Vapaj

O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
( Psalmi - Ps 38,10 )

REKAPITULACIJA:

Vapaj
Hebrejski	צָעַק	tsaaq (tsaw-ak')
Grčki	Κραυγή	Kravgí
Latinski	Clama

Riječ VAPAJ ( zavapi, vapiti, vapijem..) pojavljuje se 177 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 8 puta. Ukupno 185 puta.
- 170 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 7 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 4 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Psalmima : 51 puta

Vrste vapaja navedenih u Bibliji :
- čovjek vapije Bogu za pomoć : 171 puta
- čovjek vapije čovjeku za pomoć : 5 puta
- Isus vapije Ocu na križu : 1 puta

SZ	Petoknjižje	13
	Povjesne knjige	63
	Mudrosne knjige	63
	Proroci	30
NZ	Evanđelja	4
NZ	Poslanice	3
	Ukupno :	177

PREGLED PO ČITANJIMA

OSTALA LITERATURA :

Iz riječnika pojmova:
Vapaj je termin koji se koristi u značenju jauk, krik, uzdah, kuknjava. Riječ je o pojmu koji se koristi da označi izraz teškog ljudskog bola. Sinonimi ove reči su još i jadikovanje, naricanje, zapomaganje...
Vapaj se razlikuje od običnog plača koji se može javiti i kao nešto pozitivno (plakanje od sreće) dok vapaj ima isključivo negativnu konotaciju i koristi se da označi ljudski bol.

KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI. NA OPĆOJ AUDIJENCIJI 14. rujna 2011.

Vjera može pretvoriti smrt u dar života

Draga braćo i sestre!

U današnjoj ću katehezi govoriti o psalmu snažnih kristoloških implikacija, koji se neprestano javlja u izvješćima o Isusovoj muci, sa svojom dvojakom dimenzijom poniženja i slave, smrti i života. Riječ je o Psalmu 22, prema židovskoj tradiciji, odnosno 21, prema grčko-latinskoj, usrdnoj i dirljivoj molitvi, koju resi ljudska jezgrovitost i teološko bogatstvo zbog čega je to jedan od najčešće moljenih i najviše proučavanih psalama iz Psaltira. Riječ je o dugoj pjesničkoj kompoziciji a mi ćemo se zadržati osobito na njezinu prvom dijelu, usredotočenom na jadikovku, da bismo produbili neke značajne dimenzije te molitve i prošnje Bogu.
U psalmu je prikazan lik nevinog čovjeka koji je progonjen i okružen neprijateljima koji žele njegovu smrt; on se utječe Bogu u tužnoj jadikovci koja se, u sigurnosti vjere, na tajanstven način otvara hvali. U njegovoj se molitvi izmjenjuju tjeskobna stvarnost sadašnjeg časa i utješno sjećanje na prošlost, u bolnom posvješćivanju vlastite beznadne situacije u kojoj se molitelj ipak ne želi odreći nade. Njegov početni vapaj je apel upućen Bog koji se čini dalekim, koji ne odgovara i kao da ga je napustio:

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.
Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka" (r. 2-3).

