Šekem

Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
( Knjiga Postanka - Post 12, 6 )

REKAPITULACIJA:

Šekem
Hebrejski	חשכם	Shekem (shek-em')
Grčki	σεκέμ	Sekém
Latinski	Sichem

Riječ ŠEKEM (Šekemov, Šekemski..) pojavljuje se 70 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 6 puta. Ukupno 76 puta.
- 70 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- nijedanputa se ne pojavljuje u Novom zavjetu
- oznaka "G" u tablici - označuje Šekem kao ime grada - pojavljuje se 50 puta u Bibliji
- oznaka "I" u tablici - Šekem je ime čovjeka - pojavljuje se 20 puta u Bibliji
- najviše se spominje u Knjizi o Sucima : 26 puta

SZ	Petoknjižje	23
	Povjesne knjige	42
	Mudrosne knjige	3
		2
	Ukupno :	70

PREGLED PO ČITANJIMA

1	4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 6Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 7Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. Knjiga Postanka, 12, 6	G	Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
2	18Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. 19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 20Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov". . Knjiga Postanka, 33, 18	G	Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom.
3	Knjiga Postanka, 33, 19	I	A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.
4	Osramoćena Dina Post 34. Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. 2Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce. 4Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" 5Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu. 6Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, 7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. 8Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! 9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi! 10Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!" 11Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite. 12Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu." 13Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu - 14te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. 15Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. 16Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. 17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići." 18Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan. 19Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu. 20Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako: 21"Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje. 22No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. 23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!" 24Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata. Knjiga Postanka, 34, 2	I	Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.
5	Knjiga Postanka, 34, 4	I	Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!"
6	Knjiga Postanka, 34, 5	I	Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu.
7	Knjiga Postanka, 34, 6	I	Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,
8	Knjiga Postanka, 34, 7	I	upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
9	Knjiga Postanka, 34, 8	I	Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!
10	Knjiga Postanka, 34, 11	I	Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.
11	Knjiga Postanka, 34, 13	I	Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu
12	Knjiga Postanka, 34, 18	I	Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.
13	Knjiga Postanka, 34, 20	I	Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:
14	Knjiga Postanka, 34, 24	I	Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.
15	Osveta Šimuna i Levija 25A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce. 26Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu. 27Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena. 28Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; 29opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje. 30Jakov reče Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom." 31Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?" Knjiga Postanka, 34, 26	I	Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema,
16	Knjiga Postanka, 34, 26	I	uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.
17	Jakov u Betelu Bog reče Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!" 2I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite. 3Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." 4Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. 5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima. 6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. 7Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom. 8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". 9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati." 13A onda Bog ode od njega gore. Knjiga Postanka, 35, 4	G	Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.
18	5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze. 6"Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima. 9Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?" 11I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. 12Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema. 13Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." 14Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. Knjiga Postanka, 37, 12	G	Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema.
19	Knjiga Postanka, 37, 13	G	Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."
20	Knjiga Postanka, 37, 14	G	Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.
21	17Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. 18"Ne tako, oče moj," reče Josip svome ocu, "jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" 19Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo." 20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreći: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog učini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea. 21Poslije Izrael reče Josipu: "Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. 22A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca." Knjiga Postanka, 48, 22	G	A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca."
22	28Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manaše i Efrajim. 29Sinovi Manašeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead. Od Gileada rod Gileadovaca. 30Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka rod Helekovaca; 31od Asriela rod Asrielovaca; od Šekema rod Šekemovaca; 32od Šemide rod Šemidinaca i od Hefera rod Heferovaca. 33Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kćeri. Imena Selofhadovih kćeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 34To su Manašeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuće i sedam stotina. Knjiga Brojeva, 26, 31	I	od Asriela rod Asrielovaca; od Šekema
23	Knjiga Brojeva, 26, 31	I	rod Šekemovaca;
