenja u budućnosti.

Miklobušec Valentin, prezbiter, DI

Put do uskrsnuća, 1983.:
Kako da Isusovo uskrsnuće shvatimo
kao središte svog stvarnog,
svakidašnjeg života?
Na to pitanje ima samo jedan odgovor,
a to je Isusov život.
Isus je živio umirući svaki dan iz ljubavi,
a golgotska smrt, kako god bila strašna,
jer je kao i cijeli život,
prihvaćena iz ljubavi,
bila je samo rascvat u uskrsnuće.
Tako i mi, stalnim životom umiranja iz ljubavi,
idemo ususret smrti koja će biti
samo prijelaz u rascvat uskrsnuća.
Nema, naime, toga čina ljubavi koji
ne bi bio i umiranje i potvrđivanje života.

Miklobušec Valentin, prezbiter, DI

Otajstvo Božje rasporedbe
s obzirom na [Sinovljevu] smrt i
uskrsnuće od mrtvih jest u ovome
da je smrću duša zaista bila odijeljena od tijela i
da [Sin] nije spriječio ono
što nužno proizlazi iz naravi, nego ih je iznova,
čitav, priveo k sebi po uskrsnuću
tako da im on bude točkom susreta jednog
i drugog, naime smrti i života:
da onaj koji je u sebi doista
podigao narav razdijeljenu po smrti,
konačno ipak sâm bude počelom sjedinjenja onih
[dijelova] koji su bili razdijeljeni.

Sv. Grgur Nisenski, redovnik, biskup (330.-395.)

Iz Sollemnis professio fi dei, 28:
Vjerujemo da duše svih onih
koji umru u Kristovoj milosti [...]
sačinjavaju Božji narod poslije smrti
koja će konačno biti uništena u dan uskrsnuća,
kad će se duše ponovno sjediniti sa svojim tijelima.

Sv. Pavao VI, papa (1897.-1987.)

Sveta rimska Crkva čvrsto vjeruje i
ispovijeda da će se na Sudnji dan
svi ljudi sa svojim tijelima
pojaviti pred Kristovim sudištem,
da polože račun za svoja djela.

Drugi Lionski koncil (1274)

Dan Gospodnji, dan Uskrsnuća,
dan kršćanâ, naš je dan.
Nazvan je dan Gospodnji upravo zbog ovoga:
jer je taj dan Gospodin slavodobitan uzišao k Ocu.
Pogani ga nazivaju dan sunca:
pa, i mi ga rado nazivamo tim imenom:
danas je, naime, sinulo svjetlo svijeta,
danas se pojavilo sunce pravde
čije nam zrake donose spasenje.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

Iz spisa Lothar Lies, Origen (Peri Archon), 1992.:
Moramo izabrati jednu od dviju mogućnosti:
ili napustiti nadu u sličnost s Bogom
ako tvrdimo da imamo uvijek jedno te isto tijelo;
ili nam je obećan blaženi život, jednak Božjem,
pa moramo i živjeti u stanju koje je jednako Božjemu.

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.-420.)

O Kriste, kad promatramo čudesa
koja su ostvarena u ovaj nedjeljni dan
tvoga svetog uskrsnuća, govorimo:
Blagoslovljen nedjeljni dan,
jer je u njemu počelo stvaranje,
[...] spasenje svijeta,
[...] obnova ljudskog roda [...].
U njem su se nebo i zemlja obradovali i
svemir se ispunio svjetlom.
Blagoslovljen Gospodnji dan,
jer su u njemu otvorena vrata raja da Adam
i svi koji bijahu iz njeg udaljeni
mognu bez straha ući.

Fanqîth -Brevijar prema obredu Antiohijske Sirijske crkve

Kad na Gospodnje blagdane vjernici primaju Tijelo Sina,
oni jedni drugima navješćuju Radosnu vijest
da je darovan zalog života,
kao kad je anđeo rekao Mariji [Magdaleni]:
‘Krist je uskrsnuo!
Gle, onomu koji prima Krista
već sada je darovan život i uskrsnuće.

Fanqîth -Brevijar prema obredu Antiohijske Sirijske crkve

Sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan
[poslije židovske subote, ali i prvi dan]
kada je Bog, promijenivši tamu i
tvar, stvorio svijet.
U isti je dan Isus Krist,
naš Spasitelj, ustao od mrtvih.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz Epistula ad Magnesios :
Oni koji su živjeli
u starom poretku stvarî
krenuli su prema novoj nadi,
ne obdržavajući više subotu,
nego dan Gospodnji, dan u kojem se,
milošću Gospodina i po njegovoj smrti,
pojavio naš život.

Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik ( oko 35.-107.)

Iz De sacramentis :
Ako svaki dan primaš kruh,
za tebe je svaki dan danas.
Ako je Krist tvoj danas,
on za tebe uskrisava svaki dan.
Kako to? ‘Ti si sin moj, danas te rodih’ (Ps 2, 7).
Danas, to jest, kada Krist uskrisava.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

U Kristu je zemlja uskrsla.
U Njemu je nebo uskrslo.
U Njemu je svijet uskrsnuo.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj ( 337. - 397.)

Iz Obnova i vlast tmina :
Uskrs je u srcu naše vjere.
Kršćanstvo je neraskidivo vezano
s vazmenim otajstvom.
Mi živimo sadašnjost i budućnost
temeljeći ju na središnjoj istini naše vjere.
To je doista pitanje života i smrti.
Kršćanin nije pojedinac koji živi u
psihozi uzrokovanoj Sotonom i zlodusima;
on vjeruje u uskrsnuće Gospodinvo,
u trijumf života nad smrću,
ljubavi nad mržnjom,
istine nad laži,
svjetla nad tamom.
"Mi smo narod Uskrsa" -
rekao je Ivan Pavao II crncima u Harlemu. -
a naš je poklik " Aleluja!"

Suenens Leon Joseph, kardinal (1904.-1996.)

Iz djelaTri razgovora ili priča o Antikristu:
Mi znamo da se borba dobra i zla
ne vodi samo u duši i u društvu,
nego dublje u fizičkom svijetu.
I tu nam je poznata jedna pobjeda
dobrog životnog načela iz prošlosti
u osobnom uskrsnuću Jednog,
a čekamo buduće pobjede u
zajedničkom uskrsnuću svih.
Tako i zlo dobiva svoj smisao ili
konačno objašnjenje svoga postojanja,
jer služi sve većem i većem slavlju,
ostvarenju i jačanju dobra —
ako je smrt jača od smrtnoga života,
onda je uskrsnuće u vječni život
jače i od jednog i od drugog.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora :
Bez vjere u događaj uskrsnuća Jednoga i
bez nade u buduće uskrsnuće sviju
može se jedino praznim riječima
govoriti o Božjem Kraljevstvu,
no ono što se uistinu probija
je samo vizija kraljevstva smrti.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Časoslov III, Psaltir III. tjedna, nedjelja, Himan službe čitanja (po danu)
Dan osmi, osmo razdoblje,
Od drugih blista sjajnije
Jer tvoj ga uskrs posveti,
O pobjedniče Isuse.

Neka duša naša najprije
Sad s tobom, Krist, uskrsne
Da jednom tijela uskrsnu
Od druge smrti slobodna.

Gle, svi ćemo ti uskoro
Pohrliti, Kriste, u susret
Da vječno s tobom živimo,
Svoj uskrs s tobom slavimo.

Da tvoje lice gledamo
I tebi slični budemo,
Da spoznamo te kakav si,
Ti svjetlo i slatkoćo sva.

Ti sve nas tada predat ćeš
Pod Duha Svetog pečatom
Svom Ocu, Kralju svevišnjem,
Za vjekovječno kraljevstvo. Amen.

Časoslov - molitve, antifone

Časoslov IV, Psaltir IV. tjedna, XXIV. tjedan kroz godinu – nedjelja - himan (po danu)
Zdravo, dane, dana slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Uskrsli, gle, tebe kruni
Svojom slavom, dane prvi!

Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pako kleti,
Smrt je kobna pobijeđena,
Nebo, zemlja pomireni.

Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Ali milost pritekla je
Palom rodu Adamovu.

Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Ljubav Božja prevelika
Sina svoga na svijet posla.

Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
Ovcu svoju Pastir Dobri
U tor nosi na ramenu.

Nastaje mir po sve svijetu,
Savezi se svuda šire,
Pobjedniku Kristu pjeva:
Hvala Bogu! Aleluja!

Smrt je danas pobijeđena:
Pobjedna nek pjesma ori:
Slava Bogu na visini,
Mir na zemlji neka vlada. Amen.

Časoslov - molitve, antifone

Časoslov II, Vazmena osmina - Vazmeni četvrtak, služba čitanja- himan
Vedri dane uskrsnuća,
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.

Tvoje slavno uskrsnuće
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.

Anđeli se sveti dive
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.

Čudesno je to otajstvo:
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.

Ima li igdje većeg čuda:
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.

Vazmena nek ova slava
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.