Gospodin šuti i ta šutnja razdire dušu molitelja, koji ga neprestano doziva, ali ne nalazi odgovora. Dani i noći se izmjenjuju, u neumornom traženju riječi, pomoći koja ne dolazi; Bog se čini tako dalekim, zaboravnim, odsutnim. Molitelj moli Boga da posluša njegov glas i odgovori mu, silno žudi za dodirom, traži odnos koji bi mogao dati utjehu i spasenje. Ali, budući da Bog ne odgovara, vapaj u pomoć se gubi u praznini i samoća postaje neizdrživa. Ipak, molitelj iz našeg psalma čak tri put u svojem vapaju Gospodina oslovljava s "moj" Bog, u krajnjem činu ufanja i vjere. Usprkos svemu što mu se pričinjava, psalmist ne može vjerovati da se veza s Gospodinom potpuno prekinula; i dok traži razlog navodne neshvatljive napuštenosti, kaže da ga "njegov" Bog ne može napustiti.
Kao što je poznato, taj vapaj kojim započinje psalam: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prenijeli su Matej i Marko u svojim Evanđeljima kao vapaj koji je uputio Isus umirući na križu (usp. Mt 27, 46; Mk 15, 34). On izražava svu napuštenost Mesije, Sina Božjega, koji se suočava s dramom smrti, stvarnošću koja je sušta suprotnost Gospodinu života. Napušten gotovo od svih svojih najbližih, izdan i zanijekan od učenika, okružen onima koji ga pogrđuju, na Isusa se sručio silni teret poslanja u kojem mora proći kroz poniženje i smrt. Zato vapi Ocu, i u svojoj muci ponavlja tužne riječi iz psalma. No, njegov krik nije vapaj očajnika, kao što nije ni psalmistov, koji u svojoj molitvi prolazi put od izmučenosti do hvale i pouzdanja u Božju pobjedu. A budući da je u Židova citirati početak nekog psalma podrazumijevalo referiranje na čitavu poemu, Isusova bolna molitva, premda u sebi zadržava aspekt neizrecive patnje, otvara se sigurnosti vjere. "Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" reći će Uskrsli učenicima iz Emausa (Lk 24, 26). U svojoj muci, u poslušnosti Ocu, Gospodin Isus prolazi napuštenost i smrt da prispije k životu i podari ga svim vjernicima.
Nakon toga početnog vapaja i prošnje, u našem Psalmu 22, slijedi, u bolnoj opreci, sjećanje na prošlost:

"U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;
k tebi su vikali i spasavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu" (r. 5-6)

Taj Bog koji se psalmisti čini tako dalekim, je ipak milosrdni Gospodin čije je milosrđe Izrael neprestano doživljavao u svojoj povijesti. Narod kojem molitelj pripada bio je predmetom Božje ljubavi i može svjedočiti njegovu vjernost. Počevši od patrijarha, a zatim u Egiptu i tijekom dugog putovanja u pustinji, u boravljenju u Obećanoj zemlji u kontaktu s agresivnim i neprijateljskim narodima, sve do tame izgona, čitava je biblijska povijest bila povijest vapaja u pomoć od strane naroda i spasenjskih odgovora od strane Boga. I psalmist se poziva na nepokolebljivu vjeru svojih otaca, koji su se "uzdali" – taj se glagol ponavlja tri put – i nisu se nikada razočarali. Sada se, međutim, čini da je taj lanac zaziva s povjerenjem i Božjih odgovora prekinut; psalmistova situacija čini se opovrgava čitavu povijest spasenja, što sadašnju stvarnost čini još bolnijom.

No Bog ne može sama sebe poreći, pa se u molitvi sada iznova opisuje bolna moliteljeva situacija, da bi se navelo Gospodina da bude milostiv i intervenira svojom moćnom rukom, kao što je uvijek činio u prošlosti. Psalmist za sebe kaže: "crv sam, a ne čovjek" (r. 7), drugi mu se izruguju, ismjehuju ga, biva duboko pogođen upravo u vjeru: "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" (r. 9). Pod podrugljivim udarcima ismjehivanja i izrugivanja, čini se malne da progonjeni gubi svoje ljudske crte, poput Sluge patnika opisanog u knjizi Proroka Izaije (usp. Iz 52, 14; 53, 2b-3). I poput potlačenog pravednika iz Knjige Mudrosti (usp. 2, 12-20), poput Isusa na Kalvariji (usp. Mt 27, 39-43), psalmist vidi da je doveden u pitanje njegov odnos s njegovim Gospodinom, u okrutnom i sarkastičnom naglašavanju onoga zbog čega pati: naime, Božje šutnje, njegove prividne odsutnosti. Ipak, Bog je bio prisutan u moliteljevu životu s neospornom blizinom i nježnošću.
Psalmist na to podsjeća Gospodina: "Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe" (r. 10-11a). Gospodin je Bog života, koji izvodi na život i koji prima novorođeno dijete i očinskom se ljubavlju brine za nj. I dok se prije toga spominjao Božje vjernosti u povijesti naroda, sada molitelj ponovno podsjeća na vlastitu osobnu povijest odnosa s Gospodinom, vraćajući se na posebno značajan trenutak početka života. Tu, usprkos trenutnom očaju, psalmist prepoznaje Božju blizinu i ljubav te sada može uskliknuti, u ispovijesti punoj vjere koja rađa nadu: "od krila majčina ti si Bog moj" (r. 11b).