24	Baština plemena Manašeova Ždrijebom je dopao i dio plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu - bijaše on ratnik bez premca - pripade Gilead i Bašan. 2Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manašeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim porodicama. 3A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego samo kćeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 4One dođoše pred svećenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreći: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade baština među našom braćom." I dadoše im po Jahvinoj zapovijedi baštinu među braćom njihova oca. 5Tako je dopalo Manašeu deset dijelova, povrh gileadske i bašanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. 6Kćeri Manašeove dobiše baštinu među njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. 7Međa je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu. 8Pokrajina Tapuah pripadaše Manašeu, ali sam Tapuah na međi Manašeovoj pripadaše sinovima Efrajimovim. 9Međa je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali između Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. 10Područje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manašeu, a more im bi međa; na sjeveru su graničili s Ašerom, a s Jisakarom na istoku. 11Manašeu pripadahu u Jisakaru i Ašeru: Bet-Šean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri područja. 12Ali Manašeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. 13Ali kad su ojačali sinovi Izraelovi, nametnuše Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. Jošua, 17, 2	I	Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manašeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim porodicama.
25	Jošua, 17, 7	G	Međa je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu.
26	Gradovi-utočišta Jahve reče Jošui: 2"Kaži sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utočišta za koje sam vam govorio preko Mojsija, 3da bi onamo mogao pobjeći ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utočišta od krvnoga osvetnika. 4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starješinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje će prebivati među njima. 5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izručiti ubojicu u njegove ruke: ta nehotice je ubio svoga bližnjega, a ne iz mržnje. 6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svećenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" 7I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. 8S druge strane Jordana, istočno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova. 9To su bili gradovi određeni svim Izraelcima i došljacima koji borave među njima: ovamo je mogao uteći svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetničke ruke dok ne izađe na sud, pred zajednicu. Jošua, 20, 7	G	I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori.
27	20Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ždrijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. 21Dali su im grad-utočište Šekem s pašnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pašnjacima, 22Kibsajim s pašnjacima, Bet-Horon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 23Od plemena Danova dobili su: Elteku s pašnjacima i Gibeton s pašnjacima, 24Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 25Od polovine plemena Manašeova: Tanak s pašnjacima i Jibleam s pašnjacima. Dakle, dva grada. 26U svemu: deset su gradova s pašnjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. Jošua, 21, 21	G	Dali su im grad-utočište Šekem s pašnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pašnjacima,
28	Jošua, 24, 1	G	3. VELIKA SKUPŠTINA U ŠEKEMU
29	Jošua, 24, 1	G	Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom.
30	Jošua, 24, 25	G	Savez u Šekemu
31	Jošua, 24, 25	G	Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu.
32	Josipove kosti - Smrt Eleazarova 32Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih. 33Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori. Jošua, 24, 32	G	Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora,
33	Jošua, 24, 32	I	oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih.
34	28Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. 29Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kući. 30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. 31Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. Knjiga o Sucima, 8, 31	G	Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek.
35	Abimelek postaje kraljem Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći svoje matere i reče njima i svemu rodu kuće svoje majke: 2"Upitajte sve šekemske građane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan čovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!" 3To braća njegove matere prenesoše ostalim šekemskim građanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!" 4I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji pođoše za njim. 5Onda dođe u kuću svoga oca u Ofri i pobi svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio. 6Tada se skupiše svi šekemski građani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. Knjiga o Sucima, 9, 1	G	Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći svoje matere i reče njima i svemu rodu kuće svoje majke:
36	Knjiga o Sucima, 9, 2	G	"Upitajte sve šekemske građane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan čovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!"
37	Knjiga o Sucima, 9, 3	G	To braća njegove matere prenesoše ostalim šekemskim građanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!"
38	Knjiga o Sucima, 9, 6	G	Tada se skupiše svi šekemski građani i sav Bet-Milo
39	Knjiga o Sucima, 9, 6	G	te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu.
40	Jotamova basna 7Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Čujte me, uglednici šekemski, tako vas čuo Bog!8Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji će vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!'9Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na čast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drvećem?'10Tad rekoše stabla smokvi: 'Dođi, budi nam kraljem!' Knjiga o Sucima, 9, 7	G	Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Čujte me, uglednici šekemski, tako vas čuo Bog!
41	16Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? 17Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18a vi danas ustaste protiv kuće moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad građanima Šekema učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 19Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 20Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!" 21Onda Jotam pobježe, skloni se i dođe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. Knjiga o Sucima, 9, 18	G	a vi danas ustaste protiv kuće moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad građanima Šekema učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat!
42	Knjiga o Sucima, 9, 20	G	Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema
43	Knjiga o Sucima, 9, 20	G	i Bet-Mila i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!"