Ocu slava, slava Sinu,
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo neka nas kruni. Amen.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa na početku II. svjetsog rata Na rubu stranice (1940.) :
Ne znamo kako će narodi iskoristiti
ovaj čas povijesti.
No posve je sigurno,
da po Božjoj volji ovaj čas kušnje i kazne,
treba da bude ujedno čas čišćenja i milosti.
U Božjoj nakani ovo uništenje
nije na propast nego na uskrsnuće.
Providnost sve ovo ne šalje zato,
da zada smrt,
nego da probudi na novi život....

Kozelj, Ivan, prezbiter DI, filozof, pisac (1896.- 1982.)

Iz spisa Minuta za tebe :
Kako je divan Uskrs!
Tako ti želim da doživiš
svu ljepotu i snagu uskrsnuća!
Lijepo je biti čovjek samo zato
što ćeš zauvijek biti kao Bog,
vječan, bez patnje i boli,
uvijek s puno povjerenja u sve ljude i u Boga.
Sretan ti Uskrs! Aleluja! ....

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Minuta za tebe :
Kako je potrebno viknuti čitavom svijetu:
"Ne bojte se, zdravlje, život i ljubav
je ono što nas čeka, to je ono
što je pobijedilo, to je Uskrs!" ....

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Minuta za tebe :
Čovječe pazi,
u Isusu Kristu ti si uskrsnuo!
Koliko je ljepote u tome -
biti uskrsnuli čovjek,
iskusiti ljepotu novog života bez smrti,
ljepotu te ljubavi Božje.
Pođi k Isusu i reci:
"Uskrsnuli, i ja želim uskrsnuti!" ....

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Minuta za tebe :
Uskrs je prvi, odlučujući i
najveći blagdan kršćanstva.
Umro je grijeh i rodila se milost i oproštenje;
umrla je smrt, a rodio se život;
umrla je mržnja, a rodila se ljubav;
umrlo je beznađe i rodila se nada;
umro je očaj, a rodila se sigurnost
povjerenja i ljubavi...

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Gaudium et spes, br. 14. :
Čovjek, tijelom i dušom jedan,
po samoj svojoj tjelesnosti jest
zbir osnova tvarnoga svijeta,
tako da oni po čovjeku dostižu vrhunac i
podižu glas da složno slave Stvoritelja.
Stoga čovjeku nije dopušteno da prezire tjelesni život.
Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i
vrijednim časti kao od Boga stvorenim i
određenim da uskrsne u posljednji dan...

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Iz spisa Pismo Korinćanima, XXIV,1-3:
Promotrimo, ljubljeni, kako nam Gospodin
neprestano pokazuje buduće uskrsnuće
od kojega nam je dao prvinu uskrisivši
Gospodina Isusa Krista od mrtvih.
Pogledajmo, predragi, uskrsnuće
koje se zbiva u svoje vrijeme.
Dan i noć nam naznačuju uskrsnuće:
noć pada, dan se budi;
dan izmiče, a noć se spušta.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Enarrationes in Psalmos CXX, 6; CC 40:
Nije velika stvar vjerovati
da je Isus umro;
to vjeruju i pogani i Židovi i odbačenici;
svi to vjeruju.
Ali je uistinu velika stvar
vjerovanje da je on uskrsnuo.
Kršćanska je vjera Kristovo uskrsnuće.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.- 430.)

Iz spisa Temelj života i djelovanja u Duhu (1998.):
Tko s vjerom prihvati mrak i umiranje,
vidjet će zajedno s evanđelistom Ivanom
u križu već sjaj uskrsnuća (usp. Iv 7,39).

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa ŽIV JE (1998.):
Još ne počinje dan, a gromka se zapovijed ori:
»Ustani i pođi!«
Slomljeno srce zakuca opet jedro i jasno,
Zakipjela snaga u svim žilama,
raduju se kosti što bjehu satrvene.

Kamen je odvaljen - osjećam , znam.
Buktinja planu punim sjajem blista očima gledati ne da.
S usana trgnu se glasno:
»Ne ubijaj me više! Ne vraćaj me natrag u grob!«

Ustao je i pošao k Tebi, Ocu svom. Ide pred nama.
Ne sjedimo više u tami, izišli smo i mi.
Sunce nek' pleše s nama, nek' plješće rukama!
Ljudi svi, zagrljeni, reći će: »Mir! Hoćemo mir!
Nema više mržnje, nema više pakosti ni rata.«
Svemir je zrno na Tvome dlanu, Mi nismo sami.