Jadikovka sada postaje usrdna prošnja: "Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne" (r. 12). Jedina blizina koju psalmist opaža jest blizina neprijatelja. Nužno je, dakle, da Bog bude blizu i pomogne, jer neprijatelji opkoljavaju molitelja, okružuju ga, nalik su snažnim bivolima, lavovima koji razvaljuju svoja ždrijela i plijen svoj kidaju i riču (usp. r. 13-14). Zbog tjeskobnog straha opasnost izgleda većom no što zapravo jest. Neprijatelji se čine nepobjedivima, postali su divlje i vrlo opasne životinje, dok je psalmist nalik crviću, nemoćan, bez ikakve obrane. Ali, te slike korištene u psalmu služe također da poruče da, kada čovjek postane surov i napada brata, u njemu prevlada nešto životinjsko, čini se da gubi svako ljudsko obličje; nasilje uvijek ima u sebi nešto zvjersko i samo Božji spasenjski zahvat može čovjeka vratiti njegovoj humanosti. Za psalmista, izloženom tolikoj okrutnoj agresiji, kako se čini, nema više izlaza, kao da je smrt već zavladala njime: "Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše […] Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi […] Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju" (r. 15.16.19). Dramatičnim slikama, koje nalazimo u izvješćima o Kristovoj muci, opisuje se rasulo tijela osuđenog, nepodnošljiva žega koja muči umirućeg i koja nalazi odjek u Isusovoj molbi: "Žedan sam" (usp. Iv 19, 28), da bi se kraju opisala završna gesta mučitelja koji, poput vojnika pod križem, razdjeljuju među sobom odjeću žrtve, koju se već smatra mrtvom (usp. Mt 27, 35; Mk 15, 24; Lk 23,34; Iv 19,23-24).

Slijedi zatim novi žurni poziv u pomoć: "Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! […] Spasi me" (r. 20.22a). To je vapaj koji otvara nebo, jer je proglas vjere, pouzdanja koji nadilazi svaku sumnju, tamu i očaj. I jadikovanje se preobražava, prepušta mjesto zahvaljivanju u prihvaćanju spasenja: "A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora" (r. 23). Tako se psalam otvara zahvaljivanju, velikom završnom hvalospjevu u kojeg je uključen čitav narod, vjernici Gospodnji, liturgijski zbor, budući naraštaji (usp. r. 24-32). Gospodin je pritekao u pomoć, spasio je siromaha i pokazao mu svoje milosrdno lice. Smrt i život su se isprepleli u neraskidivo otajstvo i život je odnio pobjedu, Bog spasitelj se pokazao neospornim Gospodinom kojeg će slaviti svi krajevi zemlje i pred kojim će se pasti nice sve obitelji naroda. To je pobjeda vjere, koja je kadra pretvoriti smrt u dar života, ponor boli u izvor nade.

Predraga braćo i sestre, ovaj nas je psalam odveo na Golgotu, podno Isusova križa, da bismo ponovno proživjeli njegovu muku i podijelili plodonosnu radost uskrsnuća. Pustimo, dakle, da nas preplavi svjetlo uskrslog otajstva također u prividnoj odsutnosti Boga, također u Božjoj šutnji i, poput učenika iz Emausa, naučimo razaznavati pravu stvarnost bez obzira što nam se činilo, prepoznavajući put uzdizanja upravo u poniženju, a puno očitovanje života u smrti, na križu. Tako, iznova stavljajući sve naše pouzdanje i nadu u Boga Oca, i mi ćemo mu se u svakoj svojoj tjeskobi moći moliti s vjerom, a naš vapaj u pomoć će se pretvoriti u zahvalnu pjesmu. Hvala!