44	Pobuna Šekemaca protiv Abimeleka 22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. 23Tada Bog posla duh razdora među Abimeleka i šekemske građane i šekemski se građani pobuniše protiv Abimeleka. 24Bijaše to zato da bi se osvetio zločin počinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na građane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braću. 25Hoteći mu napakostiti, šekemski su građani postavili zasjede po vrhovima planina i pljačkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku. 26Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom i nastani se u Šekemu; a šekemski se građani pouzdaše u njega. 27Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožđe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. 28A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? 29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojačaj svoju vojsku i iziđi u boj!'" 30A kad Zebul, gradski načelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. 31Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruči mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braćom i bune građane protiv tebe. 32Zato ustani noću, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju. 33A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziđu preda te, ti učini s njima što ti prilike posavjetuju." 34Abimelek usta noću sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u četiri čete. 35Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede. 36Gaal ugleda ljude i reče Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "čine ti se ljudi." 37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a četa jedna dolazi putem od Čarobnjačkog hrasta." 38Tad mu reče Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziđi sada i pobij se s Abimelekom." 39I Gaal iziđe na čelu šekemskih građana i pobi se s Abimelekom. 40Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata. 41Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braću i nije im više dao da ostanu u Šekemu. Knjiga o Sucima, 9, 22	G	Pobuna Šekemaca protiv Abimeleka
45	Knjiga o Sucima, 9, 23	G	Tada Bog posla duh razdora među Abimeleka i šekemske građane
46	Knjiga o Sucima, 9, 23	G	i šekemski se građani pobuniše protiv Abimeleka.
47	Knjiga o Sucima, 9, 24	G	Bijaše to zato da bi se osvetio zločin počinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na građane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braću.
48	Knjiga o Sucima, 9, 25	G	Hoteći mu napakostiti, šekemski su građani postavili zasjede po vrhovima planina i pljačkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku.
49	Knjiga o Sucima, 9, 26	G	Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom i nastani se u Šekemu;
50	Knjiga o Sucima, 9, 26	G	a šekemski se građani pouzdaše u njega.
51	Knjiga o Sucima, 9, 28	I	A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo?
52	Knjiga o Sucima, 9, 31	G	Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruči mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braćom i bune građane protiv tebe.
53	Knjiga o Sucima, 9, 34	G	Abimelek usta noću sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u četiri čete.
54	Knjiga o Sucima, 9, 39	G	I Gaal iziđe na čelu šekemskih građana i pobi se s Abimelekom.
55	Knjiga o Sucima, 9, 41	G	Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braću i nije im više dao da ostanu u Šekemu.
56	Razaranje Šekema i osvajanje Migdal Šekema 42Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku. 43On uze svoju vojsku, podijeli je u tri čete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. 44Dok je Abimelek sa svojom četom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije čete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše. 45Čitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu. 46Kad su to čuli gospodari Migdal Šekema, uđoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. 47Kada je Abimelek doznao da su se svi građani Migdal Šekema ondje sakupili, 48popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsječe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "Što vidjeste da sam ja učinio, učinite brzo i vi." 49I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuću ljudi i žena. Knjiga o Sucima, 9, 42	G	Razaranje Šekema
57	Knjiga o Sucima, 9, 42	G	i osvajanje Migdal Šekema
58	Knjiga o Sucima, 9, 46	G	Kad su to čuli gospodari Migdal Šekema, uđoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita.
59	Knjiga o Sucima, 9, 47	G	Kada je Abimelek doznao da su se svi građani Migdal Šekema ondje sakupili,
60	Knjiga o Sucima, 9, 49	G	I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuću ljudi i žena.
61	Opsada Tebesa i Abimelekova smrt 50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. 51Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov. 52Abimelek dođe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, 53neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. 54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reče mu: "Trgni mač i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. 55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kućama. 56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on učinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braće. 57I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova. Knjiga o Sucima, 9, 57	G	I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.
62	Otmica djevojaka iz Šila 15Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve načinio prazninu među Izraelovim plemenima. 16"Kako ćemo naći žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?" 17Rekoše još: "Kako sačuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? 18A ne možemo im dati svoje kćeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!" 19"Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone. 20I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. 21Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziđu da plešu u kolu, vi iskočite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu između šilskih kćeri pa otiđite u Benjaminovu zemlju. 22A kad njihovi očevi ili njihova braća dođu da se prituže na vas, mi ćemo im reći: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'" 23Benjaminovci učiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima. 24Izraelci se tada raziđoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu. 25U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo. Knjiga o Sucima, 21, 19	G	"Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.
63	Zbor u Šekemu Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer 3bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4"Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti!" 5A on im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode. 6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge." 8Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 9Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'" 10Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 11Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'" Prva knjiga o Kraljevima, 12, 1	G	Zbor u Šekemu
64	Prva knjiga o Kraljevima, 12, 1	G	Roboam ode u Šekem,
65	Prva knjiga o Kraljevima, 12, 1	G	jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje.