Rane su tu, gorke, duboke. Ali više ne bole.
Melem je njihov nebesko veselje i Božji mir.
»Proboli su srce moje al' evo opet tuče,
lupa snažno, kreće u boj.«

Reci riječ kao na početku i stvori naš svijet!
Daruj nam svjetlo, zapali zvijezdu da nas vodi,
daruj nam kruh na oltaru, sebe nam daj!

Pobijedio si nas i mi smo Tvoji,
Ostajemo zauvijek s Tobom,
Novi život dobili smo i mi svi.
Radost s visina prelijeva se na nas,
Pjevamo pjesmu, dižemo ruke: »Sveto je Ime Tvoje!«

Niko Bilić, prezbiter DI, profesor, teolog (1967.)

Iz spisa Lothar Lies, Origen (Peri Archon), 1992.:
O postojanju preobraženog tijela,
tj. uskrsnuća preobraženog tijela:
»Iz ovoga možemo zaključiti kako čisto i
divno mora biti takvo tjelesno stanje
kad ga usporedimo s ovim tijelom
koje je ’rukotvoreno’ i vidljivo i onda
kad je sjajno i preobraženo u slavi (...)
Nema sumnje da i narav našeg sadašnjeg stanja,
stvorenog Božjom voljom, može Bog uvesti u stanje
najčišćeg i najsjajnijeg tijela,
već prema tome kako to zahtijeva stanje stvari i
zasluge razumnog bića«.

Rufin od Akvileje, rimski crkveni pisac (345.-410.)

Iz spisa Lothar Lies, Origen (Peri Archon), 1992.:
Kad razumni duh bude očišćen
od svakog traga grijeha,
kad bude odstranjena sva zloća i pomućenost,
tada će sve što razumni duh može osjećati,
spoznati i misliti biti Bog, on neće više
ništa drugo osjećati nego Boga,
Boga će misliti, Boga vidjeti, Boga imati;
Bog će biti mjera svih njegovih htijenja.
Tako će Bog za njega biti sve.
Tada neće više biti razlike između dobra i zla,
jer neće više nigdje biti ničeg lošeg.
Bog će biti sve za onoga
koji više neće imati nikakva dodira sa zlom,
neće više čeznuti
'jesti s drva spoznaje dobra i zla' (usp. Post. 2,17),
jer će biti uvijek u dobru i jer mu je Bog sve.

Rufin od Akvileje, rimski crkveni pisac (345.-410.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Pravo Isusovo proročanstvo je ovo:
uskrsli ste u Isusu Kristu.
Tražite dakle stvari odozgor.
Uskrsnuće je pobjeda Boga u čovjeku
i prijenos na Njega snage nemogućih stvari
kao što je življenje Blaženstva.
Osobito Blaženstva o siromaštvu i
čistoći života.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Uskrsnuće nije ekshumacija mojega mrtvog tijela.
Ono ne postoji više kao zrno pšenice
što je palo u zemlju.
Ono je ipak samo znak nečega drugoga
što izbija van pamćenja
istinite povjesti, moje,
neprekinuto trajanje u kojemu je ono
najbolje od mene, savjest, pronašla svoje
životno okružje i otvorila svoju
božansku stvarnost Božjemu sinu.
Uskrsnuće je trijumf Boga u nama,
dokaz njegove stvaralačke moći,
sposobnost obnavljanja svih stvari.
Čudesno!

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Nakon Isusovog uskrsnuća povijest
čovjeka ne može više završiti u kaosu,
već neumoljivo ide prema svjetlosti,
prema životu, prema ljubavi...
A mi otkupljenici koji smo dobili
prve plodove Duha,
prvi smo koji ga svjedoče.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa IV Sent., dist. 43, a. 3:
Bezumni su oni koji prekoravaju filozofe
što ne raspravljaju o usksnuću,
jer se uskrsnuće ne može dokazati filozofski,
već samo pomoć u vjerskih načela.
(Ex ista quaestione patet quod amentes
sunt qui reprehendunt philosophos
non loquentes de ressurrectione, quia per
philosophiam non potest probari ressurrectio,
sed potius per principia fidei).

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Evangelizacija industrijskog vremena, 1977.:
Kršćanstvo kraj mrtvih gleda
uskrsloga i preobraženoga Krista.
Njega jedinoga nije smrt nadvladala.
Po njemu se smrt pobjeđuje u
svakome od rođenih.
»Volja je Oca moga da svaki
koji vidi Sina i vjeruje u njega
dobije život vječni i da ga ja
uskrisim u posljednji dan« (Iv 6, 40).