Katekizam katoličke crkve:

2606 Sve nevolje čovječanstva svih vremena, podjarmljena grijehom i smrću, sve molitve i zagovori u povijesti spasenja, obuhvaćeni su tim vapajem utjelovljene Riječi. Otac ih, sada, prima te iznad svih očekivanja uslišava uskrisujući svoga Sina. Tako se ispunja i izvršuje događaj molitve u Božjem naumu stvaranja i spasenja. Psaltir nam daje njezin ključ u Kristu. U trajnom "danas" uskrsnuća Otac kaže: "Ti si Sin moj, danas te rodih. Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske" (Ps 2,7-8).
Poslanica Hebrejima dramatičnim riječima izrazava kako Isusova molitva izvodi pobjedu spasenja: "On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi ušlisan zbog svoje predanosti; premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i postigavši savršenstvo posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja ( )" (Heb 5,7-9).

2657 Duh Sveti, koji nas uči slaviti liturgiju iščekujući Kristov dolazak, uči nas da se molimo u nadi. A s druge strane molitva Crkve i osobna molitva podržavaju u nama nadu. Osobito psalmi, sa svojim neposrednim i raznolikim izrazom, uče nas da našu nadu stavimo u Boga: "Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj" (Ps 40,2).
"A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

2741 Isus moli također za nas, umjesto nas i u prilog nas. Sve naše prošnje sabrane su jednom za svagda u njegovu vapaju na križu i uslišane su od Oca u njegovu uskrsnuću. Stoga Isus ne prestaje zauzimati se za nas kod Oca.Ako je naša molitva odlučno sjedinjena s Isusovom, u povjerenju i sinovskoj smionosti, mi postižemo sve što istemo u njegovo ime, daleko više nego jednu ili drugu stvar: samoga Duha Svetoga koji sadrži sve darove.

Iz Izlaganja o psalmima svetog Augustina, biskupa

Patnje cijeloga Kristova tijela

Gospodine, tebi zavapih, usliši me. Svi to možemo reći. To ne govorim ja, već to govori čitav Krist. No još više, to je sama tjelesna osoba govorila. Dok je ovdje medu nama bio, u svom je tijelu molio i iz tjelesne je osobe molio Oca, i kad je molio, kaplje su krvi curile niz cijelo njegovo tijelo.
U Evanđelju piše: Usrdno se molio i njegov znoj bi kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. A što je drugo kapanje krvi s cijeloga tijela negoli muke mučenika cijele Crkve? Gospodine, tebi zavapih, usliši me. Slušaj glas moj kojim tebi vapijem. Zar misliš da je završen posao vapljenja kad si rekao: Zavapih tebi? Zavapio si, ali nemoj biti siguran. Ako je završena patnja i nevolja, završen je i vapaj; ako još ostaju nevolje Crkve i Kristova tijela do kraja vjekova, onda ne kaže samo: Zavapih k tebi, usliši me, nego: Slušaj glas moj kojim tebi vapijem. Nek mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek bude kao prinos večernji! Svaki kršćanin zna da se tu obično misli na samu glavu.
Navečer, još za dana, Gospodin nakloni glavu i na križu dobrovoljno ispusti duh, jer ga je imao natrag primiti. Tu smo također i mi predoznačeni. Sto je drugo visjelo na križu negoli ono što je od nas primio? I kako se može dogoditi da Bog Otac napusti i ostavi svog Jedinca koji je s njime jedan Bog? Ipak je naša slabost viseći na križu, gdje je stari naš čovjek, kao što kaže Apostol, s njime razapet na križ, našim ljudskim glasom zavapila: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
To je, dakle, večernja žrtva — muka Gospodnja, križ Gospodnji, prinos spasonosne žrtve, zahvalnica koju je Bog primio. Ta večernja žrtva o uskrsnuću postade jutarnjim darom. Molitva koja izlazi iz vjerna srca jest poput tamjana što se diže sa svetog žrtvenika. Ništa nije milije od Gospodnjeg mirisa: tako mirišu svi koji vjeruju.
Dakle, starije naš čovjek, Apostolove su riječi, s njime razapet na križ; da nestane tijelo grijeha te više ne služimo grijehu.