66	Politički raskol 20Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. 21Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. 22Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji: 23"Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: 24Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tući s braćom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše riječ Jahvinu i vratiše se kako im reče Jahve. 25Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel. Prva knjiga o Kraljevima, 12, 25	G	Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel.
67	Naseobine ostalih levita 46Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je ždrijebom deset gradova od polovine Manašeova plemena. 47Geršomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova plemena, od Ašerova plemena, od Naftalijeva plemena i od Manašeova plemena u Bašanu trinaest gradova. 48Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ždrijebom od Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest gradova. 49Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pašnjacima. 50Dali su ždrijebom od plemena Judinih sinova, od plemena Šimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli poimence. 51Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ždrijebom gradove od Efrajimova plemena 52dali su kao gradove-utočišta Šekem s pašnjacima u Efrajimovoj gori i Gezer s pašnjacima, 53Jokmeam s pašnjacima, Bet Horon s pašnjacima, 54Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. 55Od polovine Manašeova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih sinova: Aner s pašnjacima i Bileam s pašnjacima. Prva Knjiga Ljetopisa, 6, 52	G	dali su kao gradove-utočišta Šekem s pašnjacima u Efrajimovoj gori i Gezer s pašnjacima, 53Jokmeam s pašnjacima, Bet Horon s pašnjacima,
68	Prva Knjiga Ljetopisa, 7, 19	I	Šemidini su sinovi bili: Ahjan, Šekem, Likhi i Aniam.
69	Efrajim 20Efrajimovi sinovi: Šutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat, njegov sin Elada, njegov sin Tahat, 21njegov sin Zabad, njegov sin Šutelah, Ezer i Elad. Njih su ubili gatski građani, rođeni u zemlji, jer su sišli da im otmu stoku. 22Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braća su mu odlazila da ga tješe. 23Onda je ušao k svojoj ženi i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu nadjenu ime Berija, jer se nesreća dogodila u njegovoj kući. 24Kći mu je bila Šeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i Uzen Šeeru. 25Sin mu je bio Refah i Rešef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan, 26njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Elišama, 27njegov sin Nun, njegov sin Jošua. 28Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Šekem i njegova sela do Gaze s njezinim selima. 29U rukama Manašeovih sinova bio je Bet Šean sa svojim selima, Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U njima su živjeli sinovi Izraelova sina Josipa. Prva Knjiga Ljetopisa, 7, 28	G	Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Šekem i njegova sela do Gaze s njezinim selima.
70	Rascjep Tada Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, 3jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4"Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti." 5On im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode. 6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7A oni mu odgovoriše: "Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek biti sluge." 8Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 9Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac!'" 10Odgovoriše mu mladići koji bijahu s njim odrasli: "Narodu koji ti je rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', odvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 11Dakle, moj vam je otac nametnuo težak jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'" Druga Knjiga Ljetopisa, 10, 1	G	Tada Roboam ode u Šekem,
71	Druga Knjiga Ljetopisa, 10, 1	G	jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje.
72	Molitva naroda nakon poraza Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Miktam. Davidov. 2Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 3Bože, ti nas odbaci i bojne nam redove probi, razjari se, a sad nas opet vrati!4Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.5Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.6Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom.7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!8Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti.9Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slavit' pobjedu!"11Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?12Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim?13Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna!14S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane. Psalmi, 60, 8	G	Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti.
73	Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć Pjesma. Psalam. Davidov. 2Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.3Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.4Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!8Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.9Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!"11Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?12Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?13Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!14S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane. Psalmi, 108, 8	G	Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.
74	Brojčane izreke 25Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod:26na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu. Knjiga Sirahova, 50, 26	G	na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.
75	Ali u sedmom mjesecu dođe Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili, 2diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i mačem smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi čovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom. 3A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu nađoše - Jišmael dade pogubiti. 4Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, 5dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseći u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. 6Jišmael, sin Netanijin, iziđe im iz Mispe u susret, dok su oni, plačući, išli svojim putem. Kad ih stiže, reče im: "Dođite Gedaliji, sinu Ahikamovu!" 7A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u čatrnju. 8A među njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, ječma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braćom njihovom. 9A čatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika čatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa načinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. 10Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kćerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeđe u zemlju Amonovih sinova. Jeremija, 41, 5	G	dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseći u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu.
76	Izraelova prošla i sadašnja zlodjela 7Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili.8Gilead je grad zlikovački, pun krvavih tragova.9Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael.11I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga. Hošea, 6, 9	G	Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!