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Pisma 76, 2, 3:
Blažene noge u verigama što
spasonosnim putem idu u raj!
Noge, sada na svijetu svezane,
da bi kod Gospodina uvijek bile slobodne!
Noge, kojima sada u sponama i kladama
zastaje korak, ali koje će slavnim putem
brzo trĉati ususret Kristu!...
Kolika nagrada nadasve lijepe i
vječne ĉasti zamijenit će sadašnju
kratku kaznu na svijetu,
kad će po Apostolovoj riječi
Gospodin preobraziti ovo naše
bijedno tijelo i suobličiti ga
svome slavnom tijelu.

Sv. Ciprijan, biskup i mučenik ( ? - 258)

Iz spisa Kristovo uskrsnuće, motiv i sadržaj vjere, 1975.:
Uskrsnulo Kristovo tijelo nadilazi
prostorno-vremenske dimenzije pa je,
prema tome, nepristupačno
naravnim putem našim sjetilima.
Ta činjenica tumači nam zašto će se u
pitanju Kristov a uskrsnuća ljudi u
mnogočemu razilaziti, baš kao i u pitanju
opstojnosti Bog a ili u pitanju
naravi Apsolutnoga,
koje također nadilazi sjetila.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kristovo uskrsnuće, motiv i sadržaj vjere, 1975.:
Uskrsnuće od mrtvih ili, bolje,
buđenje od mrtvih ne znači
oživljavanje mrtvoga, nego nešto više.
Znači buđenje na nov život kvalitativno
drukčiji i viši nego što ga je imao
mrtvac prije nego što je živio.
Tako je u stvari izraz
»buđenje od mrtvih« metafora.
Kao što se čovjek budi
oda sna na naravan život,
tako se mrtvac budi od sna smrti
na nadnaravan život (Danijel 12,2; Iz 26,19).
Kristovo uskrsnuće nije isto što i
oživljenje mladića iz Naima, Lazara
ili kojeg iz antikne literature.
Uskrsnuće je zalaženje i čovjekova tijela
u Božje dimenzije. Tek po njemu shvaćamo
što je zapravo ljudsko tijelo,
što je materija.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kristovo uskrsnuće, motiv i sadržaj vjere, 1975.:
Ako se uskrsnućem zbila irupcija
eshatološkoga u naš svijet i
ako je s njim konac svijeta već načet,
tada se Bog u Kristu konačno objavio i
tad je uskrsnućem sve objavljeno.
Više se nema što objaviti.
Uskrsnuće je eshatološko stanje čovjeka,
njegov posljednji izraz,
ali i eshatološko stanje Boga,
njegovo posljednje lice.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kristovo uskrsnuće, motiv i sadržaj vjere, 1975.:
Kristovom smrću objava
nije mogla prestati.
Zato su je nastavili apostoli
propovijedajući uskrsnuće.
Uskrsnuće nije samo centar njihove
kerigme nego i njihova jedina vlastita
dionica kao Božjih objavitelja.
Iza njih više nema objave,
ne zato što je Bog više ne bi htio,
nego zato što se više nema što objaviti.
Još preostaje samo parusia,
ali ne kao povijesna objava,
nego kao eshatološka apokalipsis Kyriou.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Kristovo uskrsnuće, motiv i sadržaj vjere, 1975.:
Ono što Crkva jest, to je po uskrsnuću:
uskrsli Krist, u krštenju, u euharistiji,
u otajstvenom tijelu.
Kršćani su novi Božji narod
novošću uskrsnuća.
Tu se vidi korijenska razlika sinagoge i Crkve.
Kršćani su oni ljudi koji svjedoče uskrsnuće.
S uskrsnućem je dano oproštenje grijeha,
ulaženje u novi život,
omogućeno djelovanje Duha Svetoga, duše Crkve .
Propovijed, u kojoj uskrsli Krist
ne bi bio prisutan, bila bi prazna.
Misao na paruziju, dolazak Uskrsloga,
Božji narod drži budnim.
Tako mu uskrsnuće upečaćuje
osnovnu psihološku crtu.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa Theologie der Hoffnung, 1969.:
Kristovo uskrsnuće ne smije se shvatiti
ispunjenjem Božjih obećanja.
U Kristu, su, doduše, sva Božja obećanja
postala da i amen (2 Kor 1,20).
No to znači da su sva u Kristu potvrđena,
ali ne već i ispunjena.
Kršćansko iščekivanje se, doduše,
odnosi na Krista, koji dolazi,
a ne na nekog drugog, nekog novog Mesiju,
ali ono od njega iščekuje nešto Novo,
što se dosad još nije zbilo.
Iščekuje ispunjeno obećanje Božje pravde,
očekuje opće uskrsnuće.