Časoslov, služba čitanja II. KORIZMENI TJEDAN – UTORAK

1	Josipovi sinovi Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. 51Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, »jer Bog je«, reče, »dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom«. 52Drugomu nadjenu ime Efrajim, »jer Bog me«, reče, »učinio rodnim u zemlji moje nevolje«. 53Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju, 54a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: »Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!« 56Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. 57Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. Knjiga Postanka - Post 41,55	CC	A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: »Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!«
2	Bog poziva Mojsija za vođu hebrejskom narodu Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. 24Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih. Knjiga Izlaska - Izl 2,23	B	Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su,
3	Knjiga Izlaska - Izl 2,23	B	a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu.
4	Poziv Mojsijev »Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu«, nastavi Jahve, »i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 9Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. 10Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.« 11»Tko sam ja da se uputim faraonu«, odgovori Mojsije Bogu, »i izvedem Izraelce iz Egipta!« 12»Ja ću biti s tobom«, nastavi. »I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.« Knjiga Izlaska - Izl 3,9	B	Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače.
5	20Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 21Ne cvilite udovice i siročeta! 22Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. 23Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. 24Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! 25Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. 26Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv! Knjiga Izlaska - Izl 22,22	B	Ako ih ucviliš i oni zavape k meni,
6	Knjiga Izlaska - Izl 22,22	B	sigurno ću njihove vapaje uslišati.
7	Knjiga Izlaska - Izl 22,26	B	Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!
8	Mrmljanje u Taberi I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora. 2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. 3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. Knjiga Brojeva - Br 11,2	B	Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša.
9	Mojsije posreduje za Mirjam Tada rekne Aron Mojsiju: »Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!« 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: »Bože, molim te, ozdravi je!« 14»Da joj je otac njezin pljunuo u lice«, reče Jahve Mojsiju, »zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti.« 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. Knjiga Brojeva - Br 12,13	B	Tada zavapi Mojsije Jahvi: »Bože, molim te, ozdravi je!«
10	Edom ne pušta Izraelce da prođu Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike kralju Edoma: »Ovako veli tvoj brat Izrael: ‘Ti znaš sve jade koji su nas snašli. 15Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipćani su s nama i s našim precima loše postupali. 16Stoga smo vapili Jahvi, i on ču naš glas i posla anđela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga područja. 17Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo ići preko polja ni vinograda niti ćemo piti vodu iz bunara; ići ćemo Kraljevskim putem, ne skrećući ni desno ni lijevo, dok ne prođemo tvoje područje.’« 18Edom mu odgovori: »Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s mačem preda te!« 19»Ići ćemo utrenikom«, rekoše Izraelci, »a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to ćemo ti platiti. Ništa više, samo da prođemo pješice.« 20»Ne prolazi!« – odgovori. I Edom mu izađe ususret s mnogo ljudi i s velikom silom. 21Tako Edom nije dopustio Izraelu da prođe kroz njegovo područje i Izrael se okrenu od njega. Knjiga Brojeva - Br 20,16	B	Stoga smo vapili Jahvi, i on ču naš glas i posla anđela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga područja.
11	10Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. 11Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. 12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; 13o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaču i tebe blagoslivljati. To će ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. 14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. 15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti. 16Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine. Ponovljeni zakon - Pnz 24,15	B	Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti.
12	5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: ‘Moj je otac bio aramejski lutalac koji je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 6Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 8Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. 9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. 10I sad, evo, donosim prvine plodova s tla što si mi ga, Jahve, dao.’ Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. 11A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.« Ponovljeni zakon - Pnz 26,7	B	Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih.
13	Ponovljeni zakon - Pnz 26,7	B	Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku.
14	»Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 3Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. 5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam učinio u njemu i tada sam vas izveo. 6Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipćani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. 7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. Jošua - Jš 24,7	B	Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji.
15	1. OTNIEL I činili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 9Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. 10Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 11Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 3,9	B	Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi.
16	2. EHUD Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 12Izraelci su počeli opet činiti što je zlo u očima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. 13Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pođe na Izraela, potuče ga i osvoji Palmov grad. 14Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 15Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja – Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 16A Ehud načini sebi bodež s dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 17I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. Knjiga o Sucima - Suci 3,15	B	Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja – Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.
17	4. DEBORA I BARAK Izrael pod jarmom Kanaanaca Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali činiti što Jahvi nije po volji 2i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovođa vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. 3Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 4,3	B	Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina.