OSTALA LITERATURA :

Iz Jeruzalemske Biblije:

ŠEKEM

Šekem je drevni kanaanski grad smješten u brdovitom kraju Efrajima, blizu gore Gerizim. Danas je na njegovom mjestu palestinski grad Nablus.

Riječ šekem na hebrejskom znači „plećka“. U Post 48, 22 Izrael govori Josipu: „A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca.“ Grad Šekem će sa svojim okolnim područjem biti dodijeljen Josipovim sinovima, a sam Josip će tu biti sahranjen (Jš 24, 32).
Abraham, nakon što je primio Jahvin poziv, u kojem mu Bog obećava potomstvo, kreće u nepoznatu zemlju i sa sobom povede svog bratića Lota i svoju neplodnu ženu Saraju (Saru) (Post 11, 30).
Abrahamu bijaše 75 godina kada je napustio Haran. Zajedno sa svojom pratnjom pošao je u zemlju kanaansku. Na putu iz Harana u Kanaan, Abraham se zaustavio u Šekemu (Post 12,6). Za vrijeme boravka u Šekemu Jahve govori Abramu: „Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju“ (Post 12,7). Svoj je šator Abraham postavio između (Betela) na zapadu i Aja na istoku, gdje je podigao žrtvenik Jahvi i zazvao Njegovo ime (usp. Post 12, 8). (Jakov) je također bio u Šekemu. U njegovom slučaju naglasak stoji na tome da je on šator postavio pred gradom(Post 33, 18). Bog je rekao Jakovu da Mu načini žrtvenik u Betelu,na što je Jakov pristao i pri tom je zatražio od svih onih koji su bili s njime da odbace tuđe kumire koji se nalaze u njihovoj sredini,da se očiste i preobuku;oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima,pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema (Post 35, 2-4).
Prema Knjizi Postanka (Post 37, 12-14) Josipova su braća čuvala očeva stada kod Šekema. Deuteronomisti smatraju da je Jošua kao vođa ujedinjenog naroda zavladao nad „cijelom zemljom“ nakon samo nekoliko bitaka „jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov“ (Jš 10, 42). Jošuina knjiga, poglavlje 24, sadrži staru predaju o zboru u Šekemu i religijskom savezu koji su tu sklopila plemena. Naime, Jošua je sabrao sva plemena u Šekemu, gdje su obnovili obećanje da će se bojati Boga i Njemu služiti jer ih je on izbavio iz Egipta te da neće imati ništa s tuđim bogovima (Jš 24, 1). „Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu“ (Jš 24, 25). Šekem je po svom središnjem položaju bio vrlo prikladan za skupljanje plemena (usp. 1 Kr 12), a po svojoj prošlosti predestinirano mjesto za sklapanje Saveza (tu je već Abraham podigao žrtvenik – Post 12, 6-7; Jakov je tu stekao neka prava - Post 33, 18-20; i zakopao idole koje je bio donio iz Mezopotamije - Post 35, 2-4).
U Knjizi o sucima govori se o tome da su Izraelci bili nevjerni Jahvi i on ih je izručio neprijateljima, a kad su se pokajali i zavapili Jahvi, On im je poslao izbavitelja suca. To je knjiga koja predstavlja ciklus nevjernosti, kazne, kajanja i oslobođenja. Značajan dodatak knjizi je zgoda o Abimeleku (pogl. 9) koja, uz dodatke na kraju knjige (pogl. 17-21), osvjetljuje društvenu i religijsku povijest Izraela.
U vrijeme sudaca u Izraelu ponovno se javilo kanaansko idolopoklonstvo u Šekemu te su šekemski građani dali Gidenovom (Jerubaalovom) sinu Abimeleku novac iz hrama Baal-Beritova, kako bi njime naručio i platio ubojstva svoje braće, njih sedamdesetorice. Tada se Abimelek proglasio kraljem Šekema ( Suci 9, 1-6). Šekemski građani ubrzo su se pobunili protiv Abimeleka jer je Bog poslao duh razdora među njih,kako bi se osvetio zločin počinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i kako bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih je ubio,ali jednako tako i na građane Šekema,koji su mu pomogli da ubije braću (Suci 9, 22-24). Abimelek, gnjevan što su se ljudi okrenuli od njega, razara grad (Suci 9, 45). Opsada Tebesa i Abimelekova neslavna smrt u Tebesu, gdje biva ubijen, opisani su na kraju 9. Poglavlja (Suci 9, 50-57). Nakon smrti kralja Salomonona na prijestolje dolazi njegov sin Roboam. Kralj Roboam nije uspio obuzdati unutrašnje sukobe svojstvene kraljevstvu Izraela-između Jude i plemena na sjeveru. Čim je postao kralj (928. pr Kr.) nastupilo je razdoblje gotovo neprekidnih ratova koji su doveli do raspada kraljevstva na dva dijela: Juda sa središtem u Jeruzalemu i Izrael na sjeveru. Međusobno zavađeni i oslabljeni dijelovi nisu bili sposobni za otpor egipatskom osvajanju. Roboam je, stupivši na prijestolje, morao otputovati u Šekem da bi obnovio Savez (nezadovoljstvo sjevera je bilo potaknuto Davidovim ostavljenjem Kovčega Saveza u Jeruzalemu). „Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje“ (1Kr 12, 1). Jeroboama, sina Efraćanina Nebata, Izraelci su proglasili kraljem „nad svim Izraelom“ (1Kr 12, 20). Jeroboam je za svoj glavni grad izabrao Tirsu, današnji Tell el-Farah, sjeveroistočno od Šekema, a utvrdio je i Šekem (1Kr 12,25).
Grad Šekem je nadživio pad Izraela. Zanimljivo je da je u srednjem brončanom dobu (oko 2200. – 1500. pr. Kr.), uz karakteristične hramove s ulazom na dužoj strani (Megido, Naharija), poznat još jedan tip hrama. Poznati su kao hramovi Migdal zbog debelih zidova i ulaza poput onih na tvrđavi, pa su uistinu bili nalik na tvrđave. Pronađeni su u Megidu, Šekemu, Hazoru itd. Potkraj brončanog doba područja hramova u ovim gradovima su napuštena. Još i danas neki Samarijanci žive u Nablusu, suvremenom gradu sjeverozapadno od položaja Šekema.