18	5. GIDEON Izrael pod jarmom Midjanaca Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. 2Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, špilje i skrovišta. 3I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka. 4Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, 5jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. 6Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi. Knjiga o Sucima - Suci 6,6	B	Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi.
19	Jedan prorok Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, 8Jahve posla Izraelcima proroka koji im reče: »Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuće ropstva. 9Ja sam vas oslobodio od ruke Egipćana i od ruke svih vaših tlačitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju 10i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.’« Knjiga o Sucima - Suci 6,7	B	Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,
20	Jaram Amonaca Izraelci su opet stali činiti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili. 7Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. 8Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlačili Izraelce – sve Izraelce koji življahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu. 9Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael nađe u velikoj nevolji. 10Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreći: »Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima.« 11A Jahve odgovori Izraelcima: »Nisu li vas tlačili Egipćani i Amorejci, Amonci i Filistejci, 12Sidonci, Amalečani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? 13Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas neću više izbavljati. 14Idite i vapite za pomoć onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!« 15Izraelci odgovoriše Jahvi: »Sagriješili smo! Čini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi!« 16I odstraniše tuđe bogove i počeše opet služiti Jahvi. A Jahve više ne mogaše trpjeti da Izraelci pate. 17Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupiše se i Izraelci i utaboriše se u Mispi. 18Tada narod i knezovi gileadski rekoše jedni drugima: »Koji čovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji žive u Gileadu.« Knjiga o Sucima - Suci 10,10	B	Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreći: »Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima.«
21	Knjiga o Sucima - Suci 10,12	B	Sidonci, Amalečani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?
22	Knjiga o Sucima - Suci 10,14	B	Idite i vapite za pomoć onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!«
23	17Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: »Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?« 19Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 20Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 15,18	B	Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: »Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?«
24	25Kad im se srce razigralo, povikaše: »Dovedite Samsona da nas zabavlja!« I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. 26Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: »Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje da se naslonim na njih.« 27A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra. 28Samson zavapi Jahvi: »Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka.« 29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 30i viknu: »Neka poginem s Filistejcima!« Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života. 31Poslije dođoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 16,28	B	Samson zavapi Jahvi: »Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka.«
25	6Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih čirevima, Ašdod i njegovo područje. 7Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: »Kovčeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova ispriječila protiv nas i protiv našega boga Dagona.« 8Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: »Što da radimo s Kovčegom Boga Izraelova?« A oni odgovoriše: »U Gat neka se prenese Kovčeg Boga Izraelova.« I prenesoše Kovčeg Boga Izraelova onamo. 9Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari građane, od najmanjega do najvećega, tako da im se pojaviše čirevi. 10Oni tada poslaše Kovčeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovčeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: »Donesoše Kovčeg Boga Izraelova k nama da pomori nas i sav naš narod!« 11Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: »Pošaljite natrag Kovčeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!« Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. 12Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni čirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 5,12	B	Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni čirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba.
26	5Samuel tada zapovjedi: »Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas.« 6Oni se, dakle, skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: »Sagriješili smo Jahvi!« I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7Kad su Filistejci čuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. 8I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: »Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 7,8	B	I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: »Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca.«
27	Nezgodne strane kraljevske vlasti Samuel ponovi sve Jahvine riječi narodu koji je od njega tražio kralja. 11I reče: »Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevati nad vama: uzimat će vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni će trčati pred njegovim bojnim kolima. 12Postavljat će ih za tisućnike i pedesetnike; orat će oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izrađivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. 13Uzimat će kralj vaše kćeri da mu priređuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. 14Uzimat će najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat će ih svojim dvoranima. 15Uzimat će desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat će je svojim dvoranima i svojim službenicima. 16Uzimat će vaše sluge i vaše sluškinje, vaše najljepše volove i magarce i upotrebljavat će ih za svoj posao. 17Uzimat će desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat ćete mu robovi. 18I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan!« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 8,18	B	I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan!«
28	15A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu: 16»Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti ćeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On će izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene.« 17A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: »Evo ti čovjeka za koga ti rekoh: ‘Taj će vladati nad mojim narodom.’« 18Šaul pristupi Samuelu na vratima i reče: »Daj mi kaži gdje je vidiočeva kuća.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 9,16	B	»Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti ćeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On će izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene.«
29	6Tada Samuel reče narodu: »Jest, svjedok je Jahve koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaše oce iz Egipta. 7Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas podsjetim na sva velika djela koja je učinio Jahve vama i vašim ocima. 8Kad je Jakov došao u Egipat, Egipćani su ih pritisnuli, a vaši su oci vapili Jahvi za pomoć. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih na ovome mjestu. 9Ali oni zaboraviše Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome kralju, koji su vojevali na njih. 10I opet su vapili Jahvi za pomoć govoreći: ‘Zgriješili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli služiti baalima i aštartama. Izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja pa ćemo ti služiti!’ 11I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli živjeti bez straha. Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 12,8	B	Kad je Jakov došao u Egipat, Egipćani su ih pritisnuli, a vaši su oci vapili Jahvi za pomoć. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih na ovome mjestu.
30	Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 12,10	B	I opet su vapili Jahvi za pomoć govoreći: ‘Zgriješili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli služiti baalima i aštartama. Izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja pa ćemo ti služiti!’
31	Šaul odbačen Zato dođe riječ Jahvina Samuelu ovako: 11»Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.« Samuel se ražalosti i svu je noć vapio Jahvi. 12U rano jutro krenu Samuel da potraži Šaula. I javiše Samuelu ovako: »Šaul je otišao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim je otišao dalje i sišao u Gilgal.« 13Kad je Samuel došao k Šaulu, reče mu Šaul: »Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed.« 14Ali Samuel upita: »Kakvo je to ovčje blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje čujem?« 15A Šaul odgovori: »Dognali su ih od Amalečana, jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih žrtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvršili smo ‘herem’.« Prva knjiga o Samuelu - 1 Sam 15,11	B	»Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.« Samuel se ražalosti i svu je noć vapio Jahvi.
32	David sebi pribavlja pomoć Hušaja David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući. 31Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: »Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!« 32Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dođe mu ususret Hušaj Arčanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. 33David mu reče: »Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret. 34Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Bit ću tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada ću služiti tebi’, moći ćeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. 35S tobom će biti i svećenici Sadok i Ebjatar. Sve što čuješ iz palače, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru. 36S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što čujete.« 37Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u času kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 15,31	B	Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: »Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!«
33	Davidova žalost Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« 2I javiše Joabu: »Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.« 3Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. 4I toga se dana vojska kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeći iz boja. 5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: »Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!« 6Tada Joab dođe kralju u kuću i reče mu: »Postiđuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kćerima, život tvojim ženama i život inočama tvojim, 7jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli. 8Zato sada ustani, iziđi i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziđeš, nijedan čovjek neće ostati noćas s tobom, i to će ti biti veća nesreća od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada.« 9Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreći: »Eno kralj sjedi na vratima.« I sav narod dođe pred kralja. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 19,5	CC	A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: »Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!«
34	Psalam Davidov David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. 2Pjevao je: »Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; 3Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. 4Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen. 5Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, 6užad podzemlja sputaše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 22,7	B	u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih.
35	Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 22,7	B	Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
36	40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. 41Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. 42Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi – ne odaziva se. 43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k’o blato na putu. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 22,42	CC	Vapiju u pomoć, nikog da pomogne,
37	Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 22,42	B	vapiju Jahvi – ne odaziva se.
38	14David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!« 15David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. 16Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« A Jahvin je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. 17Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!« Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 24,17	B	Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«
39	Salomonova molitva Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu 23i reče: »Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. 24Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 25Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obećao kad si rekao: ‘Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ 26Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obećanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! 27Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio! 28Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! 29Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim domom, nad ovim mjestom za koje reče: ‘Tu će biti moje ime.’ Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.« Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,28	B	Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj,
40	Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 8,28	B	te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje!